Vlasti Austrije zatvorile su mesdžid Tewhid u Beču kojim je upravljao bh. državljanin Muhamed Porča, saznaje Istraga.ba. Upravo u tom mesdžidu radikaliziran je Kujtim Fejzulai., terorista koji je u ponedjeljak navečer u centru glavnog austrijskog grada ubio četiri, a ranio preko 17 osoba, prije nego je ubijen u razmjeni vatre s tamošnjom policijom. Zatvaranje Tewhida potvrdili su i austrijski zvaničnici, ne navodeći ime glavne osobe koja je rukovodila mesdžidom.
“Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo nas je u četvrtak da je napadač više puta posjećivao dva mesdžida u Beču”, rekla je austrijska ministrica za žene i integracije Susanne Raab (ÖVP).
Zvanično je saopćeno da su zatvorena dva mesdžida, jedan u udruženju u Ottakringum, a drugi u Meidlingu.
“Neposredno zatvaranje u interesu je javne sigurnosti, jer “pozitivni osnovni stav prema društvu i državi” koji zahtijeva islamski zakon ne postoji”, saopćila je ministrica Raab.
Odmah po zatvaranju mesdžida, reagirala je i Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji koja je saopćila da mesdžid Twhid nikada nije djelovao u okviru ove zajednice.
“Danas smo iz sredstava informisanja saznali o zatvaranju džamije “Tewhid” u Beču. Kako bismo izbjegli netačne interpretacije događaja, ovim putem obavještavamo javnost da navedena džamija nikada nije bila članica Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji niti je postojala bilo kakva institucionalna saradnja između naše zajednice i džamije “Tewhid””, saopćeno je iz Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji.
Oni navode da je ovaj mesdžid bio pod okriljem Islamske zajednice u Austriji (Islamische Glaubensgemeinschaft in Österreich IGGÖ). U petak popodne su čelnici Islamske zajednice u Austriji priznali na svojoj Facebook stranici da su imali pravne veze sa mesdžidom Tewhid, ali da su one formalno-pravno raskinute nakon što je utvrđeno da su prekršili austrijske zakone.
obraćanje Umita Vurala: ogradio se od Porčinog mesdžida
“Sazvali smo hitnu sjednicu i oduzeli smo ovom mesdžidu status pravnog lica”, kazao je u svom video obraćanju predsjednik Islamske zajednice u Austriji Umit Vural.
Istraga saznaje da je mesdžidom rukovodio Muhamed Fadil Porča, hafiz rođen u Sarajevu koji je godinama bio jedan od glavnih propagatora selefijskog učenja. Posljednjih petnaest godina policijske agencije iz regiona obavještavale su austrijske kolege o Porčinom djelovanju.
“Većina propagandnog materijala koji je korišten u selefijskim mesdžidima u BiH dolazio je upravo iz Beča”, kazao je za Istragu jedan od policijskih dužnosnika koji su istraživali terorizam u BiH.
Muhamed Porča je rođen 1966. godine u Sarajevu, gdje je završio medresu. Studirao je u Saudijskoj Arabiji i Jordanu. Godinama živi u Beču, gdje slovi za jednog od najutjecajnijih selefijskih vođa. Prema informacijama Istrage, njegove mesdžide u Austriji je posjećivao i Nusret Imamović, osnivač selefijske zajednice u Gornjoj Maoči koji je kasnije otišao u Siriju i postao jedan najtraženijih terorista na svijetu. Još 2014. godine zastupnici u austrijskom parlamentu pominjali su Muhameda Porču kao vođu jednog od mesdžida u kojem se radikaliziraju pripadnici selefijske zajednice, te pominjali njegovo ime u kontekstu radikalizacije.
Muhamed Porča je bio povezan i s Jusufom Barčićem, selefijskim vođom koji je poginuo 2007. godine u saobraćajnoj nesreći u Tuzli, a koji je, prethodno, pokušavao svoja učenja uspostaviti u džamijama u BiH. I Porča i Barčić bili su veliki protivnici Islamske zajednice BiH, nazivajući njihove stavove – “novotarijama”. U Beču je, podsjećamo, radikaliziran i Mevlid Jašarević, srbijanski državljanin koji je 2011. godine pucao na zgradu Ambasade SAD-a u Sarajevu. Jašarević je neko vrijeme živio u i u Gornjoj Maoči, kojom je rukovodio Nusret Imamović, jedan od saradnika Muhameda Porče.
Presuda protiv Mevlida Jašarevića
Austrijske vlasti danas su saopćile da je mesdžid Tewhid djelovao pod okriljem Islamske zajednice u Austriji od 2016. godine. No, taj mesdžid djeluje mnogo duže.
“Danas imamo u našim mjestima dosta džamija, ali su one zaključane. Ne daju da se u njima din tumači. Moramo to prevazići da se otvaraju sunetske džamije, da se u njima din širi, da u njima daije (propagatori islama) koje su ispravne tumače vjeru. Te džamije moraju nam biti preče od naših stanova i naših kuća”, govorio je Muhamed Porča 2013. godine.
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine proglasilo je krivim Alisu Ramić-Mutap i Hasana Dupovca zbog slučaja Dženan Memić. Ostali optuženi oslobođeni su krivice.
Dupovac je osuđen na 3 godine zatvora, a Alisa Mutap na dvije i po godine.
Apelaciono vijeće je konstatovalo da u ovom slučaju nije postojala organizirana grupa koja je sa Zijadom Mutapom na čelu trebala prikrivati dokaze u slučaju smrti Dženana Memića.
S obzirom na to da su u prvostepenom postupku bili oslobođeni, a da su pred Apelacionim vijećem osuđeni, postoji pravo žalbe na ovu presudu.
Podsjećamo, Alisa Ramić-Mutap bivša je djevojka Dženana Memića s kojim je bila u noći 8. februara 2016. godine u ilidžanskoj Velikoj Aleji. Te noći Memić je, na zasada neutvrđen način, zadobio povrede usljed kojih je 15. februara preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Alisa Mutap-Ramić je također zadobila teške povrede i tvrdila je da se ne sjeća detalja iz kobne noći. Apelaciono vijeće Suda BiH, pak, misli da ona na taj način svjesno prikriva šta se desilo, te da na taj način pomaže osobi ili osobama koje su, na nepoznat način, nanijele povrede njoj i njenom tadašnjem momku Dženanu Memiću.
Osuđeni Hasan Dupovac je pripadnik MUP-a Kantona Sarajevo koji je vodio istragu o spornom događaju na Ilidži. Sud smatra da je tokom istrage napravio nekoliko propusta zbog čega je proglašen krivim.
Zijad Mutap je otac Alise Ramić-Mutap. Njega je Tužilaštvo BIH tertilo da je na čelu organizirane kriminalne grupe koja je svjesno prikrivala dokaze o ovom slučaju. No, on je oslobođen.
Josip Barić je, također, pripadnik MUP-a KS koji je vodio istragu o samom slučaju. Bio je optužen da nije izuzeo krvavi džemper Alise Ramić. I on je oslobođen odgovornosti jer je Apelaciono vijeće utvrdio da se radi o nebitnoj činjenici.
Među optuženima u ovom slučaju je i Muamer Ožegović, recepcionar u jednom od hotela na Ilidži koji je optužen zbog brisanja snimka. Ni za njega nije bilo dokaza da je počinio krivično djelo, jer je taj snimak, faktički, irelevantan.
Bio je 25. juni 1992. godine kada je uniformisani kurir Srđan Puhalo došao u selo Jelešca kod Kalinovika. Sa sobom je imao poziv koji je trebao uručiti Muharemu Bići. Nedugo nakon toga, u selo je stigao vojni kamion u kojem su bili policajci. Zarobili su Muharema Biću i njegovog sina Almira. Odvedeni su u školu u Kalinoviku. Muharema Biću su 4. avgusta srpske snage koristile kao živ štit. Tako je i ubijen. Njegov sin Almir je ubijen i zapaljen u jednoj štali kod Barutnog magacina.
Ovo je samo jedan od slučajeva ratnog zločina u Kalinoviku u čijem se kontekstu pominje osoba po imenu Srđan Puhalo. Ovdje, na ovom linku, možete pronaći prvostepenu presudu Suda Bosne i Hercegovine kojom je Ratko Bundalo, kalinovički gospodar života i smrti, osuđe na 19 godina zatvora. Apelacono vijeće Suda BiH će mu, zbog zločina u Kalinoviku povećati kaznu na 22 godine robije. Ali Bundalo je već ispričana priča. Nas interesuje Srđan Puhalo. Pretraga nas vodi na stranicu 97 prvostepene presude u predmetu protiv Ratka Bundala.
“Svjedokinja Ćusto Hasna je u svom iskazu navela da je 25.06.1992. godine u njeno selo Jelešca došao Srđan Puhalo koji je bio u uniformi i koji je donio poziv za njenog muža koji je u to vrijeme otišao kod Bićo Nasifa. Poslije toga pred njenu kuću dolazi vojni kamion iz kojeg izlazi 20-30 policajaca. Policajac Saša Cerovina je tada iz njene kuće izveo njenog sina Almira koji je imao 17 godina. Tom prilikom Obren Đorem je vodio Muharema Bića. Obojicu su ih ubacili u kamion i odveli. Odvedeni su u školu u Kalinovik. Kada je sutradan otišla u školi je vidjela pored sina i muža kao i dva brata te više drugih mještana bošnjačke nacionalnosti koji su bili iz Jelašaca, Mjehovine i Vihovića. Kasnije je čula da joj je muž izveden 04.08.1992. godine iz Barutnog magacina i ubijen kao živi štit, dok je od Hadžić Fevzije saznala da joj je sin ubijen i da je izgorio u štali.U svemu potvrđuje izjavu sina Elvira”, piše u obrazloženju prvostepene presude Suda Bosne i Hercegovine.
Pretražujemo dalje. Kurira Puhala pominje i svjedokinja Rukija Rogoj. Imao je istu ulogu kao i pred kućom Muharema Biće.
“Rogoj Rukija takođe ističe da su u selu Jelašce dana 25.06.1992. godine došao Puhalo i donio pozive za sve muškarce u selu, među kojima su bili njen muž i sin da se jave u Kalinovik. Pošto su muškarci odlučili da se ne jave, u selo je došla sa kamionom policija. Među policijom prepoznala Pericu Gočevića, Đorem Predraga, Doder Spasoja, koji su bili u uniformama i nosili oružje. Rekli su su da je poginula Vukica Manjak pa ih radi sigurnosti vode u Kalinovik. Sinovi su joj pobjegli u šumu, a čula je posle od sina Rusmira da je bio uhvaćen i zarobljen, ali da su ga pustili da pobjegne. Takođe je od Pervana čula da je pričao sa Neđom Zeljajom oko ovog događaja i da mu je Zeljaja rekao da su se predala njihova djeca da bi svi bili pušteni. U to vrijeme Zeljaja je bio komandir policije”, navedeno je u presudi Suda BiH.
Dvije svjedokinje, dakle, u svojim iskazima datim prije petnaestak godina imenom i prezimenom pominju osobu po imenu Srđan Puhalo. Taj kurir u maskirnoj uniformi donosio je pozive muškarcima bošnjačke nacionalnosti koji su, potom, odvođeni u smrt.
Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa jednom od svjedokinja. Rukija Rogoj nam je, preko posrednika, potvrdila da u cjelosti ostaje kod svog iskaza.
“Srđan je sin Dušanov”, kazala je svjedokina Rogoj.
Sada zovemo Muniba Halilovića. On je sada glavni federalni tužilac. Prije toga je bio tužilac Tužilaštva BiH koji dužio predmet protiv Ratka Bundala.
“Davno je to bilo. Sjećam se da sam uspio identifikovati jednog Srđana Puhala, mlađi je momak, i da sam ga pozvao da svjedoči o tim događajima. Znam da mi je rekao da on nije ta osoba, tako da njegov iskaz nisam slao Sudu BiH, jer od njegovog iskaza, faktički, pred Sudom nisam imao ništa. Ja ne znam koji je to Srđan Puhalo”, kazao na tužilac Halilović.
Na redu za poziv je Srđan Puhalo. Psiholog, komičar i tv lice je bio srdačan na početku našeg razgovora. Evo dijaloga.
Istraga: “Da li se sjećate da ste saslušavani u predmetu Ratko Bundalo i drugi?”
Puhalo: “Naravno da se sjećam”
Istraga: “Šta Vas je pitao tužilac
Puhalo: Je li moram to reći?
Istraga: Naravno, zovem da potvrdim autentičnost Vašeg iskaza
Puhalo: Pa, reci.
Istraga: Da li Vas je tužilac pitao da li ste bili kurir koji je išao na vrata nekoliko osoba, među kojima su Rukija Rogoj i Hasna Čusto?
Puhalo: Da
Istraga: I, šta ste mu rekli?
Puhalo: Nemam pojma, reci mi ti.
Istraga: Ja Vas pitam šta ste rekli. Sjećate li se ičega
Puhalo: Pa, aka imaš stenogram šta sam rekao, super
Istraga: Da li ste bili kurir?
Puhalo: Ne.
Istraga: Šta ste bili?
Puhalo: Vezista
Istraga: Šta ste bili 15. juna 1992.
Puhalo: Vezista
Istraga: Znate li ijednog drugog Srđana Puhala
Puhalo: Ne znam. Samo sam ja, jedan jedini.
Istraga: A znate li ijednog drugog Srđana Puhala, sina Dušanovog?
Puhalo: Nema toga. Samo ja
Istraga: I nije Vam poznat slučaj kada su ljudi na čijim ste vratima bili odvedeni na likvidiranje?
Puhalo: Otkud da je to meni poznato, kad ja nisam bio u Kalinoviku.
Istraga: Pa, sada ste rekli da ste bili
Puhalo: Završena je priča. Imaš stenogram (dokumente) objavi ga.
I tako je završen razgovor sa psihologom, komičarem Srđanom Puhalom. Šestero sudija Suda BiH (troje u prvostepenom i troje u Apelacionom vijeću) poklonilo je vjeru svjedokinjama Rukiji Rogoj i Hasni Čusto. Njih dvije su svjedočile da je Srđan Puhalo dijelio pozive Bošnjacima koji su, potom, zarobljavani i odvođeni u logor ili u smrt. Ali analitičar Puhalo kaže da to nije bio on. Pa tako “ne može svjedočiti o zločinama” nad kalinovičkim Bošnjacima.
Kada se na Taksimu glavnom središtu Istanbula danas u 16:20 dogodio napad u kojem je šest osoba smrtno stradalo, a više od 80 teže i lakše ranjeno, u drugom dijelu Istanbula, u kompleksu Sultan Ahmetove džamije i Aja Sofije hiljade turista iz cijelog svijeta obilazili su ove vjerske i historijske objekte, piše novinarka Novinske agencije Patria Amra Vrabac u svom specijalnom izvještaju iz Istanbula.
Prilikom ulaska nije bilo nikakvih mjera, a ni nakon obavljene posjete i molitve. Oko 16:30 starim dijelom Istanbula, Sultanahmetom čule su se policijske i sirene hitne pomoći. Tramvajski saobraćaj odvijao se normalno, a kroz žamor turista probijao se zvuk sirena.
A onda se samo sat poslije na ulicama Sultanahmeta pojavila policija naoružana dugim cijevima. Policijske patrole kruže neprestano pod rotacijama, a kompleks džamija dodatno je osiguran pripadnicima specijalne policije.
Ekipa Patrije večeras je zabilježila veliki red turista koji čekaju ispred Aja Sofije, a svi oni koji su sa sobom imali bilo kakvu veću torbu ili kofer detaljno su pregledani.
U tužnoj istanbulskoj večeri zavladala je velika saobraćajna gužva, a pojačane su i kontrole.
velike gužve u Istanbulu, foto: NAP
Lako je shvatiti da su mjere sigurnosti podignute na viši nivo nakon današnjeg napada. Turske vlasti vode istragu kako bi rasvijetlile ovaj šokantan događaj. Nakon što se napad dogodio društvene mreže su nekoliko sati bile blokirane. Neke i dalje ne funkcionišu.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan oglasio se poslije napada i poručio da eksplozija “smrdi na terorizam” i da je u sve umiješana jedna žena. Tužilaštvo je promptno reagovalo i na lice mjesta je upućeno pet tužilaca. Policijske snage evakuisale su prostor oko mjesta tragedije. Stanovnici koji žive u blizini zamoljeni su da ne napuštaju domove.
Zbog detaljnih kontrola, velike gužve na ulazu u Aja Sofiju
Prve informacije koje objavljuju turski mediji govore da je troje osumnjičenih za napad. Prema tim podacima policija sumnjiči ženu i dva muškarca, pripadnike PKK.
Podsjećanja radi, u okrugu u kojem je danas poginulo šest osoba, a dvije od nekoliko desetina ranjenih u kritičnom stanju, i 2016. godine izvršen je teroristički napad. Tada je poginulo najmanje pet osoba.
Predizborna podrška se isplatila. Novinari javnih servisa BHRT-a, FTV-a i TV SA, te Avaza, Pressmedie i drugi analitičari koji su bili najglasniji u kritiziranju vlasti, postali su dio “režima”. Istraga.ba donosi kraću listu novinara i analitičara koji su, preko noći, postali budžetski korisnici.
Krenimo od Predsjedništva BiH. Dugogodišnji urednik vanjskopolitičke emisije Global na BHRT-u Adis Deljković postao je savjetnik za medije člana Predsjedništva BiH Denis Bećirovića. Deljković je na toj poziciji naslijedio bivšeg novinara Klixa, Avaza i Fokusa Amila Dučića koji se, nakon kratkog izleta u savjetničke vode, vratio u medije. U Kabinetu Denisa Bećirovića bi, uskoro, kao saradnik, trebao biti angažiran i bivši novinar Slobodne Bosne Mehmed Pargan.
Osim toga, Kabinet Denisa Bećirovića je predložio imenovanje dugogodišnjeg dopisnika više bh. medija iz New Yorka Erola Avdovića za ambasadora u Belgiji. Supruga “nezavisnog analitičara” Esada Bajtala imenovana također je imenovana za novu bosanskohercegovački ambasadoricu iz reda bošnjačkog naroda.
Kabinet člana Predsjedništva BiH Željka Komšića je za ambasadora u Sloveniji predložio vlasnika magazina Start Daria Novalića, dok je ambasadorsku poziciju u Madridu dobila dugogodišnja urednica Radio Sarajeva Vesna Andre-Zaimović.
Profesionalizam Duške Jurišić između NiP-a i Naše stranke
Bivša direktorica kantonalnog javnog servisa TV Sarajevo postala je zamjenica državnog ministra. Naime, “preprofesionalna novinarka” Duška Jurišić profesionalno se rasporedila u Našu stranku nakon čega je dobila poziciju zamjenice ministra ljudskih prava BiH. Duška Jurišić je za svoju savjetnicu izabrala Ranku Ninković-Papić, suprugu “nezavisnog analitičara” Žarka Papića.
Analitičar Žarko i savjetnica Ranka Ninković-Papić
Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je za savjetnicu za medije izabrao Mirelu Bubalo, “utemeljiteljicu” “fake portala” presmedia koji je u međuvremenu postao “presmediabih”. Mirela Bubalo je savjetničko iskustvo stekla u kabinetu bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je mandat iskoristio da savjetnicu “uhljebi” u državnu službu. Međutim, pošto je plaća državnog službenika znatno manja, Bubalo je zamrznula svoj radni odnos u državnoj službi i ponovo je angažovana na puno plaćenijim savjetničkim poslovima.
Mirela Bubalo
Jasenka Isović-Tica je proteklih godina bila urednica na Radio Federacije BiH. U pitanju je supruga odgovornog urednika informativnog programa FTV-a. Danom nametanja Nermina Nikšića za premijera Federacije, Isović-Tica je postala “Vladina službenica”. U ovom trenutku ona savjetuje premijera Nikšića, dok njen suprug Željko Tica upravlja informativnim programom federalnog javnog servisa FTV.
Jasenka Isović-Tica i Nermin Nikšić iz vremena “profesionalnog” novinarstva
I nakon nestanka SBB-a, dugogodišnji urednik Avaza Fadil Mandal je ostao na budžetu. On je sada savjetnik federalnog dopremijera Vojina Mijatovića. Njegovo imenovanje za savjetnika lično je tražio utemeljitelj Avaza Fahrudin Radončić.
Na federalnom nivou je udomljen i dugogodišnji urednik i voditelj na BHRT-u Seid Masnica. On je službeno imenovan za savjetnika federalne ministrice obrazovanja Jasne Duraković.
Seid Masnica I Jasna Duraković
“Disident”, “analitičar”, “književnik” i “novinar” Amer Tikveša je postao savjetnik za medije predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Mirjane Lepić-Marinković. Proteklih godina Tikveša je “nezavisno analizirao” iz prostorija Naše stranke.
Amer Tikveša
Ervin Mušinović je godinama bio novinar portala Klix. Nakon toga postao je savjetnik bivšeg federalnog ministra Aljoše Čampare koji ga je “udomio” u Centru za obuku na Vracama. No, zbog razlike u plaći, Mušinović je zamrznuo svoj radni odnos u državnoj službi i postao je, opet, savjetnik Aljoše Čampare angažiran sa Mirelom Bubalo na pisanju tekstova za portal presmediabih. Nakon što je Čampara postao “civil”, Mušinović je prebačen u nadležnost novonametnutog federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka. Mušinović je trenutno Isakov savjetnik za medije.
Ervin Mušinović sa ministrom Isakom
Na “kantonalnoj razini” Vlada koju čine stranke Trojke imenovala je dvoje “nezavisnih analitičara” u upravne i nadzorne odbore kantonalnih preduzeća i ustanova. Tako je “analitičarka” Ivana Marić postala predsjednica Nadzornog odbora Javne ustanove “Kamerni teatar 55”, dok je profesor Enver Kazaz za člana Nadzornog odbora TV Sa.
Vlada Federacije BiH donijela je odluku kojom će, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućiti britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša, saznaje Istraga.ba.
Ovim je, faktički, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu omogućila privatnoj kompaniji da krči šume na području Vareša koje bi trebale biti državna imovina. To zemljište će se koristiti za eksploataciju olova, cinka i barita za koje je Adriatic Metals dobio koncesije.
Prema informacijama Istrage, kompanija Adriatic Metals čiji je menadžer za BiH Alem Logo, kadar Naroda i Pravde, već je, bez ikakvih dozvola, isjekla određeni državne šume zbog čega je protiv odgovornih Tužilaštvu ZDK podnesena krivična prijava. Kako bi zaštitili ovu britansku kompaniju, čelnici Vlade FBiH su na posljednjoj sjednici donijeli Odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene. Odluka je opći akt, ali je donesena na osnovu Informacije u kojoj je navedeno da je inicijativu pokrenula kompanija Adriatic Metals.
“Ovom odlukom regulira se način promjene namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene”, navedeno je u Odluci Vlade FBiH koju možete pročitati ako kliknete ovdje.
Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.
“Koncesor, koncesionar ili investitor može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja”, navedeno je u Odluci.
Dalje piše da “dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”.
Ono što je sporno, nadležnost nad šumama kao državnom imovinom imat će kantoni, odnosno entitet FBiH.
“Nakon što je dostavljena kompletna dokumentacija, kantonalno ministarstvo formira komisiju iz tačke V ove odluke radi obračuna naknade za promjenu namjene zemljišta te svu dokumentaciju, zajedno sa svojim mišljenjem, dostavlja Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva”, navedeno je u Odluci Vlade FBiH.
No, prije nego što je Vlada FBiH donijela odluku, stiglo je i mišljenje OHR-a.
“Najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je donesen Odlukom visokog predstavnika od 12. travnja 2022. godine, Člankom 2. stavkom 1. izričito je propisano da: “Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati samo Država Bosna i Hercegovina, kao titular, u skladu s odredbama ovog zakona.” U vezi s Vašim zahtjevom za pojašnjenjem, molimo Vas da imate na umu da promjena namjene šumskog zemljišta očito ima za posljedicu znatne pravne posljedice za predmetnu nekretninu te bi stoga bila čin raspolaganja koji zahtijeva aktivno sudjelovanje i suglasnost vlasnika. S druge strane, dodjela prava na privremeno korištenje ne predstavlja čin izravnog ili neizravnog prijenosa vlasništva te se stoga ne treba smatrati raspolaganjem u smislu Zabrane raspolaganja državnom imovinom.u skladu s načelima sadržanim u relevantnim odlukama Ustavnog suda, kako bi se na odgovarajući način potvrdila puna imovinska prava države kao vlasnika državne imovine, uključujući prihode koji proizlaze iz tih prava u bilo kojem trenutku”, navedeno je u aktu OHR-a.
Dakle, OHR je, faktički, upozorio Vladu FBiH da bi “promjena namjene šumskog zemljišta mogla imati znatne pravne posljedice”.
“Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na svojoj 10. sjednici, održanoj dana 2.8.2023. godine, nakon raspravljanja o Informaciji Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, o realizaciji Odluke o načinu pretvaranja šumskog zemljišta u gradevinsko za privredno društvo „Adriatic metals BH” doo Vareš,donijela Zaključak broj: V 1039-1/2023 kojim se ovom organu daje zaduženje da pripremi preporuku/uputstvo/instrukciju lokalnim zajednicama kojim bi se, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, unificiralo postupanje u vezi promjene namjene zemljišta – ne i titulara, a u skladu sa vodenom raspravom. Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine. Poljoprivredno zemljište kao osnovno sredstvo poljoprivredne proizvodnje ima prvenstvo korištenja za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na sve druge funkcije i namjene. Interesi očuvanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta moraju se uzeti u obzir pri utvrdivanju strateških opredjeljenja, dokumenata prostornog uredenja, razvojnih programa, akcionih planova, donošenja propisa i poduzimanje mjera od strane nadležnih organa”, navedeno je u Informaciji koja se odnosi na Adriatic Metal.
U javnim istupima ga nećete vidjeti. Ali šef Delegacije EU u BiH Johan Sattler je, zapravo, najbitniji vezni igrač “opozicije” u takozvanom bosansko-bošnjačkom korpusu. On je, ustvrdit će izvori Istrage iz diplomatskih krugova, posljednjih sedmica održao nekoliko neformalnih sastanaka sa predsjednicima “opozicijskih” stranaka koje će, u konačnici, u subotu i formalno podržati kandidaturu Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Sattlerov cilj je, prije svega, poraziti SDA kako bi se iz vlasti izbacila “barem jedna nacionalna stranka”.
Bećirovićeva pobjeda – konačni pad dinastije Izetbegovića
Istina je da je široka koalicija stranaka sa sjedištem u Sarajevu prevashodno uspostavljena na motivima da se porazi SDA. I, s obzirom na loš imidž predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, Bećirović u utrku ulazi kao favorit. Pobjeda Bećirovića bi značila da prvi put, uslovno rečeno, ljevičarke stranke sa sjedištem u Sarajevu imaju člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Pobjeda Bećirovića bi, sigurno, značila i početak kraja ere Izetbegovića u “bošnjačkom korpusu”. To su, ukoliko gledate iz perspektive lijevih birača, prednosti široke koalicije usmjerene protiv predsjednika SDA. Jer poretkle tri decenije, uglavnom vlasti SDA, obilježene su korupcijskim aferama. Na stranu sada što su se kao glavna alternativa Stranci demokratske akcije nametnuli oni koji su bili među najbitnijim igračima te stranke – od ASD-a sa Rifatom Hozanovićem u Krajini, preko Fuada Kasumovića u Zenici, Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Denisa Zvizdića i Semira Efendića u Sarajevu, pa sve do Mirsada Kukića u Tuzlanskom kantonu. Ako se pogleda iz tog ugla, porazom Izetbegovića se, zapravo, ne mijenja ideologija. Mijenjaju se, isključivo, kadrovi. No, to je već pitanje za neke druge analize.
Bećirovićeve prednosti
Vratimo se Denisu Bećiroviću, SDP-ovcu sa dugogodišnjim stažom koji iza sebe nema korupcijskih afera i koji, izuzmemo li glasanje za Zakon o prebivalištu, ulazi u kampanju poprilično čist, za razliku od Izetbegovića koji na plećima nosi “respiratore”, diplome supruge Sebije i opće nezadovoljstvo u društvu. Iako je godinama u institucijama, Bećirović je, uglavnom, djelovao iz opozicije i parlamentarnih kupa. Upravo je to njegova najveća prednost, jer mu tokom kampanje, SDA i protivnici neće moći spočitavati da je korumpiran niti će ga moći vezati za bilo kakve afere koje se odnose kurupciju.
Međutim, kada se zađe u sferu politike, Bećirović će se, objektivno, suočiti sa ozbiljnim problemima
Kandidat za predsjednika SDP-a
S obzirom na to da aktualnom predsjedniku SDP-a Nerminu Nikšiću ističe mandat na čelu stranke i da više nema pravo da se kandidira, predstojeći Opći izbori su, zapravo, i izbori za predsjednika SDP-a. Ukoliko Denis Bećirović postane član Predsjedništva BiH imat će otvoren put da postane i predsjednik SDP-a BiH, jer u tom trenutku neće postojati nijedan stranački kadar sa većim izbornim legitimitetom. S obzirom na to da u SDP-u postoji ne tako mali broj kandidata za šefa partije, a koji su poprilično jaki lokalni igrači (Jasmin Imamović, Zukan Helez, Aner Žuljević), to bi Bećiroviću moglo predstavljati problem. Podrškom Denisu Bećiroviću svi oni koji sebe vide na mjestu predsjednika SDP-a BiH bi sebi zatvorili vrata u utrci za stranačkog šefa koji će, evidentno je, u konačnici odlučivati o najbitnijim pozicijama u državi ukoliko SDP ostvari dobar rezultat. Drugi problem Denisu Bećiroviću može predstavljati činjenica što će on, ukoliko izgubi izbore, sasvim sigurno ostati bez svih bitnih pozicija. Naime, predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić će, izvjesno je, nositi listu za Parlament BiH iz izborne jedinice 2A (HNK). Nikšić sigurno nema nikakve šanse da osvoji direktni mandat iz te izborne jedinice koja daje tri zastupnika (do sada je HDZ osvajao 2, a SDA 1). Nikšić će, sigurno, biti nosilac i kompenzacijske liste, ali ni to mu ne bi garantiralo ulazak u Parlament. Podrška SDP-u BiH će, sigurno, porasti i, s obzirom na sukobe u HDZ-u Livno, SDP BiH bi mogla dobiti direktni “državni” mandat iz izborne jedinice 1A (USK i Livno). To bi SDP-u smanjilo “višak glasova” koji donose kompenzaciju, tako da bi zbog tog mandata Nermin Nikšić mogao ostati bez mandata u Predstavničkom domu PS BiH. U tom bi slučaju lider SDP-a ušao u Dom naroda BiH, a Bećirović bi izgubio pozicije na državnom nivou. To je, naravno, sve pod uslovom da izgubi u utrci za člana Predsjedništva BiH u kojoj je favorit.
“Sukob” Bećirovića i Izetbegovića otvara vrata HDZ-u
Opasnost “velikog” rata bošnjačkih kandidata možda je najbolje detektovao lider Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić koje se pridružio opozicijskim strankama u podršci Bećiroviću.
“Mislim da ta vrsta naše odluke znatno utiče i na izbornu kampanju SDA, koja je do sada imala taj komoditet da s nekim drugim institucijama, da im ne spominjem ime, može da se bavi manipulacijom glasova, pa ih prebacuje gospodinu Komšiću, da će se sada i ljudi u SDA zapitati da li tome ima više prostora. Mislim da neće imati prostora, ali naše je da vodimo kampanju i mi ćemo je raditi zajedno, pravi se jedna nova politička priča, ta politička priča može izgledati, mada je tu nevažan pojedinac, kao jedno veliko objedinjavanje opozicije koje će biti sada prva stepenica na kandidatu zajedničkog tipa, a druga pravljenju postizborne koalicije na bazi postignutog rezultata svakog političkog subjekta”, kazao je Radončić.
Prebacivanje fokusa na bošnjačkog kandidata sigurno će smanjiti šanse Željka Komšića u utrci sa kandidatom Čovićevog HNS-a. Prema zvaničnim podacima, Komšić je 2018. godine osvojio 225 hiljada glasova. Draga Čović je osvojio 154 hiljade. Međutim, Čović ili njegov kandidat sada može računati i na oko 26 hiljada glasova koje je 2018. godine osvojila Diana Zelenika kao kandidat HDZ-a 1990. U zbiru bi, dakle, kadndidat Čovićevog HNS-a imao najmanje 180 hiljada glasova. S obzirom na kampanju iz sudsjedne Hrvatske, HNS-ov bi kandidat mogao osvojiti oko 200 hiljada glasova, što je već na rubu ugrožavanja Željka Komšića. Prođe li, u tom slučaju kadar HNS-a u Predsjedništvo BiH to bi moglo predstavljati ozbiljan problem za budućnost države. Naime, nakon afere beogradski stanovi Mirka Šarovića, opozicija u Republici Srpskoj izgubila “borbu protiv korupcije” kao jedini preostali argument u borbi protiv Milorada Dodika, Stoga je lider SNSD-a apsolutni favorit u utrci za člana Predsjedništva BiH iz RS. U kombinaciji sa Dodikom i HNS-ovim kandidatom, potpuno bi svejedno bilo bošnjački kandidat za člana Predsjedništva BiH pobijediti.
U “sveopćoj podršci” Bećiroviću svoju šansu vide i mediji pod kontrolom Čovićevog HNS-a koji su već počeli likovati, ističući, pritome, da su Komšićeve šanse da ponovo pobijedi znatno umanjene.
Bećirovićev teret “izbornog zakona”
Ostvari li se, za lijevo orjentirane birače, najbolji scenarij, prema kojem Denis Bećirović i Željko Komšić ulaze u Predsjedništvo BiH, SDP BiH će se naći u velikom “ideološkom” procjepu. S obzirom na to da je široku podršku dobio isključivo na koaliranju protiv SDA i Bakira Izetbegovića, od Bećirovića će koalicijski partneri očekivati odluke prema kojima će SDA biti eliminirana iz vlasti. Prva prepreka je imenovanje mandatara. S obzirom na rotaciju na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, ta funkcija bi u narednom mandatu trebala pripasti Hrvatima. Bez adekvatnog pozicioniranja Hrvata na kantonalnim listama “ljevičarskih partija”, i “sigurnih” šest (anti HDZ) Hrvata u Domu naroda FBiH bez Dragana Čovića neće biti moguće formirati ni Vladu Federacije niti Vijeće ministara BiH. Čović će, izgubi li on ili njegov kandidat u utrci za člana Predsjedništva BiH spas tražiti na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Mandatara za novi saziv VM imenuje Predsjedništvo BiH. Željko Komšić, prođe li u Predsjedništvo, sigurno neće podržati HDZ-ovog šefa Vijeća ministara BiH u kojem neće biti SDA ili DF-a. To znači da bi Denis Bećirović morao preglasati Komšića i glasati sa članom Predsjedništva BiH iz RS-a (vjerovatno Dodik) da Čović ili neko HNS-ov bude šef Vijeća ministara BiH. Ukoliko to, pak, odbije, Bećirović bi se mogao naći na udaru koalicijskih partnera iz SBB-a Fahrudina Radončića i Naroda i Pravde Elmedina Konakovića koji, za sada, nemaju ništa protiv koaliranja sa HDZ-om BiH (bez SDA) i koji su zagovornici izmjena Izbornog zakona po mjeri HDZ-a BiH i “legitimnog predstavljanja”. Denis Bećirović će se, tako, naći između ideologije vlastite stranke koju će, u tom slučaju, sigurno preuzeti, i koalicijskog pritiska Konakovića, Radončića i dijela međunarodne zajenice okupljene oko Johanna Sattlera koji je zagovornik izmjena Izbornog zakona u skladu sa željama HDZ-a BiH. Istina, Denis Bećirović nije imao tih dilema kada je kao šef Predstavničkog doma Paralementarne skupštine BiH prije tačno deset godina glasao za izmjene Zakona o prebivalištu BiH, izmjene Zakona o sukobu interesa, kao i Zakona o javnim nabavkama koje su, u potpunosti, unazadile demokratske procese u BiH.
Klub Bošnjaka u Domu naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH pokrenuo je pitanje vitalnog nacionalnog interesa u odnosu na HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH. Time je ponovo zaustavljena procedura izglasavanja ovog zakona kojim se ne rješava nijednu od presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazbur koje se odnose na izborno zakonodavstvo. O ovom Zakonu sada će se, prvo, izjasniti Komisija, a ukoliko se ne poostigne konsenzus, što je izvjesno, Zakon ide na Ustavni sud BiH. Pitanje vitalnog naciolanog interesa pokrenulo je svih pet bošnjačkih delegata (Bakir Izetbegović, Asim Sarajlić, Amir Fazlić, Munib Jusufović, Denis Bećirović) u Domu naroda BiH.
“Prijedlog Zakona ne ispunjava obaveze BiH iz ključnog prioriteta Evropske komisije 4. f) koji glasi: ,,Osigurati jednakost i nediskriminaciju građana, posebno postupanje prema
presudi Evropskog suda za ljudska prava (ESUJP) u predmetu Sejdić-Finci“ Niti jedan član ovog prijedloga ne osigurava uklanjanje postojeće diskriminacije. Prijedlog Zakona ne osigurava provođenje preporuka OSCE/ODIHR-a, što je obaveza sadržana u ključnom prioritetu 1. Evropske komisije: ,Osigurati da se izbori provode u skladu sa evropskim standardima tako što će se provesti relevantne preporuke OSCE/ODIHR-a i Venecijanske komisije“，koje se odnose na integritet izbornog procesa. Pored ovih opštih primjedaba na Prijedlog zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, a u kontekstu štetnosti po vitalni interesa bošnjačkog naroda ističemo:
Članom 5. Prijedloga zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, u Poglavlju 8（Predsjedništvo BiH) član 8.1. mijenja se i postaje još dikriminatorniji u odnosu na trenutno važeće rješenje koje je prema odlukama Evropskog suda za ljudska prava diskriminatorno i koja se mora mijenjati. Izmjena je predviđena za izbor članova Predsjedništva BiH sa prostora Federacije BiH tako da se bira jedan Bošnjak i jedan Hrvat,
ali se izbor hrvatskog člana Predsjedništva uslovljava većinskom podrškom u pet kantona Hercegovačko-neretvanskom,Srednjebosanskom, Zapadnohercegovačkom, Kantonu 10 i
Posavskom. Ovakvim rješenjem kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka se stavljaju u nepovoljniji položaj, a ravnopravnost bošnjačkog naroda sa drugim narodima,
u ovom slučaju hrvatskim, je svakako pitanje koje je od vitalnog nacionalnog interesa. Naime, prema Prijedlogu, kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka moraju osvojiti najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima u cijeloj Federaciji BiH, za
razliku od kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog naroda koji, u najekstremnijem slučaju (član 8.1. stav (3) tačka c) Prijedloga) treba osvojiti većinu u jednom od pet kantona što će mu biti dovoljno da bude izabran. Ova odredba Prijedloga štetna je za vitalni interes bošnjačkog naroda i zbog činjenice da je zadržala odredbu da se za člana Predsjedništva BiH iz entiteta RS bira Srbin. Dakle, i pored jasnih stavova Evropskog suda za ljudska prava (predmet Pilav protiv BiH) da se radi o diskriminatornoj odredbi koju je potrebno mijenjati predlagači su je zadržali. Mogućnost Bošnjaka da se kandidiraju za članove Predsjedništva BiH iz entiteta RS je svakako pitanje
koje mi smatramo vitalnim za povratak i opstanak na tim prostorima, a time i jednim od mehanizama za eliminaciju posljedica strašnih zločina uključujući i genocid koji je nad
našim narodom počinjen na tom prostoru, što ovakav Prijedlog čini štetnim za naš vitalni nacionalni interes. Članom 6. Prijedloga zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, u Poglavlju 9（Parlamentarna skupština BiH) član 9.12e. mijenja se tako da svaki politička partija ili poslanik u Narodnoj skupštini RS ima pravo da predloži listu za izbor srpskih delegata u
Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Primjedba u pogledu štetnosti po vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda je ista kao i kod izbora člana Predsjedništva BiH iz entiteta RS. Činjenica da bošnjački poslanici, a kojih prema Ustavu RS u Narodnoj skupštini RS mora biti najmanje četiri, moraju predlagati i birati srpske delegate, pored toga što je diskriminatorna za bošnjački narod u entitetu RS, i štetna je po naše vitalne interese u ovom entitetu. Ovakvim pristupom eliminira se mogućnost da se u ime bošnjačkog naroda iz entiteta RS kandidira i bude izabran delegat u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, te da u istom zastupa interese bošnjačkog naroda koji živi u ovom entitetu.
Ograničenja za kandidovanje na izborima po osnovu etničke pripadnosti i prebivališta je prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava diskriminatorno i ODHIR je u svojim izvještajima od 2010., 2014. i 2018. godine tražio da se te diskriminacije ukinu.
Prijedlog u članu 9. i 10. sadrži odredbe o izboru delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, suprotne odredbama Ustava Federacije BiH prema kojima “U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji
imaju najmanje jednog takvog poslanika u svom zakonodavnom tijelu“。Prijedlogom se šteti interesima bošnjačkog naroda u cjelini a naročito u kantonima u kojima je njihov broj
ispod 5% od ukupnog broja Bošnjaka u Federaciji BiH prema rezultatima poslednjeg popisa.Tako se određuje da će Posavski, Zapadnohercegovački i Kanton 10 birati jednog delegata u Dom naroda, što Bošnjake u ovim kantonima stavlja u neravnopravan položaj. Za nas je problematičan i raspored delegata druga dva naroda u Federaciji BiH. Ovakvim prijedlogom produbljuju se podjele u našem društvu, diskriminiraju se Bošnjaci u
sredinama gdje ih ima ispod 5% i nama je to neprihvatljivo. Obnova multietničkog društva na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine svakako je naš vitalni nacionalni interes”, navedeno je u obrazloženju odluke o pokretanu vitalnog nacionalnog interesa.
Ovako je to regulirano u Poslovniku o radu Doma naroda
“Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih izaslanika stavi primjedbu na pozivanje na točku e) Ustava BiH, predsjedatelj Doma odmah saziva sjednicu zajedničkog povjerenstva koje čine tri izaslanika, od kojih je svaki izabran između bošnjačkih, hrvatskih i srpskih izaslanika, u cilju rješavanja toga pitanja. Ako to povjerenstvo ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu BiH, koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost”, navedeno je u Poslovniku.
Izvjesno je, dakle, da će se o ovom Zakonu morati izjasniti Ustavni sud BiH.
Bila je to 88. godina prošloga vijeka kada sam, sa crvenom maramom oko vrata i plavom kapicom na glavi, sa drugovima iz prvog razreda polagao pionirsku zakletvu. “Danas, kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug. Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu…”, izgovarao sam sa sedmogodišnjacima riječi koje tada baš i nisam razumio, a koje iz ove perspektive, budimo objektivni, zvuče smiješno.
Ne znam sada da li sam bio posljednja ili pretposljednja generacija Titovih pionira u “samoupravnoj socijalističkoj državi” (ma šta to značilo) koja se nedugo poslije toga raspala dok se “kapitalistička Evropa” širila i ujedinjavala u jedinstveno tržište jeftine radne snage iz zemalja istočnoga bloka.
Tekst svečane zakletve, nedugo nakon samog čina njenog polaganja, objavit će predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, slaveći to kao svoj veliki diplomatski uspjeh. Uglavnom, lideri političkih partija, izuzev izočnog Dragana Čovića (koji je imao probleme sa varenjem određenih tema, zbog čega ga je u ključnom trenutku zabolio stomak), odsutnih Mirka Šarovića i Fahrudina Radončića, i prisutnih Branislava Borenovića i Nenada Nešića (specijaliziranih za priču o ničemu), usaglasili su se da će “biti dobri drugovi” i da će “marljivo učiti i raditi”.
”Ništa nije potpisano”, tvitao je Milorad Dodik dok je salom u Bruxellesu još uvijek odzvanjalo njegovo “istorijsko da” reformama u Bosni i Hercegovini. I Nenad Stevandić je smogao snage da se, kao lider opterećen sumnjivim događajima iz prošlosti, okrene ka budućnosti i izgradnji. Lideri stranaka iz Sarajeva su, neočekivano, bili jedinstveni, dok je lider HDZ-a BiH, rekosmo, bio “na poštedi”.
Ako pažljivo pročitate nepotpisani Sporazum i ako, pritom, živite u zabludi da će on biti ispoštovan, dijelit ćete sreću i zadovoljstvo sa najvišim zvaničnicima Evropske unije koji su u svom notesu upisali još jednu recku na listi “uspješnih diplomatskih misija”. Ali svi znamo da je taj sporazum jedna obična (šarena) laž, koja, baš kao i “pionirska zakletva”, služi da usreći one naivne koji vjeruju u “dobro drugarstvo”, “marljivo učenje” i još neke floskule preuzete iz socijalizma kako bi “uljepšale” kapitalizam.
Od briselskog “razumijevanja” nije prošlo ni 12 sati, a oni koji su se sporazumjeli već su imali nesporazume o razumijevanju Sporazuma. I nije uopće bitno kako taj dokument shvata Željko Komšić i kako ga razumije Milorad Dodik, ili kako ga, uz pomoć Wikipedije, tumači Elmedin Konaković. Bitno je da to što je dogovoreno nikada neće biti implementirano dok je u državi Bosni i Hercegovini ovakvo “ustavno” stanje. I još je bitnije da i sama Evropska unija nikad neće ispoštovati ono što su nam obećali čak i ako se bh. lideri usaglase.
Eno Sjeverne Makedonije za primjer. Ljudi su promijenili identitet države vjerujući da će to što u imenu imaju Sjeverna prikriti njihovu “južnjačku krv” i da će biti nova članica EU. Ali “južnjaci” su uvijek južnjaci, naročito ako u svojoj strukturi stanovništva imaju opasnost, u stručnim časopisima zapada, nazvanu, citiram, naravno, “muslimanski demografski oportunizam”.
Eno primjera i u Ukrajini. Iako su, kako nerijetko kažu zapadnjački novinari, opet citiram, “Ukrajinci slični Evropljanima, voze iste automobile i nisu kao one izbjeglice sa Bliskog istoka”, ova država neće dobiti povlašten status za ulazak u Evropsku uniju. Jer to što Ukrajina krvari, ne tiče se bogatih Evropljana koji razmišljaju o uvođenju sankcija na plin i drugu robu široke potrošnje iz Rusije, ali ne razmišljaju o sankcioniranju, recimo, uvoza ruskih dijamanata.
I u (ne)sporazumu bh. lidera pominje se Ukrajina, ali za potrebe “diplomatskog uspjeha” Charlesa Michela, svedena je na fusnotu o kojoj se tek trebaju zauzeti “čvršći stavovi” o ruskoj agresiji.
”Ništa nije potpisano”, izgovorit će dan nakon svog tweeta Milorad Dodik, objašnjavajući građanima Republike Srpske da je on, samo zbog Charlesa Michela, rekao da “prihvata” Sporazum koji nikoga ne obavezuje na bilo šta. Lider SNSD-a govori istinu. Niti je u Bruxellesu šta potpisano, niti će nakon Bruxellesa išta biti drugačije. Časna pionirska ni u socijalističkoj Jugoslaviji nije značila ništa, pa neće, sigurno, ni u kapitalističkoj Bosni i Hercegovini, razapetoj između Zagreba i Beograda.
Nakon što je u Bruxellesu pohvaljen kao “konstruktivan lider”, Milorad Dodik je, preko Turske, otputovao u Rusiju. Tamo bi se trebao sresti sa Vladimirom Vladimirovičem Putinom. Evropski orijentirani posjet, zar ne?
Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Ustava Federacije BiH. Ali one će stupiti na snagu tek nakon godinu dana, pod uslovom da Parlament FBiH ne izmijeni Ustav. Istovremeno, Schmidt je privremeno suspendovao postojeće odredbe Ustava Federacije BiH koje se odnose na formiranje Vlade FBIH. Za formiranje ovog saziva Vlade FBiH neće biti potrebna saglasnost oba potpredsjednika Federacije BiH. Dovoljan je samo potpis predsjednice Federacije Lidije Bradare i jednog potpredsjednika, u ovom slučaju, Igora Stojanovića iz reda srpskog naroda. Nedostajući potpis potpredsjednika iz reda Bošnjaka za formiranje ovog saziva Vlade FBiH nije potreban.
Schmidt je najavio da će detalji biti objavljeni naknadno na stranici OHR-a.
Osim toga, Schmidt je najavio da će izmijeniti i Krivični zakon BiH koji se odnosi na podmićivanje zastupnika.
Visoki predstavnik je pozvao Predstavnički dom Parlamenta Federacije za sazove sjednicu na kojoj će biti izglasana Vlada FBiH bez potpisa Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
