Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Dobrodošli u Herceg-Bosnu: Mostarski gonič sarajevskih robova!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Bilo je to 22. juna prije skoro tri decenije kada je Dragan Čović zatražio dovođenje deset bošnjačkih logoraša na prinudni rad u “Soko”. Nije to bila nikakva “Schindlerova lista”. Bio je to klasični poziv u radni logor, na čijem ulazu samo nije pisalo da rad oslobađa. Ali ideologija organizatora radnih logora je bila slična onoj s početka četrdesetih godina prošloga stoljeća.

    UN-ov Haški tribunal će postupke te politike nazvati udruženim zločinačkim poduhvatom kojim je rukovodio – predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

    Tri decenije kasnije, sarajevska Trojka, predvođena Nerminom Nikšićem i Elmedinom Konakovićem odlazi u Mostar potpisati kapitulaciju pred sljedbenikom ideologa UZP-a. I ponose se s tim.

    “Svako nosi svoj križ”, reći će predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić dok je ispred njega bila istaknuta zastava paradržave hrvatske republike Herceg-Bosne pod čijim je “križem” i nastao udruženi zločinački poduhvat.

    “Ponavljam”, reći će Nermin Nikšić, “sve što radim, radim mirne savjesti”.

    Mirne savjesti su uradili ovo:

    – Na javnom RTV servisu Republike Hrvatske (HRT) ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ne smije reći da je hrvatski predsjednik bio na čelu presuđenog UZP-a

    – U prostorijama Vlade Republike Hrvatske ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je rekao da će u junu biti održana zajednička sjednica Vlade RSH i Vijeća ministara BiH na kojoj će se raspravljati o izborom zakonodavstvu BiH

    – U Zagrebu je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao da “nije u redu da člana Predsjedništva BiH” Bošnjaci biraju Hrvatima.

    – U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić rekao će podržati HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH umjesto kćerke svog stranačkog kolege

    – U Sarajevu su Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto odlučili zatraže istragu osoba sa crne liste, iako su prethodno glasali za Marinka Čavaru i Nikolu Špirića sa američke crne liste.

    – U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić likovao zbog odluke Ustavnog suda BiH kojom je poništena svaka mogućnost građanske Bosne i Hercegovine.

    – U Mostar je predsjednik Naroda i Pravde kazao da će podržati HDZ-ovog kanidata za sudiju Ustavnog suda BiH Marina Vukoju jer je to samo procedura.

    A tek je počelo. Od prvog koalicijskog sporazuma Trojke i HDZ-a prošla su samo četiri mjeseca. U međuvremenu je potpisan i sporazum sa “reformisanim” Miloradom Dodikom. Baš onakvim kakvog ga pamti Nermin Nikšić. Prošla su dva mjeseca od formiranja Vijeća ministara BiH. “Reformisani” Milorad Dodik uvodi cenzuru, protjeruje LGBT, prekida odnose sa zapadom, proganja imame u RS-u, blokira nabavku helikoptera od SAD-a i nastavlja saradnju s Rusijom. Programska koalicija na državnom nivou je nestala, ali podrška zapadnih diplomata nije prestala.

    Christian Schmidt ne smije nametnuti Zakon o državnoj imovini. Christian Schmidt ne smije promijeniti Ustav RS. Christian Schmidt ne smije upotrijebiti bonske ovlasti prema zvaničnicima RS. Tužilaštvo BiH ne procesuira kriminal u RS-u. Milanko Kajganić ne proganja nijednog HDZ-ovog biznismena, a HDZ-ove kadrove ne smije ni pogledati. Kriminal i korupcija stanuju samo tamo gdje su Bošnjaci. Ratni zločini, također. Za granatiranje Kalinovika sudi se generalu Ramizu Drekoviću. Za granatiranje Sarajeva ne sudi se nikome. Pripadnici Petog korpusa su optuživani za dva šamara ratnim zarobljenicima. Dragan Čović nikad nije ni ispitan što je logoraše “oslobađao radom”.

    Nositelj evropskih vrijednosti danas je apsolutni vladar Bosne i Hercegovine. On je šef Vijeća ministara BiH. On upravlja i trojkom i šestorkom. On ima “good guy” Konakovića. On upravlja Schmidtom i OHR-om. On nije dovoljno korumpiran za američku crnu listu. On mijenja tok rijeke da bi gradio svoju vilu. On je ministar vanjskih poslova BiH. I ministar prometa i komunikacija. Konaković i Forto su samo njegovi trbuhozborci.

    Njegovi partneri su Orbanovi ministri. Njegovi mladi u Dodiku vide idola. On polaže cvijeće na ustaško groblje, a šuti kada se oskrnavi partizansko. On upravlja pravdom, pravosuđem, Ustavnim sudom. On ispred sebe postavlja zastavu “Herceg-Bosne”. Jer on se ne odriče ideologije. I potpuno je rasterećen. Njegov križ nose Nermin Nikšić, Edin Forto, Elmedin Konaković, Christian Schmidt i Michael Murphy

    Sukobi u SDP-u: Denis Bećirović protiv imenovanja Vojina Mijatovića za federalnog ministra policije i Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, Nermin Nikšić od NES-a traži da odustanu od Anela Kljake, Sanja Vlaisavljević mu nesporna

    Piše:
    Redakcija
    -

    Izbori Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, kandidature Vojina Mijatovića, Sanje Vlaisavljević i Anela Kljake za federalne ministre, glavni su razlozi zbog kojih je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić zatražio dodatno vrijeme za konsultacije u vezi sa izborom Vlade FBiH, saznaje Istraga.

    Dio SDP-a BiH, okupljen oko člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića izrazio je nazodovoljstvo kadrovskim rješenjima. Uz Bećirovića su, prema informacijama Istrage, u ovom trenutku Damir Mašić, Irfan Čengić i Saša Magazinović. Na drugoj strani su Nermin Nikšić, Vojin Mijatović i Jasmin Imamović.

    Član Predsjedništva BiH je, kako saznajemo, u srijedu imao niz sastanka sa kadrovima iz SDP-a BiH, a na jednom od tih sastanaka je sugerisao federalnim zastupnicima te stranke da ne podrže Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Bećirovića je u tome podržao i Damir Mašić koji je, inače, član Komisije za izbor i imenovanja Parlamenta Federacije BiH koja ima presudnu ulogu prilikom izbora sudije Ustavnog suda BiH.

    To je, podsjećamo, suprotno ranijim stavovima predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića koji je otvoreno podržavao Vukoju, kadra HDZ-a BiH.

    No, nije samo izbor Marina Vukoje nešto oko čega se spore u vrhu SDP-a BiH. Bećirović je, prema informacijama Istrage, otvoreno negodovao i zbog kandidovanja Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH, a kandidaturu Sanje Vlaisavljević je nazvao HDZ-ovim “guranjem prsta u oko” probosanskim strankama.

    Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, pak, više je zaokupljen kandidaturom Anela Kljake iz NES-a. Podsjećamo, NES je kandidovao bivšeg SBB-ova Anela Kljaku za ministra trgovine u Vladi FBiH. To je, prije svega, izazvalo revolt predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića koji je, faktički, preko Avaza izvršio pritisak na predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića da se usprotivi kandidovanju Anela Kljake. Zbog toga je Nikšić u srijedu uputio pismo predsjedniku NES-a Nerminu Ogreševiću.

    “Mi smo se kao potpisinici sporazuma opredijelili na beskompromisnu borbu protiv korupcije i kriminala, a gospodin Kljako je od strane CIK-a BiH označen kao jedna od osoba koja je radila zloupotrebe prilikom provođenja izbornog procesa u gradu Mostar. Smatram da bi njegovo imenovanje jako kompromitovalo Vadu Federacije”, napisao je Nikšić.

    Nikšić je, na kraju pisma, napisao da nije spreman po svaku cijenu biti premijer.

    Prema informacijama Istrage, NES ne želi odustati od kandidature Anela Kljake. Kao razlog navode da je Tužilaštvo HNK donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv njihovog kandidata.

    Ali vratimo se sada zbivanjima u SDP-u BiH. Dio SDP-a okupljen oko Denisa Bećirovića je problematizirao izbor i Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH. Kako bi okrenuo situaciju u svoju korist, Nikšić namjerava da izvrši određene rokada kada su u pitanju SDP-ovi kandidati za ministre. Istovremeno, zbog straha od medijske kampanje Avaza nastoji primorati NES da i oni odustanu od Anela Kljake.

    Amerika i OHR između “nemirnog Juga” i “građanskog Sjevera”: Kad broj Bošnjaka postane međunarodni problem

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Od oktobra prošle godine pa sve do danas traje “uskoro” Christiana Schmidta. I još nije prestalo. I još neće prestati. “Uskoro ću”, izjavit će Schmidt 9. oktobra prošle godine, “uraditi nešto u vezi s državnom imovinom. Odnosit će se na Republiku Srpsku”.

    Uskoro će se, 9. aprila, navršiti šest mjeseci od te Schmidtove izjave. Visoki predstavnik nije nametnuo ništa glede državne imovine. Jer Milorad Dodik je, na vrhuncu reformskih procesa i “političkih kompromisa”, zaprijetio odcjepljenjem. Schmidt je, u strahu, zaboravio na svoje “uskoro u Republici Srpskoj” i okrenuo se Federaciji. Ustvari, okrenuo se “političkom Sarajevu”, gdje još uvijek vjeruju u dobre namjere Međunarodne zajednice. Koja je, eto, procijenila da je “Milorad Dodik prejak”, a “hrvatski narod preslab” da bi se međunarodne “reformske legende” i antikorupcijski “cunamiji” usmjerili ka njima.

    Sjećate li se “nemira na Jugu” kojima je Christian Schmidt, proteklog ljeta, plašio svoje sagovornike od kojih je, navodno, tražio mišljenje za svoje amandmane koji će “deblokirati Federaciju”?

    E, zbog tih “nemira na Jugu”, Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH kako bi zadovoljio zapadni Mostar, Zagreb i Washington, slagavši pritome (sada to vide i raznim interesima zaslijepljeni analitičari) da je deblokirao Federaciju.

    A zbog one prijetnje odcjepljenjem i “lola s vrljikama”, Christian Schmidt nije poduzeo ništa u Republici Srpskoj glede imovine Bosne i Hercegovine.

    I, onda će, logično, svoju britku sablju usmjeriti prema Sarajevu gdje još uvijek više vjeruju u “autentična tumačenja” Nedima Ademovića, dobre namjere Christiana Shmidta, strateške procjene Žarka Papića i političke analize Ivane Marić. Gdje još uvijek žive u ubjeđenju da je Fadil Novalić na crnjoj američkoj listi u odnosu na liste na kojoj su Nikola Špirić i Marinko Čavara.

    Sad otvorite Ustav Republike Srpske i popis iz 2013. godine. Milion Srba živi u entitetu RS, 171 hiljada Bošnjaka, 30-ak hiljada Hrvata i 25 hiljada ostalih. Šta mislite o preglasavanju “druga dva naroda” plus ostalih? Predsjednik RS se bira – direktno. Potpredsjednici RS se biraju direktno, ali se ne pitaju ništa. Vlada se bira prostom većinom u Narodnoj skupštini RS. Nema doma naroda. Ima samo besmisleno Vijeće naroda. Tamo vrijedi princip jedan čovjek jedan glas. Ustvari, Ustav RS je, ako izbacimo diskriminaciju ostalih prilikom izbora predsjednika entiteta, zapravo, moderni građanski ustav. Ko osvoji najviše glasova, taj je pobjednik. To što bošnjački i hrvatski kandidati za predsjednika Republike Srpske nemaju nikakve šanse da postanu predsjednici entiteta, nije diskriminacija. Oni samo nemaju dovoljno glasova, jer je Srba pet i po puta više. I to je tako. Ni službeni Zagreb, ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nisu našli za shodno da preispituju “preglasavanje” Bošnjaka i Hrvata u RS. Sasvim je ok i Zapadu i Istoku da građanski princip funkcionira gdje su Bošnjaci manjina.

    I ne bi to bio problem da se isti princip primjenjuje tamo gdje su Bošnjaci većina. U Federaciji deset kantona. Ali tu baš službeni Zagreb i “neslužbeni” Washington, i Brisel i OHR, nisu za “građanski princip”. Jer “nije dopustivo da jedan narod drugom narodu bira predstavnike”. Princip jedan čovjek jedan glas ne može se primjenjivati tamo gdje Bošnjaka ima milion i po, Hrvata 450 hiljada, Srba 56 hiljada i ostalih 102 hiljade. Zato postoji Dom naroda FBiH, postoje klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Zato predsjednik i OBA potpredsjednika iz sva tri kontitutivna naroda MORAJU potpisati imenovanje Vlade FBiH. Osim u situacijama kada se službenom Zagrebu i “neslužbenom” Washingtonu, službenom Briselu i principijelnom OHR-u, ne sviđa potpredsjednik iz reda Bošnjaka. E, to se, onda, zove “blokada”, jer se ne poštuje “parlamentarna većina”, koja ne znači ništa kada Hrvat kao predsjednik FBiH odbija potpisati volju te većine. Tada su na sceni samo “ustavne nadležnosti”. I, da budem iskren, jesu. Kao što i Bošnjak potpredsjednik koristi svoje nadležnosti.

    Ako Christian Schmidt želi deblokirati procese u Federaciji, onda bi mu najjednostavnije bilo u Ustav FBiH upisati odredbe Ustava RS, protiv kojih, očito, ni službeni Zagreb ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nemaju ništa. Pa da i u Federaciji predsjednika biraju direktno. Pa da onaj koji osvoji najviše glasova bude predsjednik entiteta. Pa da potpredsjednici iz druga dva konstitutivna naroda od ovlaštenja dobiju kancelariju i službeni automobil. Pa da predsjednik imenuje mandatara za saziv nove Vlade. Pa da samo Predstavnički dom FBiH usvaja zakone, a da se Dom naroda FBiH pretvori u Vijeće naroda. Pa da nakon izbora parlamentarna većina odlučuje o svemu.

    Ah, da. Rezultati popisa iz 2013. godine za entitet Federacija BiH nisu dobar temelj za takav ustav. Jer nije fer, ni za službeni Zagrebu ni “neslužbeni” Washingtonu, ni službeni Brisel niti principijelni OHR, “da najbrojniji narod bira drugima predstavnike”. To je samo fer u RS-u, gdje je neki drugi narod najbrojniji, a ne onaj narod čiji je k…c postao međunarodni politički problem nazvan “bošnjački demografski oportunizam”. Zato, ne jeb'te više!

    Sloboda govora po mjeri SDA: Mulahusićeva beskrajna web avlija mržnje

    Piše:
    Maja Radević
    -

    “Rat je stao samo za one koji su mrtvi!” – motivaciona je poruka na Facebook profilu Jasmina Mulahusića, najpoznatijeg bota u Bošnjaka, u beskrajnim prostranstvima interneta i društvenih mreža poznatijeg pod “umjetničkim” imenom – Yasmin Mulahusein.

    Široj bh. javnosti ime Jasmina Mulahusića postalo je poznato početkom septembra 2021. godine, kada je ovaj državljanin Luksemburga po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uhapšen na graničnom prijelazu kod Bosanskog Broda.

    “Graničnim provjerama je utvrđeno da se isti potražuje od Tužilaštva BiH zbog počinjenog krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a KZ BiH te Odavanje tajnih podataka iz člana 164 KZ BiH”, saopšteno je tada iz Granične policije BiH.

    Jedan od najčitanijih portala u BiH vijest o Mulahusićevom hapšenju je objavio pod naslovom: “Uhapšen Jasmin Mulahusić, radikalni SDA internet jurišnik koji napada političare i novinare”.

    Munjevitom brzinom kojom je uhapšen, Mulahusić je i pušten iz pritvora. Od tada do danas, zaštićen granicama svoje druge domovine Luksemburga, ovaj web patriota i ratnik nastavlja neometano da širi govor mržnje prema novinarima, političarima, univerzitetskim profesorima, analitičarima, umjetnicima, aktivistima civilnog društva i svima onima koji se, prema njegovom mišljenju, ne uklapaju u političko-interesnu agendu Stranke demokratske akcije i Bakira Izetbegovića.

    Nekoliko dana nakon što je Mulahusić uhapšen na granici kod Bosanskog Broda, Kantonalni odbor SDA Sarajevo se oglasio saopćenjem za javnost, u kojem su naveli da Jasmin Mulahusić na Facebooku “objavljuje vlastite, a ne stavove SDA”. Odmah nakon te rečenice, kadrovi Izetbegovićeve stranke zdušno su krenuli u odbranu “slobode govora” pojedinca Mulahusića.

    “Svaki pojedinac, pa i Jasmin Mulahusić, ima pravo na političke afinitete i simpatije, te na javno iznošenje vlastitih stavova. Pravo na slobodu govora jedan je od osnovnih principa svakog demokratskog društva. SDA se čvrsto zalaže za taj princip, iako su upravo čelnici i funkcioneri ove stranke najčešća meta ostrašćenih napada, uvreda, govora mržnje i iznošenja neistina političke konkurencije na društvenim mrežama i u medijima”, navodi se u saopćenju KO SDA od 6. septembra 2021.

    U namjeri da dodatno naglase svoje čvrsto opredjeljenje prema slobodi govora i izražavanja, iz SDA su konstatovali kako u BiH niko ne smije biti hapšen zbog toga što se njegovi stavovi “ne dopadaju ministru policije Čampari, njegovom stranačkom šefu Konakoviću, državnoj tužiteljici Tadić, nekolicini samoproglašenih analitičara ili grupi pristrasnih novinara, kojih je dio Čampara zaposlio u federalne institucije”.

    Ovo je bio prvi, i do sada jedini put da se SDA zvanično oglasila povodom “slučaja Mulahusić”. Nešto više od dva mjeseca kasnije, Bakir Izetbegović je u okviru svoje evropske turneje posjetio Luksemburg i tamo se, zajedno sa federalnim premijerom Fadilom Novalićem, opušteno fotografisao i družio sa Jasminom Mulahusićem u jednom ugostiteljskom objektu. “Kao kod kuće, kao na domaćem terenu” – kako je tada zapisao Mulahusić.

    Na neefikasnost bh. pravosuđa, u ovom slučaju državnog Tužilaštva, koje već više od dvije i po godine preduzima „aktivne istražne radnje“ u  više predmeta koji su otvoreni protiv Mulahusića, već smo odavno navikli. Istina, postupanje Tužilaštva u ovom slučaju vjerovatno komplikuje činjenica da osumnjičeni ima dvojno državljanstvo, te da mu je prebivalište izvan teritorije BiH. No, ono što Jasminu Mulahusiću i internet-radikalima koji ga slijede najviše daje vjetar u leđa i inspiraciju za dnevne mrzilačke pamflete je tiha, ali konzistentna podrška Stranke demokratske akcije i njenog lidera.

    Za SDA i Bakira Izetbegovića, sloboda govora je kad Jasmin Mulahusić i hiljade njegovih pratilaca na društvenim mrežama za novinare i novinarke, kao i za opozicione političare svakodnevno pišu da su četnici i četnikuše, vlasi, izdajnici, nemuslimani, neprijatelji Bosne i Hercegovine, kurve i fukse čiju djecu treba je..ti… Za SDA i Bakira Izetbegovića, sloboda govora je kada nekome od srca poželite da mu „zemlja kosti izbaci“, što je jedna od Mulahusićevih omiljenih kletvi, ili da mu se dijete rodi mrtvo, kao što su nedavno Mulahusićevi pratioci poželjeli trudnoj supruzi jednog ovdašnjeg političara. Za SDA i Bakira Izetbegovića, nema ništa sporno u tome što se najviši zvaničnici stranke slikaju, večeraju i prisno druže sa čovjekom za kojeg iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine navode sljedeće: „Osumnjičenog su evidentirali i istražni organi drugih zemalja, što je rezultat zajedničkog rada u borbi protiv međunarodnih terorističkih aktivnosti.” Mulahusićevo revnosno širenje i raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje prema apsolutno svemu i svakome ko nije fan politike Bakira Izetbegovića, za SDA predstavlja „pravo na političke afinitete i simpatije, te na javno iznošenje vlastitih stavova“.

    Od huškačkih postova Jasmina Mulahusića nedavno se ogradio i Rijaset Islamske zajednice u BiH, najoštrije osudivši(Mulahusićevu) zloupotrebu imena i lika reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. Čak i pojedini Izetbegovićevi bliski saradnici u posljednje vrijeme javno iskazuju svoje zgražavanje nad mrzilačkim narativima kojima vrve Mulahusićevi profili na društvenim mrežama. Jedini koji još uporno i dosljedno šuti je Bakir Izetbegović – ne shvaćajući, pri tome, da je u ovom slučaju šutnja glasnija od riječi.

    Pravna analiza slučaja “izdvojeno mišljenje”: Vijećanje je tajno, ali objava presude je javna. Sudija po Zakonu o VSTV-u ne može odgovarati za iznošenje mišljenja prilikom obavljanja svoje dužnosti!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Već danima traje suštinski duboko (ne)stručna, ali zato visoko politizovana i  ličnim animozitetima napunjena rasprava koja se odnosi na izdvojeno mišljenje prilikom donošenja presude u predmetu Novalić i dr., a koje je iznio sudija Suda BIH Branko Perić. Ured disciplinskog tužioca VSTV je svjetlosnom brzinom “formirao predmet” u odnosu na sudiju Perića, advokati iznose argumentacije da je iznošenje izdvojenog i suprotnog mišljenja bilo opravdano ili je pak krivično djelo, dokona javnost komentariše.

    Suštinski, značajno se razlikuje izdvojeno saglasno i izdvojeno suprotno mišljenje. U konkretnom slučaju, sudija Branko Perić je iznio izdvojeno suprotno mišljenje, u odnosu na pravno shvatanje ocjene dokaza u predmetu Novalić i dr.  i u odnosu na druga dva člana sudskog vijeća.

    Prije svega, vrijedi napomenuti da je objavljivanje i iznošenje izdvojenih i suprotnih mišljenja potpuno uobičajeno na Ustavnom sudu BIH (koji svoje odluke u ogromnom procentu objavljuje u pisanoj formi, kada se uz odluku kao dio objavljuje eventualno izdvojeno suprotno mišljenje), Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava (gdje se također izdvojena suprotna i izdvojena saglasna mišljenja objavljuju zajedno sa odlukom), Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju (gdje se izdvojeno suprotno mišljenje iznosi na usmenoj objavi presude), te Međunarodnom sudu pravde (gdje se izdvojena mišljenja objavljuju kada i sama odluka). Slavna su izdvojena mišljenja sudije Ruth Bader Ginsburg sa američkog Vrhovnog suda, koja su mjenjala i sudsku praksu i zakone.

    No, da vidimo šta se stvarno desilo u BIH pred Sudom BiH. Sudija Perić je na ročištu za izricanje prvostepene presude održanom 05.04.2023.godine na Sudu BIH pročitao svoje izdvojeno i suprotno mišljenje, a koje je pročitao nakon što je izrekao prvostepenu presudu, odnosno, nakon što je pročitao odluku o krivici/nevinosti optuženih. Ono što je pročitao sudija Perić je njegovo mišljenje o dokazima koji su izneseni tokom glavnog pretresa. Inače, presuda se usmeno i javno izriče na način da se u odnosu na pročitani dispozitiv saopšti odluka (to je sudija Perić uradio) i kratki razlozi za istu-sudija Braco Stupar je iznio razloge odluke, a sudija Perić svoje izdvojeno suprotno mišljenje. Pismeni otpravak presude sadrži mnogo detaljnije obrazloženje odluke.

    Presuda-odluka o krivici ili nevinosti se donosi na način da sudsko vijeće (ako je u pitanju višečlano vijeće) na tajnom zasjedanju vijeća i glasa, Pojednostavljeno, glasa se o tome da li je optuženi počinio krivično djelo, je li krivično odgovoran, o sankciji itd. Tačno je da član 166. ZKP BIH propisuje da se vijećanje i glasanje odvija na tajnom zasjedanju, ali tajnost tog zasjedanja sudija Perić iznoseći svoje suprotno izdvojeno mišljenje nije narušio. Niko osim članova sudskog vijeća i zapisničara ni danas ne zna kako se odvijalo vijećanje i glasanje, koji argumenti su korišteni. Niko ne zna kako je koji sudija glasao, a čini se da je čak i stručna javnost prihvatila pojednostavljeno shvatanje “dvojica sudija misle da su krivi-Perić misli da nisu”. Napominjemo da je članom 164. stav 3. ZKP BIH propisano:

    ”Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojiće se pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina”.

    Jasno je da se nije teško složiti da niko osim članova sudskog vijeća i zapisničara u stvarnosti ne zna da li su glasovi bili podijeljeni, kako su bili podijeljeni i kako su glasali, kako su se prebrajali glasovi-ako su prebrajani, da li se glasanje ponavljalo o nekom pitanju. Jer to je sadržaj vijećanja i glasanja koje se odvija na tajnom zasjedanju.

    Čini se da su i stručna i nestručna javnost prilikom obrazlaganja svog stava u odnosu na sudiju Perića zaboravili na ključnu činjenicu u ovoj situaciji, a to je da je sudija Perić izrazio svoje mišljenje, a u vezi s tim i na odredbu člana 87. Zakona o VSTV u kojoj se navodi:

    ”Imunitet sudija i tužilaca (1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti”.

    Sudija Perić je dao mišljenje u predmetu Novalić i dr.

    Koja je vrijednost izdvojenog suprotnog mišljenja? Podsjećamo na dva primjera: u predmetu Maktouf, broj AP 252/05, pred Ustavnim sudom BIH, a koji predmet je bio prvi predmet koji se ticao primjene materijalnog prava u predmetima ratnih zločina-odnosno, da pojednostavimo, da li se u predmetima ratnih zločina treba primjenjivati KZ BIH ili KZ SFRJ, apelacija je odbijena kao neosnovana, uz zaključak da se ima primjenjivati KZ BIH. Sudija Mato Tadić je izdvojio svoje suprotno mišljenje, koje je 7 godina kasnije potvrđeno kao jedino tačno od strane ESLJP u sada već slavnom predmetu Damjanović-Maktouf. Jednako, pred MKSJ, sudija Justice Bakone Moloto je izdvojio mišljenje u predmetu Perišić prilikom donošenja prvostepene osuđujuće presude, koje je opet potvrđeno kao tačno od strane Apelacionog vijeća MKSJ, koje je optuženog Perišića oslobodilo optužbe. Vrijedi napomenuti da je u tom predmetu, slično kao u predmetu Novalić i dr. sudija Moloto bio predsjednik Sudskog vijeća.
    Na kraju, podsjećamo i na Mišljenje br. 11 (2008) Konsultativnog vijeća evropskih sudija (KVES) upućeno Komitetu ministara Savjeta Evrope o kvalitetu sudskih odluka (od 18.12.2008.godine), u kom se navodi:

    ”U nekim zemljama sudije mogu dati saglasno ili izdvojeno mišljenje. U ovim slučajevima izdvojeno mišljenje treba da bude objavljeno zajedno se većinskim mišljenjem. Sudije na taj način izražavaju potpuno ili djelimično neslaganje sa odlukom koju je donijela većina sudija i navode razloge za svoje neslaganje, ili iznose tvrdnju da odluka koju je sud donio može ili treba da bude zasnovana na drugačijim razlozima od onih koji su usvojeni. Ovo može doprinijeti poboljšanju sadržine odluke i pomoći kako razumjevanju odluke tako i evoluciji prava”.

    Prema klasifikaciji koja se smatra najpotpunijom (Alder, J., Dissents in Courts of Last Resort: Tragic Choices?, Oxford Journal of Legal Studies, v. 20, no. 2, 2000., str. 222), izdvojena mišljenja, pored ostalog, doprinose pouzdanju u nezavisno, odgovorno, promišljeno i svestrano razmatranje problema, spajanju slobode izražavanja sa ličnom savješću sudije, boljem razumjevanju složenih pravnih pitanja i otkrivanju nedostataka pravne regulative sa perspektivom njihovog otklanjanja.

    (Ovu analizu pripremio je pravni ekspert sa međunarodnim pravnim iskustvom na sudovima u Haagu)

    Schmidt, Čović i petak(olonaši): Dan u kojem samo Muji iz vica nije jasno da manje vrijedi od Mije iz Širokog

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ko god vam ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine. Kada vam počnu lagati o “jednakosti”, ponovite istu psovku.

    Lažu vas, o, Sarajlije, Tuzlaci, Zeničani, Bišćani, Goraždani, Mostarci sa istočne obale Neretve, kada vam kažu da se zalažu za vaša prava. Ne vrijedi isto Mujo iz Travnika i Mijo iz Širokog Brijega. Ne vrijedi ni sarajevski Željko koliko vrijedi Ivan iz Gruda.

    Lažu vas i ambasadori, i projektni borci za ljudska prava, i čitav OHR, i Vijeće Evrope, i Evropska unija, i OSCE i svi oni drugi koji kažu da su bošnjačka djeca iz Sarajeva vrijedna koliko i hrvatska djeca iz Širokog Brijega.

    Lažu vam i sa pričom o borbi protiv korupcije, o ekonomiji. Lažu vam sve kad god se obrate na televiziji da vam, navodno, za vaše dobro pričaju.

    BiH više ne znači Bosna i Hercegovina. BiH znači Banovina Hrvatska. Četrnaest Bošnjaka u Domu naroda Federacije danas nije moglo blokirati imenovanje Vlade Federacije. Ali četrnaest Hrvata će to moći za tri i po godine. Danas na snazi nije bio Ustav Federacije. Nema ga. Suspendovao ga Christian Schmidt na 24 sata. Tokom suspenzije Ustava četrnaest bošnjačkih ruku iz Doma naroda i potpis bošnjačkog potpredsjednika Federacije je proglašeno ništavnim. I sada, kada je postavljena Vlada Federacije BiH u skladu sa željama Zagreba i nosilaca zapadnih vrijednosti iz Ambasade SAD-a i OHR-a, vraćamo se na stare postavke. Da su danas važila “trajna” pravila koja je nametnuo Christian Schmidt, ne bi bila imenovana ova Vlada. Da su važila jučerašnja pravila iz Ustava FBiH, danas ne bi bila imenovana Vlada. Ali danas je dan bez pravila. Danas je dan bez Ustava. Danas je dan u kojem samo Muji i Hasi iz zagrebačkog vica nije jasno da manje vrijede od Mije.

    Eto, nema više Fadila Novalića. Nema više ni Bakira Izetbegovića. Nema Osmice, nema Asima Sarajlića. I nije problem u tome što ih nema. Nekad ih, svakako, ne bi bilo. Nije problem ni to što od danas federalnom policijom upravlja osuđivani Ramo Isak zbog kojeg je Ambasada SAD-a uvodila sankcije bivšoj Vladi Zeničko-dobojskog kantona. Nije problem ni to što je Nermin Nikšić “novo” rješenje. Ni to što je Vojin Mijatović potpredsjednik Vlade. Ni Sanja Vlaisavljević nije problem, sve sa svojim ispadima o sarajevskim božićnim danima i konsocijacijom. Nije problem ni što je neki prosvjednik štocirao Kenana Uzunovića. Nije problem ni Elzina Pirić.

    Problem je to što su nam “za naše dobro”, Michael Murphy i Christian Schmidt suspendovali Ustav na jedan dan. Problem je što su nam jučer nametnuli pravila koja će stupiti na snagu za godinu, a jučerašnja pravila stavili van snage na 24 sata, kako bi mogli imenovati Vladu koja će se boriti za “prava svih građana”. Čak i onih koje su obespravili na jedan dan. S tim da građani koji su obespravljeni na jedan dan nemaju pravo žalbe za dan u kojem su obespravljeni. Schmidt i Murphy  za samo dva dana, 2. oktobra 2022. godine i 27. aprila 2023. godine, obespravili više ljudi u Bosni i Hercegovini nego i Novalić, i Nikšić, i Dodik, i Čović, i Izetbegović, i svi njihovi tajkuni zajedno. Jer nikad niko od navedenih nije suspendovao ustav.

    Nije isto ljudima ukrasti imovinu i ukrasti im dostojanstvo. Schmidtovom jučerašnjom odlukom ukradeno je dostojanstvo svih Bošnjaka koji su mislili da za njih vrijede ista pravila kao i za Hrvate iz Hercegovine. Schmidtovom odlukom od 2. oktobra 2022. godine je oteto dostojanstvo svih Srba, Hrvata i ostalih koji žive u kantonima gdje je bila Armija RBiH.

    I zato još jednom da ponovim – ko god vam od međunarodnih zvaničnika ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine.

    Ne, nisam ruski čovjek. O Rusima sam pisao prije pet-šest godina. I tada su me ismijavali oni što sada slove za američke ljude. Poput Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Dragana Čovića ….

    Danas je 2. maj: Za Bosnu i Hercegovinu jedan od najvažnijih dana u modernoj istoriji

    Piše:
    Redakcija
    -

    U modernoj historiji nezavisne Bosne i Hercegovine današnji dan, 2. maj jedan je od veoma bitnih datuma u borbi za njenu odbranu.

    Na današnji dan 1991. godine pristupljeno je pripremama za odbranu kada je osnovan Savjet za nacionalnu odbranu. Savjet je organizator Patriotske lige koja predstavlja začetak Armije R BiH. U saradnji s Patriotskom ligom osnivaju se jedinice Bosna koje se označavaju brojevima, a bile su poznate pod nazivom Zelene beretke. Korištenje više naziva dovelo je do toga da se pod svakim od naziva pretpostavljala posebna organizacija, pa je u predvečerje rata često bilo nejasno o kome se zapravo radi.

    Patriotska liga djelovala je u izrazito konspirativnim uvjetima, tako da npr. ni kasniji visoki časnici AR BiH, generali Alagić i Muslimović, nisu uspjeli da se, unatoč pokušajima, povežu s njima. U Patriotskoj ligi načelno je vladalo nepovjerenje prema oficirima iz JNA koji su su se pokušavali pridružiti organizaciji. Na vojnom savjetovanju u Mehurićima kod Travnika (7. – 8.2.1992. g.) ustanovljeno je da Patriotska liga raspolaže sa 60 do 70.000 naoružanih članova.

    Drugog dana maja 1992. godine pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije i snaga bosanskih Srba pokušali su sa okolnih brda, ući u Sarajevo i zauzeti zgradu Predsjedništva BiH na Skenderiji, kao i druge važne objekte u centru grada, poput Skupštine i Općine Centar, te eliminisati rukovodstvo Republike BiH.

    Oko bivšeg Doma JNA, Narodnog pozorišta, Skenderije i Vrbanja mosta suprotstavili su im se građani Sarajeva, okupljeni u Teritorijalnu odbranu BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a.

    Presudne bitke vodile su se između 10 i 15 sati, pucalo se iz automatskog naoružanja, padale su granate, grad je ostao bez struje, vode i hrane, a slika koja je obišla svijet bila je i ona na kojoj gore zapaljeni tramvaji.

    Oko 13 sati oklopna vozila i tenkovi krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Grada. Suprotstavili su im se hrabri, ali neiskusni i veoma slabo naoružani branioci – članovi Patriotske lige, Vikićevi specijalci, rezervni sastav Policije, kao i novoformirane Teritorijalne odbrane. Na sreću građana Sarajeva i Bosne i Hercegovine agresor je potisnut i njegovi planovi osujećeni.

    U danu velikih borbi tog 2. maja 1992. godine izgorjela je zgrada glavne pošte u Sarajevu, nakon granatiranja od strane srpskog agresora. Objekat je u potpunosti izgorio tog dana.

    Požar u pošti nije izazvan iz vana, nego iznutra. Diverziju unutar pošte izazvala dva uposlenika pošte, inžinjera iz Beograda i Zadra kako bi onesposobili poštu i komunikaciju u općinama Stari Grad i Centar. Počinioci su uhapšeni nakon čega su priznali da su podmetnuli požar. Na kraju su razmijenjeni za pripadnike Armije Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni od strane agresora.

    (NAP)

    Snimci rušenja Starog (ne)mogu narušiti idilu: Neretvom zaliveno “hrvatsko cvieće”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Zamislite ministra vanjskih poslova bilo koje države koji u roku od pet minuta na društvenim mrežama reagira na “botove”, a šuti nakon objave snimka koji, u nizu drugih dokaza, potvrđuje i dokazuje agresiju susjedne države. Ako ga ne možete zamisliti, zaguglajte ime Elmedina Konakovića. Baš tako izgleda taj ministar. Na stranu to što na HRT-u diplomatski ne želi govoriti o agresiji Republike Hrvatske na BiH. On to više ne smije ni na svom Facebooku.

    I Edinu Forti, lideru Naše stranke koja je Mostar isporučila HDZ-u, pomiješalo se gradivo iz maternjeg jezika. Pa zato još uvijek ne zna kako će i na kojem će jeziku priopćiti da je došlo vrijeme pomirbe te da ne ne moramo svakog dana gledati u blisku povijest. Zarad naše budućnosti koju su Christian Schmidt i HDZ-ova Trojka prepustili goniču bošnjačkih robova iz mostarskog Sokola.

    Šuti, zasad, i predsjednik SDP-a BiH. To što je on dijete sa gornjeg toka rijeke Neretve ne znači da mu Dragan Čović ne može uzvodno slati naputke za sjednice Vlade Federacije i ostala priopćenja u kojima su sva tri nacionalizma loša, ali je onaj bošnjački – najgori. U subotu ujutro Nermin Nikšić je išao da obilježi godišnjicu Bitke na Neretvi, pored mosta srušenog za potrebe Bulajićvog filma. Ali u subotu navečer premijer Federacije BiH nije našao za shodno da se osvrne na objavu snimka rušenja Starog mosta, snimanog po naputkurežisera Slobodana Praljka.

    To što je historija učiteljica života, ne znači da je svako sposoban da iz nje uči. Jer svi smo mi, reći će Irma Baralija, Mostarka iz Naše stranke, “jedni drugima kuće palili”. Po toj logici su svi podjednako rušili i mostove.

    Ni potptredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović, opčinjen navijanjem Grobara i pogledom na more sa hrvatske obale nije stigao, u svojstvu funkcionera progovoriti bilo šta o novoj snimci rušenja Starog. A predsjednica Federacije Lidija Bradara se svakako ne odriče prijatelja, rušili oni mostove ili ubijali civile u Ahmićima.

    Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković  ne želi u Hrvatskoj govoriti o hrvatskog agresiji na BiH. Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković nije išao u Ahmiće na bilježavanje godišnjice zločina. Zbog naše budućosti Elmedin Konaković nije bio u Sarajevu na obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajevu. Zbog naše budućnosti on je tog dana u Banja Luci sa Miloradom Dodikom dogovarao interkonekcije koje će Sarajevo staviti u duple plinske okove Beograda i Zagreba.

    Petnaest sati je i najnezavisnijim medijima u Hrvatskoj trebalo da “provjere” činjenice koje je godinama ranije utvrdio Haški tribunal. Zamislite da je situacija bila drugačija. U tom bi slučaju od objave u medijima u Hrvatskoj do objave u medijima u Sarajevu bilo potrebno onoliko vremena koliko je novinarima potrebno da pritisnu copy i paste. Jer u Sarajevu je cool voditi raspravu da li je tokom opsade ubijeno 1601 dijete ili je taj broj (ne)znatno manji. A u Zagrebu se ni sudski utvrđene činjenice o UZP-u ne mogu objaviti dok se ne provjeri “autentičnost videa” koje je snimao – Zagreb.

    “Dosta je svađa i podjela, okrenimo se budućnosti”, poručuju sa stranice SDP-a BiH.

    Ok. Samo da se, prethodno, suočimo sa prošlošću.

    OSA ukinula mjere zabrane: Karadžićev advokat i ruski lobista Goran Petronijević može ući u BiH, ulazak dozvoljen i profesoru, Mladićevom svjedoku, Milošu Koviću!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Miloš Ković i Goran Petronijević više nisu opasnost za nacionalnu sigurnost BiH. Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA BiH) procijenila je da ova dvojica ruskih propagandista nisu opasni, te da ubuduće mogu nesmetano ulaziti u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

    Skidanje sa takozvane bh. crne liste uslijedilo je nakon nedavnog sastanka državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića i rukovodstva OSA-e sa Almirom Džuvom i Ristom Zarićem na čelu.

    “U narednom periodu imat ćemo sastanak sa predstavnicima OSA-e i Službe za poslove sa strancima u vezi sa zabranom ulaska pojedinih lica u BiH. Očekujem da ću na tom sastanku vidjeti zbog čega je pojedinim licima zabranjen ulazak u BiH”, rekao je 14. maja ministar sigurnosti Nešić.

    Nekoliko dana kasnije, OSA je procijenila da beogradski profesor poznat po proruskim stavovima Miloš Ković, i advokat Goran Petronijević više ne udrožavaju nacionalnu sigurnost BiH.

    Da su Ković i Petronijević sada dobrodišli u Bosnu i Hercegovinu potvrđeno je za Istragu iz više izvora u sigurnosnim agencijama BiH.

    Goran Petronijević

    Sbijanski advokat Goran Petronijević je predsjednik Upravnog odbora Fonda „Ruska humanitarna misija“ sa kojim su vlasti Republike Srpske  potpisale Memorandum o saradnji. Njemu je početkom marta 2022. godine OSA zabranila ulazak u BiH označivši ga osobom koja predstavlja prijetnju sigurnosti, javnom poretku, javnom redu i miru i javnom zdravlju u BiH ili međunarodnim odnosima BiH.

    Goran Petronijević je najprije do 2001. godine bio sudija, a njegov prelazak u advokate dogodio se nakon promjene režima u Srbiji 2000. godine.

    Bio je posmatrač referenduma u Ukrajini na Krimu. U Hagu je zastupao Veselina Šljivančanina, koji je oslobođen optužbi. U Srbiji je zastupao razne klijente, od estradnih umjetnika, do osoba optuženih za najteža krivična djela.

    U svojoj karijeri sudije, Petronijević je bio predsjedavajući suda u maju 2000. godine, kada je 141 Albanac osuđen za napade na policajce i vojsku u Đakovici na Kosovu, ali je ta presuda ukinuta i svi su pušteni na slobodu godinu dana kasnije.

    Septembra iste godine tadašnji sudija Petronijević bio je jedan od članova sudskog vijeća u procesu koji je vođen protiv čelnika zapadnih zemalja koji su osuđeni zbog bombardovanja SR Jugoslavije. Među osuđenima su bili predsjednici SAD-a i Francuske, Bill Clinton i Jacques Chirac kao i njemački kancelar Gerhard Schröder. Međutim, i ta presuda je naredne godine ukinuta, piše Nova.rs.

    Bio je član advokatskog tima Radovana Karadžića, bio je jedan od organizatora anti NATO protesta u Nišu, ali ono što je najbitnije – Petronijević je bio branilac Bratislava Dikića, bivšeg komandanta Žandarmerije Srbije optuženog da je, uz pomoć ruskih obavještajaca, pokušao da izvrši državni udar u Crnoj Gori kako bi spriječio ulazak te zemlje u NATO.

    Bratislav Dikić je, prema pisanju podgoričkih medija, otkazao je punomoć advokatu Petronijeviću, jer je želio da prizna krivicu, ali mu je njegov branilac – zabranio.

    Advokat Petronijević nedugo nakon toga oglasio se putem ruske agencije Sputnjik.

    „Prijetili su nam, prisluškivali advokate odbrane, onemogućavali odbranu, tome treba dodati rigidan stav Sudskog veća prema svemu što odbrana predlaže. Jednom rečju, postupak može da se meri sa kafkijanskim, u pravom smislu te reči. Ovo je jedan potpuno nakaradan postupak u neljudskim uslovima u odnosu na odbranu, u odnosu na okrivljene, u odnosu na sve, uz njegovo visočanstvo, ’patrijarha istine‘, čuvenog Sinđelića“, kazao je krajem januara 2018. godine Goran Petronijević.

    Advokat Petronijević poznat je kao proruski aktivista. U martu 2016. godine, zajedno sa Bratislavom Dikićem, bio organizator anti NATO protesta u Nišu. Na jednoj od brojnih fotografija sa tog skupa u društvu Gorana Petronijevića i Bratislava Dikića nalazi se i vođa Srbske časti – Bojan Stojković. S njima je tada bio i Nemanja Ristić presuđivani ubica iz Srbije i član beogradskog podzemlja.

    Petronijević je često gost RTRS-a. Njegovo posljednje gostovanje bilo je prije dva dana, a povod je bila posjeta Milorada Dodika ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

    “Veoma značajan sastanak predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Rusije Vladimira Putina, pogotovo u vrijeme kada mnogi misle da je cijeli svijet protiv Rusije, što nije tačno”, izjavio je Petronijević za RTRS.

     

    Miloš Ković

    Profesoru sa beogradskog Filozofskog fakulteta zabranjen je ulazak u BiH početkom 2022. godine. Prema pisanju portala Radio Sarajevo, i Slobodne Evrope Ković je branio zločine srpskih snaga u BiH kao svjedok na haškom suđenju kasnije osuđenom za ratne zločine bivšem komandantu Vojske RS Ratku Mladiću.

    On je 2015. godine kao vještak obrane za povijesni kontekst opisao rat u Bosni i Hercegovini kao građanski,tvrdeći da su se srpske snage VRS-a samo branile. Prilikom poricanja optužbi o cilju stvaranja Velike Srbije etničkim čišćenjem zauzetih teritorija – Ković je opravdavao zločine srpskih snaga – zločinima drugih zaraćenih strana. Suci su ga zbog toga – više puta upozorili.

    Ković je kao povijesničar iz Srbije i vještak obrane generala Mladića – odbacivao optužbe o akcijama srpskih snaga kao cilju stvaranja Velike Srbije. Pri tom je odbijao potvrditi i da je Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja bila nacionalistička, čak i kada je suočen s njezinom publikacijom pod imenom – “Velika Srbija”.

    “To su već sad etikete. Netko može biti nacionalist, netko imperijalist… to sad sve ovisi… Ja ne bih ušao u lijepljenje etiketa. Velika Srbija je ideal iz 19. stoljeća i u njemu nije bilo ničeg spornog”, neodređeno je odgovarao svjedok obrane, braneći pri tom nacionalistički pojam, zbog kojeg su prema optužbi – počinjeni brojni ratni zločini.

    Ković je 2017. godine bio potpisnik takozvanog “Apela za odbranu Kosova i Metohije”, iza koga su, kako su tada objavili mediji u Srbiji, stali i neki od čelnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Dokument su sačinili i iza njega stali članovi Političkog saveta Demokratske stranke Srbije (DSS), partije sa čijeg se vrha 2014. godine povukao nekadašnji predsednik SR Jugoslavije i premijer Srbije Vojislav Koštunica. Ković je bio član tog Političkog savjeta DSS-a.

    Ković je 2020. bio i aktivni učesnik protesta koje je SPC organzovala u Crnoj Gori u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

    “Vi ste danas čuvari našeg kosovskog zavjeta”, kazao je Ković pred okupljenima, među kojima je bilo i više stotina djece, na svetosavskom skupu u Budvi 28. januara 2020. Tada su sa bine upućivane i poruke da se u Crnoj Gori “brane i kosovske svetinje”.

    Ministar potpisao imenovanje člana Organizacionog odbora za Srebrenicu tek u ‘prečišćenom’ tekstu”: Nenad Nešić tražio da se izbaci riječ genocid

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić odbio je potpisati odluku o imenovanju člana Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i ukop identifikovanih žrtava iz jula 1995. godine, sve dok iz naziva odluke nije izbačena riječ GENOCID. On je vratio prvobitnu odluku o imenovanju i odbio potpisati dok mu nije došla “ispravljena odluka”. U toj odluci ne spominje se ni Srebrenica, ni ukop, ni Bošnjaci već isključivo 11. juli.

    Ovu informaciju provjeravali smo i u Ministarstvu sigurnosti BiH, a odgovor smo dobili tek nakon što smo jučer pitanje poslali i ministru Nešiću. No, na konkretna pitanja da li je odbio potpisati odluku sve dok se ne izbaci riječ genocid nismo dobili njegov odgovor, već iz Ministarstva sigurnosti BiH: „Član Organizacionog odbora iz Ministarstva bezbjednosti BiH, aktom ministra bezbjednosti imenovan je 24. 02. 2023. godine. Navedeni akt/imenovanje upućen je podnosiocu zahtjeva – zamjeniku načelnika Opštine Srebrenica i predsjedniku Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine”.

    Iz samog odgovora bilo je jasno da se u odluci ne navodi riječ genocid. Novinska agencija Patria dobila je i dokument koji je Nešić potpisao o imenovanju Vedrana Mulabdića ispred Ministarstva sigurnosti BiH.

    Također objavljujemo dokument koji Organizacioni odbor šalje svim članovima za održavanje sastanka. Inače, na posljednja dva sastanka Mulabdić se nije ni odazvao. Nakon ranijeg prebrojavanja odlaska Bošnjaka na džumu, ovo je novo poniženje za Bošnjake u režiji Nešića.

    (NAP)

    1...484950...193Stranica 49 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj