Po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu rano jutros započeli su pretrese na više lokacija na području Zeničko-dobojskog i Kantona Sarajevo zbog dokumentiranja krivičnog djela davanje lažnog iskaza.
U toku dana u prostorijama SIPA-e u svojstvu osumnjičenog bit će ispitan Kenan Uzunović kojeg Tužilaštvo Kantona Sarajevo tereti za davanje lažnog iskaza.
Naime, nakon što je Kenan Uzunović, inače, zastupnik u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta u medijima rekao kako mu je nuđen novac da ne glasa za novu Vladu Federacije, Tužilaštvo KS je po službenoj dužnosti formiralo predmet kako bi provjerilo takve navode.
Tokom davanja iskaza u svojstvu svjedoka, a na poziv Tužilaštva KS, Uzunović je lažno naveo da je svoj telefon kojim je snimio audio zapis u kojem mu se nudi novac od N.N. osobe, promijenio a snimak izbrisao.
Međutim, istragom je utvrđeno da nije promijenio telefon, već ga je nakon saslušanja ugasio i prestao koristiti iako je znao da on predstavlja bitan dokaz u ovom krivičnom postupku.
Ismet Gavrankapetanović. navodno, ne ispunjava kriterije za imenovanje za generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Obzirom na to, odobrenje koje bi eventualno dao Nediljko Rimac, ministar zdravstva entiteta F BiH bio bi krivično djelo. A to, rečeno je Politicki.ba iz nekoliko izvora, on neće uraditi.
Tako da je sasvim izvjesno da će Upravni odbor KCUS-a dobiti odbijenicu Ministarstva zdravlja i – vrlo moguće – nalog da raspiše novi konkurs za generalnog direktora.
Iako je Gavrankapetanović dobio najviše ocjene tokom konkursne procedure, već je tada ukazano da on ne ispunjava formalne uslove – fali mu papir o menadžerskim kvalifikacijama.
Prema tvrdnjama sagovornika Politicki.ba odgovor koji je dostavio Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, a posebno dopis iz Vlade Kantona Sarajevo, “više je rezultat političkih pritisaka nego bilo čega drugog”.
Naši sagovornici navode i da je ministar Rimac “okupio pravni tim koji mu priprema detaljan odgovor na sva pitanja u vezi Gavrankapetanovića” te da bi o svemu javnog mogla biti “vrlo brzo” informirana. Očitovanje resornog ministra očekuje se već danima. Bilo je najavljeno za kraj prošle sedmice, ali je odgođeno. Neki od sagovornika Politicki.ba vjeruju da bi se sadržaj tog dugo očekivanog teksta mogao konačno objaviti sutra.
Umeđuvremenu su nastavljeni i kontakti i susreti “zainteresiranih strana” – čelnika Trojke i HDZ 1990, iz čije kvote je imenovan Rimac.
Portalu Politicki.ba rečeno je i da su neki od čelnih ljudi Trojke prihvatili odluku da se kandidira neko drugi, a ne Gavrankapetanović.
Među njima nije Elmedin Konaković, šef Naroda i Pravde, koji i dalje zahtijeva da se ispoštuje dogovor unutar koalicije na federalnom nivou i imenuje Gavrankapetanović. Usuprotnom, prijeti krivičnim prijavama. A krivičnim prijavama zaprijetili su i najmanje dvoje doktora koji su se žalili Ministarstvu zdravstva na odluku UO KCUS da nominira Gavrankapetanovića.
Osim tog formalnog uslova o kvalificiranosti za zdravstveni menadžment, Gavrankapetanović je više žrtva unutarnjih sukobljavanja interesnih grupa unutar Trojke. Posebno dijelovi SDP-a i NiP-a nisu za dogovoreno rješenje lidera Trojke i traže neko drugo ime. Neki od njih forsiraju aktuelnog vršioca dužnosti direktora KCUS-a Alena Pilava.
Iz UO KCUS za Politicki.ba su rekli da je očito izlaz u poništavanju ovog i raspisivanju novog konkursa za direktora najjače zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini.
Takva odluka mogla bi biti donesena krajem ovog mjeseca na sjednici UO KCUS. A do tada bi trebao stići i definitivni stav (čitaj odbijenica) iz Ministarstva zdravstva.
Njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung (HSS) sporna je svim liberalima svijeta, osim onim – sarajevskim.
“Otvoreno sjedište u Sarajevu: Premijer Nihad Uk poželio dobrodošlicu njemačkoj političkoj fondaciji Hanns Seidel”, objavljeno je u ponedjeljak na službenom X nalogu Vlade Kantona Sarajevo.
Otvoreno sjedište u Sarajevu: Premijer @nihaduk poželio dobrodošlicu njemačkoj političkoj fondaciji Hanns Seidel
“Šimon Peres”, pisalo je na skoro svim naslovnicama njemačkih medija u novembru 2012. godine, “odbio je nagradu fondacije Hanns-Seidel-Stiftung (HSS)”.
Tadašnji izraelski predsjednik odbio je primiti nagradu HSS-a, nakon što je njemački Spiegel otkrio da je Fondacija naslijedila imovinu i novac od Maxa i Marije Wutz. Prema istraživanju “Spiegela”, u vrijeme nacizma supružnici su bili pristaše politike Adolfa Hitlera i mrzitelji Židova.
Ali sarajevski “liberali” okupljeni oko Naše stranke čiji kadar Nihad Uk upravlja Vladom Kantona Sarajevo pohvalili su se da je u ponedjeljak, u prisustvu visokog predstavnika Christiana Schmidta i čelnika Vlade, Fondacija Hanns-Seidel otvorila “sjedište u Sarajevu”.
Prošle godine Istraga.ba je u dva navrata pisala o ovoj njemačkoj fonaciji u čijim upravljačkim strukturama sjedi visoki predstavnik Christian Schmidt. Podsjećamo na neke od ključnih činjenica koje smo ranije objavljivali. Vratimo se u 2012. godinu.
“Predsjednik ne prima nikakve nagrade iz ove Fondacije”, saopćeno je tada iz Peresovog ureda.
Der Spiegel” je te 2012. objavio da “Fondacija Hanns-Seidel”, koja je povezana s CSU-om, ima koristi od imovine dvoje nacista koji su pratili Hitlerovu politiku od samog početka. Brojni mediji u Njemačkoj su izvijestili su da se jedna nagrada HSS-a dodjeljuje iz “nacističkog naslijeđa”.
Šest godina kasnije jedan od potpredsjednika te Fondacije postaje Christian Schmidt. Potpredsjedničku funkciju u Hanns-Seidel Stiftungu Schmidt je nastavio obavljati i nakon što je postao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Ta fondacija, već smo objavljivali, u periodu dok je izraelski premijer odbijao primiti njihove nagrade, finansirala projekte Hrvatske demokratske zajednice BiH. Dolaskom na poziciju šefa OHR-a, Schmidt je, koristeći bonske ovlasti, u Bosni i Hercegovini nametnuo izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH privilegujući baš HDZ. Pitanje Židova Jakoba Fincija i Roma Derve Sejdića, koji su, po odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, diskriminisani, Christian Schmidt nije želio riješiti upotrebom “Bonskih ovlasti”.
baner HSS-a u OHR-u
Fotografija iznad snimljena je početkom decembra 2022. godine u zgradi OHR-a. Fondacija Hanns-Seidel Stiftungu, čiji je potpredsjednik Christian Schmidt, u prostorijama OHR-a, organizirala je panel diskusiju sa Christianom Schmidtom. Za PR se pobrinuo Shmidtov savjetnik iz OHR-a Zoran Gojić. Za PR u ime Fondacije Hanns-Seidel Stiftung se pobrinula Gojićeva supruga Ulricke Ecker.
“Moja supruga radi u fondaciji Hanns-Seidel Stiftung”, potvrdit će prošle godine za Istraga.ba Schmidtov savjetnik Zoran Gojić.
No, to je, uistinu, manji problem u odnosu na samu politiku Fondacije HSS i visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Američka nevladina organizacija COHA u čijem fokusu su SAD i Latinska Amerika, u svom je izvještaju iz 2009. godine pominjala fondaciju HSS po nečasnoj ulozi u El Salvadoru.
U tom je izvještaju navedeno da je njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung finansirala projekte kojima je podržavala ekstremnu desničarsku partiju ARENA koju je osnovao Roberto D’Aubuisson, bivši oficir salvadorske vojske koji je bio najpoznatiji po tome što je zapovijedao raznim odredima smrti u toj državi. U Njemačkoj je, zbog toga, vođena i istraga, koja je rezultirala odbacivanjem bilo kakvih sumnji da se njemačka
Fondacija HSS miješala u unutrašnja pitanja El Salvadora.
No, HSS ne skriva miješanje u unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini. Tako je, naime, ova fondacija već dvanaest godina partner Političke akademije HDZ-a BiH, Saradnja je nastavljena i u periodu kada je potpredsjednik Fondacije HSS postao aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt. Prije nego je stupio na poziciju visokog predstavnika, Christian Schmidt je od hrvatskih vlasti primio odlikovanje “Red Ante Starčevića”. Među nosiocima priznanja “Red Ante Starčevića” nalaze se dvojica presuđenih ratnih zločinaca – Dario Kordić i Jadranko Prlić, koji su pred UN-ovim sudom proglašeni krivi zbog udruženog zločinačkog poduhvata usmjerenom protiv bosanskih muslimana. Inače, sam Ante Starčević, hrvatski političar po kojem je nazvano odlikovanje, dovođen je u vezu sa antisemitizmom.
“Ante Starčević nema nikakve veze s ustaštvom. Njegova je temeljna misao samostalna, demokratska hrvatska država. On je u tome bio i ostaje i danas nadahnuće svima onima koji vode suverenističku politiku u Hrvatskoj, pa im i danas ima što reći. U njegovoj knjizi »Ustavi Francezke« ima antisemitskih natruha, tu i tamo može se i u »Slobodi« naći koja oštra riječ protiv Židova, ali što je to kad se usporedi s neusporedivo većim brojem članaka u kojima je on izrazio svoju veliku simpatiju prema Židovima”, izjavio je u julu 2020. godine za crkveni list Glas Koncila hrvatski historičar Mato Artuković.
Nakon što je preuzeo funkciju visokog predstavnika za BiH, novinari su Christiana Schmidta na konferenciji za medije u Sarajevu upitali da li će se odreći odlikovanja “Red Ante Starčevića”.
“Ne”, odgovorio je kratko visoki predstavnik, koji je ranije na u medijima govorio da je “Hrvatska ključna država na Balkanu”.
U julu 2022. godine, Istraga.ba je podsjetila na sporne detalje u biografiji visokog predstavnika. Jedna od najvećih mrlja u njegovoj karijeri je pokušaj rehabilitacije nacističkog pilota.
Kao državni sekretar za odbranu Schmidt je 2007.m godine pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.
Kako je pisao njemački magazin Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.
Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.
Mölders je, kako piše njemački magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.
Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.
Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.
Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećajući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.
Stajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.
Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.
Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne, jer je Mölders bio aktivni propagator nacional-socijalizma, te da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.
Magazin Kontraste je tada podsjetio na Möldersovo ushićenje povodom prizora zapaljenog Dunkirka, kao i njegove stavove da je „divan osjećaj za Nijemce boriti se u [ovom] ratu“.
Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je vrlo opasno što Schmidt, uime Ministarstva odbrane, pokušava rehabilitirati nacističkog pilota i ikonu desničarskih esktremista u Bundeswehru.
Trojici aktivnih pripadnika FUP-a koji su bili pratioci vođe kartela Edina Gačanina Tita više ne treba pristup tajnim podacima da bi obavljali svoje poslove.
To je 9. februara ove godine odlučio prvi čovjek Federalne uprave policije Vahidin Munjić donoseći Odluku kojom ukida stepen povjerljivosti za ukupno 16 pozicija u FUP-u. Na tri od ukupno šesnaest pozicija nalaze se policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić koji su, prema izvještaju FUP-a iz januara 2020. godine, bili dio grupe specijalaca koji su u septembru 2016. godine čuvali vođu moćnog narko kartela Tito i Dino.
Dubravko Čampara i Vahidin Munjić na Danu Specijalne policije
Policajci Druškić, Ćatić i Kadić pravosnažno su početkom ove godine izgubili pristup tajnim podacima, odnosno – nisu prošli sigurnosne provjere. Kako ne bi ostali bez posla, Vahidin Munjić, inače kadar porodice Čampara, donio je odluku kojom omogućava ovim policajcima da i dalje obavljaju svoju dužnost, bez obzira na to što nisu prošli sigurnosne provjere i što nemaju pristup tajnim podacima. Sve ovo je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH i u nastavku ćemo detaljno obrazložiti sve ključne detalje ove priče, prilažući konkretne dokaze i dokumente. Evo cijelog konteksta i dokaza.
Emir Druškić, Titov čuvar
Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.
Senad Kadić, Titov čuvar
Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su o Titovoj sigurnosti. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana, u dogovoru sa komandantom Specijalne policijske jedinice Mustafom Selmanovićem, uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.
“Gordan Memija je u Hotelu Bristol iznajmio tri sobe. Gačanin je bio smješten u sobi 1119, dok su druge dvije sobe bile iznajmljene za njemu bliska lica Adnan Pervan zvani Legija (soba 1112), Adnan Smajlović zvani Pepi (soba 1121). Saznanja ukazuju da su jednu od navedenih soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić“, navedeno je u izvještaju Federalne prave policije od 13. januara 2020. godine.
Kompletan izvještaj FUP-a moći ćete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
U izvještaju je navedeno da su navedeni specijalci priznali da su pratili Tita, ali da u tom trenutku nisu znali o kome se radi. Dakle, aktivni policajci Druškić, Ćatić i Kadrić priznali su da su 2016. godine čuvali Edina Gačanina, ali zbog zastare protiv njih nije proveden disciplinski postupak. No, rukovodstvo FUP-a je tada zatražilo da se urade sigurnosne provjere za njih, što je i učinjeno. OSA je utvrdila da su ova trojica policajaca imali kontakt sa Gačaninom te je konstatovana sigurnosna smetnja. Oduzet im je pristup tajnim podacima, što je preduslov za rad u policijskim agencijama. Druškić, Ćatić i Kadrić su, potom, uputili žalbu drugostepenoj Komisiji koja djeluje na nivou BiH koja je početkom ove godine potvrdila prvostepenu odluku i pravosnažno zabranila pristup tajnim podacima ovoj trojici policajaca. Iako su pravosnažno, odlukom Komisije koju je formirala vlast Trojke, HDZ-a i SNSD-a, policajci Druškić, Ćatić i Kadrić ostali bez pristupa tajnim podacima, u njihovu je odbranu stao ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković pokazujući papir na kojem je bili napisano kako oni nemaju veze sa kartelom Edina Gačanina Tita.
Konaković pokazuje “dokument” o trojici spornih specijalaca
U odbranu trojice specijalaca stao je i jedan režimski medij koji je izmislio da “nikad nije utvrđeno” da su policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić čuvali vođu narko kartela.
Internom istragom FUP-a iz 2020. godine je, rekosmo, utvrđeno da su specijalci Druškić, Ćatić i Kadić bili dio grupe koja čuvala Gačanina, zbog čega je vođa kartela nagradio Specijalnu jedinicu FUP-a skupocjenim uniformama koje je donirao preko tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Njima trojici je pravosnažno oduzeta dozvola pristup tajnim podacima. Pa, ipak, oni su ostali na radnim mjestima što je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka.
“Osobe kojima je konačnom odlukom mjerodavnog tijela utvrđena sigurnosna smetnja ili koje su podnijele pismeni zahtjev za obustavu sigurnosne provjere ne mogu dalje obavljati dužnost, odnosno posao za koji je obavljena ili obustavljena sigurnosna provjera”, navedeno je u Zakonu.
Kako bi spasili potencijalne svjedoke protiv sebe, Aljoša i Dubravko Čampara (državni tužilac) utjecali su na prvog čovjeka FUP-a Vahidina Munjića da donose odluku kojom će, faktički, prekršiti Zakon, te omogućiti ovoj trojici policajaca da nastave raditi. Ovo je Munjićeva odluka od 9. februara ove godine.
Odluka Vahidina Munjića o rehabilitaciji Titovih čuvara
Dakle, za pozicije “mlađi inspektor – istražitelj za primjenu kontradiverzione zaštite” i “mlađi inspektor-istražitelj za primjenu tehničke zaštite” više ne treba dozvola za pristup tajnim podacima. A na ovim poslovima angažirani su Adin Ćatić i Senad Kadić. Osim toga, na nekoliko pozicija u Specijalnoj policijskoj jedinici je ukinuta obavezna sigurnosna provjera. Na jednoj od njih je Titov čuvar Emir Druškić. Tako će ubuduće, iako sa “sigurnosnim smetnjama” trojica policajac koji su priznali da su čuvali Edina Gačanina Tita obavljati policijske poslove.
Najmanje dva sporna sastanka zbog kojih je uhapšeni predsjednik Suda BiH Ranko Debevec pod istragom organizirao je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović, saznaje Istraga.
Međutim, Tužilaštvo BiH još uvijek nije otvorilo istragu protiv dekana Ajanovića koji godinama posreduje između pravosudnih i kriminalnih krugova.
Dekan Ajanović je, tako, organizirao susret Ranka Debeveca i kriminalca iz Istočnog Sarajeva Đorđa Ždrale. Sve je to uredno snimio i dostavio istražnim o obavještajnim organima BiH. No, prikrio je činjenicu da je upravo on vozio Ranka Debeveca do kuće Đorđa Ždrale kako bi vidjeli kerove. Prema informacijama Istrage, Ždrale je priznao da je Ajanović dovezao Debeveca te da je on organizirao susret.
Inače, Ajanović se posljednjih mjeseci intenzivno družio sa Đorđem Ždralom, koji je u februaru 2022. godine pušten iz zatvora, gdje je odslužio 12 od ukupno 20 godina zatvora, na koliko je osuđen zbog ubistva tadašnjeg načelnika Uprave policije Republike Srpske Ljubiše Savića Mauzera u Bijeljini. Bliskost dekana Ajanovića i Đorđa Ždrale potvrđuje i fotografija u prilogu.
Muhamed Ajanović i Đorđe Ždrale
Muhamed Ajanović je, prema informacijama Istrage, nekoliko puta angažirao Đorđa Ždralu da indirektno prijeti ljudima koji su govorili loše o dekanu Ajanoviću. Istraga.ba je u posjedu jednog takvog telefonskog razgovora tokom kojeg Ždrale upozorava jednu osobu iz Sarajeva da ne ogovara “Zubara”.
Osim što je organizovao susret sa Ždralom, dekan Muhamed Ajanović je povezao Ranka Debeveca sa Mladenom Lučićem, kadrom DNS-a Nenada Nešića i vlasnikom firme Legend. Tužilaštvo BiH istražuje pozadinu druženja Debevec-Lučić. No, ono što je je interesantno, ovim provjerama nije obuhvaćen dekan Muhamed Ajanović koji je, prema priznanju Mladena Lučića, ugovorio prvi susret uhapšenog predsjednika Suda BiH i ovog biznismena iz Istočnog Sarajeva.
Dekan sarajevske Stomatologije je, prema informacijama Istrage, povezao Debeveca i sa hercegovačkim biznismenom Ljiljankom Palcem koji je priznao da je iz Gruda u Sarajevo donio skupocjeni sat koji je Zdravko Mamić poslao uhapšenom predsjedniku Suda BiH.
Ajanović se godinama intenzivno družio sa Palcem i državnim tužiocem Olegom Čavkom, što potvrđuju i fotografije koje smo objavljivali.
Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović
“Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao”, govorio je na jednom od sastanaka dekan Muhamed Ajanović, obraćajući se tužiocu Olegu Čavki.
Godinama je stomatolog Muhamed Ajanović siva eminencija bh. pravosuđa. Prije dvije godine objavljivali smo i fotografije sa njegovih druženja sa bivšim predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom.
Milan Tegeltija I Muhamed Ajanović
Istraga.ba je pisala nekoliko puta o njegovom utjecaju na proces imenovanja sudija i tužilaca. Muhamed Ajanović nas je tužio, ali je Sud presudio u korist Istrage.
Fotografija papirića na kojem su ispisani brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove supruge Dalije i malodobne kćerke pronađena je prilikom raspakivanja kriptovanog telefona kojeg je koristio Dženis Kadrić, prvi pratilac narko bosa Edina Gačanina Tita.
Osim brojeva tri pasoša članova obitelji Konaković, na istom komadiću papira su bili ispisani i brojevi pasoša Mahira i Nijaze Hodžić iz Sarajeva.
Upravo je u shemi EUROPOL-a, koju je objavila Istraga, navedeno da je Konaković, zajedno sa svojim stranačkim kolegom Mahirom Hodžićem, obiteljski putovao u Dubai gdje se sastao sa Edinom Gačaninom Titom, vođom moćnog narko kartela Tito i Dino.
Ova papirić Dženis Kadrić je, koristeći kriptovani telefona, putem aplikacije Sky, (broj koda 3I5389) poslao 14. februara 2021. godine na drugi kripto telefon.
Nešto ranije Kadrić je putem istog telefona dogovarao dolazak “predsjednika” u Dubai.
Ovi navodi se, u potpunosti, poklapaju sa izjavom lidera NiP-a Elmedina Konakovića izgovorenom na konferenciji za medije organiziranoj povodom objave EUROPOL-ove sheme.
“Znam kako se ova stvar desila. Početkom 2021. godine u centralu Naroda i Pravde,preko ljudi koji jesu bliski NiP-u, javila se je jedna grupa građana koji žive u UAE sa idejom da pozove rukovodstvo NiP-a, sa mnom na čelu, u zvaničnu posjetu s institucijom Emirata. Ta priča je došla preko ljudi čija ćete imena dobiti u nekom procesu, da ih danas ne izlažem novom pritisku, i rekli su mi šta misliš o toj ideji, ja sam rekao – odlično. Oni kažu – pozivaju vas s porodicama. Ja kažem – super. Nikada nam nisu poslali službeni poziv i tada nisam išao u Dubai”, izjavio je ministar vanjskih poslova BiH.
Iako je, kako kaže, odbio ići u Dubai bez zvaničnog poziva, ostaje nejasno zbog čega je Konaković “grupi građana iz Dubaija” dao svoje i lične podatke članova najuže porodice.
“Moja Centrala (NiP-a), mi imamo godišnje više putovanja, da bi poslali nama poziv, jesu poslali ljudima. Nemam blage veze”, kazao je Konaković nakon što ga je novinarka NAP-a upitala da li je ikad slao brojeve pasoša “grupi iz Dubaija”.
Dakle, Konaković priznaje da je početkom 2021. godine u centralu NiP-a dolazila grupa iz Dubaija. Priznaje da je članovima te grupe “bliskim NiP-u”, stranačka centrala poslala brojeve pasoše i imena i prezimena. Priznaje da su članovi te grupe u nekim “procesima”. Brojevi pasoša koje je centrala NiP-a poslala “grupi iz Dubaija”, bliskim NiP-u, pronađeni su u telefonu Dženisa Kadrića, prvog pratioca Edina Gačanina Tita. Kadrić je trenutno “u procesu”, odnosno u pritvoru, nakon što je uhapšen zbog pranja novca stečenog međunarodnom trgovinom droge.
Pojednostavljeno, brojevi pasoša koje je Centrala NiP-a poslala u Dubai istog dana su se našli u telefonu Dženisa Kadrića, Titovog pratioca koji je činio bh. grupu u Dubaiju.
No, ovo je samo dio iz Kadrićevog Skya koji dokazuje direktne veze NiP-a sa kartelom Edina Gačanina Tita, kojem je, prilikom posjete Bosni i Hercegovini, domaćin, po vlastitom priznanju, bio Konakovićev kum Gordan Memija. Tita su tada čuvali i pripadnici FUP-a, među kojima su i trojica specijalaca u čiju je zaštitu Konaković stao obraćajući se na konferenciji za medije. Ali o drugim detaljima uskoro …
Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.
Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.
Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.
Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.
Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.
Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).
U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.
Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.
No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.
Pripadnici SIPA-e večeras su ponovo pretresli kuću pritvorenog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, saznaje Istraga. Pretres je obavljen nakon što je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o proširenju istrage protiv Debeveca koji je uhapšen prije skoro dva mjeseca zajedno sa bivšim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem.
Prema informacijama Istrage, protiv Debeveca je proširena istraga zbog sumnje da je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi, a u vezi sa slučajevima koji su vođeni na Sudu BiH.
U pitanju su, kako saznajemo, dva predmeta. Prvi se odnosi na slučaj Zdravka Mamića, bivšeg potpredsjednika zagrebačkog Dinama koji je, bježeći od hrvatskog pravosuđa, utočište našao u BiH. Drugi slučaj se odnosi na postupak vođen pred Upravnim odjeljenjem Suda BiH i u pitanju je kompanija Kramar iz Ljubuškog.
Tužilaštvo BiH sumnja da je Debevec pogodovao porodici Mamić glede odluka Suda BiH koje su se odnosile na postupke izručenja Zdravka Mamića u Hrvatsku, kao i deblokada računa na kojima se nalazilo nekoliko miliona KM, a čiji je vlasnik bio Mamićev sin. Sve je, sumnja Tužilaštvo, dogovoreno na sastanku u Grudama gdje su se sreli Debevec i Mamić, a glavni posrednik je bio hercegovački biznismen Ljiljanko Palac, koji se intenzivno družio sa dekanom Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamedom Ajanovićem i suspendovanim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom. Mamić je, sumnja dalje Tužilaštvo, odlučio pokloniti sat Ranku Debevecu (vrijednost 15 hiljada eura), posrednik prilikom predaje sata bio je biznismen Ljiljanko Palac. Upravo su ovaj sat pripadnici SIPA-e večeras tražili u stanu Ranka Debeveca, ali ga, prema informacijama Istrage, nisu pronašli.
biznismen Ljiljanko Palac, tužilac Oleg Čavka i dekan Muhamed Ajanović
Drugi dio proširenja istrage odnosi se na odluke Suda BiH u vezi sa kompanijom Kramar iz Ljubuškog koja se bavi uvozom automobila. Tužilaštvo BiH sumnja da je kompanija Kramar, također preko biznismena Ljiljanka Palca, uspjela isposlovati presudu kojom joj je omogućen povoljniji uvoz automobila u BiH. Zauzvrat je, kao mito, treća osoba, povezana sa predsjednikom Suda BiH, dobila automobil POLO.
Podsjetimo, suspendirani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić uhapšeni su 18. decembra prošle godine zbog sumnje da su nezakonito izdavali naredbe za prisluškivanje telefona. Od tada se obojica nalaze u pritvoru. Prilikom hapšenja, Debevec se nalazio u društvu dekana Stomatologije Muhameda Ajanovića koji je, također, bio u odličnim privatnim vezama sa bizmismenom Palcem. Već smo objavljivali fotografije na kojima se vide biznismen Palac, državni tužilac Oleg Čavka i dekan Stomatologije Muhamed Ajanović.
Promatran od strane javnog tužitelja, Mirza G. reže rukom po vratu dok predsjednik suda u Bredi objašnjava o čemu se radi na raspravi: o zahtjevu za njegovo izručenje Bosni. “Glava će mi biti odsječena ako se to dogodi”, rekao je 45-godišnji Bosanac svom advokatu Louisu de Leonu, što su čuli svi u sudnici, objavio je nizozemski NRC, a prenosi Slobodna Bosna.
“Bojiš li se za svoj život?” pita predsjednik suda. “Onda ću biti ubijen u zatvoru”, emotivno odgovara Mirza o svom mogućem izručenju. Oči su mu uprte u smjeru dvojice tužitelja koji vode postupak po zahtjevu federalnih vlasti Bosne i Hercegovine za izručenje iz 2022. godine.
BiH traži njegovo izručenje zbog trgovine oružjem. Jedina prepreka za izručenje, smrtna kazna, u Bosni ne postoji, Tužitelji dalje zaključuju da je BiH, kao i Nizozemska, potpisala Evropski ugovor o izručenju. Dakle, prema riječima službenika, Nizozemska bi trebala pretpostaviti da će Mirza G. dobiti pošteno suđenje u BiH.
Za izručenje formalno mora postojati osnovana sumnja o krivici i sumnja mora biti vremenski i po mjestu specifično formulirana. A policajci smatraju da je to slučaj i u slučaju Mirze G.
Pitanje izručenja Mirze Gačanina
Mirza G. je amidža Edina G. Ovaj tri godine mlađi rođak je veliko ime u kriminalnom okruženju. Edin G., zvani Tito, smatra se vođom krijumčarske organizacije koja se naziva i Kartel Dino i Tito. On je od marta prošle godine na američkom popisu sankcija i jedan je od pedeset najutjecajnijih krijumčara droge u svijetu, prema američkoj Upravi za suzbijanje droga (DEA).
Svako ko bude poslovao s njim suočit će se s ekonomskim sankcijama Sjedinjenih Država. Ipak, nizozemsko javno tužiteljstvo prošle je godine sklopilo posao s Edinom G. Sud u Rotterdamu je nakon nagodbi osudio Edina G. na sedam godina zatvora zbog krijumčarenja droge u velikim razmjerima. Transakcija koja je dovela do rasprave u parlamentu.
Nakon izbijanja balkanskog rata početkom devedesetih, Mirza i njegov bratić Edin su kao tinejdžeri s roditeljima pobjegli iz rodnog Sarajeva u Nizozemsku. Završavaju u centrima za tražitelje azila u Bredi i okolici. Ljubav na kraju dovodi Mirzu u kamp gdje godinama živi s porodicom svoje sadašnje supruge.
U porodici G. dolazi do raskola kada Mirzin brat, Edinov otac, koji je u međuvremenu umro, podnese zahtjev za razvod. “To je dovelo do svađa u porodici”, kaže Mirza, koji navodi da svog rođaka nije vidio gotovo 20 godina. “Mi smo kao voda i vatra.”
I prije očeve smrti 2007. godine, Edin G. je u svojim ranim dvadesetima otišao u Peru, gdje je izgradio dobre kontakte s proizvođačima kokaina. Prema presudi nizozemskog suda dva puta je 2006. osuđen zbog umiješanosti u krijumčarenje droge. To ga ne sprječava u razvoju vlastite organizacije za krijumčarenje kokaina velikih razmjera u zapadnu Evropu.
Prema američkoj DEA, Edin G. Je 2017. u Dubaiju prisustvovao vjenčanju Daniela Kinahana, člana zloglasne irske organizacije za krijumčarenje droge zvane Kinahan klan. Od tada su Edin G. i njegov kartel Dino i Tito također na radaru nizozemskih vlasti. Nakon što je 2017. godine pokrenuta međunarodna istraga, amidža Mirza G. također je identificiran kao član ove organizacije za krijumčarenje droge.
U sklopu ove istrage policija je u ljeto 2019. izvršila niz racija, uključujući i kuću Mirze G. i njegove supruge u Bredi. Mirza i njegova supruga, koji u to vrijeme borave u inozemstvu, sumnjiče se za pranje novca od kriminala koji je, prema tvrdnjama pravosuđa, stečen trgovinom drogom.
Nakon pokretanja ove istrage Mirza G. se, preko svog advokata, obratio istražnim organima. Saslušan je i na zahtjev daje određene dokumente. Ali u proljeće 2020. ta je istraga krenula drugim smjerom, nedugo nakon što se Mirza sam javio policiji.
U petak, 15. maja 2020. javlja se u policijsku stanicu u Bredi da prijavi svog bratića Edina. Čitanja se razlikuju o tome što se tamo dogodilo. Mirza želi reći da je od tjelohranitelja Edina G. čuo da je njegov rođak stavio na raspolaganje pola miliona eura da ga se ubije.
Tri dana kasnije, 18. maja 2020. godine, policija je ponovo upala u Mirzin dom i, uprkos dosadašnjoj saradnji u istrazi, on i njegova supruga su uhapšeni zbog pranja novca i odvedeni u lisicama na rukama pred jednim od njihove djece. Tajming je frapantan, njegov tadašnji advokat bijesan je zbog toka događaja. Od policije želi doznati je li hapšenje njegovog klijenta povezano s njegovom željom da prijavi zločin.
Na to pitanje nema odgovora. Mirza G. još uvijek dopisom Državnom tužilaštvu prijavljuje svog rođaka Edina G. Na taj način, prema službenom izvještaju, Mirza se nada osujetiti plan ubistva svog rođaka. Zatvor u kojem Mirza boravi ozbiljno se bavi problemom i Mirzi G. dodjeljuje tzv. GVM status, što znači da zbog vlastite sigurnosti završava u posebnom zatvorskom režimu.
Početkom 2021. godine Mirza G. je dobio poziv od policajca iz zatvora s pitanjem želi li povući svoju prijavu. On to odbija: “Ta izjava je najbolja stvar koju sam učinio.” Pitanje vidi kao potvrdu svoje sumnje da njegovog bratića Edina G. štiti policija. Mirza G. kasnije se ponovno osjeća ugroženim i u januaru 2022. podnosi zahtjev za politički azil u Nizozemskoj jer mu je potrebna zaštita. “Moj bratić Edin G. sarađuje s vlastima i želi me ubiti”, stoji u obrazloženju zahtjeva za azil koji je još u obradi.
Šta su ispričali Gačanin i njegov advokat
U toku je žalbeni postupak protiv Mirze G. za pranje novca. Iako ga je sud u Bredi krajem 2022. osudio na četiri godine zatvora, sud mu je dopustio da izricanje presude dočeka na slobodi. Ipak, opet je zapeo. Ovaj put za izručenje BiH, zahtjev upućen u maju 2022. godine. Prema Mirzinim riječima, ovaj zahtjev je dio zavjere njegovog rođaka Edina G. i niza korumpiranih državnih zvaničnika. “U Bosni je sve na prodaju i organizirani kriminal je vrlo utjecajan”, kaže Mirza G. pred sudom u Bredi koji želi znati zašto njegov rođak želi Mirzu mrtvog.“Edin misli da sam bio doušnik američke DEA-e”, rekao je Mirza.
Prema Mirzinim riječima, on to nije učinio, ali je to razlog što je Edin G. ljut na njega i čini sve da Mirzu dovede u Bosnu. “U bosanskohercegovačkim medijima redovno se objavljuju priče o administratorima i istražiteljima koji navodno surađuju s Edinom G. ili ih on plaća”, kaže advokat Louis de Leon u ime svog klijenta. Jedna od spomenutih osoba je i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković.
To je karakteristični detalj jer je premijer u odlasku Mark Rutte nedavno razgovarao s Konakovićem tokom radnog posjeta Bosni i Hercegovini u kontekstu pristupanja EU. Raširena korupcija u zemlji je važna prepreka, kao što je prikazano u izvještaju EU o napretku iz jeseni 2021. “Bosna i Hercegovina je na početku borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i malo je napredovala u tom području“, rečeno je.
Mirza G. i njegov advokat ukazuju na objave u bosanskohercegovačkim medijima u kojima se navodi da je ministar Konaković o svom trošku bio na vjenčanju Edina G. u Dubaiju s porodicom 2021. godine. To je izjavljivao i Milorad Dodik.
Kako navode iz Državnog tužilaštva, Mirza G. ne može potkrijepiti sve ove navode kada je u pitanju njegova sigurnost. Prema Državnom tužiteljstvu, stoga nema razloga da se Mirza G. ne izruči Bosni i Hercegovini. Kao pripadnik zločinačke organizacije, prema tvrdnjama vlasti BiH, Mirza G. je osumnjičen za krijumčarenje vatrenog oružja i droge. Prema Državnom tužilaštvu, to je vidljivo iz poruka poslanih u Sky aplikaciji pod nadimkom Savedcup. Riječ je o 25 komada oružja koje je navodno plaćeno jednim kilogramom kokaina. S obzirom na to da Mirza G. još uvijek ima bosanskohercegovačko državljanstvo, a ova djela su kažnjiva i u Nizozemskoj, on zbog toga može biti izručen.
Advokat Mirze G. to osporava. De Leon prvo navodi kako njegov klijent negira da je korisnik nadimka Savedcup koji je slao poruke telefonom Sky na kojem se temelji slučaj. “Nema dokaza za ovo.” Prema De Leonovim riječima, to je važno jer ima više stvari koje su netačne u dokumentima koje su Bosanci dostavili.
On, između ostalog, ističe datume kada su se djela navodno dogodila: decembar 2020. i maj 2021. Na crvenoj potjernici koju su Bosanci raspisali za Mirzom G., stoji da su se djela dogodila, između ostalog, u decembru 2020. “No, kada se pokazalo da je moj klijent u tom razdoblju bio pritvoren u nizozemskoj ćeliji, ti su datumi prilagođeni”, rekao je De Leon. Nešto slično dogodilo se i s kokainom kojim je navodno plaćeno oružje. “Prvobitno je rečeno da je kokain isporučen u hrvatski grad Split. Ali kasnije je Split zamijenila Bosna.”
Nedžad Kahrimanović, brat ubijene Amre Kheimanović, koji se u medijima predstavlja kao borac protiv femicida i najavljuje rušenje sistema, dva puta je pravosnažno osuđivan zbog nasilja u porodici, a trenutno mu se sudi zbog zlostavljanja dvije bivše supruge i malodobne kćerke.
Istraga.ba u posjedu je optužnice Kantonalnog tužilaštva Tuzla koja je podignuta 14. decembra prošle godine i u kojoj je navedeno da je Nedžad Kahrimanović do sada već dva puta pravosnažno osuđivan zbog nasilničkog ponašanja u porodici.
Prvi put Kahrimanović je osuđivan u septembru 2013. godine ka krivično djelo laka tjelesna povreda, kada je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2000 KM. Drugi put Nedžad Kahrimanović je osuđen u avgustu 2018. godine zbog krivičnog djela nasilje u porodici. Tada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jednog mjeseca.
Kahrimanović je nasilje u porodici počinio i u julu 2020. godine, ali je njegova supruga zbog straha za život povukla prijavu i istraga je obustavljena. Evo kako je nasilje opisano u prvobitnoj naredbi o provođenju istrage.
“Dana 22.7. 2020. godine, oko 20.30 sati u Tuzli, iako svjestan da nasiljem, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu, što je i htio, u porodičnoj kući, svoju nevjenčanu suprugu M.N., verbalno vrijeđao, a kada je ista počela plakati rekao joj je da izađe na terasu, a kada je izašla na terasu, nije prestala plakati, pa je izašao na terasu i rukama uhvatio s leđa N. oko struka i bacio na pod, a zatim je uhvatio za noge i vukao po podu, te je tako unio u kuću dok mu je ista bila okrenuta leđima zadao joj udarac u predjelu potiljka te je nastavio vući po podu kuće, kojom prilikom je M. N. zadobila tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede glave”, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.
No, kako je supruga povukla iskaz, postupajući tužilac je obustavio istragu.
Tri godine kasnije, Nedžad Kahrimanović je ponovo počinio krivično djelo nasilje u porodici zbog čega je protiv njega Kantonalno tužilaštvo Tuzla podiglo optužnicu, a suđenje je u toku. U ovom slučaju Nedžad Kahrimanović je zlostavljao drugu bivšu suprugu i malodobnu kćerku. Evo navoda iz optužnice.
“Dana 8. marta 2023. godine, oko 22.15, i dana 9. marta, oko 10.45, u Tuzli, iako svjestan da nasiljem, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje svoje maloljetne kćerke K.A., (17 godina), i bivše supruge K.A.m a što je i htio, nakon što je u ranijem periodu u više navrata malodobna K.A. koja nakon razvoda roditelja živi sa majkom, nazivao pogrdnim imenima, pa je dana 8. 3. oko 22.15 malodobnu K.A. nazvao sa svog telefona dok se nalazila u porodičnom stanu sa majkom A., te je tom prilikom povišenim tonom malodobnoj K.A. upućivao pogrdne i uvrjedljive riječi govoreći joj da je lažov, lopov, svinja debela,, glupača, kurva, te joj prijetio da će je osramotiti u školi, da joj je bolje da se ubije, te rekao da će ubiti nju i njenu majku A., govoreći – “ubit ću vas, majku vam j….”, da bi narednog dana došao do Gimnazije u vrijeme velikog odmora gdje je u dvorištu prišao svojoj malodobnoj kćerki, koja je bila u društvu drugarica iz razreda, te joj ponovo uputio pogrdne riječi, a zatim je dva puta pljunuo u lice, ugrozivši na taj način ir i psihičko zdravlje svoje kćerke i bivše supruge”, navedeno je u optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzla.
Ovo je, dakle, kraća verzija pravosudne biografije Nedžada Kahrimanovića koji je, nakon što je pripadnik MUP-a TK, brutalno ubio njegovu sestru Amru, postao predvodnik “borbe protiv Femicida” u Tuzlanskom kantonu, najavljujući u medijima rušenje sistema.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
