O “mirnom razlazu” i nezadovoljstvu: SANU-ov Memorandum o razumijevanju s Evropom
Nekako u isto vrijeme, dok se Milorad Dodik u Istočnom Sarajevu obraćao naciji, slovenački je predsjednik Borut Pahor na svom je Twitter nalogu objavio saopćenje u vezi slučajem „mirni razlaz“. Tek da podsjetim, Pahor je u martu ove godine trojicu članova Predsjedništva BiH upitao – može li se BiH mirno razići, jer se takav razlaz sve ćešće pominje i u evropskim krugovima.
“Predsjednik Pahor redovno upozorava protiv ideja o raspadu BiH i prekrajanju granica na zapadnom Balkanu. U tom kontekstu, zbog zabrinutosti zbog ovih ideja, ovo je pitanje postavio svojim sagovornicima, članovima Predsjedništva BiH”, objasnit će prijateljski raspoloženi Pahor, priznajući tako da se u evropskim krugovima priča o “mirnom razlazu” u BiH.
I Milorad Dodik, na konferenciji za medije, osvrnuo se na isti događaj.
“Razgovor s Pahorom koji je naveo gospodin Komšić je bio takav kakav je bio. Oni se hvale da su odgovorili mogućnošću rata, ali kome je danas do rata. Opcija o mirnom razlazu je jedna od i o njoj se može pričati. Dok ja sjedim ovdje neću dopustiti da dođe do mogućnosti rata, pa ni za RS, ali ću raditi da dođe do mogućnosti mirnog razlaza”, kazao je Dodik.
Hajmo biti iskreni, nekako nas takve Dodikove izjave ne uzbuđuju kao ranije. Dan-dva, po uzoru na strance, izražavat ćemo zabrinutost i sutra ćemo se već okrenuti “osnovnim životnim pitanjima”. Što je, dakako, logično. Nemamo vakcine, nemamo uređenu državu, rascjepkani smo na bezbroj političkih partija čiji kadrovi preko noći mijenjaju dresove, nemamo pravnu sigurnost, loše nam je zdravstvo, još lošije obrazovanje, sport nam je na niskim granama, kultura skoro nikog živog ne zanima. Ako bi vas neko upitao imate li povjernje u državu kao iz topa ćete reći – ne.
I upravo je takav osjećaj ono što je opasnije od Dodikovih izjava i Pahorove zabrinutosti. Nepovjerenje u vlastitu državu izazvano nefunkcionalnošću države.
Ima tačno osam godina otkako su kolege iz Slobodne Bosne objavile dokument nazvan „Memorandum 2“ Srpske akademije nauka i umetnosti. Evo jednog citata.
“Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom”.
Koliko puta ste čuli Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH, da govori o „nemogućoj BiH“. Podsjetit ću samo na jednu izjavu koja se savršeno uklapa u prijedloge srpskih akademika, naučnika i umetnika.
“Bosna i Hercegovina je za Srbe moranje, a ne opredjeljenje, a ni to nije konačno”.
Pretražite li malo arhivu, sigurno ćete pronaći desetine sličnih ili identičnih izjava zvaničnika iz Republike Srpske koji tvrde da BiH “nije moguća država”, da je nefunkcionalna. Čak ćete se i složiti u ovom dijelu koji se odnosi na funkcionalnost.
Da vidimo šta piše u Memorandumu 2.
“Koristiti sve mehanizme da se oba doma Parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija”
Zvuči poznato, zar ne? Tokom pandemije, ako ćemo opet biti iskreni, mnogi ste se razočarali u svoju državu, u Vijeće ministara, u kantonalne i federalnu vladu. Krivi su vam ljekari, zdravstveni sistem, ministri i svi oni koji u skupocjenim automobilima kupljenim budžetskim novcem dolaze na posao. Vučić vam je postao spasilac, crtali ste mu srca, pisali poruke ljubavi. Željeli ste i želite još uvijek pobjeći iz BiH koja je, po vama, “nemoguća” država. Baš onako kako je to planirao SANU. I baš zato se u središtu Evrospke unije čuje šaputanje o mirnom razlazu. Koji bi se sigurno pretvorio u pakao. Mnogo veći od ovog u kojem živimo iako mislimo da nam “ne može biti gore”. A može. Pitajte Kurde i sve one koji nemaju svoju državu.
Petnaest radnih dana, od dana posljednje objave konkursa, bio je rok za dostavu prijava. Taj rok je istekao 16. jula ove godine. Na konkurs su se, kako saznajemo, prijavili Zvonko Mijan, registrar Ustavnog suda BiH, kao i potpredsjednica VSTV-a Sanela Butigan Gorušanović. Mijan je, rekosmo, kandidat kojeg podržava HDZ BiH, dok bi Butigan-Gorušanović mogla imati podršku političkih partija iz Sarajeva, što je dovoljno za njen izbor. Većina u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, a probosanske političke partije imaju najmanje 60 ruku, što je dovoljno za preglasavanje HDZ-a BiH. Toga je svjestan i Mladen Bošković koji odlučio usporavati konkursnu proceduru. Iako je konkurs, kako rekosmo, zatvoren 16. jula, Bošković je obavijestio članove Radne grupe da u sedmici iza nas ne može sazvati sjednicu na kojoj bi se utvrdila rang lista. Razlog je jednostavan. Da je Radna grupa završila posao ove sedmice, već na narednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH bi mogla biti donesena odluka o izboru sudije Ustavnog suda BiH. Sjednica Predstavničkog doma je zakazana za 26. i 27. juli. S obzirom na to da će dnevni red za sjednicu biti utvrđen 26. jula, Mladen Bošković je odlučio sjednicu Radne grupe sazvati za 27. juli.
Upravo zbog toga Parlament FBiH neće moći imenovati sudiju Ustavnog suda BiH do kraja jula. Tokom avgusta, Parlament FBiH je na kolektivnom godišnjem odmoru, a u septembru počinje predizborna kampanja. Nakon izbora, bit će kontituiran novi saziv Predstavničkog doma FBiH. A do tada, ukoliko ne bude održana vanredna sjednica, u Ustavnom sudu BiH će ostati upražnjeno mjesto za HDZ-ovog ustavnog sudiju koji bi trebao zamijeniti Matu Tadića.
