“Ja sam tamo bila upisala master, ali kad sam vidjela šta je to, odustala sam”, kazala je za Istragu Enda Pavić-Pečenković (SDP), ministrica za rad i socijalnu politiku u Vladi Kantona Sarajevo, nakon što smo je upitali odakle njena dokumentacija u sistemu Internacionalnog univerziteta Goražde.
U rubrici biografija, ispod imena Enda Pavić-Pečenković, na stranici Vlade Kantona Sarajevo piše: “magistrica je socijalnog rada sa 19 godina staža u struci. Također, u procesu je završetka drugog master studija i sticanja zvanja magistrice psihologije”.
Iako ministrica Pavić-Pečenković tvrdi da je odustala od mastera u Goraždu, na stranici Vlade KS piše drugačije. No, ministrica, barem, ima regularan dodiplomski studij. Za razliku od Nermina Kapidžije. Ovaj kadar Naroda i Pravde, kojeg je Vlada KS imenovala na poziciju izvršnog direktora za investicije KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo visokoškolsku diplomu je stegao na Internacionalnom univerzitetu u Goraždu. S tom diplomom je stekao uslove za imenovanje u KJKP ViK.
Podsjetimo, Internacionalni univerzitet iz Goražda u centru je međunarodnog skandala, nakon što je otkriveno da su izdavali lažne diplome medicinskih nauka. Po nalogu Tužilaštva BiH SIPA je u ponedjeljak uhapsila Edinu Brutus, biznismenku koja je osnovala ovaj Univerzitet. Osim Edine Brutus uhapšena je njena snaha Elma Brutus, bivši rektor Hajriz Bećirović, zatim biznismenka iz Zenica Kaja Imširović i aktualni zastupnik NiP-a u Skupštini SBK Damir Žuga. Ova grupa bila je povezana sa italijanskim mafijašem Salvatorem Messinom koji je, koristeći fiktivne fondacije registrovane u Švicarskoj i Hrvatskoj, faktički prodavao visokoškolske diplome iz oblasti medicinskih nauka. Messina nije uhapšen jer nije dostupan bh. policijskim agencijama. No, za njim će vjerovatno biti raspisana Interpolova potjernica. Stoga se vratimo bh. državljanima.
NiP-ov zastupnik iz Goražda osumnjičen je da je 2018. godine, kao ministar obrazovanja BPK (tada kadar SBiH-a), potpisao krivotvoreni akt kojim se Internacionalnom univerzitetu u Goraždu daje dozvola da održava nastavu na italijanskom jeziku. Tu dozvolu čelnici Internacionalnog univerziteta sa rektorom Hajrizom Bećirovićem koristili su da “upisuju” inozemne studente na medicinske nauke. Nastava, naravno, nikad nije održavana. IUG je štampao diplome, Kaja Imširović je posredovala, a Messina “prodavao” studentima iz Italije, Libije, Hrvatske, Srbije za 24 hiljade eura po komadu. Samo na taj način izdato je više hiljada diploma.
U novembru prošle godine italijanski mafijaš Salvatore Messina je, preko firme Edukacioni centar d.o.o. Goražde, u sali Skupštine Bosanskopodrinjskog kantona organizirao “prezentaciju projekta” saradnje sa BPK.
Vlasnik Edukacionog centra sada je Marcello Carlo Maria Conigliaro. Prethodni vlasnik je bio Salvatore Messina, koji je firmu “predao” svom prijatelju.
Prezentaciji Messiniih poslova u Skupštini BPK prisustvovala je bivša zastupnica u Skupštini BPK Edita Velić. Ova bivša DF-ovka koja je prešla u Narod i Pravdu kaže da je “samo prevodila”.
“Ja sam slučajno tu bila. Bila sam kratko savjetnica premijera. Slučajno su mi rekli da prevodim gospodinu Messini. I to je sve što se mog angažmana tiče. Nikakve veze s politikom nema”, kazala nam je Edita Velić.
Otkriva da je prošle godine Messina pozvao sve zastupnike iz BPK-a na “studijsko putovanje” u Italiju. Odziv je, međutim, bio slab. Pema informacijama Istrage, u Italiju su, kao gosti Salvatora Messine putovali Džebrail Bajramović (BH Demokrate) i Amar Imamović (Narod i Pravda). Nešto ranije u Italiju je, kao gošća Salvatora Messine putovala i Biljana Begović, bivša DF-ova ministrica obrazovanja u Vladi BPK. Tada je s njom putovala i Edina Brutus.
Uhapšeni Hajriz Bećirović, bivši SDA-ov ministar za boračka pitanja u Vladi KS, bio je rektor Internacionalnog univerziteta Goražde. On je potpisivao memorandume o razumijevanju sa Messininom fondacijama iz Hrvatske i Švicarske. Bećirovićev potpis nalazi se i na nekoliko fiktivnih diploma koje su izdate studentima iz Italije.
Unatoč upozorenjima State Departmenta, HDZ BiH je pripremio i u parlamentarnu proceduru uputio novi nacrt Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija BiH-RH”, prema kojem je, ponovo, iz upravljanja ovim gasovodom izbačen BH Gas. Nacrt je još 7. marta na pisarnu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH dostavio HDZ-ov delegat Damir Džeba, ali je dokument drugim delegatima podijeljen tek prošle sedmice, odnosno, 27. marta ove godine.
HDZ-ov novi nacrt zakona možete pročitati na ovom linku. Ključni je član 5.
“Za nositelja investicije projekta gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” određuje se Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: investitor)”, piše u stavu 1 člana 5 HDZ-ovog nacrta Zakona.
lnvestitor će, piše dalje, projekt izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” realizovati u dva pravca čija će izgradnja početi istovremeno i to:
a) izgradnja interkonekcijskog transportnog gasovoda u Bosni i Hercegovini na pravcu granica Republika Hrvatska/Bosna i Hercegovina – Posušje – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik-Travnik sa odvojcima prema Livnu, Gornjem Vakufu-Uskoplju i Jajcu; b) izgradnja_ transportnog gasovoda u Bosni i Hercegovini na pravcu Posušje – Grude – Široki Brijeg – Mostar.
“Koordinate tačke interkonekcije transportnih sistema definiraju se posebnim sporazumom izmedu dva susjedna operatora transportnih sistema i to:Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostariz Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru, kao javno preduzećečiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovinei “Plinacro” d.o.o. iz Republike Hrvatske”, navedeno je u nacrtu zakona.
Dakle, HDZ predlaže da osnivač preduzeća bude Federacija BiH, ali da njegovo sjedište bude u Mostaru. BH Gas se u ovom zakonu ne spominje nikako.
U kompletan posao oko ovog projekta uvode se i tri kantonalne vlade – Vlada HNK, Vlada ZHK i Vlada SBK. Ove tri vlade kantona u kojima glavnu riječ vodi HDZ BiH “provest će su potrebnu proceduru za realizaciju projekta Južna interkonekcija”, te će “sarađivati sa investitorom”.
Podsjetimo, američki državni sekretar Antony Blinken uputio je 17. januara ove godine pismo ministru vanjskih poslova biH Elmedinu Konakoviću u kojem je od njega zatražio da utiče na lidera HDZ-a Dragana Čovića kako bi se riješilo pitanje Južne interkonekcije.
“Pozivamo Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine da donese zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izrađen uz konsultacije s međunarodnim stručnjacima i predstavlja ključni korak prema izdavanju dozvola, finansiranju i izgradnji plinovoda.BH-Gas, operator prijenosnog sistema u Federaciji, mora implementirati ovaj projekat kako bi osigurao energetsku sigurnost koja je prijeko potrebna Federaciji Bosne i Hercegovine. Potičemo kompaniju (BH GAS) da poduzme potrebne reforme upravljanja kako bi je osnažili da služi svim stanovnicima Federacije. S obzirom na to da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije,ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim materija. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU”, naveo je Blinken.
Međutim, na to pismo je oštro reagirao lider HDZ-a BiH Dragan Čović koji je kazao da ne odustaje od svoje namjere da Južnom interkonekcijom upravlja novo preduzeće čije bi sjedište bilo u Mostaru. Predsjednika HDZ-a otvoreno je podržao hrvatski premijer Andrej Plenković.
Ambasada SAD-a je nekoliko puta oštro reagirala na Čovićeve istupe, HDZ-u bliski novinari iz Washingtona su najavljivali američke sankcije protiv Dragana Čovića, ali do danas ništa konkretno nije urađeno.
Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu još prošle godine je, odmah nakon preuzimanja mandata, iz parlamentarne procedure povukla Zakon o Južnoj interkonekciji koji je predviđao da BH gas upravlja ovim plinovodom. Iako je Nikšić američkim diplomatama obećao da će tokom marta Vlada FBiH uputiti identičan nacrt zakona u parlamentarnu proceduru to se nije desilo. Umjesto toga, Klub delegata iz reda hrvatskog naroda je Domu naroda FBiH dostavio novi nacrt Zakona. BH gas je, suprotno zahtjevima SAD-a, izbačen iz projekta.
Sud BiH odredio je pritvor Adnanu Smajloviću Pepiju, Sančezu Jukiću i Aidi Halać koji su prije dva dana uhapšeni u okviru akcije Black Tie 2. Mjere zabrane određene su direktoru Bolnice Zenica Tariku Zuloviću, biznizmenu Gordanu Memiji, te Harisu Behramu, Mirsadu Skopaku, Maku Šemšiću, Elmiru Sariću i Smailu Šikalu. Za ovih deset osoba Sud BiH je utvrdio da postoji osnovana sumnja da su počinili krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelima pranje novca, te da su sarađivali sa narko kartelom Edina Gačanina Tita.
Istovremeno, za preostalih osam osoba za koje je tužilac tražio pritvor, Sud BiH je utvrdio da ne postoji ni osnovana sumnja da su počinili krivično djelo organizirani kriminal, pa su tako v.d. direktora FUP-a Vahidin Munjić, šef Specijalne policije Mustafa Selmanović, specijalci Emir Druškić, Adin Čatić, Senad Kadić, službenik OSA-e Edin Kačar, te Sead Preljević i Davor Curl pušteni na slobodu.
Sud je utvrdio da ne postoji dovoljan stepen osnovane sumnje da ovih osam osoba počinilo krivično djelo da bi im se izrekla mjera pritvora ili mjere zabrane.
Dakle, za deset od osamnaest osoba za koje je postupajući tužilac Sanjin Kulenović tražio pritvor je utvrđena osnovana sumnja da su počinili krivično djelo organizirani kriminal i pranje novca. Ako tome dodamo još mjere zabrane za pet osoba za koje nije zatražen pritvor, to znači da je ukupno kod petnaest osoba utvrđena osnovana sumnja. Međutim, kada su u pitanju pripadnici FUP-a Sud biH je utvrdio da ne postoji osnovana sumnja za njih.
Neukusna fotomontaža koju je napravio Sulejmen Zuko nastanjen u Irskoj duboko je uznemirila glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH Gordanu Tadić. Zbog toga je sredinom jula ove godine državni tužilac Ćazim Hasanspahić zatražio od Suda BiH određivanje pritvora i raspisivanje crvene Interpolove potjernice za Zukom. Ročište na kojem se razmatralo određivanje pritvora i raspisivanje potjernice održano je ove sedmice u Sudu BiH, a odluka još uvijek nije donesena. Potvrdio je to za Istragu advokat Muhamed Čučak, koji je branilac osumnjičenog Zuke.
Ovo je fotomontaža koju je Gordana Tadić shvatila kao „ozbiljnu prijetnju“ koja joj ugrožava život. Bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radinić obavijestio je javnost da je glavna državna tužiteljica ozbiljno ugrožena zbog prijetnji koje je primila. U istragu su se odmah uključile sve policijske agencije BiH, a Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenog Zuke.
„Dana 31. 5. 2020. godine javno, Zuko je putem društvene mreže Facebook izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između konstitutivnih naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata“, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.
Izradom fotomontaže sa likom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić Zuko je, sumnja Tužilaštvo BiH, počinio čak tri krivična djela, prvo, izazivanje nacionalne i vjreske mržnje, potom krivično djelo sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje i, na kraju, krivično djelo – napad na službeno lice iu vršenju poslova sigurnosti, otkrivanja ili lišenja slobode počinilaca krivičnih djela.
Dakle, objavljujući neduhovitu fotomontažu Gordane Tadić sa ustaškom kapom na glavi – Zuko je, prema Tužilaštvu, izvršio napad na glavnu državnu tužiteljicu koju je, na taj način, spriječio da procesuira kriminalce. I zbog toga je od Suda BiH zatraženo da mu se odredi jednomjesečni pritvor i da se za njim raspiše crvena Interpolova potjernica. Svjedok tužilaštva u ovom predmetu je bivši ministar sigurnosti – Fahrudin Radončić.
„Ovaj svjedok potvrđuje da je u vrijeme kada je primljena poruka od lica Sulejmen Zuko obavljao funkciju ministra sigurnosti BiH navodeći da je jedan od razloga zašto je podnio ostavku na poziciju ministra i taj što nije htio da toleriše napade na neovisan i slobodan i profesionalan rad državnog i drugih tužilaštava u BiH. Potvrdio je da je putem aplikacije messenger, a i putem Instagram profila primio poruke koje smatra veoma ozbiljnim atakom na institucije BiH zadužene za provođenje zakona, te da smatra prijetnje vrlo ozbiljne i da se radi o krivičnom djelu ugrožavanje života ministra sigurnosti i glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.
Rok Snežič, dvostruki doktor prava i porezni savjetnik premijera Janeza Janše , državi Sloveniji više od pet godina dužan je 142 hiljade eura, koje je pribavio krivičnim djelima utaja poreza i prevare nakon pravosnažne presude Okružnog suda u Ljubljani. Kako u Sloveniji nema imovine, slovenačko pravosuđe pokušava u Bosni I Hercegovini pokušava Snežičevu imovinu I naplatiti dug preko vlasti u Bosne i Hercegovine. Sud u BiH trenutno provjerava da li Snežič u BiH posjeduje imovinu, što on negira i naglašava da dug neće platiti jer nije dužan. U međuvremenu, Vlada Republike Slovenije imenuje ljude iz Janšinog SDS-a na ključne pozicije u zemlji u kojoj se protiv Roka Snežiča vodi proces.
Dokumente smo dobili od Suda u Bosni i Hercegovini (BiH), a potpisao ih je sudija Anđelko Marijanović. Ova je institucija 11. jula 2018. godine zatražila informacije od Agencije za brokerske, informativne i finansijske usluge (APIF) o kompaniji Isplata odšteta, d. o. o. Banja Luka, u kojoj je Rok Snežič, inače samoprozvani doktor utaje poreza, službeno bio prokurist. Naložena je i provjera Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH, te provjera da li je on vlasnik nekretnina u BiH. Vlasti BiH započele su potragu za podacima o Snežiču na osnovu zahtjeva Okružnog suda u Ljubljani koji je tražio naplatu duga..
O čemu se radi? Dana 14. jula 2015. godine, Rok Snežič je proglašen krivim na Okružnom sudu u Ljubljani zbog počinjenja krivičnih djela utaja finansijskih obaveza i prevara. Zajedno sa Nenadom Đukićem ovo mu je bilo drugo suđenje, i obojica su zatvoreni zbog prevare, pranja novca i utaje poreza.
Razlog osude? Kupovina dvije jahte, nezakonit povrat PDV-a u iznosu od oko 147.000 evra preko kompanije Transactio i utaja poreza na dobit u iznosu od 142 hiljade za preplatu troškova oglašavanja u ime kompanije Poravnava.
“Rok Snežič je dobio uvjetnu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora, koja se ne izvršava ako u roku od tri godine i šest mjeseci ne počini. novo krivično djelo. Pored toga, sud mu je izrekao jedinstvenu kolateralnu novčanu kaznu u iznosu od 25.000 EUR i oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom “tako da mora platiti novčani iznos koji odgovara ovom postupku, odnosno 142.493 EUR, čiji iznos dospijeva platiti u jednakim mjesečnim ratama u periodu od dvije godine “, objašnjavaju na Okružnom sudu u Ljubljani.
Snežič: “Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez i to ću dokazati”
Snežič kaže da je kaznu od 25 hiljada eura platio odmah,
“Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez, već Andrej Jeršič, koji već služi zatvorsku kaznu na Dobu zbog drugih utaja, i to ću dokazati, jer sam svjedok u postupku protiv njega. Na kraju sudskog postupka ispostavit će se da sam u pravu i Jeršič će morati platiti 142 hiljade”, kazao je Snežič.
Presuda je pravomoćna već pet godina, jer se Snežič odrekao prava žalbe, ali još uvijek ne namjerava platiti imovinsku korist od krivičnog djela za koje tvrdi da ih nije počinio.
Ko je Andrej Jeršič?
On je utajivač poreza osuđen na više od sedam godina, poznat, uglavnom, po tome što je bogatim Slovencima isporučivao prestižne automobile. Na početku krivičnog postupka bio svjedok na suđenju Snežiču i Đukiću zbog utaje poreza i pranja novca prilikom uvoza vozila i skupih plovila u Sloveniju, ali onda je uslijedio preokret. Jeršič je postao okrivljeni, jer se ispostavilo da je sarađivao sa Snežičem i Đukićem i za to je osuđen na zatvorsku i novčanu kaznu.
Kako Snežič nije platio oduzetu imovinu, ljubljanski sud je Uredu Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca (Uredu) proslijedio zahtjev da nadležni organi Bosne i Hercegovine vrate oduzetu imovinu. U skladu sa ‘Konvencijom Vijeća Evrope o pranju, traženju, oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i finansiranju terorizma’ (Konvencija), Ured je zahtjev s dokumentacijom proslijedio Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.
Izvršni ured Upravnog odjeljenja Suda BiH zbog toga je podnio zahtjev za provjeru Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH i da li je on i vlasnik nekretnina u BiH. Od Agencije za posredovanje, informisanje i finansijske usluge zatraženi su podaci o tome da li je kompanija Isplata odšteta i dalje upisana u registar privrednih subjekata i da li je Snežič upisan u registar kao prokurist. Iz Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka, dostavljanje Snežičevih podataka u centralnu bazu podataka. Tada je Agencija obavijestila sud 21. juna 2019. godine da u centralnoj bazi podataka nema podataka o Snežiču.
Crno na bijelo, Snežiča su istraživale bosanskohercegovačke vlasti, što Snežič različito tumači, “Nisu me procesuirale agencije za provođenje zakona BiH, SIPA ili tužilaštvo, za zločine počinjene u BiH, Slovenci se uvijek obraćaju BiH”.
Snežič – dužnik i osumnjičeni koji to uporno poriče, dvostruki je doktor prava koji živi na visokoj nozi, oblači skupu odjeću, u Sloveniji ima dozvolu za oružje od 2008. godine, kada mu je zapaljen Aston Martin, vozi prestižne automobile, ali nema imovine. Bivši državni prvak u kick boksu do 85 kg kaže: “Imam sve i ništa”.
Prošlo je gotovo pet mjeseci, ali postupajući Sud koji bi trebao naplatiti Snežišev dug još nije dobio odgovor od Ureda za sprečavanje pranja novca u Sloveniji. Zbog toga smo nekoliko ključnih pitanja uputili Uredu na čijem je čelu Ivan Kopina, bivši općinski vijećnik SDS-a u općini Straža, a koje je ujedno i organ Ministarstva finansija, gdje je ministar Andrej Šircelj, također kadar Janšinog SDS-a.
“Nažalost, Ured Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca ne može komentirati konkretne slučajeve i obavještavati javnost o svojim nalazima”, saopćeno je u oskudnom odgovoru Ureda.
Dodali su još da je, u skladu s konvencijom, “u Sloveniji centralno tijelo odgovorno za slanje zahtjeva tijelima odgovornim za njihovo izvršenje u drugim državama ugovornicama nije nadležno za povrat prihoda u inostranstvu”.
Kako u Sloveniji nismo dobili odgovore, za pojašnjenje smo se obratili Sudu BiH
“Dana 11. septembra 2019. godine otvoren je izvršni postupak u Upravnom odjelu Suda BiH. Provjeravamo i tražimo adresu ili imovinu dužnika Roka Snežiča. Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH dostavila je informaciju da nemaju podataka o Roku Snežiču”, kazali su nam iz te institucije.
Rok Snežič se istovremeno čudi zašto su se slovenačke vlasti okrenule bosanskim kolegama, a ne hrvatskim, “gdje ima kuću uz obalu i gdje provodi pola godine”.
“Iznenađujuće je, međutim, da zakone niko nije pročitao, jer Slovenija i Bosna nemaju uzajamnost koja bi građanima BiH omogućila kupovinu nekretnina u Sloveniji, a slovenačkim građanima kupovinu nekretnina u BiH. U Bosni jer uopće ne mogu biti “, kazao je Snežič.
Informaciju više zatražili smo u Ministarstvu pravde Republike Slovenije
“Prema informacijama kojima raspolaže Ministarstvo pravde, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica stupio je na snagu 1. juna 2015. godine i u jednoj od odredaba Sporazuma podrazumijeva jednostrano zalaganje Bosne i Hercegovine da građanima država članica EU (uključujući građane Republike Slovenije) omogući stjecanje imovinskih prava na njihovoj teritoriji nakon stupanja na snagu Sporazuma, te da prilagodi svoje zakonodavstvo u roku od šest godina od stupanja na snagu Sporazuma tako da se građani država članica EU izjednačavaju sa bosanskim državljanima u stjecanju imovinskih prava u Bosni i Hercegovini “, saopćeno nam je.
Ovo je dokaz zašto od Snežiča bh. vlasti ne mogu povratiti imovinu, jer se on vješto povlači iz kompanija. Dokument otkriva da je Snežič napustio kompaniju Isplata Odšteta u Ulici Branka Radičevića 14 u Banjaluci 4. avgusta 2011. godine, gdje je bio registrovan kao prokurista. Prema našim informacijama, kompanija je promijenila najmanje tri adrese, a kao osnivačica ili vlasnica kompanije navedena je Lidija Zrnić, Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica, od koje je posudio milion eura. Ona je preuzela i Snežičevu nekada centralnu kompaniju, Imperij, koja se bavi poreskim savjetovanjem. Snežič ističe da je Zrnić bila vlasnica oko dva mjeseca, a sada je njen brat Bojan Zrnić vlasnik i direktor dugi niz godina. Prema našim informacijama, Tatjana Stojaković, koja je ujedno bila i direktorica, bila je prva vlasnica 2010. godine.
Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica Bojana Zrnić posjeduje nekoliko prestižnih automobila, od Mercedesa S do dva Maseratija. Na pitanje kako uvjerava prijatelja da mu posuđuje automobile, Snežič odgovara: “Treba stvoriti prijateljstvo”.
Snežić je vozio Maserati koji je u vlasništvu Bojan e Zrnić, a taj automobil bosanskih registarskih oznaka snimljen je ispred sjedišta Slovenačke demokratske stranke (SDS) u Trstenjakovoj ulici u Ljubljani. Snežič javno kaže da su se on i premijer Janez Janša sprijateljili u zatvoru Dob ili Puščava, gdje su dijelili sobu, a sada je njegov savjetnik za poreznu politiku.
“Mi smo dobri prijatelji, neću govoriti o našoj vezi. Međutim, Janez Janša jedini je pravi premijer, jedini karizmatični vođa koji Sloveniju vodi na pravi put. Uvjeren sam da će vlada smanjiti poreze, posebno porez na dobit, i ukloniti lična opterećenja. vozila za pokušaj povratka stranog kapitala danas. ”
Ali, ko je savjetnik premijera? Riječ je o poreznom dužniku, a kako shvatamo stav Financijske uprave Republike Slovenije (Furs), njegov dug na dan 25. srpnja 2020. godine kreće se između pola milijuna i milion eura. Prema našim neslužbenim informacijama, očekuje se da će ovaj dug uskoro isteći jer ističe desetogodišnji rok zastare, ali to nije potvrđeno na Fursu.
Snežič kaže da nije opterećen zastarom.
“Nije me briga da li stoji 800.000 eura ili 10.000.000 eura, jer ne dugujem ništa, jer su na moj transakcijski račun oporezovali promet – lična podizanja i zajam”., kaže Snežič.
Naime, između 2005. i 2007. godine, kada je prijavio prihod malo iznad minimalne zarade, Snežič je položio milion eura u gotovini i posjedovao četiri prestižna automobila – Maserati, Aston Martin, BMW, Porsche i još četiri stana.
Sada se postavlja pitanje kako će Furs i dalje tražiti povrat duga od Snežiča? Najvjerojatnije će, kao što je već spomenuto, prije zastarjeti.
“Ne dugujem ništa, što će se ispostaviti i na sudu. Svoj lični bankrot završio sam bez odricanja, što znači da sam još uvijek dužnik, ali ne u iznosu od 6,2 miliona eura, jer su potraživanja koja je podnio Vuk, Ne priznajem, jer su neutemeljeni”, navodi Snežič. (op. cit., 5,3 miliona eura potraživanja prijavila je kompanija DNV, nekada vlasništvo članova porodice bivšeg gradonačelnika Zavrča Mirana Vuka)
Prema našim pouzdanim informacijama, Snežiča istražuje Nacionalni istražni ured (NPU), gdje, zanimljivo, SDS, pa čak i premijer pokušavaju zaposliti svog kandidata, Snežičevu nekada blisku prijateljicu Petru Grah Lazar, kako je otkrio 24ur.
Snežič o svojoj prijateljici Petri Grah Lazar, najverovatnije novoj pomoćnici direktora NPU-a, ne želi ništa govoriti.
Rok Snežič tvrdi da istragu u NPU vode od 2018. godine, ali ga još niko nigdje nije zvao.
“Sve je politički motivirano, pa ću kao građanin zahtijevati unutarnju kontrolu. Istodobno ću podnijeti krivičnu prijavu zbog zlouporabe položaja, jer mi neko pod taktikom ljevičarske vlade ne može oduzeti život.”
Dokumentacijama smo potvrdili da su i Snežiča istraživale vlasti u BiH, iako on to uporno negira i dodaje, da ga nikada niko u BiH nije istraživao za kriminal počinjene u BiH”.
Ali nastavimo o Snežičevim vezama sa Janšinim SDS-om. Poznato je da je njegova supruga Klavdija Snežič nadzornica Nova24TV, a 2015. je u novi medijski projekat uložila 25 hiljada eura. Prema podacima iz Gvineje, Snežičeva je danas četvrti najveći vlasnik Nove24TV, odmah iza tri mađarska, ali vlasnički udio se smanjuje. Ako je 2015. posjedovao gotovo 20%, 2017. taj je udio pao na 2,4%, kao i danas. Dok Snežič tvrdi da je sigurno veći vlasnik, “budući da je naknadno kupila još 100 hiljada eura dionica”.
Od svih Snežičevih veza sa SDS-om, najviše je odjeknula ona afera sa ilegalnim zajmom za Janšinu stranku u iznosu od 450 hiljada eura, koji je osigurala Dijana Đuđić, a glavni protagonist bio je Snežič, što on stalno negira.
Prijedorčanka Đuđić i još dvojica osumnjičenih navodno su utajili 2,4 miliona evra poreza podižući gotovinu sa računa u Sloveniji i Austriji koje ona, prema našim informacijama, tada nije prijavila. Novac je potom prebačen preko kompanija koje su osnovali Miran Vuk I Rok Snežič.
“Dijanu Đuđić poznajem jer znam puno ljudi u BiH, ali nikada se nisam bavio poslom. Inače nikada neću komentirati ljude iz Republike Srpske jer želim biti tamo i hodati u miru. ”
Akcije dovoljno govore o njihovoj vezi. Snežič i Đuđić barem su se jednom zabavljali za zajedničkim stolom, a zajedno su tri puta prelazili granicu. 7. aprila 2017. godine na graničnom prijelazu Rača, 23. septembra i 7. decembra 2017. godine na graničnom prijelazu Gradiška, što je bilo manje od dvije sedmice prije potpisivanja ugovora o zajmu sa SDS-om.
Ako je suditi po spisku Centralne izborne komisije BiH, novosadski Bulevar Oslobođenja bi se mogao preimenovati u vlaseničko-šekovačku ulicu. U šest ulaza “živi” pedesetak državljana BiH prijavljenih za glasanje putem pošte za predstojeće lokalne izbore.
Na broju 22 Bulevara Oslobođenja u Novom Sadu prijavljeno deset Vlaseničana i dvoje birača iz Šekovića. Milja Mihajlović iz Vlasenice CIK-u je prijavila da će glasati iz stana Milje Mihajlović iz Novog Sada. I to na adrese Bulevar oslobođenja 22. Stišćemo dugme pored predimena Mihajlović. S druge strane dopire ženski glas.
“Jeste li Vi Mihajlović”, pitamo.
Gospođa odgovara potvrdno, pa nastavljamo dalje.
“Milja”, zapitkujemo.
“Desanka. Ja sam Mihajlović Desanka”, odgovara gospođa.
“A imate li veze s Bosnom”, ponavljamo pitanje kako bismo utvrdili gradivo.
“Ne, ne”, kaže Desanka Mihajlović.
Milja Mihajlović, dakle, ne živi na ovoj adresi. I njen prezimenjak Stanko je nepoznat okolnim stanarima. Bojan Kikić iz Šekovića također je nepoznat. Prezimena Garić koje “prima poštu” za Vlaseničane Zdenka i Zlatka Garića uopće nema na popisu stanara na broju 22. Uglavnom, niko ne poznaje nijedno od 12 bh. državljana koji su prijavljeni da glasaju sa ove adrese.
spisak fiktivnih birača u Novom Sadu
Stoga idemo dalje. Na broju 24 Bulevara Oslobođenja u Novom Sadu trebalo bi biti nastanjeno šestoro bh. državljana. Ipred susrećemo predsjednika kućnog savjeta. Čitamo mu po spisku.
“Da li je ovdje ikad živio Milenko Marjanović”?
“Ne”
“Ivan Marković”?
“Ne”
“Milan Marković”
“Ne”
“Milenko Milić”
“Ne”
“Sandra Kojić”
“Ne”
“Je li bio Korać Tomislav”
“Ne”
Ali si oni su prijavljeni na ovoj adresi i njihova imena se nalaze na “revidiranom” spisku Centralne izborne komisije BiH. I svi bi trebali za opštine Šekovići i Vlasenica glasati putem pošte.
“revidirani” birački spisak
Možemo ići dalje. Na broju 32 je prijavljeno osam birača. Njihovi “formalni” susjedi za njih nikad nisu čuli, niti su ih ikad vidjeli. Tu su prijavljeni Cvijeta Kovačević iz Vlasenice, Rajka Gavrilović iz Šekovića, Ivan Starčević iz Šekovića, Ljubomir Kovačević iz vlasenice, Maja Sprečaković iz Šekovića, Svjetlana i Rade Prhić iz Vlasenice, i njihov sugrađanin Siniša Kovačević. Sedmoro bh. državljana iz Vlasenice i Šekovića uzet će učešće na izborima sa broju 44 novosadskog Bulevara Oslobođenja. To su Borislav Bojanić, Brankica Stanić, Budimir Sokić, Mira Sokić, Radica Erčević, Branka Stanić i Sveto Lazić. I na broju 56 će se glasati na predstojećim lokalnim izborima. Andrija Matić, Larisa Lukić, Milosav Stupar, Novka Bojanović, Radoje Urošević, Radojka Stupar, Sreten Pavlović, Velinmka Stupar i Zoran Veselinović prijavljeni za za glasanje sa ove adrese. No, te fiktivne stanovnike Bulevara Oslobođenja niko ne poznaje. Prema spisku Centralne izborne komisije BiH, 1020 Vlaseničana se prijavilo za glasanje putem pošte. Većina ih je prijavljena u Srbiji. Očito, fiktivno.
Bivši borac u Siriji Almir Džinić uhapšen je zbog razbojništva u naselju Srednje kod Sarajeva, saznaje Istraga.ba. Trenutno se nalazi u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.
Da je Džinić uhapšen sa još dvije osobe potvrdili su nam i u MUP-u Kantona Sarajevo. Ranije su iz MUP-a sapćili da su dvije osobe, uz prijetnju pištoljem, u ponedjeljak oko sedam sati, opljačkale benzinsku pumpu INA u Srednjem, Općina Ilijaš. Osim Džinića, prema informacijama Istrage, uhapšeni su Abaz Sadiković i Esad Hasanbašić. Svi su porijeklom iz Tešnja. Prilikom razbojništva su koristili gasni pištolj.
Almir Džinić je u avgustu 2016. godine osuđen na godinu zatvora zbog krivičnog djela organizovanje terorističke grupe. U Siriju ga je, kao maloljetnika, 2013. godine odveo njegov otac Amir Džinić, inače pripadnik vehabijske zajednice u selu Ošve kod Maglaja. Odmah po dolasku u Siriju Džinićevi sinovi Amer i tada šesnaestogodišnji Almir su upućeni na vojnu obuku u trajanju od tri tjedna, nakon čega su, kako s pretpostavlja, vjerojatno bili raspoređeni u neku od jedinica formacija islamskog frona. Prije odlaska u Siriju Almir Džinić je s porodicom živio i u Gornjoj Maoči, gdje je upoznao Nusreta Imamovića, selefijskog šejha za kojim danas tragaju sve policijske agencije na svijetu.
“U decembru 2013. godine smo otišli u Siriju. U početku sam sam bio u gradu Azazu, gdje sam držao stražu u ketibi Gorana Pavlovića prema položajima Oslobodilačke vojske Sirije”, kazao je istražiteljima Almir Džinić.
Nakon Azaza, u januara 2014. godine je prešao u grad Haritan, gdje se družio sa drugim pripadnicima selefijskog pokreta koji su iz BiH otišli u Siriju. Kasnije je preselio u grad Mimbidž. U julu 2016. godine Džinić se vratio iz Sirije i odmah je uhapšen na sarajevskom aerodromu. Ubrzo je optužen, nakon čega je priznao krivicu.
Milenko Bašić, vlasnik kompanije “Lager” iz Posušja može biti izručen pravosudnim organima Republike Hrvatske, zaključio je Sud BiH, saznaje Istraga.ba.
“Utvrđuje se da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim organima Republike Hrvatske potraživanog Milenka Bašića u cilju krivičnog gonjenja zbog sumnje da je počinio krivično djelo davanje mita za trgovanje uticajem iz člana 296 stav 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske”, navedeno je u Rješenju Suda BiH donesenom 14. oktobra ove godine.
Na ovo Rješenje odbrana Milenka Bašiča ima pravo žalbe. No, bez obzira na stav Suda BiH,i prvostepeni i drugostepeni, konačnu odluku o izručenju donosi ministar pravde BiH Josip Grubeša. Stav Suda nije obavezujući.
Bašić je, podsjećamo, drugoosumnjičeni u predmetu “Vjetroelektrane” zbog kojeg je krajem maja ove godine uhapšena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac, u tom trenutku državna tajnica Ministarstva uprave Republike Hrvatske.
hapšenje Josipe Rimac
Hrvatska policija je tada saopćila da se uhapšena Rimac sumnjiči da je od početka 2019. godine pa do kraja maja dogovorila s vlasnikom Lagera Milenkom Bašićem i direktorom te firme Draganom Stipićem kako će, koristeći svoj položaj državne tajnice, osigurati dobivanje dozvola, uvjerenja i sklapanje ugovora radi izgradnje, puštanja u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za Vjetroelekranu Krš-Pađane, uprkos neispunjavanju svih propisanih uslova. Bašićeva kompanija Lager u Hrvatskoj je za potrebe tog biznisa osnovala firmu C.E.M.P. doo Donji Stupni, te podružnicu firme Lager u Karlovcu. Kako bi im omogućila ubrzano izdavanje dozvola, Rimac je od Bašića i Stipića zatražila da u poslovima osiguranja Vjetroelektrane angažuju posrednika u osiguranju po njenom izboru. U pitanju je osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. u kojem kao zastupnica radi sestra Josipe Rimac – Nediljka Radić.
Vjetropark kod Knina (foto: Portal.hr)
“Josipa Rimac je s posrednikom osiguranja dogovorila da će dio provizije u iznosu od 45 hiljada eura isplatiti njoj, na šta su okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić pristali”, navedeno je u dokumentaciji hrvatskog pravosuđa na osnovu koje je traženo izručenje Milenka Bašića.
Vlasnik Lagera trenutno živi u svom domu u Posušju. Prema pisanju HDZ-u bliskog portala Klix, firma Milenka Bašića je najprofitalbilnija kompanija u BiH. Njihova prijavljena dobit tokom 2019. godine iznosila je oko 115 miliona maraka. Ova kompanija se bavi prodajom mašina za rudnike, a prema informacijama Istraga.ba, u nekoliko slučajeva je utvrđeo da su rudnicima isporučivali polovne mašine koje su prikazivali kao nove. Godinama ova kompanija uživa zaštitu HDZ-a BiH i Uprave za indirektno oporezivanje koja je Lagerov uvoz mašinaž u BiH proglasila “službenom tajnom”, zbog čega čak ni državnim zastupnicima nisu dostavljene informacije o poslovanju ove firme.
Brat Milenka Bašića se zove Ivan Inja Bašić. Policijske agencije iz regije su ga dovodile u vezu sa organizovanim kriminalom i trgovinom narkoticima, a povezivan je i sa pripadnicima Zemunskog klana. Nekoliko puta je hapšen u Hrvatskoj zbog sumnjivog uvoza skupocjenih automobila. U martu ove godine iz Remetinca je pušten uz kauciju od 8 miliona kuna, ali je u junu ponovo uhapšen.
O vezama porodice Bašić sa politikom i organizovanim kriminalom Istraga će detaljno pisati u narednim danima.
“Vladimir, Srbija. Čečenija je krasna zemlja. Grozni je krasan”, govori tečnim ruskim jezikom mladić kratke kose u videu snimljenom 2019. godine.
“Vladimir”, govori mi dok se godinu kasnije rukujemo u beogradskom Hotelu Moskva.
Bivši je padobranac srbijanske vojske koji se posljednjih godina bavi analitikom. Uža specijalnost mu je Bliski Istok i član je beogradskog Centra za sinkretičke studije. Zove se Vladimir Gujaničić. Pitam ga da li je bio u Čečeniji.
“Da, bila je grupa novinara sa Balkana”, odgovara bojažljivo uz napomenu da ne snimam razgovor.
balkanski novinari u Čečeniji
Ova fotografija nastala je u Čečeniji. Balkanski novinari poziraju sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim. Ali na njoj nema Vladimira. On se tek pojavljuje u video snimku na kojem se gosti čečenskih vlasti zahvaljuju svojim domaćinima.
“Bilo je novinara iz Italije i iz drugih zemalja”, sjeća se Gujaničić.
No, onda smo prešli na stvar. Arthur Evans. To je ime pisalo iznad poruka koje je u novembru prošle godine, po povratku iz Čečenije, primio slovenački novinar J.T. . U Groznom je upoznao Vladimira i razmijenili su kontakte. Siguran je da mu je Gujaničić pisao pod imenom Artur Evans, te da je taj kontakt povezan sa Facebook profilom Vladimir Gujanec.
“Javljao sam se kolegi iz Slovenije. Da, ja imam profil Vladimir Gujanec”, kaže Vladimir.
“A ko je osoba koja se zove Arthur Evans”, nastavljam s pitanjima.
“Zašto me pitate to”, uzvraća Gujaničić dok uzima čašu vode, jer mu se počelo sušiti grlo.
“Zato što ste Vi to”, konstatujem.
“Ne. Nisam ja. Pitajte Floresa ko je”, govori neuvjerljivo.
Kada sam mu prenio riječi Vladimira Gujaničića, kolega iz Slovenije se samo nasmijao. I nije uopće imao dilemu ko je Arthur Evans. Poruke koje su razmjenjivali u novembru prošle godine nam je već ranije ustupio. Nakon uvodnog pozdrava, Vladimir Gujaničić mu šalje dva linka. Prvi je sa srbijanskog portala “stanjestvari.com”, a odnosi se na “transparentnost ruske vojske u Siriji”.
ponude Arthura Evansa za prenošenje lažnih vijesti
“Jedan tip vesti”, piše Artur Evans odmah ispod linka, pa nastavlja: “drugi tip vesti”.
“Recimo, za ovu plaćaju malo više. Korupcija u Ukrajini. Znači, bilo da imaš medije na engleskom ili slovenačkom sve je interesantno. Eto, ja ispalih. Znači, radi se o kopiranju vesti. Copy – paste. Ništa ime i prezime”, pisao je Arthur Evans.
Slovenački novinar nije odgovarao, pa je Arhur Evans, pravog imena Vladimir Gujaničić, shvatio o čemu se radi.
“E hej. Mislim, ako nisi zainteresovan, reci”, napisao je dan kasnije.
Tokom našeg beogradskog susreta, Gujaničić je više puta ponovio da nema pojma ko je pisao poruke. On jeste registrovan na Facebooku kao Vladimir Gujanec, ali tvrdi da ne koristi pseudinim Artur Evans. Ističe da ima drugi pseudonim pod kojim piše tekstove za Fort-russ.com, antiamerički portal koji vodi njegov poznanik Joaquin Flores.
“On je u Zemunu”, odgovara Vladimir na pitanje gdje živi Meksikanac sa američkim pasošem.
Potom iz ruksaka uzima drugi telefon i poziva izvjesnog Dragu. Objašnjava svom sagovorniku da novinar iz Bosne želi razgovarati sa Floresom.
Vladimir Gujaničić na sastanku u Beogradu
“Možeš li mi njegov broj baciti na Telegram. Ma, može i ovako”, kaže na kraju telefonskog razgovora.
Petnaestak minuta kasnije pitam da li je dobio broj Joaquina Floresa.
“Ne, ne. Nije Joquin tu”.
Ali gdje je? Na moju poruku upućenu na e-mail adresu navedenu u rubrici “kontakti” Fort Russ-a nije odgovorio. Njegovo prezime nije navedeno ni na beogradskoj adresi na kojoj je prijavljen Centar za sinkretičke studije. A i Centru nema traga.
Zgrada u kojoj se nalazi Centar za sinkretičke studije
Prema registru srbijanskih udruženja, Joaqin Flores je pravni zastupnik Centra za sinkretičke studije, čije je sjedište u ulici Petra Markovića na broju 24. Na stranici Centra piše da su osnovani 2013., dok je u bazama podataka srbijanskih udruženja kao godina osnoivanja navedena 2017. godina.
Joaquin Flores pravni zastupnik CSS
“Centar se razvio kao odgovor na promjenu znanstvenih, socijalnih, ideoloških i intelektualnih kretanja u Sjevernoj Americi, Europi i Euroaziji koja mogu preoblikovati diskurs. Centar je osnovan 2013. godine u Beogradu, na osnovu bijele knjige iz 2010. godine koju smo usvojili kao međunarodna organizacija za ideološku edukaciju, diskusioni forum, pregled značajnih radova i vijesti, te sprovodi istraživanje za organizacije koje zagovaraju politike, kao i istraživački centar za sinkretičku i interdisciplinarnu socijalnu analizu”, navedeno je na oficijelnoj web stranici Centra za sinkretičke studije.
Ali čime se, uistinu, bavi ova organizacija čiji je član i Vladimir Gujaničić? I ko je Joaqin Flores?
“Otkako poznajem Floresa on piše protiv Amerike”, pojednostavljuje Gujaničić.
Upisujem ime Joaqin Flores u google pretragu. Među rezultatima je i jedan tekst objavljen na Russia Today 2015. godine. “Aktivista i politički analitičar Joaquin Flores” govorio je za rusku televiziju o tadašnjim opozicionim protestima u Makedoniji usmjerenim protiv proruske Vlade sa Nikolom Gruevskim na čelu.
“Znamo da se organiziranje protesta ne događa samo od sebe. U ovom slučaju znamo da iza većeg dijela organizacije stoje vanjske sile, preko nevladinih organizacija koje potiču iz drugih zemalja. U ovom slučaju, možda SAD. Postoje opravdane pritužbe, naravno, ali postoji zabrinutost da bi se mogle iskoristiti”, rekao je Flores novinarki Russia Todaya Anissi Nouai.
Ime Joaquina Floresa može se pronaći i među autorima tekstova objavljenim na moskovskom portal Geopolitica.ru. Pomno je 2016. godine pratio predizbornu kampanju u SAD-u, te detaljno analizirao TV suočavanja Hilari Klinton i Donalda Trampa.
Joaquin Flores na konferenciji sa Leonidom Savinom
“Leonid Savin je geopolitički analitičar, glavni urednik Geopolitica.ru (od 2008.), osnivač i glavni urednik Journal of Eurasian Affairs (eurasiana Affairs.net); šef administracije međunarodnog “evroazijskog pokreta”. Bivši je glavni urednik web stranice i časopisa Katehon (2015 – 2017). Direktor je Fondacije za praćenje i predviđanje razvoja kulturno-teritorijalnih prostora (FMPRKTP).Član Vojno-naučnog društva Ministarstva odbrane Rusije. Autor brojnih knjiga o geopolitici, sukobima, međunarodnim odnosima i političkoj filozofiji izdatih u Rusiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Iranu, Italiji, Srbiji i Ukrajini”, navedeno je u Savinovoj biografiji objavljenoj na web-stranici geopolicita.ru.
I Joaquin Flores je, poput Savina, analitičar Katehona. Na njihovom je sajtu objavio desetine tekstova, a posebno se izdvajaju njegove analize predizbornih suočavanja američkih predsjedničkih kandidata 2016. godine u kojima otvoreno podržava Donalda Trampa.
Joaquin Flores, KATEHON
Ali šta je Katehon?
“Katehon think tank je neovisna organizacija koja se sastoji od međunarodne mreže ljudi iz širokog spektra područja i disciplina – koji su specijalizirani za geopolitičku, geostratešku i političku analizu svjetskih događaja. Grupu čine politički mislioci, istraživači međunarodnih odnosa (IR), stručnjaci za sigurnost i protuterorizam i novinari koji se bave međunarodnim poslovima, geopolitikom, etno-politikom i međureligijskim dijalogom”, navedeno je na web-stranici Katehona.
“Neovisnom organizacijom” Katehon upravljaju saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina. Predsjednik Nadzornog odbora Katehona je oligarch Konstantin Malofeev, dok u odboru još sjede Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov i Zurab Chavchavadze. Većina navednih je pod sankcijama SAD-a.
“Malofejev je jedan od glavnih izvora finansiranja Rusa koji promiču separatizam na Krimu. Malofejev je imenovan jer je odgovoran ili je saučesnik ili je učestvovao u akcijama ili politikama koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet ili teritorijalni integritet Ukrajine i materijalno je pomogao, sponzorirao ili pružio finansijski, materijalni, ili tehnološka podrška, ili roba ili usluge ili podrška takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici” navedeno je na web-stranici Ministarstva finansija SAD-a još 2014. godine kada su Malofeevu uvedene sankcije.
Think Tank Katehon, čijim Nadzornim odborom predsjedava Konstantin Malofeev, u avgustu je ove godine, u specijalnom izvještaju objavljenom na web-stranici State Departmenta, označen kao “jedan od stubova ruskog dezinformisanja”. Isti status, u istom izvještaju, imaju “Geopolitica.ru” i “Fondacija za stratešku kulturu”. Za sve ove organizacije radi Joaquin Flores, osnivač i pravni zastupnik beogradskog Centra za sinkretičke studije i osnivač portala fort-rus.com.
Flores gost u Herland Reportu
“Beograd je jedan od svjetskih centara, odnosno središte gdje se istok spaja sa zapadom”, objasnit će Joaquin Flores razloge zbog kojih je baš u Srbiji odlučio da djeluje.
U polusatnom intervjuu datom norveškoj novinarki Hanne Stine Nabintu Herland, čiju je tv emisiju “Herland Report” u febuaru 2018. godine norveškoj javnosti preporučila i Ambasada Ruske Federacije u Oslu, Joaquin Flores govori kako mu život u Beogradu pomaže da bolje razumije EU i NATO. Flores je, rekosmo, saradnik i istraživač Katehona, potom portala Geopolitica.ru i Fondacije za stratešku kulturu, ali i osnivač Centra za sinkretičke studije u Beogradu oko kojeg se okupljaju “istaživači” i autori poput Tima Kirbya, Paula Antonopulosa, Brada Gilbeaulta, Jordana Milesa, Johnatana Mc Carthya, Toma Wintera, Danny Froberga, Jafe Arnolda, Stefana Karganovića, Drage Bosnića, Arhura Evansa, odnosno Vladimira Gujaničića.
Centar za sinkretičke studije osnivač Fort Russ newsa
Centar za sinkretičke studije iz Beograda je osnivač portala Fort-rus.com koji je, u specijalnom izvještaju State Departmenta iz avgusta ove godine, označen kao dio “ekosistema ruskog dezinformisanja”. Joaqin Flores i Tim Kirby, zapravo, upravljaju beogradskim Centrom za sinkretičke studije oko kojeg se okupljaju “teoretičari zavjere” i pritivnici NATO-a.
Tim Kirby
“Tim Kirby je direktor za ideološka pitanja i direktor multimedijskih projekata u Centru za sinkretičke studije. Posljednjih deset godina radi na političkim analizama i na razvoju medijskih projekata, uglavnom u ruskoj medijskoj sferi. Bio je dio velikih medijskih kompanija poput Russia Todaya, Radio Mayak”, navedeno je na web-stranici Centra za sinkretičke studije Beograd.
No, vratimo se Vladimiru Gujaničiću. Tokom razgovora u Beogradu on je priznao da je član Centra za sinkretičke studije kojim rukovodi Joaquin Flores. Priznaje i da je bio angažovan na web stranici balkanspost.com, koju su, prema njegovim riječima, “u Beogradu osnovali Iranci”.
Gujaničić saradnik balkanspost.com
Upravo je ovaj web sajt u novembru prošle godine prenio tekst o navodnom kriminalu porodice Bajden u Ukrajini, kojeg je Artur Evans nudio slovenačkom novinaru J.T. Autor spornog teksta je Andri Derkach, kontroverzni zastupnik u Ukrajini koji je, prema pisanju američkih medija, povezan sa ličnim savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa Rudyjem Giulianijem. Vlasti SAD-a 10. su septembra ove godine označile Derkacha kao ruskog obavještajca koji se direktno umiješao u američke izbore.
Upravo je Derkach 11. novembra prošle godine 2019. godine u javnost plasirao tekst o korupciji u Ukrajini za koju optužio “klan Bajden”. Deset dana kasnije, u rubrici “gost autor” Derkachov tekst se pojavljuje na web portalu Fort-russ.com i to pod naslovom: “Kako je klan Bajden opljačkao Ukrajinu”. Dan poslije, isti tekst je prenesen na portalu balkanspost.com. U tom trenutku saradnik oba portala bio je Vladimir Gujaničić, bivši padobranac srbijanske vojske koji je u Čečeniji upoznao slovenačkog novinara J.T., kojem je u novembru prošle godine proslijedio link sa tekstom Andrija Derkacha o “korupciji klana Bajden”. Iznad poruka je pisalo – Arthur Evans.
“Već sam rekao, nisam to ja. I mnogo ću ti zameriti ako to objaviš”, kazat će mi Gujaničić prije nego će me, na rastanku, upitati ko me je poslao.
Artur Evans je, pored Joaquina Floresa, jedan od najaktivniji autora na Fort-russ.com, proruskom mediju na kojem, pored ostalog, ismijavaju upotrebu Novičoka i trovanje ruskih opozicionara. Svi autori na Fort-russ.com otvoreno podržavaju Donalda Trumpa u utrci za američkog predsjednika. U “redakcijskom komentaru” od 11. jula ove godine pišu da su se “američko-ruske tenzije na Krimu i u Ukrajini smanjile do neke mjere nakon Trumpove pobjede”, te upozoravaju na posljedice ukoliko pobijedi Bajden čiji je izbor, prema Fort Russ-u, dogovorila “američka duboka država”.
Državni tužilac Dubravko Čampara uništio je optužnicu protiv svog kolege Olega Čavke koji je bio osumnjičen za krađu mobitela iz predmeta protiv Anesa Kurbegovića. Istraga.ba u posjedu je transkripata presretnutih razgovora i poruka koje dokazuju da su Čampara i Čavka “zataškavanje” kriminala dogovorili u sarajevskoj kafani Bugati. Čavka je, naime, obavijestio medije da će razotkriti sramnu ulogu tužioca Čampare, nakon čega su se njih dvojica sreli u Bugatiju. Sat vremena poslije tog susreta Čavka je odustao od svih izjava i ugovorenih intervjua, a Dubravko Čampara, zauzvrat, nikad nije podigao optužnicu protiv svog kolege. Evo detalja.
Posljednji je avgustovski dan 2016. godine bio kada su pripadnici SIPA-e, po nalogu Tužilaštva BiH, upali u kuću i kancelariju državnog tužioca Olega Čavke, kako bi pronašli dokaze o nestanku najmanje sedam mobitela koji su, prethodno, bili oduzeti od kriminalaca. Među traženim telefonima bio je i mobilni aparat oduzet kriminalcu Anesu Kurbegoviću.
“Tužilaštvo BiH sprovodi određene aktivnosti i odlučno je da se suprotstavi svim oblicima nezakonitosti i zloupotreba, bez izuzetaka, pa i ako se radi o zaposlenom ove pravosudne institucije”, saopćeno je tog dana iz Tužilaštva BiH.
Istog dana osumnjičeni državni tužilac je kazao medijima da je dobrovoljno dao izjavu postupajućem tužiocu Boži Mihajloviću. Unatoč tome, Tužilaštvo BiH je preko Ureda disciplinskog tužioca zatražilo suspenziju Olega Čavke. No, Prvostepena komisija VSTV-a koju je formirao Milan Tegeltija 8. je septembra odbila prijedlog za suspenziju. Po saznanju te odluke Oleg Čavka kreće u akciju. Počinje da redom poziva medijske kuće i za svoj “progon” optužuje Dubravka Čamparu.
“Podnio sam zahtjev za izuzeće tužioca Dubravka Čampare iz svih predmeta u kojima se meni nastoji konstruisati krivično djelo. Razotkrit ću pozadinu i montažu koja mi je napravljena. Sve je nastalo mržnjom i zavišću tužioca Čampare Dubravka. Potvrđena je njegova tazbinska povezanost sa Anesom Kurbegovićem, to jeste, njegova supruga je prva rodica Dubravka Čampare. Pokušava mi smjestiti krivično djelo po instrukcijama pravosudno-policijske mafije. Poremećaj je nastao kada sam uhapsio Zijada Turkovića, jer je Turković Šejla vjerenica Aljoše Čampare, što je dokaziva i nesporna činjenica”, govorio je novinarima tog dana državni tužilac Oleg Čavka.
Čavka je prvu izjavu tog 8. septembra 2016. godine dao novinarki Al Jazeere Nadini Malićbegović koja mu je kazala da će “izjavu o odluci disciplinske komisije objaviti, dok će prilog ići u naredna dva-tri dana”.
Istog dana u 15 sati 30 minuta Čavka je nazvao novinara Klixa Ervina Mušinovića, koji je danas angažovan u Kabinetu federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
“Riječ je o političkoj konstrukciji jednog tužioca koji je familijarno povezan sa Kurbegović Anesom, što mu je bio razlog za izuzeće iz tog predmeta. Zaslijepljen je mržnjom i zavišću protiv mene i sve to diktira pravosudno-policijska mafija. Nesporno ću razotkriti ulogu tužioca i ovog sramnog čina Tužilaštva. Smijete li ovo objaviti”, upitao je Čavka tada novinara, a danas Čamparinog savjetnika Mušinovića.
“Smijemo”, kazao je Mušinović.
Međutim, ta izjava nikad nije objavljena na portalu klix.ba.
Pola sata nakon razgovora sa novinarom klixa, Čavka je pozvao i novinarku BIRN-a Mariju Taušan, te je opet za sve optužio Dubravka Čamparu. No, ovoga puta novinarka je upozorila Čavku da oni ne mogu tek tako objavljivati izjave, već da se moraju saslušati sve strane.
“To je moja izjava i treba je prenijeti tako”, kazao je Čavka.
“Pa, ne možemo to tako navesti, da ne bude zabune”, odgovorila je Taušan.
Razočaran, Oleg Čavka odgovara: “OK. Ima ko može sve objaviti”.
Istog dana BIRN je objavio tekst u kojem citiraju izjave i Olega Čavke i prozvanog Dubravka Čampare.
“Nemam ja ništa apsolutno protiv tužioca Čavke. Predmet je redovan i ja ga radim. Radit ću po zakonu, a tužilac Čavka neka piše što misli i želi. Nije ni meni prijatno raditi kolegu, ali takav nam je posao. Apsolutno nemam ništa protiv Čavke”, kazao je Čampara u izjavi za BIRN BiH.
Iako su tokom dana optuživali jedan drugog za kriminal, Čavka i Čampara, uplašeni međusobnim optužbama, javnim ucjenama i saznanjima koja su imali jedan o drugom, odlučuju da se iste večeri sastanu u sarajevskoj kafani Bugati.
“Gdje je Bugati? Ne mogu da skontam. Idem pješke od Četiri sobe gospođe Safije”, govori Oleg Čavka Dubravku Čampari u presretnutom telefonskom razgovoru.
“Samo pravo dolje. Samo pravo. Vidjet ćeš”, usmjerava ga Čampara.
Čavka i Čampara su se sreli 8. septembra oko 22 sata. Razgovor je potrajao do kasno u noć. Nakon toga sve se promijenilo. Državni tužilac Oleg Čavka sat vremena poslije susreta sa Čamparom odustaje od svih izjava koje ranije tog dana dao protiv svog kolege. Čak otkazuje i gostovanje na Face TV koje je ranije ugovorio. Naglo se razbolio.
“Moraću otkazati gostovanje zbog zdravstvenih razloga”, napisao je Čavka u poruci upućenoj producentici Face TV-a.
Poruku je poslao svega 6 sati nakon što je ugovorio gostovanje tokom kojeg bi “razotkrio sramnu ulogu Dubravka Čampare”.
Osim gostovanja na Face TV, Čavka je odustao i od izjave koju je ranije tog dana dao za Al Jazeeru i u kojoj je govorio o kriminalu Dubravka Čampare.
“Molio bih Vas da ne objavljujete moju izjavu. Sve sam rekao u afektu. Bio sam ljut i nakon toga sam imao zdravstvenih problema. Stres mi je nedopustiv sada. S poštovanjem. Oleg”, napisao je u poruci upućenoj novinarki Nadini Malićbegović.
“Sramna uloga tužioca Dubravka Čampare” nikad nije razotkrivena. Optužnica protiv Olega Čavke zbog nestanka mobitela nikad nije podignuta. Novinar Klixa Ervin Mušinović zaposlen je danas u kabinetu Dubravkovog brata Aljoše Čampare koji u svojim javnim nastupima hvali profesionalizam državnog tužioca – Olega Čavke.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
