Zamislite ministra vanjskih poslova bilo koje države koji u roku od pet minuta na društvenim mrežama reagira na “botove”, a šuti nakon objave snimka koji, u nizu drugih dokaza, potvrđuje i dokazuje agresiju susjedne države. Ako ga ne možete zamisliti, zaguglajte ime Elmedina Konakovića. Baš tako izgleda taj ministar. Na stranu to što na HRT-u diplomatski ne želi govoriti o agresiji Republike Hrvatske na BiH. On to više ne smije ni na svom Facebooku.
I Edinu Forti, lideru Naše stranke koja je Mostar isporučila HDZ-u, pomiješalo se gradivo iz maternjeg jezika. Pa zato još uvijek ne zna kako će i na kojem će jeziku priopćiti da je došlo vrijeme pomirbe te da ne ne moramo svakog dana gledati u blisku povijest. Zarad naše budućnosti koju su Christian Schmidt i HDZ-ova Trojka prepustili goniču bošnjačkih robova iz mostarskog Sokola.
Šuti, zasad, i predsjednik SDP-a BiH. To što je on dijete sa gornjeg toka rijeke Neretve ne znači da mu Dragan Čović ne može uzvodno slati naputke za sjednice Vlade Federacije i ostala priopćenja u kojima su sva tri nacionalizma loša, ali je onaj bošnjački – najgori. U subotu ujutro Nermin Nikšić je išao da obilježi godišnjicu Bitke na Neretvi, pored mosta srušenog za potrebe Bulajićvog filma. Ali u subotu navečer premijer Federacije BiH nije našao za shodno da se osvrne na objavu snimka rušenja Starog mosta, snimanog po naputkurežisera Slobodana Praljka.
To što je historija učiteljica života, ne znači da je svako sposoban da iz nje uči. Jer svi smo mi, reći će Irma Baralija, Mostarka iz Naše stranke, “jedni drugima kuće palili”. Po toj logici su svi podjednako rušili i mostove.
Ni potptredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović, opčinjen navijanjem Grobara i pogledom na more sa hrvatske obale nije stigao, u svojstvu funkcionera progovoriti bilo šta o novoj snimci rušenja Starog. A predsjednica Federacije Lidija Bradara se svakako ne odriče prijatelja, rušili oni mostove ili ubijali civile u Ahmićima.
Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković ne želi u Hrvatskoj govoriti o hrvatskog agresiji na BiH. Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković nije išao u Ahmiće na bilježavanje godišnjice zločina. Zbog naše budućosti Elmedin Konaković nije bio u Sarajevu na obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajevu. Zbog naše budućnosti on je tog dana u Banja Luci sa Miloradom Dodikom dogovarao interkonekcije koje će Sarajevo staviti u duple plinske okove Beograda i Zagreba.
Petnaest sati je i najnezavisnijim medijima u Hrvatskoj trebalo da “provjere” činjenice koje je godinama ranije utvrdio Haški tribunal. Zamislite da je situacija bila drugačija. U tom bi slučaju od objave u medijima u Hrvatskoj do objave u medijima u Sarajevu bilo potrebno onoliko vremena koliko je novinarima potrebno da pritisnu copy i paste. Jer u Sarajevu je cool voditi raspravu da li je tokom opsade ubijeno 1601 dijete ili je taj broj (ne)znatno manji. A u Zagrebu se ni sudski utvrđene činjenice o UZP-u ne mogu objaviti dok se ne provjeri “autentičnost videa” koje je snimao – Zagreb.
“Dosta je svađa i podjela, okrenimo se budućnosti”, poručuju sa stranice SDP-a BiH.
Ok. Samo da se, prethodno, suočimo sa prošlošću.
