Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske obavijestila u petak javnost da je ”Rafinerija nafte Brod” predala Zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja za izgradnju direktnog gasovoda. Ništa ovdje ne bi bilo čudno da se ne radi o već izgrađenom gasovodu, čije su cijevi ispod rijeke Save postavljene tokom noći. To je onaj gasovod koji niko nije vidio da se gradi i koji prelazi međudržavnu granicu BiH i Hrvatske. Nijedno odobrenje za izgradnju ovog gasovoda nisu izdali državni organi BIH i sada entitetski Regulator iz Trebinja izdaje obavještenje o podnesenom zahtjevu Rafineriji Brod za izdavanje prethodne saglasnosti za izgradnjiu direktnog gasovoda. Prethodna saglasnost se odnosi za gasovod promjera 16 inči (cijev promjera kojom se snabdijeva grad Sarajevo) i koji je već izgrađen.
Da li treba podsjećati da je ovo gasna interkonekcija između dvije suverene države, BiH i Hrvatske, a ne direktni vod kojim se Rafinerija priključuje na gasni transportni sistem entiteta Republika Srpska?
Ukratko, kada imate problem prilikom priključenju na transportni sistem Republike Srpke tada se obratite Regulatoru iz Trebinja i on će vam izdati prethodnu saglasnost da se priključite direktnim vodom na transportni sistem Hrvatske i to za sistem koji je već izgrađen pod okriljem noćii. Kada je vec izgrađen direktni vod nije problem da javno tražite saglasnost od Trebinja za međunarodnu interkonekciju jer jedna saglasnost više, makar naknadno izdata, neće štetiti, a ionako će se svi praviti da to nije izgrađeno.
Zašto će se svi praviti da nije izgrađeno?
Pravilnikom o izgradnji direktnih gasovoda u članu 11. je propisano da Regulatorna komisija s ciljem utvrđivanja činjenica vrši pregled lokacije za izgradnju direktnog gasovoda.
Sada se postavlja pitanje da li će komisija izaci na teren radi utvrđivanja činjenica i da li će u istom trenutku svi članovi komisije privremeno izgubiti vid i neće konstatovati da je direktni gasovod već izgrađen.
Ovo je III energetski paket na entitetski način, a Hrvatska će se praviti da taj direktni gasovod ne dolazi iz BiH već da se to njen kupac priključuje na njen transportni sistem.
Pored ovoga, u članu 17. tačka z) Pravilnika propisano je da se uz zahtjev prilaže i termin plan izgradnje direktnog gasovoda. Regulatorna komisija u svom obavjestenju konstatuje da je zahtjev uredan. Ako je uredan onda sigurno sadrži i termin plan izgradnje nečega što je vec izgrađeno.
Pravilnikom je, isto tako, u članu 19. tacka đ)propisano da se izgrađeni direktni gasovod može koristiti samo za snabdijevanje gasom krajnjeg kupca priključenog na direktni gasovod. Krajnji kupac je u ovom slučaju Rafinerija Brod i sada se postavlja pitanje zbog čega je u krugu Rafinerije izgrađeno CNG postrojenje. Preko CNG postrojenja Rafinerija je planirala snabdijevati i druge kupce prirodnog gasa i to je bila osnova za izradu ekonomske opravdanosti direktnog gasovoda.
Pravilnik je jasan i ovo znači da niti kubik gasa ne smije biti prodan bilo kome osim Rafineriji Brod.
Autori ovog besmislenog zahtjeva za traženje prethodnog odobrenja za izgradnju direktnog gasovoda su zanemarili sve ono što Pravilnik propisuje, a Regulatorna komisija će u sljepom izvršavanju datog zadatka zažmiriti na sve činjenice koje govore da je gasovod izgrađen, da je to međunarodna interkonekcija, da je termin plan već ispunjen, da je zaobiđena država i da Rafinerija nije ni trebala izgraditi CNG postrojenje u svom krugu.
Ovo je samo još jedan dokaz potrebe za državnim zakonom o gasu kojim će se dati pune ingerencije državnom regulatoru i čime će se onemogućiti ovakve aktivnosti.
Više desetina osoba vakcinisano je mimo procedura na punktu u sarajevskoj dvorani Zetra, saznaje Istraga.ba. Da je bilo zloupotreba, potvrdio nam je i Ademir Spahić, koordinator aktivnosti između javnih zdravstvenih ustanova Kantona Sarajevo.
“Dobio sam prijavu da postoje određene zloupotrebe prilikom vakcinisanja na Zetri. Navodno je vakcinu je primio manji broj pacijenata koji nisu prijavljeni putem aplikacije i koji nisu dobili termin za vakcinaciju”, kazao nam je Spahić.
Istraga.ba razgovarala je sa tri osobe srednje životne dobi koje su se uspjele vakcinisati u Zetri iako nisu bile na spisku za vakcinaciju. Veći dio njih je vakcinisan ove sedmice, prije i tokom bajramskih praznika.
“Samo sam se pojavio u Zetri i vakcinisan sam. Nisam bio na spisku”, rekao nam je jedan od građana Sarajeva uz uslov da mu ne otkrivamo identitet.
Drugi sagovornici Istrage su rekli da su primili vakcinu Pfizer iako nisu bili na spisku za vakcinaciju.
“Od početka imunizacije u dvorani Zetra tretirali smo 16000 ljudi i moguće je da je manji broj osoba zloupotrijebio sistem. Nakon što sam informisan u vezi sa mogućim propustima, u ponedjeljak 17. maja ćemo održati sastanak kod ministra zdravstva Harisa Vranića. Tražit ćeo pooštravanje kontrole identifikacije prilikom vakcinacije u smislu konciznijeg i jasnijeg plana imunizacije, kao i poziva od strane Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo prema pacijentima. Moguće je i angažovanje agencije za zaštitu na ulazu i izlazu”, ustvrdio je Spahić, navodeći, pak, da ne bi “trebalo biti značajnijih zloupotreba, jer su ispred Zetre prisutne novinarske ekipe”.
Prema informacijama Istrage, brojne zloupotrebe su zabilježene u četvrtak, prvog dana Bajrama, kada su u jutarnjim satima vakcinisane osobe srednje životne dobi. Istog dana su sa punkta vraćene osobe koje boluju od multipla skleroze.
Inače, tokom proteklih tridesetak dana mimo procedura je vakcinisano i nekoliko službenica Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, kao i nekoliko novinara mlađe životne dobi.
Krajem aprila direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Lela Bičakčić, pozivajući se na dva saopćenja Vlade Kantona Sarajevom, objavila je na društvenim mrežama da je “nestalo 1840 vakcina”.
Prema prvom saopćenju na koje se pozvala, objavljenom 19. aprila ove godine, ministar Haris Vranić rekao da Vlada KS trenutno na raspolaganju ima 12.800 vakcina.
te brojke su se promijenile svega 8 dana kasnije.
“Danas je posljednji dan imunizacije u u dvorani Zetra sa vakcinama pristiglim u prvom kontigentu. Od 10.960 doza namijenjenih našim najstarijim građanima ostalo je još oko 500”, navedeno je u saopćenju od 27. aprila.
Kantonalni ministar zdravlja Haris Vranić nekoliko puta je na konferencijama za medije govorio kako će on spriječiti svaki vid zloupotreba. No, posljednjih je dana postalo očigledno da su u procesu vakcinacije počinjene brojne zloupotrebe.
Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.
Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.
“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”,objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.
U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.
Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.
Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.
Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.
O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.
“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.
S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine
“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.
Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.
Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH ukinula je suspenziju Vladimiru Špoljariću, saznaje Istraga.ba. On se, prema našim informacijama, u ponedjeljak pojavio u Kantonalnom sudu u Sarajevu i obavijestio vršiteljicu dužnosti predsjednika Suda da je od ove sedmice on ponovo na čelu te pravosudne institucije. Inače, krivični postupak protiv Vladimira Špoljarića je u toku, tako da će on ubuduće istovremeno biti i predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu i optuženik pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Vladimira Špoljarića zbog sumnje da je “uznemiravao, vršio nasilje na osnovu pola i seksualno uznemiravao uposlenicu Kantonalnog suda u Sarajevu Enisu Pazalju, čime je prekršio Zakon o ravnopravnosti polova”.
Prema optužnici, kako je objavio detektor.ba, to je prouzrokovalo uznemirenost kod oštećene, jer se događalo na radnom mjestu i jer je optuženi oženjen i otac. Oštećena je osjećala, kako se navodi, strah da dolazi na posao.
Navodi se da je Špoljarić iskoristio fotografije optužene, koje je ona službeno dostavila Sudu, te ih odštampao na dvije šolje koje je ostavio u njenoj kancelariji. Kako se dodaje, u njen ormar je ostavljao razne stvari, kao što je bajadera u obliku srca i poruka “volim te”.
Osim krivičnog postupka, protiv Špoljarića je u toku i disciplinkski postupak pokrenut na osnovu tužbe Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a. Sredinom aprila ove godine Prvostepena disciplinska komisija odbila je tužbu, cijeneći je neosnovanom. Nakon toga UDT je uložio žalbu Drugostepenoj disciplinskoj komisiji koja je, u međuvremenu, odlučlia da ukine suspenziju tuženom Špoljariću.
Pojednostavljeno, to izgleda ovako. Rudnik Kreka nabavi šest mašina za potrebe svojih površinskih kopova. Skupocjene mašine, potom, rade do isteka garantnog roka. Onda se naglo pokvare pa uprava Kreke samo u jednoj godini, sa samo jednom kompanijom (Junuzović Kopex, 2018. godina), bez tendera, potpiše sporazume o iznajmljivanju mašina u vrijedne 320 hiljada maraka. Te 2018. godine na iznajmljivanje privatnih mašina od tri kompanije, bez primjene Zakona o javnim nabavkama, utrošeno je skoro milion maraka. Plus ugovori potpisani u skladu sa Zakonom. Za to vrijeme, ulaganja u rudničke mašine čiji je garantni rok istekao 2017. godine iznosila je – nula konvertibilnih maraka. Posade, odnosno rudari koji su bili angažovani pokvarenim rudničkim mašinama, nisu radili. Plaću su uredno primali, kao što su uredni isplaćivane i tranše privatnim kompanijama čije su mašine bile angažovane na poslovima koje su trebale raditi rudničke mašine nabavljene u procesu dokapitalizacije sa Elektroprivedom BiH. U nastavku ćemo detaljnije.
U postupku dokapitaliazacije, Elektroprivreda BiH je 2014. godine obezbijedila novac za nabavku šest buldožera za potrebe površinsklih kopova “Šikulje” i “Dubrave”, koji posluju pod okriljem Rudnika Kreka Tuzla. Na osnovu ugovora od 23. aprila 2014. godine, firma NGH d.o.o. Tuzla isporučila je šest buldožera proizvođača “Lieberherr PR”. Kada je u novembru 2020. godine Komisija Elektroprivrede BiH izašla na teren kako bi provjerila stanje mašina koje nabavila, zatečeno je katastrofalno stanje.
“Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 1- neispravan, procjena ulaganja 300 hiljada KM. Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 2, predložen za rashod, Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 3, neispravan, procjena ulaganja za osposobljavanje 290 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 8, ispravan, procjena ulaganja, 200 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 9, predložen za rashod, Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 10, predložen za rashod”, navedeno je u internom aktu Elektroprivrede BiH.
Dakle, od šest nabavljenih buldožera, tri su bila namijenjena za “rezervne dijelove” i staro željezo. Prema istom dokumentu, buldožeri su stavljeni van upotrebe odmah po isteku garantnog roka.
Da bi se osposobila tri buldožera, potrebno je bilo, kako se vidi u dokumentu, investirati ukupno 790 hiljada maraka.
“Bez uvida u postupak otklanjanja kvarova, na radnim mašinama, koje su po posljednjoj Analizi predložene za rashod, može se zakljuiti da se problemu obezbjeđivanja rezervnih dijelova kao i održavanju nije postupilo adekvatno i blagovremeno”, zaključuje Komisija.
Kao primjer ovakvog poslovanja, Komisija navodi podatke o buldožeru broj 2, angažovanom na Rudniku Dubrave. Taj buldožer je, naime, bio najefikasniji u periodu do isteka garantnog roka, 1. jula 2016. godine.
“Nakon deset dana (11.7.2016. godine) evidentirano je sljedeće: “Mašina obustavljena zbog donjeg postroja (vodeći točkovi, viseće i gazeće rolke, segmenti greda, popucale čahure na glidovima). SKinut alnaser i postavljen na Liebherr int broj 2”. Zaista je malo vjerovatno da su se detektovani kvarovi desili u periodu od 10 dana”, primjećuju članovi Komisije.
Od trenutka kada je istekao garantni rok, svi nabavljeni buldožeri su se počeli kvariti, a Rudnik Kreka Tuzla je počela angažirati mašine privatnih kompanija koje godinama posluju sa Rudnikom. Prema podacima Transparency Internationala, samo tokom 2018. godine, Rudnik Kreka je potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije.
“Tokom 2018. godine godine tuzlanski Rudnici Kreka dodijelili su firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company bez tendera poslove vrijedne oko 950.000 KM”, navedeno je u Izvještaju Transparency Internationala.
Kako ne postoji zakonska obaveza, objasnili su u Transparencyu, raspisivanja tendera za nabavke do 6.000 KM bez PDV-a, uprava rudnika isparčala je ovaj veliki posao na 149 dijelova i sklopila toliko direktnih sporazuma sa ove tri kompanije.
No, nisu ovo svi ugovori koji se odnose na iznajmljivanje. Otkako su se rudničke mašine pokvarile, a Kreka nije izdvojila 790 hiljada KM za njihovu popravku, za potrebe površinskih kopova u Dubravama i Šikuljama, slične mašine su iznajmljivane i od kompanija Den Alm d.o.o. Lukavac, Titanik d.o.o. Tuzla i, naravno, kompanija Junuzović Kopex Lukavac. Prema nepotpunim podacima, privatne kompanije od 2018. godine do danas od Rudnika Kreka naplatile najmanje 5 miliona maraka za iznajmljivanje mašina za poslove koji su su trebali biti urađeni mašinama nabavljanim u postupku dokapitalizacije koju provodi Elektriprivreda BiH.
Incident koji se prije dva dana (6.maja) dešavao ispred “Avazovog” “Twist Towera” kada su policijski specijalci Kantona Sarajevo pod punom borbenom opremom opkolili, pretresli i legitimirali grupu muškaraca prijavljenih za prijetnje i pripremu napada na novinare “Dnevnog Avaza” dobio je svoj nastavak u medijskoj interpretaciju tog događaja. Uredništvo, novinari, kao i vlasnik ovog dnevnog lista dan kasnije nastavili su otkrivati nepoznate i neprovjerljive detalje koje su pratile taj indident, “otkrivajući” tako ozbiljnu zavjeru i široku mrežu ljudi koji su navodno uključene u nju.
U službenoj informaciji Kantonalnog MUP-a navodi se da je (6.maja) “u prostorije Druge Policijske uprave pristupio novinar te kuće (“Dnevnog Avaza”) i podnio prijavu da su na njegovu štetu dan ranije izvršeno krivično djelo iz člana 183. KZ BiH (ugrožavanje sigurnosti) o čemu je upoznat tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo”. U saopćenju se dalje navodi da su pod nadzorom tužitelja “policijski službenici nastavljaju rad na potpunom rasvjetljavanju i dokumentovanju svih okolnosti vezanih za događaj sa obilježjem navedenog krivičnog djela”.
Portal “Dnevnog Avaza” neposredno nakon policijske intervencije pritovi nasilnik ispred njihovog objekta objavio je snimak za video-kamera iz unutrašnjosti “Twist Towera” pod naslovom: “Pogledajte kako su dvojica automafijaša prijetila novinaru crne hronike “Dnevnog avaza”. U članku se objašnjava da su dvojica muškaraca prethodnog jutra boravila u prostorijama jednog od zakupaca u “Tornju”, nakon čega su se spustili “do redakcije “Dnevnog Avaza” gdje su zbog ranijeg pisanja o ovom slučaju prijetili novinaru “Crne hronike” Admiru Aljimiju”. Portal navodi da su “…Muškarci pokušali ući u redakciju, ali je “novinar stao ispred njih i rekao im da ne mogu ući u službene prostorije i pitao ih da se predstavi što su oni odbili.”
Na video-snimku se vidi da je on nastao 5. maja, kako “Avaz” precizira, u “jutarnjim satima”.
Iz citiranog saopćenja KMUP-a saznajemo da je novinar “Avaza” prijetnje prijavio Policijskoj upravi 24 sata kasnije, 6.maja, nakon čega je intervenirala specijalna policija. Prilično neuvjerjivo i amatreski djeluje to što novinar prethodnoga dana nije prijetnje dvojice okorjelih kriminalaca shvatio kao vjerodostojne i ozbiljne i o njima informirao policiju, nego je to učinio narednog dana kada su se oni sa još nekolicinom također kriminogenih likova našli ispred “Tornja”?! Prema prvim informacijama iz policijskih izvora, na licu mjesta su identifikovana četiri muškarca od ranije poznata organima reda i zakona, Peđa Spaić, Strahinja Pandurević, Danilo Cicović i Milutin Danilović. Tek naknadno istoga dana, nakon pisanja portala “Istraga” doznalo se da je pretresena i legimirana i peta osoba, Elvis Keljmendi, sin poznatog kosovsko-bosanskog narko bosa Nasera Keljmendija. (Za njega se nakon bijega iz BiH prije sedam-osam godina zbog pokušaja ubojstva, prvi put čulo prošle godine kada je preuzeo lilčnu kartu BiH u Zvorniku)
Uskoro je tu informaciju potvrdio i sam Keljmendi junior koji je u razgovoru za jedan portal potvrdio da je podvrgnut policijskoj obradi ispred “Avazovog Tornja” dok je bio sa maloljetnim sinom svoga brata kojeg je vodio kod ljekara Emira Talirevića, čija se ordinacija nalazi u prostorijama “Avazovog Tornja”. I dvojica muškaraca koji su prethodnog dana snimljena sa novinarom “Avaza” također su rekli da su imali naručen pregled kod dr. Talirevića. Keljmendi je rekao da sa njima dvojicom i drugim osobama koje je policija pretresala nema nikakve veze, ali da ih poznaje. “Nisam nikoga udario, nisam nikome prijetio. Maloljetno dijete je doživjelo šok“, kazao je Keljmendi i najavi tužbu protiv policajaca koji su ga “zlostavljali”. Dječak sa kojim je, kako je rekao, nakon toga otišao kod psihologa, sin je njegovog brata Lirdona Keljmendija.
Svi putevi vode do doktora Talirevića
Da li je tek u trenutku kada se među auto-mafijašima ispred “Tornja” pojavio i Elvis Keljmendi to kod novinara “Dnevnog Avaza”, ili, pak kod njihovog šefa Fahrudina Radončića, upalilo crveni alarm, i proizvelo osjećaj “neposredne opasnosti” i ugroženosti? Ako ta pretpostavka ne stoji, zbog čega su se iz “Avaza” policiji obratili tek nakon što se Keljmendi pojavio sa djetetom ispred “Tornja”, dakle duže od 24 sata od incidentnog susreta novinara sa naprasnim kriminalcima?
Zbog čega bi pojavljivanje Elvisa Keljmendija moglo proizvesti paniku i strah i prisliti “Avazovog” gazdu za alarmiranje policije? Za odgovor na to pitanje trebalo bi bliže i podrobnije poznavati i podsjetiti na prirodu i historijat poslovnih i osobnih odnosa između Fahrudina Radončića i Elvisovog oca Nasera Keljmedija. Njih dvojica se poznaju tridesetak godina, iz vremena kada je Radončić stigao iz Crne Gore u Sarajevo, gdje je Keljmendi imao privatni biznis. Kretali su se prije rata u istom društvu. Zanimljiv detalj jeste da je Keljmedi bio podstanar kod porodice dr. Mirsada Kacile, uz pomenutog dr. Talirevića najdražeg Radončićevog liječnika. No, njihova puna suradnja se rasplamsala nakon rata, kada se Naser Keljmendi sa familijom vraća iz Slovenije i pokreće brojne unosne kriminalne poslove, a Radončić počinje svoj nezaustavljiv uspon na medijskoj, poslovnoj i političkoj sceni u BiH, a kasnije i cijeloj regiji. Dvojica vještih biznismena razmjenjuju nekretnine, organiziraju druženja, uz Keljmendijevu pomoć vlasnik “Avaza” nabavlja luksuzni vozni park.
Naser Keljmendi je sa porodicom naopustio Sarajevo i preselio u rodnu Peć 2013.godine, neposredno prije početka tužiteljsko-policijske antimafijaške akcije “Lutka” u kojoj je pohapšeno, a kasnije na dugotrajne robije osuđeno više osoba koje su bile povezane sa njim. U jednom novinskom intervjuu Radončić, koji će tih godina biti ministar sigurnosti BiH, reći će za njega da nije nikakav ozbiljan mafijaš nego tek “sitni kriminalac”.
Fahrudin Radončić i Naser Keljmendi su se posljednji put vidjeli u sudnici Specijalnog suda u Prištini gdje je novinski magnat i utjecajni političar Radončić svjedočio na suđenju njegovom nekadašnjem partneru za likvidaciju Ramiza Delalića-Ćele. Sa tim zločinom bio je dovođen u vezu i lider SBB-a, kao i nekolicina njegovih prijatelja i suradnika. (Naser Orić, Ekrem Lekić, Senad Šahinpašić…) Na kraju je Osnovni sud u Prištini početkom 2018.oslobodio Keljmendija optužbi sa likvidaciju Delalića, a osudio ga na šest godina zatvora zbog trgovine drogom.
Nakon izdražne zatvorske kazne Naser Keljmedni je u jesen prošle godine kao slobodan čovjek došao u Sarajevo, sreo se sa starim poznanicima i partnerima, ali ne i sa onim najvažnijim zbog kojeg je navodno i dolazio: svojim starim znancem Fahrudinom Radončićem. Ovaj ga je, međutim, tih dana izbjegavao i nije mu se javljao na pozive. Nakon što je o tome portal “SB” pisao u novembru prošle godine, uslijedio je nervozan i konfuzan odgovor “Utemeljitelja” Radončića. Optužio nas je da smo zajedno sa Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA-e) želji inscenirati njegov susret sa Keljmendijem kako bi mu se “napakovalo” neko kazneno djelo?! Tada smo prenijeli i sumnje koje su godinama cirkulirale u poslovnim i drugim kuloarima prema kojima je dio novca za izgradnju “Twist Towera” Radončić posudio od svog dudgodišnjeg porijatelja i partnera Keljmedija.
Da ovonedjeljni incident ispred “Avazovog Tornja” ima i “dimenziju više” od napada i prijetnji novinarima, potvrđuje tekst objavljen jučer(07.05.) na portalu “Avaza” naslovljen “Prijetili novinarima “Dnevnog Avaza” pa odmah nakon toga kolektivno otišli kod Denisa Stojnića” uz kojeg je priložena fotografija iz Stojnićevog ugostiteljskog objekta na kojoj on sjedi u društvu sa Elvisom Keljmendijem i dvojicom muškaraca “opasnog izgleda”, navodno iz Republike Srpske za koje se tvrdi da su prijetili novinaru “Avaza”. Tekst se završava eksplicitnom sumnjom-optužbom da je Stojnić okupio ovo društvo “po nalogu njegovog prijatelja Osmana Mehmedagića Osmice”. Time prijetnja novinaru “Avaza” od strane kriminalaca, koju je on prijavio policiji sa danom zakašnjenja, dobija mnogo ozbiljniji kontekst,eskalitra u širi obračun i zavjeru, stvarnu ili izumaštanu, na čijem vrhu stoji, ni manje ni više, nego šef krovne obavještajne agencije u BiH!?
(Fahrudin Radončić optužuje Denisa Stojnića za urotu protiv Avaza)
Radončić pisao Stojniću
Da je Fahrudin Radončić cijeli ovaj incident, u osnovi i u početku “niskog intenziteta”, kako ga je i policija tretirala, shvatio smrtno ozbiljno i doživjeo kao atak na sebe, govori poruka koju je jučer popodne poslao Denisu Stojniću gdje je uz “inkriminiranu” forografiju iz kafića, objavljenu prethodno u “Avazu” napisao: “Ove koji napadaju novinare vi poslije ugošćujete, svaka čast tebi i narko-bossu Osmanu”. Stojnić mu je na svom Instargram profilu promptno odgovorio: “Sad ću napisati saopštenje jer ovo je strašno čime se novinari služe i lažu. Ova slika je nastala 21 marta, a sada je 7. maj”.
(Fotografija nastala prije dva mjeseca-Odgovor Denisa Stojnića na Radončićeve optužbe)
Svojevremeno je, dok su bili u ljubavi i prijateljstvu, Naser Keljmendi svom sinu Elvisu organizirao svadbu u famoznom Rotirajućem restoranu “Avazovog” nebodera u naselju Nedžarići. Ovaj je svadba ušla u sudske klupe i crne hronike tokom suđenja zločincu Zijadu Turkoviću koji je planirao izvest monstruozan napad eksplozivnim napravama na familiju Keljmendi i njihove goste. Zbog čega,15-ak godina kasnije, svako pominjanje prezimena Keljmendi, kretanje nekog od članova te familije u njegovoj blizini, kod “intelektualca, političara, i industrijalca” Radončića proizvodi nervozu, iracionalne reakcije i neumjerene optužbe i konstrukcije na račun ljudi koji mu se čine dijelom globalne zavjere protiv njega. Kakva tajna poslovna, ili neka druga veza postoji između Keljmendija i Radončića? Zbog čega dobri poznavatelji karaktera njihovog odnosa kažu da bi Radončić bio najsretniji kada bi se mogao zabraniti Keljmendiju ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Šta je, napokon, istina u tvrdnjama portala “Istraga” da je Elvis Keljmendi bio “svjedok suradnje Keljmendija i Radončića” i “da je snimak njegovog svjedočenja u posjedu istražnih organa”? Kome odgovara da se što prije saznaju odgovori na ova pitanja, a ko čini sve da ti odgovori nikad-zanikad ne dođu do javnosti..?
Elvis Keljmendi, sin Nasera Keljmendija, jedan od petorice kriminalaca koji su u četvrtak legitimisani ispred “Avaz Twist Towera”, saznaje Istraga.ba. Osim njega, policija je pretresla i legitimisala Peđu Spaića, Strahinju Pandurevića, Danila Cicovića i Milutina Danilovića.
“Nakon što su jučer određene osobe bliske kriminalnom miljeu u Sarajevu došle u redakciju ‘Dnevnog avaza’, nezadovoljne izvještavanjem novina o pojedinim akcijama pravne države prema njima, sličan incident ponovio se i danas. Redakcija ‘Dnevnog avaza’ zahvaljuje MUP-u KS na tome što su se u izuzetno kratkom roku profesionalno odazvali pozivu iz redakcije”, saopćili su u četvrtak popodne iz Avaza, ne navodeći imena osoba koje su se našle na udaru MUP-a Kantona Sarajevo.
Glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo Mirza Hadžiabdić je kazao da “policija vrši kontrolu određenih lica”. A među tim licima je, kako saznaje Istraga.ba, bio Elvis Keljmendi, sin narko boss-a Nasera Keljmendija, dugogodišnjeg poslovnog partnera Fahrudina Radončića i njegove kompanije Avaz. Prilikom legitimisanja, Keljmendi junior je kazao kako on nema veze sa “upadom u redakciju Avaza” i da je samo doveo mlađeg rođaka na pregled kod doktora Emira Talirevića čija se ordinacija nalazi u “Avaz Twist Tower”.
Podsjećamo, Naser Keljmendi bio je optužen pred kosovskim pravosuđem da je zajedno za Fahrudinom Radončićem i drugim osobama organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Prema informacijama Istrage, jedan od svjedoka saradnje Keljmendija i Radončića je Elvis Keljmendi i snimak njegovog svjedočenja u posjedu je istražnih organa. Inače, Radončića i Keljmendija vezuju brojni poslovi, od razmjene nekretnina do poklanjanja skupocjenih automobila. No, nakon što je Keljmendi izašao iz kosovskog zatvora, Radončić izbjegava susrete s njim.
Javio nam se državni tužilac Džermin Pašić. Traži da hitno, bez odlaganja, objavimo njegov demanti u vezi sa našom pričom o inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću koji je uz njegovu saglasnost vratio nevještačene telefone osobama osumnjičenim za krijumčarenje kokaina. Uglavnom, u svom demantiju tužilac Pašić ne negira dvije najbitnije činjenice. Prva, da su telefoni osumnjičenih vraćeni bez prethodnog vještačenja, i druga, da je njegova saradnica Maja Govedarica ispred zgrade Tužilaštva BiH vratila sporne telefone. Zbog tih je telefona inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, a mi demant od državnog tužioca Pašića. Za početak, prenosimo njegov demanti u cjelosti. Poslije toga slijedi kraći odgovor.
“Demant na tekst objavljen dana 06.05.2021. godine na poratalu www.istraga.ba pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“
U novembru 2020. godine sam na Vaše upite u vezi istog predmeta istrage (kojeg Vi nazivate predmet „Kokain“) odgovorio kako imam dojam da su Vaši upiti u ovom predmetu usmjereni na moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju u vezi sa mojim postupanjem na predmetu „Respratori“, što ste i objavili u Vašem tekstu dana 22.11.2020. godine.
Objavljivanjem teksta pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“ nesumnjivo ste potvrdili da je Vaše pisanje o ovom predmetu motivisano isključivo pokušajem moje lične i profesionalne diskreditacije radi mog rada na predmetu „Respiratori“, ali i dugim predmetima koji su u vezi sa ovim predmetom. Vaše neistinito, neprofesionalno i tendenciozno pisanje kojim me dovodite u vezu sa firmom članova porodice istražitelja SIPA-e, očito je usmjereno na pokušaj ometanja mog predanog i temeljitog profesionalnog pristupa u radu na navedenim predmetima.
Prije objave teksta na koji ovim putem reagujem niste od mene lično ili od Tužilaštva BiH zatražili provjeru istinitosti niti jednog navoda iz Vašeg teksta, što ste bili u profesionalnoj obavezi.
U tekstu ste bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu (imate pravo na Vaše mišljenje da li sam dobar tužilac ili sam loš tužilac), već su to netačne tvrdnje koje navode na određeni zaključak, što je očito Vaš cilj.
Nisu tačne tvrdnje u vašem tekstu:
„….u Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“;
„SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“;
„Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“;
„Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba“;
„Od februara do maja prošle godine, Pašić nije preduzeo nijednu radnju u ovom slučaju“;
„Pašić je, prema informacijama istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu…“;
„…Pašićev dugogodišnji „privatni“ istražitelj Robert Ristić,…“.
„…koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina“;
„Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH“.
Od vas zahtjevam da ovaj demant bez odlaganja i u cjelosti objavite na Vašem portalu. U protivnom, bit ću prinuđen tražiti ostvarivanje svojih prava putem tužbe i putem nadležnoh institucija”.
To su, dakle, navodi tužioca Džermina Pašića. Među devet “neistina” za koje nas optužuje nema našeg navoda “da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina“. Ako ga tužilac Pašić ne proglašava neistinitim, to znači da je – istinit. A upravo je ta činjenica bila presudna da inspektor Robert Ristić dobije otkaz u SIPA-i zbog zloupotreba u istrazi kojom je rukovodio – Džermin Pašić.
Idemo dalje. Tužilac Pašić tvrdi da smo “u tekstu bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu”. I to nije tačno. Prvo, autor teksta je o ovom slučaju kontaktirao tužioca Džermina Pašića 21. novembra i tom prilikom smo mu postavili sljedeća pitanja: “Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću i zbog čega telefoni nisu vještačeni“.
Ovo je bio njegov odgovor: “Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”.
Dakle, na naša pitanja tužilac uopće nije odgovorio, ali je jasno rekao da je “okupiran radom na predmetu Respiratori” te da je nakon toga moći govoriti o ovom slučaju. Osim toga, poručuje da “stavlja tačku na bilo kakvu konverzaciju” sa Istragom.
A sada da se pozabavimo, kako ih tužilac Pašić naziva, “netačnim tvrdnjama”.
“U Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“„SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“„Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“, citira Pašić navode Istrage koje ocjenjuje – netačnim.
“Državna agencija za istrage i zaštitu uhapsila je dvije osobe zbog sumnje da su umiješane u krijumčarenje više od tone kokaina, vrijednog oko 50 miliona eura, koji je trebao završiti na tržištu BiH”, glasila je prva rečenica u tekstu Avaza.
U istom tekstu, novinari Avaza citiraju glasnogovornika SIPA-e Luku Miladinovića koji kaže: “Na području BiH, SIPA je uhapsila dvije osobe. Saslušano je više svjedoka i obavljeni pretresi više lokacija, objekata i vozila. Uhapšene osobe predate su u nadležnost Tužilaštva BiH. No, radi zaštite istrage njihov identitet, kao i druge detalje akcije, ne mogu otkrivati“.
Dakle, SIPA potvrđuje da je presjekla lanac krijumčara kokainom te da je uhapsila dvije osobe, što tužilac Pašić navodi kao “netačan navod”. Osim toga, SIPA potvrđuje da su uhapšene osobe predate u nadležnost tužioca. Nadležni tužilac, lako je provjeriti, nikad nije zatražio određivanje pritvora prema ovim osobama niti su telefoni osumnjičenih ikada upućeni na vještačenje.
Da ne bi sve ostalo samo na jednom izvoru, citirat ćemo i glasnogovornika Tužilaštva BiH. matične kuće tužioca Pašića. Opet Avaz, 22. februar 2020. godine.
“Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić potvrdio je da je u zajedničkoj akciji više zemalja spriječena međunarodna trgovina većom količinom kokaina.
“Pretpostavlja se da je kokain u daljnjem transportu, preko balkanskih zemalja, bio namijenjen narkotržištu zemalja Evropske unije. U interesu istrage te operativnih aktivnosti koje se provode ne možemo davati više informacija“, istakao je tada Boris Grubešić.
Opet, dakle, kokain. I opet Tužilaštvo BiH.
Prošlo je od tada četrnaest mjeseci, a Tužilaštvo BiH nije saopćilo da je podiglo optužnicu u ovom predmetu koji duži državni tužilac Džermin Pašić. Zajedno sa omiljenom saradnicom Majom Govedaricom i inspektorom Robertom Ristićem, s kojim je imao nekoliko zajedničkih akcija koje su rezultirale “zapljenom marihuane”. No, kokain je nešto drugo.
Inspektor Državne agencije za istrage i zaštitu Robert Ristić dobio je otkaz nakon što je disciplinska komisija, na osnovu dokumenata interne kontrole, utvrdila njegove brojne propuste prilikom postupanja u slučaju “kokain”, saznaje Istraga.ba. Odluka o otkazu još nije pravosnažna, jer Ristić ima pravo da se žali Odboru za žalbe policijskih službenika BiH.
U novembru prošle godine smo objavili da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ristić je bio postupajući istražitelj u ovom slučaju, a nekoliko dana nakon što je Đurasoviću vratio telefone, on je na svojku majku registrirao prevozničku firmu koja je prve poslove dobila od osumnjičene kompanije MDDI Group.
Podsjećamo, u februaru prošle godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom, krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetum, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, postupajući tužilac donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala Pašiićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.
“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. govorio nam je prošle godine inspektor Ristić.
Upravo tako se zove firma koju je Ristić registrovao na svoju majku svega nekoliko dana nakon što su vraćeni telefoni osumnjičenom Đurasoviću.
Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.
Kada je Istraga.ba objavila ove informacije u novembru prošle godine, u SIPA-i je pokrenuta interna istraga tokom koje su utvrđeni brojni propusti. Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je, potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH.
Ukoliko kliknete ovdje, moći ćete vidjeti skoro stotinu stranica dokumenata slovenačkog pravosuđa koji se odnose na sumnjive poslove biznismena Roka Snežiča. To je onaj prijatelj i zatvorski cimer slovenačkog premijera Janeza Janše koji je proteklih dana najavljivao krivični progon autora ovog teksta. Rok Snežič je, podsjećamo, osumnjičen za pranje 25 miliona eura. Veći dio novca je oprao preko Bosne i Hercegovine, angažujući nekoliko bh. državljana koji su otvarali račune u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj. Novac koji je s nepoznatih adresa uplaćivan na te račune, bh- državljani su podizali i predavali ga Roku Snežiću. Jedan dio novca, 450 hiljada eura, uplaćeno je na račun Slovenske demokratske stranke čiji je predsjednik Janez Janša. Kao donatorka se pojavila Snežičeva prijateljica Dijana Đuđić. Nakon što su novinari Večera otkrili ovu priču, novac je vraćen, ali su istražni organi u BiH započeli provjere.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 24. maja 2019. godine dostavlja Tužilaštvu BiH izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Janšine donatorke Dijane Đuđić te Tanje Subotić Došen, Jelene Sladojević i pravnog lica Govinda d.o.o. Brčko. Svi su osumnjičeni za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa pranjem novca. U pitanju je iznos od 25 miliona eura koliko su ove bh. državljane oprale za Janšinog prijatelja Roka Snežiča. Kompletan izvještaj državne agencije za istrage i zaštitu SIPA možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
No, bez obzira na brojne dokaze o pranju novca, Tužilaštvo BiH, odnosno postupajuća tužiteljica Vedrana Mijović, uz prethodne konstultacije sa glavnom državnom tužiteljicom Gordanom Tadić, donosi odluku da u spisu “ne postoje dokazi” da se radi o organiziranom kriminalu. Predmet u kojem se decidno navodi ime Janšinog prijatelja Roka Snežiča, proslijeđuje Tužilaštvu Brčko distrikta. Ako kliknete ovdje, moći ćete vidjeti kompletan akt kojeg je potpisala tužiteljica Vedrana Mijović i u njemu su navedeni svi detalji o Snežičevim poslovima u BiH, Mađarskoj i Austriji.
Nakon što je Istraga.ba počela objavljivati detalje o sumnjivim poslovima Janšinog prijatelja, Tužilaštvo BiH zaprijetilo je provođenjem istrage zbog objave dijela “povjerljivih dokumenata”.
“U cilju točnog informiranja i zaštite integriteta institucije informiramo javnost da je navedeni predmet dana 30.01.2020. godine, dakle prije skoro godinu dana, ustupljen Tužiteljstvu Brčko Distrikta BiH, koje je neovisno i samostalno u svom radu. Iznošenjem zlonamjernih konstrukcija i neistina, nastoji se nanijeti šteta Tužiteljstvu BiH. Tužiteljstvo BiH također informira javnost, da je zbog nedavne objave određenih dokumenata označenih oznakom tajnosti iz ovog predmeta, koncem prošle godine formiralo predmet u kojem će se izvršiti provjere”, navodi se u saopćenju Tužilaštva BiH objavljenom 5. januara ove godine.
Saopćenje je uslijedilo nakon što je Rok Snežič protjeran iz BiH zbog toga što je proglašen osobom koja predstavlja opasnost za nacionalnu i ekonomsku sigurnost Bosne i Hercegovine. Gordana Tadić naredila je da Granična policija BiH kojom rukovodi Zoran Galić provjeri na koji način je Istraga.ba dobila dokumente o ovom slučaju koji kompromitiraju rad Tužilaštva BiH. Galićeve provjere protiv Istrage su u toku pa zbog toga Granična policija Bih ije primijetila da je Rok Snežič, unatoč zabrani ulaska, na teritoriju BiH ušao 28. februara, odnosno dva dana prije nego će slovenačko pravosuđe započeti veliku međunarodnu akciju usmjerenu protiv Janšinih perača novca. Mada su bili dužni da ga uhapse i predaju u nadležnost Službe za poslove sa strancima BiH, pripadnici Granične policije BiH pustili su ga da nesmetano napusti BiH u koju je dva dana ranije ilegalno ušao.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...