Većina u Zeničko-dobojskom kantonu, koju čine Socijaldemokratska partija, Bosanskohercegovačka inicijativa, Demokratska fronta, Hrvatska demokratska zajednica, dio Narodnog evropskog saveza, te Narod i Pravda, praktično ne postoji!
Kako sazanje Politicki.ba, dvije najjače stranke tog bloka – SDP i BHI, žestoko su se posvađale.
Raspodjela pozicija u institucijama Kantona na površinu je iznijela ranije sukobe.
Iza kulisa se razmjenjuju oštre optužbe između ove dvije partije.
Jedan od razloga za bukteću svađu je pozicija Omera Škalje. Njegovo uklanjanje s mjesta direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja ultimativno traži BHI.
SDP se tome protivi tražeći da se sva imenovanja obave u paketu.
Politicki.ba iz izvora Narodnog evropskog saveza dobio je na uvid i cijeli niz poruka koje su neki od čelnih ljudi dosadašnje većine u ZDK tazmijenili među sobom.
Iz njih se praktično vidi da se koalicija raspala i da je SDP već izašao iz nje.
Također, mogu se nedvosmisleno isčitati i optužbe o tome da su članice dosadašnje koalicije lagali jedni druge, a i razmijenjene su optužbe o vezama s kriminalom.
Naši sagovornici tvrde da je sukob dosegao tolike razmjere da se na BHI čak više ne računa kao dio Osmorke.
BHI u Skupštini ZDK ima 5 poslanika, kao i SDP.
BHI, čiji je predsjednik Fuad Kasumović, gadonačelnik Zenice, u Federalnom, ali i Državnom parlamentu ima po jednog poslanika.
Koliko je sraz na nivou ZDK ozbiljan moći će se vidjeti već predstojeće sedmice kada se u Parlamentu BiH bude glasalo za prijedlog novog Vijeća ministara BiH. Najavljeno nam je da obratimo pažnju na ponašanje Aide Baručije, poslanice BHI u državnom parlamentu.
Da je sukob veoma dubok potvrđeno nam je i iz izvora SDP-a.
Sagovornici Politicki.ba iz te stranke tvrde da je “stvar gotova” i da će “Kasumović napraviti vlast sa SDA i DF”.
Matematički je to moguće, obzirom da SDA u Skupštini ZDK ima 11 poslanika. S osam (DF ima 3), to bi bila većina od najmanje 19 ruku.
Dodatno, BHI i Kasumović bili su protiv ulaska HDZ BiH u aktuelnu vladu koju predvodi kadar te partije Amra Mehmedić. Zbog insistiranja HDZ-a, napravljena je Vlada koju već osporavaju, jer nije ispoštovan Ustav ZDK i nacionalna zastupljenost ministara iz svakog od konstitutivnih naroda.
Ako se aktuelna većina raspadne, preduslov BHI za pravljenje nove sa SDA bit će smjene nekih od čelnih ljudi ove partije na nivou ZDK.
Također, eventualna nova većina neće uključivati HDZ BiH.
“Gospodin Vehabović već tjednima, ako ne i mjesecima, nastupa u medijima i okruglim stolovima kao politički glasnogovornik i zagovornik unutarističke politike jedne prepoznatljive političke opcije u BiH, tumačeći presude Europskog suda za ljudska prava na način koji zanemaruje odredbe Ustava BiH, a sve suprotno samom karakteru višenacionalne Bosne i Hercegovine i slobodan sam kazati na način na koji se odluke ovog uvaženog suda ne mogu tumačiti. Niko ne smije tumačiti odluke, a pogotovo ne pojedinac iz Vaših redova, političkim jezikom, te na taj način ugroziti kvalitetu sudskih odluka, a samim time i vladavinu prava”, napisao je ministar pravde BiH Josip Grubeša (HDZ) u pismu dostavljenom svim sudijama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Ukratko, HDZ-ov ministar Grubeša nezadovoljan je javnim istupima Farisa Vehabovića, sudije Evropskog suda za ljudska prava koji je, u dva autorska teksta za Istraga.ba i u nekoliko TV nastupa, pojasnio ključne presude tog suda koje se odnose na izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Evo koja je rečenica posebno sporna HDZ-u BiH.
“Medijski navodi suca Vehabovića, citiram: Devedeseih godina se moralo pristati na konstitutivne narode jer je to bilo prijelazno rješenje, Bih mora omogućiti svima da sudjeluju u izbornom procesu bez ikakvih davanja povlastica konstitutivnim narodima. Ne bi trebale postojati etničke odrednice. Nema Srbin, Hrvat, Bošnjak, već građanin”, ne bi smjeli biti predmetom opservacije i služiti na čast sucu jedne takve pravosudne institucije”, napisao je Grubeša.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine smatra kako se ovim istupima sudije Farisa Vehabovića stvara privid te pokušava nametnuti uvjerenje da je to ujedno i stav Evropskog suda za ljudska prava.
“Odlučio sam se na ovaj korak kako bih vas upoznao s ovim, po nama, neprimjerenim i štetnim ponašanjem suca Vehabovića, imajući, pritome, uvjerenje kako će vaš profesionalni diskurs znati to prepoznati i poduzeti odgovarajuće korake na sprječavanju daljnjeg nanošenja štete ugledu Evropskom sudu za ljudska prava, ali i reformskom procesu koji je u tijeku”, konstatirao je Grubeša u pismu upućenom 2. novembra ove godine.
Ovim pismom je HDZ, faktički, zatražio od čelnika Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu da njihov sudija ubuduće u javnosti ne pominje i ne tumači presude koje nisu provedene, a koje su osnova za pregovore o izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH.
Pdsjećamo, u autorskom tekstu, objavljenom na portalima Isttraga.ba, politicki.ba i raport.ba, sudija Vehabović analizirao je ponuđene izmjene Izbornog zakona BiH, koje se odnose na “formiranje” tzv. plutajuće treće izborne jedinice.
“Ponuđenim izmjenama izbornog zakona”, ustvrdio je Vehabović, “uvodi se nova diskriminacija”.
“Ako se iskreno želi provesti presude Evropskog suda za ljudska prava, onda je neophodno zauzeti stav koji neće biti isključiv, ali će se držati principa sa kojim kompromisa ne može i ne smije biti. A principi su sadržani u presudama Evropskog suda za ljudska prava i poštivanju prava na slobodne izbore i zabrani diskriminacije iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava što je priznato i kao ustavno pravo utvrđeno članom II Ustava BiH. Sa tim principima ne može biti kompromisa, a sasvim sigurno je da se modus može pronaći kroz traženje balansa između građanskog i etničkog, samo, pitanje je da li su namjere iskrene i da li postoji spremnost na poduzimanje ovih koraka, napisao je Vehabović u tekstu objavljenom 27. oktobra ove godine, odnosno pet dana prije nego se ministar Gubeša odlučio na pisanje pisma protiv njega.
U članku objavljenom 7. maja ove godine, Vehabović se dotakao i ključnih presuda iz Strazbura. Podsjećamo na najbitnije navode tog teksta.
“Što se tiče izbornog zakodavstva, argumenti su vrlo jasni i umjesto da iznosim lični stav o toj temi, dovoljno je citirati samo jedan stav iz presude Zornić pa da bude sasvim jasno sa kojih pozicija nastupaju oni koji se vode pravnim argumentima u pristupu bh. obavezama na uspostavi društva u kojem se poštuje pravo i u kojem smo svi jednako odgovorni za svoje postupke. Pri tome se uvijek u javni prostor ubaci par (najčešće netačnih) teza oko kojih se onda vode duge i nepotrebne rasprave. Prva netačna teza je da je moguće promijeniti Izborni zakon bez promjena Ustava BiH. U stavu 41. ove presude je navedeno «U skladu sa članom 46. stav 2, presuda Sejdić i Finci trenutno je pod nadzorom Komiteta ministara koji je redovito pratio razvoj događaja na domaćoj razini i zahtijevao brzo okončanje postojeće situacije… On je uvijek smatrao da je potrebno usvojiti određeni broj izmjena Ustava Bosne i Hercegovine, kao i njenog izbornog zakonodavstva kako bi se izvršila ova presuda.» Inače, član 46 Evropske konvencije primjenjuje se kada postoji sistematsko kršenje prava koje nije moguće riješiti pojedinačnim aktom pa se, u izuzetnim situacijama, primjenjuje član 46. U ovom slučaju, Sud je jasno prepoznao da je osnov za diskriminaciju član IV i V Ustava BiH i da je Izborni zakon donesen na osnovu upravo takvih, diskriminatornih odredbi Ustava i da se problem ne može otkloniti bez izmjena oba akta. Druga netačna teza je da se dodatnim garancijama konstutitutivnim narodima može riješiti ovaj problem. Odgovor je opet moguće naći u stavu 43. presude Zornić u kom je doslovno navedeno: “U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine”, napisao je Vehabović u autorskom tekstu za Istraga.ba.
Mirza Gačanin, jedan od visokorangiranih članova narko kartela Tito i Dino, pušten je iz pritvora u Nizozemskoj, saznaje Istraga.ba. Određene su mu mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta i zabrana kontaktiranja sa svjedocima. On i dalje ostaje jedan od glavnih osumnjičenih u okviru istrage koju protiv njega vodi nizozemsko pravosuđe.
Gačanin je, podsjećamo, uhapšen u maju prošle godine u okviru velike međunarodne istrage o pranju novca stečenog krijumčarenjem kokaina. Tada je uhapšena i njegova supruga Rosa van den Dungen koja je zajedno sa Mirzom Gačaninom kupovala nekretnine u nizozemskom gradu Breda, vrijedne više od 2,3 miliona eura.
“Do sada se iz istrage ispostavilo da su Mirza Gačanin i Rosa van den Dungen u Nizozemskoj kupili nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 2,3 miliona eura. Za to su pozajmili 2,6 miliona eura od raznih stranih društava i lica. Međutim, sumnja se da pozajmljeni novac vodi porijeklo iz kaznenih djela, odnosno od trgovine opojnim drogama”, navedeno je dokumentima nizozemskog pravosuđa koji su dostavljeni u BiH putem “međunarodne pravne pomoći”.
U istom dokumentu je navedeno da je Mirza Gačanin član kartela Tito i Dino kojim rukovodi njegov rođak – Edin Gačanin zvani Tito. Inače, Mirza Gačanin je stric vođe kartela i svi vode porijeklo iz sarajevskog naselja Buča Potok. U istoj ulici je odrastao i Smail Šikalo, bokser koji je uhapšen u Peruu prilikom pokušaja krijumčarenja 800 kilograma kokaina. Osim Šikala, u Peruu je sa dvije tona kokaina uhapšen i David Cufaj, još jedan bokser iz Sarajeva koji je živio u Nizozemskoj i koji je sarađivao sa članovima porodice Gačanin, odnosno sa kartelom “Tito i Dino”. Prošle sedmice je u Peruu ubijen policajac koji je, prema pisanju tamošnjeg lista El Comercio, istraživao kartel kojim rukovodi Edin Gačanin.
Edin Gačanin Tito
Ova porodica sumnjivim se poslovima bavi skoro tri decenije, a prvi je s “biznisom” započeo Miralem Gačanin, otac Edina Gačanina zvanog Tito i brat Mirze Gačanina. Održavali su bliske veze sa nizozemskim kriminalcima koji su, čak, povremeno dolazili u BiH. Istodobno, na teritoriji BiH pravili su su svoju strukturu za pranje novca. Sa Edinom Gačaninom je povezan biznismen Gordan Memija, dok je Mirza Gačanin sarađivao sa Alemom Hodovićem i Dževadom Halilovićem, vlasnikom sarajevske kompanije Tranzitexport. Otkako je uspustavio poslovne kontakte sa Mirzom Gačaninom, biznismen Halilović je u Sarajevu počeo graditi stambene zgrade.
“Gačanin Mirza je moj prijatelj. Njemu je nekoliko puta bila potrebna određena pozajmica za kupovinu nekih nekretnina u Nizozemskoj, što sam i učinio. Mirzi Gačaninu sam dao ukupno dva puta pozajmicu, koliko se mogu sjetiti 2013. godine i 2015. godine, u iznosima od 391 hiljadu eura i 880 hiljada maraka. Također, moja supruga Jasmina je, po mom nagovoru, dala pozajmice Mirzi Gačaninu u iznosu od oko 800 hiljada maraka”, izjavio je istražiteljima SIPA-e biznismen Dževad Halilović.
On je potvrdio da mu Mirza Gačanin, do momenta saslušavanja, nije vratio skoro dva i po miliona maraka, ali da je on “pošten čovjek” i da vjeruje da će vratiti.
Osim poslovanja sa Dževadom Halilovićem, Mirza Gačanin je ima bliske veze i sa drugim sarajevskim kompanijama. Preko svoje firme Star Buildin B.V.B.A. registrovane u Belgiji uplaćivao je novac na račun firme E.S. Tech Sarajevo.
Osnivač ove firme je Stefan Papić, bh. državljanin koji živi u Bredi i koji je nekoliko puta bio meta nizozemske policije. Papić često boravi u Sarajevu gdje se, također, bavi nekretninama o kojima se brinu njegovi prijatelji. Direktor firme E.S. Tech u periodu sumnjivih uplata bio je “biznismen” Alem Hodović.
Mirza Gačanin je preko ovih firmi prao novac kojim je kasnije u Sarajevu i Bredi kupovao nekretnine. U aprilu 2019. godine Gačanin je od Šećura Bašovića kupio zemljište u Boljakovom potoku u Sarajevu za oko milion maraka. Sve poslove u ime Gačanina vodio je Hasan Hodžić, donedavni vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo.
Turska je danas možda najveći i najiskreniji prijatelj Bosne i Hercegovine.
Što zbog historije i tradicije, što zbog četiri miliona tamošnjih građana bošnjačkog porijekla, ali i zbog aktuelne vlasti na čelu sa Recepom Tayyipom Erdoganom, koji je, bez ikakve rezerve, naklonjen Saray Bosni, piše politicki.ba.
I tu ne bi trebalo biti bilo kakve dileme, niti je to predmet ovog teksta.
Demirel i Ozal su se svojski trudili da pomognu Bosni tokom ratnih devedesetih godina, hipotetički govoreći, Erdogan bi sigurno otišao i korak dalje u toj podršci, da je kojim slučajem bio na vlasti u Turskoj.
Otuda je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da se turski predsjednik dogovorio sa Vučićem da okupe predstavnike sva tri naroda iz BiH u pokušaju da nađu izlaz iz ove krize.
Erdogan je time postavio loptu na penal, a na prazan gol će šutirati naizmjenično Milanović i Vučić, dok će Dodik i Čović zadovoljno trljati ruke.
Neko zlonamjeran bi rekao da Bosni pored ovakvih prijatelja neprijatelji nisu ni potrebni. Bez obzira što se radi o najboljoj namjeri, ovo je pogrešna inicijativa, iznešena u najgorem mogućem trenutku koja bi mogla imati katastrofalne posljedice za budućnost ove zemlje. Na svu sreću od ovog Erdoganovog eksperimenta neće biti ništa, niti će do tog susreta doći u tom formatu, jer niko u Sarajevu ovaj prijedlog ne bi mogao, niti smio prihvatiti.
Zato je on objeručke prihvaćen u Beogradu i Zagrebu.
Takav poklon se ne odbija makar dolazio i iz Ankare, odakle se najmanje i očekivao.
Erdogan je uradio upravo ono što žele srpski i hrvatski secesionisti u Bosni i njihovi mentori u susjednim državama, dakle, svođenje čitave krize na isključivo etnički problem.
Samim tim se rješenje može tražiti u dogovoru predstavnika tri naroda uz asistenciju Vučića, Milanovića i Erdogana. Time bi se legitimiziralo involviranje Srbije i Hrvatske u unutrašnja pitanja u Bosni. Ako se to moralo dogoditi u Dejtonu, da bi se zaustavio rat, sada bi to bio poslednji ekser u bosanski kovčeg.
Postavlja se sada logično pitanje, pa, zašto je Erdogan izašao sa ovakvim prijedlogom?
Odgovor se krije u kombinaciji nerealne ambicije, površnosti i naivnosti.
Zvuči neverovatno i pojednostavljeno, ali je ovo i suviše blaga formulacija u odnosu na štetu koju ovakva inicijativa nosi sa sobom. Eventualni teferič etničkih poglavica iz Srbije, Hrvatske i Bosne, uz tursko pokroviteljstvo, možda bi Erdoganu donio neki kratkoročni publicitet u javnosti, ali bi Bosni ostavio trajne negativne posljedice. Na stranu što on ne bi donio nikakve konkretne rezultate, osim što bi jedni govorili o “legitimnom predstavljanju”,drugi o “mirnom razlazu”,a treći o “funkcionalnoj i cjelovitoj državi”.
Zar nije naivno vjerovati da Turska može riješiti jedan problem koji je o jadu zabavio i EU i SAD zajedno? Zar nije površnost očekivati da Dodika možete pripitomiti čestim pozivima na kanabe u predsjedničkoj palati? I to radite u momentu kada se on nalazi pod udarom američkih sankcija i sve zešćih evropskih pritisaka. Dok je Dodik u nokdaunu, vi mu dajete vještačko disanje, vjerujući da će on zbog toga postati kooperativan. Umjesto da jednostavno poručite da ”Turska neće dozvoliti novi rat u Bosni i uništenje ovdašnjih Bošnjaka”, vi piromanima dajete priliku da glume vatrogasce.
Nažalost, najnovija inicijativa je paradigma turske spoljne politike.
Ona se najpreciznije može izraziti kroz sintagme: “kreni-stani”, ”toplo-hladno”, “od danas do sutra”. Nema tu jasne vizije, a kamoli efikasne i operativne politike. Prije više od deset godina strategiju spoljne politike Turske pokušao je definirati tadašnji ministar Ahmet Davutoglu čija je okosnica bio slogan: “nula problema sa susjedima”. Na kraju, vrijednost tog dokumenta bila je manja od papira na kojem je štampan.
Od svojih osam susjeda Turska je imala “nula problema”samo sa Azerbejdžanom.
Sa svim ostalim zemljama ti odnosi su se kretali od lošeg ( Grčka, Armenija) ka gorem (Irak,Sirija).
Ovo je samo pokazatelj nerealno definiranih ciljeva i ambicija u spoljnoj politici.
Ni danas situacija nije ništa bolja.
Sa Rusima se jedne godine svađaju i prekidaju sve odnose, a već sljedeće imate devet susreta Erdogana sa Putinom.
Godinama razmjenjujete najteže optužbe sa Izraelom, a onda odjednom najavljujete posjetu toj zemlji. Jednog dana donosite odluku o protjerivanju deset ambasadora iz Ankare, a sutradan tu odluku povlačite.
Slična politika je vođenja i prema zemljama zapadnog Balkana. Albanija i Kosovo su svojevremeno bili visoko na ljestvici turskih prijatelja, danas je njihovo mjesto zauzela Srbija. Njima se zamjera da u institucijama, naročito, pravosuđu, drže kadrove koji su bliski Gulenu.
U politici, naročito spoljnoj, je najvažnija predvidivost. Jedina predvidivost u turskoj spoljnoj politici je njena potpuna nepredvidivost.
I na to se mora računati i u budućnosti.
To što je Turska osvjedočeni prijatelj ove zemlje, to što Erdogan sigurno Bosni želi biti samo od pomoći, ne znači da ne treba biti kritičan prema pojedinim potezima.
Stalna komunikacija sa turskim vlastima, blagovremene i tačne informacije mogu spriječiti nove i nepotrebne nesporazume sa našim saveznikom i partnerom.
Na najmanje 20 lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu od srijede ujutro traju pretresi, saznaje Istraga.ba. Provode ih pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo po nalogu Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Prema našim informacijama, policija je upala i u nekoliko osiguravajućih društava. Pod istragom je, saznajemo, i najmanje pet policajaca MUP-a Kantona Sarajevo. Jedan od njih, inače pripadnik krim-obavještajnog odjeljenja MUP-a KS je uhapšen. Većina osumnjičenih policajaca je s područja Policijske uprave Stari Grad. Izvori Istrage navode da bi slobode trebalo biti lišeno najmanje 15 osoba. Većina ih je osumnjičena za fingiranje saobraćajnih nesreća.
Istraga u ovom predmetu traje nekoliko mjeseci. Po naredbi nadležnog suda prisluškivani su telefoni nekoliko policajaca. Tako se došlo do saznanja da je postojala organizirana grupa koja je fingirala saobraćajne nesreće na osnovu kojih je naplaćivala oštete. Na udaru ove grupe su najviše bili stranci.
Od 463.811.891 KM, koliko je Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo tokom prošle godine imao na raspolaganju, čak 291.265.877 KM potrošeno suprotno zakonskim odredbama, piše politicki.ba.
Kako je utvrdil Federalna revizija, ovoliki novac potrošen je na osnovu odluka direktora ZZO KS.
Revizori su upozorili da tadašnji direktor na to nije imao pravo!Šokantni podaci revizije tu ne prestaju. Ustanovljeno je da „ušteđeno“ nešto više od 50 miliona KM tako što pacijentima nisu pružene sve potrebne informacije.
Time je „onemogućeno ostvarivanje prava osiguranika na dijagnostiku i liječenje teško oboljele djece, refundacije za usluge medicinski potpomognute oplodnje, korištenje medicinske rehabilitacije i novčanih pomoći za medicinske rehabilitacije, liječenje kroz posebne i dodatne programe zdravstvene zaštite, novčane pomoći u nabavci lijekova koji nisu dio Liste lijekova Kantona Sarajevo i za liječenje u inostranstvu, što nije u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju“, utvrdili su revizori.
Pregledom poslovanja ZZO KS utvrđeno je i da zakoni nisu poštivani prilikom javnih nabavki.
„Nije izvršen izbor dobavljača za pružanje usluga porodične medicine, za deficitarne zdravstvene usluge i usluge konsultativno-specijalističke zdravstvene zaštite (cca 26.857.800 KM), što nije u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, a imalo je uticaja na kvalitet i obim pruženih zdravstvenih usluga.
Također, prilikom izbora dobavljača za održavanje postojećih integralnih informacionih sistema, putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, nije osigurana aktivna konkurencija, što nije u skladu s Zakonom o javnim nabavkama“, navedeno je.
Dalje su upozorili i na neusklađenost pravilnika o plaćama:
U izvještaju je istaknuto i da „neprovođenje Plana restrukturiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizacije zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo, na osnovu kojeg je donesen Akcioni plan kojim je definirana dinamika reorganizacije pojedinih zdravstvenih ustanova, zbog čega nije došlo do promjene u organizaciji zdravstvene zaštite. Kao neke od posljedica, ističu se i da liječenje teško oboljele djece nije dobro rađeno, jer nije bilo dovoljnog pristipa fondovima.
Zanimljiv je i detalj u vezi potpomaganja vantjelesne oplodnje.
Revizori, međutim, Zavodu zdravstvenog osiguranja nisu dali negativno, već „mišljenje s rezervom“.
Negativno mišljenje dato je 2015. godine, kada je vršena zadnja revizija ZZO KS.
U odgovorima na pitanja politicki.ba objašnjeno nam je da je tako urađeno jer „mišljenje s rezervom se daje kada revizor, na osnovu dovoljnih revizorskih dokaza, zaključi da su pogrešni prikazi značajni ali ne i prožimajući za finansijske izvještaje, odnosno kada utvrdi značajna, ali ne i prožimajuća odstupanja aktivnosti, finansijskih transakcija i informacija od utvrđenih kriterija“.
Šta god da to tačno značilo, revizori na naš upit da li je u ZZO počinjen kriminal odgovaraju da oni nisu zaduženi za to.
U Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, i pored naših ponovljenih upita, nisu nam odgovorili na pitanja u vezi nalaza revizije.
U Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo rekli su nam da im revizori nisu dostavili ovaj izvještaj.
Dodatno pitanje da li je Tužilaštvo KS po službenoj dužnosti otvorilo istragu, ostao je – zasad – bez odgovora.
“Ovo je već druga tura. Četrdeset i dva naša borca iz bivše Jugoslavije i Evrope. Prošlo je već tri mjeseca kako su ovdje. Predaju se dokumenta na potpis Vladimiru Putinu. Prije toga dokumenta prolaze kroz opredijeljene službe. Svi stranci koji dobijaju pasoše za učešće u oružanim snagama Rusije idu kroz nas. Ja skupljam sva dokumenta, nosim ih u nadležnu službu, oni provjeravaju i to se nosi na potpis predsjedniku (Putinu)”, govori Dejan Berić u video poruci objavljenoj 28. februara ove godine.
Berić je državljanin Srbije koji godinama živi u Rusiji. Od 2014. godine se borio u Ukrajini na strani ruskih separatista. Sada sebe predstavlja koordinatorom za dobrovoljce koji dolaze sa područja bivše Jugoslavije. On je sredinom decembra objavio snimke nekoliko srbijanskih državljana koji prolaze vojnu obuku u ruskim kampovima.
“Vrijeme obuke je prošlo. Došlo je vrijeme je vrijeme da se dokažete u borbi. Želimo im uspješan lov”, objavljeno je u nedjelju ujutro na Telegram kanalu “bataljona Sudoplatov”.
Uz objave su priložene fotografije iz vojnog vozila na kojima se vidi pet osoba. Najmanje dvije osobe su srpske nacionalnosti, dok u komentarima na objavljene fotografije nekoliko osoba navodi da je prisutan i jedan Makedonac.
Nešto kasnije, objavljen i je i video na kojem se isti vojnici vide u drugom vojnom vozilu. Na snimku govori Andrey Rodionov, ruski državljanin poznat po nadimku Viking. Viking vodi pokret rusko-slavenskog ujedinjenja i preporoda koji se, prema njegovoj web stranici, suprotstavlja “zapadnom globalizmu, materijalizmu i multikulturalizmu”.Među deklariranim ciljevima su ujedinjenje i oživljavanje autohtonog državotvornog ruskog naroda, oživljavanje povijesne Velike Rusije i stvaranje Unije slavenske države na čelu Velike Rusije. Jedna od profilnih fotografija njegovog privatnog Telegram kanala je i ona koja je nastala na Kosovu. Radionov, znatno mlađi u odnosu na sadašnje fotografije, pozira na ispred table Kosovska Mitrovica.
Andrej Radionov Viking na Kosovu
“Tu su naša braća Srbi”, kaže Radionov na snimku koji je objavio u nedjelju ujutro.
U opisu videa Radionov navodi da je snimak nastao 1. marta, te da su na snimku “Sava” i “Dunav”. U pitanju su dvije osobe koje od decembra prošle godine ruske televizije i mediji predstavljaju kao dobrovoljce iz Srbije. Međutim, postoje i oni mediji u Rusiji koji sumnjaju da različite osobe predstavljaju kao iste. Tako ruski portal theins.ru piše kako u dvije različite priče “Sava” i “Dunav” zvuče drugačije.
“Tu su naša braća Srbi”, govori Andrej Radionov, jedan od pripadnika ruskih oružanih snaga iz odjeljenja “Rusov” koje je sastavni dio bataljona “Sudoplatov”. Snimak je nastao 1. marta ove godine na ukrajinskom ratištu. Na snimku se vide osobe koje podižu tri prsta pic.twitter.com/kPq0JnGvEF
“Sava i Dunav ponavljaju otrcane klišeje poput “NATO se bori umjesto Ukrajine”, da je “sve probleme stvorio Zapad i njegov politički establišment u Kijevu”. Njihove misli ponovno u velikoj mjeri prepričava Viking. Prema njegovim riječima, u SVO mogu sudjelovati stotine stranaca, a “u njihov bataljon želi doći oko 15 Srba, pet-šest Makedonaca i nekoliko ljudi iz drugih slavenskih zemalja”, piše theis.ru.
Sava, Dunav i Viking
Ipak, ukoliko pregledate više snimaka, jasno je da se iza nadimaka “Dunav” i “Sava” kriju osobe sa govornog područja bivše Jugoslavije. Međutim, njihov identitet je, praktično, nemoguće potvrditi. Ipak, ukrajinski poprilično vjerodostojni portal Obozrevatel.com piše da se iza nadimaka Dunav i Sava skrivaju Srbi Milan Lučić i Jovan Bjelotomić. U tekstu je, dalje, navedeno da su za Lučićem i Bjelotomićem raspisane Interpolove potjernice u Češkoj i Bosni i Hercegovini.
Prema bazi Interpola, Jovan Bjelotomić je rođen 1996. godine u Bijeljini, te posjeduje državljanstva Bosne i Hercegovine i Srbije. Na stranici Federalne uprave policije je navedeno da je za Kantonalni sud iz Livna raspisao potragu za Bjelotomićem zbog krivičnoj djela razbojništvo. Bjelotomić je, prema tim dokumentima, bio prijavljen u Drvaru kada je zajedno sa bratom Kostom i Nikolom Grujićem opljačkao poslovnicu “Intesa Sanpaolo banke” u Drvaru.
Jovan Bjelotomić navodni Sava
Milana Lučića, pisali su prije dvije godine mediji u Srbiji, raži Češka zbog sumnje da je bio pripadnika organizovane kriminalne grupe povezane s drogom ili nasiljem.
On je 2017. godine bio među 16 uhapšenih u Češkoj, osumnjičenih da su u 11 superlaboratorija uzgajali marihuanu vrijednu gotovo dva miliona eura. Među njima je tada bio i Milan Lučić, koji je te godine stigao u Prag kao sezonskih radnika fiktivnog preduzeća.
Nakon što je pušten iz pritvora, Lučić je pobjegao i za njim je raspisana Interpolova potjernica.
Od 2021. godine Lučiću se gubi svaki trag. Ukrajinski mediji, pak, tvrde da se ispod maske “sprskog ratnika Dunava” krije upravo on. No, u ovom je trenutku nemoguće potvrditi ove informacije, naročito zbog toga što su Sava i Dunav na svim snimcima Andreja Radionova Vikinga – maskirani.
Istraga.ba pokušala stupiti u kontakt sa Andrejem Arionovim, ali on nije odgovarao na naše pozive. No, nedugo nakon našeg poziva, objavio je snimak koji je, navodno, nastao 1. marta u ukrajinskoj regiji Zaporižje.
U.S. Secretary of State Antony Blinken gives remarks during a 9/11 commemoration event to mark the 20th anniversary of the September 11, 2001 attacks, at the State Department in Washington, U.S., September 10, 2021. REUTERS/Evelyn Hockstein/Pool
“Kao svjedok potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države ponavljaju da će potezi jednostranog povlačenje iz institucija na državnom nivou ili bilo kojeg drugog pokušaja destabilizacije Dejtonskog sporazuma biti suočeni s odgovarajućim mjerama, uključujući i razmatranje sankcija”, napisao je u pismu članovima Predsjedništva BiH američki državni sekretar Antony Blinken.
Koraci ka podrivanju institucija BiH, piše Blinken u pismu koje je u posjedu Istrage i Oslobođenja, ugrozili bi ne samo evropsku perspektivu BiH, već i stabilnost i garancije neophodna za gospodarski oporavak i strana ulaganja.
Američki državni sekretar pozvao je sve strane na dijalog, te se dotakao i izmjena Izbornog zakona BiH.
“To zahtijeva povratak za sto, sudjelovanje u donošenju odluka i predanost izgradnji konsenzusa potrebnog za pomak ove zemlje naprijed. Stabilnost i prosperitet prijedloga zakona zahtijevaju suradnju sva tri konstitutivna naroda, te Republike Srpske i entiteta Federacije, kako bi se postigla jednaka prava za sve građane”, napisao je Blinken.
Ne možemo dopustiti, napisao je Blinken, da još jedan izborni ciklus prođe bez unapređenja integriteta izbora koji osiguravaju da se svi glasovi broje.
“Izborni zakon i ograničene ustavne reforme također su od ključne važnosti za rješavanje problema diskriminacije i ispunjavanje evropskih standarda”, piše u pismu koje je danas dostavljeno članovima Predsjedništva BiH.
Antony Blinken podsjeća i na pismo koje je Željku Komšiću, Šefiku Džaferoviću i Miloradu Dodiku poslao u martu ove godine, navodeći da je pisao u “duhu dubokog partnerstva” koje dijele SAD i BiH.
“Od tada se u vašoj zemlji razvila politička kriza koja prijeti regionalnoj stabilnosti. Želio bih ponovo istaći našu stalnu zabrinutost zbog puta kojim je krenula vaša zemlje, kao i nepokolebljivu opredijeljenost SAD-a da podrži suverenitet i teritorijalni integritet BiH kao jedne države, sa dva entiteta i Distriktom Brčko”, napisao je Blinken.
On je pozvao članove Predsjedništtva BiH na predanost za deeskalaciju trenutne političke krize, te ponovnom uključivanju s međunarodnim partnerima u program zdravorazumskih ekonomskih, izbornih, ograničenih ustavnih reformi i reformi vladavine prava od vitalnog značaja.
“Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi 2 miliona muslimana”.
Ovo je precizno citirana izjava mađarskog premijera Viktora Orbana, izrečena u utorak na konferenciji za medije u Bidimpešti. U saradnji sa kolegama iz Austrije i Mađarske, Istraga.ba je pribavila tonski snimak, a vjerodostojnost prijevoda potvrđena nam iz tri izvora.
(VIDEO) “I am doing my best to convince Europe’s great leaders that the Balkans may be further away from them than from Hungary, but how we manage the security of a state in which 2 million Muslims live is a key issue for their security too,” Orban said. pic.twitter.com/EytV1s0wvU
Orbanovu izjavu citirao je i Associated Press. Prema njihovom prijevodu sa mađarskog na engleski jezik Orban je kazao: “I am doing my best to convince Europe’s great leaders that the Balkans may be further away from them than from Hungary, but how we manage the security of a state in which 2 million Muslims live is a key issue for their security too”.
No, unatoč malim razlikama u prijevodu, suština Orbanove izjave je da dva miliona bosanskih muslimana predstavlja sigurnosnu prijetnju za Evropu.
Podsjećamo, glasnogovornik mađarskog premijera Zoltan Kovacs, prenoseći detalje razgovora mađarskog premijera s novinarima, parafrizirao je Orbanovu izjavu o Bosni i Hercegovini.
“Izazov sa Bosnom je kako integrirati zemlju sa 2 miliona muslimana.U svakom slučaju, mi ćemo i dalje biti kapija čak i ako zapadne države članice EU još ne žele da uključe zemlje zapadnog Balkana”, prenio je Kovacs Orbanove riječi.
Kovacs je, očito, dodatno ublažio Orbanovu izjavu, ali i takva, ublažena, izazvala je brojne reakcije u bosanskohercegovačkoj ali i svjetskoj javnosti.
“Muslimani u Bosni i Hercegovini su u pretežnoj većini pripadnici bošnjačkog naroda, kao što su katolici u pretežnoj većini pripadnici hrvatskog naroda i pravoslavci pripadnici srpskog naroda. Bošnjaci su stari evropski narod i zajedno s druga dva bosanskohercegovačka naroda, određuju i podnose sudbinu Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena. Navedena izjava premijera Orbana sugerira monstruoznu neistinu da su Bošnjaci stranci u Bosni i Hercegovini i da su problem zato što su u pretežnoj većini muslimani”, naveo je u svom reagiranju reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović.
Dodao je još da kako “ksenofobne i rasističke ideologije vraćaju sve u prošlost kada se pokušavalo izgraditi Evropu na principima fašizma, nacizma, nasilja i genocida koji su izazvali Holokaust i druge zločine, zbog čega on očekuje da će Orban objasniti svoje namjere iza ove izjave”.
Kompletnu konferenciju za medije mađarskog premijera Viktora Orbana možete pogledati na linku ispod.
Orban je na istoj konferenciji za medije kazao da će Republiku Srpsku pomoći sa oko 100 miliona eura. Osim toga, rekao je da Mađarska, u institucijama EU, neće dopustiti sankcionisanje Milorada Dodika.
Milan Tegeltija je današnjom ostavkom na funkciju sudije Okružnog suda Banja Luka okončao svoju dvadesetak godina dugu pravosudnu karijeru. Tako je dugogodišnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća obesmislio istragu koju je prije dvadesetak dana otvorio Ured disciplinskog tužitelja (UDT) zbog njegovih u javnosti prezentiranih problematičnih, “kontroverznih” stavova koje, nakon odlaska s funkcije u VSTV-u, uredno “štanca” na društvenim mrežama. Tegeltija nije propustio da i vijest o formiranju predmeta UDT-a protiv njega “svojim riječima” na Twitteru komentira: “Evo, baš sam se nasekirao i prepao. Ne znam da li će, zbog ostavke koju planiram, stići da provedu istragu i da me tuže.” Kako je pojasnio, Tegeltija je nakon napuštanja VSTV-a “uzeo” bolovanje pa otišao na godišnji odmor i, kada je sve to poobavljao, on je zdrav, odmoran i čio podnio ostavku na sudsku funkciju u Banjoj Luci i dao se u potragu za novim poslom.
Bilo je časno živjeti s tvitom
Sadržaj, tematski okvir, poruke tvitova koje nakon smjene na čelu VSTV-a ispisuje Milan Tegeltija, nimalo se ne razlikuju od silnih aktivnosti na socijalnim mrežama najistaknutijih i najagresivnijih srpskih nacionalističkih šampiona Twitter-aktivizma, poput, primjerice, Rajka Vasića, nekadašnjeg ministra informiranja u Vladi RS i fukcionera vladajućeg SNSD-a. Tegeltija se, pored ostalog, obrušio na Valentina Inzka, visokog predstavnika u BiH, zbog njegovog plediranja za donošenje zakona o zabrani negiranja genocida. Taj bi zakon, tvrdi Tegeltija, bio u koliziji s Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.
Izbor njegovog nasljednika u VSTV-u Halila Lagumdžije umjesto Tegeltijinog favorita i kolege Srđana Force također je obrađen na Twitteru: “Tada major Srđan Forca i ja tada kapetan Milan Tegeltija, kao oficiri RS službovali smo jedno vrijeme kao sudije u Vojnom sudu u Banjaluci. Njegova neosnovana diskreditacija u Sarajevu, na osnovu tog angažmana, u službi je političko-obavještajnog ovladavanja pravosuđem”. Bivšeg kapetana VRS Tegeltiju nije pokolebala činjenica da je “diskreditacija majora Force” počela mnogo ranije nego što je ovaj izabran u VSTV. I to ne u Sarajevu, negu u Tribunalu u Haagu, gdje je ovaj sudija banjalučkog Vojnog suda spominjan u nekoliko predmeta u kojima se sudilo za ratne zločine u Bosanskoj krajini. Nema sumnje da bi donošenje Zakona o negiranju genocida na kojem radi Inzko, uskratilo bitna “prava na slobodu mišljenja i izražavanja” oficirima Vojske RS da slobodno osporavaju da je soldateska kojoj su pripadali, pravomoćno u više navrata osuđena za zločin genocida.
Nije tviteraš-aktivista Tegeltija svoj patriotizam ograničio samo na prostor RS i BiH, nego je kao ponosan i dostojan pripadnik “srpskog sveta” osjetio potrebu da se u povodu Dana državnosti Srbije obračuna s onim u Srbiji za koje procjenjuje da su loši i nereprezentativni Srbi. Riječ je, naravno, o opoziciji režimu Aleksandra Vučića. “Srbija pripada svim Srbima. Čast izuzecima, ali ovi iz tzv. BG “kruga dvojke” koji arogantno svojataju pravo na Srbiju, niti su državotvorni, niti su mjera ičega, nego antipatriotizma u formi kvazikozmopolitizma, a u ličnom interesu i interesu vlastitih sujeta”, piše Tegeltija koristeći se jezikom likvidacije političkih protivnika kakav, primjerice, rabi Vojislav Šešelj, ili režimski beogradski tabloidi.
Odmah nakon što je bio prisiljen podnijet ostavku na članstvo u Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (početkom decembra prošle godine), a to je učinio tek kada je shvatio da će, u protivnom, biti smijenjen, Milan Tegeltija razloge za svoj nečasni kraj javno predstavlja u političko-obavještajnom ključu. On je žrtva zavjera, progona. Ostavku na mjesto prredsjednika VSTV-a nije, kako je objašnjavao, podnio zbog skandaloznog komuniciranja i nemoralnog mešetarenja s članicom VSTV-a Milijanom Buhom, koje je više od polovine članova Vijeća ocijenilo kao povod za njegovu smjenu. Povukao se, kako je kazao novinarima, zbog “evidentno bezbjedonosno opasne situacije po njega, te napada na njegovu suprugu i prijetnji njegovoj porodici… koje vode njegovoj eliminaciji”.
Milan Tegeltija i Muhamed Ajanović
Odmah nakon što je podnio ostavku, Tegeltija je posjetio čelne ljude Republike Srpske Milorada Dodika i Željku Cvijanović da bi novinarima nakon toga sastanka ponovio da se tokom obavljanja posla u VSTV-u u Sarajevu nije osjećao sigurnim. “Ja kao osoba i predsjednik VSTS-a izložen sam nezakonitim obavještajnim i paraobjavještajnim aktivnostima koji u konačnici mogu da ugroze moj fizički integritet, što znači moju likvidaciju”, požalio se Tegeltija svojim domaćinima i medijima.
Bijeg iz pakla Sarajeva
Ne postoji niko ko Tegeltijino stradalništvo u Sarajevu bolje razumije od Milorada Dodika koji je otkrio kakve pogibeljne trenutke on proživljava tokom sve rjeđih boravaka na svom radnom mjestu u Predsjedništvu BiH. “Osjećam se neprijatno u Sarajevu, jer gdje god primijete da se ja krećem, imam pokazivanje raznih grimasa i pokazivanje srednjeg, ili drugih prsta u Sarajevu.”
Edin Šarčević, profesor prava u Leipzigu i predsjednik Fondacije Centar za javno pravo, Tegeltijine navode o sigurnosnim prijetnjama i paraobavještajnom djelovanju protiv njega ocijenio je neuvjerljivim.
“Iz samog povoda se vidi da autor sebe razumijeva kao čuvara nezavisnog pravosuđa i socijalne stabilnosti koje se zavjerenički narušava”… On je u razgovoru za medije kazao da bi Tegeltija “trebao barem održati konferenciju za štampu kako bi… objasnio o kakvim se političko-obavještajnim centrima moći u Sarajevu radi i koje međunarodne organizacije potpomažu ove centre…“.
Nepune dvije godine ranije, u vrijeme otkrivanja afere “Potkivanje”, iz koje je Milan Tegeltija izašao neokrznut disciplinskim i inim posljedicama, profesor Edin Šarčević je (u razgovoru za Radio Slobodna Evropa) kazao: “Mislim da je predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Milan Tegeltija od samog početka bio u funkciji uništavanja objektivnog i politički neovisnog pravosuđa.”
Ovo je jedini pravi, precizan i zakružen odgovor svima koji posljednjih dana u nevjerici čitaju Tegeltijine tvitove i s čuđenjem se pitaju da li je riječ o istoj osobi koja je sedam godina suvereno i bez ozbiljnije kontrole upravljala svim bitnim procesima u bosanskohercegovačkom pravosuđu, imenujući sudije, tužitelje, odbijajući bilo kakve kritike i savjete, opstruirajući reforme, obračunavajući se sa malobrojnim i bespomoćnim “džepovima otpora”, prkoseći međunarodnoj zajednici.
Da, stvari uistinu stoje tako i nikako drugačije! Tegeltijino imenovanje za pravnog savjetnika Milorada Dodika je samo potvrda i formalno ovjeravanje onoga oko čega samo uzak krug ljudi i zanemariv broj političke i stručne elite nikada nije imao dilemu. Cjelokupna ostavština bivšeg predsjednika VSTV-a, u organizacionom, kadrovskom i političkom smislu ostala je veličanstvena potvrda i prilog Dodikovoj mantri da institucije Bosne i Hercegovine ne mogu, bolje rečeno ne smiju biti funkcionalne!
Odlazak Milana Tegeltije s vrha pravosudne piramide sam po sebi neće riješiti nijedan problem bosanskohercegovačkog pravosuđa ukoliko njegova “baština” ne bude radikalno zahvaćena, provjerena i pročišćena. Jer, budući savjetnik Milorada Dodika za sve što je radio imao je u svakom trenutku, osim u posljednjih nekoliko mjeseci svojeg mandata, većinsku podršku unutar VSTV-a, pravosudnih strukovnih udruženja, ključnih ljudi u tužiteljstvima i na čelu sudova, sve do neočekivane i za njega iznenađujuće pobune predsjednika Suda BiH Ranka Debevca. Imao je Tegeltija u svom destruktivnom, politički dirigiranom, sveobuhvatnom djelovanju, javnom i nevidljivom, najširu moguću podršku unutar medijskih kuća, čak su pojedini (“sarajevski”) portali osnivani sa jedinim ciljem da mu budu medijski servisi i zaštita od “paraobavještajnog podzemlja” i sredstvo diskreditiranja i odstrela protivnika i kritičara.
Glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, po svim performansama jedna blijeda, intelektualno i profesionalno toj dužnosti nedorasla osoba, kakvih je stotine Tegeltijin VSTV posijao po pravosudnim, sudskim i tužiteljskim punktovima širom Bosne i Hercegovine. Ona je, međutim, i jedna od najvažnijih poluga, instrumentalizirana i politički profilirana, u procesu destrukcije i sabotaže cijele jedne grane vlasti. Tužiteljstvo BiH je u posljednje dvije-tri godine postalo poligon za očuvanje postojećeg, po svim parametrima i ocjenama užasavajućeg pravnog poretka u Bosni i Hercegovini. Ono je pretvoreno u poprište za osvetoljubivi pravosudni linč nad kritičarima tog poretka, ono procesuira i progoni političke protivnike (Tadićkinih i Dodikovih naredbodavaca), pa i pojedince unutar svojih redova (slučaj tužitelja Bože Mihajlovića), obračunava se uporno, surovo i nezakonito s novinarima, aktivistima… svima koji su smogli hrabrosti, znanja, da probaju zaustaviti, spriječiti, usporiti profesionalni i moralni pad pravosudnog poretka. Tužiteljske istrage se provode po željama i potjernicama političkih nalogodavaca i vlasnika medijskih kuća, njima se izlazi ususret jednim, a uništavaju se drugi akteri na javnoj sceni.
Tegeltija i Tadićka, iz šupljag u prazno
Gordana Tadić, nemaštovita, nekreativna i nedorasla za ikakvu individualnu inicijativu, na svaki oblik kritike ili neslaganja s osvetoljubivim akcijama i praksom linča od njenog tužiteljstva, odnosno nekolicine kompromitiranih lojalnih tužitelja, reagira providnim kontraoptužbama već prepoznatim kod Tegeltije: protiv nje se vodi specijalni paraobavještajni rat, njoj se (u Sarajevu i drugdje širom Federacije BiH) prijeti, radi se na njenoj likvidaciji, fizičkom uklanjanju i moralnom diskreditiranju. Kako je nedavno napisala reagirajući na novinarsko karikiranje njenih permanentnih, loše dramatiziranih i napadnih “osjećaja ugroženosti”, njeni se kritičari “vode logikom da, kada i ako uspije potencijalni pokušaj ubistva glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordane Tadić, to će biti prikazano kao slučajni incident”. U njenoj posvemašnjoj ugroženosti i izloženosti širokom repertoaru pogibelji, još samo nedostaju najbrutalniji poznati oblici nasilja kakvi su “pokazivanje raznih grimasa, pokazivanje srednjeg prsta, ili drugih prsta u Sarajevu”.
Sva ta poplava planski fabriciranih navodnih incidenata ima samo jedan cilj: skretanje pažnje s činjenice da nije Gordana Tadić ta koja je ugrožena, koju se progoni, nasrće joj se na egzistenciju, nego stvari stoje sasvim drugačije: Glavna tužiteljica i njena posluga od tri-četiri lojalna tužitelja su ti koji posljednjih godina vrše progone, provode lov na političke, policijske, novinarske “vještice”. Oni su ti koji odbijanje sudija da sudjeluju u tom pravnom nasilju i histeriji resentimana reagiraju novim optužbama i permanentim medijskim divljanjem. Kada ovih dana, u kontekstu ponovljene istrage oko ubistva mladića Dženana Memića koje vodi Tužiteljstvo BiH, njegov nesalomivi otac Muriz i fanatično predani advokat Ifet Feraget nekritički adoriraju i laskavo ocjenjuju Gordanu Tadić, to se može razumjeti i kao hvatanje posljednje slamke spasa u pravnoj močvari koja ih pet godina pokušava progutati. Ali, istovremeno moraju imati na umu da je Gordana Tadić produkt i instrument pogibeljne, negativne selekcije Milana Tegeltije (kao i Dalida Buzić, nekada tužiteljica Kantona Sarajevo, kasnije promaknuta za sudiju Suda BiH), te da treba biti vrlo oprezan i razborit u nadanjima i očekivanjima koja imaju vezu s njom i njenim “profesionalnim integritetom”. Osnovni zadatak i konačni cilj koji je Tegeltijin VSTV imao bilo je stvaranje masovnog osjećaja potpunog nepovjerenja građana u pravosuđe, što je u slučajevima istrage ubistava dvojice mladića u Banjoj Luci i Sarajevu dovedeno do svog dijaboličnog savršenstva. Gordana Tadić je “spasiteljica pravosuđa” onoliko koliko je Kolinda Grabar-Kitarović bila “kraljica Balkana”, kako su je titulirale “Majke Srebrenice”, kojima se zbog preživljene tragedije, također, nije bilo umjesno i preporučivo suprotstavljati.
Milan Tegeltija je svoj mandat u VSTV-u završio skoro tri godine prije nego što je bilo predviđeno. Da je ostao do kraja mandata, mogao je svom novom poslodavcu Miloradu Dodiku doći na noge, salutirati i obratiti mu se parafrazirajući riječi Stipe Mesića nakon odlaska iz Beograda: “Moja misija je završena, pravosuđa u Bosni i Hercegovini više nema!”
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Iz njih se praktično vidi da se koalicija raspala i da je SDP već izašao iz nje.
Revizori su upozorili da tadašnji direktor na to nije imao pravo!Šokantni podaci revizije tu ne prestaju. Ustanovljeno je da „ušteđeno“ nešto više od 50 miliona KM tako što pacijentima nisu pružene sve potrebne informacije.
