Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a oslobodila je Dalidu Burzić svih tačaka tužbe koju je protiv nje podnio Ured disciplinskog tužioca, saznaje Istraga.ba. UDT je, podsjećamo, prošle godine tužio je aktualnu sutkinju Suda BiH da je, kao glavna kantonalna tužiteljica u Sarajevu, insistirala da se “pronađe bilo šta” za predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i aktualnog načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića.
“Saslušati i optužiti”, napisala je Dalida Burzić svojeručno nakon što je Efendić 17. marta 2018. godine u naselju Grbavica pregazio pješaka koji je, potom, podlegao povredama.
To znači da je bivša glavna kantonalna tužiteljica iz Sarajeva prejudicirala tužilačku odluku i da je naredila optuživanje prije nego su sagledane sve činjenice u predmetu. Burzićeva je, u međuvremenu, unaprijeđena za državnog sudiju, a dvije godine kasnije kantonalna tužiteljica iz Sarajeva Maja Pašić podigla je optužnicu protiv Efendića.
Tužiteljica Maja Pašić je, inače, supruga Džermina Pašića, postupajućeg državnog tužitelja u predmetu Respiratori. Upravo je Pašić tempirao hapšenje federalnog premijera Fadila Novalića tako da bi o njegovom pritvoru odlučivala – Dalida Burzić.
Ovo je drugi put da je Dalida Burzić “oslobođena” svih optužbi UDT-a. Početkom 2019. godine protiv Burzićeve je bila podnesena tužba zbog disciplinskih prekršaja “ponašanja u i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije, kao i bilo kakvog drugog ponašanja koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva”.
“Navedena tužba je podnesena zbog komunikacije sa oštećenim u predmetu spomenutog tužilaštva, poznatom u javnosti kao predmet ‘Memić’, kao i javnih istupa u vezi s istim predmetom”, kazali su tada iz UDT-a.
Tužba je kasnije pravosnažno odbačena, a VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu postavio je Dalidu Burzić sa sutkinju Suda BiH. U međuvremenu su na adresu UDT-a došla pisma više od deset kantonalnih tužilaca koji su detaljno opisali brojne zlouptrebe Dalide Burzić dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice. Nakon analiziranja predmeta, UDT je tužio Burzićevu zbog slućajeva protiv Elmedina Konakovića i Semira Efendića. No, Prvostepena disciplinska komisija koju je ranije formirao Milan Tegeltija, a koju čine Željka Radović, Ćazim Serhatlić i Sanela Gorušanović – Butigan odbila je sve tačke tužbe UDT-a.
Članica Komisije Željka Radović je, podsjećamo, aktualna članica VSTV-a i glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju. Godinama je u Vijeću podržavala stavove Milana Tegeltije. Tokom mandata u Vijeću, njena kćerka je zaposlena u Tužilaštvu BiH, a zauzvrat je Radovićeva podržala izbor Gordane Tadić za glavnu državnu tužiteljicu BiH. Inače, Gordana Tadić još uvijek nije donijela formalnu naredbu o provođenju istrage protiv Dalide Burzić u okviru “predmeta Memić”.
Vlada Federacije BiH naložila je u utorak navečer direktoru Zavoda za javno zdravstvo FBiH da u srijedu zaključi ugovor sa kompanijom Medimpex za nabavku 500 hiljada vakcina Sputnik V. Ranije tog dana Ad Hoc komisija dostavila je Vladi FBiH informaciju sa sjednice održane u utorak popodne kada su razmatrane sve ponude za nabavku vancina. Tri ponude, Bosnalijek, MGM Farm i Krajinagroup, ocijenjene su kao nepotpune. Jedina potpuna ponuda je ona koju je dostavila firma Medimpex. Nekoliko farmaceutskih kompanija je odustalo nakon što im je Zavod za javno zdravstvo FBiH dostavio uslove za nabavku vakcina. Ovo je dio izvještaja Ad Hoc Komisije koji je u posjedu Istrage.
Firma Medimpex ponudila je nabavku 500 hiljada vakcina Sputnik V uz obavezu da u roku od tri dana od potpisivanja ugovora isporuči 100 hiljada. Ove bi vakcine trebale biti nabavljene preko srbijanskog državljanina Nikole Lakušića kojeg je Ruski Investicijski fond ovlastio za prodaju vakcina na teritoriji bivše Jugoslavije. Preostalih 400 hiljada doza bilo bi isporučeno u roku od tri sedmice. Ukupna cijena dvije doze je 28,85 eura.
Bosnalijek d.d. Sarajevo je ponudio je vakcine AstraZeneca-Oxford. Interventno bi mogli isporučiti 5000 doza, dok bi kasnije mogli isporučiti minimalno 200 hiljada doza. Jedna doza bi koštala 31,41 KM.
Osim Bosnalijeka, ponude su još dostavili MGM Farm i Krajina Group. Njihova dokumentacija, kao i Bosnalijekova, nije potpuna. Što i ne čudi. Istraga.ba je u posjedu dokumenta Zavoda za javno zdravstvo FBiH kojim rukovodi Davor Pehar i potpuno je jasno zbog čega veći dio farmaceutskih kompanija nije uspio ispuniti uslove u ovako kratkom roku. Ovo su propisani uslovi koji su trebali biti dostavljeni uz ponudu.
Kao što se može vidjeti, Zavod je obavijestio kompanije da AstraZeneca ne može biti dio ponude jer je ranije ta institucija suspendovala Oxfordove vakcine. Ipak, konačna odluka o vakcinama AstraZeneca bit će donesena u četvrtak.
Kompanija Krajinagroup d.d. Banja Luka predala je zahtjev za registraciju vakcine Sputnik V, potvrdio je za Istraga.ba direktor Agencije za lijekove BiH Aleksandar Zolak.
To bi, ne potpiše li federalni ministar zdravlja Vjekoslav Mandić u petak zahtjev za interventni uvoz ove vakcine protiv koronavirusa, moglo spriječiti Federaciju BiH da preko kompanije Medimpex Sarajevo uveze 500 hiljada doza Sputnik V.
“Onog trenutka kada veleprometnik registruje određeni lijek, postaje zastupnik tog lijeka na tritoriji BiH. A sve dok postupak registracije ne bude okončan, postoji mogućnost interventnog uvoza”, kazao nam je Zolak.
Vakcina Sputnik V nije registrovana u BiH. To znači da bi do momenta registracije Federacija mogla uvesti naručenih 500 hiljada doza na osnovu “interventnog uvoza”.
“S obzirom na to da je situacija sa koronavirusom, mi ubrzavamo procedure registracije. Možda nekih deset dana je potrebno za registraciju”, rekao je Zolak.
Toliko je, dakle, ostalo vremena Federaciji da uveze 500 hiljada naručenih vakcina Sputnik V. U Vladi FBiH su nam rekli da će u petak uputiti dokumentaciju Agenciji za lijekove. Međutim, direktor Agencije kaže da su u 90 posto slučajeva do sada vakcine uvožene na osnovu “interventnog neregistrovanog uvoza” koja su odobravala entitetska ministarstva zdravstva. Pojednostavljeno, federalni ministar zdravstva Vjekoslav Mandić može potpisati dozvole za “interventni uvoz” vakcina sve dok Agencija za lijekove BiH ne odluči po zahtjevu Krajinagroupe.
“Ukoliko bi se na taj način uvezle vakcine, ostaje još obaveza da se uzorci pošalju na analizu u Agenciju za lijekove i da se nakon kontrole kvaliteta eventualno izda dozvola za upotrebu”, pojasnio je direktor Agencije za lijekove BiH.
Medimpex se obavezao da će isporučiti prvih 100 hiljada vakcina tri dana nakon potpisivanja ugovora, odnosno nakon predaje akreditiva. Preostalih 400 hiljada bilo bi isporučeno u roku od dvije ili tri sedmice. Tu se sada javlja drugi problem. Isporuka prvih 100 hiljada možda i bude završena do odluke Agencije po zahtjevu Krajinagroupa. Ali šta će se desiti sa preostalih 400 hiljada doza koje, evidentno, ne mogu biti isporučene prije nego Krajinagoup postane i formalni uvoznik vakcine Sputnik V. Postoji mogućnost da ministar Mandić odmah izda dozvolu za interventni uvoz svih 500 hiljada doza. No, kako kako će onda preostalih 400 hiljada doza dobiti upotrebnu dozvolu ukoliko ih uvozi kompanija koja nije zastupnik na teritoriji BiH.
Istraga.ba je prošle sedmice objavila da pojedini ministri iz Vlade Republike Srbije vrše pritisak i na čelnike firme “Krajinagroup” iz Banja Luke. Naime, ministar bez portfelja u Vladi Srbije Nenad Popović posljednjih je dana pokušavao ubijediti zvaničnike u Srbiji i RS-u da po svaku cijenu spriječe uvoz ruskih vakcina u Federaciju.
“To je protiv interesa Republike Srpske”, kazao je na nekoliko adresa ministar Popović, inače nosilac Ordena prijateljstva za poseban doprinos u razvoju ekonomskih i društvenih veza Srbije i Rusije koji dodjeljuje predsjednik Ruske Federacije.
Upravo na ruskim portalima u Srbiji početkom ove sedmice su se pojavili tekstovi koji problematiziraju uvoz vakcine Sputnik V u Federaciju BiH.
Ministarstvo sigurnosti BiH zatražilo je u subotu od Granične policije BiH dostavljanje hitne informacije o dešavanjima u Brodu, gdje dvije hrvatske kompanije, na osnovu sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske, bez saglasnosti institucija BiH, ispod korita Save postavljaju plinodne cijevi za gasifikaciju ruske Rafinerije nafte u Brodu.
“Unutar Ministarstva sigurnosti analiziramo problem, upućen je zahtjev prema Graničnoj policiji BiH za dostavljanje njihovih saznanja i informacija, nakon čega možemo preduzimati mjere iz svoje nadležnosti”, kazao je Istraga.ba ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić.
U petak su, podsjećamo, nakon priče Istrage o događajima na Savi reagirala i dva člana Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, koji su zatražili od hrvatskih vlasti da zaustave sve radove jer ovaj slučaj predstavlja “udar na suverenitet države Bosne i Hercegovine”.
“Jedan od aktera koji nam mora ponuditi odgovore na pitanja kako je ovo uopće bilo moguće je Zoran Galić, direktor Granične policije BiH”, kazao je Komšić.
Umjesto Zorana Galića, naravno, oglasio se predstojnik njegova ureda Svevlad Hoffman.
“Čim dobijemo službeni dopis, angažirat ćemo ronilački tim opremljen i osposobljen naporima člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ispitati možebitnu “agresiju” na plavu granicu Bosne i Hercegovine” kazao je Hoffman za Hrvatski medijski servis.
Ovom izjavom Hoffman je jasno stavio do znanja da Granična policija BiH ne želi preduzeti ništa kako bi spriječila nezakonito djelovanje hrvatskih kompanija u Brodu. Prema Zakonu o graničnoj kontroli BiH, granična kontrola, pored ostalog, obavlja se radi “osiguranja nepovredivosti državne granice”.
“Vršenje granične kontrole je pod mjerodavnošću GP BiH. Poslove granične kontrole obavljaju policijski službenici GP BiH. Pri obavljanju poslova granične kontrole policijski službenici GP BiH primjenjuju važeće propise i ovlaštenja propisana zakonima. GP BiH u obavljanju poslova granične kontrole surađuje s drugim državnim tijelima u BiH”, piše u članu 4 Zakona o graničnoj kontroli BiH.
Granična policija kojom rukovodi HDZ-ov kadar i hrvatski državljanin Zoran Galić morala je spriječiti radnike hrvatskih kompanija da postavljaju plinovodne cijevi na teririji BiH. Osim ako im Granična policija BiH nije dala saglasnost vez prethodne odluke Vijeća ministara BiH. No, u tom slučaju bi moralo reagirati Tužilaštvo BiH kojim, također, rukovodi državljanka Republike Hrvatske Gordana Tadić.
Istraga.ba je objavila u petak da hrvatske kompanije u noći između srijede i četvrtka postavile plinovodne cijevi, duge oko 450 metara. Sve je urađeno temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost. A morale su.
“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.
Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske izdala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena.
U vezi sa ovim slučajem reagirao je i član Kolegija Predstavnčkog doma Paralamenttarne skupštine BiH Denis Zvizdić.
“U vezi sa skandaloznim postavljanjem plinovodne cijevi ispod korita rijeke Save kao međudržavne granice, a bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine, i na bazi tzv. Sporazuma između Republike Hrvatske i bh entiteta RS, podsjećam na tri važna propisa na osnovu kojih odmah mora reagovati Pravobranilaštvo BiH: 1. Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora – samo su države subjekti međunarodnog prava ( to bi trebala da zna R Hrvatska kao članica EU); 2. Ustav BiH: Predsjedništvo BiH je nadležno za vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora, a Parlamentarna skupština BiH odlučuje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora ( nije ispoštovana niti jedna od ove dvije ustavom obavezujuce procedure – i ovo je morala znati R Hrvatska, kao clanica EU) ; 3. Zakon o graničnoj kontroli: Granična linija je isključiva nadležnost Granične policije BiH.Dakle, rijeka Sava predstavlja međunarodno priznatu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, i svako zadiranje u granični pojas, bez saglasnosti države, predstavlja najgrublju povredu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Zbog toga tražim da se navedeni Sporazum proglasi ništavim, uključujući i sve posljedice koje proizilaze iz istog”, naveo je Zvizdić
Granična policija BiH zabranila je nastavak radova na polaganju plinovoda ispod korita Save kojim se Rafinerija nafte u Brodu povezuje sa hrvatskim plinovodom. To je u svom dopisu Ministarstvu sigurnosti BiH napisao direktor Granične policije Zoran Galić. No, ako se pažjivo iščita Galićev akt, može se vidjeti da su “zabranjeni” radovi već završeni.
“Prema raspoloživim informacijama, na području opštine Brod, u periodu od 24.-25.3. 2021. godine, ispod korita rijeke Save postavljena je cijev za plinovod, sa lijeve obale rijeke do fabričkog kruga AD “Rafinerija nafte Brod”, navedno je u dokumentu koji je potpisao Zoran Galić.
Navedeni radove, piše dalje ravnatelj Galić, izveli su radnici firme Feromihin d.o.o. Novoselac iz Hrvatske u saradnji sa kompanijom Termoelektro iz BiH.
Kako se, dakle, može vidjeti iz prvog pasusa ovog dokumenta, u noći između 24. i 25. marta plinovodne cijevi su postavljene i dovedene do kruga Rafinerije u Brodu.
“Po zaprimanju vašeg akta, ostvaren je kontakt sa nadležnom osobom u pravnom licu “Termoelektro” koji je upoznat da se do daljeg zabranjuje nastavak radova na polaganju plinovoda, kojim povodom je zahtijevano da im se pomenuta zabrana što hitnije dostavi u pisanoj formi”, izvijestio je direktor Granične policije BiH.
On dalje navodi da Granična policija BiH nije zaprimila zahtjev za davanje bilo kakve saglasnosti povodom izvođenja radova na postavljanju plinovoda, osim obavijesti AD “Rafinerija nafte Brod” o postavljanju čeličnog užeta koji bi vukao čamac sa posadom u svrhu “navođenja polaganja plinovoda. Te dopise Granična policija je zaprimila 1. marta ove godine.
Direktor Ganične policije, dakle, sam priznaje da je informisan o polaganju plinovoda 1. marta. No, prema informacijama Istrage, Granična policija je još u novembru prošle godine dobila zahtjeve u vezi sa radovima u Brodu.
Istraga.ba je objavila u petak da hrvatske kompanije u noći između srijede i četvrtka postavile plinovodne cijevi, duge oko 450 metara. Sve je urađeno temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost. A morale su.
“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.
Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske izdala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena.
Nakon priče Istrage o događajima na Savi reagirala su i dvojica članova Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, koji su zatražili od hrvatskih vlasti da zaustave sve radove jer ovaj slučaj predstavlja “udar na suverenitet države Bosne i Hercegovine”.
“Jedan od aktera koji nam mora ponuditi odgovore na pitanja kako je ovo uopće bilo moguće je Zoran Galić, direktor Granične policije BiH”, kazao je Komšić.
Umjesto Zorana Galića, naravno, oglasio se predstojnik njegova ureda Svevlad Hoffman.
“Čim dobijemo službeni dopis, angažirat ćemo ronilački tim opremljen i osposobljen naporima člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ispitati možebitnu “agresiju” na plavu granicu Bosne i Hercegovine” kazao je Hoffman za Hrvatski medijski servis.
Ovom izjavom Hoffman je jasno stavio do znanja da Granična policija BiH ne želi preduzeti ništa kako bi spriječila nezakonito djelovanje hrvatskih kompanija u Brodu. Prema Zakonu o graničnoj kontroli BiH, granična kontrola, pored ostalog, obavlja se radi “osiguranja nepovredivosti državne granice”.
“Vršenje granične kontrole je pod mjerodavnošću GP BiH. Poslove granične kontrole obavljaju policijski službenici GP BiH. Pri obavljanju poslova granične kontrole policijski službenici GP BiH primjenjuju važeće propise i ovlaštenja propisana zakonima. GP BiH u obavljanju poslova granične kontrole surađuje s drugim državnim tijelima u BiH”, piše u članu 4 Zakona o graničnoj kontroli BiH.
Granična policija kojom rukovodi HDZ-ov kadar i hrvatski državljanin Zoran Galić morala je spriječiti radnike hrvatskih kompanija da postavljaju plinovodne cijevi na teririji BiH. Osim ako im Granična policija BiH nije dala saglasnost vez prethodne odluke Vijeća ministara BiH. No, u tom slučaju bi moralo reagirati Tužilaštvo BiH kojim, također, rukovodi državljanka Republike Hrvatske Gordana Tadić.
Četiri puta državni ministar prometa i komunikacija Vojin Mitrović pisao je urgenciju Vijeću ministara da se na dnevni red uvrsti prijedlog odluke o odobravanju sredstava za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci namijenjene Direkciji za civilnu avijaciju Bosne i Hercegovine (BHDCA). Ukratko, za prostor površine između 1800 i 2000 kvadratnih metara, Vijeće ministara bi trebalo izdvojiti 8,5 miliona maraka. Dakle, u najjeftinijoj varijanti, kvadrat tog poslovnog prostora bi koštao 4250 maraka. Najskuplja bi značila da je jedan kvadrat 4720 KM.
Ministar Mitrović ove je sedmice, u četvrtak, ponovo zatražo da Vijeće ministara donese odluku o izdvajanju 8,5 miliona KM za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija (SNSD) i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ) bili su za. No, zbog protivljenja zamjenice predsjedavaćeg i ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković odluka je skinuta s dnevnog reda. A evo šta pište u materijalima.
U julu prošle godine SNSD-ov ministar odlučio je pokrenuti proceduru kupovine poslovnog prostora u Banja Luci za potrebe Direkcije za civilnu avijaciju BiH (BHDCA).
“Ovom Odlukom odobravaju se sredstva za kupovinu/nabavku poslovnog prostora za potrebe smještaja Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH u Banja Luci, ukupne površine od 1800 do 2000 metara kvadratnih., nabavne vrijednosti do 8,5 miliona KM sa uključenim iznosom pripadajućeg poreza”, navedeno je u Prijelogu odluke koja je Vijeću ministara dostavljena 30 jula prošle godine.
Dva dana prije nego će SNSD-ov ministar uputiti prijedlog ove odluke prema Vijeću ministara, pribavio je i mišljenje ministra finansija i trezora BiH Vjekoslava Bevande.
“Ministarsto flnancija i trezora daje pozitivno mišljenje na Nacrt odluke o odobravanju sredstava i nadinu provodeaja postupka kupovine/nabave u Banjaluci za potebc Direkcijo za civilno zrakoplovstvo BiH”, naveo je u svom aktu HDZ-ov ministar Bevanda.
Unatoč tome, odluka nije uvršetena u dnevni red, a ministru Mitroviću se žurilo da u Banja Luci kupi zgradu. Stoga se odlučio da piše urgencije. Prva je napisana 10. avgusta 2020. godine u kojoj traži “uvrštavanje Prijedloga odluke o odobravanju sredstava za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci na dnevni red naredne sjednice Vijeća ministara”. Prijedlog nije uvršten. Mjesec i po kasnije, 24. septembra 2020. godine, Mitrović opet piše urgenciju. I opet uzalud jer su bošnjački ministri bili protiv uvrštavanja u dnevni red. Ministar komunikacija i prometa 23. 11. 2020. godine obnavlja urgenciju. Nakon što mu zbog blokade bošnjačke zamjenice predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Bisere Turković prijedlog nije uvršten na dnevni red, Mitrović 18.12. upućuje novu urgenciju. Ponovo je odbijen. Sve je, opet, obnovljeno i u aprilu ove godine, ali prijedlog je skinut s dnevnog reda sjednice Vijeća ministara. Protiv uvrštavanja su bili bošnjački ministri dok su kadrovi SNDS-a i HDZ-a podržali Mitrovićev prijedlog da se u Banja Luci kupi zgrada za 8,5 miliona maraka.
“Procjena potrebnih finansijskih sredstava urađena je nakon provedenog ispitivanja tržišta nekretnina u Banja Luci. Tržišne cijene poslovnog prostora kreću se između 2500 i 5000 KM po kvadratu, zavisno do lokacije i karakteristika prostora”, navedeno je u obrazloženju Prijedloga odluke.
Državna agencija za istrage i zaštitu dostavila je Tužilaštvu BiH izvještaj o prikupljenim saznanjima koja se odnose na službenika te Agencije Roberta Ristića i misteriozni povratak nevještačenih mobilnih telefona prethodno oduzetih Dušku Đurasoviću, direktoru kompanije MDDI Group, osumnjičenom za krijumčanje 50 kilograma kokaina.
inspektor SIPA-e Robert Ristić
Potvrdili su nam ovo i u SIPA-i koja je već provela internu istragu tokom koje je inspektor Ristić prebačen na drugo mjesto. Podsjećamo, u novembru prošle godine smo objavili da je, bez prethodnog vještačenja, državni tužilac Džermin Pašić dao je saglasnost inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću da vrati dva mobilna telefona koja su u februaru 2020. godine oduzeta Dušku Đurasoviću. Sporni telefoni su oduzeti kada je, u saradnji sa američkom DEA-om, provedena velika međunarodna akcija koja je rezultirala zapljenom kokaina vrijednog stotinu miliona eura. Krajnje odredište te droge bilo je Sarajevo, a Đurasovićeva firma MDDI bila je naručilac banana u kojima je bio kokain. Iako je uhapsilo Đurasovića, Tužilaštvo BiH nije tražilo da mu se odredi pritvor. Naprotiv, pušten je na slobodu, a nekoliko mjeseci kasnije, na inicijativu inspektora Ristića, državni tužilac Džermin Pašić dozvolio je da se osumnjičenom vrate telefoni koji nisu vještačeni.
tužilac Džermin Pašić
Sporne telefone je, prema informacijama Istrage, osumnjičenom Đurasoviću ispred zgrade Tužilaštva BiH, bez ikakvog zapisnika predala Maja Govedarica, saradnica tužitelja Pašića. Nakon što je priča dospjela u javnost, u Tužilaštvu su sačinili službenu zabilješku kako bi “pokrili vraćanje” telefona. No, tu nije kraj priče. Uporedo sa zataškavanjem istrage, inspektor Ristić osniva transportnu firmu koju registruje na svoju majku. Prve poslove dobija od kompanije MDDI Group čiji je osnivač Duško Đurasović, koji je osumnjičen u ovom poredmetu i kojem su prethodno vraćeni oduzeti telefoni koji nisu vještačeni.
“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. rekao nam je u novembru prošle godine inspektor Ristić.
Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Firma je, dakle, osnovana desetak dana nakon što je Džermin Pašić izdao naredbu da inspektor SIPA-e Robert Ristić vrati dva telefona oduzeta vlasnika firme MDDI. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.
Podsjećamo, u februaru iste godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom, krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera.
Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom predmetu.
Sudija Osnovnog suda u Banja Luci Nebojša Pejović uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je počinio krivično djelo primanje dara, saznaje Istraga.ba.
Pejovića su prilikom primopredaje novca, u srijedu oko 11 sati, uhapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Akcija je provedena po naredbu Specijalnog tužilaštva Republike Srpske.
Prema informacijama Istrage, Pejović je ucjenjivao jednog poduzetnika iz Banja Luke, tražeći od njega novac za donošenje odluka u određenim predmetima.
Inače, ovaj sudija je 2012. godine disciplinski kažnjavan zbog kašnjenja prilikom donošenja presuda.
Osim toga, sudija Pejović je bio akter i u slučaju Dževada Haznadara, banjalučkog biznismena koji je pokušavao vratiti svoju imovinu otetu početom devedesetih.
Prema pisanju portala Capital.ba, Pejović je bio umiješan i u slučaj Jelšingrad“ u stečaju, a 2012. godine Centar javne bezbjednosti (CJB) Banjaluka podnio je izvještaj banjalučkom Okružnom tužilaštvu protiv četvoro osumnjičenih za zloupotrebu službenog položaja tešku blizu dva miliona KM, među kojima je bio i sudija Pejović.
O kriminalu sudije Pejovića pisao je i banjalučki novinar Slobodan Vasković, dovodeći ga u vezu sa sumnjivim poslovima SNSD-ovog kadra Stojana Vukajlovića.
Inače, ovo je treće hapšenje sudije u BiH u posljednjih tridesetak dana. Krajem marta SIPA je uhapsila Momira Đošanovića, predsjednika Privrednog odjeljenja Općinskog suda u Orašju, i Jozu Anđića, sudiju Kantonalnog suda u Odžaku. I oni su osumnjičeni za primanje mita.
“Sve ide svojim tokom”, kaže za Istraga.ba Berina Alihodžić, članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koju smo u petak upitali zašto do početka ove sedmice Gordani Tadić na odgovor nije dostavljena disciplinska tužba koju je 2. aprila ove godine protiv glavne državne tužiteljice podnio Ured disciplinskog tužioca.
A pitali smo je zbog toga što je Alihodžićeva i članica Prvostepene disciplinske komisije u predmetu protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH.
“Ne mogu vam više detalja reći osim da sve ide svojim tokom”, ponovit će Berina Alihodžić nakon što je upitana kada će Disciplinska komisija razmatrati navode UDT-a.
Osim nje, u Komisiji su još Mirza Đozo, okružni tužilac iz Istočnog Sarajeva, te Sanela Butigan-Gorušanović, potpredsjednica VSTV-a BIH.
Upravo se Butigan-Gorušanović našla na udaru “anonimnih” podnositelja prijava nakon što je postalo izvjesno da će biti članica Disciplinske komisije koja će odlučivati u slučaju Gordana Tadić. Osim toga, državni tužilac Oleg Čavka, svega nekoliko dana nakon podizanja tužbe protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, počeo je provjere protiv drugih pravosudnih institucija tražeći informacije da li one poštuju Zakon o zaštiti tajnih podataka. Tek da podsjetimo, UDT, pored ostalog, tereti Gordanu Tadić da je kršila odredbe Zakona o zaštiti tajnih podataka tako što stručne saradnike i ostalo osoblje Tužilaštva BiH nije slala na “sigurnosne provjere”. I, da bi proces bio zaokružen, u Tužilaštvo BiH i VSTV je pristigla prijava protiv Biljane Simeunović, druge potpredsjednice VSTV-a koju Gordana Tadić i Milan Tegeltija smatraju odgovornom za to što je bivši predsjednik VSTV-a izgubio većinu u Vijeću, nakon čega je morao odstupiti. Slijede detalji.
Disciplinska tužba protiv Gordane Tadić je, rekosmo, podnesena 2. aprila ove godine, a već sredinom aprila bilo je izvjesno da će Sanela Gorušanović-Butigan biti jedna od članica Prvostepene komisije koja će razmatrati tužbu. Odmah nakon sjednice VSTV-a, održane 14. i 15. aprila, anonimni prijavitelji dostavili su VSTV-u prijavu protiv nje i člana Vijeća Selima Karamehića.
prijava protiv Sanele Butigan-Gorušanović
U prijavi se navodi da je Sanela Butigan – Gorušanović pomogla kćerki svoje prijateljice prilikom ocjenjivanja na konkursu za izbor sudije Općinskog suda u Sarajevu. Osim članovima VSTV-a, anonimka je, tako barem piše, dostavljena i ambasadama Ruske Federacije i SAD-a. Sve se to, rekosmo, dešava petnaestak dana nakon što je UDT pritiv Gordane Tadić podnio tužbu protiv koju bi, pored ostalih, trebala razmatrati prijavljena Sanela Butigan-Gorušanović.
Tužba protiv Gordane Tadić sadrži četiri tačke, a drugom tačkom su obuhvaćeni prekršaji u vezi sa pristupom tajnim podacima. Mada po Zakonu o zaštiti tajnih podataka tužioci ne prolaze proces sigurnosnih provjera, to se ne odnosi na njihove saradnike i drugo osoblje zaposleno u tužilaštvima. Međutim, Gordana Tadić kao glavna državna tužiteljica nikada nije uposlenike Tužilaštva BiH slala na sigurnosne provjere. Štaviše, upozoravali su je na to iz Ministarstva sigurnosti BiH i iz VSTV-a, ali ona nije mijenjala svoju odluku. Naprotiv, naredila je provođenje istrage protiv članova Komisije za sigurnosne provjere. Predmetom je, za promjenu, zadužen državni tužilac Oleg Čavka. Tako tužilac Čavka, četiri dana nakon što je protiv Tadićeve podnesena disciplinska tužba, 6. aprila 2021. godine, dostavlja Ministarstvu sigurnosti BiH akt kojim traži informacije iz odjela zaduženog za sigurnosne provjere.
“Stoga je potrebno odmah da nam dostavite podatke o svim tužilaštvima u BiH, okružnim u Republici Srpskoj, kantonalnim u FBiH, Federalnom tužilaštvu FBIH, Republičkom tužilaštvu RS, a koji su donijeli odgovarajuće opšte akte o usaglašenosti vlastitih institucija sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka, a na koje je mišljenje dao Državni sigurnosni organ. Tražene podatke trebate da upotpunite i podacila da li je VSTV donijelo provedbene akte i da li je na te akte prethodno dalo saglasnost vaše Ministarstvo, te da li pojedine organizacije VSTV-a, poput Direktorata, UDT-a donose vlastite provedbene akte na koje državni sigurnosni organ daje saglasnost”, naveo je državni tužilac Oleg Čavka.
Ovaj dokument je, rekosmo, Čavka uputio 6. aprila, odnosno četiri dana nakon što je UDT VSTV-u dostavio tužbu protiv Gordane Tadić kojom se glavna državna tužiteljica tereti i za kršenje Zakona o zaštiti tajnih podataka.
I, nakon svega, početkom posljednje aprilske sedmice Tužilaštvu BiH i VSTV-u je dostavljena prijava protiv potpredsjednice VSTV-a Biljane Simeunović.U prijavi je navedeno da je ona, navodno, počinila krivično djelo prilikom prodaje kuće u Bijeljini. Upravo o toj kući je 23. septembra prošle godine pisao portal Raport u trenucima kada su Milan Tegeltija njegov prijatelj Muhamed Ajanović i Gordana Tadić pokušavali spriječiti izbor Biljane Simenović u Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.
Javio nam se državni tužilac Džermin Pašić. Traži da hitno, bez odlaganja, objavimo njegov demanti u vezi sa našom pričom o inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću koji je uz njegovu saglasnost vratio nevještačene telefone osobama osumnjičenim za krijumčarenje kokaina. Uglavnom, u svom demantiju tužilac Pašić ne negira dvije najbitnije činjenice. Prva, da su telefoni osumnjičenih vraćeni bez prethodnog vještačenja, i druga, da je njegova saradnica Maja Govedarica ispred zgrade Tužilaštva BiH vratila sporne telefone. Zbog tih je telefona inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, a mi demant od državnog tužioca Pašića. Za početak, prenosimo njegov demanti u cjelosti. Poslije toga slijedi kraći odgovor.
“Demant na tekst objavljen dana 06.05.2021. godine na poratalu www.istraga.ba pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“
U novembru 2020. godine sam na Vaše upite u vezi istog predmeta istrage (kojeg Vi nazivate predmet „Kokain“) odgovorio kako imam dojam da su Vaši upiti u ovom predmetu usmjereni na moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju u vezi sa mojim postupanjem na predmetu „Respratori“, što ste i objavili u Vašem tekstu dana 22.11.2020. godine.
Objavljivanjem teksta pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“ nesumnjivo ste potvrdili da je Vaše pisanje o ovom predmetu motivisano isključivo pokušajem moje lične i profesionalne diskreditacije radi mog rada na predmetu „Respiratori“, ali i dugim predmetima koji su u vezi sa ovim predmetom. Vaše neistinito, neprofesionalno i tendenciozno pisanje kojim me dovodite u vezu sa firmom članova porodice istražitelja SIPA-e, očito je usmjereno na pokušaj ometanja mog predanog i temeljitog profesionalnog pristupa u radu na navedenim predmetima.
Prije objave teksta na koji ovim putem reagujem niste od mene lično ili od Tužilaštva BiH zatražili provjeru istinitosti niti jednog navoda iz Vašeg teksta, što ste bili u profesionalnoj obavezi.
U tekstu ste bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu (imate pravo na Vaše mišljenje da li sam dobar tužilac ili sam loš tužilac), već su to netačne tvrdnje koje navode na određeni zaključak, što je očito Vaš cilj.
Nisu tačne tvrdnje u vašem tekstu:
„….u Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“;
„SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“;
„Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“;
„Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba“;
„Od februara do maja prošle godine, Pašić nije preduzeo nijednu radnju u ovom slučaju“;
„Pašić je, prema informacijama istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu…“;
„…Pašićev dugogodišnji „privatni“ istražitelj Robert Ristić,…“.
„…koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina“;
„Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH“.
Od vas zahtjevam da ovaj demant bez odlaganja i u cjelosti objavite na Vašem portalu. U protivnom, bit ću prinuđen tražiti ostvarivanje svojih prava putem tužbe i putem nadležnoh institucija”.
To su, dakle, navodi tužioca Džermina Pašića. Među devet “neistina” za koje nas optužuje nema našeg navoda “da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina“. Ako ga tužilac Pašić ne proglašava neistinitim, to znači da je – istinit. A upravo je ta činjenica bila presudna da inspektor Robert Ristić dobije otkaz u SIPA-i zbog zloupotreba u istrazi kojom je rukovodio – Džermin Pašić.
Idemo dalje. Tužilac Pašić tvrdi da smo “u tekstu bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu”. I to nije tačno. Prvo, autor teksta je o ovom slučaju kontaktirao tužioca Džermina Pašića 21. novembra i tom prilikom smo mu postavili sljedeća pitanja: “Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću i zbog čega telefoni nisu vještačeni“.
Ovo je bio njegov odgovor: “Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”.
Dakle, na naša pitanja tužilac uopće nije odgovorio, ali je jasno rekao da je “okupiran radom na predmetu Respiratori” te da je nakon toga moći govoriti o ovom slučaju. Osim toga, poručuje da “stavlja tačku na bilo kakvu konverzaciju” sa Istragom.
A sada da se pozabavimo, kako ih tužilac Pašić naziva, “netačnim tvrdnjama”.
“U Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“„SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“„Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“, citira Pašić navode Istrage koje ocjenjuje – netačnim.
“Državna agencija za istrage i zaštitu uhapsila je dvije osobe zbog sumnje da su umiješane u krijumčarenje više od tone kokaina, vrijednog oko 50 miliona eura, koji je trebao završiti na tržištu BiH”, glasila je prva rečenica u tekstu Avaza.
U istom tekstu, novinari Avaza citiraju glasnogovornika SIPA-e Luku Miladinovića koji kaže: “Na području BiH, SIPA je uhapsila dvije osobe. Saslušano je više svjedoka i obavljeni pretresi više lokacija, objekata i vozila. Uhapšene osobe predate su u nadležnost Tužilaštva BiH. No, radi zaštite istrage njihov identitet, kao i druge detalje akcije, ne mogu otkrivati“.
Dakle, SIPA potvrđuje da je presjekla lanac krijumčara kokainom te da je uhapsila dvije osobe, što tužilac Pašić navodi kao “netačan navod”. Osim toga, SIPA potvrđuje da su uhapšene osobe predate u nadležnost tužioca. Nadležni tužilac, lako je provjeriti, nikad nije zatražio određivanje pritvora prema ovim osobama niti su telefoni osumnjičenih ikada upućeni na vještačenje.
Da ne bi sve ostalo samo na jednom izvoru, citirat ćemo i glasnogovornika Tužilaštva BiH. matične kuće tužioca Pašića. Opet Avaz, 22. februar 2020. godine.
“Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić potvrdio je da je u zajedničkoj akciji više zemalja spriječena međunarodna trgovina većom količinom kokaina.
“Pretpostavlja se da je kokain u daljnjem transportu, preko balkanskih zemalja, bio namijenjen narkotržištu zemalja Evropske unije. U interesu istrage te operativnih aktivnosti koje se provode ne možemo davati više informacija“, istakao je tada Boris Grubešić.
Opet, dakle, kokain. I opet Tužilaštvo BiH.
Prošlo je od tada četrnaest mjeseci, a Tužilaštvo BiH nije saopćilo da je podiglo optužnicu u ovom predmetu koji duži državni tužilac Džermin Pašić. Zajedno sa omiljenom saradnicom Majom Govedaricom i inspektorom Robertom Ristićem, s kojim je imao nekoliko zajedničkih akcija koje su rezultirale “zapljenom marihuane”. No, kokain je nešto drugo.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
