Nermin Nikšić ostaje predsjednik SDP-a još najmanje do kraja naredne godine. Socijaldemokratska partija danas će promijeniti Statut, a da većina bude neupotina pobrinuo se potpredsjednik Stranke Vojin Mijatović koji izborne rezultate Pokreta za državu u Republici Srpskoj proknjižio kao rezultate SDP-a kako bi povećao broj delegata na Kongresu koji su pod njegovom kontrolom.
Istraga.ba je u posjedu svih materijala koji biu danas trebali biti razmatrani na Kongresu SDP-a, a kojem, prema našim informacijama neće prisustvovati SDP.ovi kadrovi okupljeni oko Denisa Bećirovića i Irfana Čengića.
Izmjenama Statuta SDP-a, rukovodstvo te Stranke je, faktički, započelo unutarstranački obračun sa neistomišljenicima. Tako se mijenja član 27 Statuta SDP-a i predviđa se sankcionisanje neposlušnih kadrova.
“Protiv člana čije je ponašanje i djelovanje usmjereno protiv odluka organa SDP BiH ili svojim nečasnim djelima i postupcima krši Statut SDP BiH, programska načela i ciljeve, te tako nanosi štetu SDP BiH može se nakon rasprave na organima izreći odgovarajuća sankcija. Sankciju izriče odgovarajući organ po vlastitoj inicijativi odnosno na prijedlog za utvrđivanje odgovornosti koji može podnijeti neki od organa istog ili drugog nivoa organiziranja SDP BiH.Ukoliko sankciju izrekne Predsjedništvo organizacije po žalbi člana/ice kome je sankcija izrečena izjašnjava se odbor odgovarajućeg nivoa organizovanja.Ako odbor potvrdi odluku svog Predsjedništva ona je konačna i stupa na snagu danom donošenja ili protekom roka za žalbu kada žalba nije podnesena, a ako odluka nakon žalbe ne bude potvrđena ne proizvodi pravno dejstvo”, navedeno je izmjenama Statuta koje bi delegati na Kongresu SDP-a BiH trebali usvojiti.
Ključna razlika u odnosu na još uvijek važeće odredbe Statuta je u tome da se proširuje lista stranačkih organa koji mogu pokrenuti disciplinske postupke i izricati sankcije protiv stranačkih kadrova koji ne poštuju stavove organa SDP-a.
SDP proširuje i broj članova Glavnog odbora po funkciji. Tako će ubuduće članovi GO po funkciji biti i svi članovi izvršne vlasti na nivou države, entiteta i Brčko distrikta. Mijenja se i odredba prema koja je do sada predviđala da materijali za Kongres trebaju biti dostavljeni 30 dana prije sjednice. Sada je propisano da materijali moraju biti dostavljeni samo deset dana prije Kongresa. No, ono što je posebno interesantno je izbor delegata za Kongres SDP-a BiH. Evo šta je napisano u Odluci o održavanju 8. redovnog Kongresa SDP-a BiH.
“Ukupan broj delegata/delegatkinja Osmog redovnog Kongresa SDP BiH iznosi 620 delegata/delegatkinja, od čega: 186 delegata/delegatkinja se biraju na osnovu procenta učešća rezultata općinske/gradske organizacije SDP BiH u ukupnom najpovoljnijem rezultatu SDP BiH na Općim izborima 2022. godine što će utvrditi Sekretarijat SDP BIH”, navedeno je u Odluci.
Kako bi iskontrolisali broj delegata, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić i njegov potpredsjednik Vojin Mijatović su, tako, manipuliranjem izbornim rezultatima iz 2022. godine povećali broj delegata koji dolaze iz Republike Srpske, odnosno iz odbora koje kontroliše Mijatović. Evo kako je rukovodstvo SDP-a obračunavalo broj delegata iz RS.
“Rezultat na Opštim izborima 2022. godine predstavlja 40% rezultata Pokreta za državu, s obzirom da se SDP BiH nije samostalno kandidovala za ovaj nivo, a u okviru Pokreta za državu, SDP BiH je osvojila 2 od 5 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, SDP BiH se nije kandidovala u Republici Srpskoj”, navedeno je u materijalima SDP-a
Dakle, Vojin Mijatović i SDP su, tako, prisvojili 40 posto rezultata Pokreta za državu, čime je povećan i broj delegata iz RS-a na Kongresu SDP-a koji će aktualnom predsjedniku SDP-a Nerminu Nikšiću produžiti mandat najmanje do kraja naredne godine.
Bio je 15. decembar 2022. godine kada je Milorad Dodik rekao da je cilj dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou te da je “na neuobičajeno brz način za BiH došlo do dogovora”.
Govorio je o novouspostavljenom Vijeću ministara BiH, na radost partnera iz Trojke i međunarodne zajednice, prije svih Američke ambasade u BiH i OHR. Tačnije ambasadora Michael Murphyja i visokog predstavnika Christiana Schmidta. Oni su ovom vlašću izbili jednu nogu od tronožac (SDA i DF) i pomislili problemi su riješeni!
Samo su mudre glave znale da je ovakva brza uspostava vlasti bez jasnih crvenih linija dodatno ugrozila opstojnost Bosne i Hercegovine. Dodiku su važne bile fotelje. Pozicije s kojih će dodatno urušiti BiH! Kao što mu je trenutno važnije imenovanje ministra finansija od bilo kojih drugih reformskih zakona.
I nekoliko mjeseci kasnije (od proevrospkog Dodika) na putu prema evropskom desničaru Viktoru Orbanu Dodik poručuje:
„Danas postoji stranac – Nijemac, koji pokušava da se ponaša okupatorski i misli da je dovoljno što ima vjetar u leđa od američke administracije da Srbima nameće zakone, da presuđuje, da otima imovinu, da otima Republiku srpsku i srpski identitet.
To neće proći i ne može da prođe i Republika srpska je spremna da ide do kraja”.
Bio je spreman Dodik I decembra te 2022. Godine ići do kraja, ali to nisu vidjeli Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto. Tada su jedino NES i SBiH (Nermin Ogrešević i Semir Efendić) ocijenili stvari onakvim kakve su i bile, a želja za foteljama nije pomračila njihov um!
Međunarodna zajednica je ovo očito znala. Na kraju Amerikanci su Dodika doveli na vlast, svjedočili njegovim katarzama i odlasku iz socijaldemokratije u Miloševićevu ideju. Zato se otvoreno treba zapitati koji je cilj stranaca u BiH.
No, moraju znati Dodik nije sam. Dokazuje to odlaskom u Mađarsku, a ubrzo će ponovo u Rusiju. Iz Srbije ne izlazi, a Aleksandar Vučić i dalje pravi ‘srpski svet’ i to pod pokroviteljstvom Rusije i Vladimira Putina!
Dok Evropa strahuje od Rusije, neshvatljivo je da Dodik i dalje ima podršku, a preko njega će upravo jačati ruski utjecaj u ovom dijelu svijeta. I nemojte sumnjati da prije tih ‘posljednjih koraka’ upravo ne trči posljednji krug od Mađarske do Rusije, kako bi dobio dodatnu snagu i podršku za taj posljednji čin!
Preko Dodika Kremlj ima apsolutni nadzor nad tokovima u nikada do kraja riješenoj postjugoslovenskoj krizi. On i Vučić znaju korake i postepeno ostvaruju svoje zamisli.
Pitanje od million dolara i dalje ostaje otvoreno – ko će riješiti političku krizu koja prijeti da Bosnu i Hercegovinu vrati u stanje oružanog sukoba?
Šta to Dodika sprečava da krene u konačnu disoluciju, ako mu vjetar u leđa daju Rusija i Mađarska. Crna lista ga do sada nije zaustavila, a neće ni optužnica Tužilaštva BiH, koju će iskoristiti za homogenizaciju srpskog naroda I dodatno ponižavanje institucija BiH. I o tome neće niko smjeti ni pisati, jer zakon koji je uveo faktički zabranjuje istinu! A, istina je da je Dodik bio i ostao američki čovjek, samo s dva različita kostima u političkom djelovanju.
I kao što nedavno reče kolega Belko da su radili ono što su govorili predstavnici internacionalne zajednice u protekle dvije i pol decenije, Bosna i Hercegovina bila bi i de facto i de jure suverena i samostalna.
A u takvoj državi, Dodik i njegovi jataci u NSRs bili bi pohapšeni pod optužnicom državnog udara. Kao što je to uradila Kraljevina Španija kada su snage u Kataloniji pomislile da su jače od države.
Slabašne optužnice koje idu više u prilog, a ne štetu Dodiku, dok ga podržava Mađarska i Rusija neće zaustaviti ‘srpski svet’. Evropa će to uskoro znati, i morat će se prestati praviti mrtvom, ali bojim se da ne bude kasno!
Jer Dodik već trči svoj posljednji počasni krug! Nakon Orbana uskoro je i u Moskvi kod Putina, čeka se samo javna obznana dugo čuvane tajne. Ovaj dio svijeta Bosnu i Hercegovinu vidu kao državnu zajednicu i sada se tek vidi količina gluposti, političke nezrelosti i šteta koju je nanio Konaković moleći Sziijarta da pomogne!
Sjeverni tok II na čekanju, bila je vijest koja je 16. novembra odjeknula svijetom. Njemačka agencija za mrežne djelatnosti privremeno je obustavila proces izdavanja dozvole za puštanje u promet plinovoda Sjeverni tok II koji je, zaobilazeći kontinentalnu Evropu, morskim putem spojio Rusiju i Njemačku. Taj zajednički rusko-njemački projekat iza kojeg je stajao moćni Gazprom, od strateškog je interesa Ruske Federacije, je je, gradnjom plinovoda preko Baltičkog mora, direktno ugroženo nekoliko država Evrope, prije svih Ukrajina preko čije je teritorije plin išao prema Zapadnoj Evropi. Dan nakon odluke Njemačke da obustavi proces izdavanja upotrebne dozvole, cijena plina je odmah porasla za oko četiri posto. Ruski Gazprom, zapravo, diktirao je cijene na svjetskom tržištu. Osim cijena plina, od 16. novembra su počele divljati i cijene električne energije. No, da vidimo šta se, nakon odluke njemačke Agencije za mrežne djelatnosti dešava na Balkanu.
„Rudari iz Federacije BiH najavili štrajk: Satanizuju rudnike, osnovna plata će biti 570 KM“, objavljeno je 17. novembra u popodnevnim satima u bosanskohercegovačkim medijima.
Vijest o plati u iznosu od 570 KM bila je lažna, ali lavina se pokrenula. Šest dana kasnije, rudari su došli pred zgradu Vlade Federacije BiH. Proizvodnja u rudnicima Federacije BiH je obustavljena, termoelektrane u Tuzli i Kaknju su bile na rubu kolapsa. Proizvodnja struje bila je svedena na minimum. Elektroprivreda BiH u tom trenutku prekinula je i izvoz, mada je berzanska cijena na svjetskom tržištu bila oko 200 eura.
„Objektivno, ali ne neutralno“, slogan je Redfish.media, portala sa sjedištem u Berlinu koji je sam naznačio da je u pitanju medij „povezan za ruskom Vladom“.
Prvog dana štrajka rudara, 23. novembra, nešto iza 22 sata, na svom Twitter nalogu medij iz Njemačke „povezan sa ruskom Vladom“ objavljuje vijest iz Sarajeva.
„Rudari koji štrajkuju u Sarajevu zapalili su danas 101 baklju povodom obilježavanja godišnjice historijske Husinske bune iz 1920. godine – štrajka rudara i oružane pobune protiv ropskog rada koja je definirala klasnu borbu protiv nepravde i ugnjetavanja u bivšoj Jugoslaviji“, glasila je vijest Redfish.media kojoj je priložen i adekvatan video.
Štrajk započet na osnovu lažne informacije o rudarskoj plaći u iznosu od 570 KM okončan je 1. decembra. Jedan od uslova za prekid štrajka bilo je povećanje cijene uglja za 20 posto. Vlada Federacije i Elektroprivreda BiH su pristali na taj uslov. Nova cijena uglja počet će se primjenjivati od 1. januara 2022. godine, što znači da će i proizvodna cijena struje znatno porasti. Prema zvaničnim podacima Elektroprivrede BiH, proizvodnja jednog megavata, po starim cijenama uglja, koštala je 45 eura. Građani Federacije BiH istovremeno taj isti megavat plaćaju 32 eura, što znači da Elektroprivreda BiH, isporukom struje stanovništvu, a to je najveći dio ukupne prodaje, pravi gubitak od oko 25 KM po jednom megavat satu. Dio gubitaka uzrokovanih niskom strujom za građane, Elektroprivreda BiH je, dijelom, namirivala prodajom pravnim licima, odnosno preduzećima, koja su jedan MWh plaćala 50 eura. Drugi dio je, rekosmo, bio izvoz na svjetsko tržište gdje je cijena u decembru bila čak i 620 eura.
cijena struje 21. decembra – berza HUPX
Nakon što je potpisan ugovor sa rudarima o povećanju cijene uglja za 20 posto, proizvodna cijena jednog megavata sa 45 eura je porasla na 51 euro. Cijena stanovništvu u FBiH je ostala ista, odnosno 32 eura, ili 19 eura manje od proizvodne cijene, što proizvodi značajan gubitak. Kako bi stanovništvu cijena ostala ista, a zbog rasta cijene struje na svjetskoj berzi, Elektroprivreda je podigla cijene struje pravnim licima. Prema Zakonu o električnoj energiji u FBiH cijena za naredu godinu se određivala na osnovu cijene struje u tekućoj godini. Kako je tokom 2021. godine prosječna tržišna cijena struje na brzi bila 200 eura, Elektropriveda BiH je podigla cijene privrednim društvima za oko 300 posto, što bi direktno uzrokovalo kolaps privrede. Stoga je Predstavnički dom FBiH usvojio izmjene Zakona o električnoj energiji.
„Izuzetno od stava (2) člana 16 Zakona, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije, na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća ili smanji za više od 50 posto u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije može posebnom odlukom ograničiti povećanje ili smanjenje cijena snabdijevanja električnom energijom, pri čemu se isto odnosi za Ugovore sa godišnjim trajanjem i duže“, piše u Zakonu o izmjenama Zakona o električnoj energiji FBiH koji je usvojio Predstavnički dom FBiH.
izmjene Zakona koje je usvojio Predstavnički dom FBiH
Šta to znači u praksi?
Kako je cijena električne energije u 2021. godini porasla za više od 50 posto, Vlada FBiH bi mogla ograničiti cijenu struje. S obzirom na to da su privredni subjekti plaćali jedan megavat po 50 eura, maksimalno povećanje bi bilo do 75 eura, što je čak za 125 eura manje od prosječne cijene na svjetskom tržištu. Projekcije Elektroprivrede govore da bi povećanjem cijene jednog megavata za privredna društva sa 50 na 75 eura, te zadržavanje cijene struje za stanovništvo na 32 eura po megavatu, uz povećanje cijene uglja za 20 posto, ovo javno preduzeće godišnje pravilo gubitak od sedam miliona maraka. I to sa odredbama Zakona koje je usvojio Predstavnički dom.
Konakovićev prijedlog – put u propast EP BiH
No, usvajanjem amandmana Elmedina Konakovća i Anera Žuljevića, Elektroprivredi BiH prijeti kolaps.
„„Izuzetno od stava (2) člana 16 Zakona, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije, na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća ili smanji za više od 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20 posto maksimalno, pri čemu se isto odnosi za Ugovore sa godišnjim trajanjem i duže“, navedeno je u Konakovićevom i Žuljevićevom amandmanu.
Usvojeni amandman Elmedina Konakovića i Anera Žuljevića
Šta ovo znači u praksi?
Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine.
No, vratimo se sada na početak priče i na osnovne činjenice. Njemačka agencija za mrežne djelatnosti 16. je novembra privremeno je obustavila proces izdavanja dozvole za puštanje u promet plinovoda Sjeverni tok II, preko kojeg je Ruska Federacije trebala isporučivati plin zapadnoj Evropi, preskačući, pritome, „neposlušnu Ukrajinu“, i jačajući svoj politički i ekonomski uticaj i zemljama istočne Evrope. Dan nakon suspenzije dozvole, cijene plina su porasle, a nakon toga je došlo i do porasta cijene električne energije. Istovremeno, u BiH rudari započinju strajk na osnovu lažne informacije o plaći od 570 KM, a mediji u Njemačkoj, povezani sa ruskom Vladom, objavljuju da štajk bh. rudara borba protiv klasnog neprijatelja.
Uporedo sa poremećajem proizvodnje električne energije u FBiH, nakon obustave Sjevernog toka II, i u drugim državama Balkana nastaje energetski kolaps.
Nepunih mjesec dana nakon što je Njemačka obustavila izdavanje dozvole za ruski Sjeverni tok II, problemi sa proizvodnjom električne energije istovremeno se dešavaju u BiH, Srbiji, na Kosovu i Makedoniji. U BiH je započeo štrajk na osnovu lažne informacije, dok „ljudski faktor“ izaziva otkazivanje postrojenja u termoelektranama u Srbiji i na Kosovu.
U BiH je, rekosmo, zbog štrajka rudara krajem novembra i početkom decembra došlo do drastičnog pada proizvodnje struje. No, mnogo veći problemi su zadesili Kosovo, Srbiju i Makedoniju.
Pozivajući se na neimenovane izvore, kosovski portal Infokus je 14. decembra objavio da je tog dana obustavljena proizvodnja električne energije u bloku B2 termoelektrane Kosovo B, čiji je proizvodni kapacitet bio 250 megavata. Identična situacija je uslijedila i sa blokom B1. Kosovski premijer Albin Kurti uskoro će potvrditi da će se ta država suočiti sa energetskom krizom. Ministrica privrede u Vladi Kosova Artane Rizvanoli je 24. decembra rekla da vlasti Srbije snose dio krivice za ovu krizu, jer je, blokadom dalekovoda, uzrokovana devijacija na mreži. No, istakla je još jedan uzrok „raspada“ energetskog sistema te države.
„Drugi faktor je energetska kriza u Evropi i ograničenje gasa iz Rusije. Međunarodne berze i cijene na međunarodnim berzama porasle su na rekordne nivoe. Ovo je drugi faktor. Proizvodnja energije u Evropi nije porasla, već se smanjila“, kazala je Rizvanoli komentarišući uvođenje redukcija u napajanju stanovništva električnom energijom.
Kosovski problemi su, rekosmo, započeli 14. decembra iskakanjem dva bloka u Termoelektrani Kosovo B.
Dan ranije, 13. decembra, energetski kolaps je zadesio i Srbiju. Jedan od blokova u Termoelektrani Nikola Tesla u Obrenovcu je iskočio nakon što je u sistem, zajedno sa ugljem, ubačena velika količina blata.
Bivši direktor rudnika Kolubara Slobodan Đerić izjavio je 23.decembra ove godine za sedmičnik Vreme da je kvar u TENT-u u Obrenovcu izazvao „ljudski faktor“.
„Ako su iz Kolubare zbog nepažnje, sve je moguće, poslali vozove koji su bili puni gline, a ako su ovi teret iz tih vozova direktno ubacili u gorionike, nisu imali oplemenjivanje mazutom, onda je to stvarno tragedija. Ali to je ljudski faktor“, kazao je Đerić.
Dnevni list Danas će 21. 12. objaviti da je za samo sedam dana Elektroprivreda Srbije na interventni uvoz struje potrošila 120 miliona maraka. Tržišna cijena, prema mađarskoj berzi HUPX je tih dana bila oko 400 eura po megavat satu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je tom krizom bio politički uzdrman. Mada u javnosti to ne izgleda tako, zbog slučaja Rio Tinto, ključni ruski lobisti u Srbiji okrenuli su leđa Aleksandru Vučiću. Samo kratko pojašnjenje. Rio Tinto je englesko-australska kompanija koja je provela istraživanje u okolini Loznice, te su utvrdili da na tom području postoje velike zalihe litija koji se koristi za pravljenje baterija i koji će u budućnosti biti okosnica autoindustrije. Nakon što je vlast Aleksandra Vučića uspostavila saradnju sa ovom kompanijom, uslijedili su protesti širom Srbije, a proruski lobisti, poput Emira Kusturice i Borisa Malagurskog, otvoreno su zagovarali zaustavljanje projekta Rio Tinto, odnosno saradnju sa britansko-australskom korporacijom koja bi stekla prava na rudu od koje će ovisiti autoindustrija. No, vratimo se sada energetskim pitanjima.
Osim na Kosovu, Srbiji i u BiH, energetska kriza je zadesila i Sjevernu Makedoniju, još jednu od balkanskih država koja nastoji da se izvuče iz kandži Ruske Federacije.
„Sjeverna Makedonija produžava stanje energetske krize za još šest mjeseci“, objavili su tamošnji mediji 2. decembra ove godine.
Zbog nedostatka uglja, proizvodnja u makedonskim termoelektranama je svedena na minimum. „Nestašica“ uglja natjerala je vlasti u Sjevernoj Makedoniji da uvezu 90 hiljada tona uglja krajem 2021. godine, te da za 2022. godinu osiguraju 810 hiljada tona uglja iz uvoza. Istovremeno, Vlada je morala intervenisati budžetkim novcem kako bi pokrila gubitke Elektroprivrede Sjeverne Makedonije, jer je cijena električne energije na berzi dostizala cijenu i do 620 eura po MWh. Energetska kriza dodatno je uzdrmala prozapadnu Vladu Zorana Zajeva koji je, na kraju, podnio i ostavku.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da je Duško Kornjača državljanin Srbije čije izručenje traži Bosna i Hercegovina i prozapadna opozicija i da se radi o “uglednom ljekaru”, piše politicki.ba.
“Po kom zakonu tražite od mene da hapsim Srbe? Vama (DOS) je posao bio da šaljete srpsko meso u kesama. Ja neću, a nemam ni pravo ni po jednom zakonu Republike Srbije”, rekao je Vučić, a prenose Novosti.rs.
“Ali ovi poslušni pričaju takve priče kako bi se dodvorili velikim silama, pa kažu, “Vučić štiti ratne zločince”. Ne štitim, već poštujem neke principe.
Ja više neću da slušam teorije kako Srbija ima najviše ratnih zločinaca.
Ja je neću, neću takvu teoriju i ne možete mi ništa.
Ne možete me natjerati da vam vjerujem i slušam.
Kada pobijedite na izborima, tada ću vas poslušati.
Kažite ljudima javno kakva je vaša politika, a ne po ambasadama jedno, a ljudima drugo”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a prenijele Novosti.rs.
Nakon što je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove izrekao svoju konačnu presudu u predmetu Stanišić Simatović, izjave o istoj su trajale cijelo popodne, naravno, kao i
uvijek, uz, za bh. javnost, neizbježno korištenje u dnevnopolitičke svrhe. Nažalost, sve ove izjave su iznesene bez upoznavanja sa samom presudom, ali i bez poznavanja osnova međunarodnog javnog i krivičnog prava. Prije kratkog obrazloženja same presude i njenih stvarnih posljedica, mora se istaći da je ova presuda zaista značajna. Ovo je presuda kojom je utvrđeno da su dva prva čovjeka Službe državne bezbjednosti (preteče današnje BIA-a na ovom mjestu vrijedi podsjetiti na trenutačnu kampanju BIA pod sloganom “Sve se menja služba ostaje”) bila dio udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva u BIH i Hrvatskoj tokom cijelog trajanja rata. Stanišić i Simatović su osuđeni, jer su obučavali i finansirali direktne počinioce zločina. Bitno je napomenuti da je ova presuda značajna i pravno, jer je utvrdila greške pretresnog vijeća.
Međunarodni rezidualni mehanizam nije vezan sudskom praksom MKSJ, ali je u većini svojih predmeta prati i odstupa od iste samo u interesima pravde. Suštinski, Apelaciono vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma je zaključilo da je Pretresno vijeće
počinilo pravnu grešku ograničivši svoju analizu na to da li je Tužilaštvo dokazalo da su isplate od Službe državne bezbjednosti išle pripadnicima Srpske dobrovoljačke garde koji su
učestvovali u počinjenju ubistava i drugih krivičnih djela, za koje se tereti u optužnici i ne procjenjujući doprinose Srpskoj dobrovoljačkoj gardi koji bi inače mogli značajno doprinijeti
unapređenju zajedničkog zločinačkog cilja u vezi sa tim ubistvima i drugim zločinima.
Isplate generalno pokazuju sistemsku podršku sposobnosti Srpske dobrovoljačke garde, kao organizacije, da izvrši organizovano kriminalno ponašanje protiv nesrba. Suštinski, “u svjetlu
gore navedenog, Žalbeno vijeće zaključuje da je otklonjena svaka razumna sumnja da su, barem od vremena kada su Stanišić i Simatović organizovali obuku pripadnika Jedinice i
lokalnih srpskih snaga u logoru Pajzoš, i njihovim kasnijim raspoređivanjem tokom preuzimanja vlasti Bosanskom Šamcu 1992. godine, i Stanišić i Simatović dijelili su namjeru da promovišu zajednički zločinački cilj da se prisilno i trajno otklone, kroz izvršenje zločina progona, ubistva, kao i deportacije i nečovječnih djela (prisilnog premještanja) za koje se tereti u optužnici. Žalbeno vijeće dalje zaključuje da je otklonjena svaka razumna sumnja da su Stanišić i Simatović nastavili dijeliti tu namjeru tokom perioda počinjenja zločina u Sanskom Mostu u septembru 1995. godine”. Da podsjetimo, još je Sudsko vijeće zaključilo da su članovi tog udruženog zločinačkog poduhvata Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić (Badža), Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, and Željko Ražnatović (Arkan). Međutim, kada je riječ o BIH, posljedice ove presude su više moralne, nego pravne. U presudi Međunarodnog rezidualnog mehanizma se ne spominje genocid. Događaji za koje se u javnosti može percipirati da se mogu dovesti u vezu sa genocidom-odnosno, ubistva u Trnovu, ni u Trećoj izmijenjenoj optužnici od 10.07.2008.godine nisu ni bili pravno kvalifikovani kao genocid. Zašto se ovo spominje? Presuda Stanišić i Simatović se u BIH javnosti dovodi u vezu sa tužbom koju je BIH uložila protiv Republike Srbije (i Crne Gore) u odnosu na genocid. Kako se vidi, ova presuda nema i nije mogla imati utjecaja na samu presudu, uzimajući u obzir pravnu kvalifikaciju. S druge strane, pravni osnov za nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) u tužbi BIH protiv Srbije je upravo Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (članu IX. Konvencije o genocidu iz 1948. godine, prema kojem je ICJ nadležan za
rješavanje sporova između ugovornih strana “koje se odnose na tumačenje, primjenu ili ispunjavanje” Konvencije). Vrijedi na ovom mjestu podsjetiti da je ovo jedini osnov za nadležnost u ovom smislu, pa je tako i Ukrajina svoju tužbu (i zahtjev za privremenu mjeru) temeljila na navodu da je Vladimir Putin pokrenuo “specijalne vojne operacije” na temelju
navodnih djela genocida koja su se dogodila u Luganskoj i Donjeckoj oblasti Ukrajine. Ukrajina također tvrdi da je zapravo Ruska Federacija ta koja “planira djela genocida u Ukrajini”.
Nadalje, pojavili su se i brojni komentari koji se odnose na dokazanost “agresije” Srbije na BIH. Mora se istaći da Statut MKSJ ne predviđa naravno pravnu kvalifikaciju agresije, pa čak ni pravnu kvalifikaciju vođenje agresivnog rata (koja jeste zabranjena Poveljom UN-članom 2. tačka 4.) Zabrana je proširena na svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, „ili koji su na bilo koji način nespojivi s ciljevima Ujedinjenih naroda“. Glava VII. Povelje propisala je kolektivne sankcije država članica u slučajevima prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije. Problem je što Povelja UN nije definisala niti jedan od ovih pojmova, već shvatanje ostavlja na dispoziciju Savjetu
bezbjednosti. Opšta skupština UN je 14. decembra 1974. konsenzusom usvojila rezoluciju 3314 (XXIV) o definiciji agresije. Ova definicija je propisana rezolucijom Opšte skupštine
UN koja formalno nikoga pravno ne obavezuje. Kakogod, tokom cijelog rata u BIH je Vijeće sigurnosti bilo nadležno da na temelju glave VII utvrdi agresiju, pa čak i da poduzme oružane
mjere prema agresoru, što naravno nikada nije učinjeno. Konačno, pravno definisan zločin agresije je propisan Rimskim statutom MKS (ICC) i stupio je na snagu 2011.godine.
U konačnici, vrijedi podsjetiti, a u kontekstu presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma u predmetu Stanišić Simatović, a u kontekstu odgovornosti države i na stav Međunarodnog suda pravde: presuda Međunarodnoga suda iz 2007. u sporu Bosne i Hercegovine protiv Srbije glede primjene Konvencije o genocidu : “Sud nalazi da on nije u mogućnosti podržati stanovište Vijeća (Tribunala). Najprije, Sud primjećuje da Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju nije u slučaju Tadić bio pozvan, niti je općenito pozvan, da odlučuje o
pitanjima odgovornosti države, s obzirom da je njegova nadležnost krivična i proteže se samo na (fizičke) osobe. Dakle u toj svojoj presudi Tribunal je odlučivao o pitanju koje nije nužno
za vršenje njegovih nadležnosti…
Sud pridaje najveći značaj činjeničnim i pravnim nalazima Tribunala za bivšu Jugoslaviju i odlučivanju o krivičnoj odgovornosti optuženika pred njime…
Ali situacija nije ista u vezi stavova koje je taj Tribunal usvojio o pitanjima opšteg međunarodnog prava koja ne potpadaju pod njegovu specifičnu nadležnost, a osim toga njihovo rješavanje nije uvijek nužno za odlučivanje o krivičnim predmetima pred njim”(I.C.J. Reports 2007, para. 403.). Ove činjenice je nužno imati u vidu kada se komentariše presuda Stanišić Simatović, jer se čini da javnost u BIH i dalje ostaje pod dojmom-posebno poticana neinformisanim izjavama političara i drugih javnih ličnosti, da su međunarodni sudovi bili u mogućnosti odlučiti da li je ili nije Srbija kriva za agresiju i da li je dužna isplatiti neku štetu po tom osnovu.
(autor analize je pravni stručnjak sa dugogodišnjim iskustvom u Haagu)
“Christian Schmidt ima punu podršku Vlade Njemačke, kao visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Želim Vas podjetiti da je, kada je prvi put iskoristio Bonske ovlasti kako bi osigurao održavanje izbora, to je odista bilo neophodno. Da on nije mobilizirao neophodna finansijska sredstva, te da nije donio izmjene Izbornog zakona BiH u segmentu integriteta izbornog procesa, mislim da bi teško bilo da se glasanje uopće i održi”, rekla je u ekskluzivnom intervju za Kanal 10 kosovske televizije Anna Luhrmann, državna ministrica u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke, prenosi politicki.ba.
Odgovarajući na pitanje novinara ove TV kuće Xhemajal Rexhe kakav je stav Vlade Njemačke prema odluci visokog predstavnika da u izbornoj noći nametne promjene Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH, ona je izbjegla direktan odgovor, već se osvrnula na korištenje Bonskih ovlasti visokog predstavnika iz jula ove godine.
Luhrmann dolazi iz redova stranke Zeleni Njemačka.
Zadužena je i za klimu u Evropi, ali se značajno bavi Bosnom i Hercegovinom i zapadnim Balkanom.
“Taj region je top prioritet Vlade Njemačke. Kada smo preuzeli vladu, označili smo ga kao jednim od najvažnijih, stavili smo sebi u zadatak oživljavanje Berlinskog procesa, izabrali smo i specijalnog izaslanika vlade njemačke za zapadni Balkan”, rekla je ona.
Tokom intervjua potvrdila je da je jedan od rezultata nedavnog susreta šefova diplomatija šest država našeg regiona s njemačkim i zvaničnicima EU u Berlni i ukidanje viza između BiH i Kosova.
Govoreći o stanju u BiH nakon izbora ona je izrazila nadu da će se nove vlasti formirati što prije i da neće biti blokada.
“Potrebno je donijeti jako puno odluka i građani BiH ih očekuju”, istakla je.
Luhermann je u daljem toku razgovora za Kanal 10 rekla i da je posjetila našu zemlju prije ljetnjih odmora i da je posebno puno razgovarala s mladim ljudima.
“Oni žele ostati u BiH. Ali nisu sigurni imaju li budućnost u njoj. Potrebna im je vlast koja može raditi, koja može djelovati, otvarati nova radna mjesta, donositi socijalni razvoj, pomirenje…”.
Ocijenila je da novoizabrani zvaničnici pred sobom imaju zadatak ispuniti reforme kako bi BiH dobila kandidatski status.
U tom kontekstu posebno je istakla aktivnosti koje će poboljšati stanje vladavine zakona, donijeti rezultate u borbi protiv korupcije.
Istakla je i da je “ponašanje Dodika jako problematično”.
“U proteklim godinama on je stalno govorio o otcjepljenju. To uopće ne doprinosi konstruktivnoj i mirnoj budućnosti države.
Njemačka je to sasvim jasno rekla. Mi ne damo svoj novac u entitet Rs, snažno smo zagovarali i da mu EU uvede sankcije, ali nismo mogli osigurati većinu za takvu odluku.
Iskreno se nadam da će civilno društvo BiH naći načine da prevlada ove tenzije i naći način naprijed koji poštuje zahtjeve i prava svih za bolju budućnost”, ocijenila je Luhrmann za Kanal 10 TV kuće na Kosovu.
Za deset dana Ustavni sud BiH neće imati kvorum za održavanje sjednica Velikog vijeća. Sudija Miodrag Simović 3. novembra odlazi u penziju, a od sredine avgusta je upražnjeno i mjesto penzionisanog Mate Tadića. Tako će od početka novembra u Ustavnom sudu BiH biti samo četvero domaćih sudija. Kvorum za održavanje sjednice Velikog vijeća je pet.
“Veliko vijeće čine sudije koje su izabrali nadležni zakonodavni organi entiteta”, piše u članu 10. Pravila Ustavnog suda BiH.
U članu 11. Pravila Ustavnog suda BiH piše da “većina svih sudija Ustavnog suda (najmanje pet sudija) čini kvorumza održavanje Plenarne sjednice i sjednice Velikog vijeća.
Od domaćih sudija, odnosno onih koje je su imenovali entitetski parlamenti, u mandatu su trenutno Valerija Galić, Seada Palavrić, Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević. No, prisustvo njih četvero nije dovoljno da bi se održala sjednica Velikog vijeća Ustavnog suda BiH.
Za ovu situaciju direktno je odgovoran aktualni saziv Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH kojim predsjedava Mirsad Zaimović iz SDA. Evo i kako.
Mirsad Zaimović
Ustavni sud BiH ima devet sudija. Dvoje sudija imenuje Narodna skupština Republike Srpske, dok četvero sudija imenuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Troje međunarodnih sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedništvom BiH.
“Sudije koje će biti imenovani nakon prvog saziva služiće do navršenih 70 godina života izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija”, piše u Ustavu BiH.
Sredinom avgusta, sudija Mato Tadić koji dolazi iz kvote federalnih sudija, napunio je 70 godina zbog čega je, u skladu sa Ustavom BiH, morao u penziju.
Dva i po mjeseca prije nego što će Mato Tadić napuniti sedamdeset godina, Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH donio je odluku o imenovanju članova Radne grupe za provođenje procedure izbora sudije Ustavnog suda BiH kojeg bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH. Za članove Radne grupe su imenovani Mladen Bošković (HDZ BiH), Ismet Osmanović (SDA), Samer Rešidat (DF), Hakija Zajmović (Udruženje sudija FBiH) i Božana Banduka (Općinski sud Kiseljak). Na prijedlog SDA-ovog predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Mirsada Zaimovića, za predsjednika Radne grupe je imenovan Mladen Bošković iz HDZ-a BiH. Od tog trenutka počinju opstrukcije.
Krajem jula je istekao rok za podnošenje prijava koje je trebala razmatrati ova Radna grupa. Za sudiju Ustavnog suda BiH iz Federacije prijavilo se 14 kandidata. To su Boris Barun, Danica Šain, Sanela Butigan-Gorušanović, Ivo Rozić, Zvonko Mijan, Ivan Miličević, Marin Vukoja, Monika Mijić, Zdravko Lučić, Bariša Čolak, Mario Širić, Željka Marković Sekulić, Mirko Miličević i Mile Lasić. Međutim, Mladen Bošković (HDZ) nije sazvao nijednu sjednicu Radne grupe. Istodobno, grupa zastupnika iz Parlamenta Federacije tražila je od Mirsada Zaimovića da on sazove Radnu grupu ili da ovlasti nekog od drugih članova Radne grupe da sazovu sjednicu. Zaimović je, međutim, to odbio. Iako je mogao tražiti da sva imena budu dostavljena Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, pa da zastupnici izaberu sudiju, ovaj SDA-ov kadar ni to nije uradio. Zbog toga je Tadićevo mjesto upražnjeno od sredine avgusta.
Početkom novembru ove godine, u penziju mora i Miodrag Simović. Njega je imenovala Narodna skupština Republike Srpske. Iako je procedura bila pokrenuta, NSRS do danas nije imenovala Simovićevog nasljednika. Tako će i njegovo mjesto nakon 3. novembra ostati upražnjeno, zbog čega više neće biti kvoruma za održavanje sjednica Velikog vijeća.
“Veliko vijeće, većinom glasova svih sudija Ustavnog suda (najmanje pet sudija), odlučuje o predmetima iz nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.a), kada ih pokrenu neovlašteni podnositelji, i člana VI/3.b) Ustava, koji nisu uvršteni u dnevni red Ustavnog suda u Plenarnoj sjednici, i o drugim pitanjima koja se uvrste na dnevni red sjednice u skladu sa Ustavom i ovim pravilima“, navedeno je u članu 10. Pravila Ustavnog suda BiH.
Prošlomjesečni službeni put Admira Suljagića u Laktaše i Banja Luku odredio je većinu u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koja je imenovala Milanka Kajganića za glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Na tom je putu, saznaje Istraga, direktor Sekretarijata VSTV-a obećao pravosudnim kadrovima iz Republike Srpske da će ubijediti Halila Lagumdžiju da promijeni stav u vezi sa Kajganićevim izborom.
“Popustite me”,napisat će Halil Lagumdžija novinaru Istrage kao odgovor na pitanje da li je počeo lobirati za Milanka Kajganića protiv čijeg je imenovanja donedavno bio.
Kažemo, bio. Jer sve dok Admir Suljagić nije otputovao u Banja Luku i Laktaše Lagumdžija je uvjeravao svoje prijatelje i kolege VSTV-a da Kajganić neće proći. Onda je uslijedio dogovor sa Srđanom Forcom, članom VSTV-a iz Banja Luke i neformalnim “šefom” srpskih kadrova u VSTV-u.
Priča počinje na sjednici Podvijeća za izbor glavnog državnog tužitelja. Predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija je, nakon zatvaranja konkursa, bio član Komisije koja je obavljala intervjue sa kandidatima. Tada je, prema informacijama Istrage, dao sve petice Milanku Kajganiću i Miroslavu Janjiću kako bi, obrazložio je kolegama, zadržao neutralnost. Kajganić je, zahvaljujući glasovima Srđana Force i Snježane Petković, preskočio Janjića, ali na sjednici Podvijeća je, preglasavanjem Milanko Kajganić je bio prvorangirani sa 131,4 boda. Na drugom mjestu je, nakon što su mu Forca i Petkovićeva drastično umanjili ocjene, bio Miroslav Janjić. On je zaostajao za Kajganićem svega 1,6 bodova. S obzirom na to da je proces ocjenjivanja bio kontaminiran, predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija je na sjednici predložio poništavanje konkursa. Srđan Forca i Snježana Petković su bili protiv, ali su drugu članovi VSTV-a podržali Lagumdžijin prijedlog. No, predsjednik VSTV-a je ubrzo nakon toga imao razgovor sa Admirom Suljagićem i odlučio se za promjenu mišljenja.
“Vi nemate m…”, reći će Lagumdžiji član VSTV-a Mustafa Šabić, nakon što se uoči septembarske sjednice predsjednik Vijeća predomislio.
Iako je dan uoči sjednice predložio poništavanje konkursa, Lagumdžija se nakon razgovora sa svojim “mentorom” Admirom Suljagićem predomislio, pa je članovima Vijeća predložio izjašnjavanje o Milanku Kajganiću za oktobarsku sjednicu.
“Nije bilo nikakvog pritiska da imenujem Kajganića”, rekao je nakon sjednice VSTV-a Halil Lagumdžija.
Ali zbog čega je, onda, predsjednik VSTV-a za trideset dana tri puta promijenio mišljenje?
Prvo je, podsjećamo, kao član Komisije za izbor glavnog tužioca dao najveće ocjene Kajganiću i Janjiću, uvjeravajući kolege da je to dio njegove strategije koja će rezultirati izbacivanjem Milanka Kajganića iz utrke za glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Već naredne sedmice, krajem septembra, Lagumdžija će predložiti poništavanje konkursa za izbor glavnog tužioca. No, tada na scenu stupa Admir Suljagić koji preko Drine Galičića, svog prijatelja iz projekata i Delegacije EU, uspijeva isposlovati “međunarodnu podršku” za ubrzavanje procesa izbora glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Lagumdžija, stoga, na samoj sjednici VSTV-a mijenja svoj stav.
“Gospodo, u ovako jeftino režiranom filmu ja ne želim učestvovati. Izvolite, poništavajte, radite šta hoćete”, kazao je na prošloj sjednici VSTV-a član Vijeća Sanin Bogunić, obraćajući se direktno predsjedniku Halilu Lagumdžiji.
I kada je morao birati između članova VSTV-a i Admira Suljagića, Lagumdžija je izabrao ovog drugog. Na današnjoj sjednici VSTV-a je glasao za imenovanje Milanka Kajganića za glavnog tužioca. Osim Lagumdžije, Kajganića su uglavnom podržali kadrovi iz RS-a okupljeni oko Srđana Force s kojim je Suljagić u proteklom periodu dogovarao brojna imenovanja. Forca je, objavljivali smo nekoliko puta, u porodičnim vezama sa odbjeglim ratnim zločincem Ljubanom Ećimom koji je povezan sa srbijanskim podzemljem. Danas imenovani Milanko Kajganić je, prema snimcima koje je Istraga objavila prošle godine, bio involviran u misiju spašavanja generala Milomira Savčića, optuženog da je počinio genocid u Srebrenici. No, to Suljagiću i Lagumdžiji nije smetalo. Naprotiv.
Istraga.ba će u narednim danima objaviti interne dokumente VSTV-a koji se odnose na proces imenovanja i koji dokazuju na koji su način Suljagić, Forca i Lagumdžija vršili imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija u BiH.
Dok skoro cijeli svijet zabranjuje i blokira ruske državne kanale Sputnjik i Russia Today, Telemach d.o.o. i dalje u svojoj ponudi ima propagandne kanale Ruske Federacije.
Na broju 603, među informativnim kanalima, i danas, 1. marta 2022. godine, šest dana nakon početka ruske agresije na Ukrajinu,možete pronaći kanal Russia Today na kojem se, cjelodnevno, emitiraju vijesti na englesleskom jeziku. U pitanju je, naravno, ruski propagandni kanal čije je emiritanje još početkom februara ove godine zabranila i Njemačka.
Russia Today u ponudi Telemacha
“Komisija je 1. februara zvanično zabranila organizovanje i emitovanje programa RT DE u Njemačkoj, jer za to ne postoji potrebna dozvola u skladu sa medijskim zakonodavstvom”, navedeno je u saopćenju za javnost njemačke komisije zadužene za regulaciju medija.
Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, njemački primjer slijedila je i Evropska unija.
“Zabranićemo medijsku mašinu Kremlja u EU. Državni mediji RT i Sputnjik, kao i njihove filijale, više neće moći da šire svoje laži, da opravdaju rat (predsjednika Rusije Vladimira) Putina i da siju podjele u našoj Uniji. Razvijamo alate za zabranu njihove otrovne i štetne dezinformacije u Evropi”, kazala je krajem prošle sedmice Ursula von der Leyen.
Koliko su relevantni ruski mediji, dokazuje i odluka regulatorne komisije u Rusiji-Roskomnadzor da prošle subote naloži nacionalnim medijima da iz svog sadržaja uklone svako spominjanje civila koje je ubila ruska vojska u Ukrajini, kao i izraze “invazija”, “ofanziva” ili “objava rata”.
Odluke Brisela, međutim, nisu promijenile stav Telemacha, kompanije iza koje stoji srbijanski biznismen Dragan Šolak. Tako ste u utorak ujutro, 1. marta, od 7.30 do 8 sati, putem Telemacha, na Russia Today mogli gledati reportažu o navodnim zločinima “nacističkih ukrajinskih jedinica” nad ruskim stanovništvom u Donbasu.
Reportaža RT-a o “ukrajinskim nacistima” u ponudi Telemacha
Telemach je, kao što je poznato, dio iste grupacije kojoj pripada i N1 televizija. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, u programu N1 Sarajevo nekoliko puta su gostovali proruski analitičari, među kojima se posebno izdvaja izvjesni profesor Anis Bajraktarević. U petak, 25. februara, od 13 sati i 15 minuta ovaj analitičar u programu N1 iznosio proruske stavove.
“Ja često govorim, Rusi ne blefaju. Rusi kad nešto kažu i ponove to, onda zbilja to i urade. Ruska strategija će ići na pacifikaciju Ukrajine”, kazao je “analitičar” N1 Anis Bajraktarević.
Analitičar Bajraktarević je, gostujuči u programu N1, negodovao što se jedinice takozvanih republika Donjecka i Luhanjska, formiranih na teritoriji Ukrajine, nazivaju “paravojnim jedinicama”.
“Postoje eufemizmi o separatistima, o proruskim jedinicama. To su zapravo Rusi koji žive u Luhanjsku i Donjecku. To su entički Rusi. Oni nisu nikakvi proseparatisti”, rekao je Bajraktarević gostujujući, po ko zna koji put, u programu N1 televizije.
No, nisu samo analitičari N1 iznosili sporne stavove. Tako je, naime, na portalu N1 televizije u Sarajevu, nekoliko sati nakon početka ruske agresije na Ukrajinu objavljen članak pod naslovom – “Kako će se kriza u Ukrajini reflektirati na građane BiH”. Ništa, naravno, ne bi bilo sporno da tekst nije ilustrovan kartom, prema kojoj je ukrajinski poluotok Krim pripisan Rusiji.
Ova karta je, prema informacijama Istrage, uklonjena tek nakon što je ukrajinski diplomata u BiH intervenirao kod rukovodstva N1 televizije.
Osim ove karte, još nekoliko slučajeva zabilježenih na portalu N1 Sarajevo može se ocijeniti, u najmanju ruku, spornim.
“Banjalučani o krizi u Ukrajini: Rusija nikada nikoga nije napala”, glasio je naslov objavljen svega nekoliko sati prije nego je Rusija krenula u frontalni napad na Ukrajinu.
Da stvar bude još simptomatičnija, urednici N1 televizije odlučili su “sponzorisati” ovaj tekst na svojoj Facebook stranici, kako bi ga pročitalo što više ljudi.
Osim sa građanima Banja Luke, N1 je neposredno pred početak ruske agresije objavio i razgovor sa Danetom Čankovićem, predsjednikom Pokreta “Izbor je naš”, koji je otvoreno iskazao podšrku Rusima, a koji je ranije vodio kampanju protiv NATO-a.
“Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod”, naslovio je N1 svoj članak objavljen 21. feebruara 2022. godine u 14 sati i 16 minuta.
Trećeg dana ruske agresije na Ukrajinu, N1 je objavio vijest da su “Rusi ušli u Kijev”. No, prava istina je da su to bile diverzantske grupe ruske vojske, koje su mnogo ranije ubačene u glavni ukrajinski grad. Ruska vojska do danas nije ušla niti je okupirala Kijev. Osim toga, N1 televizija je na svom je blogu objavila kartu, prema kojoj su skoro svi veliki gradovi, uključujući Harkov i Kijev, pod okupacijom.
Na karti koju su objavili relevantni izvori, može se, zapravo, stvarni napredak ruskih snaga u Ukrajini.
N1, rekosmo, pripada istog grupaciji kao i Telemach d.o.o., najveći kablovski operater koji nije iz svoje ponude nije ukolonio rusku propagandnu TV stanicu Russia Today.
Nedžad Kahrimanović, brat ubijene Amre Kheimanović, koji se u medijima predstavlja kao borac protiv femicida i najavljuje rušenje sistema, dva puta je pravosnažno osuđivan zbog nasilja u porodici, a trenutno mu se sudi zbog zlostavljanja dvije bivše supruge i malodobne kćerke.
Istraga.ba u posjedu je optužnice Kantonalnog tužilaštva Tuzla koja je podignuta 14. decembra prošle godine i u kojoj je navedeno da je Nedžad Kahrimanović do sada već dva puta pravosnažno osuđivan zbog nasilničkog ponašanja u porodici.
Prvi put Kahrimanović je osuđivan u septembru 2013. godine ka krivično djelo laka tjelesna povreda, kada je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2000 KM. Drugi put Nedžad Kahrimanović je osuđen u avgustu 2018. godine zbog krivičnog djela nasilje u porodici. Tada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jednog mjeseca.
Kahrimanović je nasilje u porodici počinio i u julu 2020. godine, ali je njegova supruga zbog straha za život povukla prijavu i istraga je obustavljena. Evo kako je nasilje opisano u prvobitnoj naredbi o provođenju istrage.
“Dana 22.7. 2020. godine, oko 20.30 sati u Tuzli, iako svjestan da nasiljem, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu, što je i htio, u porodičnoj kući, svoju nevjenčanu suprugu M.N., verbalno vrijeđao, a kada je ista počela plakati rekao joj je da izađe na terasu, a kada je izašla na terasu, nije prestala plakati, pa je izašao na terasu i rukama uhvatio s leđa N. oko struka i bacio na pod, a zatim je uhvatio za noge i vukao po podu, te je tako unio u kuću dok mu je ista bila okrenuta leđima zadao joj udarac u predjelu potiljka te je nastavio vući po podu kuće, kojom prilikom je M. N. zadobila tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede glave”, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.
No, kako je supruga povukla iskaz, postupajući tužilac je obustavio istragu.
Tri godine kasnije, Nedžad Kahrimanović je ponovo počinio krivično djelo nasilje u porodici zbog čega je protiv njega Kantonalno tužilaštvo Tuzla podiglo optužnicu, a suđenje je u toku. U ovom slučaju Nedžad Kahrimanović je zlostavljao drugu bivšu suprugu i malodobnu kćerku. Evo navoda iz optužnice.
“Dana 8. marta 2023. godine, oko 22.15, i dana 9. marta, oko 10.45, u Tuzli, iako svjestan da nasiljem, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje svoje maloljetne kćerke K.A., (17 godina), i bivše supruge K.A.m a što je i htio, nakon što je u ranijem periodu u više navrata malodobna K.A. koja nakon razvoda roditelja živi sa majkom, nazivao pogrdnim imenima, pa je dana 8. 3. oko 22.15 malodobnu K.A. nazvao sa svog telefona dok se nalazila u porodičnom stanu sa majkom A., te je tom prilikom povišenim tonom malodobnoj K.A. upućivao pogrdne i uvrjedljive riječi govoreći joj da je lažov, lopov, svinja debela,, glupača, kurva, te joj prijetio da će je osramotiti u školi, da joj je bolje da se ubije, te rekao da će ubiti nju i njenu majku A., govoreći – “ubit ću vas, majku vam j….”, da bi narednog dana došao do Gimnazije u vrijeme velikog odmora gdje je u dvorištu prišao svojoj malodobnoj kćerki, koja je bila u društvu drugarica iz razreda, te joj ponovo uputio pogrdne riječi, a zatim je dva puta pljunuo u lice, ugrozivši na taj način ir i psihičko zdravlje svoje kćerke i bivše supruge”, navedeno je u optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzla.
Ovo je, dakle, kraća verzija pravosudne biografije Nedžada Kahrimanovića koji je, nakon što je pripadnik MUP-a TK, brutalno ubio njegovu sestru Amru, postao predvodnik “borbe protiv Femicida” u Tuzlanskom kantonu, najavljujući u medijima rušenje sistema.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Koliko su relevantni ruski mediji, dokazuje i odluka regulatorne komisije u Rusiji-Roskomnadzor da prošle subote naloži nacionalnim medijima da iz svog sadržaja uklone svako spominjanje civila koje je ubila ruska vojska u Ukrajini, kao i izraze “invazija”, “ofanziva” ili “objava rata”.
