Tomislav Drmić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa koji se dovodi u vezu sa trgovinom drogom i oružjem pobjegao je i iz Bosne i Hercegovine. Drmić je, kako saznaje Istraga, nestao sa svoje adrese kada su pripadnici policije došli po njega kako bi ga izručili Republici Hrvatskoj.
“Dan pred izručenje, sredinom aprila ove godine, policija je otišla na adresu na kojoj je Drmić bio pod mjerama zabrane. Međutim, nisu ga pronašli”, kazao je za Istraga.ba sagovornik iz Ministarstva pravde BiH.
Podsjećamo, pripadnici SIPA-e su 5. oktobra prošle godine u sarajevskom naselju Hrasno locirali i uhapsili Tomislava Drmića za kojim je Hrvatska raspisala Interpolovu potjernicu. U policijskim dosjeima je navedeno da je Drmić rođen u Zagrebu 1993. godine, te da posjeduje bh. državljanstvo. Protiv njega je u Zagrebu pokrenut krivični postupak zbog “Zločinačkog udruživanja”, odnosno zbog nedozvoljene trgovine oružjem i trgovine drogom. S obzirom na to da Drmić posjeduje i bh. državljanstvo, Sud BiH mu je odredio mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta do donošenja konačne odluke o izručenju.
“Dopušta se izručenje iz Bosne i Hercegovine Drmić Tomislava”, odlučio je 16. marta 2023. godine ministar pravde BiH Davor Bunoza.
Izručenje je bilo planirano za prvu polovinu aprila. Ali kada su pripadnici policije došli na njegovu adresu, Drmića nije bilo. Stoga je ponovo aktivirana Interpolova potjernica za njim.
Jutarnji list je u oktobru prošle godine objavio da je za Drmićem raspisana potjernica zbog slučaja iz avgusta 2022. godine. Tada je USKOK otkrio novi kanal krijumčarenja oružja iz Hrvatske preko Slovenije za Italiju. Predvodio ga je, prema sumnjama istražitelja, 41-godišnji Marko Grzunov, a glavni dobavljač, kako proizlazi iz do sada prikupljenih dokaza, bio je Josip Kerum, nećak nekadašnjeg splitskog gradonačelnika i poduzetnika Željka Keruma. Prema navodima istražitelja on je oružje nabavljao za grupu koja ga je dalje švercala u Italiju, a sve je otkriveno i zahvaljujući tome što su istražitelji nekoliko mjeseci ranije skinuli poruke s aplikacije SKY ECC kojom su se koristili kriminalci. Tomislav Drmić, koji je bio sada ponovo u bijedu, bio je zadužen za finansiranje oružja.
Osim sa oružjem, Drmić je imao veze i sa trgovinom drogom. Prema dokumentima Tužilaštva BiH, Drmić je povezan i sa Sami Al Murdom, bh. državljaninom arapskog porijekla koji je sarađivao sa kartelom Tito i Dino. AL Murda je novac stečen trgovinom kokainom prao u Sarajevu, preko Elmedina Karišika, biznismena uhapšenog ove sedmice tokom akcije usmjerene protiv načelnika Općine Stari Grad Sarajevo Ibrahima Hadžibajrića.
“Ja ne rukovodim Federalnom upravom policije od 8. maja ove godine”, reći će u utorak popodne za Istragu “neraspoređeni policijski službenik” Ensad Korman.
“Ali ko rukovodi”, pitamo ga.
“Ja nisam adresa za to pitanje. Moje rješenje je bilo do 7.5. ove godine i od 8. ja ne rukovodim”, objasnit će Korman, bivši zamjenik direktora FUP-a koji je proteklih godina rukovodio FUP-om.
Idemo dalje. Isto pitanje postavljamo i federalnom ministru unutrašnjih poslova Rami Isaku.
“Čekamo sjednicu Vlade da imenujemo v.d. direktora FUP-a”, kaže Isak za Istraga.ba.
Dakle, ovom trenutku Federalnom upravom policije ne upravlja niko. Ministar Ramo Isak je, kako saznajemo, ovlastio šefove organizacionih jedinica da potpisuju akte. Ali ministar policije nema, suštinski, nikakvu kontrolu nad Federalnom upravom policije, tako da njegovo “ovlaštenje” ne može biti provedeno u djelo.
U FUP-u kako saznajemo, od ponedjeljka vlada potpuno rasulo. Šefovi organizacionih jedinica su od Sektora za administraciju FUP-a zatražili pojašnjenje ko je nadležan za potpisivanje dokumenata koji izlaze iz ove institucije. Iz ovog Sektora su pojasnili da šefovi organizacionih jedinica mogu potpisivati dokumente. No, tu nastaje novi problem – dokumenti ne mogu dalje iz FUP-a, jer u pisarna ne može udariti pečat na dokumente koje nije potpisao rukovodilac FUP-a kojeg u ovom trenutku – nema. Zbog toga iz FUP-a uopće ne mogu iznijeti dokumente među kojima zu izvještaji o počinjenom krivičnom djelu koji idu u nadležna tužilaštva.
Na drugoj sjednici ovog saziva Vlade FBiH, resorni ministar je predložio da Vlada FBiH imenuje Vahidina Munjića za v.d. direktora FUP-a. Isto ime je predložio i Isakov prethodnik Aljoša Čampara. No, problem u slučaju Munjića je tumačenje Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH.
“Ako je i zamjenik direktora policije spriječen obavljati dužnosti navedene u stavu (2) ovog člana, zbog pravnih ili drugih razloga, direktora policije zamjenjuje rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se obavljaju poslovi kriminalističke policije sve dok direktor policije ne bude u stanju ponovo preuzeti svoju dužnost ili dok se ne imenuje novi direktor policije”, piše u članu 45 stav 3 Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH.
Vahidin Munjić ne ispunjava ove uslove jer je on obavljao poslove savjetnika u Kabinetu direktora.
Bez obzira na to, bivši ministar Aljoša Čampara, koristeći svoj utjecaj na aktualnog ministra Ramu Isaka, pokušava Vahidina Munjića privremeno instalirati na čelo FUP-a. Međutim, dio NiP-a povezan sa Kemalom Ademovićem protivi se Munjićevom imenovanju. Ademović koristi i svoj utjecaj na aktualnog premijera FBiH Nermina Nikšića koji, do ovog trenutka, nije zakazao sjednicu Vlade FBiH na kojoj bi bila donesena odluka o imenovanju v.d. direktora FUP-a. Ramo Isak je, kako saznajemo, zatražio od Nikšića da Vlada FBiH u utorak do 20 sati donese odluku o imenovanju v.d. direktora FUP-a. Isak insistira na Čamparinom Munjiću koji ne ispunjava uslove o čemu je nedavno govorio i premijer Nikšić. No, Čampara ne dopušta da FUP preuzme Ibro Bešlija koji u ovom trenutku rukovodi Sektorom kriminalističke policije.
Najprofitabilnije federalna kompanija sa većinskim državnim kapitalom BH Telecom pripast će Narodu i Pravdi, saznaje Istraga.ba. To preduzeće je u stranačkoj raspodjeli označeno kao kompanija “ekstra kategorije”. U ovom trenutku još uvijek nije konačno određeno ko će biti generalni direktor, a jedno od imena koje se, kao kadar NiP-a, pominje u članstvu u Upravi BH Telecoma je Nađa Lutvikadić-Fočo. U pitanju je bivša članica SDA, porodično vezana sa Hasanom Čengićem, koja je u braku sa jednim od čelnih ljudi Al Jazeere Edhemom Fočom. Osim nje, u Upravu BH Telecoma bi, u ime NiP-a, mogao i Amel Kovačević, bivši ministar finansija Kantona Sarajevo čije je ime pominjano u aferi “Panama papers”.
Među kompanijama “ekstra kategorije” je i Elektroprivreda BiH. Ovo preduzeće bi trebalo pripasti SDP-u BiH, dok bi pozicija jednog od izvršnih direktora Elektroprivrede (vjerovatno izvršni direktor za proizvodnju) trebala pripasati PDA-u, odnosno stranci čiji je osnivač Mirsad Kukić. PDA-ov kandidat za izvršnog direktora je Nevad Ikanović.
Kada su u pitanju preduzeća “A kategorije” uspjeli smo saznati da će Narodu i Pravdi pripasti čelne pozicije Aerodroma Sarajevo, goraždanskog Ginexa, Federalne uprave Civilne zaštite, Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo, Union banke, Federalne uprave za inspekcijske poslove i BH Gasa.
SDP-u BiH, kako saznajemo, iz “A katergorije” pripadaju BH Pošta i JP Ceste Federacije BiH.
NiP je u stranačkoj raspodjeli, kada su u pitanju preduzeća B kategorije, dobio vogošćanski Pretis, FIA-u, Javno preduzeće Una, Agenciju za državnu službu, Odbor za žalbe državne službe, Kazneno-popravni zavod Sarajevo i Registar vrijednosnih papira. SDP-u je iz ove kategorije pripao konjički Igman.
U “C kategoriji”, NiP-u bi treble pripasti čelni ljudi FENA-e (Federalne novinske agencije), DRIN Fojnica, Zavoda za geodeziju FBiH, Fondacija za bibliotečku djelatnost, Unis Ilidža i Remontni zavod Hadžići.
Podsjećamo, stranke Trojke su u utorak odlučile da Javno preduzeće Autoceste FBiH prvi put od osnivanja prepuste HDZ-u BiH. Na poziciju v.d. direktora JP Autoceste je imenovan Denis Lasić, viši federalni ministar prometa i komunikacija.
Skoro sve što vrijedi u Federacije BiH (ne računamo HDZ) pripalo je Narodu i Pravdi. Iako je spisak federalnih kompanija i agencija koje su pripale SDP-u BiH duži, to, suštinski, ne znači ništa. Socijaldemokratska partija BiH, kao najveća stranka u koaliciji, koja je osvojila više glasova nego NiP i Naša stranka zajedno, u raspodjeli direktorskih pozicija prošao je – najgore.
“Ekstra kategorija”
Narodu i Pravdi, već smo objavili, pripalo je najprofitabilnije preduzeće u Federaciji – BH Telecom. Ova kompanija je, recimo, u prošloj godini prijavila dobit u iznosu od 50,6 miliona KM. SDP-u BiH, kao najvećoj stranci u vlasti, pripala je Elektroprivreda BiH koja je u 2022. godini ostvarila dobit u iznosu od 6,15 miliona KM. I to u periodu kada su cijene električne energije bile na historijskom nivou. No, cijene električne energije padaju, što znači da će u Elektroprivredi BiH padati prihodi, što bi moglo izazvati nove probleme u rudnicima koji posluju u okviru koncerna. Iz “ekstra klase”, SDP-u je još pripala i BH Pošta sa prošlogodišnjom dobiti u iznosu od 3,7 miliona maraka. Našoj stranci pripale su Željeznice Federacije BiH koje su poslovnu 2022. godinu završile sa 1,6 miliona dobiti.
A kategorija
I u ovoj raspodjeli, NiP je prošao najbolje. Pripali su im Aerodrom Sarajevo, dobit GINEX Goražde, Federalna uprava civilne zaštite, KCUS, Union Banka, BH Gas i Federalna uprava za inspekcijske poslove.
SDP je dobio Razvojnu banku, Igman Konjic, UKC Tuzla, Agenciju za vodno područje slivovi rijeke Save, Federalnu televiziju i Poreznu upravu FBiH.
Naša stranka je dobila Operator za obnovljive izvore energije, PIO/MIO i Lutriju BiH.
JP Aerodrom Sarajevo je 2022. godinu završio za rekordnom dobiti u iznosu od 13,8 miliona maraka. I ta kompanija je, rekosmo, pripala NiP-u. Goraždanski Ginex sa 11 miliona dobiti je pripao NiP-u. Stranka Elmedina Konakovića je, tako, preuzela i represivne mehanizme – Federalnu upravu za inspekcijske poslove.
Za to vrijeme SDP BiH je dobio neprofitnu Razvojnu Banku, Igman Konjic koji je 2022. godine ostvario dobit u iznosu od 3,4 miliona KM. Porezna uprava FBiH, gledajući na prvu, jeste bitna institucija. Međutim, rješenja Porezne uprave nisu konačna i izvršna, jer stvarno kontrolu ima ministar finansija FBiH kao drugostepeni organ. A ministar finansija je Toni Kraljević iz HDZ-a BiH. Kada je u pitanju FTV, upitno je da li će SDP to uspjeti preuzeti, jer je za imenovanje nove uprave nužna izmjena Zakona o Javnom servisu o RTVFBiH.
Naša stranka je u ovoj kategoriji dobila Operator za obnovljive izvore energije koji, faktički, kontrolira proizvodnju solarne i vjetro energije i daje poticaje za ovu vrstu proizvodnje energije. NS-u pripada i stabilizirani Fond PIO/MIO. Lutrija BiH koja pripada Našoj stranci jedna je od najstabilnijih kompanija koja je 2022. godinu završila sa dobiti u iznosu od 2,3 miliona KM.
B kategorija
I u ovoj kategoriji NiP je apsolutni pobjednik. Vogošćanski Pretis je 2022. godinu završio sa dobiti u iznosu od 5,8 miliona KM. Kompanija je pripala NiP-u. Tu je još i FIA, JP Una i Agencija za državnu službu FBiH koja kontrolira sva zapošljavanja državnih službenika u Federaciji BiH. NiP-u pripada i Odbor za žalbe, KPZ Sarajevo i Registar za vrijednosne papire.
SDP-u BiH su pripali Sarajevoputevi sa 235 hiljada maraka ostvarene dobiti u 2022. godini, bugojanski BINAS koji je među najslabijim kompanijama u oblasti namjenske industrije (do 2022. godine stalni gubitaš, u 2022. godini dobit od 417 hiljada KM), te tri zatvora – KPZ Bihać, KPZ Tuzla i KPZ Zenica. Tu je i dio Sarajevo osiguranja, te Zavoda za transfuzijsku medicinu, Agencija za upravljanje oduzetom imovinom i Agencija za intelektualno vlasništvo.
Naša stranka je dobila Zavod za poljoprivredu, Zavod za statistiku FBiH, Ured za reviziju institucija FBiH, AKAZ (Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu) i Pravobranilaštvo FBiH.
C kategorija
Narod i Pravda i u ovoj kategoriji dominira. Pripada im Federalna novinska agencija preko koje mogu kontrolirati medijski prostor, zatim Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove koja vrši upravne i druge stručne poslove iz nadležnosti Federacije BiH koji se odnose na: izmjeru, uspostavljanje i obnovu katastra nekretnina. NiP-u pripada i Unis Ilidža, Fondacija za bibliotečku djelatnost, te Remontni zavod Hadžići.
SDP BiH je dobio Energoinvest, ZRAK koji je u stečaju, manje poznati Zavod za programiranje razvoja, Zavod za agropedologiju, Zavod Pazarić, Fondacija za muzičke i scenske umjetnosti, Fond za zaštitu okoliša, Unis Tools u stečaju i Fondaciju za izdavaštvo.
Naša stranka je dobila BNT Novi Travnik, Fondaciju za kinematografiju, Filmski centar Sarajevo i Hidrometeorološki zavod.
D kategorija
U D kategoriji, najmanje atraktivnim mjestima, NiP nije uzeo ništa. Naša stranka je uzela Feroelektro, dok je SDP pristao da zastupa državni kapital u Arcelor Mittalu, Energopetrolu, Agrokomerc. Najvećoj stranci su pripale još Agencija za privatizaciju, Agencija za reviziju privatizacije i Fond za studentske zajmove.
Kako je NiP prošao u pregovorima o podjelama pozicija u javnim preduzećima i ustanovama, najbolje dokazuje primjer iz Kantona Sarajevo – oblast zdravstva.
KCUS – NiP. Opća bolnica – NiP. Zavod zdravstvenog ositguranja KS- NiP. Zavod za javno zdravstvo KS – NiP. Psihijatrijska bolnica Sarajevo – NiP. Zavod za medicinu rada KS – NiP. Zavod za bolesti ovisnosti – NiP.
“Borjana javlja da je na Parlamentu prijedlog o smjeni ljudi u CIK-u i imenovanje. Molim te, prenesi Zvizdiću da se to ne radi. Ako bi SDA to podržao bez dogovora s nama, bojim se da je to kraj. Pozdrav. Dragan”, pisalo je u poruci koju je Bakir Izetbegović proslijedio svom tadašnjem prvom saradniku Denisu Zvizdiću.
Bio je to 11. mart 2020. godine i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je odlučivao hoće li Centralnu izbornu komisiju BiH oteti iz ruku SNSD-a i HDZ-a. Borjana Krišto je sa svojim stranačkim kolegama iz HDZ-a napustila sjednicu. Isto su učinili i zastupnici SNSD-a. U sali Parlamenta su, iz vladajuće koalicije, ostali samo zastupnici SDA i DF-a. Izetbegović je prelomio i odigrao sa opozicionim SDP-om, SDS-m i PDP-om. Milorad Dodik i Dragan Čović su ostali bez utjecaja u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Od Čovićeve poruke kojom je označen kraj ljubavi sa SDA do pravosudnog napada na kadrove SDA prošla su dva i po mjeseca. U maju iste godine Tužilaštvo BiH (glavna tužiteljica državljanka Hrvatske Gordana Tadić) je uhapsilo bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića. Uslijedit će akcije pravosudne akcije protiv bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića da bi na kraju sve završilo devastiranjem naučne karijere Izetbegovićeve supruge Sebije. Iz SDA su, od marta 2020. godine, izašli Aljoša Čampara i Denis Zvizdić. Bakir Izetbegović je izgubio u utrci za člana Predsjedništva, a HDZ je za koalicijske partnere izabrao – sarajevsku Trojku predvođenu Elmedinom Konakovićem. Bakir Izetbegović i SDA su, prvi put od 2000. godine i vremena Alijanse za promjene, ostali u opoziciji na entitetskom i državnom nivou.
“Detronizirali smo Izetbegovića”, saopćit će Dragan Čović u aprilu ove godine na jednoj od sjednica Hrvatskog narodnog sabora.
Ali šta detroniziranje Izetbegovića znači za budućnost države BiH i SDA kao najveće bošnjačke političke partije?
Sve dok je SDA pravila ustupke HDZ-u i SNSD-u u toj političkoj partiji nije bilo korupcije. Sve diplome Sebije Izetbegović su bile legalne, a inspekcije u Republici Srpskoj nisu istraživale “studijske dane” Osmana Mehmedagića. Ali kada je Dragan Čović u popodnevnim satima 11. marta 2020. godine odsvirao kraj dobrih odnosa sa SDA, korupcija se nastanila u najvećoj bošnjačkoj stranci. I svi oni prljavi stranački poslovi su došli na naplatu.
Jednostavnije rečeno – SDA-ova izdaja je amnestirala korupciju u SDA. Onog trenutka kada se SDA okrenula interesima države, tužilaštva su proradila. Ali samo u dijelovima Federacije gdje su kadrovi SDA.
No, nije korupcija najveći teret Stranke demokratske akcije. Najveći teret te stranke je Sebija Izetbegović. Njena bahatost bila je idealno sredstvo za obračun sa SDA. Dragan Čović je to maestralno iskoristio. Konaković i Čampare su bili samo Čovićeva pješadija.
Sebija Izetbegović je stvorila Elmedina Konakovića. Okrenuo se protiv nje. Sebija Izetbegović je Aljoši Čampari poklonila tablete kao naknadu za muštuluk da je izabrana za direktoricu KCUS-a. Okrenuo se protiv nje. Sebija Izetbegović je izabrala Biseru Turković za ministricu vanjskih poslova. I to je bio kadrovski promašaj.
U ovom priči uopće nije bitno da li je, koristeći svoje prezime, Sebija Izetbegović magistrirala ili ne. U ovoj priči je bitno da Sebija Izetbegović nije smjela biti politički aktivna. I nije smjela postati direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Prvo, to je nepotizam. Drugo, Sebija Izetbegović ima problem u odnosu prema drugim ljudima.
I samo stavljanje Sebije Izetbegović na listu za Skupštinu Kantona Sarajevo je oslabilo SDA. Prvo, Sebija Izetbegović je kompletnu stranačku strukturu koristila da bi, kroz preferencije, pokazala koliko je popularna. I, drugo, sam njen ulazak u Skupštinu Kantona Sarajevo je umanjio koalicijski kapacitet Stranke demokratske akcije, jer niko, pa čak i najveći protivnici Trojke, ne žele biti koalicijski partneri Sebije Izetbegović.
Stranke Trojke su, uvjeravaju nas svaki dan svojim potezima, toliko servilne prema HDZ-u i SNSD-u da su spremni dati najbitnije državne poluge za komadić vlasti u Sarajevu. Koliko je tačna ona Konakovićeva teza da je Izetbegović mnogo toga dao da Sebija Izetbegović postane direktorica KCUS-a, toliko je tačna i teza da je Konaković spreman dati sve da Sebija Izetbegović ne bude direktorica KCUS-a. U oba slučaja – centralna figura je Sebija Izetbegović.
Njen politički angažman je bio najjače Čovićevo oružje. I od maja 2020. godine tim oružjem Čović devastira državu BiH. I bukvalno se poigrava sa političarima u Sarajevu.
Da li se Bakir Izetbegović mogao nagoditi sa Draganom Čovićem u martu 2020. godine kada je Parlament birao članove CIK-a? Apsolutno jeste. I sigurno danas ne bi bio u nemilosti predsjednika HDZ-a koji je uz pomoć Zapada, postao apsolutni vladar BiH. No, Bakir Izetbegović je, svjedoči poruka s početka ovog teksta, u ovom slučaju odigrao državnički. Da li je ostvario neku ličnu korist od ovog saziva CIK-a? Ne. Pretrpio je štetu, ali je korist ostvarila država.
Da li je Bakir Izetbegović mogao trgovati sa Draganom Čovićem oko izmjena Izbornog zakona? Itekako. Ali nije trgovao. Zbog toga je izgubio naklonost Zapada i u potpunosti spalio mostove koji ga spajaju sa HDZ-om. Da li je odbijanjem izmjena Izbornog zakona Izetbegović ostvario ličnu ili stranačku korist? Djelimično. Da je Izetbegović dao Izborni zakon Čoviću, SDA bi sigurno ostvarila slabiji rezultat od onog koji je imala 2022. godine. Ali i sa tim slabijim rezultatom SDA bi bila u vlasti, jer bi Trojka kao Čovićevo sredstvo prinude, postala nebitna. I ovom je slučaju Izetbegović odigrao u korist (građanske) države.
Koliko god to u ovom trenutku bilo nepopularno reći i napisati – za državu BiH i SDA je najbolje da Bakir Izetbegović ostane na čelu SDA. Zamislite recimo da najveću bošnjačku stranku preuzmu kadrovi poput Mirsada Zaimovića i Safeta Softića koji su spremni uraditi isto ono što u ovom trenutku radi Elmedin Konaković. Ali nivo izdaje sa kapacitetom NiP-a nije i ne može biti ni blizu nivoa izdaje sa kapacitetom SDA.
Stranka demokratske akcije može preživjeti četiri godine opozicije. No, SDA mora provesti internu reformu. Predsjednik SDA mora ostati. Njegova supruga mora otići. Ako Bakir Izetbegović bude u stanju ukloniti suprugu iz javnog života i političkog odlučivanja, pokazat će da državnički potezi oko CIK-a i Izbornog zakona nisu slučajnost već kontinuitet.
“Gospodine Pašiću, zbog čega ste u julu 2021. godine propustili uhapsiti Dinu Muzaferovića, iako ste ga označili kao vođu kriminalne organizacije koju ste procesuirali”, upitali smo državnog tužioca Džermina Pašića pola sata nakon što je Policija Republike Hrvatske saopćila da je u velikoj međunarodnoj akciji D.M. razbijena narko grupa kojom je upravljao Dino Muzaferović Cezar.
No, Džermin Pašić već odavno ne odgovara na pitanja medija koji nisu dio njegovog media plana. Uputio nas je na Tužilaštvo BiH, iako je on lično donio odluku da se ne hapsi Dino Muzaferović. Ali da vidimo u nastavku kako je “heroj mjeseca” Pašić propustio uhapsiti Cezara iz Velike Kladuše.
“Jučer je u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Nizozemskoj, Italiji, Belgiji i Njemačkoj provedeno nekoliko istovremenih akcija protiv pripadnika ove bande. Koordinirane su iz zapovjednog mjesta u Zagrebu, Hrvatska, uz potporu časnika EUROPOL-a raspoređenih na terenu. Uhićeno je ukupno 37 osumnjičenih, a vođa te skupine je državljanin Bosne i Hercegovine kojeg EUROPOL smatra “visokovrijednom metom”, a koji trenutno služi 4-godišnju zatvorsku kaznu u Italiji, saopćila je policija Hrvatske.
Visokovrijedna meta se zove – Dino Muzaferović, zbog čega je i cijela akcija nazvana DM.
Dino Muzaferović je od decembra 2022. godine u pritvoru. Uhapšen je u Njemačkoj, odakle je izručen Italiji. Ali njegova grupa je nastavila djelovati širom Evrope. Nekoliko puta smo pisali o Muzaferoviću. Na bitne detalje ćemo podsjetiti kasnije. A sada da vidimo šta je novo u ovoj priči.
U okviru međunarodne akcije, pripadnici Federalne uprave policije obavili su dio posla u Velikoj Kladuši. Tamo je pretresena kuća Damira Šakanovića, poznatog narko dilera iz Kladuše. No, jedna djevojka je bila mnogo bitniji ulov. Špela Kovač. Ova Slovenka je pronađena u kući Dine Muzaferovića iako joj je bio zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju je Cezarova djevojka koja je u decembru prošle godine uhapšena u Hrvatskoj zbog krijumčarenja pola kilograma heroina i kokaina. Ona je uhapšena na granici, kada je pokušala iz Slovenije ući u Hrvatsku. Bila je u pritvoru u Rijeci, odakle je nedavno puštena na slobodu. Onda se prebacila u Bosnu i Hercegovinu, gdje joj je, rekosmo, bio zabranjen ulazak. Nakon što su je pronašli u kući Dine Muzaferovića, pripadnici FUP-a su je predali službenicima Službe za poslove sa strancima.
“S obzirom da je imala mjeru zabrane ulaska u BiH, ona je već protjerana”, potvrdili su u četvrtak za Istraga.ba u Službi za poslove sa strancima BiH.
Zašto je bitna Špela Kovač? Pa, zbog toga što državni tužilac Džermin Pašić ni nju nije želio procesuirati zbog prijetnji svjedocima u predmetu protiv Dine Muzaferovića Cezara kojeg je, prethodno, propustio uhapsiti. Svjedok kojem je Špela Kovač prijetila je ubijen. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je tražilo od Pašića da procesuira Špelu Kovač, ali on se proglasio nenadležnim.
Da biste lakše pratili ovu priču, moramo krenuti od samog početka.
Bio je juli mjesec 2021. godine. U šumi kod sela Radića Most, tik uz granicu sa Hrvatskom, kriminalna grupa Dine Muzaferovića Cezara je posjedovala ilegalnu plantažu marihuane. Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona privodili su kraju istragu koju su 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula 2021. godine izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.
“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.
MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.
Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.
Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravili plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.
“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana iz Granične policije BiH.
Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.
“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula 2021. godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.
Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.
“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policajcima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar iako je u dokumentima naveo njegove inicijale “D.M.
“Prema prikupljenim saznanjima proizilazi da je organizovanu grupu ljudi organizovao i rukovodio D.M. iz Velike Kladuše, a što je potvrđeno rezultatima provedenih posebnih istražnih radnji i Zapisnikom o ispitivanju osumnjičenog Eldina Ćerimovića”, napisao je tužilac Pašić.
Sada pratimo dva imena. Prvo, Dino Muzaferović kao D.M., a drugo Eldin Ćerimović. Tužilac Pašić, rekosmo, “oteo je” predmet Tužilaštvu USK i nije uhapsio vođu kriminalne grupe Dinu Muzaferovića Cezara. Štaviše, tužilac Pašić nije želio raspisati ni potjernicu za Muzaferovićem, niti je uopće pretresao njegovu kuću u sklopu svoje “spektakularne akcije” provedene sa Graničnom policijom. Ovaj predmet Pašić registrira kao “Darko Jovanović i drugi”. Iako nije poduzeo nijednu radnju kako bi uhapsio šefa ove mafijaške organizacije Dinu Muzaferovića, Džermin Pašić 28. decembra 2021. godine podiže optužnicu u ovom predmetu. Cezar nije bio na spisku optuženih. Njegovo ime tužilac Pašić skriva pod inicijalima D.M.. I opet ga označava kao organizatora grupe, bez obzira na to što ga nije ptužio niti je za njim raspisao Interpolovu potjernicu. Napominjemo još jednom, Pašić nije naredio ni pretresanje kuće Dine Muzaferovića. Kako Pašić i optužnici nije naveo da se radi o međunarodnoj kriminalnoj grupi, Sud BiH 12. januara donosi rješenje kojim se proglašava nenadležnim u ovom slučaju, u okviru kojeg je, rekosmo, tužilac Pašić propustio lišiti slobode organizatora Muzaferovića.
“Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Edina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.
Nakon što je ovo rješenje postalo pravosnažno predmet je prebačen u nadležnost Tužilaštva Unsko-sanskog kantona. U spisu kojeg je tužilac Pašić dostavio Tužilaštvu USK je bio dokument koji potvrđuje da je Cezarova djevojka Špela Kovač prijetila Eldinu Ćerimoviću zbog toga što je otkrio da je Dino Muzaferović vođa ove kriminalne organizacije. No, iako je imao informacije o prijetnjama svjedoku pokajniku, Pašić nije uhapsio ni pritvorio Špelu Kovač.
“Zapljenom plantaže i opreme grupa je na gubitku oko 4 miliona KM. Navodno, Dino pokušava na sve načine doći do informacija ko ga je ocvikao, čak razmišlja raspisati nagradu za informaciju o tome i angažirati plaćenog ubicu da riješi par policajaca kako bi u budućnosti drugi razmislili prije nego bi se upustili u istraživanje njega i njegovih poslova”, navedeno je, pored ostalog, u informaciji dostavljenoj Graničnoj policiji BiH.
Ovaj dokument je proslijeđen i tada postupajućem tužiocu Džerminu Pašiću koji ga je samo stavio u spis. No, za Muzaferovićem nikada nije raspisao potjernicu, iako ga je u optužnicu koju je potpisao označio kao vođu kriminalne grupe koja je proizvodila marihuanu u Velikoj Kladuši.
Pašićevu optužnicu Tužilaštvo USK je poslalo nadležnom sudu. U toj optužnici, Džermin Pašić je nedvosmisleno napisao da je Eldin Ćerimović svjedočio protiv Dine Muzaferovića zvanog Cezar.
Četiri mjeseca kasnije, svjedok-pokajnik Eldin Ćerimović je ubijen. S obzirom na to da je Ćerimović u momentu kada mu je prijećeno bio svjedok Tužilaštva BiH, Tužilaštvo USK je zatražilo od Džermina Pašića da preuzme krivično gonjenje u ovom slučaju, te da ispita Špelu Kovač. Tužilac Pašić je odbio, rekavši da on više nije nadležan.
Nakon svega, Tužilaštvo USK raspisuje potjernicu za Dinom Muzaferovićem. U decembru 2022. godine njemačka policija je uhapsila Cezara. Izručen je Italiji, odakle je nastavio koordinirati trgovinom drogom. Njegovu grupu je ove sedmice razbio EUROPOL. U ime Tužilaštva BiH akcijom je koordinirao tužilac Senad Osmić. Tužilac Džermin Pašić nije želio komentarisati ovaj slučaj niti navode koje smo objavili.
Nakon što je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove izrekao svoju konačnu presudu u predmetu Stanišić Simatović, izjave o istoj su trajale cijelo popodne, naravno, kao i
uvijek, uz, za bh. javnost, neizbježno korištenje u dnevnopolitičke svrhe. Nažalost, sve ove izjave su iznesene bez upoznavanja sa samom presudom, ali i bez poznavanja osnova međunarodnog javnog i krivičnog prava. Prije kratkog obrazloženja same presude i njenih stvarnih posljedica, mora se istaći da je ova presuda zaista značajna. Ovo je presuda kojom je utvrđeno da su dva prva čovjeka Službe državne bezbjednosti (preteče današnje BIA-a na ovom mjestu vrijedi podsjetiti na trenutačnu kampanju BIA pod sloganom “Sve se menja služba ostaje”) bila dio udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva u BIH i Hrvatskoj tokom cijelog trajanja rata. Stanišić i Simatović su osuđeni, jer su obučavali i finansirali direktne počinioce zločina. Bitno je napomenuti da je ova presuda značajna i pravno, jer je utvrdila greške pretresnog vijeća.
Međunarodni rezidualni mehanizam nije vezan sudskom praksom MKSJ, ali je u većini svojih predmeta prati i odstupa od iste samo u interesima pravde. Suštinski, Apelaciono vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma je zaključilo da je Pretresno vijeće
počinilo pravnu grešku ograničivši svoju analizu na to da li je Tužilaštvo dokazalo da su isplate od Službe državne bezbjednosti išle pripadnicima Srpske dobrovoljačke garde koji su
učestvovali u počinjenju ubistava i drugih krivičnih djela, za koje se tereti u optužnici i ne procjenjujući doprinose Srpskoj dobrovoljačkoj gardi koji bi inače mogli značajno doprinijeti
unapređenju zajedničkog zločinačkog cilja u vezi sa tim ubistvima i drugim zločinima.
Isplate generalno pokazuju sistemsku podršku sposobnosti Srpske dobrovoljačke garde, kao organizacije, da izvrši organizovano kriminalno ponašanje protiv nesrba. Suštinski, “u svjetlu
gore navedenog, Žalbeno vijeće zaključuje da je otklonjena svaka razumna sumnja da su, barem od vremena kada su Stanišić i Simatović organizovali obuku pripadnika Jedinice i
lokalnih srpskih snaga u logoru Pajzoš, i njihovim kasnijim raspoređivanjem tokom preuzimanja vlasti Bosanskom Šamcu 1992. godine, i Stanišić i Simatović dijelili su namjeru da promovišu zajednički zločinački cilj da se prisilno i trajno otklone, kroz izvršenje zločina progona, ubistva, kao i deportacije i nečovječnih djela (prisilnog premještanja) za koje se tereti u optužnici. Žalbeno vijeće dalje zaključuje da je otklonjena svaka razumna sumnja da su Stanišić i Simatović nastavili dijeliti tu namjeru tokom perioda počinjenja zločina u Sanskom Mostu u septembru 1995. godine”. Da podsjetimo, još je Sudsko vijeće zaključilo da su članovi tog udruženog zločinačkog poduhvata Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić (Badža), Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, and Željko Ražnatović (Arkan). Međutim, kada je riječ o BIH, posljedice ove presude su više moralne, nego pravne. U presudi Međunarodnog rezidualnog mehanizma se ne spominje genocid. Događaji za koje se u javnosti može percipirati da se mogu dovesti u vezu sa genocidom-odnosno, ubistva u Trnovu, ni u Trećoj izmijenjenoj optužnici od 10.07.2008.godine nisu ni bili pravno kvalifikovani kao genocid. Zašto se ovo spominje? Presuda Stanišić i Simatović se u BIH javnosti dovodi u vezu sa tužbom koju je BIH uložila protiv Republike Srbije (i Crne Gore) u odnosu na genocid. Kako se vidi, ova presuda nema i nije mogla imati utjecaja na samu presudu, uzimajući u obzir pravnu kvalifikaciju. S druge strane, pravni osnov za nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) u tužbi BIH protiv Srbije je upravo Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (članu IX. Konvencije o genocidu iz 1948. godine, prema kojem je ICJ nadležan za
rješavanje sporova između ugovornih strana “koje se odnose na tumačenje, primjenu ili ispunjavanje” Konvencije). Vrijedi na ovom mjestu podsjetiti da je ovo jedini osnov za nadležnost u ovom smislu, pa je tako i Ukrajina svoju tužbu (i zahtjev za privremenu mjeru) temeljila na navodu da je Vladimir Putin pokrenuo “specijalne vojne operacije” na temelju
navodnih djela genocida koja su se dogodila u Luganskoj i Donjeckoj oblasti Ukrajine. Ukrajina također tvrdi da je zapravo Ruska Federacija ta koja “planira djela genocida u Ukrajini”.
Nadalje, pojavili su se i brojni komentari koji se odnose na dokazanost “agresije” Srbije na BIH. Mora se istaći da Statut MKSJ ne predviđa naravno pravnu kvalifikaciju agresije, pa čak ni pravnu kvalifikaciju vođenje agresivnog rata (koja jeste zabranjena Poveljom UN-članom 2. tačka 4.) Zabrana je proširena na svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, „ili koji su na bilo koji način nespojivi s ciljevima Ujedinjenih naroda“. Glava VII. Povelje propisala je kolektivne sankcije država članica u slučajevima prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije. Problem je što Povelja UN nije definisala niti jedan od ovih pojmova, već shvatanje ostavlja na dispoziciju Savjetu
bezbjednosti. Opšta skupština UN je 14. decembra 1974. konsenzusom usvojila rezoluciju 3314 (XXIV) o definiciji agresije. Ova definicija je propisana rezolucijom Opšte skupštine
UN koja formalno nikoga pravno ne obavezuje. Kakogod, tokom cijelog rata u BIH je Vijeće sigurnosti bilo nadležno da na temelju glave VII utvrdi agresiju, pa čak i da poduzme oružane
mjere prema agresoru, što naravno nikada nije učinjeno. Konačno, pravno definisan zločin agresije je propisan Rimskim statutom MKS (ICC) i stupio je na snagu 2011.godine.
U konačnici, vrijedi podsjetiti, a u kontekstu presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma u predmetu Stanišić Simatović, a u kontekstu odgovornosti države i na stav Međunarodnog suda pravde: presuda Međunarodnoga suda iz 2007. u sporu Bosne i Hercegovine protiv Srbije glede primjene Konvencije o genocidu : “Sud nalazi da on nije u mogućnosti podržati stanovište Vijeća (Tribunala). Najprije, Sud primjećuje da Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju nije u slučaju Tadić bio pozvan, niti je općenito pozvan, da odlučuje o
pitanjima odgovornosti države, s obzirom da je njegova nadležnost krivična i proteže se samo na (fizičke) osobe. Dakle u toj svojoj presudi Tribunal je odlučivao o pitanju koje nije nužno
za vršenje njegovih nadležnosti…
Sud pridaje najveći značaj činjeničnim i pravnim nalazima Tribunala za bivšu Jugoslaviju i odlučivanju o krivičnoj odgovornosti optuženika pred njime…
Ali situacija nije ista u vezi stavova koje je taj Tribunal usvojio o pitanjima opšteg međunarodnog prava koja ne potpadaju pod njegovu specifičnu nadležnost, a osim toga njihovo rješavanje nije uvijek nužno za odlučivanje o krivičnim predmetima pred njim”(I.C.J. Reports 2007, para. 403.). Ove činjenice je nužno imati u vidu kada se komentariše presuda Stanišić Simatović, jer se čini da javnost u BIH i dalje ostaje pod dojmom-posebno poticana neinformisanim izjavama političara i drugih javnih ličnosti, da su međunarodni sudovi bili u mogućnosti odlučiti da li je ili nije Srbija kriva za agresiju i da li je dužna isplatiti neku štetu po tom osnovu.
(autor analize je pravni stručnjak sa dugogodišnjim iskustvom u Haagu)
Kada vas Christian Schmidt nazove prijateljem, tačno poželite da pobjegnete u neprijateljske snage. Jer kako ćete biti prijatelj sa čovjekom koji misli da su vam dovoljne dvije Fatihe (ili dva Očenaša) i tri ruže u Memorijalnom centru u Potočarima, da biste sa sebe saprali grijehe što jedan narod, kakav god da je, istovremeno obespravljujete, pravite ludim i smatrate – glupim.
Dakle, kad upitate visokog predstavnika Christian Schmidta zbog čega je na jedan dan suspendovao Ustav Federacije i obespravio potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka, on vam kaže – “uskoro će 11. juli i ja idem u Srebrenicu. Deblokirao sam pare za Memorijalni centar”.
Memorijalni centar u Srebrenici je Christianu Schmidtu postao sredstvo odbrane, a ne memorijal žrtvama presuđenog genocida nad Bošnjacima.
Bio sam i ja, gospodine Schmidt, u Novom selu kod Bijeljine. Bio sam i ispred jedne kuće u Novom selu, snimio stand up i, dok su se zavjese na prozorima tresle, u kameru rekao – “ovdje iza mojih leđa pod lažnim imenom živi Franc Kos, čovjek koji je 16. jula 1995. godine sa petoricom “kolega” na Vojnoj ekonomiji Branjevo strijeljao 1300 zarobljenih Bošnjaka”. Eno Franca Kosa danas u zatvoru. Izdržava trodecenijsku kaznu zbog Branjeva. Kucao sam i na vrata odbjeglom zločincu Dušku Kornjači, onom što ga štiti Aleksandar Vučić s kojim se češće viđate nego sa članovima Predsjedništva BiH. On vam je prijatelj, a ne ja. Za sigurnost njegovog sina koji je povezan sa podzemljem ste se brinuli. Niste se brinuli o žrtvama srebreničkog genocida.
“Olala” . Tako glasi Schmidtov odgovor kada ga upitate koju je to formulu koristio kada je odlučio da u Ustav Federacije ugradi “tri petine” podrške u određenom klubu konstitutivnih naroda prilikom formiranja neke buduće Vlade Federacije.
Onda ide – Ping-Pong, Ping-Pong …..
E, u tom “ping-pongu”, Christian Schmidt je loptica. Reketi su u Beogradu i Zagrebu, u rukama Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića, Bosna i Hercegovina je stonoteniski sto, a Bošnjaci “mrežica” koju morate da “prebacujete”, jer ona služi samo da jasno razdvoji srpski od hrvatskog dijela stola.
Ping-Pong, Ping Pong. Schmidt je udario u mrežicu sa Vučičićeve strane stola. Poen za Plenkovića – izborni zakon.
Ping-Pong, Ping Pong. Sad je loptica Schmidt udarila sa hrvatske strane stola. Poen za Srbiju – državna imovina.
Ping- Pong, Ping-Pong. Srbija i Hrvatska igraju do 14 (prioriteta). Onda se loptica uklanja, a mrežica ostaje na stolu bez ikakvog smisla. Nebitna.
Dakle, kad upitate Christiana Schmidta zbog čega je na jedan dan, samo na jedan dan, suspendovao Ustav, on vam odgovori: “Ping-Pong”. I onda opet kaže – ja odoh 11. jula u Potočare, na ispovijed. Potom slijedi ti Očenaša, dvije ruže i olalala. Grijesi su saprani. Onda opet ide ping-pong. Sve dok “Bošnjaci iz mrežice” ne shvate riječi koje je prije tridesetak godina izgovorio Lord David Owen.
“Don’t, don’t, don’t live under this dream that the west is going to come and sort this problem out”.
I, zato, ne sanjajte snove. Naročito ne sanjajte dok ste budni.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv tri osobe zbog nesavjesnog liječenja koje je izazvalo smrt dvogodišnje djevojčice Džene Gadžun iz Kaknja, saznaje Istraga. Optužnica bi trebala biti upućena nadležnom sudu na potvrđivanje.
Prema informacijama Istrage, optuženi su doktor Suad Rožajaca, te dvije doktorice Jasmina Halimić i Nina Jovanović. Benjamin Bejtović, vlasnik privatne klinike u kojoj je obavljena operacija nakon koje je preminula dvogodišnja djevojčica, nije optužen.
Podsjećamo, djevojčica iz Kaknja Džena Gadžun u novembru 2021. godine operisana je u privatnoj klinici “Bejtović” u Sarajevu. Tokom operacije došlo je do komplikacija, i ona je 14. novembra 2021. godine preminula na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Operaciju je izvela doktorica Nina Jovanović, za koju je utvrđeno da nije posjedovala privremenu licencu za dopunski rad. Utvrđeno je i da ordinacija nije imala verificiranu opremu.
Djevojčica je nakon operacije prebačena na KCUS, gdje je nakon šest dana kome preminula.
Odbor za medicinsku etiku i deonotogiju Ljekarske komore Kantona Sarajevo ustanovio je da su dr. Suad Rožajac i dr. Jasmina Halimić-Alajbegović radili suprotno Kodeksu medicinske etike i deontologije, a u slučaju operacije u ordinaciji “Bejtović” preminule djevojčice Džen Gadžun.
Zbog propusta koji su učinjeni tokom operacije preminule djevojčice Džene Gadžun u ordinaciji “Bejtović”, a koji su navedeni u izvještaju Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, kao i na osnovu prikupljenih materijalnih dokaza koje su prikupili advokati Zajedničke advokatska kancelarija Sabina Kadrić i Irma Muhović kao punomoćnici roditelja preminule Džene Gadžun, podnijeli su zahtjeve Ljekarskoj komori KS za utvrđivanje povrede dužnosti i ugleda ljekarskog zvanja dr. Suada Rožajaca i dr. Jasmine Halimić-Alajbegović.
Oko 80 miliona maraka, prikupljenih od akciza na gorivo, danas bi trebalo biti prebačeno Republici Srpskoj, iako taj novac, po mjestu uplate, pripada Federaciji BiH, saznaje Istraga. Odluku o prebacivanju novca u RS trebao bi donijeti Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, a sve je, kako saznajemo, dogovoreno na nedavnom sastanku Milorada Dodika, Dragana Čovića i Nermina Nikšića u Mostaru. Evo o čemu se radi.
Otkako su uvedene akcize na gorivo, Upravni odbor UIO prikupljeni novac, na osnovu privremene odluke iz 2009. godine, dijeli u omjeru 59 posto u korist Federacije, 39 posto u korist Republike Srpske i 2 posto u korist Brčko distrikta. Međutim, od ukupnog iznosa koji je prikupljan, ostavljano je po 10 posto novca koji je trebao biti iskorišten za namirivanje entiteta koji su prvobitno oštećeni, odnosno entiteta koji je više akciza uplatio, a manje novca dobio. Podjele tih 10 posto novca su vršene 2011. godine, 2015. godine i 2018. godine. Od 2018. godine do danas taj novac nije dijeljen i na računu se skupilo oko 200 miliona KM. Stoga su zvaničnici iz Republike Srpske zatražili podjelu i ovog novca u omjeru 59-39-2. Prema tom izračunu, Federaciji BiH će pripasti oko 118 miliona KM, Republici Srpskoj oko 80 miliona, a Brčko distriktu oko 4 miliona KM.
Podsjećamo, prihodi od indirektnih poreza (PDV) do sada su dijeljeni u omjeru 64 FBiH, 33 RS, 3 Brčko distrikt. Čak i u tom omjeru, Federacija je oštećena, jer je znatno više PDV-a uplaćeno na području Federacije. Akcize na putarine su, pak, dijeljene u omjeru 59-39-2, što je, također, bilo na štetu Federacije BiH. Upravo zbog toga je ostavljano po 10 posto novca od akciza kako bi se namirio onaj entitet koji je više novca uplatio, a manje dobio.
“Ako se uzme u obzir gdje su akcize na gorivo uplaćene u Federaciji u mnogo većem procentu od 59 posto, to znači da bi kompletan iznos od 200 miliona KM trebao pripasti Federaciji BiH”, kazao je sagovorni Istrage iz UIO.
Upravni odbor UIO ima šest članova, od čega tri člana imaju pravo veta. Pravi veta imaju ministri finansija BiH, BiH i RS koji su članovi UO UIO po službenoj dužnosti. Osim toga, tri člana UO UIO su iz reda eksperata – jedan kojeg imenuje Vijeće ministara BiH, te po jedan iz oba entiteta. U ovom trenutku u UO UIO sjede: Zoran Tegeltija, predsjedavajući Upravnog odbora i ministar finansija i trezora BiH, Toni Kraljević, ministar finansija FBiH, Zora Vidović, ministrica finansija RS, Dalibor Tomaš, ekspert iz Republike Srpske, Zijad Krnjić, ekspert iz FBiH. Eksperta iz Vijeća ministara BiH u ovom trenutku nema jer je Ismet Suljendić penzionisan. Da bi UO UIO donio odluku, za nju će morati glasati svi ministri finansija plus još jedan član UO UIO.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...