Kako bi počastio državne tužioce koji su ga ispitivali u svojstvu osumnjičenog, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik pokušao je u utorak u zgradu Tužilaštva BiH unijeti alkoholna pića, saznaje Istraga.ba.
No, kada je shvatio da te poklone ne može unijeti dalje od ulaznih vrata, Dodik je svojim pratiocima naredio da ih vrate u automobile parkirane u krugu zgrada pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine.
Sporni pokloni vide se i na snimku koji Istraga.ba objavila na svom Twitter nalogu.
Na snimku iznad, od 41. sekunde, možete vidjeti kako dvojica pratilaca Milorada Dodika nose najmanje pet identičnih reklamnih kesa namijenjenih za boce. Prvo u zgradu Tužilaštva BiH ulazi Milorad Dodik, nakon njega osoba koja nosi torbu (vjerovatno Dodikov branilac), a zatim se ukazuju Dodikovi pratioci. Prvi od njih nosi jednu reklamnu kesu, dok drugi u desnoj ruci nosi tri reklamne kese, a u lijevoj mu je samo jedna.
Dodikovi pratioci s poklonima ulaze u Tužilaštvo BiH
Izvori Istrage tvrde da su u kesama bile boce “Đedove rakije”, proizvedene u Dodikovoj porodičnoj destileriji u Laktašima, u kojoj je u novembru prošle godine ugostio mađarskog premijera Viktora Orbana.
“Nakon što je vidio da sporne poklone neće moći pronijeti pored policajaca koji su vršili detaljne preglede, Dodik je svojim saradnicima kazao da vrate kese u automobil. To se sve vidi i na video-nadzoru Tužilaštva BiH”, kazao je jedan od sagovornika Istrage.
Milorad Dodik je, podsjećamo, ispitan u svojstvu osumnjičenog, nakon što je prošle sedmice zatražio “dodatno vrijeme za pripremu odbrane”. Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu protiv Dodika zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba položaja i ovlasti. Istražitelji sumnjaju da je član Predsjedništva BiH iz RS-a novcem nezakonitog porijekla kupio vilu na Dedinju, u Beogradu. Kako bi prikrio porijeklo novca, Dodik je podigao kredit u Pavlović banci.
Tužilaštvo BiH je provjere u ovom slučaju započelo 2015. godine. Po naredbi postupajućeg tužioca i Suda BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u januaru 2016. godine pretresla je Pavlović banku. Već narednog mjeseca, 11. februara 2016. godine je uhapšen i vlasnik Banke Slobodan Pavlović, te njegovi saradnici, bivši direktor “Pavlović banke” Pero Lazić i Ljiljana Garić, bivšu referenticu za obradu kredita. Sudija za prethodni postupak im je odredio jednomjesečni pritvor, ali je drugostepeno vijeće Suda BiH ukinulo mjeru pritvora. Od tada traje istraga u ovom slučaju.
Milorad Dodik je, kako saznajemo, državnim tužiocima Elviri Stanojlović i Mirzi Hukeljiću prezentirao dio dokumentacije u vezi sa kupovinom vile u Beogradu, tvrdeći da je Pavlović banka bila dužna čuvati dokumentaciju o kreditima pet godina nakon vraćanja kredita.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ponovo je na ispitivanju u Tužilaštvu BiH. Ispitivanje je počelo u 13 sati, a Dodik ima svojstvo osumnjičenog. Ovo je, zapravo, nastavak ispitivanja započetog prošle sedmice kada je lider SNSD-a zatražio “dodatno vrijeme” kako bi pripremio odbranu.
Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu protiv Dodika zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba položaja i ovlasti. Istražitelji sumnjaju da je član Predsjedništva BiH iz RS-a novcem nezakonitog porijekla kupio vilu na Dedinju, u Beogradu. Kako bi prikrio porijeklo novca, Dodik je podigao kredit u Pavlović banci.
Tužilaštvo BiH je provjere u ovom slučaju započelo 2015. godine. Po naredbi postupajućeg tužioca i Suda BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u januaru 2016. godine pretresla je Pavlović banku. Već narednog mjeseca, 11. februara 2016. godine je uhapšen i vlasnik Banke Slobodan Pavlović, te njegovi saradnici, bivši direktor “Pavlović banke” Pero Lazić i Ljiljana Garić, bivšu referenticu za obradu kredita. Sudija za prethodni postupak im je odredio jednomjesečni pritvor, ali je drugostepeno vijeće Suda BiH.
U okviru ovog predmeta, nešto ranije prisluškivan je i Milorad Dodik. Potvrdio je to i Sud BiH koji je izdao naredbu za prisluškivanje.
“Sud Bosne i Hercegovine je u krivičnom predmetu protiv osumnjičenog Slobodana Pavlovića i drugih zbog krivičnog djela pranja novca iz člana 209. stav 3. KZBiH i zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 347. stav 4. KZRS izdao naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji, nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, prema određenom broju osoba, uključujući i Milorada Dodika”, navedeno je u saopćenju Suda BiH objavljenom u novembru 2017. godine.
Od tada protiv Dodika nije poduzeta nijedna istražna radnja. No, nako što je Gordana Tadić razrijeđena dužnosti glavne državne tužiteljice, predmet je opet aktiviran. Milorad Dodik je dobio poziv za ispitivanje u Tužilaštvu BiH kako bi objasnio na koji je način kupio vilu na Dedinju i da li je njegov kredit u Pavlović banci u iznosu od 1,5 miliona u sladu sa važećim zakonima.
Državnim tužiocima u ovom slučaju problem predstavlja i činjenica da srbijanske vlasti odbijaju dostaviti dokukentaciju putem međunarodne pravne pomoći.
Pripadnik jedinice Škorpioni, osuđivan za ratne zločine na Kosovu, bio je “VIP” gost na obilježavanju Dana Opštine Srebrenica. Sjedio je u prvom redu, kada je 11. marta ove godine u velikoj sali Doma kulture u Srebrenici, svečano obilježen Dan Opštine u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima. Škorpioni su u julu 1995. godine bili jedna od jedinica čiji su pripadnici, pred kamerama, ubijali zarobljene Srebreničane.
Ovaj Škorpion se zove Saša Cvjetan. Šesnaest godina je proveo u zatvorima u Srbiji, prije nego što je 22. marta 2018. godine pušten na uslovnu slobodu. Bio je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad albanskim civilima u Podujevu, počinjenog u martu 1999. godine. Proglašen je krivim za ubistvo 14 albanskih civila, žena i djece, članova porodice Bogujevci.
“Postoji osnovana sumnja da je Saša Cvjetan dana 28.3. 1999. godine u Podujevu, kao pripadnik rezervnog sastava “SAJ” (specijalne antiterorističke jedinice) s umišljajem lišio života više lica, na taj način što je, učestvujući u operativnoj obradi terena, hicima iz automatskog vatrenog oružja, kalibra 7,62 mm, lišio života Seljman Gašija (1931.), Amdi Durićija (1928), Fitnetu Šabani (1963.), Tahiri Idriza (1930.), svi iz Podujeva i još petnaest za sada neidentifikovanih civilnih lica, uglavnom žena i djece”, navedeno je rješenju o provođenju istrage istražnog sudije Okružnog suda u Prokuplju (Srbija).
Kompletan iskaz jedne od svjedokinja u ovom predmetu, Sarande Bogujevci, možete pročitati ukoliko kliknete ovdje. Na osnovu njenog, ali i drugih iskaza i materijalnih dokaza, Saša Cvjetan je osuđen na 20 godina zatvora. No, od marta 2018. godine je (uslovno) slobodan čovjek.
A sada se vratimo u mart 2022. godine. Dan opštine Srebrenica je, rekosmo, obilježen 11. marta. Prvo je u 11 sati u maloj sali Doma kulture održana svečana sjednica Skupštine opštine Srebrenica. Za sat kasnije bila je zakazana svečana akademija u velikoj sali Doma kulture u Srebrenici. Prema izvodu iz sistema Granične policije BiH, osoba po imenu Saša Cvjetan je 11. marta 2022. godine, preko Graničnog prelaza Bratunac, ušla je iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu u 11 sati i 9 minuta. Registrovan je kao vozač automobila registarskih oznaka BG2000EK. Da je u pitanju Škorpion Saša Cvjetan dokazuje i datum rođenja. Naime, osuđeni ratni zločinac Saša Cvjetan rođen je 20.12. 1975. godine. Isti datum rođenja, isto ime i prezime navedeno je u sistemu Granične policije BiH. Na mjestu suvozača, u automobilu kojim je upravljao Saša Cvjetan, bio je Jovo Brekić. U pitanju je srbijanski biznismen, suvlasnik firme Ekonomik iz Zemuna, čija kćerka firma Ekonomik egzistira u Potočarima. Biznismen Jovo Brekić je u odličnim poslovnim i prijateljskim vezama sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Fotografija ispod ovog pasusa nastala je prije nekoliko godina. Zaokružen je Jovo Brekić. Zapamtite njegovo lice, jer je to bitno za dalji tok priče.
Nesporna je, dakle, činjenica da je biznismen Jovo Brekić, inače prijatelj načelnika Srebrenice Mladena Grujičića, 11. marta u 11 sati i 9 minuta na teritoriju BiH ušao u pratnji Škorpiona Saše Cvjetana. I to u automobilu Škoda, registarskih oznaka BG2000EK. Pratimo dalje taj automobil. Pregledom fotografija i snimaka nastalih 11. marta 2022. godine u centru Srebrenice, uspjeli smo identificirati spornu Škodu parkiranu ispred Doma kulture u Srebrenici. I to u trenucima dok se u velikoj sali održavala svečanost povodom Dana Opštine Srebrenica.
automobil kojim je upravljao Škorpion Saša Cvjetan u Srebrenici (11.3.2022.)
Još jedna nesporna činjenica. Automobil u kojem su 11. 3. 2022. godine na GP Bratunac registrirani Saša Cvjetan i Jovo Brekić bio je parkiran ispred Doma kulture u Srebrenici gdje se u tim trenucima održavala svečanost koju je organizirao Brekićev prijatelj Mladen Grujičić.
Sada idemo dalje, u veliku salu Doma kulture u Srebrenici. Gledajući salu iz pravca govornice, krajnje lijevo, u prvom redu sjedila su dvojica ljudi bitnih za ovu priču.
svečanost u Srebrenici, 11. mart 2022. godine
Koristeći online dostupne programe za poređenje lica, provjeravamo ove osobe. Prvo, Jovo Brekić, srbijanski biznismen i prijatelj načelnika Grujičića. U pitanju je osoba koja se nalazi u sredini. Novu fotografiju poredimo sa fotografijom snimljenom prije nekoliko godina. Poklapanje je čak 90 posto i sve upućuje na zaključak da se radi o istoj osobi.
Jovo Brekić (lijevo: nova fotografija, desno: fotografija stara nekoliko godina)
Dvojica svjedoka koji su prisustvovali svečanosti potvrdit će za Istragu da je ovo Jovo Brekić, srbijanski biznismen povezan sa načelnikom Opštine Mladenom Grujičićem. Kratki pregled nespornih činjenica. Dan Opštine Srebrenica obilježen je 11. marta 2022. godine. Istog dana, 50 minuta prije početka svečane ceremonije, biznismen Jovo Brekić je ušao u Bosnu i Hercegovinu preko GP Bratunac. Bio je u automobilu kojim je upravljao Saša Cvjetan, bivši pripadnik Škorpiona osuđen za ratne zločine na Kosovu. Cvjetan je upravljao Škodom, registarskih oznaka BG2000EK. Sporno vozilo je fotografisano 11. marta 2022. godine ispred Doma kulture u Srebrenici, u trenucima dok je unutra održavana svečana akademija povodom Dana Opštine Srebrenica. Jovo Brekić je bio u sali, u prvom redu. Ali gdje je nestao Škorpion Saša Cvjetan?
Saša Cvjetan
Fotografija iznad je iz dubokih arhiva srbijanskih medija i stara je najmanje sedamnaest godina. Tako je tada izgledao Saša Cvjetan, ratni zločinac i pripadnik Škorpiona. Njegovu staru fotografiju poredimo sa fotografijom osobe koja je, na svečanosti povodom Dana Srebrenice, sjedila pored Jove Brekića.
Saša Cvjetan (lijevo: prije 17 godina, desno:11.3.2022)
Ponovo koristimo program za poređenje lica. Iako je nova fotografija poprilično lošeg kvaliteta, i iako je osoba fotografisana skoro iz profila, vjerovatnoća da je na obje fotografije Saša Cvjetan je 70 posto. Ali, u komparaciji sa drugim dokazima, vjerovatnoća da je ratni zločinac Saša Cvjetan bio prisutan na obilježavanju dana Opštine Srebrenica je stopostotna. Još jednom da ponovimo. Ratni zločinac Saša Cvjetan je rođen 20. decembra 1975. godine. Saša Cvjetan, rođen 20. decembra 1975. godine, ušao je u Bosnu i Hercegovinu 11. marta 2022. godine u 11 sati i 9 minuta preko GP Bratunac. Bio je u vozilu sa Jovom Brekićem, biznismenom iz Beograda i prijateljem načelnika Srebrenice Mladena Grujičića. Cvjetan je upravljao je Škodom, registarskih oznaka BG2000EK. Ta Škoda je bila parkirana ispred Doma kulture u Srebrenici u trenucima dok je u velikoj sali trajala svečana akademija povodom Dana Opštine Srebrenica. U sali je, nesporno, u prvom redu sjedio biznismen Jovo Brekić koji je bio u automobilu sa Škorpionom Cvjetanom. A do Jove Brekića je sjedila osoba čije crte lica odgovaraju 70 posto crtama lica Saše Cvjetana od prije sedamnaest godina.
Osumnjičeni za ubistvo prijedorskog policajca Radenka Bašića bio je na uslovnom otpustu, saznaje Istraga.ba.
Aleksandar Mijatović kojeg su pripadnici MUP Republike Srpske uhapsili u subotu zbog sumnje da je ubio načelnika prijedorske krim-policije, ranije je osuđivan zbog ubistva. Iako je, formalno, trebao biti na izdržavanju kazne zatvora, Mijatović je pušten na “uslovni otpust”, nakon čega je, sumnja se, ubio Radenka Bašića. Prema informacijama Istrage, Mijatović je prilikom saslušanja priznao da je 21. marta ove godine u Prijedoru ubio načelnika krim policije PU Prijedor.
Mijatović je, prema informacijama Istrage, priznao da mu je Dalibor Railić Dugi, kriminalac iz Prijedora, platio da ubije policajca Bašića.
Ubica Mijatović prošle je godine pušten iz KPZ-a Tunjice u Banja Luci gdje je izdržavao kaznu za ubistvo Saše Ilića Španca, počinjeno 30. avgusta 2007. godine. Njega je, naime, Okružni sud u Banja Luci 22. januara 2008. godine osudio na 16 i po godina zatvora nakon što je priznao krivicu. Kada mu se uračuna u zatvorsku kaznu i vrijeme provedeno u pritvoru, Mijatović je na slobodu trebao biti pušten tek krajem 2023. godine. No, na prijedlog vršioca dužnosti direktora KPZ Tunjice Dragana Jevđenića, ubica Mijatović je na slobodu pušten prošle, 2021. godine, odnosno tri godine prije isteka kazne zatvora na koju je osuđen. Privremeni otpust je potvrdila Komisija za uslovni otpust Ministarstva pravde RS.
O kakvom se surovom ubici radi, najbolje pokazuju medijski izvještaji sa suđenja za ubistvo Saše Ilića Španca. Miljatović, koji je do tog ubistva bio neosuđivan, u potpunosti je priznao da je 30. avgusta prošle godine u kasnim večernjim satima, na parkingu Kliničkog centra, ubio Ilića hicima iz automatske puške. Prema pisanju Nezavisnih novina, nakon što je Jelena Tegel pozvala telefonom Ilića i ugovorila “sastanak”, Miljatović ga je čekao u zasjedi.U optužnici banjalučkog Okružnog tužilaštva se navodi da, kada se Ilić dovezao na dogovoreno mjesto, Tegelova ga je mobilnim telefonom pozvala da izađe iz auta i prošeta do nje. Upravo u tom trenutku se iza Ilića pojavio Miljatović i pogodio ga s tri hica u leđa.Miljatović se tu nije zaustavio, već je prišao Iliću i iz neposredne blizine ispalio još jedan metak pogodivši žrtvu direktno u potiljak.Nakon toga su Mijatović i Tegelova beživotno tijelo ubacili u gepek Ilićevog BMW-a i odvezli se prema naselju Bočac, gdje su sa litice bacili leš u kanjon rijeke Vrbas, a zatim se odvezli kući.Iako Siniša Vranješ, banjalučki tužilac, smatra da su “banjalučki Boni i Klajd” ubistvo počinili sa zajedničkim umišljajem, kako bi prodali luksuzni BMW koji je vozio Ilić i sebi kupili stan, Tegelova tvrdi da je nevina.Banjalučko tužilaštvo, međutim, posjeduje SMS poruke koje je Tegelova za vrijeme boravka u pritvorskoj ćeliji na Tunjicama slala prvooptuženom Miljatoviću.U tim porukama, kako saznaju “Nezavisne”, Tegelova je, oslovljavajući prvooptuženog sa “maco”, molila Miljatovića da na sebe preuzme svu odgovornost za ubistvo Ilića te da kasnije bude saslušan kao svjedok odbrane u postupku koji će se voditi protiv Tegelove.Tišinu koja je vladala u sudnici, do posljednjeg mjesta ispunjenoj porodicom žrtve i porodicama optuženih, prekinuli su jecaji koji su uslijedili nakon govora Vesne Rujević, zastupnice porodice ubijenog Ilića.”Pogledaj u ovu sliku i vidi koga si ubio. Vidi kakvu si djecu ostavio bez oca”, govorila je Rujevićeva, pokazujući prvooptuženom jednu od posljednjih slika žrtve sa svojim kćerkicama i suprugom.Miljatović je kroz suze izjavio da se kaje zbog onoga što je učinio te da ubistvo nije imalo nikakve veze sa prodajom BMW-a i kupovinom stana.Mirko Dabić, Miljatovićev advokat, istakao je da je njegov branjenik tokom veze sa Jelenom Tegel pokazivao bolesnu ljubomoru, koja je na kraju rezultirala zločinom iz strasti.
Unatoč ovome, direktor KPZ-a Tunjice je odlučio da Mijatovića pusti na prijevremenu slobodu. Tada je imao kontakte sa Daliborom Railićem Dugim, prijedorskim kriminalcem koji se nalazi u pritvorskoj jedinici Suda BiH. Istražitelji su od početkla sumnjali da je Railić Dugi povezan sa ubistvom policajca Bašića, ali nisu imali konkretne dokaze. Kako bi ga izolovali, dogovoreno je sa Tužilaštvom BiH da ga liše slobode zbog sumnje da je trgovao naroticima, jer se njegovo ime pominje u aplikaciji Sky. Tužilaštvo BiH ga je uhapsilo, a Sud BiH ga je u petak pritvorio zbog trgovine drogom. No, nakon što je ubica Mijatović priznao da mu je Dugi dao novac za ubistvo policajca, Railić će vjerovanto biti vraćen “u nadležnost” pravosuđa Republike Srpske.
Obavještajno sigurnosna agencija BiH (OSA) proglasila je oko 300 osoba prijetnjom po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Na spisku ima onih koji se povezuju sa terorizmom, organiziranim kriminalom, ali i onih koji su, u saradnji sa režimom Vladimira Putina, na teritoriji BiH širili štetni ruski uticaj. Najzvučnije ime na spisku onih kojima je zabranjen ulazak u BiH je Konstantin Malofeev. U pitanju je ruski oligarh blizak Vladimiru Putinu. Osim njega, tu je i vođa Noćnih vukova Aleksandr Zaldostanov Hirurg, inače prijatelj ruskog predsjednika Putina.
Konstantin Malofeev
“Malofeev je”, ističe estonski iztraživač ruskih poslova u Međunarodnom centru za odbrambene studije u Talinu, “izvršavao zadatke iz Kremlja koji su uključivali miješanje u izbore u BiH i Poljskoj”.
Ova navod objavljen je 24. marta ove godine u New Lines Magazine u okviru članka koji se bavi ruskim pitanjima u Evropi.
Prema izvještaju Centra za globalno istraživanje State Departmenta, objavljenom prije dvije godine, Konstantin Valerevich Malofeev je pomenut kao osnivač istraživačkog centra Katehon. Malofeev je, prema tom izvještaju, bio uključen u aneksiju Krima (Ukrajina), zatimu neuspjeli državni udar u Crnoj Gori 2016. godine, ali i u izbore u BiH.
Odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH Malofeev je 2018. godine proglašen osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. On je 30 maja 2018. godine privatnim avionom doputovao u Banja Luku gdje se trebao susresti sa Miloradom Dodikom, s kojim se i ranije susretao. Tri sata je Putinov milijarder Konstantin Malofeev zadržan na banjalučkom aerodromu prije nego su mu pripadnici Granične policije BiH uručili rješenje o protjerivanju iz BiH.
„Imenovani Konstantin Malofeev predstavlja prijetnju BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju BiH ili međunarodnim odnosima“, piše u dokumentu na osnovu kojeg je ovom ruskom oligarhu zabranjen ulazak u BiH zbog čega se on, privatnim avionom, morao vratiti natrag u Moskvu, uprkos intervencijama iz Ambasade Ruske Federacije.
Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.
“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu.
Milorad Dodik i Konstantin Malofeev
Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini, koji je, zapravo, službenik ruske obavještajne službe FSB.
“Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva.
Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.
Igor Girkin Strelkov 2014. godine u Ukrajini
Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića. Njegovu jedinicu, rekosmo, direktno je podržavao Konstantin Malofeev kojem je već četiri godine zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu.
Aleksandr Sergejevič Zaldostanov zvani Hirurg
Putin odlukuje Zaldostanova
“Ruski Balkan” zvala se turneja na koju su u martu 2018. godine trenali krenuti Noćni vukovi. Kolonu motociklista, bliskih Vladimiru Putinu, namjeravao je predvoditi Aleksandr Sergeevič Zaldostanov. No, odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH, dan prije nego su Putinovi bajkeri trebali doći u Banja Luku, Zaldostanovu je zabranjen ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine.
“Učestvovali su u napadu na stanicu distribucije gasa Strikolkove u Ukrajini. Organizovali su napad na Glavni štab ukrajinske mornarice u Sevastopolju. Blisko su povezani sa ruskim specijalnim službama. Regrutovali su borce separatiste za ratište u Donjecku i Lugansku. Odgovorni su za učešće u akcijama ili politikama koje su prijetnja miru, sigurnosti, stabilnosti, suverenosti ili teritorijalnom integritetu Ukrajine”, navedeno je u obrazloženju odluke kojom je 2014. godine tadašnji predsjednik SAD-a Barak Obama moskovske Noćne vukove stavio na crnu listu. Istom odlukom, na crnu listu je stavljen i vođa Noćnih vukova – Aleksandr Zaldostanov zvani Hirurg.
„Zaldostanov predsjedava ukupnom organizacijom „Noćnih vukova“, a neke od njegovih odgovornosti podrazumijevaju kažnjavanje grupa i članova koji nisu lojalni organizaciji „Noćni vukovi“. Tokom napada na Glavni štab ukrajinske mornarice u Sevastopolju krajem marta, koordinirao je oduzimanje ukrajinskog oružja sa ruskim snagama. Zaldostanov je označen kao vođa grupe, „Noćni vukovi“, koji je uključen u, direktno ili indirektno, akcije ili politike koje su prijetnja miru, bezbjednosti, stabilnosti, suverenosti ili teritorijalnom integritetu Ukrajine“, piše u odluci koju je potpisao predsjednik Obama.
Zaldostanov se nekoliko puta sretao i sa Miloradom Dodikom koji je od njega dobijao i poklone sa amblemima Noćnih vukova.
Vlasti Republike Srpske odlikovale su Zaldostanova Orednom časti sa zlatnim zracima za naročito isticanje i afirmaciju ljudskih prava, toleranciji među ljudima i narodima, vladavini prava i sloboda, kao i jačanju prijateljskih odnosa između Ruske Federacije i Republike Srpske.
Vladislav Vitalyevich Filippov
Odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH, ruskom diplomati VladislavuVitalyevichu Filippovu u jesen 2019. godine zabranjen je ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine. Vlasti Ruske Federacije namjeravale su ga poslati u svoju ambasadu u Sarajevu gdje bi obavljao poslove vojnog atašea. Vladislav Vitalyevich Filippov dugogodišnji je oficir ruske vojske. Vojnu karijeru je započeo 1995. godine, a bio je i zamjenik komandanta padobransko-desantnog puka u Sjevernokavkaskom okrugu u Rusiji. Od 2009. do 2012. godine je bio pomoćnik vojnog atašea u Ambasadi Ruske Federacije u Sjevernoj Makedoniji, da bi 2014. godine bio “prekomandovan” u ambasadu u Tirani. Tamošnje sigurnosne agencije su utvrdile da je Filippov često putovao u Bugarsku gdje je imao kontakte sa drugim ruskim obavještajcima. Nakon Makedonije, Filippov je bio diplomata u Albaniji odakle je protjeran nakon “slučaja Skripal”.
“Ministarstvo vanjskih poslova Albanije pozvalo je na razgovor ruskog ambasadora Aleksandra Karpušina. Saopćili smo mu da dvoje ruskih diplomata treba da bude protjerano iz Albanije, jer njihove akcije ne odgovaraju njihovom diplomatskom statutu”, navedeno je u saopćenju za javnost Ministarstva vanjskih poslova Albanije objavljenom 26. marta 2018. godine.
Filippov je nakon toga “prekomandovan u BiH”, ali je OSA BiH donijela odluku da je on osoba opasna po nacionalnu sigurnost BiH, naklon čega mu je zabranjen ulazak u državu.
Jevgenij Nikolajevič Prilepin zvani Zahar
(Pro)ruski mediji će to nazvati kulturnim skandalom, označavajući da je Obavještajno sigurnosna agencija BiH proglasila ruskog “pisca” Zahara Prilepina prijetnjom po nacionalnu sigurnost BiH.
Ovaj ruski pisac rođen je 1975. godine. Pravo ime mu je Jevgenij Nikolajevič Prilepin. Kao umjetnik sebi je dodao ime Zahar. Bio je pripadnik posebnih snaga ruske policije Omon, namijenjenih razbijanju demonstracija. U periodu od 1996. do 1999. godine ratovao je u Čečeniji, nakon čega je počeo raditi kao novinar u Nižnjem Novgorodu. Prema pisanju medija, od februara 2017. godine bio je pripadnik dobrovoljačkih ruskih jedinica koje su podržavale proruske separatiste u Ukrajini.
Bratislav Dikić
Bratislav Dikić u Banja Luci
“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Bratislav Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi tokom suđenja za organiziranje državnog udara u Crnoj Gori.
Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.
Ali dokazi upućuju na to da su, prema uputama ruskih obavještajaca, pripadnik četničkog ravnogorskog pokreta Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.
Bivši šef Žandarmerije Srbije i još 12 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora. No, Apelacioni sud u Podgorivi je ukinuo tu presudu.
Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Bratislav Dikić nije uspio pobjeći. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.
Dikić je od početka ove godine intenzivno počeo dolaziti u Bosnu i Hercegovinu. No, odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH od kraja februara mu je zabranjen ulazak.
Goran Petronijević
Bratislava Dikića pred crnogorskim pravosuđem zastupao je Goran Petronijević. No, krajem januara 2018. godine, Dikić je otktazao punomoć svom advokatu, jer mu je Petronijević zabranio da prizna krivicu u slučaju državni udar u Crnoj Gori koji je trebao biti proveden pod nadzorom ruskih obavještajaca.
„Bitna mi je istina, a ne odbrana“, kazao je Bratislav Dikić tokom suđenja zbog optužbi da je pokušao izvesti državni udar u Crnoj Gori.
Advokat Petronijević nedugo nakon toga oglasio se putem ruske agencije Sputnjik.
„Prijetili su nam, prisluškivali advokate odbrane, onemogućavali odbranu, tome treba dodati rigidan stav Sudskog veća prema svemu što odbrana predlaže. Jednom rečju, postupak može da se meri sa kafkijanskim, u pravom smislu te reči. Ovo je jedan potpuno nakaradan postupak u neljudskim uslovima u odnosu na odbranu, u odnosu na okrivljene, u odnosu na sve, uz njegovo visočanstvo, ’patrijarha istine‘, čuvenog Sinđelića“, kazao je krajem januara 2018. godine Goran Petronijević.
Advokat Petronijević poznat je kao proruski aktivista. U martu 2016. godine, zajedno sa Bratislavom Dikićem, bio organizator anti NATO protesta u Nišu. Na jednoj od brojnih fotografija sa tog skupa u društvu Gorana Petronijevića i Bratislava Dikića nalazi se i vođa Srbske časti – Bojan Stojković. S njima je tada bio i Nemanja Ristić presuđivani ubica iz Srbije i član beogradskog podzemlja.
Pola godine kasnije, Dikić je uhapšen prilikom pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, dok je za Nemanjom Ristićem raspisana Interpolova potjernica. Zbog zakonskih prepreka Ristić nikad nije izručen Crnoj Gori, a u decembru 2014. godine uslikan je sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.
Advokat Goran Petronijević je predsjednik Upravnog odbora Fonda „Ruska humanitarna misija“ sa kojim su vlasti Republike Srpske potpisale Memorandum o saradnji.
Od početka marta ove godine Goranu Petronijeviću je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu zbog toga što je proglašen prijetnjom po nacionalnu sigurnost BiH. Goran Petronijević je bio advokat Radovana Karadžića.
Miloš Ković
Profesoru sa beogradskog Filozofskog fakulteta zabranjen je ulazak u Bih od početka ove godine. Prema pisanju portala Radio Sarajevo, i Slobodne Evrope Ković je branio zločine srpskih snaga u BiH kao svjedok na haškom suđenju kasnije osuđenom za ratne zločine bivšem komandantu Vojske RS Ratku Mladiću.
On je 2015. godine kao vještak obrane za povijesni kontekst opisao rat u Bosni i Hercegovini kao građanski,tvrdeći da su se srpske snage VRS-a samo branile. Prilikom poricanja optužbi o cilju stvaranja Velike Srbije etničkim čišćenjem zauzetih teritorija – Ković je opravdavao zločine srpskih snaga – zločinima drugih zaraćenih strana. Suci su ga zbog toga – više puta upozorili.
Ković je kao povijesničar iz Srbije i vještak obrane generala Mladića – odbacivao optužbe o akcijama srpskih snaga kao cilju stvaranja Velike Srbije. Pri tom je odbijao potvrditi i da je Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja bila nacionalistička, čak i kada je suočen s njezinom publikacijom pod imenom – “Velika Srbija”.
“To su već sad etikete. Netko može biti nacionalist, netko imperijalist… to sad sve ovisi… Ja ne bih ušao u lijepljenje etiketa. Velika Srbija je ideal iz 19. stoljeća i u njemu nije bilo ničeg spornog”, neodređeno je odgovarao svjedok obrane, braneći pri tom nacionalistički pojam, zbog kojeg su prema optužbi – počinjeni brojni ratni zločini.
Ković je 2017. godine bio potpisnik takozvanog “Apela za odbranu Kosova i Metohije”, iza koga su, kako su tada objavili mediji u Srbiji, stali i neki od čelnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Dokument su sačinili i iza njega stali članovi Političkog saveta Demokratske stranke Srbije (DSS), partije sa čijeg se vrha 2014. godine povukao nekadašnji predsednik SR Jugoslavije i premijer Srbije Vojislav Koštunica. Ković je bio član tog Političkog savjeta DSS-a.
Ković je 2020. bio i aktivni učesnik protesta koje je SPC organzovala u Crnoj Gori u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
“Vi ste danas čuvari našeg kosovskog zavjeta”, kazao je Ković pred okupljenima, među kojima je bilo i više stotina djece, na svetosavskom skupu u Budvi 28. januara 2020. Tada su sa bine upućivane i poruke da se u Crnoj Gori “brane i kosovske svetinje”.
Pripadnici Granične policije BiH spriječili su u četvrtak Bratislava Dikića da uđe na teoritoriju Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga.
Bivšem komandantu Žandmerije Srbije, optuženom da je u Crnoj Gori sa ruskim obavještajcima pripremao državni udar, ulazak je zabranjen zbog toga što ga je Obavještajno sigurnosna agencija BiH proglasila osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. Istraga.ba je krajem februara objavila da je Dikiću zabranjen ulazak u BiH, a tu vijest su prenijeli i srbijanski mediji. No, Dikić, očito, nije vjerovao u tačnost tih informacija, pa je u četvrtak oko podne pokušao ući na teritoriju BiH, preo Graničnog prijelaza Rača.
“Na GP Rača se pojavio oko 13.07. Njegovo ime se nalazi u sistemu osoba koje su opasnost za nacionalnu sigurnost BiH. Nije mu dopušteno da uđe u BiH”, potvrđeno je za Istragu iz Granične policije BiH.
Početkom ove godine Bratislav Dikić je bio u BiH, odnosno na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Sredinom januara bivši šef Žandarmerije Srbije, optužen za terorizam u Crnoj Gori, posjetio pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Republike Srpske koja je smještena u Zalužanima kod Banja Luke. Prema informacijama Istrage, domaćin optuženom teroristi Bratislavu Dikiću bio je Srđan Stojaković, drugi čovjek SAJ-a MUP-a Republike Srpske.
On je u Bosnu i Hercegovinu ušao 8. januara, iz Srbije, preko Pavlovića mosta, odakle se, dalje, preko Bijeljine i Brčkog, zaputio prema Banja Luci gdje je prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Veći dio svog vremena, Dikić je proveo sa ratnim veteranima Republike Srpske. No, 14. januara je odlučio posjetiti bazu Specijalne antitetorističke jedinice (SAJ) gdje se sastao sa čelnicima te jedinice. Razlog i detalji Dikićeve posjete SAJ-u nisu saopćeni. Osim sa SAJ-evcima, Dikić se sastao i sa pripadnicima Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.
Bratislav Dikić u bazi MUP-a RS u Zalužanima
Već nekoliko mjeseci Dikić izbjegava suđenje u Crnoj Gori, gdje ga pravosuđe tereti da je jedan od organizatora neuspjelog državnog udara u toj državi.
Početak novog suđenja odgađan je nekoliko puta, otkako je u februaru prošle godine Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora.
Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Bratislav Dikić nije uspio pobjeći. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.
Bratislava Dikića dovode na suđenje u Podgorici (foto: pobjeda.me)
“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi.
Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.
Prema uputama ruskih obavještajaca, pripadnik četničkog ravnogorskog pokreta Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić su trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.
Nakon što je pušten na slobodu, Dikić se vratio u Srbiju, gdje je, prema pisanju Insajdera, imenovan za pomoćnika direktora Javnog preduzeća Srbijašume.
Srbijanske vlasti odbile su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dostaviti ključne dokaze koji se odnose na slučaj “Pavlović banka”, odnosno slučaj u kojem je jedan od osumnjičenih član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, saznaje Istraga iz više pravosudnih izvora.
“Do danas iz Srbije nije došao nijedan dokaz. A traženo je više puta”, navodi jedan od naših sagovornika.
Dokazi se, prema informacijama Istrage, odnose na kiupovinu vile na Dedinju, odnosno transakcije preko Pavlović banke iz BiH i Komercijalne banke u Srbiji. Kako bi optužili Milorada Dodika za pranje novca, državni tužioci iz BiH moraju imati dokaze koji potvrđuju te transakcije i dokaz da je sporna nekretnina uknjižena na lidera SNSD-a.
“Sve je to traženo od Srbije, ali oni su odgovorili da se radi o obimnoj dokumentaciji i da će je dostaviti kad je analiziraju. Osim toga, pravosuđe Srbije je formiralo svoj krivični predmet u kojem, navodno, i oni istražuju ovaj slučaj”, pojašnjava sagovornik Istrage.
“Bili su zahtjevi i urgencije, ali nikad dokumentacija nije dostavljena”, kazali su za Istragu u Ministarstvu pravde BiH, ne otkrivajući, pritome, sadržaj zamolnica.
Ove navode dokazuje i dokument Tužilaštva BiH iz februara 2018. godine.
“Tužilaštvo BiH ovim putem obavještava Sud da nije donijelo konačnu tužiteljsku odluku u ovom predmetu. U pogledu razloga za navedeno, Tužiteljstvo obavještava Sud BiH da su razlozi jednaki razlozima koji su iznijeti u ranijem izjašnjenju od 11. decembra 2017. godine”, navedeno je u dopisu koji je postupajući tužilac Mirza Hukeljić 13. februara 2018. godine uputio Sudu BiH.
Na ročištima za produženje mjera zabrane pokojnom Slobodanu Pavloviću, vlasniku Pavlović banke nekoliko je puta saopćeno da Srbija ne da dokaze u vezi sa slučajem vila na Dedinju.
“Još uvijek nismo dobili odgovore po zamolnicama upućenim Republici Srbiji i Državi Izrael, a o čemu smo ranije obavještavali Sud BiH. Na navedeno, i pored izjavljenih urgencija, nismo bili u mogućnosti utjecati”, navedeno je u aktu Tužilaštva BiH od 11. decembra 2017. godine.
akt Tužilaštva BiH iz 2017. godine
Da je Milorad Dodik u koordinaciji sa srbijanskim vlastima, moglo se naslutiti i u utorak, tokom njegovog ispitivanja u Tužilaštvu BiH.
“Ne mogu se sjetiti detalja. Tražite dokaze iz Srbije”, kazao je Dodik postupajućem tužiocu, prije nego je zatražio dodatnih deset dana za pripremu odbrane.
Tužilaštvo BiH je provjere u ovom slučaju započelo 2015. godine. Po naredbi postupajućeg tužioca i Suda BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u januaru 2016. godine pretresla je Pavlović banku. Već narednog mjeseca, 11. februara 2016. godine je uhapšen i vlasnik Banke Slobodan Pavlović, te njegovi saradnici, bivši direktor “Pavlović banke” Pero Lazić i Ljiljana Garić, bivšu referenticu za obradu kredita. Sudija za prethodni postupak im je odredio jednomjesečni pritvor, ali je drugostepeno vijeće kojim je predsjedavao sudija Davorin Jukić (sudija blizak HDZ-u BiH), ukinulo mjeru pritvora. Na kraju je Jukić sa svojim vijećem ukinuo u mjere zabrane za sve osumnjičene u ovom slučaju.
U okviru ovog predmeta, nešto ranije prisluškivan je i Milorad Dodik. Potvrdio je to i Sud BiH koji je izdao naredbu za prisluškivanje.
“Sud Bosne i Hercegovine je u krivičnom predmetu protiv osumnjičenog Slobodana Pavlovića i drugih zbog krivičnog djela pranja novca iz člana 209. stav 3. KZBiH i zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 347. stav 4. KZRS izdao naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji, nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, prema određenom broju osoba, uključujući i Milorada Dodika”, navedeno je u saopćenju Suda BiH objavljenom u novembru 2017. godine.
Od tada protiv Dodika nije poduzeta nijedna istražna radnja. No, nako što je Gordana Tadić razrijeđena dužnosti glavne državne tužiteljice, predmet je opet aktiviran. Milorad Dodik je dobio poziv za ispitivanje u Tužilaštvu BiH kako bi objasnio na koji je način kupio vilu na Dedinju i da li je njegov kredit u Pavlović banci u iznosu od 1,5 miliona u sladu sa važećim zakonima.
U svojstvu osumnjičenog, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik stigao je na ispitivanje u Tužilaštvo BiH. Kako bi izbjegao kamere, ušao je na službeni ulaz, svega nekoliko minuta prije 10 sati, kada se morao ppojaviti pred postupajućim tužiocem Mirzom Hukeljićem. Milorad Dodik je osumnjičen da je počinio krivično djelo pranje novca u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja. U fokusu tužilaca je njegova vila u Beogradu koju je kupio na sumnjiv način, transakcijama preko Pavlović banke.
Milorad Dodik stigao na ispitivanje u Tužilaštvo BiH. Osumnjičen za pranje novca u slučaju Vila na Dedinju pic.twitter.com/VKgVn9QH1e
Tužilaštvo BiH je provjere u ovom slučaju započelo u decembru 2015. godine. Ali skoro sedam godina je bilo potrebno postupajućem tužiocu Mirzi Hukeljiću da Milorada Dodika pozove na ispitivanje u svojstvu osumniičenog. Istina, proteklih godina je Tužilaštvom BiH upravljala Gordana Tadić koja je razriješena krajem 2021. godine.
Prema ranijim pisanjima medija, Milorad Dodik je 14. maja 2007. godine preko “Pavlović banke” prebacio 750 hiljada eura na račun “Komercijalne banke” u Beogradu, koja je i bila vlasnik vile na Dedinju.
Dodik je kupovinu vile pravdao kreditom u “Pavlović banci”. Međutim, kasnije se ispostavilo da je kredit uzeo tek godinu kasnije, odnosno 27. juna 2008. godine kada je kredit službeno i odobren.
Bog svega toga SDS je Tužilaštvu BiH 2015 godine podnio krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika. Na prijavi SDS-a su se našli i vlasnik “Pavlović Internacional banke” Slobodan Pavlović koji je u međuvremenu poginuo u saobraćajnoj nesreći u SAD-u.
“Postoje osnove sumnje da su ove osobe, koristeći svoj uticaj, javnu funkciju i značajna novčana sredstva izvršili navedena krivična djela tako što su Miloradu Dodiku kada je on bio predsjednik Vlade RS u 2008. godini omogućili prijem novčanih sredstava od 1.468.373,00 KM po osnovu navodnog kredita, kao i da su za račun Milorada Dodika ovaj navodni kredit otplaćivali u zamjenu za određene protivusluge”, navedeno je u prijavi SDS-a.
Prema tada objavljenim dokumentima, Milorad Dodik je sa svog računa u Pavlović banci 14. maja 2007. godine prebacio 750 hiljada evra na svoj račun u “Komercijalnoj banci” Beograd.
To dokazuje i ugovor o kupoprodaji i nalog za izvršenje doznake u inostranstvu, koji su sklopljeni – 14. i 16. maja 2007. godine. Nakon prebacivanja sredstava beogradskoj “Komercijalnoj banci”, koja je prodavala nekretninu, Dodik se uknjižio kao vlasnik vile bez ikakvih tereta.
Prema dokumentima “Pavlović banke” pod nazivom – Prijedlog Centralnom kreditnom odboru od 18. juna 2008. godine, koji je potpisala službenica Ljiljane Garić i prijedloga Odluke br. IV-3192 od 27. juna 2008. godine, koje je potpisao direktor Petar Lazić, sredstva u iznosu od 750 hiljada eura na računu Milorada Dodika kod te banke na dan 14. maja 2007. godine navodno vode porijeklo iz kredita u iznosu od 1.468.373 KM (700 hiljada eura). Prema ugovoru, kako se navodi u dokumentaciji, depozit za taj kredit bio je u istom iznosu, što je samo po sebi nelogično, jer se postavlja pitanje zašto je onda Dodik uopšte uzimao kredit kod “Pavlović banke”.
Prema dokumentima banke, u junu 2008. godine Pavlović banka ulazi u proceduru izmjene uslova pomenutog kredita iz 2007. godine tako što mijenja period otplate, izmjene kamatne stope i promjene sredstava obezbjeđenja.
Odlukom Kreditnog odbora Pavlović banke IV-5-3154 od 25.juna 2008. godine, koju je potpisao predsjednik Kreditnog odbora Petar Lazić, odobrena je izmjena uslova kredita Miloradu Dodiku iz 2007. godine tako da se kao instrument vraćanja kredita uspostavlja depozit u iznosu od 489.457,66 KM, hipoteka na predmetnoj nekretnini i vlastita mjenica Milorada Dodika, objavio je 2015. godine online magazin zurnal.
Odlukom br. I-2-3216/08 od 27. juna 2008. godine Nadzorni odbor Pavlović banke je odobrio dugoročni kredit Miloradu Dodiku u iznosu od 1.468.373,00 KM (pretpostavka je da se ovo odnosi na odobrenje izmjene kredita iz 2007. godine ukoliko je i postojao kredit iz 2007. godine). Ovu odluku je potpisao Slobodan Pavlović.
Među dokazima je i ugovor o kreditu koji je Dodik potpisao sa Pavlović bankom 27. juna 2008. godine. U cilju realizacije ovog kredita, Pavlović banka je prenijela sredstva u korist računa Milorada Dodika opštim nalogom za prenos dana 26. juna 2008. godine u iznosu od 1.468.373 KM. Međutim, Centralni kreditni odbor svojom odlukom predlaže izmjenu kredita tako što navodi je taj novac navodno plasiran u 2007. godini.
Prema krivičnoj prijavi, nije postojao osnov za ovakav prenos sredstava, jer bi to značilo da se iznos kredita od 1.468.373 KM dva puta uplaćuje Miloradu Dodiku, a u slučaju refinansiranja, kreditom iz 2008. godine bi se samo izmjenila kamata, rok otplate i obezbjeđenja, dakle ne bi postojala obaveza plasiranja kredita od strane “Pavlović banke”.
Dalje se navodi da je potrebno utvrditi da li je uopšte i zaključen ugovor o kreditu od 14. maja 2007. godine ili je riječ o fiktivnom pravnom poslu.
Kao sredstvo obezbjeđenja Ugovora o kreditu od 27. juna 2008. godine, bilo je predviđeno da Milorad Dodik preda banci namjenski depozit od 490.000KM. Međutim, prema prijavi, Slobodan Pavlović, predsjednik Nadzornog odbora banke, 26. avgusta.2008. godine zaključuje sa bankom Ugovor o oročenom namjenskom depozitu kojim se on kao deponent obavezuje da će položiti taj iznos (490.000 KM), kao osiguranje ugovora o kreditu koji je uzeo Dodik.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u januaru 2016. godine je pretresla Pavlović banku. Već narednog mjeseca, 11. februara 2016. godine je uhapšen i vlasnik Slobodan Pavlović, te njegovi saradnici, bivši direktor “Pavlović banke” Pero Lazić i Ljiljana Garić, bivšu referenticu za obradu kredita. No, Sud BiH im nije odredio pritvor, pa su svi pušteni na slobodu. Na kraju su im ukinute i mjere zabrane.
U decembru prošle godine Slobodan Pavlović je poginuo u saobraćajnoj nesreći u SAD-u, a Tužilaštvo BiH je odlučilo da sedam godina nakon prijave, u svojstvu osumnjičenog sasluša Milorada Dodika.
Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske prekida svaki vid saradnje sa Ministarstvom sigurnosti BiH, piše u dopisu kojeg je Milan Novitović, direktor te institucije, prošle sedmice dostavio Vijeću ministara BiH.
Ova odluka uslijedila nakon što je Novitović u oktobru prošle godine posjetio Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu gdje je dogovorio da službenici Republičke uprave CZ budu obučavani u niškom centru za kojeg su zapadni zvaničnici govorili da je, zapravo, jedan od obavještajnih centara Ruske Federacije. No, sa institucijama BiH Novitović ne želi sarađivati.
“Obavještavamo vas da Republička uprava civilne zaštite RS i njeni predstavnici neće učestvovati u daljim aktivnostima, programima i vježbama koje su započete u koordinaciji sa Ministarstvom sigurnosti BiH te da se iste suspenduju na period od 90 dana”, napisao je Novitović u svom dopisu datiranom 17. marta ove godine.
Odluka o “prekidu saradanje” stupila je na snagu istoga dana.
Direktor Republičke uprave civilne zaštite RS je kadar Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, stranke koja je u koaliciji sa SNSD-om Milorada Dodika i koja ne skriva svoje dobre veze sa ruskim zvaničnicima u BiH i regionu. Milan Novitović je još u novembru 2019. godine bio u službenoj posjeti Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu.
“Vršilac dužnosti direktora Uprave civilne zaštite Republike Srpske Milan Novitović izjavio je danas u Nišu na sastanku sa direktorima Srpsko-ruskog humanitarnog centra Bojanom Kostićem i Andrejom Mamčenkovim da će u narednom periodu biti rađeno na zaključivanju sporazuma o saradnji između ove dvije institucije”, saopćeno je tada iz Republičke uprave civilne zaštite RS.
Dvije godine kasnije, 8. oktobra prošle godine, Novitović je sa delegacijom ponovo otišao u Niš, kako bi, u jeku Dodikovih najava o prebacivanju nadležnosti sa državnog nivoa na nivo RS, sa čelnicima Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu razgovarao o budućoj saradnji.
“Tema sastanka su bile obuke koje će biti provođene za pripadnike Vatrogasnih jedinica Republike Srpske. Pripadnici Vatrogasnih jedinica Republike Srpske u Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, u naredne tri godine prolaziće obuke u okviru kojih će dobiti najadekvatnija znanja u oblasti upravljanja požarima kao i u oblasti cjelokupne zaštite i spasavanja.Osim obuka koje se odnose na Vatrogasne jedinice u Republici Srpskoj, u narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske”, navedeno je u saopćenju objavljenom na web stranici Republičke uprave civilne zaštite RS.
Srpsko-ruski humanitarni centar otvoren je u Nišu prije tačno deset godina.
Međuvladinim sporazumom koji su potpisali tadašnji srbijanski zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić te zamjenik ruskog ministra za vanredne situacije Vladimir Pučkov 2012. godine je počeo da funkcioniše Centar namijenjen “za brzo reagovanje u slučaju prirodnih katastrofa, velikih nesreća i tehnoloških havarija”:
“Spasioci iz Centra, pored Srbije pokrivaće i područje regiona od Hrvatske, Crne Gore i Makedonije”, saopćeno je tokom otvaranja “humanitarnog centra” u Nišu.
Centar je otvoren na osnovu sporazuma kojeg su u oktobru 2011. godine potpisali Ivica Dačić i Sergej Šojgu, tadašnji ruski ministar za vanredne situacije Rusije koji je kasnije postao ministar odbrane i jedan od najbitnijih saradnika Vladimira Putina. Otvaranje centra izazvalo je sumnju zapadnih diplomata koji su tvrdili da je u Nišu, zapravo, otvoren ruski špijunski centar.
“Brine me takozvani humanitarni centar, ne zbog onoga što je sada, nego zbog onoga što bi mogao da postane. Pogotovo ako Srbija ispuni ono što je Rusija tražila: specijalni status i imunitet za svoje osoblje. Ne verujemo da Rusija ima dobre namere da pomogne Balkanu da ide ka EU”, rekao je 2017. godine tadašnji visoki zvaničnik Stejt dipartmenta zadužen za Evropu i Evroaziju Hojt Brajan Ji.
Omah po njegovom otvaranju, zvaničnici Republike Srpske su počeli uspostavljati saradnju Republičke uprave civilne zaštite sa ruskim centrom u Nišu. U oktobru prošle godine je ugovorena ozbiljna saradnja, da bi prošle sedmice Civilna zaštita RS prekinula saradnju sa institucijama Bosne i Hercegovine.
Sud Bosne i Hercegovine oslobodio je odgovornosti Dragana Mektića, bivšeg ministra sigurnosti BiH koji je bio optužen za krivično djelo zloupotrba položaja i ovlasti.
Odgovornosti su oslobođeni i Igor Golijanin, Samir Agić i Edin Garaplija. Tužilaštvo BiH je teretilo Mektića i druge za zloupotrebu položaja pri realizaciji projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, koji je Evropska unija (EU) finansirala sa 198.454 eura u periodu 2015–2017. godine.
Ova optužnica je podignuta u periodu dok je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH bila Gordana Tadić. Sud BiH je, prvobitno, zbog tehničkioh nedostataka nije potvrdio, ali je na kraju postupajuća tužiteljica Vedrana Mijović dostavila izmijenjenu optužnicu koja je potvrđena.
ektić je optužen da je nakon iskazanih potreba entitetskih civilnih zaštita pokrenuo javnu nabavku opreme za vatrogasce i zaključio ugovor sa dobavljačem iz Rijeke, firmom “Teh-Projekt inžinjering” u vrijednosti od 124.000 KM.
Kako se navodi u optužnici, firma “Teh-Projekt inžinjering” je 28. juna 2017. obavijestila da nije u mogućnosti izvršiti ugovorene obaveze, nakon čega je Mektić, iako je ugovor bio ništavan zbog nedostavljenih bankarskih garancija, zaključio aneks kojim je rok isporuke produžen, te se saglasio za izmjenu specifikacije za veličinu vatrogasnih rukavica.
Prema optužnici, Mektić je pogodovao dobavljaču, kojem je uplaćeno 124.940 KM – iznos protivpravne imovinske koristi koji je ostvarila firma.
No, od početka je bilo jasno da je u pitanuju montaža Tužilaštva BiH.
“Prema navodima optužnice, navedene osobe su zloupotrebom položaja i ovlasti počinile krivično djelo visoke korupcije koja šteti međunarodnom ugledu BiH”, navedeno je u žurnom saopćenju za javnost koje je danas upućeno medijima nakon što je Tužilaštvo BiH dostavilo Sudu BiH optužnicu protiv Mektića, Igora Golijanina, Samira Agića i Edina Garaplija.
No, da vidimo šta piše u optužnici Tužilaštva BiH, prema kojoj je Dragan Mektić optužen u četiri tačke.
Prvom tačkom optužnice Tužilaštvo BiH tereti Dragana Mektića da je “u svojstvu službenog i odgovornog lica kojem je povjereno rukovođenje Ministarstvom bezbjednosti Bosne i Hercegovine na osnovu člana 20. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, iskoristio svoj službeni položaj i ovlaštenja, u namjeri sticanja protivpravne imovinske koristi, tako što je postupio protivno Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine”.
Međutim, u istoj optužnice se ne navodi da je Mektić pribavio ikakvu imovinsku korist, ali je navedeno da je Mektić prekršio Zakon o javnim nabavkama BiH jer je firmi Teh Projekt Inžinjering d.o.o. Rijeka produžio rok isporuke košulja, hlača, rukavica i metlica za gašenje požara. Tužilaštvo BiH smatra da je Mektić morao raskinuti ugovor onog trenutka kada je istekao rok isporuke, te da nije imao pravo da potpiše aneks kojim je omogućeno produžavanje roka isporuke navedene opreme. Vrijednost ugovora je bila 124 hiljade maraka i sva roba je, čak i prema optužnici Tužilaštva BiH – isporučena. Tužilaštvo, međutim, problematizira izmjenu konfekcijskih brojeva rukavica za vatrogasce.
“Ministar sigurnosti je uputio saglasnost dobavljaču Teh-projekt Inžinjering d.o.o.Rijeka u kom je navedeno da je Ministarstvo saglasno sa izmjenom u specifikaciji za veličinu rukavica i to: veličina 8-10 pari, veličina 9-68 pari, veličina 10-48 pari i veličina 11-54 para, na koji način je pogodovao dobavljaču Teh-Projekt Inžinjering d.o.o. Rijeka, jer je navedenom dobavljaču omogućio da izvrši isporuku po osnovu apsolutno ništavnog ugovora”, konstatovala je tužiteljica Mijović.
Tužilaštvo BiH smatra da je ugovor ništavan, jer firma nije u roku dostavila bankovnu garanciju za realizaciju ugovora, mada u spisima Ministarstva sigurnosti BiH bankovna garancija – postoji.
Zbog svega ovoga Sud BiH je oslobodio Mektića i druge.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
