Radovi na tunelu Hranjen i službeno će biti obustavljeni, potvrđeno je za Istragu iz Javnog preduzeća Autoceste FBiH. Izvođač radova, sarajevska firma Eurosfalt, potrošila je skoro 65,7 miliona maraka (bez PDV-a) namijenjenih za gradnju tunela koji spaja Sarajevo sa Goraždem. Sada od investitora, Autocesta Federacije BiH, traže dodatnih stotinu miliona maraka. Autoceste Federacije BiH su, kako saznajemo, obustavile dalje splate prema Euroasfaltu kojem je isplaćen skoro cjelokupan ugovoreni iznos za gradnju tunela, a koji je do sada uspio završiti samo trećinu posla.
“Zbirno, do sada je iskopano/podgrađeno 37 posto tunela, a utrošeno je 97 posto od ukupne vrijednosti ugovorenih radova te je proteklo 80 posto ugovorom definisanog roka za završetak radova”, navedeno je informaciji JP Autoceste FBiH dostavljenoj Vladi Federacije BiH.
Interni izvještaj JP Autoceste
Ugovor o izgradnji tunela Hranjen potpisan je 22. septembra 2018. godine. Kompletan projekat, u ime Autocesta, osmislio je Jasmin Bućo. On će kasnije napustiti ovo Javno preduzeće i postati odgovorna osoba u Euroasfaltu, firmi kojoj je dodijeljen posao gradnje ovog tunela. Prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, Bućo je odredio da se ovaj projekat realizira po modelu “projektuj i gradi”. Vrijednost projekta je bila 70 miliona maraka bez PDV-a, a rok za završetak poslova bio je 36 mjeseci, odnosno tri godine.
“Izvođač radova (Euroasfalt) je odmah po potpisu ugovora samoinicijativno, i uprkos snažnom protivljenju naručioca, odredio dispoziciju tunela tako da je na sjevernoj strani situaciono značajno pomjerio ulaz izvan razmatranog područja, čime je trasa tunela podvučena ispod korita rijeke Čemernice, što je izazvalo evidentan hidrološki rizik”, navedeno je u inetnoj analizi JP Autoceste Federacije BiH koja je u posjedu Istrage.
Ono što je posebno interesantno, ugovor o nadzoru nad grandjom tunela Hranjen potpisan je tek 4. februara 2019. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon potpisa ugovora o građenju.
Iako je bilo evidentno kašnjenje u radovima, uprava JP Autoceste FBiH sa Adnanom Terzićem na čelu isplatila je Euroasfaltu skoro cjelokupan iznos. Istovremeno, izvođač je svoj zaostatak pravdao navodnim “skupljim radovima.
“Po svému sudeći, klica nastojanja izvođača da novac zarađuje ne dobro organiziranim, efikasnim, kvalitetnim radom i racionalnim korištenjem materijalnih i radnih resursa, uz optimalizaciju inženjerskih rješenja, nego da prenaglašavanjem “loše geologije” i zloupotrebom softverskih alata modelskom analizom teoretski dokazivao stabilnost tunelskih cijevi sa primarnom podgradom… ide u dalju eskalaziju troškova”, pišu inženjeri JP Autoceste FBiH.
Prema istim dokumentera, čak i i do sada izgrađeni dijelovi tunela su skoro neupotrebljivi.
“Procjena je da ima preko 40 posto izvedenih dužina glavne tunelske cijevi koje sada ne mogu biti prihvaćene i preuzete, dok je za servisnu cijev taj procenat nešto povoljniji, ali je oko 300 metara servisne cijevi na sjevernoj strani skoro u cjelini neupotrebljivo”, navedeno je u Izvještaju.
Euroasfalt je sve svoje greške projektovanja i izvođenja popravljao samoinicijativnim izmjenama vlastitog glavnog projekta. Za to vrijeme, nador je do kraja maja ove godine izdao samo dva izvještaja o neusklađenosti radova sa projektom.
“Čak je i poprečni profil servisne cijevi mijenjan na nekim lokacijama: osovina servisne cijevi je neovlašteno pomjerena za osam metara poprečno u zoni južnog portala s ciljem da se izbjegne nestabilna padina, ali se time izazvalo još veće klizanje brda koje do danas nije riješeno”, konstatuju stručnjacu JP Autoceste FBiH.
Bez obzira na sve ove greške, Autoceste su, tokom mandata Adnana Terzića, isplatile cjelokupan iznos za gradnju tunela. I sada izvođač radova traži dodatnih stotinu miliona maraka. JP Autoceste su, međutim, obustavile sve isplate prema Euroasfaltu.
Kada je 2001. godine Haški tribunal izrekao prvu pravosnažnu presudu za genocid (Radislav Krstić) ništa bitno u zemlji i na zemlji se nije promijenilo za majke Srebrenice.
Mrtvi su bili i dalje mrtvi, kosti u masovnim grobnicama i dalje su čekale da ih iskopa ruka forenzičkog antropologa, DNK laboratorije su tek bile formirane i u njih instalirani aparati sa super modernim hardverom i softverom sposobnim da, poredeći kap krvi majke i prah izbušen iz kosti njenog sina, iskopanim ljudskim ostacima daju ime i prezime, stotine počinilaca zločina u komšiluku nekolicine Bosnjaka povratnika u selima i gradovima Podrinja su nastavili živjeti istim životom kao i do tog dana.
Možda je na tu vijest neka od majki pomislila: “A tako se zove ovo što su nam uradili, ovo što smo doživjeli i što živimo”.
“Hoće li nam sada biti bolje, hoće li biti pravde, hoće li biti istine?”, možda su se pitale majke.
Tokom sljedećih godina, bez svoje djece koja su kao tinejdžeri mnogima otrgnuti iz zagrljaja, majke su ove presude Tribunala za genocid dočekale u nadi da ce djeca rođena nakon Srebrenice imati bolju budućnost.
Da se Srebrenica nikad i nikome ne ponovi – ponavljaju majke kako na skupovima, raznim konferencijama tako i u potočarskom mezarju. Ako je našoj djeci uskraćeno pravo na život, neka u miru žive buduća pokoljenja – poruka je majki iznad svega.
Srebreničke majke žive i umiru u nadi da ova riječ “genocid” u presudama Haškog tribunala garantuje da se Srebrenica više neće nikome i nikada ponoviti i tu započinje i završava odnos majki prema ovom terminu. Jer su im rekli da je to važna riječ – riječ čija se upotreba i ozakonjavanje ovih dana pretvorila u jednu od najvećih kriza u državi od rata.
Međutim, za majke Srebrenice najskuplja riješ nije “genocid” već riječ “život”.
Majke u svojoj tuzi i boli ne promišljaju konotacije nekakve strane rijeci “genocid”. Time se, kao što vidimo, bave političari i poneki pravnik, novinari, ali i hulje i beštije. Samo što nisu formirali fetiš pokret za i protiv riječi genocid. Jutra nam svanjavaju i noci smrkavaju dok preko usana mumnjamo: genocid, da ili ne, genocid, biti ili ne biti.
A riječ genocid se može prevesti na “naški” i kao “potiranje zivota”. To srebeničke majke dobro razumiju.
Pa se pitam je li rješenje da napišemo da je “jula 1995. godine u i oko Srebrenice počinjeno potiranje zivota od strane pripadnika vojske i policije Republike Srpske nad Muslimanima Bosne i Hercegovine” (termini iz presuda dva suda u Hagu).
Termin sličan tome je eksterminacija tj. istrebljenje, a koji je sastavni dio presuda Haškog tribunala za zločine u Prijedoru i mnogim drugim mjestima u BiH počinjene nad Bosnjacima.
Pravna gradacija zločin genocida stavlja iznad istrebljenja pa se pitam – šta je onda taj zločin genocida kad je u rangiranju zločina još ozbiljniji i strašniji od istrebljenja.
I onda me obuzme strah.
Šta je, zapravo, taj genocid?
(Hasan Nuhanović je preživio genocid u Srebrenici, u kojem su mu ubijeni roditelji i brat. Do pada Srebrenice radio je kao prevodilac za pripadnike UNPROFOR-a u ovoj „zaštićenoj enklavi“ UN-a. Autor je dvije knjige: “Pod zastavom UN-a” i “Zbijeg” i na osnovu njegove životne priče snimljen je film “Quo vadis, Aida”)
Obaviješten sam da su vrlo uznemirene, čak i uplašene, sudije Ustavnog suda BiH Zlatko M. Knežević i Mato Tadić koji su, zajedno sa Mirsadom Ćemanom, kao članovi Malog vijeća donijeli odluku da NarkoBosu Bojanu Raoniću omoguće boravak na slobodi, iako ga je Sud BiH pravosnažno presudio na pet godina robije i od tada je u bjekstvu.
2.
Ustavni Sud BiH – Malo Vijeće, u sastavu Zlatko M. Knežević (predsjednik) i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman 21.04.2021. godine donijeli su Odluku kojom su NarkoBosu Bojanu Raoniću omogućili da ne ide na odsluženje zatvorske kazne od pet godina.
3.
Knežević, Tadić i Ćeman usvojili su zahtjev Raonića iz Zvornika, za donošenje privremene mjere i naložili Sudu BiH da ne preduzima radnje “radi izvršenja kazne zatvora”, koju je Raoniću izrekao Sud BiH 21.06.2019. godine, a koja je potvrđena presudom istog Suda 11.11.2019. godine.
“Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji”, naređuju domaće ustavne sudije Knežević, Tadić i Ćeman.
4.
Na ovaj način, trojica – domaćih sudija Ustavnog suda BiH, omogućili su NarkoDileru Raoniću da nesmetano radi svoj prljavi ubilački narkoposao.
5.
Važno je znati ko su bili posrednici između Raonića i trojice sudija iz Ustavnog suda BiH.
Bila su dva posrednika, ali ću ovom prilikom imenovati samo jednog, jer za drugog pripremam opširni dosje u kojem ću objaviti broja nedjela tog gmizavca.
Očekivano, jedan od posrednika u zločinačkom poslu oslobađanja NarkoBosa Raonića od zatvorske kazne, bio je Miodrag Simović, takođe, sudija Ustavnog suda BiH.
On je cijelu igru dogovorio sa drugim posrednikom u banjalučkom kafeu “Tilt”, s tim što želim da naglasim da vlasnici tog objekta nemaju ništa sa ovim nedjelom.
Sad bi trebalo i Simović da se uplaši i uznemiri, a on Tadić i Knežević, počinili su ogroman broj nedjela, zloupotrebljavajući najviše pravosudne funkcije koje obavljaju i zaslužili su kazne.
6.
Raonić bi, osim pet već presuđenih godina, trebalo da dobije još nekoliko desetina godina robije zbog trgovine teškim narkoticima, kokainom prvenstveno, a interesantan je njegov uspon od narkomana, uličara i falsifikatora do NarkoBosa u usponu.
Prije nego je presuđen, Raonić je stalno bio u besparici i prisiljavao članove najuže porodice da dižu kredite kako bi vratio dugove i nabavio opijate.
Raonić je, prije presude Suda BiH, pravosnažno osuđivan na zatvorske kazne u Zvorniku, Zagrebu i Holandiji.
7.
Nakon što je pobjegao, uspon zahvaljuje svom zetu Desimiru Desku Babiću, NarkoBosu, koji 2016. godine hapšen u Holandiji.
Prenosim dio teksta portala “Istraga.ba”, objavljenog 08.09.2020. godine u kojem se navodi kako je Babić, Raonićev zet, dobio bh. pasoš.
“I Desimir Babić Desko je poznato lice iz rubrike crna hronika srbijanskih medija. On se, pak, u BiH zove Mišo Miladinović i živi u Mostaru. Posjeduje važeći pasoš, mada su policijske agencije i Tužilaštvo BiH upoznati s načinom izdavanja tog dokumenta.
Uglavnom, princip je isti. Desimiru Babiću je prvo obezbijeđena krivotvorena srbijanska lična karta na ime Miše Miladinovića koji je rođen u BiH. U avgustu 2013. godine Babić se, kao Mišo Miladinović, prijavio u Mostaru, na adresi Braće Lakišića br. 21..
Potom je pribavio Uvjerenje o državljanstvu BiH i na osnovu njega podnio zahtjev za izdavanje lične karte. Odmah tog dana je napustio BiH u automobilu registrovanom u Loznici. Krajem avgusta, Babić je preuzeo ličnu kartu, te je predao zahtjev za izdavanje pasoša. Početkom septembra, tačnije 6.9. 2013. godine, Babić je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom izdatom na ime Mišo Miladinović iz Mostara.
Taj pasoš je posjedovao i kada je krajem 2016. godine uhapšen u Holandiji zbog trgovine kokainom. Unatoč svemu, MUP HNK nikad nije poništio njegov pasoš, niti je Tužilaštvo BiH koje je imalo sve informacije tražilo poništavanije navedenog pasoša izdatog pod brojem A1811707”, navodi se precizno u tekstu portala Istraga.ba.
8.
Istražujući dalje ove navode, došao sam do dokumenata koji svjedoče da je Raonića Sud BiH presudio na pet godina zatvora zato što je upravo on bio taj koji je svom zetu Desku Babiću omogućio dobijanje lažnog identiteta.
Nedvosmileno je to navedeno u tački 1. prvostepene presude Suda BiH (12.07.2019.) Raoniću, kojom je, takođe, osuđen na pet godina robije i u kojoj se kaže: “Tokom 2013. godine, njemu poznati pripadnici grupe za organizovani kriminal predali Babić Desimiru krivotvorenu dokumentaciju i to ličnu kartu R Srbije broj SR … na ime Miladinović Mišo, te Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu na ime Miladinović Mišo, te mu davali upute i savjete u cilju pribavljanja BH dokumenata na način da su neistinito prijavili adresu prebivališta u ul. …, da bi dana 06.08.2013. godine u prostorijama odjeljenja za administraciju MUP HNK Mostar, Desimir Babić podnio zahtjev za izdavanje lične karte na ime Miladinović Mišo, kojom prilikom je predočio krivotvorenu dokumentaciju, nakon čega ga je Raonić Bojan na dan 08.08.2013. godine prevezao sa putničkim motornim vozilom registraskih oznaka … preko granice Bosne i Hercegovine, te je dana 29.08.2013. godine u preuzeo ličnu karta BiH broj … na ime Miladinović Mišo, te istog dana podnio zahtjev za izdavanje putne isprave na ime Miladinović Mišo, na osnovu čega je dana 18.09.2013. godine preuzeo pasoš broj … na ime Miladinović Mišo ( tačka 1 optužnice )”!
9.
Osim svom zetu Babiću, Raonić je sredio bh. papire, odnosno dokumente i mnogim drugim najopasnijim kriminalcima i šefovima velikih NarkoKartela, kako iz Srbije, tako i iz Crne Gore.
10.
Babić je, izvan svake razumne sumnje, omogućio bjekstvo Raonića, a zatim iskoristio njegova poznanstva u Zvorniku i dao mu poslove trgovine narkoticima – kako prebacivanja velikih tovara, tako i snabdijevanja tržišta zvorničke i lozničke regije.
11.
Za mikrotrgovinu, Raonić je zadužio svog prijatelja Bojana Đokića Đurđu, koji je zajedno sa njim “pao” na krađi identiteta i falsifikovanju dokumenata, te njihovoj prodaji kriminalcima, ali je odležao kaznu, nakon što se nagodio sa Tužilaštvom BiH.
Đurđo ne radi samo za Raonića, već i druge veće NarkoBosove, a bitno je naglasiti da velike poslove prebacivanja narkotika za Raonića, prema mojim saznanjima, obavljaju Zoran Stevanović, Siniša Mijatović i Dejan Ilić Tigar.
12.
Svi oni uvezani su i sa Klanom Slaviše Kokeze i Monstruoznim ubilačkim Gangom Veljka Belivuka, koji je dio Kavačkog klana.
13.
Mijatović je Kokezin kum, a on i Ilić su obavili niz prljavih poslova za njega i Milorada Dodika. Međutim, kako se razotkrivaju velovi Kokezinog kriminala i Belivukovih monstruoznih nedjela, Dodik se udaljava od Mijatovića i Ilića i više im se, posljednjih nedelja, ne javlja na telefon. Dodik pokušava da se distancira od njih, ali to je, prosto, nemoguće.
14.
Ilić i Stevanović su usko povezano brojnim sumnjivim radnjama, posebno preko firme “Enikon gradnja”, koja je njihovo zajedničko vlasništvo, iako se kao osnivač vodi samo Dejan Ilić Tigar. Pisao sam o tome kako su u samo jednom navratu, uz pomoć entitetskih vlasti, preko te firme oprali šest miliona evra.
15.
Imaju i brojne druge zajedničke firme, a Ilić Tigar i Stevanović trenutno imaju poslove vrijedne najmanje 140 miliona KM; Takav obim skoro da je nemoguć je bez trgovine narkoticima i to velikim transportima droge.
16.
Upravo su Ilić i Stevanović, prema mojim saznanjima, angažovali, preko drugog posrednika o kojem ću tek pisati, sudiju Miodraga Simovića da “sredi” Raoniću mjeru Ustavnog suda BiH kojom se zabranjuje Sudu BiH da zatvori Raonića, iako je u bjekstvu. I za tu su uslovu, prema tvrdnjama izvora, platili izvršiocima platili milion maraka.
Njihove, kao i Mijatovićeve firme, peru novac za Raonića od trgovine narkoticima, samim tim i za njegovog zeta Desimira Babića.
Odranije su poznate njihove veze i sa narkoporodicom Keljmendi, sa kojom usko sarađuje i Raonić, o čemu sam pisao, a važno je naglasiti da se Zoran Stevanović najmanje tri puta sreo sa Škaljarcem Milošem Božovićem, uhapšenim 17.07. o.g., zajedno sa Mladenom Milovanovićem, Glavnim inspektorom UKP MUP RS. Lako je pretpostaviti kakve poslove su dogovarali Božović i Stevanović, a nepotvrđena je informacija da je sastancima prisustvovao i Ilić.
18.
Na ovom mjestu dolazimo do vrlo značajne činjenice koja svjedoči da je Raonić i Škaljarcu Božoviću uradio bh. dokumente, krađom identiteta. Božović je za tu uslugu platio 6.000 evra, a dokumente koje je dobio glasili su na ime Dejan Zelen.
Dobio ih je 05.02.2016. godine.
Božovića je na Raonića uputio upravo Desko Babić tokom jednog susreta u Holandiji. O tome svjedoči i iskaz Škaljarca, koji je pročitan u sudnici tokom suđenja Raoniću.
“Tako, svjedok Božović navodi da je boraveći u Holandiji upoznao lice Desimira Babića, koji mu je kroz razgovor rekao da u Bosni ima prijatelja koji bi mu pomogao da dobije bosansko državljanstvo, kako bi bio u mogućnosti da naizmjenično koristi dokumente kako Crne Gore, tako i BiH. Iz iskaza – “Nakon toga, početkom ove godine u Bijeljini, Desimir je organizovao sastanak između mene i tog njegovog prijatelja. Na tom sastanku u Bijeljini, koji se desio u Etno-Selu Stanišić, ja sam upoznao čovjeka kojeg zovu “Princeza”, a on je taj navodni prijatelj od Desimira. Sa tim čovjekom sam razgovarao na temu dobivanja državljanstva Bosne i Hercegovine na svoje pravo ime, međutim on mi je rekao da to više ne radi niko. Pitao sam ga kako se to onda radi, a on mi je rekao da ima pristup i mogućnost da mi napravi državljanstvo Bosne i Hercegovine na drugo ime ali da će sve biti regularno. Na moj ponovni upit da li će to biti regularno, on je ponovio da je to regularno i da ću proći svu regularnu proceduru za pribavljanje lične karte i pasoša”. Nadalje, svjedok je naveo da je prema uputstvima koje dobio od “princeze”, istom donio svoju fotografiju koju mu je predao, te da je za pribavljanje ličnih dokumenata trebao da plati nižu cijenu od redovne jer je Desimirov drug, tj. 6000 eura, umjesto 10.000 prema “princezinim” riječima, te novac u tom iznosu predao u koverti konobaru lokala u kojem mu je rečeno da ostavi, sa riječima “za Princezu”.
Takođe, svjedok je naveo da je kasnije saznao da i lice Desimir Babić, koji ga je povezao sa “princezom” ima krivotvorene dokumente BiH, te je opisujući “princezu” naveo – “Poznato mi je da je “Princeza” iz Zvornika, i da je u zadnje vrijeme boravio u Amsterdamu. Kroz priču sa poznanicima, uključujući i Desimira, saznao sam da je njegovo pravo ime Bojan Raonić.”
19.
Nema dileme da su veze Raonića, njegovog zeta Babića, samim tim i Božovića sa Kumovima Zvorničkog klana itekako poznate vrhu MUP RS.
Međutim, Ilića štiti njegov prijatelj Siniša Kostrešević, direktor Policije RS, kojem se zvornički Kum odužio kupovinom “Pasata 6” i poklonom za kuću – crveni mermer iz rudnika u Šekovićima, koji je izuzetno skup kamen.
Ono što je nova činjenica jeste da trojici kumova Kostrešević sve teže može pomoći, jer je već dobro urušen obznanjivannjem uskih poslovno-prijateljskih veza sa njima.
Važno je, uz to, naglasiti da su sve ove veze duboko isprepletene i da su istrage koje se vode u cijelom Regionu već zadokumentovale značajan dio prljavih poslova navedenih lica.
20.
Što se tiče Škaljarca Božovića, istraga o njegovoj infrastrukturi u MUP RS se vodi duboko ispod radara sa ciljem da se sve zataška. Umjesto da se policajci koji su radili za njega uhapse i istjeraju iz MUP RS, oni se preraspodjeljuju na druga radna mjesta.
21.
Tako je, 30.07., smijenjen Milan Ostić i iz Uprave za organizovani kriminal preraspoređen, umjesto u zatvor, u policijsku školu. On je dio kriminalnog tima Milovanovića.
Dragan Simić, savjetnik Siniše Kostreševića, koji je nekoliko puta bio na sastanku sa Škaljarcem Božovićem i Milovanovićem, njegovim i Kostreševićevim Glavnim inspektorom u UKP MUP RS, otišao je na godišnji odmor i nije saslušan.
Tako ponovo imamo situaciju da se teško korumpirani policajci ne otpuštaju, čak ni u situaciji kada su u direktnoj vezi sa pripadnicima najvećih i najopasnijih NarkoKlanova u Regionu.
22.
Očito je da Kostrešević želi poručiti da su svi nevinašcad, da “stoji” Milovanovićeva priča da mu je Božović “rođak sa sela”, a ne jedan od najopasnijih kriminalaca u regionu, koji se tereti za ubistva i koji je u Republici Srpskoj nesmetano boravio najmanje dvije godine. Sve pod zaštitom visokih funkcionera MUP RS. (nastaviće se)
Nadzorni odbor Dioničkog društva Ceste Mostar, preduzeća koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, predložio je skupštini tog društva izmjene Statuta prema kojima bi ovo društvo bilo preimenovano u Ceste Herceg-Bosne. Prijedlog je upućen 1. juna ove godine i trebao je biti razmatran na sjednici Skupštine dioničara održanoj u četvrtak, ali je, kako saznaje Istraga, prijedlog NO “pao” jer je Vlada FBiH dala instrukciju svom predstavniku, koji je zastupao 93 posto kapitala, da glasa protiv.
“Statutom Dioničkog društva “Ceste Herceg Bosne” utvrđuje se: tvrtka, sjedište i djelatnost, zastupanje i predstavljanje, pravni položaj i odgovornost, iznos temeljnog kapitala …”, navedeno je u prijedlogu izmjena Statuta dostavljenom Vladi Federacije.
Tačkom jedan je predviđeno da se “naziv Statuta mijenja i da glasi – Statut Dioničkog društva “Ceste Herceg-Bosne”. U Nadzornom odboru DD Ceste Mostar trenutno je su četiri predstavnika Vlade Federacije BiH i jedan predstavnik malih dioničara. Predsjednik NO Krešimira Šaravanje dok federalni kapital još predstavljaju Ivan Simunović, Josip Vrdoljak i Žarko Šantić. Svi oni su kadrovi HDZ-a BiH, a početkom juna im je istekao mandat, što znači da su nekoliko dana prije zvaničnog isteka mandata u NO usvojili prijedlog izmjena Statuta. Trenutno su svi članovi NO u vd. statusu jer im je 16. juna, nakon isteka mandata, Vlada FBiH dala još tri mjeseca vršenja dužnosti članova Nadzornog odbora.
Prema podacima sa berze Sase, Federacija BiH u d.d. Ceste Mostar ima 93,2 posto dionica, dok 3 posto kapitala pripada fondovima ZIF HERBOS FOND d.d. Tuzla i ZIF “MI-GROUP” d.d. Sarajevo.
Predsjednik NO Ceste d.d. Mostar Krešimir Šaravanja dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH. Kao nastavnik je angažiran i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Upravo je on potpisnik prijedloga za izmjene Statuta kojima bi se federalno preduzeće Ceste Mostar preimenovalo u Ceste Herceg Bosne, odnosno paradržavne tvorevine čiji su osnivači pred Haškim tribunalom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Razriješena je. Gordana Tadić je razriješena dužnosti glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i ostat će samo državna tužiteljica. Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a, saznaje Istraga, utvrdila je da je Gordana Tadić, postupajući kao glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, počinila disciplinske prekršaje koji se odnose na automatsku dodjelu krivičnih predmeta i sigurnosne provjere. Odluka Disciplinske komisije dostavljena je u ponedjeljak čelnicima VSTV-a i Uredu disciplinske tužiteljice. Do pravosnažnosti odluke – Gordana Tadić neće biti biti udaljena sa mjesta glavne državne tužiteljice, što je do sada nezabilježena praksa u bh. pravosuđu. Na ovu odluku ona ima pravo žalbe
UDT je početkom aprila ove godine podnio disciplinsku tužbu protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.
“Tužba protiv Tadić je podnesena zbog nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, propuštanja da postupi u skladu sa odlukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) te ponašanja koje šteti ugledu tužilačke funkcije”, saopćeno je tada iz UDT-a.
Gordana Tadić je, dokumentovali smo nekoliko puta na Istraga.ba, imala privilegovane tužioce kojima je dodjeljivala predmete, uglavnom one koje je ona željela kontrolisati. Među tim privilegovaim tužiocima su bili – Ćazim Hasanspahić, Oleg Čavka, Vedrana Mijović, Merisa Nurkić, Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Ovako glavna državna tužiteljica Gordana Tadić raspoređuje predmete podobnim tužiocima, bez korištenja obaveznog i propisanog TCMS sistema za elektronsko raspoređivanje predmeta pic.twitter.com/bm7tW0EPdh
Kineske vlasti odugovlače sa isporukom 500 hiljada doza vakcina Federaciji BiH zbog stavova bh. zvaničnika o Ujgurima i zbog obustavljanja projekta Blok 7 u Tuzli, saznaje Istraga.
Upravo su ove dvije teme, Ujguri i Blok 7, bile na dnevnom redu nedavnog sastanka kineskog ambasadora u BiH Ji Pinga i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. U SDA i Vladi Federacije, međutim, skrivaju informacije da su kineski zvaničnici “usporili” sa isporukom plaćenih vakcina.
“Na sastanku su razgovarali o saradnji dviju država, naročito u oblasti ekonomije. U tom kontekstu je pažnja posvećena nastavku izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli”, saopćeno je prošle sedmice iz SDA uz naznaku da bi i kineske “vakcine mogle biti isporučene u avgustu”.
Drugi detalji, međutim, nisu saopćeni. Prema informacijama Istrage, za narednu je sedmicu zakazan i Kolegij SDA na kojem bi se tražilo rješenje za nastavak realizacije projekta Blok 7 Termoelektrane Tuzla koji su trebale graditi kineske klompanije, a čija je gradnja obustavljena zbog toga što su se američke firme koje su trebale isporučiti određene reprometerijale – povukle.
Potpisan ugovor, vakcine plaćene
“Želim obavijestiti građane da je potpisan ugovor o direktnoj nabavci 500.000 doza vakcina Sinopharm sa proizvođačem. Javnosti je poznato da je Federacija BiH direktno pregovarala sa Kinom za ovu nabavku. Ugovor u ime Federacije potpisao je v.d. direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH Siniša Skočibušić. Veoma je bitno kazati da je Vlada Republike Kine odobrila izvoz Kao što je javnosti poznato, svugdje u svijetu države nabavljaju vakcine”, kazao je 10. juna ove godine premijer Federacije BiH Fadil Novalić nakon sjednice Vlade u Mostaru.
Dvadeset dana kasnije, 1. jula ove godine, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH Siniša Skočibušić kazao je za HINA-u da su “završene sve administrativne procedure” te da se “doprema vakcina može očekivati uskoro, odnosno, u roku od pet dana nakon što Vlada Kinezima uplati dogovoreni iznos”.
Novac je uplaćen, ali Kinezi nisu isporučili vakcine. Istovremeno, u Republiku Srpsku su kineske vlasti isporučivale sve naručene doze. Prema informacijama Istrage, osim Bloka 7, razlog za ovakvo ponašanje kineskih vlasti je odluka ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da u ime BiH potpiše međuregionalnu zajedničku izjavu, koju je potpisalo više od 40 zemalja, kojom se izražava zabrinutost zbog narušenih prava muslimanske manjine Ujgura u Kini. Ova izjava je potpisana 22. juna i naišla je na osude zvaničnika Republike Srpske. Kako je prije tri dana iz Dodikovog kabineta potvrđeno za Slobodnu Evropu, srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) uputio je Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda pismo u kojem traži povlačenje potpisa BiH sa zajedničke izjave o stanju ljudskih prava u kineskoj pokrajini Xinjiang, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Dodikovog kabinet
Mada zvanično nije saopćeno da su Blok 7 i stavovi o Ujgurima razlog “kašnjenja” isporuke plaćenih vakcina, Istraga.ba saznaje da su upravo te dvije teme bile presudne da Federacija BiH ne dobije vakcine koje su čelnici Vlade Federacije najavili još prije mjesec i po.
Podsjećamo, premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić 31. maja ove godine primio u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu, ambasadora Narodne Republike Kine u BiH Ji Pinga, s kojim je razgovarao o nabavci vakcina i izgradnji Bloka 7 u Tuzli.Mada zvanično nije saopćeno da su Blok 7 i stavovi o Ujgurima razlog “kašnjenja” isporuke plaćenih vakcina, Istraga.ba saznaje da su upravo te dvije teme bile presudne da Federacija BiH ne dobije vakcine koje su čelnici Vlade Federacije najavili još prije mjesec i po.
“Kada je riječ o pregovorima za nabavku vakcina protiv koronavirusa, premijer Novalić je upoznao kineskog ambasadora s naporima koje nadležni predstavnici Federacije BiH kontinuirano ulažu kako bi se u što skorijem roku nabavila veća količina doza vakcina za potrebe građana u FBiH. Premijer Novalić je rekao da su, kada je riječ o direktnoj nabavci vakcina, analize i ispitivanje tržišta pokazali, da su kineske kompanije ispoštovale sve rokove i dogovore. Federacija BiH je direktno pregovarala za nabavku 500.000 doza Sinopharm vakcine, ispoštovani su svi zahtjevi kineske strane, te je ovaj ugovor trenutno u fazi potpisivanja”, saopćeno je tada iz Vlade Federacije.
U stanu Miloša Božovića, pripadnika škaljarskog klana uhapšenog u Banja Luci, pronađeni su uređaji za tajno praćenje i tajno snimanje, saznaje Istraga.ba.
“Kartonska kutija sa sa preovlađujućom crno-bijelo-plavom bojom sa natpisom GSM/GPSR/GPS tracker portable vehicle tracking system u kojoj se nalazi plastični uređaj kockastog oblika crne boje sa natpisom “GPS tracker” kao i dva punjača, dva provodnika (jedan crne boje i jedan crno-žuto-zelene boje te crni provodnik na čijem jednom kraju se nalazi plastični uređaj sa natpisom “GPS Antenna””, navedeno je u zapisniku MUP-a Republike Srpske čiji su pripadnici u subotu navečer u Banja Luci uhapsili Božovića.
Osim ovog uređaja, kod bjegunca od crnogorskog pravosuđa pronađena je i lična karta Republike Slovenije izdata na ime Zlatko Marijanac sa serijskim brojem 004652087 na kojoj je bila Božovićeva fotografija, te ljekarski nalazi izdati na ime Zlatko Marjanović. U stanu koji je koristio policija je pronašla i oko 5000 eura.
Crnogorca Miloša Božovića u subotu su popodne uhapsili pripadnici MUP-a Republike Srpske na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisalo crnogorsko pravosuđe. Božović je osumnjičen da je počinio krivično djelo ubistvo. Zbog pružanja pomoći Božoviću, uhapšen je i policijski inspektor Mladen Milovanović.
“Policijski službenici su izvršili pretres lokacija koje koriste lica lišena slobode i tom prilikom u stanu Miloša Božovića pronađen je pištolj glok sa izbrušenim serijskim brojem i pripadajućim okvirom i municijom, tri pancira, mobilni telefon, novac, SIM kartica, laptop, kao i drugi predmeti koji mogu poslužiti u istrazi. U stanu koji koristi Mladen Milovanović pronađeni su i oduzeti predmeti koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela”, saopćeno je iz MUP-a RS-a.
Nakon hapšenja inspektora Milovanovića, uhapšeni su i viši inspektor Predrag Vatreš, kao i inspektoica Gorana Rečević.
Uhapšeni Glavni inspektor UKP MUP RS Mladen Milovanović dio je zvorničkog kartela, kojeg vode Zoran Stevanović, Siniša Mijatović i Dejan Ilić.
2.
Milovanović je bio zadužen za dalji transport narkotika koji su stizali iz Zvornika. Jedan dio je produžavao ka Zapadnoj Evropi, i to veći, dok je manji dio ostajao u Banjaluci, gdje je rasparčavan.
3.
Postoji cijela zločinačka organizacija unutar MUP RS koja je štitila i štiti zvorničke kumove, a Milovanovićevo hapšenje trebalo bi značiti početak velike akcije čišćenja, ne samo unutar policije, već i Zvorničkih narko-bosova
4.
Milovanović je uhapšen 17.07. zajedno sa Milošem Božovićem, pripadnikom, kako se tvrdi “škaljarskog” klana, a nakon njega slobode su lišeni i viši inspektor Predrag Vatreš, kao i inspektorka Gorana Rečević, koja je bila dovođena u vezu sa narkoticima kada su “pali” insepektori, zatvoreni na dugogodišnje robije – Slavko Đurić, Ognjen Stijak, Srđan Radulović i Marko Kovačević. Oni su uhapšeni 15. I 16.10.2013. godine, a i tada sam objavio niz tekstova o njima i bio optuživan i progonjen.
5.
Međutim, sve dođe na svoje, pa bi trebalo da bude uhapšen i inspektor Vladimir Marčeta, koji je bio dio Radulovićevog narko-klana, ali je tada izmakao.
Ostao je u MUP RS i trenutno je na poziciji iinspektora u Upravi za organizovani kriminal. I dalje radi narkotike, kao dio narkoklana.
6.
Zvornički klan radi narkotike sa svima, tako da nije nikakvo čudo da je Milovanović uhapšen sa “škaljarcem”, kao što ne bi začudilo da je lišen slobode sa nekim od “kavčana” ili narko dilera kojima komanduje narko boss Bojan Raonić, kojeg je Sud BiH presudio na pet godina zatvora zbog falsifikovanja dokumenata i krađe identiteta i njihove prodaje narko dilerima i drugim kriminalcima.
7.
Raonić je pobjegao, nakon čega je postao narko boss, jer ima jake porodične veze u narko krugovima.
O Raoniću će tek biti riječi, ali i velikih iznenađenja za javnost, kada objavim nove podatke do kojih sam došao. I oni svjedoče da narkoBosovi kontrolišu najznačajnije institucije BiH.
8.
Stevanović, Mijatović i Ilić su usko sarađivali i sa grupom Veljka Belivuka, za kojeg su prali pare. Belivuk je osumnjičen za najmanje pet monstruoznih likvidacija, jer je sa svojom grupom konkurenciju, ili one koji su mu se zamjerili, mljeo u mašini za meso.
9.
Zvornički klan, koji je taj grad pretvorio u Medelin, Grad droge, izuzetno je jak i raspolaže enormnim količinama novca, jer osim sa Belivukom, Raonićem, narko bosovima sa Kosova, oni su imali izuzetno veliki obim poslova i sa Slavišom Kokezom, koji se, prema beogradskim medijima, sumnjiči za pranje preko 60 miliona evra preko carina Srbije.
10.
Mladen Milovanović, Glavni inspektor UKP MUP RS, blizak Siniši Kostreševiću, uhapšen je juče u popodnevnim časovima zajedno Milošem Božovićem, bliskim “škaljarskom” klanu.
Božović je zet Miloša Ostojića, mladića ubijenog 01.01.2019. godine.
Vatreš je, neposredno prija upada policije, napustio “4 life”, teretanu kriminalaca Danka Stanišića i Tubića, u kojoj su hapšeni, što dovoljno svjedoči o kakvim policajcima se radi.
11.
Vatreš je priveden nakon što sam objavio da je bio zajedno sa uhapšenom dvojicom, ali da je teretanu napustio nekoliko minuta prije upada policije.
Gorana Rečević je posljednja koja je, zasad, uhapšena. (nastaviće se)
Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić pušten je na slobodu. Sud BiH odbio je prijedlog državnog tužioca Olega Čavke da se Mehmedagiću odredi jednomjesečni pritvor. Mehmedagiću nije određena ni mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora OSA-e, što znači da će on nastaviti da rukovodi Obavještajno sigurnosnom agencijom BiH. Određena mu je mjera zabrane kontaktiranja sa vlasnikom Američkog univerziteta Denisom Prcićem koji je u četvrtak pušten iz pritvora.
Podsjećamo, u srijedu ujutro, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo uhapsili su direktora OSA-e zbog sumnje da je počinio krivično djelo krivotvorenje diplome i pranje novca. Noć uoči hapšenja Istraga.ba je objavila da su lideri SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović, dogovorili sa svojim partnerima u Sarajevu da, pored ostalog, uhapse direktora OSA-e kako bi na taj spasili Gordanu Tadić na poziciji glavne državne tužiteljice.
“Kraj svih ovih loših momenata koje imamo u BiH, sigurnosna situacija u zemlji je izuzetno dobra. Ako je sigurnosna situacija dobra, a vodi se već drugi proces protiv mog branjenika, može li se išta drugo zaključiti nego da je ovo produkt političkih igara. Treba samo uključiti logiku. Iza ovih izjava stojim i spremna sam za njih odgovarati”, kazala je nakon ročišta na Sudu BiH Mehmedagićeva braniteljica Senka Nožica.
Ovo je četvrti krivični postupak protiv direktora OSA-e u posljednje nepune dvije godine. Sve predmete glavna državna tužiteljica Gordana Tadić dala je u rad tužiocu Olegu Čavki.
Prvo je u jesen 2019. godinen Čavka formirao predmet u vezi sa diplomom direktora OSA-e, stečenom na Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka. Tužilaštvo je tada dalo nalog Inspektoratu Republike Srpske da provjeri vjerodostojnost diplome. Nakon toga Inspektorat je odbio poništiti diplomu direktoru OSA-e, ali je Vlada Republike Srpske razriješila šeficu Inspektorata. U novembru 2019. godine diploma je poništena, ali je Okružno sud u Banja Luci utvrdio da je poništavanje bilo – nezakonito.
Nakon što mu je propala ta istraga, Čavka je formirao predmet “Pošta” te je u oktobru 2020. godine Mehmedagića optužio zbog toga što je, kao direktor OSA-e, naredio izuzimanje snimaka nadzornih kamera kako bi dokazao ko podnosi anonimne krivične prijave protiv nosilaca pravosudnih funkcija. Tada je utvrđeno da su anoniomne prijave na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete” podnosili najbliže saradnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Nakon provedenog suđenja, Sud BiH je odlobodio Mehmedagića, a postupajuči sudija Branko Perić je rekao da se nad ovim predmetom “nadvila politika” i da je sud bio pod velikim pritiskom, ali da nije podlegao.
Propašću tog predmeta, Oleg Čavka u decembru prošle godine formira treći predmet nazvan “sigurnosne provjere” i podiže optužnicu protiv direktora OSA-e zbog toga što je predložio Vijeću ministara BiH da u Komisiju za sigurnosne provjere imenuje Muriza Druškića. Sud BiH odbio je potvrditi tu optužnicu. Međutim, Čavka u februaru ove godine ponovo Sudu BiH, za isti slučaj, dostavlja optužnicu protiv Mehmedagića. I ova optužnica nije potvrđena.
Nakon što je propao i treći slučaj, Oleg Čavka “formira predmet” Američki univerzitet tvrdeći da je direktor OSA-e na toj visokoškolskoj ustanovi nezakonito stekao diplomu. Sredinom juna Čavka prvo hapsi vlasnika Američkog univerziteta Denisa Prcića, a u srijedu se odlučuje na hapšenje direktora OSA-e. Akciju je proveo MUP Kantona Sarajevo, a prethodne naredbe Suda BiH nisu izdate. Čavka je, na kraju, predložio određivanje jednomjesečnog pritvora, ali je Sud BiH odbio taj prijedlog. Tako je i službeno propao četvrti predmet protiv direktora OSA-e. Sve predmete je, rekosmo, pokrenuo državni tužilac Oleg Čavka. I sve to za nepune dvije godine.
Svih pet optuženih u predmetu “Zijad Mutap i drugi” pušteno je na slobodu, potvrđeno je za Istraga.ba. Ranije smo objavili sa je Alisa Ramić, rođena Mutap, puštena je na slobodu. U narednih nekoliko minuta na slobodu će biti pušteni olicajci Josip Barić i Hasan Dupovac, zatim Zijad Mutap te recepcionar iz hotela Ilidža Muamer Ožegović. Svi oni su bili uhaopšeni i pritvoreni zbog slučaja smrti Dženana Memića iz februara 2016. godine.
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv njih zbog organiziranog kriminala iz člana 342. stavovi 1 i 2 u vezi sa prižanjem pomoći počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela, protuzakonito posredovanje, davanje lažnog iskaza i sprečavanje dokazivanja. Sud BiH do danas nije potvrdio tu optužnicu o kojoj je Istraga.ba detaljno pisala. Naime, u optužnici nije navedeno ko je počinilac krivičnog djela, tako da se ne zna kome su optuženi pomogli. Drugo, tužilac Hasanspahić navodi da nije poznat način smrti Dženana Memića, odnosno da se ne zna da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili ubistvo. Ne zna se, dakle, o kojem se krivičnom djelu radi pa se tako ne zna ni koja je zaprijećena kazna. A upravo od te kazne ovisi da li se krivično djelo pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela može biti kvalifikovano kao krivično djelo organizovanog kriminala, jer član 2 stav 21 predviđa da je “grupa za organizirani kriminal organizirana grupa od najmanje troje ljudi, koja postoji neko vrijeme, a koja djeluje u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna od tri godine ili teža kazna”.
Kako se može vidjeti, jedno od krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženima je i “Protuzakonito posredovanje” iz člana 382 stav 2 KZ FBiH. Problem, međutim, prodstavlja činjenica da krivično djelo “Protuzakonito posredovanje” uopće ne postoji u Krivičnom zakonu FBiH. To djelo je izbrisano, odnosno dekriminalizirano 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon događaja koji je uzrokovao smrt Dženana Memića.
Dakle, Tužilaštvo BiH je optužilo ljude da su počinili krivično djelo koje ne postoji, odnosno koje je dekriminalizirano. Osim toga, ne zna se ni ko je počinio krivično djelo u Aleji, a nije poznato ni koje je djelo izvršeno. Jedino što se zna da su optuženi pomagali nepoznatom izvršiocu nakon izvršena nepoznatog krivičnog djelo.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
