Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je usmjerena protiv osoba osumnjičenih za izborne prevare. Prema informacijama Istrage, za sada su osumnjiučene tri osobe i to predsjednik Opštinskog odbora SDP-a BiH u Srebrenici Bego Bektić te Enver Hamzić i Muamer Sandžić. Oni su, sumnja Tužilaštvo BiH, ukrali identitet više osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavili u Srbiji za glasanje putem pošte. Sve je to urađeno, saznaje Istraga, kako bi se obezbijedili glasovi za Mladena Grujičića u utrci za načelnika, te za SDP čiju je listu nosio osumnjičeni Bego Bektić.
Sandžić, Bektić i Hamzić su, tako, ukrali identitete Time, Hanije i Lejle Salkić koje žive u Srebrenici, nakon čega su ih prijavili za glasanje u Srbiji. Osim toga, osumnjičena trojka je ukrala identitet i tri člana porodice Pašalić koji žive u Holandiji. I oni su prijavljeni za glasanje putem pošte iz Srbije. Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji. Predsjednik srebreničkog SDP-a osumjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.
Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica.
Tamo je, naime, Alija Tabaković osavojio 276 glasova, dok je Grujićić dobio devetnaest glasova. Stranke koje su podržale Mladena Grujičića, (SNSD i DNS) u Sućesci su osvojile svega četiri glasa ili petnaest glasova manje od srpskog kandidata za načelnika Mladena Grujićića. Za te je glasove otvoreno agitovao Bego Bektić, čiji je SDP u Sućesci osvojio 32 glasa.
Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova.
Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim. Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare.
Predsjednik OO SDP BiH Bego Bektić posljednjih mjeseci uopće nije skrivao svoju bliskost sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Bektić trenutno obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za društvene djelatnosti u Opštini Srebrenica.
Policija je jutros upala u kuću sarajevskog biznismena Zijada Blekića, saznaje Istraga.ba. U toku je pretres i očekuje se njegovo hapšenje. Nalog je izdalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Na osnovu istog naloga policijske agencije od jutros pretresaju 30 lokacija lokacija na području Sarajeva, a pod istragom je ukupno 16 osoba.
Ova akcija ima veze sa slučajem poznatim kao NLB Vradis.
policija ispred kuće Zijada Blekića
Istraga u ovom predmetu traje od 2010 godine, a usmjerena je protiv nekoliko osoba i pravnih lica iz Slovenije te više bh državljana.
„Prijavljeni su stekli protivpravnu korist od 28,7 miliona maraka te istim sredstvima raspolagali držeći ih u sefovima, na bankovnim računima, transferisanjem na različite račune, podizanjem većih iznosa u gotovini, a sve sa namjerom prikrivanja njihovog izvora,“ navedeno je u izvještaju SIPE dostavljeno Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Ranije je, u okviru ovog predmeta, bilo nekoliko pretresa. U oktobru prošle godine službenici SIPA-e, u akciji kodnog naziva “Profit”, blokirali su skoro više od sedam miliona maraka koji su se nalazili na računima osumnjičenih i firmi koje se dovode u vezu s njima. Ukupmo se radilo o 24 računa otvorena kod devet banaka i jednog investicionog fonda. Mediji su ranije pisali da su u okviru ovog predmeta osumnjičei vlasnik brokerske kuće “Eurohaus” Zijad Blekić, njegov nekadašnji zamjenik Edin Dizdar, direktor “Vradis investicije” Ramiz Bibić, bivši direktor “Vranice” Naser Daca, direktor i suosnivač “Profin Investa” Daver Halilbegović, suosnivač i predsjednik Nadzornog odbora “Profin Investa” Armin Mulahusić, koji je također obnašao dužnost direktora “Eurohaus Investa” Zijada Blekića.
NLB grupacija Ljubljana je 2007. godine započela proces izgradnje stambeno-poslovnog centra na Marijin Dvoru u Sarajevu, a zemljište za njegovu izgradnju, površine oko 16.000 m2, je kao posrednik trebala kupiti kompanija “Profin Invest”.
Zemljište je kupljeno od kompanije “Unioninvest izgradnja objekata” Ibrahima Jusufranića, a prema nalazima iz istrage SIPA-e, Daver Halilbegović i Armin Mulahusić iz “Profin Investa” su navodno obećali da će bez naknade prenijeti dijelove svojih uloga u “Profin Investu” na kompaniju “Žerjav” Ljubljana (50 posto) i “Vranica” (25 posto). Ti iznosi udjela nisu upisani u Registar, ali su 2008. godine poslužili kao osnov za dobijanje kredita za kupovinu zemljišta u iznosu od 41 milion KM.
Zatim su Halilbegović i Mulahusić sa Jusufranićem kao direktorom firme “Unioninvest izgradnja objekata”, sudeći prema optužbama, zaključili ugovor o kupovini zemljišta na lokaciji Kvadrant C Marijin Dvor po cijeni od 31,6 miliona KM, iako je procijenjena vrijednost istog, navodno, iznosila 15 miliona KM.
Tužilaštvo BiH obmanulo je javnost da je riješilo slučaj ubistva Dženana Memića. Svi dokumenti koje je, uz saglasnost Gordane Tadić, potpisao državni tužilac Ćazim Hasanspahić, zapravo, dokazuju da se slučaj nije pomakao s mrtve tačke i da je akcija hapšenja Hasana Dupovca i Zijada Mutapa provedena samo da bi Tužilaštvo BiH u javnosti prikazalo da nešto radi. Evo dokaza.
“Tužilaštvo BiH u navedenom predmetu istrage osumnjičenim Dupovac Hasanu, Hrvat Nedžadu i Veljović Nebojši stavlja na teret da su u periodu od 8.02. 2016. godine pa nadalje, pristupili grupi za organizirani kriminal formiranu od strane NN lica, a koja grupa je organizirana radi prkrivanja dokaza o načinu smrti Dženana Memića”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH koji je u posjedu Istrage.
Dakle, Tužilaštvo BiH još uvijek nije identifikovalo NN osobu koja je formirala organiziranu kriminalnu grupu za prikrivanje dokaza. Ali bez obzira na to, lišava slobode Zijada Mutapa, oca Alise Mutap koja je tragične večeri bila sa ubijenim/stradalim Dženanom Memićem i koja se ničega ne sjeća.
Zijad Mutap je postao dio “organizirane kriminalne grupe” jer je, ciritamo dokument Tužilaštva, “više puta ostvarivao kontakt sa Hasanom Dupovcem”, pripadnikom MUP-a Kantona Sarajevo koji je bio šef Odjela za saobraćaj.
Mutap je osumnjičen da je, kao dio “organizirane kriminalne grupe” Hasanu Dupovcu dao brojeve telefona Senida Demirovića i Edvina Avdića od kojih je ovaj pripadnik MUP-a Kantona Sarajevo – “tražio da po svaku cijenu nađu” Renault Clio zelene boje. Avdić i Demirović su istražiteljima kazali da im je Dupovac čak nudio i novac da nađu taj zeleni automobil i da im je rekao da “samo ne smiju ubiti kako bi došli do njega”. Tužilaštvo BiH navodi da je Dupovac na taj način želio “prikriti dokaze” jer je znao da taj automobil nije korišten u izvršenju krivičnog djela. Međutim, u dokumentima Tužilaštva BiH da se prvobitno sumnjalo da je Dženana Memića udario automobil zelene boje. Automobil kojeg je policajac Dupovac tražio od Avdića i Demirovića predat je na vještačenje. Dakle, nije prikriven od istražnih organa, što u svom dokumentu navodi i Tužilaštvo BiH
“Nakon što su Senid Demirović i Edvin Avdić došli u posjed vozila i dogovorili sa Dupovac Hasanom da će isto biti dovezeno preko puta restorana Brajlović na Ilidži, Dupovac Hasan je sa policijskom patrolom MUP-a KS preuzeo predmetno vozilo Renault Clio zelene boje, te iako je znao da isto nije predmet izvršenja krivičnog djela u kojem je stradao Dženan Memić i isto dostavio na daljnji postupak istražnim organima”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.
To su, dakle, svi dokazi na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH saopćilo da je “razriješilo” slučaj ubistva Dženana Memića. Istina, među osumnjičenim članovima “organizirane kriminalne grupe” kojom rukovodi NN osoba, nalaze se i dvojica pripadnika Direkcije za koordinaciju policijskih tijala BiH – Nedžad Hrvat i Nebojša Veljović. Njiih dvojica su, naime, tragične noći na Ilidži osiguravali dioplomatske objekte. Tužilaštvo BiH ih sumnjiči da su, s ciljem prikrivanja dokaza, svjesno svojim nadređenima prvo dojavili da je “povrijeđena samo jedna osoba”, da bi tek kasnije rekli da su “ipak povrijeđene dvije osobe”. Ćazim Hasanspahić i Gordana Tadić smatraju da su ova dvojica pripadnika DKPT na taj način prikrili “ubice Dženana Memića”.
“Propuštajući da hitno reaguju i obavijeste nadležne o tome da je i Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i propuštajući da istom pruže nužnu pomoć, u namjeri da prikriju počinioce propustili da iznesu stvarno stanje, te nakon protoka određenog vremena obavijestili ponovo vođu tima i dežurnog operativnog Direkcije za koordinaciju policijskih tijela da ima povrijeđeno i muško lice sa teškim tjelesnim povredama opasnim po život, što je imalo za posljedicu ometanje istrage, čime bi navedena lica počinila krivično djelo organizirani kriminal”, navelo je Tužilaštvo BiH.
Dakle, pripadmnici DKP-a su postali dio “organizirane kriminalne grupe” kojom rukovodi NN lice jer su propustili “odmah” izvijestiti nadređene da su povrijeđene dvije osobe, a ne samo jedna. To što su, nakon uočavanja Dženana Memića, izvijestili nadređene da su, ipak, povrijeđene dvije osobe, Tužilaštvo BiH smatra “namjernim prikrivanjem dokaza”.
Najmanje deset osuđenika ili optuženika za ratne zločine u Bosni i Hercegovini godinama slobodno živi i radi u Srbiji. Neki od njih su optuženi za genocid, dok su drugi pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovječnosti. Istraga.ba u nastavku objavljuje prvi dio spiska ratnih zločinaca kojima su srbijanske vlasti pružile utočište.
Ljuban Ećim
“Večići su dobili svoje, ali idemo redom”, reći će u proljeće 1992. godine Ljuban Ećim dok su iza njega pripadnici policijskih i vojnih formacija Bošnjake i Hrvate ubacivali u autobuse, ranije pripremljene za deportaciju nesrpskog stanovništva sa područja Kotor Varoši.
Dvadeset i tri godine kasnije, Sud BiH je raspisao crvenu Interpolovu potjernicu za Ljubanom Ećimom “zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti”.
Rješenje Suda BiH o raspisivanju potjernice
U januaru prošle godine Tužilaštvo BiH je protiv Ećima podiglo i optužnicu zbog ratnih zločina u Kotor Varoši, ali kako je osumnjičeni bio nedostupan, ova optužnica nije potvrđena iz proceduralnih razloga. Uglavnom, Ljuban Ećim, unatoč crvenoj potjernici, i danas slobodno živi u Beogradu. Do jula 2019. godine ovaj Arkanov kum i bjegunac od bh. pravosuđa živio je na adresi Susedgradska 49, Svilajnac, a kasnije i na adresi Đure Jakšića broj 11 u centru Beograda.
Bjegunac Ećim sa Cecom Ražnatović: utočište u Beogradu
Posjeduje pasoš Republike Srbije čije vlasti ne žele preuzeti njegovo krivično gonjenje zbog ratnih zločina u BiH.
Mirko Todorović Banana
Negdje pred ponoć u zimu 2010. godine sreli smo se na rumskom raskršću. Mirko Todorović Banana imao je kapuljaču na glavi i bio je bez stalne adrese prebivališta u Srbiji. Dvije godine prije našeg susreta, Todorović je pobjegao iz BiH gdje ga je Sud Bosne i Hercegovine osudio na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bratuncu. U presudi Suda BiH piše da su Miloš Radić i Mirko Todorović Banana “dana 20.maja 1992.godine u popodnevnim satima, u selu Borkovac, opština Bratunac, u grupi zajedno sa još četiri pripadnika Vojske Republike Srpske, među kojima i Stjepanović Novakom zv. „Krke“, učestvovali u hapšenju grupe od 14 (četrnaest) civila bošnjačke nacionalnosti i to: Hamed Alić, Hamid Alić, Halima Alić, Maho Avdić, Hamedina Ramić, Munib Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Fadil Sulejmanović, Amer Ramić, Naser Sulejmanović, Muharem Salkić, Mehmed Jahić i Ibro Džananović, koji su se usljed straha od napada vojske i policije Republike Srpske skrivali u napuštenom kamenolomu nedaleko od sela Borkovac u kom je većina bila nastanjena, a zatim ih poveli u koloni prema selu, kada je neko iz grupe napadača pucanjem iz oružja usmrtio Avdić Mahu, koji se nalazio na začelju kolone, da bi ih potom mučili udaranjem šakama, nogama obuvenim u vojničke čizme po svim dijelovima tijela, oduzeli im novac i dragocjenosti, uz psovke na nacionalnoj osnovi, nakon čega su ih odveli do padine prema obližnjem potoku gdje su ih poredali leđima okrenutim prema potoku, a zatim na iste pucali, usljed čega su njihova tijela padala u potok i tom prilikom usljed pogodaka iz vatrenog oružja smrtno su stradali Hamid Alić, Halima Alić, Munib Sulejmanović, Fadil Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Hamedina Ramić”.
Odbjegli ratni zločinac Mirko Todorović Banana fotografisan u Srbiji
Prvostepenom presudom Radić i Todorović su osuđeni na po 17 godina zatvora. Kasnije je Todoroviću kazna smanjena na 13 godina, a Radiću na 12. Prije nego je upućen na idržavanje kazne, Todorović je pobjegao u Srbiju. Nikada nije uhapšen.
Milorad Mišo Pelemiš
“Borci Diverzantskog odreda, srpski junaci. Dozvolite mi da vas u ime Drinskog korpusa, u ime komandanta Glavnog štaba i svoje ime pozdravim i čestitam dan formiranja jedinice”, govorio je u proljeće 1995. godine general Radislav Krstić na obilježavanju godišnjice osnivanja Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske.
Pelemiš i Krstić
Nakon uvodnih riječi, Krstić je ratnu zastavu predao Miloradu Miši Pelemišu, komandantu Desetog diverzantskog odreda čiji će pripadnici u 16. jula 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo, na putu između Zvornika i Bijeljine, strijeljati najmanje 1200 srebreničkih Bošnjaka. Straljačkim vodom rukovodio je Slovenac Franc Kos koji je osuđen na 35 godina zatvora. Komandant ove jedinice, Milorad Mišo Pelemiš pobjegao je u Srbiju i nikad nije procesuiran.
Pelemiš u studiju TV Happy
Za njim je bh. pravosuđe raspisalo crvenu Interpolovu potjernicu, ali uzalud. Umjesto u sudnicama i ćelijama, Pelemiš je boravio u studijima srbijanskih televizija.
Novak Đukić
Skoro sedam godina je prošlo otkako je Srbija pružila utočište pravosnažno osuđenom ratnom zločincu Novaku Đukiću. Njega je Sud BiH proglasio krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba. U februaru 2014. godine, nakon odluke Ustavnog suda BiH ukunuta mu je presuda zbog pogrešne primjene zakona. Međutim, u junu iste godine Đukić je ponovo osuđen, sada na zakonom dopuštenih 20 godina zatvora. No, on tada bježi u Srbiju “na liječenje”.
Osuđeni ratni zločinac Novak Đukić fotografisan u Beogradu
Za Đukićem je potjernica raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.
“Tražim oslobađanje od odgovornosti za koju nisam kriv i koju nosi naš narod, a nije počinilac. Iz redova Vojske Republike Srpske nije ispaljena granata na Tuzlanski kapiju”, rekao je Đukić u junu 2017. godine za agenciju SRNA.
Tomislav Kovač
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 18. januara 2018. godine optužnicu koja optuženog Tomislava Kovača tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog zakona. Optužnica tereti optuženog da je od 06. jula do 01. novembra 1995. godine, za vrijeme široko rasprostanjenog i sistematičnog napada usmjerenog protiv pripadnika bošnjačkog civilnog stanovništva zaštićene UN-a Srebrenica i Žepa u toku kojeg su VRS i MUP RS izveli operaciju trajnog i prisilnog premještanja ukupnog bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa i operaciju hvatanja, zatvaranja, pogubljenja po prijekom postupku vojno sposobnih muškaraca i mladića Bošnjaka iz enklave Srebrenica, te operacije sakrivanja dokaza o pogubljenju tako što su posmrtni ostaci žrtava ekshumirani iz primarnih masovnih grobnica i ponovno ukopani u neobilježene sekundarne masovne grobnice, Tomislav Kovač, kao komadant Štaba policijskih snaga MUP RS-a i zamjenik ministra i ministar MUP RS-a sa svim ovlaštenjima ministra MUP-a, djelujući individualno i u dogovoru sa drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, koji su imali namjeru i zajednički cilj da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda enklave Srebrenica”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Tomislav Kovač: bjegunac optužen za genocid
Nakon što je potvrđena optužnica, za Kovačom je raspisana i crvena Interpolova potjernica. Srbijanske vlasti ga nikada nisu uhapsile i on danas slobodno živi i radi u Beogradu, a čest je gost srbijanskih tv emisija.
Drago Samardžija
Sve do 16. februara ove godine, kada je preminuo, u Srbiji je slobodno živio i optuženik za ratne zločine Drago Samardžija.
“Drago Samardžija, komandant 17. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, optužen za ratna zločine na području Ključa, na sjeverozapadu BiH, preminuo je u 16. februara u Beogradu” saopćila je Boračka organizacija Republike Srpske.
Samardžija je bio optužen za zločin protiv čovječnosti na području Općine Ključ. Na teret mu se stavljalo „učešće u provođenju Strateških ciljeva Skupštine srpskog naroda BiH, tako što je naređivao napade na nebranjena sela i zaseoke koji su bili nastanjeni muslimanskim stanovništvom“.
„U napadima na sela i zaseoke Ramići, Krasulje, Hripavci, Ošljak, Donji Biljani, Botonjići, Domazeti, Brkići i Jabukovica, ubijeno je više stotina civila. Dio preživjelih je psihički i fizički zlostavljan, dio je nezakonito zatvoren u logor Manjača, a preostalo stanovništvo je prisilno preseljeno izvan teritorije Srpske republike BiH,“ navedeno je u optužnici na osnovu koje Samardžija nikad nije procesuiran.
Granična policija BiH zabranila je nastavak radova na polaganju plinovoda ispod korita Save kojim se Rafinerija nafte u Brodu povezuje sa hrvatskim plinovodom. To je u svom dopisu Ministarstvu sigurnosti BiH napisao direktor Granične policije Zoran Galić. No, ako se pažjivo iščita Galićev akt, može se vidjeti da su “zabranjeni” radovi već završeni.
“Prema raspoloživim informacijama, na području opštine Brod, u periodu od 24.-25.3. 2021. godine, ispod korita rijeke Save postavljena je cijev za plinovod, sa lijeve obale rijeke do fabričkog kruga AD “Rafinerija nafte Brod”, navedno je u dokumentu koji je potpisao Zoran Galić.
Navedeni radove, piše dalje ravnatelj Galić, izveli su radnici firme Feromihin d.o.o. Novoselac iz Hrvatske u saradnji sa kompanijom Termoelektro iz BiH.
Kako se, dakle, može vidjeti iz prvog pasusa ovog dokumenta, u noći između 24. i 25. marta plinovodne cijevi su postavljene i dovedene do kruga Rafinerije u Brodu.
“Po zaprimanju vašeg akta, ostvaren je kontakt sa nadležnom osobom u pravnom licu “Termoelektro” koji je upoznat da se do daljeg zabranjuje nastavak radova na polaganju plinovoda, kojim povodom je zahtijevano da im se pomenuta zabrana što hitnije dostavi u pisanoj formi”, izvijestio je direktor Granične policije BiH.
On dalje navodi da Granična policija BiH nije zaprimila zahtjev za davanje bilo kakve saglasnosti povodom izvođenja radova na postavljanju plinovoda, osim obavijesti AD “Rafinerija nafte Brod” o postavljanju čeličnog užeta koji bi vukao čamac sa posadom u svrhu “navođenja polaganja plinovoda. Te dopise Granična policija je zaprimila 1. marta ove godine.
Direktor Ganične policije, dakle, sam priznaje da je informisan o polaganju plinovoda 1. marta. No, prema informacijama Istrage, Granična policija je još u novembru prošle godine dobila zahtjeve u vezi sa radovima u Brodu.
Istraga.ba je objavila u petak da hrvatske kompanije u noći između srijede i četvrtka postavile plinovodne cijevi, duge oko 450 metara. Sve je urađeno temeljem sporazuma Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srpske o “gasifikaciji” Rafinerije nafte u Brodu čiji je većinski vlasnik ruski Zarubrežnjeft. Za gradnju ovog plinovoda državne vlasti Bosne i Hercegovine nikada nisu dale saglasnost. A morale su.
“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta”, piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora.
Po istom Zakonu, sve sporazume i međunarodne ugovore moraju ratificirati Parlament i Predsjedništvo BiH. U ovom konkretnom slučaju ništa od toga nije urađeno. Hrvatska firma je preko granice položila cijevi za plin, Granična policija BiH nije ih spriječila. Cijevi su položene u zoru 25. marta. Istog dana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske izdala je dozvolu “Rafineriji nafte Brod” za obavljanje djelatnosti “trgovine i snabdijevanja prirodnim gasom”. Država BiH iz ovog međudržavnog projekta potpuno je isključena.
Nakon priče Istrage o događajima na Savi reagirala su i dvojica članova Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, koji su zatražili od hrvatskih vlasti da zaustave sve radove jer ovaj slučaj predstavlja “udar na suverenitet države Bosne i Hercegovine”.
“Jedan od aktera koji nam mora ponuditi odgovore na pitanja kako je ovo uopće bilo moguće je Zoran Galić, direktor Granične policije BiH”, kazao je Komšić.
Umjesto Zorana Galića, naravno, oglasio se predstojnik njegova ureda Svevlad Hoffman.
“Čim dobijemo službeni dopis, angažirat ćemo ronilački tim opremljen i osposobljen naporima člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ispitati možebitnu “agresiju” na plavu granicu Bosne i Hercegovine” kazao je Hoffman za Hrvatski medijski servis.
Ovom izjavom Hoffman je jasno stavio do znanja da Granična policija BiH ne želi preduzeti ništa kako bi spriječila nezakonito djelovanje hrvatskih kompanija u Brodu. Prema Zakonu o graničnoj kontroli BiH, granična kontrola, pored ostalog, obavlja se radi “osiguranja nepovredivosti državne granice”.
“Vršenje granične kontrole je pod mjerodavnošću GP BiH. Poslove granične kontrole obavljaju policijski službenici GP BiH. Pri obavljanju poslova granične kontrole policijski službenici GP BiH primjenjuju važeće propise i ovlaštenja propisana zakonima. GP BiH u obavljanju poslova granične kontrole surađuje s drugim državnim tijelima u BiH”, piše u članu 4 Zakona o graničnoj kontroli BiH.
Granična policija kojom rukovodi HDZ-ov kadar i hrvatski državljanin Zoran Galić morala je spriječiti radnike hrvatskih kompanija da postavljaju plinovodne cijevi na teririji BiH. Osim ako im Granična policija BiH nije dala saglasnost vez prethodne odluke Vijeća ministara BiH. No, u tom slučaju bi moralo reagirati Tužilaštvo BiH kojim, također, rukovodi državljanka Republike Hrvatske Gordana Tadić.
“Moje poštovanje, Nenad je”, uljudno će se predstaviti mladi banjalučki doktor sa crvenom beretkom na glavi Nenad Stevandić nakon što mu se s druge strane telefonske veze javio Radovan Karadžić.
Svog predsjednika Karadžića će izvijestiti da je tek došao u Banja Luku jer je bio “tamo u centru”.
“Kako idu stvari”, upitao je Karadžić.
“Idu odlično”, odgovorit će Nenad Stevandić, nakon čega je istaknuti da “na političkom planu ima određenih problema” na relaciji Vojo Kuprešanin i Radoslav Brđanin.
“Što se tiče Brđe, nema problema. Ja i Miroslav Brđanina držimo, mi smo njega prošli puta vodili gore kod Jovice na ribanje pa ga je on malo ustrašio”, kazao je Stevandić.
“Jovica” iz razgovora je šef Službe državne bezbjednosti Srbije – Jovica Stanišić. Brđo je Radoslav Brđanin ratni šef Kriznog štaba Autonomne Regije Krajina. Nenad Stevandić bio je šef jedinice SOS, odnosno Srpskih odbrambenih snaga, i očito je bio čovjek od povjerenja Jovice Stanišića.
Krizni štab Autonomne regije Krajina
U aprilu 2007. godine Žalbeno vijeće Haškog Tribunala pravosnažno osudilo Radoslava Brđanina na 30 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosanskoj Krajini. U martu 2019. godine Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove osudilo je Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i zločina u drugim općinama u BiH. Posljednjeg dana juna 2021. godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio je prvostepenom presudom bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića na 12 godina zatvora zbog učešće u zločinima u Bosanskom Šamcu. Nenad Stevandić i danas je na slobodi i obavlja funkciju zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i predsjednika Ujedinjene Srpske.
Ime predsjednika Ujedinjene Srpske se pominje i u predmetu protiv Radovana Karadžića gdje je označen kao vođa “Crvenih beretki” i SOS jedinica. Državni zastupnik Nenad Stevandić je pomenut i tokom suđenja Momčilu Krajišniku, gdje ga je svjedok Ewan Brown pomenuo kao vođu paravojnih snaga. Osim toga, Stevandić je pomenut i u samoj presudi protiv Krajišnika.
Stevandić u presudi Krajišniku
“Paravojna grupa Srpske odbrambene snage (u daljem tekstu: SOS) pod komandom Nenada Stevandića, člana Kriznog štaba ARK-a, djelovala je u Banjoj Luci u proljeće i ljeto 1992. U njenom sastavu su bili osuđivani kriminalci, a bila je povezana s rukovodiocima SJB-a i CSB-a. Pripadnici SOS-a čak su služili kao pratnja visokim funkcionerima SDS-a, na primjer Radoslavu Brđaninu. U vrijeme referenduma o nezavisnosti republike, održanog 29. februara i 1. marta 1992., pripadnici SOS-a blokirali su zgradu opštine u Banjoj Luci”, piše u presudi protiv Momčila Krajišnika.
Među dokazima u kojima se pojavljuje ime Nenada Stevandića je i presretnuti razgovor kojeg je 17. avgusta 1991. je vodio sa Radovanom Karadžića.
“Pošto smo Brđanina ubacili u šemu, on sad ne da Voji (Kuprešaninu – predsjedniku Skupštine ARK-a i članu Kriznog štaba ARK-a) i Anđelku (Grahovcu – predsjedniku vlade ARK-a) da prave gluposti. Međutim, oni su se onda svi okrenuli protiv Brđanina, i Zoran i Anđelko i Vojo jer, ne radi ljubomore, nego zato što su se htjeli umiješati u ovaj dio posla iz nekih ne znam ni ja”, kazao je Stevandić Radovanu Karadžiću.
Kako bi se sve smirilo, Stevandić je Brđanina odveo “kod Jovice na ribanje”. I kasnije je sve išlo svojim tokom. Na kraju su svi završili u zatvoru osim Nenada Stevandića.
Milomir Savčić nije pronađen na kućnoj adresi, saznaje Istraga.ba. Pripadnici Sudske policije Bosne i Hercegovine u ponedjeljak su popodne dobili naredbu da ga dovedu u pritvorsku jedinicu, ali predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske kojem se sudi za genocid u Srebrenici nisu pronašli na adresi na kojoj je prijavljen.
“Bila je samo supruga koja je rekla sa Savčić nije tu” kazao je izvor Istrage.
Sud BiH je, podsjećamo, u ponedjeljak odredio pritvor bivšem komandantu 65. 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske koji je optužen za genocid u Srebrenici. Savčić je ujutro bio na ročištu, ali ga je sudija Zoran Božić pustio prije donošenja konačne odluke. Tek oko 14 sati Sud BiH je odlučio da Savčiću odredi pritvor i oko 15 i 30 je proslijeđen akt Sudskoj policiji BiH kojom je naređeno Savčićevo hapšenje. No, na adresi ga nisu pronašli.
“Ja ne znam gdje je moj klijent. Sudska policija me zvala sinoć (ponedjeljak) oko 22.30 i pitali su me gdje je Savčić. On im je navodno rekao da će otići kući da se presvuče. Oni su me nazvali i pitali da li je završio”, kazao je Stojanović za Istraga.ba.
U utorak oko 7 sati i 30 minuta Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa optuženikom za genocid kojem je određen pritvor, a koji se nalazi na slobodi. Milomir Savčić se uljudno javio na telefon, ali je prekinuo vezu nakon što je čuo ko ga zove. Aplikaciju Viber Savčić je posljednji put koristio ponedjeljak u 20 sati i 35 minuta. Na whatsappu je bio tri minuta ranije.
Podsjećamo, Istraga.ba je 9. jula objavila da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić u decembru 2019. godine spriječila hapšenje Milomira Savčića, tvrdeći da joj ne treba spektakl.
Postupajući tužilac Predrag Tomić već je bio potpisao naredbu na koju je svoj paraf stavio i njegov šef Izet Odobašić. Sve je, potom, prislijeđeno u Kabinet glavne tužiteljice i čekala se konačna saglasnost Gordane Tadić.
“Naši ljudi odozdo su nam javili. Tomić i Odobašić navaljuju i traže hapšenje. Gordana je protiv. Imate još dva dana da se prijavite sami i neće biti nikakav spektakl. Samo otiđite u Tužilaštvo BiH. Neće vas uhapsiti”, obavijestio je tada Milomira Savčića i njegove saradnike Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Savčić nije uhapšen. Od optužbi za genocid branio se za slobode. Tužilaštvo je predložio samo mjere zabrane koje je on, na kraju, prekršio i zbog toga mu je određen pritvor. Ali do momenta pisanja ovog teksta, Milomir Savčić nije bio prebačen u pritvor. A njegov branilac ne zna gdje se nalazi. U utorak, oko 8 sati i 30 minuta ponovo smo pozvali broj koji koristi optuženik za genocid. Bio je nedostupan.
Kontaktirali smo i predsjednika sudskog vijeća koje je odredilo pritvor Milomiru Savčiću. Sudija Zoran Božić nam je kazao da “nema nikakve informacije i da nije obaviješten o bilo čemu”, odnosno da li se Milomir Savčić nalazi u pritvoru ili na slobodi.
“Njemu nije ni određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Tužilaštvo BiH to u svom prijedlogu nije ni navelo”, kazao nam je Božić.
Po nalogu Republičkog javnog tužilaštva, specijalnog odjela za korupciju, organizovani i teže oblike privrednog kriminala MUP Republike Srpske pretresao je u srijedu Institutu za javno zdravstvo RS, kao i na više drugih lokacija koje su u vlasništvu privatnih privrednih subjekata.
“Pretresi se vrše u okviru istrage u vezi sa spornim javnim nabavkama medicinske opreme i to je sve što možemo za sada reći. Više informacija biće poznato nakon što pretresi budu završeni” kazala je za Oslobođenje Dragica Tojagić, portparolka Republičkog javnog tužilaštva RS.
No, ova akcija dolazi sa velikim zakašnjenjem. I za to nije krivo Republičko javno tužilaštvo iz Banja Luke, već Tužilaštvo BiH. Naime, zbog propusta Tužilaštva BiH, odnosno postupajućeg državnog tužioca Ćazima Hasanspahića, najmanje 260 hiljada budžetskih maraka iz Republike Srpske, namijenjenih za nabavku zaštitnih maski od turističke agencije “Travel4fun” nestalo je bestraga. Sve ovo proizilazi iz dokumentacije koja je u posjedu Oslobođenja i portala Istraga.ba, a koja dokazuje da Tužilaštvo BiH, za razliku od slučaja “Srebrena malina”, u Republici Srpskoj nije bilo tako ažurno u svojim istragama. Evo dokaza i hronologije.
Institut za javno zdravstvo Republike Srpske 10. aprila 2020. godine, po pregovaračkom postupku bez objave obavještenja potpisao je ugovor sa turističkom agencijom “Travel4fun” iz Banja Luke kojom je ugovorena nabavka medicinskih zaštitnih odijela i maski, te profesionalnih nekonaktnih digitalnih termometara. Vrijednost ugovora kojeg je potpisao direktor Instituta Branislav Zeljković iznosila je 2,6 miliona maraka. Zbog brojnih kršenja zakona prilikom zaključivanja ugovora, Tranparency International BiH dostavio je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci prijavu protiv odgovornih osoba u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Nešto ranije, i Udruženje RESTART iz Banja Luke dostavilo je SIPA-i informacije o ovoj sumnjivoj nabavci i “predmet je formiran”. Odmah po prijemu prijave, SIPA je započela prikupljanje dokaznog materijala, a o svemu je obaviješteno i Tužilalaštvo BiH, odnosno postupajući tužilac Ćazim Hasanspahić. Tako je utvrđeno da je sa računa Instituta za javno zdravstvo RS-a novac sukcesivno prebacivan na račun turističke agencije “Travel4fun”. Istovremeno, turistička agencija je novac prebacivala na privatni račun vlasnika i direktora agencije – Saše Markovića. Prema dokumentaciji Oslobođenja i portala Istraga.ba, sa računa agencije “Travel4fun” na privatni račun Saše Markovića, otvoren u NLB Banci u Banja Luci, od 29. aprila do 16. juna je prebačeno ukupno 376 hiljada maraka. Dakle, novac kojeg je Insititut uplatio turističkoj agenciji, odmah je, po osnovu fiktivnih ugovora o pozajmicama, prebacivan na privatni račun Saše Markovića. Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA, utvrdila je, potom, da je Marković sa svog računa podigao 250 hiljada maraka gotovine. Tom novcu se danas gubi svaki trag. S obzirom na to da su uočili sumnjive transakcije, službenici Finansijsko-obavještajnog odjela SIPA-e su odlučili blokirati račune Travel4funa i Saše Markovića. Po Zakonu o sprječavanju pranja novca, pripadnici FOO-a SIPA-e mogu sve sumnjive račune blokirati na period od pet dana. U tom periodu, obično, postupajući tužilac traži od nadležnog suda izdavanje naredbe o blokadi računa koja može trajati sve do okončanja krivičnog postupka. Finansijsko obavještajni odjel SIPA-e račune Travel4funa i Saše Markovića je blokirao 17. juna 2020. godine u 8 sati i 45 minuta. Blokada računa je isticala pet dana kasnije, odnosno 23. juna 2020. godine. Iako je bio obaviješten o sumnjivim transakcijama i privremenoj blokadi računa, postupajući državni tužilac Ćazim Hasanspahić, inače desna ruka Gordane Tadić, ne reagira odmah, pa tek 24. juna u popodnevnim satima, pred kraj radnog vremena, upućuje Sudu BiH prijedlog za blokadu računa “Travel4fun” i Saše Markovića.
U međuvremenu, 23. juna u 8 sati i 45 minuta je istekla blokada računa koju je uspostavio FOO SIPA-e, tako da su Saša Marković i Travel4fun imalo na raspolaganju najmanje 48 sati da podignu i preostali novac sa računa. Upravo tu mogućnost Saša Marković i koristi, te 24. juna, sa svog računa, podiže oko 10 hiljada maraka u kešu, pa se i tom novcu gubi svaki trag. Treba napomenuti da je zbog objektivnih rokova, Sud BiH najkasnije u četvrtak popodne ili u petak ujutro mogao donijeti rješenje o blokadi računa, što znači da je Ćazim Hasanspahić ostavio banjalučkom biznismenu dovoljno vremena da sa računa povuče sav novac koji mu je uplaćen sa računa Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske. Ono što je posebno indikativno, je dopis NLB banke AD Banja Luka dostavljen SIPA-i 26. maja 2020. godine. Naime, već na osnovu tog dokumenta bilo je jasno da Travel4fun prebacuje novac na privatni račun Saše Markovića, Dakle, Tužilaštvu BiH je nakon toga trebalo tačno 29 dana da od Suda BiH zatraži blokadu Markovićevih računa i njegove firme Travel4fun. Upravo u tom perodu, Marković je podigao preko 260 hiljada maraka keša i tom novcu se gubi svaki trag.
Na kraju, Tužilaštvo BiH je odlučilo da ne provodi istragu u ovom predmetu. Spis je završio u Republičkom javnom tužilaštvu.
Milanko Kajganić je vršilac dužnosti glavnog državnog tužitelja. On je dobio podršku sedam članova VSTV-a i upravljat će Tužilaštvom BiH dok ne bude okončana konkursna procedura za izbor glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Podsjetimo, VSTV je u srijedu ujutro razriješio Gordanu Tadić funkcije glavne državne tužiteljice nakon čeka je donosena odluka o izboru njenog nasljednika. Presudni glas za izbor Milanka Kajganića dao je federalni tužilac Slavo Lakić.
Kajganić je blizak bivšem predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji. On je jedan od tužilaca koji je, zajedno sa Gordanom Tadić bio umiješan u akciju spašavanja generala Milomira Savčića. Iako nije imao nikakvo pravosudno iskusto, imenovan je za državnog tužioca. I sve to tokom mandata Milana Tegeltije.
Rođen je u Doboju 16. 11. 1975. godine. Srednju školu unutrašnjih poslova završio je u Banjaluci 1994. godine, a 1998. godine je diplomirao na Višoj školi unutrašnjih poslova u Banja Luci.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Banjaluci 2005. godine, a pravosudni ispit je položio 2008. godine.
Radio je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske kao policajac od 1994. – 1995. godine.
Od 1995. – 2000. godine je radio kao komandir voda – vaspitač u Centru za obrazovanje kadrova unutrašnjih poslova MUP-a RS u Banjaluci.
Od 2000. godine do juna mjeseca 2006. godine je radio kao inspektor u Odjeljenju za sprečavanje proizvodnje i prometa opojnih droga Centra javne bezbjednosti Banjaluka.
Od mjeseca juna 2006. godine do 01. 01. 2007. godine je radio kao inspektor u Inspektoratu za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.
Od 01. 01. 2007. godine do 15. 03. 2014. godine je radio u Specijalnom tužilaštvu u Banjaluci, na poslovima tužilačkog istražioca.
Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, dana 06. 03. 2014. godine, imenovan je na poziciju tužioca u Tužilaštvu BiH, koju je počeo obavljati 15. 03. 2014. godine.
“Zdravo, svima. Upravo sam telefonom razgovarao sa Danielom Kinahenom. Obavijestio me da je upravo dogovorena najveća borba u istoriji britanskog boksa. Svaka čast, Dan”, kazat će u junu prošle godine u svom video obraćanju svjetski bokserski prvak u teškoj kategoriji Tyson Fury.
Nekoliko minuta kasnije mediji širom svijeta objavili su da su dogovorena dva spektakularna meča – Tysona Furya i Antony Joshue. No, samo je rijetkim novinarima jedno ime zaparalo uši. Daniel Kinahen. On je čovjek kojem se Fury zahvaljuje zbog ugovaranja historijskih borbi.
It’s official FURY VS JOSUAR AGREED FOR NEXT YEAR, I got to smash @bronzebomber first then I’ll annihilate @anthonyfjoshua #WEARESPARTANS
Nagrađivana irska istraživačka novinarka Nicola Tallant 30. je septembra ove godine objavila knjigu “Clash of the Clans: Uspon irskih narkosa i prljava tajna boksa”. Glavni lik je Daniel Kinahan, irski narko boss koji godinama živi u Dubaiju. U februaru ove godine, na BBC-u je, u okviru emisije Panorama, emitiran dokumentarni film istraživačkog novinara Darragha Meclntyra, posvećen boxu i mafiji. I ovdje je glavni lik je – Daniel Kinahan, čovjek kojeg je sudija Vrhovnog suda u Irskoj 2018. godine označio kao jednog od šefova međunarodne grupe koja kontrolira narko tržište. Dvije godine kasnije, u februaru 2020. godine irska novinarka Nicola Tallant objavit će tekst u kojem će kartel Daniela Kinahana dovesti u vezu sa bh. državljaninom Edinom Gačaninom – Titom.
tekst Nicole Tallant: veze Kinahana i Edina Gačanina Tita
Američki portal Insider.com, 7. oktobra ove godine će, pozivajući se na novinarku Nicolu Tallant, objaviti da je klan Kinahan udružio snage s najvećim kokainskim barunima u Evropi.
“Prema Tallantu”, piše Insider.com,”to uključuje nizozemskog kriminalca Ridouana Taghija, čileanskog trgovca narkoticima Richarda Eduarda Riquelmea Vega, zvanog El Rico, talijanskog mafijaškog bosa Raffaelea Imperialea i Bosanaca Edina Gačanina iz zloglasnog kartela Tito i Dino”.
Radeći za online magazin Žurnal.info, urednik Istrage je još u avgustu 2019. godine objavio seriju tekstova u kojima je objavljen identitet vođe narko kartela Tito i Dino, i u kojima je navedeno da je ovaj kartel povezan sa italijanskom, južnoameričkom i irskom mafijom.
Super kartel: policijska shema
“Policijske agencije su zadokumentovale da je Edin Gačanin imao stalne kontakte sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperiale zvani Pasta, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan. Ridhuan Taghi je, također, djelovao u Holandiji i za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica zbog povezanosti sa brojnim ubistvima. Holandske vlasti nude 100 hiljada eura za bilo kakvu informaciju o njemu, a policijske agencije te države prije sedam dana su objavile da se Taghi vjerovatno skriva u Dubaiju, gdje se trenutno nalazi i vođa kartela Edin Gačanin. U Holandiji je djelovao i Gačaninov partner Richard Riquelme, čileanski kriminalac, jedan od najopasnijih kriminalaca na svijetu koji je krajem 2017. godine uhapšen u Kolumbiji na osnovu potjernice iz Holandije. Riquelme je u martu prošle godine izručen holandskim vlastima koje ga terete za međunarodnu trgovinu narkoticima. Treći Gačaninov partner je Rafaele Imperiale zvani Pasta, jedan od čelnih ljudi talijanske mafije Camorra. Policijske agencije raspolažu informacijama da je Imperiale svoj novac uglavnom ulagao kupujući nekretnine u Dubaiju, ali i slike Vincenta van Gogha koje su 2002. godine ukradene u Holandiji, a koje je on kasnije kupio za 100 miliona eura. I Edin Gačanin, kako smo već naveli, kupuje nekretnine u Dubaiju, a u tim poslovima su mu pomagali članovi njegove porodice koja je porijeklom iz Sarajeva”, objavljeno je 1. avgusta u tekstu Žurnal.info.
Edin Gačanin Tito
Riduana Taghija i Rafaella Imperiala nekoliko mjeseci kasnije uhapsit će policija u Dubaiju. Kinahan i Tito nisu uhapšeni. Svi svjetski mediji koristit će informaciju autora ovog teksta da je Edin Gačanin jedan od saradnika Daniela Kinahana i da je Tito, zajedno sa Čileancem Ricom, prisustvovao svadbi sina irskog mafijaša opčinjenog boksom.
“Super kartel” ili “Macro Mafia” – tako će ovu kriminalnu skupinu označiti istraživački novinari širom svijeta koji u svojim tekstovima pominju kartel Tito i Dino.
“Kumovi Makro mafije, super kupole koja kontrolira drogu u Europi”, glasio je naslov teksta objavljenog prije dvadesetak dana u italijanskom sedmičniku Espresso koji izdaje La Republica.
Novinarka Floriana Bulfon piše da je u Dubaiju “samit čelnika kartela koji upravljaju trgovinom drogom na Starom kontinentu” i da oni “dolaze iz Italije, Holandije, Čilea i Bosne”.
Prema istom tekstu, Bosnu i Hercegovinu “zastupa” Edin Gačanin zvani Tito. On je, objavljivali smo nakoliko puta na Istraga.ba, a prije toga i na Žurnal.info, jedan od vođa najmoćnijeg kartela Evrope.
Septembar je 2020. godine. Peruanski specijalci u regiji Cusco proveli su operaciju u džungli i unuštili devet laboratorija za proizvodnju kokaina.
“Ova droga, pronađena u dolini Apurímac, Ene i Mantaro (Vraem), kao i 4.500 kilograma hemijskih sirovina i kontroliranih proizvoda, pronađenih u tom mjestu, pripadali su trgovcima drogom poznatim pod imenom ‘Negro’ i ‘Tito'”, objavio je 22. septembra jedan od najutjecajnih peruanskih listova La Republica.
Tito je na vrhu policijske sheme koju je objavila peruanska policija.
shema peruanske policije
Nazvali su ga finansijerom mafijaške organizacije koja je krijumčarila velike količine kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Ispod njega je Raul. No, na osnovu fotografije otkrivamo da je to, zapravo, David Cufaj. Još jedan Sarajlija koji je odrastao u istoj ulici u kojoj je svoj životni put započeo Edin Gačanin Tito. Prije nego je preselio u Nizozemsku gdje je počeo raditi za Tita, David Cufaj je bio bokser.
Ovaj sarajevski bokser uhapšen je u januaru 2017. godine kada je iz Perua u Evropu pokupšao prokrijumčariti dvije tone kokaina na kojima je bila oznaka BH. Osuđen je na 17 godina zatvora.
U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.
presuda iz Perua u kojoj se pominje Tito
Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Nizozemskoj.
Još jedan bokser radio je za ovaj super kartel. Zove se Smail Šikalo. I on je rođen u Sarajevu i odrastao je u istoj ulici kao Edin Gačanin Tito. U januaru 2019. godine Šikalo je uhapšen u Peruu prilikom pokušaja krijumčarenja 1,5 tona kokaina. Radio je za Tita. Prije nego je iz BiH preselio u Nizozemsku, Šikalo je bio bokser u Sarajevu.
Zahvaljujući sumnjivim odlukama postupajućeg sudije, Šikalo je pušten na “uslovnu slobodu” prije okončanja postupka. “Privremenu” slobodu Šikalo je iskoristio da pobjegne iz Perua. Danas slobodno živi u Sarajevu. Okončao je boksersku karijeru. Peruanske vlasti za njim nisu raspisale međunarodnu potjernicu. I za njegovim šefom Edinom Gačaninom nema potjernice. Tito slobodno živi u Dubaiju gdje je svoje dane provodio i Daniel Kinahan, irski mafijaš koji je ugovarao bokserske mečeve svjetskog prvaka Tysona Furya.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
