Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Duška Jurišić i “slučaj Kovačević”: Ako nije nadležna nizašta, koja je svrha njenog doministrovanja?

    Piše:
    Enver Išerić
    -

    „U presudi vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, Sud je sa šest glasova za i jednim protiv, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

    Sud je naveo da se Kovačević u suštini žali zbog aranžmana podjele vlasti, da u Bosni i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.“

    Vijest o ovoj presudi odjeknula je bosanskim nebom tolikom snagom da su zagovornici kršenja ljudskih prava doživjeli klasični nokaut, šok i nevjericu da je došao kraj njihovim manipulacijama, kršenju ljudskih prava i daljnjem potpirivanju mržnje i etničkih podjela među narodima i građanima Bosne i Hercegovine.

    Zato je u njihovim redovima uvedeno „vanredno stanje“. Angažovane su sve njihove snage i pravne i političke kako bi se opstruiralo ili na drugi način omela, makar privremeno, pravosnažnost presude.

    Tada na scenu stupaju „agentice“ Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, (i pored toga što je njihov legitimitet bio upitan – istek mandata, nezakonita imenovanja na kraći period i više puta od dozvoljenog) koje pripremaju zahtjev za iznošenje ovog predmeta pred Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, kako je predviđeno članom 43. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

    Njihov rad na pripremi zahtjeva za preispitivanje presude (iznošenje pred Veliko vijeće) rađen je potpuno netransparentno i suprotno važećim zakonima naše države. Nije konsultovan ni ministar za ljudska prava, pri čijem ministarstvu djeluju i agentice, niti je Vijeće ministara donijelo bilo kakvu odluku o tom predmetu.

    U međuvremenu se pojavila i informacija da je zamjenica ministra za ljudska prava gospođa Duška Jurišić obavila sa agenticama razgovor u vezi sa ovim predmetom i da im je ona dala punu podršku.

    Sve ove navode demantovao je advokat Duške Jurišić izjavivši “S tim u vezi, ovim putem skrećemo pažnju javnosti da Duška Jurišić, zamjenica ministra Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava.”

    „Istina je da su agenti Bosne i Hercegovine zaposleni u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da preko Ministarstva primaju platu i ostvaraju ostala prava iz radnog odnosa. Međutim, sve u vezi njihovog postupanja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu je u nadležnosti Vijeća ministara BiH i Duška Jurišić – kao zamjenica ministra na to ne može uticati na bilo koji način, sve i kada bi to i htjela”, navodi advokat Bilić, koji zastupa Dušku Jurišić.

    Međutim, moramo konstatovati da je advokat Bilić potpuno u pravu u gore citiranoj izjavi. Ali možemo li postaviti još jedno vrlo značajno pitanje ne samo za zamjenicu ministra za ljudska prava nego i za samog ministra. Da li je Duška Jurišić u vezi sa ovim pitanjem upozorila svog ministra i zatražila njegovo djelovanje i prema Vijeću ministara i prema Evropskom sudu za ljudska prava? Ako nije da li ona snosi dio odgovornosti za opstrukciju ove presude važne za ljudska prava u našoj državi. Da li je digla svoj glas kada je odbijeno, odnosno onemogućeno da se o ovom pitanju raspravlja na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine? Da li je reagirala kada je predsjedavajuća Vijeća ministara samostalno i samoinicijativno, bez odluke Vijeća ministara uputila pismo Evropskom sudu za ljudska prava? Je li zamjenica ministra svojim sastancima sa “agentima” bila svjesna ili nesvjesna da time legitimira veoma upitan status tih istih “agenata” pred Evropskim sudom za ljudska prava, što se može tumačiti i kao svojevrstan vid podrške njima čineći štetu po ljudska prava u našoj zemlji?

    Sve je ovo bila dužna učiniti zamjenica ministra Duška Jurišić. A ministar Sevlid Hurtić je svakako i trebao i morao to uraditi. A koliko je javnosti poznato niti jedno ni drugo nisu uradili ništa. A dužni su da štite ljudska prava naših građana. Ne može biti izgovor da Duška Jurišić “ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava“, kako je izjavio njen advokat.

    Ako je to tako onda su nam zamjenici ministara potpuno višak u organizaciji vlasti. A nije tako. Jer svjedočili smo javnim istupima zamjenika ministra odbrane, prilikom kojih je isticao svoje neslaganje sa stavovima i postupcima njegovog ministra. Pri tome, naravno ne ulazimo u razloge i opravdanost iznošenja tvrdnji i stavova.

    Zato bi bilo logično, moralno, zakonito i ustavno da ministar Hurtić i njegova zamjenica Jurišić podnesu ostavke na funkcije koje obavljaju. Ili da neko od zastupnika kojima je stalo do ljudskih prava i Evropske konvencije, kao i presuda Evropskog suda za ljudska prava, zatraži njihovu smjenu.

    A mi ćemo čekati pravosnažnost presude „Kovačević“, jer ne vidimo nikakav razlog da omjer glasova u Velikom vijeću ne budu makar približan omjeru glasova u Vijeću koje donijelo ovu presudu, a za koju je glasalo šest sudija uz jedno izdvojeno mišljenje.

    Sigurno su svi razlozi navedeni u izdvojenom mišljenju iznošeni u samom postupku pred sudom, koji je odbacio prigovore Vlade Bosne i Hercegovine i utvrdili da su, odnosno da bi svi pokušaji ulaganja pravnih lijekova u Bosni i Hercegovini, odnosno ustavna žalba bila uzaludna, jer Ustavni sud svoje odluke donosi na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine koji sadrži diskriminatorne odredbe, koje su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja se direktno treba primjenjivati u Bosni i Hercegovini, kako to propisuje i Ustav Bosne i Hercegovine. O tome govori i dosadašnja praksa Ustavnog suda koji je odbio sve apelante koji su se žalili Ustavnom sudu u vezi sa ovim pitanjima, odnosno kršenju njihovim prava da biraju i da budu birani.

    A ako bi govorili o zloupotrebi prava na predstavku, onda bismo mogli kazati da je Bosna i Hercegovina, odnosno njeni „agenti“, zloupotrijebila to pravo tražeći preispitivanje presude želeći time poništiti prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama a što je propisano i članom 17. Konvencije: „Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.“

    Džabe spletke pletete, ljudska prava su univerzalne vrijednosti modernog i naprednog čovječanstva. A Evropski sud za ljudska prava je sud znalaca i profesionalaca. Nema tamo stranačkih poglavica koje po sudu „muljaju i opstruiraju“.

    (NAP)

    Vlada FBiH dala prethodnu saglasnost: Raskida se ugovor sa Kinezima za izgradnju Bloka 7!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada FBiH dala je prethodnu saglasnost na raskid Ugovora o izgradnji Bloka 7 u Tuzli, saznaje Istraga. Istovremeno, data je prethodna saglasnost za otkazivanje Sporazuma o kreditnoj liniji sa Exim Bankom iz Kine.

    “Zadužuje se premijer FBiH da uputi u parlamentarnu proceduru Informaciju o Analizi realizacije EPC Ugovora sa izgradnju Bloka 7 – 450 MW u Termoelektrani Tuzla radi informisanja Parlamenta FBiH o statusu Ugovora o inženjeringu, nabavci i izgradnji Bloka 7i svih pratećih ugovora sa EPC izvođačem kao i Sporazuma o kreditnoj liniji sa Exim Bankom Kine”, navedeno je u Zaključcima Vlade FBiH usvojenim sredinom decembra.

    „Što se tiče Termobloka 7, definitivno je da se on neće graditi. Sad je pitanje hoćemo li ići u arbitražu ili ćemo postići neki sporazum s onima s kojima je bio potpisan ugovor oko toga“, izjavio je federalni premijer Nermin Nikšić, ne pominjući uopće zaključke Vlade FBIH kojima je, faktički, započeo proces raskida ugovora sa Kinezima.

    Priča o izgradnji Bloka 7 pokrenuta je tokom prvog premijerskog mandata Nermina Nikšića. Prve kontakte sa Kinezima ostvario je tadašnji lider SDP-a BiH i ministar vanjskih poslova BIH Zlatko Lagumdžija.

    “Investicija Blok 7 je ustvari prva velika investicija u Elektroprivredi BiH otkad je Tito otvorio posljednji sličan pogon”, izjavio je tadašnji predsjednik SDP-a, a današnji ambasador BiH u UN-u Zlatko Lagumdžija.

    U august 2014. godine Lagumdžija se susreo sa tadašnjim ambasadorom Narodne Republike Kine u BiH Dongom Chunfengom.

    “Zajednički je konstatirano da pripreme za realizaciju projekta izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, vrijednog 1,5 milijardi KM, a kojeg će prema rezultatima tendera iz aprila 2014. godine graditi kineski konzorcij “China Gezhouba Group Co Ltd. – Lider Guandong Electric Power Design Institute”, teku planiranom dinamikom. Dr. Lagumdžija je istaknuo da ovaj projekat, kao i drugi projekti kineskih kompanija u elektroenergetskom sektoru, mogu biti pozitivan primjer i model za druge kineske investitore u BiH. U tom kontekstu istaknuo je potencijale koje naše zemlja posjeduje u sektoru infrastrukture i telekomunikacija i drugih resursa kojima raspolaže BiH”, saopćeno je tada iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

    Nedugo nakon ovoga, Elektroprivreda BiH sa Elvedinom Grabovicom na čelu potpisala je ugovor o gradnji Bloka 7. Ali iste godine SDP BiH je izgubio izbore, a već naredne godine Nermin Nikšić i Lagumdžija su ostali bez pozicija. Na čelo Vijeća ministara BiH došao je Denis Zvizdić (tada SDA, a danas NiP). Nakon što je Parlament FBiH dao sve potrebne saglasnosti na potpisivanje ugovora, u novembru 2017. godine Zvizdić je sa Kinezima potpisao Ugovor o kreditu između Elektroprivrede BiH i kineske EXIM banke za projekat izgradnje termoelektrane kapaciteta 450MW “Blok 7” Termoelektrane “Tuzla” u vrijednosti od oko 1,6 milijardi KM.

    Međutim, nakon pritiska iz EU i SAD-a, ovaj projekat nikada nije realiziran.

    Kineski konzorcij je u septembru 2020.godine informisao JP Elektroprivreda BiH o odustanku američke kompanije da bude podizvođač u ovom projektu. Riječ je o američkoj kompaniji “General Electric” koja se iz projekta povukla zbog nesudjelovanja u poslovima zasnovanim na uglju.

    Kineski konzorcij je nakon toga predlagao alternativne kineske podizvođače za ključnu opremu )kotlove), što Elektroprivreda nije prihvatila, uz obrazloženje da alternativni podizvođač ne zadovoljava uslove.

    “Mi smo uz saglasnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donijeli odluku o neprihvatanju alternativnih ponuđača opreme zato što nemaju reference, znanje i iskustvo za realizaciju ugovora o izgradnji bloka 7. O tome smo upoznali i konzorcij uz molbu da pristupe realizaciji ugovorenih obaveza”, navedeno je na zvaničnoj web stranici Elektroprivrede BiH.

    Zbog projekta Bloka 7, Energetska zajednica je u decembru 2020. godine uvela sankcije BiH, uz upozorenje da se gradnjom novih termoelektrana u BiH odstupa od politike EU o dekarbonizaciji Evrope.

    Pod pritiskom EU, vlasti u BiH su vremenom odustajale od ovog energetskog projekta koji bi povećao energetsku efikasnost BiH. I, na kraju, Vlada FBiH je pokrenula proceduru raskida ugovora sa Kinezima, što znači da je projekat Blok 7 Tuzla i službeno propao.

    Tužilaštvo BiH proširilo istragu: Mehmedagić osumnjičen i da je nezakonito izdavao iskaznice OSA-e, a Debevec za skrivanje i uništavanje više od pedeset akata Suda BiH koji se mogu dovesti u vezu sa prisluškivanjem!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Tužilaštvo BiH proširilo je istragu protiv suspendovanog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, saznaje Istraga.ba. Istraga je proširena nekoliko dana prije isticanja jednomjesečnog pritvora, što znači da će Tužilaštvo tražiti produženje pritvora za još dva mjeseca.

    Osim zbog prisluškivanja tri broja (službeni broj telefona Suda BiH i brojevi telefona dvojice istražitelja Tužilaštva BiH), bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić je, kako saznajemo, sada osumnjičen i da je nezakonito dao tri počasne iskaznice OSA-e.

    Počasne iskaznice nemaju nikakav operativni značaj, no Tužilaštvo sada provjerava da li je prekršena procedura prilikom dodjele ovih iskaznica OSA-e.

    Suspendovanog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca Tužilaštvo BiH sada dodatno sumnjiči i za uništavanje šezdesetak akata Suda BiH koji bi se mogli dovesti u vezu sa naredbama za prisluškivanje. Debevec je, oprema sumnjama Tužilaštva BiH, angažovao svoju sekretaricu da uništi ili prikrije dio dokumentacije.

    Podsjetimo, Ranko Debevec i Osman Mehmedagić su uhapšeni 19. decembra prošle godine. Prilikom obrazlaganja prijedlogu za određivanje jednomjesečnog pritvora postupajuća tužiteljica Bojana Jolović je navela da sumnja da su Debevec i Mehmedagić nezakonito prisluškivali službeni broj Suda BiH kojeg su koristile dežurne sudije za prethodni postupak i dva broja istražitelja Tužilaštva BiH.

    “Iz iskaza svjedoka je evidentno da u vezi predmeta OSA-e koji se vezuje za sudski broj Su-03-10-6/20 da je zakonska procedura bila zadovoljena tako što je bila formirana tzv. zatvorena operacija, odnosno operacija čiji dokumenti odnosno informacije proistekle iz iste nisu ušle u analitičke fondove. Ta operacija je podrazumijevala primjenu određenih mjera za koje je bilo potrebno sudsko ovlaštenje, te je u više navrata produžavana na osnovu Naloga Suda BiH”, navedeno je u jednom od dokumenata Tužilaštva BIH.

    Dakle, evidentno je da je predsjednik Suda BiH izdavao naredbe za praćenje određenih telefonskih brojeva i da je OSA postupača u skladu sa naredbama koje je, u skladu sa Zakonom o OSA-i, izdavao predsjednik Suda BiH. Međutim, sumnju u zakonitost tih postupke unosi činjenica da je dio prateće dokumentacije koja se odnosi na prisluškivanje tih telefonskih komunikacija uništen, odnosno da je nestao.

    Prilikom hapšenja Debeveca ui Mehmedagića od njih su oduzeta ukupno četiri telefona. Jedan telefon je pripada bivšem direktoru OSA-e-. On je, kako saznajemo, forenzičarima SIPA-e dao pristupne kodove, ali u samom telefonu nije pronađeno ništa. Kada su u pitanju tri telefona suspendovanog predsjednika Suda BiH Rankia Debeveca oni nisu otključani. U pitanju su dva iPhone i jedan Samsung.

    Ambasadorica u Zagrebu: Kovačević-Bajtal zasluge za napredak BiH ka EU pripisala Hrvatskoj

    Piše:
    Redakcija
    -
    U organizaciji Kluba žena Udruženja Hrvata BiH “Prsten” i Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu je u ponedjeljak održana tribina “Europski put Bosne i Hercegovine”.

    Uvodni govornici bili su ambasadorica BiH u Republici Hrvatskoj Elma Kovačević-Bajtal, naučna savjetnica u Institutu za istraživanje migracija Vanda Babić-Galić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva (HKD) Napredak Nikola Čiča, te profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Božo Skoko.

    Tribinu je moderirala članica Hrvatske paneuropske unije (HPU) i Prstena Petra Jozipović, saopćeno je iz HPU-a.

    Tribinu su otvorili predsjednica Prstena Ivana Milas i predsjednik HPU-a Pavo Barišić. Milas je istakla kako je zalaganje za položaj Hrvata u BiH ključan preduslov napretka društava ovih prostora u cjelini. Barišić je dodao da je pridruživanje BiH Evropskoj uniji ključ za proširenje EU-a na jugoistoku Evrope.

    Predsjednik Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u BiH Asim Kurjak istakao je akademske i naučne uspjehe bh. akademije te je uputio na važnost daljnjeg ulaganja u naučnu dimenziju društva BiH.

    Ambasadorica Kovačević-Bajtal iznijela je, kako se navodi, detaljan pregled mukotrpnog puta BiH do otvaranja pristupnih pregovora koji se očekuju ovog proljeća. Istakla je kako to ne bi bilo ostvarivo bez iznimnih diplomatskih napora RH-a.

    “Nijedna strana ne bi smjela dopustiti da se propusti ijedna prilika da BiH bude pod istim krovom kao i Hrvatska. Sloboda kretanja i kapitala jedna je od najvećih potreba BiH, a ulaskom u EU najviše bi profitirali mladi željni napretka svake vrste”, kazala je Kovačević-Bajtal.

    (Vijesti.ba)

    Analiza profesora Envera Halilovića: Politički koncept triju nacija u BiH nužno vodi državu u federalizaciju ili konsocijaciju

    Piše:
    Enver Halilovic
    -

    Politički koncept triju nacija u BiH nastao je i funkcionira na jednovjekovnoj srpskoj i hrvatskoj, srpsko-hrvatskoj, ideologiji nemogućnosti postojanja Bosanske nacije i negaciji punog političkog identiteta Bosne kao samostalne i suverene države.

    Koncept triju nacija u BiH proizvodi, najprije,  etničku distancu, a kasnije i političku i društvenu podjelu bosanskohercegovačkog društva te je kao takav i opasnost za političku podjelu države BiH koja započinje, u ratno doba oružanim sredstvima, a u doba mira, političkim i pravnim proizvođenjem triju etnoteritorijalnih cjelina unutar države BiH sa njihovom daljom tendencijom secesije u samostalne države ili spajanje sa susjednim državama, Srbijom i Hrvatskom. Tu politiku i ideologiju, kao i njihovu praksu, iskusili smo u vremenu od 1992. do1995. godine, na najgrublji i nateži mogući način. Ni nakon te loše prošlosti, koja nas sve i danas žestoko lupa po glavi, nažalost, ne prestaje se igrati po njegovoj muzici, ne prestaje njegovo protežiranje do ideološko političkog obogotvorenja u narativu o bosanskohercegovačkoj posebnosti, ne samo u BiH, već i u Srbiji i Hrvatskoj. “Obrazloženje” je da je BiH specifićna multinacionalna država. Međutim, općepoznata je činjenica da su sve države, manje ili više, multietničke i multikonfesionalne, Bosna u tome nije nikakav, čak ni regionalni, izuzetak, ali, sve države mogu biti građanske, samo se BiH-i zabranjuje građansko uređenje.

    S tog aspekta, aspekta svetog nacionalnog trojstva, danas se negira mogućnost Bosanske nacije, što indirektno i dugoročno može dovesti u pitanje opstanak BiH kao teritorijalno i pravno cjelovite države. Na tom konceptu je izvršena agresija na BiH, formirana dva UZP-a, nastali svi oblici ratnih zločina, uključujući i genocid, vođen rat protiv BiH-e, sa posljedicama koje su nam svima poznate, ali na tom konceptu stagnira i današnji napredak funkcionalnosti institucija države BiH, njenog društva i svakog pojedinca u cijelom dosadašnjem postdejtonskom historijskom periodu BiH.

    Koncept svetog nacionalnog trojstva, kojeg između ostalih zastupa i Ivo Komšić, nosi u sebi brojne društveno negativne konsekvence u sadašnjosti, ali posebno je opasan po zajedničku budućnost sada kada u svojim političkim projektima ima jake tendencije TERITORIJALIZACIJE  zajedničkog prostora. Schmidthove izmjene izbornog zakona, na dan općih izbora u BiH (02. 11. 2022.), koje je Komšić zdušno podržao, nisu samo etnički diskriminatorne, već su, u isto vrijeme, i etno teritorijalne. One favoriziraju Bosanske Hrvate na prostoru Federacije BiH gdje su Bosanski Hrvati natpolovična većina stanovništva.

    Legitimni predstavnik hrvatskog separatizma, lider HDZBIH, skoro ultimativno, zahtijeva tzv. “sitne” izmjene izbora člana Predsjedništva BiH koje se svode na izbor iz kantona naseljenog, pretežno, Bosanskim Hrvatima. Ivo komšić, kao “zagovornik  građanskog koncepta” političkog uređenja BiH, se ne protivi ni ovakvom izboru tzv. legitimnog predstavnika Bosanskih Hrvata koji dobije najviše glasova u kantonu s većinskim hrvatskim stanovništvom, što, znači da podržava i ovaj oblik etno-teritorijalne podjele FBiH.

    Politički koncept triju nacija u BiH nužno vodi, u najboljoj demokratskoj varijanti, nekom obliku federalnog ili konsocijacijskog političkog uređenja bosanskohercegovačke države i njenog društva. To je političko ishodište današnjih političkih koncepata srpstva i hrvatstva u BiH zasnovano na teriji o tri nacije u BiH. Zagovornici teorije o tri nacije u BiH danas zastupaju soft power varijantu srpskog i hrvatskog političkog secesionizma, ekstremizma i nacionalizma u BiH, svjesno i namjerno, ili nesvjesno i nenamjerno.

    Kao i svi prethodno nastali, historijski srpski i historijski hrvatski, politički koncepti o dvijema nacijama u BiH, srpskoj i hrvatskoj naciji, u vrijeme prve Jugoslavije, i komunistički koncept triju nacija u BiH ima isti politički ishod, direktno negira, prije svega, politički bosanski identitet, a indirektno i državnu bosansku teritorijalnu cjelovitost i pravni suverenitet. Od kraja XIX-og do sedamdesetih godina XX-og stoljeća, od austrougarskog doba BiH do priznanja Muslimana kao posebnog političkog identiteta (1967.), vršena je negacija jedinstvenog bosanskog političkog identiteta u ime koncpta dviju nacija u BiH, srpske i hrvatske nacije u BiH.

    Od priznanja političkog identiteta Muslimana sedamdesetih godina XX-og stoljeća do danas negira se politički identitet Bosne i Hercegovine konceptom o tri nacije u BiH. Politički koncept triju nacija u BiH je duboko antibosanski, od koga god da potiče i ko god da ga danas zastupa.

    Protagonisti hegemonističkog koncepta nacionalnog svetog trojstva u BiH, ne samo da negiraju mogućnost postojanja Bosanske nacije, oni pojmu Bosanska nacija podmeću “kukavičje jaje” tako da se u zagradi, kao objašnjenje bosanske nacije, stavlja bošnjačka nacija. Tako Ivo Komšić kaže: “Za njega (misli na mene) je neprijateljski čin kritički pristup ideji ukidanja postojećih nacija u BiH i proglašenje bosanske (bošnjačke) nacije kao jedine državotvorne (konstitutivne)” nacije. U jednoj rečenici spočitava mi svoje tri vrlo teške i netačne političke konstrukcije: (1) da je “kritički pristup ideji ukidanja postojećih nacija u BiH i proglašenje bosanske (bošnjačke)” nacije “neprijateljski čin”; (2) da je bosanska nacija zamjena za bošnjačku naciju; (3) da bošnjačku naciju, pod izgovorom bosanske nacije, proglašavam “jedinom državotvornom (konstitutivnom) nacijom”. Ništa od ovog što mi pripisuje Ivo Komšić nisam rekao niti tako mislim.

    Bilo kakvo kritičko stanovište o bosanskoj naciji, ili o bilo čemu drugom, ne smatram neprijateljskim činom. Međutim, vrlo sam uvjeren da Ivo Komčić nije ni kritičan ni dobronamjeran kada u sadržaj Bosanske nacije uvodi bošnjačku naciju i između njih ne pravi čak ni ispraznu nominalnu razliku, već uz bosansku, u zagradi stavlja, u svojstvu njenog sinonima, bošnjačku naciju. S obzirom da će uskoro biti štampana moja knjiga u kojoj ću detaljnije govoriti na tu temu, ovom prilikom ću izreći samo nekoliko ključnih postavki o Bosanskoj naciji, bez detaljnijeg obrazločenja.

    Bosanska nacija nije etnokulturna nacija, u smislu značenja kakvo imaju postojeće etnokulturne zajednice u BiH: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kako, vjerovatno, zlonamjerno, Ivo Komšić tumači Bosansku naciju. Bosanska nacija je političko državna nacija njenih građana; nije zamjena ni za jednu postojeću etnopolitičku zajednicu, odnosno ni za jedan narod u BiH, uključujući i Bošnjake. Ona obuhvata sve tzv. konstituentne narode u BiH, Bošnjake, Srbe, Hrvate, sa svim njihovim etnokulturnim svojstvima i karakteristikama.

    Komšić izmišlja konstrukciju da bosanska nacija “ukida postojeće nacije u BiH”. Bosanska nacija je već stvorena, uvedena i postoji od internacionalng priznanja Bosne i Hercegovine kao države. Održavanjem ratnog političkog nasilja u BiH ona još nije, u dovoljnoj mjeri, afirmirana; ne priznaju je neki ekstremni separatističko-secesionistički predsjednici političkih stranaka Bosanskih Hrvata i Bosanskih Srba, koji još žive u ideološkim političkim konceptima iz vremena raspada Jugoslavije, i neki istaknuti bošnjački političari koji se boje gubitka svojih etničkih političkih i društvenih pozicija. O njima će biti poseban tekst.

    U internacionalnoj zajednici,  u svim oblicima predstavljanja i zastupanja, za BiH kao naciju, je obezbijeđena jedna stolica za jednog njenog zastupnika. On može biti iz bilo koje etnokulturne političke zajednice u BiH koje se kolokvijalno nazivaju nacijama, bilo kojeg spola, vjere, maternjeg jezika, entiteta, kantona itd. Bosanska nacija ne podrazumijeva bilo kakvu promjenu te vrste. Ona ne ukida nikome ništa niti bilo kome bilo šta natura, nikome ne nameće bilo šta što već nije njegovo, nikome ne dovodi u pitanje njegovu vjeru, jezik, kulturu, tradiciju, historiju, niti u individualnom niti u kolektivnom smislu. Ona povezuje i miri, ne sukobljava i ne razdvaja ljude. To što Komšić naziva nacijama u BiH su etnokulturne grupe koje imaju samo unutarbosansku upotrebnu vrijednost. One ne postoje u internacionalnoj komunikaciji kao nacije, nemaju internacionalno priznanje nacija.

    Potpuno je neosnovana Komšićeva identifikacija onog što danas kolokvijalno znači pojam Bošnjačka nacija sa sadržajem pojma Bosanska nacija. On izmišlja tu identifikaciju s ciljem: (1) da okrivi Bošnjake za nacionalizam; (2) da iskrivi sadržaj pojma Bosanska nacija kako bi bio lahko odbačen; (3) pojam Bosanska nacija razumijeva etnokulturološki na način kako razumijeva “postojeće nacije u BiH”: Bošnjake, Srbe, Hrvate. Njegova krajnja namjera je da drži BiH i dalje zakovanu u svetom etničkopolitičkom trojstvu koje naziva nacionalnim trojstvom, u kakvom je BiH od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, od uvođenja etno-nacionalnog imena Musliman do internacionalnog priznanja BiH. Ali, od toga nema ništa. Bosanska nacija nije preimenovana aktuelno Bošnjaštvo, kakvo je bilo preimenovanje Muslimana u Bočnjake (1993.), iako ima historijske korijene Bošnjaštva različitih vjera.

    Podvalom da je Bosanska nacija kripto bošnjaštvo, Ivo Komšić potpuno politički krivotvori, spinuje, fabrikuje negativnu politikansku propagndu o smislu i sadržaju pojma Bosanska nacija: (1) da bi proizveo negativne reakcije javnosti prema pojmu Bosanska nacija; izmišlja i podvaljuje bosanskoj naciji isključivo i samo bošnjački sadržaj; (2) da bi se predstavio zaštitnikom hrvatstva, a možda i srpstva, u BiH od tzv. bošnjačkog nacionalizma u formi bosanske nacije; (3) da bi zaštitio i sačuvao dosadašnje i postojeće oblike i sadržaje političkog srpstva i političkog hrvatstva u BiH; (4) da bi proizveo percepciju nužnosti i nezamjenjivosti svog etnopolitičkog koncepta o tri nacje u BiH; (5) da bi iskonstruisao novi sadržaj političke mantre o tzv. političkoj ugroženosti Bosanskih Hrvata u BiH uvođenjem imena Bosanska nacija; (6) da bi održao, razvio i ojačao srpsku i hrvatsku dvonacionalnost u BiH.

    Političko srpstvo Bosanskih Srba u BiH i političko hrvatstvo Bosanskih Hrvata u BiH su dvonacionalni. Šta to znači? Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su malo Srbi, malo Hrvati, s jedne strane, razapeti između srpstva i bosanstva, odnosno hrvatstva i bosanstva, a, s druge strane, imaju dva nacionalna politička identiteta; Bosanski Srbi imaju srbijansko-srpski državno politički identitet, i bosanski državno politički identitet; Bosanski Hrvati imaju hrvaćansko-hrvatski državno-politički identitet i bosanski državno-politički identitet.  Oni žive u rascjepu između izvornog, bosanskog i nametnutog, srpskog, odnosno nametnutog hrvatskog nacionalnog identiteta. Njihova nametnuta nacionalna imena su uvezena. Njihov izvorni bosanski identitet je srbiziran, odnosno hrvatiziran.

    Težina i aporetičnost dvonacionalnosti Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata može se ilustrirati nečijim pripadanjem dvijema političkim strankama, u isto vrijeme, i njegovom obavezom da se opredijeli za odluke jedne od njih, a njihove odluke su nužno u međusobnoj koliziji.

    Romantičarske velikosrpske hegemonističke  političke doktrine, od I. Garašanina do S. Miloševića i njihovih trabanata danas, odnosno romantičarske hegemonističke velikohrvatske političke doktrine, od Štrosmajera do F. Tuđmana i njihovih ponavljača danas, pretvorile su Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate u dijasporu Republike Hrvatske i dijasporu Republike Srbije. Njihovi državno-nacionalni politički identiteti, u pravilu, su u unutarnjem sukobu između srpskog, odnosno hrvatskog, na jednoj, i bosanskog državno nacionalnog političkog identiteta, na drugoj strani. Očito da je Ivo Komšić svjestan te vrste nacionalno-državne dvojnosti Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, da u toj dvojnosti prednost daje hrvatstvu, te da se zbog toga suprotstavlja bosanstvu kao nacionalno-državnom političkom identitetu.

    Srpski i hrvatski dvojni državno-nacionalni politički identiteti, posebno srpski, privezani za svoje tzv. matične, rezervne državne nacionalno političke identitete, su toliko jaki da su spremni da odnesu jedan dio teritorije BiH svojim maticama, Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Nedavna prošlost devedesetih godina dvadesetog stoljeća nam je, u tom pogledu, vrlo ilustrativna i svježa. Smisao stvaranja srpske paradržave, republike srpskog naroda u BiH (RS BiH), kao i hrvatske paradržave, republike hrvatskog naroda u BiH (HRHB), bio je, u krajnjem, njihovo prisajedinjenje Srbiji, odnosno prisajedinjenje Hrvatskoj, što su bez razumne sumnje dokazali sudovi UN u Haagu.

    U postdejtonskom periodu BiH, da spomenem, kao pokazatelje istog tipa, zalaganje političkih struktura Bosanskih Hrvata u državnim organima vlasti BiH, čak i Bosanskih Srba, za izgradnju Pelješkog mosta na štetu Bosne i zalaganje Bosanskih Srba, i zatvaranjem očiju političkih struktura Bosanskih Hrvata, za izgradnju novih hidrocentrala na Drini, također na štetu Bosne.

    (autor teksta, prof. dr. Enver Halilović, bivši je rektor Univerziteta u Tuzli, bivši ambasador BiH u Ruskoj Federaciji. Halilović je 2002. radio kao Fulbrightov profesor na Sveučilištu Cornell u Sjedinjenim Državama)

    Pozorište briselskih lutaka: Trojka na evropskom putu Zorana Zaeva!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Obećanja su kao pun mjesec, ako se odmah ne ispune, svakim danom više blijede. Ova njemačka poslovica možda najbolje opisuje kojom brzinom će se smanjivati i prestati sijati vještačko blještavilo priče koju nam Trojka prodaje pod historisku integraciju ka EU. Polazeći od toga da ništa dobro nije postojalo prije njih, sarajevski trikolori nesvjesni zablude vlastitih misli, razletješe se po medijima i društvenim mrežama da nas ubijede “da je 21. mart historijski dan za BiH”. I povrh svega plasiraju nam blago rečeno licemjernu besjedu da smo eto zahvaljujući njihovim “mudrim politikama” dobili zeleno svjetlo iz Evropske unije.

    A ni u tragovima ne žele reći kako izgleda ta trasa na koju treba da kročimo nakon zelenog svjetla. Svjesno prešućuju tešku istinu da zeleno svjetlo koje smo dobili nije nikakav putokaz niti lift koji će državu Bosnu i Hercegovini podići na viši nivo. Na nivo srednje razvijenih i uređenih članica EU. Umjesto istine, mudrolijaši iz Trojke ushićeno dižu ruke nadajući se da im poklonjena ulaznica za pregovore s EU može donijeti političku moć za koju su kao list na buri strahovali svake sekunde dok je trajala sjednica Evropskog vijeća.

    Jer, niti im je bitno šta znači ono što nam je Evropska unija poklonila iz svojih interesa, niti smiju trezveno promišljati kakve posljedice će na državu Bosnu i Hercegovinu ostaviti njihovi ustupci da bi se na semaforu nepoznatog puta upalilo zeleno svjetlo. Nedvosmislena je fakta da su skoro sve što su imali kao ulog naroda i države koji bi trebali predstavljati uložili za to svjetlo samo iz uskopartijskih i ličnih interesa, a nikako zarad interesa naroda i države.

    I nesumnjivo je da će ih to koštati. Koštalo je sve slične njima u državama koje su sada članice i naročito one koji su na EU putu dali sve, pa i identitet, bez da su još postali dio EU. Njihovi su lideri na tom evropskom putu ulagali previše, za premalo rezultata i puk je to vrlo brzo shvatio i kaznio ih. Stoga, besmisleno je slavlje trikolora iz Murphyijevog džepa, ma koliko potrajalo, u konačnici će donijeti otrježnjenje za njih same.

    I to nije problem. Problem je što će država Bosna i Hercegovina zbog želje trojca Konaković, Nikšić i Forto da utvrde moć i vlast na kraju doći u situaciju da na mnogo teži način brani svoju opstojnost, nezavisnost i suverenitet nego što ju je branila prije onog zelenog svjetla.

    Bosna i Hercegovina je zvanično dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji 15. decembra 2022. godine. Gle čuda, postojala država i nešto se dešavalo i prije dolaska misionara pod zastavom Schmidta i Murphyija. Je li zbog kandidatskog statusa Bosna i Hercegovina uznapredovala, jesu li i za promil smanjene prijetnje po njen opstanak. Nisu, kao što ni nakon 21. marta 2024. godine te prijetnje neće nestati, nego će biti i opasnije i vidljivije.

    Sjećam se koliko je Dragan Čović, lider HDZ-a, vilenio nakon dobijanja kandidatskog statusa. I tada se, kao i danas govorilo kako je to historijski dan, a historija kaže da svaki dan koji se u momentu zbivanja naziva historijskim nije ništa drugo do li prekriženi broj u kalendaru. Valjda historija nakon protoka vremena definiše šta je bilo historijski dobro ili loše, a ne Trojka ili Dragan Čović. Ali, nisu oni krivi što teško stečene diplome definišu količinu njihovog neznanja.

    Turska bi bila dobar primjer koji može smiriti ushićenost Trojke, ali ima jedan još bolji, čak dijelovima Trojke i bliži uzorak.

    Sjeverna Makedonija, ranije Republika Makedonija zvanično je promijenila ime 12. februara 2019. godine. Učinila je to pod vlašču Zorana Zaeva kako bi deblokirala euroatlantske integracija jer joj je Grčka stajala na putu. Kandidatski status dobila je 2005. godine, a pravo na pregovore 19. jula 2022, tri godine nakon promjene imena. Sjeverna Makedonija i pored svega učinjenog nije članica EU.

    I što je još gore, Sjeverna Makedonija je i danas, kao i svih godina unazad pod istom količinom prijetnje koja kao i u slučaju Bosne i Hercegovine dolazi kroz hibridne i cyber napade, kroz kriminal i obavještajno podzemlje… Ni ulazak u NATO nije umanjio te prijetnje. Zoran Zaev je s vlasti otišao otprilike mjesec dana nakon otvaranja pregovora sa EU.

    Indikativno i zabrinjavajuće bi po Nikšića moglo biti ono što je sam napisao tada Zaevu. “Zoran Zaev, moj drug, u potpunosti je preuzeo odgovornost za poraz svoje stranke na lokalnim izborima, pa podnio ostavku na mjesto predsjednika SDSM-a i na mjesto premijera Sjeverne Makedonije. Sve vrijeme je pokazivao da mu je interes građana Sjeverne Makedonije na prvom mjestu. Zoran Zaev i SDSM su direktne žrtve katastrofalne i licemjerne politike Evropske unije u toj zemlji, ali i cijeloj regiji”. Dakle, Nikšiću je tada bilo jasno da je Zaev platio cijenu evopskog puta.

    Iako ne bih da mu kvarim evropsko ushićenje, Nikšiću, ali i njegovim političkim ortacima moram napomenuti da je Zaev Sjevernu Makedoniju uveo u NATO, a opet platio ceh pregovora s EU. Zaev je za razliku od Trojke to uradio zarad interesa države, a opet mu narod dao crveni karton od kojeg se nikada nije oporavio. Lokalni izbori u BiH su za otprilike šest mjeseci, neka trikolori porazmisle trebaju li i imaju li šta slaviti.

    Ono što Trojka očito nije u mogućnosti shvatiti morali bi shvatiti svi drugi politički subjekti s adresom na prostoru koji je oslobodila ili odbranila Armija RBiH. Republika Hrvatska je nakon 21. marta 2024. godine postala mnogo ozbiljnija prijetnja nego je to bila ranije. Politički je slijep ko god ne vidi da su Plenković, Grlić Radman, Zovko slavili zeleno svjetlo za pregovore BiH i EU u podjednakoj mjeri u kojoj su to činili trojkaši kao političke marionete (lutke na konopcima predstave o uspješnosti države kojoj i danas prijeti nestanak).

    “Uspjeli smo” uzviknu Plenković, pa nas napomenu zašto je toliko ushićen: “Nastavit ćemo pomagati BiH i štititi interese Hrvata kao konstitutivnog naroda”. Zanimljivo, dok se čekao bijeli dim nad Evropskim vijećem potekla je informacija o spremnom Izbornom zakonu koji u formi i suštini predstavlja ostvarenje ovog Plenkovićevog “štititi interese Hrvata u BiH”. Čitaj – zaštita interesa HDZ-a i RH. Dakle, prije nego su opijeni samoljubljem Trojkaši uspjeli da se vrate u Sarajevo stigla je prva faktura.

    Stići će još neke, ekonomske, političke, energetske. Zagreb se nikad nije odrekao osnovne ideje da budemo njegova gubernija, samo je sofisticirao način na koji to ostvaruje. A dok Zagreb slavi priliku da nas lakše utopi u banovinu, moramo podsjetiti na najavu svesrpskog sabora koja dolazi iz Beograda. Taj sabor će razmatrati položaj srpskog naroda i definisati neke korake.

    A dio koraka već je definisao Milorad Dodik. April je za koji dan a on u aprilu očekuje da na talasima lažne evropske magije dobije ono što je zahtijevao, a i što mu je obećano. A to je progon stranih sudija, no siguran sam i ustupak na polju državne imovine koja mu je neophodna kao posljednja atribucija državnosti entiteta Rs.

    I dok legionari kompromisa pod Schmidtovom i Murphyijevom zastavom poplaćaju fakture za zeleno svjetlo na neizvjesnom putu, jedini prostor koji će moći uvesti u EU je Konjic kao forma onog slova “i” između prostora poznatog kao Bosna, odnosno Hercegovina.

    Za to vrijeme iz političke grobnice lidera na evropskom putu Zoran Zaev će se smijati Nikšiću i ortacima i čuditi kako na njegovom primjeru nisu shvatili da nijedan kompromis s interesima države nije vrijedan evropskog puta. Jer, evropski put definišu birokrate i kadrovi koji su u suštini identični projektu Trojke. Sve može kada odgovara uskogrudnim interesima grupacije koja vodi procese i ništa ne može kada im nije u interesu.

    Zato ću tekst završiti još jednom njemačkom poslovicom koja kaže: “Bolje je prijateljsko odbijanje nego nevoljno obećanje”. Samo još da Trojka i svi mi u Bosni i Hercegovini shvatimo da u Evropskoj uniji nema ništa prijateljsko. Sve je interes, pa i to da se disfunkcionalnoj BiH daju pregovori u naletu panike od sibirskog medvjeda čiji bijes stvara sve veću paranoju u Briselu!

    (NAP)

    Promjena kursa ili nesmotrenost: Matthew Palmer ne podržava usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Protuotrov za negiranje genocida nije to proglašavati nezakonitim, već je govoriti istinu”, kazao je u srijedu navečer za  N1 Matthew Palmer, američki izaslanik za Balkan.

    Govoreći o negiranju genocida u BiH, Palmer je rekao da su “negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca trikovi koje političari koriste za skretanje pažnje javnosti sa bitnih stvari”.

    “Negiranje genocida je strašna stvar. To uništava povjerenje. Potkopava solidarnost među građanima. SAD imaju drugačiju pravnu tradiciju od Evrope. Da tako kažem. Prava iz Prvog amandmana su duboko usađena u našu političku kulturu. Tako da proglašavanje neke vrste govora nezakonitim – to nije instrument koji je nama dostupan. Niti je on posebno vrijedan instrument”, objasnio je Palmer.

    On je dodao da je evropska praksa drugačija, ali da “protuotrov za govor mržnje, protuotrov za negiranje genocida nije to proglašavati nezakonitim“.

    Pojednostavljeno, američki diplomata smatra da usvajanje zakona o negiranju genocida u BiH nije adekvatan odgovor na negiranje genocida.

    Za razliku od Palmera, visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko kazao je krajem prošle godine za Al Jazeeru kako nakon izbora Joea Bidena za novog predsjednika slijedi razdoblje jačeg angažiranja međunarodne zajednice u BiH te je najavio kako bi jedan od prvih koraka u tom pravcu moglo biti nametanje zakona kojim će se zabraniti poricanje genocida u Srebrenici.

    “Siguran sam da će doći do novog jačeg angažmana međunarodne zajednice s Bidenom, a vidim i veći interes Njemačke za to”, kazao je Inzko u intervjuu za televiziju Al Jazeera Balkan.

    Najveći protivnici usvajanja zakona o zabrani negiranja genocida u BiH su kadrovi SNSD-a Milorada Dodika koji se nalazi na crnoj listi SAD-a. Godinama se u Parlamentu BiH bezuspješno pokušava izglasati taj zakon, no nikada nije bilo podrške iz Republike Srpske. Trenutno je u više od deset država Evropske unije zakonski kažnjivo poricanje holokausta i genocida. Takvi zakoni postoje u Austriji, Belgiji, Češkoj Republici, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Litvaniji, Poljskoj, Rumuniji,  Slovačkoj… No, u državi u kojoj je 1995. godine počinjen genocid koji je presuđen i pred međunarodnim sudovima  te zabrane ne važe. Prema američkom diplomati Matthew Palmeru usvajanje takvog zakona – nije rješenje.

    Blinkenov savjetnik Derek Chollet ponovo upozorio Milorada Dodika: “Korupcija i antidejtonsko djelovanje imat će posljedice”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Danas sam u telefonskon razgovoru sa Miloradom Dodikom naglasio da su neprihvatljivi koraci vladajuće koalicije RS da podriva institucije BiH. Korupcija i antidejtonsko djelovanje imat će posljedice. Mora doći do povratka dijalogu unutar institucija BiH”, objavio je u srijedu kasno navečer američki diplomata Derek Chollet.

    Objavu Dereka Cholleta, inače specijalnog savjetnika američkog državnog sekretara Antony Blinkena prenijela je i na svom zvaničnom Twitter nalogu Ambasada SAD-a u Sarajevu.

    Član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik u srijedu nije izvijestio javnost da je razgovarao sa ovim Cholletom koji je nedavno boravio u posjeti Bosni i Hercegovini.

    Posljednjih mjeseci američi zvaničnici najavljuju sankcionisanje korumpiranih političara i onih koji podrivaju institucije BiH. Do danas, međutim, nije objavljeno ko je sankcionisan. Prema informacijama Istrage, u Sarajevo je doputovao i viši službenik Ministarstva finansija BiH zadužen za finansiranjen terorizma i finansijsko obavještajne poslove. On će se tokom dana sastati sa zvaničnicima Ministarstva sigurnosti BiH, a planiran je susret i sa čelnicima Tužilašta BiH. Npominjemo da upravo Ministarstvo finansija SAD-a donosi odluke o sankcionisanju zvaničnika povezanih sa korupcijom. Prije osam dana, američko Ministarstvo finansija stavilo je na listu sankcija potpredsjednika Srpske liste, vodeće srpske partije na Kosovu, Milana Radoičića, biznismena sa sjevera Kosova Zvonka Veselinovića, njegovog brata Žarka i još deset sa njima povezanih osoba. Sankcije za BiH jjoš uvijek nisu objavljene.

    Objavljujemo interni dokument EU o mogućim sankcijama čelnicima Republike Srpske: Zamrzavanje imovine, zabrana putovanja fizičkim i pravnim licima, obustava IPA projekata …

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ako jednostrano preuzimanje nadležnosti sa države na RS postane operativno, onda bi se na temelju ove Odluke Vijeća trebalo razmotriti pojedinačne restriktivne mjere (zamrzavanje imovine/zabrana putovanja fizičkim i pravnim osobama). Sankcije se također mogu razmatrati u odnosu na druge aktivnosti koje bi predstavljale prijetnju državi, u skladu s postojećim okvirom”, navedeno je u u internom dokumentu kojeg je pripremila Služba za vanjske poslove EU za ministre vanjskih poslova zemalja članica EU.

    Istraga.ba u posjedu internog dokumenta Službe za vanjske poslove i možete ga u cjelosti pročitati ovdje. 

    “Takvi instrumenti”, piše u internom dokumentu EU, “trebali bi ostati krajnja mjera, nakon što prethodni nisu uspjeli, jer nose značajne rizike da skrene put BiH prema EU”.

    U dokumentu je navedeno da BiH trenutno “ima koristi od portfelja od oko 400 milijuna eura tekućih/aktivnih bilateralnih IPA fondova i portfelja od 1077 milijuna eura ulaganja (uključujući 242 milijuna eura bespovratnih sredstava) kroz regionalne akcije i Investicijski okvir za zapadni Balkan (WBIF).

    “Uz upozorenje da ne bi trebalo utjecati na građane i civilno društvo, financiranje IPA-e kao i bilateralni doprinosi država članica EU-a mogli bi se revidirati ili suspendirati. Trebala bi biti bliska koordinacija s međunarodnim financijskim institucijama (IFI)”, navedeno je u dokumentu EU.

    Ako se cjelokupna politička situacija kratkoročno ne popravi, EU bi mogla odlučiti upotrijebiti svoju financijsku pomoć EU-a kao polugu. O ovom dokumentu ministri vanjskih poslova raspravljati 21. februara.

    “Instrumenti politike EU-a također uključuju okvir sankcija koji je na snazi ​​od 2011., kroz Odluku Vijeća 2011/173/CFSP[4] koja se obnavlja na godišnjoj razini i odnosi se na aktivnosti koje (a) narušavaju suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak i međunarodnu osobnost BiH; (b) ozbiljno ugroziti sigurnosnu situaciju; ili (c) potkopati Dejtonski/Pariški Opći okvirni sporazum za mir”, piše u internom dokumentu EU.

    U bliskoj koordinaciji s ključnim partnerima, EU planira “intenzivirati napore za olakšavanje kako bi se opredjeljenje vodstva RS-a da se u potpunosti vrati državnim institucijama pretočilo u konkretne korake naprijed”,

    “Naš angažman bi se tada trebao usredotočiti na olakšavanje pokretanja konkretnog dijaloga unutar državnih institucija o pitanjima koja neprestano potiču političke tenzije. Trebalo bi mobilizirati sve aktere EU-a i nastaviti surađivati ​​na visokoj razini s vlastima i političkim akterima BiH, također naglašavajući posljedice ako se situacija brzo ne popravi. Takvi diplomatski napori mogli bi uključivati ​​sastanak na visokoj razini s čelnicima BiH koji bi sazvala HRVP. HRVP bi se trebao nastaviti angažirati i koordinirati s čelnicima u regiji, posebno sa Srbijom. Održavanje mira i sigurnosti kao sveobuhvatnog prioriteta. U najgorem slučaju, ako su gore navedeni instrumenti bili neuspješni u promjeni negativnog tijeka djelovanja, ako je zemlja ušla u izborno razdoblje bez dogovora o CR/ER i vođena secesionistička politika, tada su mogući sigurnosni incidenti. EUFOR Althea, koji ima koristi od povjerenja i podrške svih aktera u zemlji, trebao bi ostati glavni bedem ako se situacija pretvori u sigurnosnu krizu”, piše u dokumentu EU.

    Pravna analiza odluka Narodne skupštine RS: Rušenje institucija BiH je krivično djelo

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prijetnje  u vezi sa prenosom nadležnosti su  konkretizovane, između ostalog, kroz postupak  jednostranog  i protivpravnog  povlačenja  saglasnosti za formiranje nekih od najvažnijih državnih institucija i pri tome najavljeno formiranje paralelnih kvazi institucija koje bi djelovale u sklopu eniteta RS, suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i važećim zakonima Bosne i Hercegovine. U krivično pravnoj teoriji prijetnja  se cijeni prema tome da li je lice koje je upućuje sposobno  da prijetnju i realizuje. U ovom slučaju, to je i više nego izvjesno.

    Postoji   osnovana  sumnja  da lica sa  odlučujućim ovlaštenjima vrše krivično djelo  napada na ustavni poredak  Bosne i Hercegovine  iz člana 156. KZ BIH  u vezi sa članom 248. KZ BIH na način što osmisle plan, zloupotrijebe  svoju poziciju i ovlasti i utječu na sazivanje niza posebnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojima se po unaprijed utvrđenom planu i naređenju da se pripreme, te utjecajno, da budu usvojeni, donose pravni akti – Deklaracije i zaključci, koji su ništa drugo do pribavljena sredstva pogodna za  izvršenje krivičnog djela.

    Treba podsjetiti da je, između ostalih, usvojen i zakon kojima se propisuje “zabrana primjene zakona države Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS”, a pored toga slično postupanje može se iščitati i iz gore spomenutih pravnih akata. Takva odredba upućuje na to da će vlasti entiteta RS upotrijebiti fizičku, pa i oružanu silu kako bi spriječili nadležne organe države Bosne i Hercegovine da provode njene zakone na teritoriji entiteta RS.

    Nadalje, Zaključcima NSRS se protivpravno povlače saglasnosti kojima su na osnovi člana III/5 Ustava Bosne i Hercegovine navedene nadležnosti postale dio Ustava Bosne i Hercegovine i za koje nije propisana u Ustavu Bosne i Hercegovine mogućnost da budu vraćene na niže nivoe vlasti. Dakle, pokušaj svrgavanja institucija Bosne i Hercegovine. ”Proces vraćanja nadležnosti sastoji se od nekoliko koraka – izrada izvještaja o stanju u različitim oblastima, evidentiranje zaključaka i odluka NSRS-a koje su ranije donesene, priprema novih zaključaka i, na kraju, usvajanje novog zakonodavstva. Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“”, piše u Deklaraciji o ustavnim principima, koja je kao strateški dokument usvojena 28. oktobra 2021. godine, na sjednici Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske održanoj na Palama.

    Evidentna je, dakle, namjera SNSD-a i predsjednika te stranke da “svrgne najviše institucije BiH”, kako to definiše Krivični zakon BiH. Iz takvog postupanja, a u vezi sa blokadom rada institucija Bosne i Hercegovine, te prijetnjom da će zabraniti provođenje zakona Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS, može se jasno zaključiti ne samo postojanje plana nego i naročito podmukao način onemogućavanja institucija države Bosne i Hercegovine da na takav napad na ustavni poredak efektivno i reaguju.

    Krivično djelo iz člana 156. KZ BIH je propisano u formi alternativne dispozicije, znači da je radnja učinjenja krivičnog djela alternativno određena. Odrednica “ko” znači da krivično djelo može bilo ko da učini i to ako upotrebom fizičke sile ili prijetnje upotrebom fizičke sile pokuša da promjeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije.

    Napominjemo da pojam odlučujuće kontrole nad izvršenjem krivičnog djela ne mora podrazumijevati formalne činjenice u pogledu nekih od konkretnih radnji, na primjer, može biti da lice nije formalno naredilo blokadu institucija, potpisalo Ukaz o objavi zakona, Deklaraciju i Zaključke, predložilo akte ili formalno nije na službenoj poziciji u vlasti entiteta, ako se van razumne sumnje može dokazati da je upravo to lice osmislilo plan, da su druga lica koja se pojavljuju kao neposredni izvršioci radili prema njegovim uputama i ako je to lice imalo de facto efektivnu komandu ili odlučujuću kontrolu nad pripremama za izvršenje krivičnog djela. Član Predsjedništva iz entiteta RS je rukovodio ovom aktivnošću, davao izjave  u medijima o ideji formiranja vojnih snaga entiteta RS, zatim javno je davao  ponudu svima koji žele da pristupe paravojnoj formaciji koju ima namjeru da formira, navodeći da je proveo anketu među pripadnicama oružanih snaga Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti koji su navodno u procentu većem od 80% “spremni da pristupe vojsci RS” koju ima namjeru da formira jasno i nedvosmisleno još jednom potvrđujući da  postoji prethodni plan i da postoji jasna istrajnost  da prouzroči posljedicu – protivzakonito formira vojne snage (što je također krivično djelo). Isti je izjavio da će svi potrebni zakoni biti spremni do kraja 2021.godine te da ima plan kako će “istjerati pripadnike oružanih snaga BiH iz kasarni i drugih vojnih objekata na teritoriji RS” i to na način “kao u Sloveniji 1991.godine” aludirajući na oružani napad i protjerivanje pripadnika OS BIH, a kasnije je kazao  “isključit ćemo im vodu i struju u kasarnama”, a što jasno ukazuje na postojanje pripremljenog plana i vjerovatno neke vrste oružane sile kojom bi to i sproveo.

    Kada je u pitanju odredba člana 248. KZ BIH “Pripremanje krivičnog djela” na neki način radi se o sastavnom djelu bića svakog krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna i kažnjivost za ta krivična djela proširuje se i na pripremne radnje. Kao posljedica djela javlja se apstraktna opasnost za zaštićeno dobro Dakle, kažnjava se priprema kao stadij koji prethodi učinjenju krivičnog djela. Na primjer, usvajanje zakona kojima se oduzima nadležnost državi, zaključaka kojim se daje saglasnost za protupravno povlačenje saglasnosti i Deklaracije/zaključka kojim se najavljuje zabrana provođenja zakona Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS je pripremna radnja za izvršenje krivičnog djela  iz člana 156. KZ BiH napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

    Slično je i sa odredbom člana 247. KZ BIH “Dogovor za učinjenje krivičnog djela”, koja je također sastavni dio svakog krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Ovdje se radi o kažnjivoj pripremnoj radnji u vidu samostalnog krivčnog djela, a kažnjava se priprema kao prethodni stadij u učinjenju krivičnog djela. Na primjer blokada institucija  Bosne i Hercegovine na način da predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine postupajući u dogovoru sa osumnjičenim ne saziva sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ili ih saziva sporadično, „kada je to u interesu Republike Srpske“ ili da poslanici iz istog razloga i/ili na isti način opstruiraju sjednice Parlamentarne skupštine BiH.

     

    Podsjećamo da je svako lice koje je učestvovalo u pripremi, donošenju i provođenju  odluka ili je na bilo koji drugi način dalo  doprinos u izvršenju navedenih krivičnih djela, krivično odgovorno u granicama svoga umišljaja  i to u vezi sa članom 29. KZ BIH “Saizvršilaštvo”  i članom 31 “Pomaganje”. Zastupnici i NSRS su saizvršitelji jer su dali svojim glasanjem odlučan doprinos izvršenju krivičnog djela. Svako lice koje je sa umišljanjem pomoglo učinjenju navedenih krivičnih djela kaznit će se kao pomagač. Navedena lica ne mogu se pozivati da su radila jer su bila “prisiljena”, posebno iz razloga što se u ovom slučaju radi o tzv.”odoljivoj sili” gdje su mogli da se odupru i postupe u skladu sa Ustavom i zakonima.

    Isto tako može se govoriti i o “podstrekavanju“  kao posebnom obliku saučesništva  iz člana 30. KZBiH koje se sastoji u umišljajnom podstrekavanju drugog da učini krivično djelo. Ko drugog podstrekava da učini krivično djelo kazniće se kao da ga je sam učinio. U stavu (2) ovog člana je propisano da ko drugog s umišljajem podstrekava na učinjenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, a krivično djelo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela. Podstrekavanje postoji u slučaju kad se navođenjem učvršćuje odluka kod drugog lica da izvrši krivično djelo. U ovom slučaju član Predsjedništva iz RS, zajedno sa drugim pojedincima, utiče, ubjeđuje, nagovara poslanike NSRS i Vladu RS da usvoje određene pravne akte (deklaracije, zaključke, zakone i sl.), čime kod istih učvršćuje odluku da izvrše neko od prethodno navedenih krivičnih dijela. Ovdje se može govoriti npr. o podstrekavanju na izvršenje krivičnog djela Protivzakonito formiranje vojnih snaga iz člana 162.a KZ BiH na način da se daje zadatak Vladi RS da pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi Zakon o odbrani kojim će formirati Vojsku RS, što je protivno Zakonu o odbrani BiH i Zakonu o službi u OS BiH. Član Predsjedništva iz RS je takvu namjeru ispoljio javno više puta rekavši da će RS formirati Vojsku Republike Srpske. Podstrekavanje je izvršeno čak i ako ne bude formirana Vojska RS ili ne bude ni pokušano njeno formiranje, jer za krivično djelo Protivzakonito formiranje vojnih snaga KZ propisuje kaznu zatvora najmanje pet godina, a podstrekavanje je kažnjivo, čak i ako krivično djelo ne bude ni pokušano, ukoliko je za to djelo zaprijećena kazna zatvora tri godine ili teža kazna.

    Takođe se može govoriti i o podstrekavanju na izvršenje krivičnog djela iz člana 156. KZ BiH, jer je član Predsjedništva iz RS u više navrata rekao da će organi RS-a spriječiti SIPA-u da provodi službene radnje na teritoriji entiteta RS. To sprečavanje implicira upotrebu sile ili prijetnju upotrebom sile jer se SIPA, kao agencija za provođenje zakona, koja ima mandat da u svojim aktivnostima primjenjuje prinudu, jedino silom može spriječiti da djeluje na cijeloj teritoriji BiH, gdje je bez ograničenja ovlaštena da poduzima odgovarajuće aktivnosti iz svoje nadležnosti. Ovakve aktivnosti se mogu smatrati pokušajem promjene ustavnog poretka što je obilježje krivičnog djela Napad na ustavni poredak. Javna izjava člana Predsjedništva da će se vojne kasarne u RS-u isprazniti na način kako je to učinjeno u Sloveniji početkom rata u bivšoj SFRJ, uz prethodno navedene činjenice u pogledu odlučujuće kontrole nad izvršenjem krivičnog djela, može predstavljati prijetnju upotrebom sile, a svakako jeste podstrekavanje na izvršenje navedenog krivičnog djela.

    1...192193194Stranica 193 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj