“Zamjenici ministara zamjenjuju ministre u slučaju njihove odsutnosti ili spriječenosti da obavljaju dužnost”, piše u članu 7 Zakona o Vijeću ministara BiH.
Zamjenik ministra, piše dalje u Zakonu, “ima pravo odlučivati na sjednicama Vijeća ministara samo onda kada je ministar odsutan, pod uslovom da je ministar prenio svoje ovlaštenje na zamjenika i o tome obavijestio predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Dakle, ovlasti zamjenika ministra su minorne i direktno ovise o dobroj volji ministra. Pa, zbog čega ovo pišemo? Ukratko, zbog ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića i njegovog zamjenika iz HDZ-a BiH Josipa Brkića.
Otkako je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković je na svaki svoj sastanak, osim na onaj u Turskoj, vodio svoj zamjenika iz HDZ-a BiH.
Novi saziv Vijeća ministara BiH je imenovano 25. januara. Dan kasnije, ministru vanjskih poslova BiH u posjetu dolazi šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler. Na sastanku je, vidite ga zaokruženog, i doministar Josip Brkić.
Dva dana nakon što je imenovan, Konaković je u Ministarstvu vanjskih poslova BiH ugostio američkog ambasadora u BiH Michaela Murphya. Sastanku je prisustvovao i Konakovićev zamjenik – Josip Brkić iz HDZ-a BiH.
Identična situacija bila je i na sastanku Elmedina Konakovića sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. HDZ-ov zamjenik je neizostavan član delegacije ministra vanjskih poslova BiH, iako prema Zakonu o Vijeću ministara BiH – “zamjenik ministra zamjenjuje ministra u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti da obavlja dužnost”
Nakon niza sastanaka sa diplomatama u Sarajevu, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je otputovao u Brisel. Tamo ga u stopu prati njegov zamjenik Josip Brkić koji mu organizira i sastanak sa hrvatskom europarlamentarkom Željanom Zovko (HDZ BiH).
“Nedavno sam se sastala sa ministrom vanjskih poslova BiH. On je dobar dečko koji će stati uz evropske, a ne iranske vrijednosti kao što je to radila bivša ministrica, rekla je Zovko nekoliko dana nakon susreta sa ministrom Konakovićem i njegovim zamjenikom, a svojim stranačkim kolegom Josipom Brkićem.
Prilikom posjete Briselu, “dobri dečko” se nije sreo sa europarlamentarcima koji su se proteklih godina u EU Parlamentu zalagali za ukidanje etničke diskriminacije BiH i jačanje državnih institucija.
Nakon Brisela, na red je došla Turska. No, na tom službenom putu, ako je suditi po fotografijama, Josipa Brkića nije bilo. On je, ipak, zadužen za nadzor ministra na putovanjima na zapad. Josip Brkić se Elmedinu Konakoviću pridružio i na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji. Na marginama konferencije su se redali sastanci jedan za drugim. Na svakom sastanku Konakovića je u stopu pratio – Josip Brkić.
Na fotografiji iznad je sastanak sa ministricom vanjskih poslova Njemačke Annalenom Baerbock. Dio bh. delegacije je, vidimo, i zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić.
Na marginama Minhenske sigurnosne konferencije ministar Elmedin Konaković se susreo i sa hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem-Radmanom. Sastanku je, logično, prisustvovao i doministar Brkić. No, zvanično saopćenje o tom sastanku Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije izdalo.
Brkić, Grlić Radman. Konaković
Uslijedio je, zatim, sastanak sa austrijskim ministrom vanjskih poslova Alexanderom Schallenbergom. Sastanku je, osim Konakovića, prisustvovao i doministar Brkić.
Republic of Austria has very important role in terms of internal stability and security of BiH, through the participation of its contingent in the @euforbih Mission. @MunSecConf was opportunity to meet also with Austrian MFA @a_schallenberg and discuss important topics. 🇧🇦🇦🇹 pic.twitter.com/CixEeBX4cq
Ministarstvo vanjskih poslova BiH objavilo fotografiju na kojoj se vide Brkić, Konaković i Schallenberg, dok je austrijski ministar na svom službenom twitter nalogu objavio fotografiju sa koje je izrezan Konakovićev zamjenik Brkić.
Very friendly first meeting with @DinoKonakovic, my new colleague from Bosnia and Herzegovina. Assured him of Austria‘s full support on their road towards EU integration. I trust in 🇧🇦 commitment to reforms after having received #EU candidate status.#MSC2023pic.twitter.com/FPdfaYRyyb
Josip Brkić je prisustvovao i Konakovićevim sastancima sa ministrom vanjskih poslova Srbije Ivicom Dačićem i španskim šefom diplomatije Jose Manuel Albares Buenom.
Ministar vanjskih poslova BiH se, kako vidite, pohvalio da je njegov španski kolega najavio svoj dolazak u Bosnu i Hercegovinu u maju ove godine, što on je razlog da Konaković konstatuje kako je njegova i Brkićeva misija da “domovini vrate poziciju na kojoj se Istok i Zapad spajaju i mire”.
No, na stranici ambasade BiH u Kraljevini Španiji još uvijek je dostupna službena informacija iz novembra prošle godine u kojoj je navedeno da je ministar vanjskih poslova Kraljevine Španije Jose Manuel Albares, u prisustvu bivše ministrice Bisere Turković, a u odstustvo njenog tadašnjeg zamjenika Josipa Brkića, “najavio posjetu Bosni i Hercegovini u prvim mjesecima naredne godine.
Gostujući prije sedam dana na Televiziji Herceg-Bosne, Josip Brkić je pohvalio aktivnosti ministra Elmedina Konakovića i njegov odnos prema kadrovima HDZ-a BiH.
“On me vodi sa sobom na put. Bisera Turković to nikada nije činila.
U prostorijama Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine danas je održan sastanak lidera stranaka koji čine Osmorku. Na sastanku je finaliziran Sporazum programske koalicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za predstojeći četverogodišnji mandat.
U skromnom saopštenju pristiglom iz SDP-a naznačeno je da Sporazum predstavlja okvir za buduće djelovanje, odnosno, temelj buduće koalicije sa drugim strankama.
U nastavku Patria objavljuje Sporazum u cjelosti
Snažeći suverenost, teritorijalni i institucionalni integritet Bosne i Hercegovine, Zagovarajući uspostavu pravednog društva jednakopravnih ljudi u Bosni i Hercegovini, neovisno o njihovom etničkom, nacionalnom, vjerskom, političkom i svakom drugom identitetu ili uvjerenju,
Podupirući ustavnu obavezu ostvarenja pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine,
Pozivajući na žurno uklanjanje svih oblika diskriminacije svakoga stanovnika Bosne i Hercegovine, Opredjeljujući se za jačanje vladavine prava i pravne sigurnosti u skladu s europskom pravnom stečevinom, Vodeći se ciljem punopravnoga članstva u Europskoj uniji i članstva u Sjevernoatlantskom savezu (NATO),
Naglašavajući nužnost žurne uspostave vlasti u Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine te kantonima/županijama, s političkim subjektima i predstavnicima koji su dobili povjerenje,
Ističući nužnost stvaranja konstruktivnoga ozračja saradnje za stabilnost i otklanjanje svih ugroza za funkcionisanje vlasti na svim razinama u Bosne i Hercegovine, Okupljeni oko ideje savremene, sigurne, napredne Bosne i Hercegovine nudimo svim stanovnicima jasnu viziju i put ka kreiranju pozitivnih promjena,
Vođeni načelima zakonitog, profesionalnog, etičkog i transparentnog upravljanja javnim dobrom i procesima, fokusirajući se na politiku koja nudi adekvatne odgovore na probleme i potrebe stanovništva, posebno u vremenu krize, te na konkretne mjere za poboljšanje
socijalnog i ekonomskog stanja stanovnika, jačanje nezavisnosti u ključnim oblastima i poboljšanje demografskog stanja u Bosni i Hercegovini,
Mi, dole potpisani predsjednici političkih stranaka u Bosni i Hercegovini usvajamo zajedničke
SMJERNICE, NAČELA I CILJEVE PROGRAMSKE KOALICIJE U IZVRŠNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI ZA RAZDOBLJE 2022.-2026. GODINE
1. EUROATLANTSKE INTEGRACIJE
Postizanje dogovora oko zajedničkih vanjskopolitičkih stajališta Bosne i Hercegovine usuglašavanjem i usvajanjem vanjskopolitičke strategije je od presudnog značaja, uz poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine, zakona i drugih akata kojima se određuje vanjska politika Bosne i Hercegovine, te usvajanje novih zakona u ovim oblastima uz uvažavanje svih činitelja političkog poretka.
• Poduzimanje svih unutarpolitičkih i vanjskopolitičkih napora za žurno postizanje kandidatskog statusa, te ubrzanje procesa integracije prema punopravnom članstvu.
Saradnja sa svim institucijama Evropske unije u korist evropskog puta Bosne i Hercegovine i odlučne implementacije evropskih standarda;
• Hitno provođenje svih mjera, preporuka i uvjeta za sticanje kandidatskog statusa i pristupanje Europskoj Uniji;
• Hitno provođenje Briselskog sporazuma od 12. juna 2022. godine, najkasnije u roku 6 mjeseci od uspostave vlasti na svim razinama, što uključuje provođenje ograničenih ustavnih reformi, usvajanje izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu sa presudama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava, te primjenu ostalih načela i elemenata predmetnog sporazuma;
• Usvajanje strategija i zakona u cilju uspostavljanja efikasnije, sistematične, regulirane oblasti vanjskih poslova, prilagođene standardima Evropske unije, te potrebama državljana Bosne i Hercegovine, posebno u domenu diplomatsko-konzularnog djelovanja;
• Poštivanje preuzetih obaveza i nastavak daljnjih aktivnosti u implementaciji programa reformi i saradnja s NATO savezom i njegovim članicama;
• Modernizacija oružanih snaga Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim obavezama i potrebama države Bosne i Hercegovine;
• Provedba svih elemenata Akcijskog programa za članstvo u NATO-u (MAP) i blagovremeno usvajanje i provođenje godišnjih Programa reformi;
• Provedba odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa knjiženjem vojne imovine.
2. POLITIČKA STABILNOST I VLADAVINA PRAVA
Politička stabilnost i vladavina prava su temeljni preduslovi za potpunu demokratizaciju društva, privlačenje inostranih investicija, zaustavljanje iseljavanja stanovništva iz Bosne i Hercegovine i dostizanje željenog ekonomskog standarda življenja.
• Reorganiziranje pravosudnih institucija uz usvajanje nužnih reformskih zakona u skladu s preporukama Evropske unije, te nastavak usklađivanja s evropskom pravnom stečevinom s ciljem povećanja pravne sigurnosti svih stanovnika Bosne i Hercegovine;
• Provođenje reformi koje će osigurati nultu stopu tolerancije prema svim oblicima kriminala i korupcije;
• Reforma sigurnosno-obavještajnog sistema koji će biti u funkciji zaštite, stabilnosti i sigurnosti Bosne i Hercegovine i svih njenih stanovnika;
• Modernizacija, depolitizacija i kadrovsko i materijalno unaprjeđenje rada sigurnosnih, obavještajnih i policijskih tijela u Bosni i Hercegovini, u skladu sa važećim ustavima u Bosni i Hercegovini;
• Unaprjeđenje efikasnosti rada tužilaštava, agencija i ostalih institucija u oblasti pravosuđa i sigurnosti u skladu sa ustavnim nadležnostima;
• Jačanje efikasnosti institucija nadležnih za zaštitu i promociju ljudskih prava;
• Provođenje svih odluka pravosudnih institucija na svim razinama Bosne i Hercegovine, ustavnih sudova i Europskoga suda za ljudska prava, s ciljem pune zaštite svih individualnih i kolektivnih prava;
• Digitalna transformacija javne uprave;
• Zaštita integriteta i unapređenje izbornog procesa;
• Temeljna reforma javne uprave s ciljem povećanja efikasnosti i profesionalnosti;
• Rješavanje pitanja državne imovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine;
3. SOCIJALNA PRAVDA I EKONOMIJA
Reforme u oblasti socijalne politike i ekonomije su ključne za nužno poboljšanje kvaliteta života stanovništva Bosne i Hercegovine i najvažniji su programski segment u smislu konkretnog, mjerljivog napretka koji trebaju prepoznati i osjetiti svi ljudi u Bosni i Hercegovini.
• Usvajanje budžeta na svim razinama za narednu fiskalnu godinu do kraja tekuće godine;
• Obuhvatna reforma u oblasti fiskalne politike;
• Smanjenje poreznog opterećenja rada, kao i uvođenje poreznih olakšica s ciljem kreiranja novih radnih mjesta i unaprjeđenja uslova rada;
• Povećanje penzija i plata, a posebno minimalne penzije i plate;
• Provođenje demografskih i populacijskih politika s ciljem poboljšanja demografskog stanja u Bosni i Hercegovini;
• Povećanje učinkovitosti mehanizma naplate duga u skladu sa standardima Evropske unije;
• Ubrzanje razvoja infrastrukture:
– prometna infrastruktura (dovršetak koridora Vc, izgradnja mreže brzih cesta, unapređenje željezničkog saobraćaja i dalji razvoj infrastrukture u oblasti vazdušnog prometa i uvezanosti);
– energetska infrastruktura (povećanje energetske nezavisnosti poticanjem projekata energetske opskrbe iz obnovljivih izvora, izgradnjom toplovoda i plinovoda ondje gdje postoji infrastrukturna osnova za ove projekte, reformom elektroprivrednih preduzeća u vlasništvu Federacije BiH, te nastavkom realizacije ključnih energetskih projekata);
• Implementacija okolišnih politika i razvoj turizma;
• Implementacija obuhvatnih, odgovornih i ubrzanih agrarnih politika;
• Reforma i integriran pristup po pitanju osiguranja sistemske podrške boračkim kategorijama, civilnim žrtvama rata, te povratnicima i izbjeglicama;
• Razvoj i reforme zdravstvenih politika koje će modernizirati i podići kvalitetu zdravstvenih usluga u skladu sa ustavnim nadležnostima;
• Modernizacija i povećanje kvalitete i standarda obrazovanja, povećanje izdvajanja za naučnu djelatnost, sistemsko stručno planiranje prilagođeno tržištu rada u skladu sa ustavnim nadležnostima;
• Sveobuhvatnija podrška kulturnoj, sportskoj i turističkoj djelatnosti;
• Reforma cjelokupnoga javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom.
Stranke potpisnice su usaglašene da će programske mjere zasnovane na smjernicama, načelima i ciljevima iz ovog dokumenta biti detaljno razrađene u periodu koji će prethoditi formiranju
izvršne vlasti u skladu sa ustavnim nadležnostima.
Plan Milorada Dodika da pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija govori predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Teeltija je osujećen. Vijeću sigurnosti UN-a će se, ipak, u ime Bosne i Hercegovine obratiti neko od dvojice članova Predsjedništva BiH – Šefik Džaferović ili Željko Komšić.
Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj će biti prezentiran Izvještaj visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta zakazana je za 11. maj. Još uvijek nije poznato da li će visoki predstavnik govoriti pred Vijećem sigurnosti zbog toga što Rusija i Kina, kao stalne članice, ne dopuštaju Schmidtovo obraćanje. Umjesto Schmidta, dijelove izvještaja je pred Vijećem sigurnosti 3. je novembra 2021. godine pročitao ambasador Bosne i Hercegovine u UN-u Sven Alkalaj. Ambasador Alkalaj je trebao i 11. maja ove godine govoriti u ime BiH. No, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je početkom maja skovao plan. Republika Srpska je Ujedinjenim nacijama uputila svoj izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini u kojem je, pored ostalog, negirala postojanje visokog predstavnika Christiana Schmidta, te optužila pojedine ambasade i političke stranke iz Sarajeva da rade u bošnjačkom interesu protiv srpskog naroda. Kako ambasador Alkalaj ne bi dopustio čitanje izvještaja Republike Srpske, već bi iščitao izvještaj Christiana Schmidta, Dodik je odlučio u New York poslati predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltiju, najavivši njegovo obraćanje pred Vijećem sigurnosti UN-a.
“Govori se po hijerarhiji”, objašnjavaju nam u Ministarstvu vanjskih poslova BiH,”što znači da predsjedavajući Vijeća ministara BiH ima prednost u odnosu na ambasadora”.
Kako predsjedavajući Vijeća ministara BiH ima prednost u odnosu na ambasadora, tako članovi Predsjedništva BiH imaju prednost u odnosu na predsjedavajućeg Vijeća ministara. Nakon što je tokom sedmice otkriveno da Dodik šalje Tegeltiju u UN, u Predsjedništvu BiH i Ministarstvu vanjskih poslova su obavljene hitne konsultacije. S obzirom na to da je ministrica vanjskih poslova Bisera Turković “nižerangirana” u odnosu na Zorana Tegeltiju, odlučeno je da u ime Bosne i Hercegovine pred Vijećem sigurnosti UN-a govori jedan od trojice članova Predsjedništva BIH. Milorad Dodik je, naravno, odmah isključen jer, zbog sankcija SAD-a, član Predsjedništva iz Republike Srpske ne može dobiti američku vizu, što znači da ne postoji mogućnost da se on obrati u Ujedinjenim nacijama.
Prva opcija za obraćanje je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. On je u procesu dobijanja američke vize.
“Ukoliko Džaferović ne dobije vizu do 10. maja, a mala je vjerovatnoća da je neće dobiti, dogovoreno je da u New York putuje član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić koji već posjeduje vizu”, kazali su za Istraga.ba u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
To znači da će, izvjesno je, pred Vijećem sigurnosti UN-a govoriti Šefik Džaferović ili Željko Komšić, koji su, po hijerarhiji, viši zvaničnici Bosne i Hercegovine u odnosu na Zorana Tegeltiju, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH koji je, očito, uzalud otputovao u New York.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su u Bijeljini Jovana Savića, sudiju Osnovnog suda u Bijeljini. Savić je jedan od dvadesetak uhapšenih u akciji koju policijske agenciije provode po naredbi Tužilaštva BiH, a koja je usmjerena protiv organiziranog kriminala. Ranije smo već objavili da je među uhapšenima i Željko Radovanović zvani Krečo, bijeljinski kriminalac povezan sa Zemunskim klanom.
(VIDEO) Hapšenje Željka Radovanovića Kreče u Bijeljini. Kriminalnog grupi pomagao i sudija Osnovnog suda u Bijeljini pic.twitter.com/j14p5Km121
Osim Željka Radovanovića, pripadnici SIPA-e u srijedu ujutro su trebali uhapsiti i Mileta Rosića. Ovaj optuženi ubica nijenpronađen na kućnoj adresi. Rosiću se već godinama sudi za ubistvo Siniše Glamočanina u Bijeljini. Ovo ubistvo se dogodilo 20. jula 2016. godine u blizini Rosićeve kuće u Bijeljini. Glamočanin je pogođen sa više hitaca iz pištolja, a tokom suđenja odbrana je tvrdila da se radilo o nužnoj odbrani. Okružni sud u Bijeljini će, potom, izreći prvostepenu presudu kojom će Rosića osuditi na jedanaest godina zatvora. Vrhovni sud Republike Srpske je, ubrzo, ukinuo ovu presudu i naložio ponovni postupak. Nakon ponovljenog suđenja, Rosić je osuđen na šest godina zatvora. Međutim, u aprilu prošle godine Vrhodni sud Republike Srpske je ukinuo i ovu presudu.
Upravo je ovaj predmet bio “koban” za uhapšenog sudiju Jovana Savića. On je, prema informacijama Istrage, koristeći svoj uticaj među sudijama, dojavljivao informacije iz predmeta optuženom ubici.
Sudija Jovan Savić široj je javnosti poznat i zbog suđenja u vezi sa ubistvom Stanka Gligorevićam, trinaestogodišnjeg dječaka ubijenog u školskom dvorištu Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije” u Bijeljini. Optuženom ubici, tada sedamnaestogodišnjem Momiru Iliću iz Bijeljine, sudsko vijeće Osnovnog suda u Bijeljini, kojim je predsjedavao sudija Jovan Savić, izreklo je samo vaspitno-popravnu mjeru u trajanju od šest mjeseci do četiri godine. To je izazvalo revolt porodice ubijenog dječaka. Viši sud je prihvatio žalbu i suđenje je vraćeno na početak. No, sudija Jović je u ponovljenom postupku zabranjivao članovima porodice ubijenog dječaka da prisustvuju suđenjima.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, na pošlosedmičnojj konferenciji za medije, ocijenio da je u skorijem periodu došlo do povećanog pritiska Zapada na „Srbiju i srpski narod“ primarno zbog promjene ratne situacije u Ukrajini.
Kako naglašava Vučić, zapadne zemlje „osjećaju veliki pritisak zbog napredovanja ruskih snaga“ i nisu sigurne kako će se rat u Ukrajini završiti. U navedenom kontekstu, predsjednik Srbije tumači najavljeni ulazak Kosova u Vijeće Evrope, ali i pritisak na režim u Republici Srpskoj.
Sličnu ocjenu iznio je i lider RS-a Milorad Dodik, na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, posvećenoj – globalnoj političko-bezbjednosnoj situaciji i njenim implikacijama RS. Odluku OHR-a da proglasi tehničke izmjene Izbornog zakona, Dodik nije tumačio kao neko izolirano bh. pitanje, već kao dio šireg međunarodnog kretanja. Kazao je da se crta nova geopolitička mapa svijeta, te da je dio tog procesa nastojanje međunarodne zajednice da nametne svoju volju vlastima RS-a.
„Kao odgovoran čovjek osjećam da je Republika u jednoj zaista delikatnoj situaciji“, kazao je, te dodao da je dilema pred ovim entitetom: prihvatiti podaništvo, što bi značilo nestanak – ili da odabere put opstanka, uz podnošenje žrtve. Drugim riječima, prema Dodiku status quo je neodrživ, a tektonske promjene su neizbježne.
Dodik je kazao da je unipolarni svijet, u kojem su SAD bile jedina svjetska sila, prošlost, te da živimo u tranziciji prema novoj konstelaciji, u kojoj dio zemalja ne želi da se potčinjava američkoj volji. Washington se, dodao je on, opire navedenoj promjeni, te želi održati svoju dominaciju u što većoj mjeri, ako već ne može u cijelosti.
„Taj centar moći želi da ogradi ono što je njihovo i želi tu ogradu da čvrsto postavi, te će se obračunati sa svakim ko se suprotstavi ili za koga oni misle da bi mogao da se suprostavi“, kazao je. Dodik je istaknuo da je Washington doveo i samu Evropsku uniju u „podanički položaj“, ne ostavljajući joj mogućnost da bude samostalan globalni igrač.
Kako je pojasnio, EU se morala odreći jeftinih sirovina iz Rusije, te je iz geopolitičkih razloga pokazala spremnost da odobri pregovarački status za Ukrajinu, kao i za i Bosnu i Hercegovinu. „Sve je to dalo novi pečat procesima koji se dešavaju na prostoru Balkanu, a naravno i u okviru Bosne i Hercegovine“, kazao je Dodik.
„Geopolitika govori da smo mi u središtu zemalja, okruženi NATO-om i Evropskom unijom. Nema primjera da funkcionišu zemlje, koje su izopštene iz Evrope i koje su eventualno članice neke druge asocijacije, a da se nalaze u okviru evropskog kontinenta“, kazao je.
Nakon toga je napravio čudan obrat u argumentaciji. Istaknuo je da su Amerikanci zaustavili proces ubrznog približavanja BiH Evropskoj uniji. Ostalo je nejasno – zašto bi oni to učinili, ako je Evropska unija, kako je sam Dodik rekao, u „podaničkom položaju“ spram Washingtona?
Nadalje, Dodik je ponovio svoju mantru da „zemlja, koja je međunarodni protektorat, ne može napredovati ka Evropskoj uniji“. Ni to nije jasno, jer kako da Bosna i Hercegovina bude suveren politički faktor, kada to, prema riječima Dodika, ni sama Evropska unija nije.
Na stranu navedene nelogičnosti. Nakon što se složimo s Dodikom da se Evropska unija, nakon početka rata u Ukrajini, jeste postala sigurnosno i energetski znatno ovisnija o Sjedinjenim Državama, nego ranije, postavimo jedno jedno vrlo jednostavno pitanje – ako se jedna Evropska unija, koja ima 448 miliona stanovnika, morala povinovati volji Sjedinjenih Država (kako to kaže predsjednik RS), da li Dodik zaista vjeruje da se Republika Srpska sa svojih 850 hiljada stanovnika, može oduprijeti američkom pritisku?
„Naravno, mi znamo da oni nas ne slušaju, da smatraju da smo manje važni, da smo nebitni, da nam se podsmijavaju sada i da misle da mogu naći mehanizme koji će učiniti sve da nas dovedu u potrebno ponašanje po njima“, kazao je Dodik, na spomenutoj sjednici NSRS-a.
Dobro je poznato da je Dodik, u sličnoj situaciji, znao nadvladati međunarodnu zajednicu. Ne treba zaboraviti 2007. godinu, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak nametnuo amandmane kojima su se trebale spriječiti blokade u radu državnih institucija, ali na kraju je Lajčak, nakon prijetnji Dodika, povukao svoje mjere.
Zašto i sada ne očekivati isti ishod?
Te 2007. godine Vladimir Putin je održao svoj čuveni govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, u kojem je kazao da Rusija više neće biti potčinjena Zapadu, a nakon toga je počelo ubrzano razvijanje ekonomske i ukupne političke saradnje između Evropske unije i Rusije. Vrhunac tog procesa bila je izgradnja Sjevernog toka 1, koji su tadašnji ruski predsjednik Dmitri Medvjedjev i Angela Merkel svečano otvorili, uz zagrljaje i osmijehe.
Iste te 2007. godine, tadašnji njemački ministar vanjskih Frank-Walter Steinmeier je napisao: „Rusija je nezamjenjiv partner od strateškog značaja za EU. Panevropski mirovni poredak i trajno rješenje važnih sigurnosnih problema, od Balkana do Bliskog Istoka, mogu biti ostvareni samo uz Rusiju, nikako bez nje niti protiv nje.“
Kada je Lačak te 2007. nametnuo svoje amandmane, Ruska ambasada u BiH se, po prvi put od Dejtona, pobunila na sjednici PIC-a protiv zapadnih zemalja i OHR-a, te je stala na stranu vlasti Republike Srpske.
Na koncu, tadašnji evropski komesar za vanjsku politiku telefonom je pozvao Lajčaka i naložio mu da poništi amandmane, što je ovaj i učinio.
Danas, 17 godina poslije, geopolitička situacija u Evropi je, kako je istaknuo i sam Dodik, strukturalno drugačija. Viša geopolitička svrha rata u Ukrajini jeste prekid evropsko-ruske ekonomske i političke saradnje. Zbog narušenih odnosa sa Rusijom, Evropska unija se ponovo, kako primjećuje Dodik, vratila pod okrilje SAD-a.
Navedeni geopolitički obrat se nije u cijelosti odrazio na odnose u Bosni i Hercegovini. Vidjeli smo da su, kao u dobra stara vremena, Delegacija EU i Ruska ambasada izdali saopćenja protiv tehničkih izmjena Izbornog zakona. Međutim, desilo se što se nikad ranije nije desilo: dvije izuzetno bitne članice Evropske unije, Njemačka i Nizozemska izdale su posebna saopćenja, u kojima su, suprotno od stava Delegacije EU, podržale potez OHR-a, te se svrstale uz Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo. To predstavlja nezapamćen udarac Delegaciji EU i njenom šefu Johannu Sattleru, koji je odlučio da istupi protiv OHR-a.
Osim navedene, postoji još jedna bitna razlika trenutne krize, u odnosu na ranije.
Bio sam u Predsjedništvu BiH 2019. kada je trajala kriza u vezi sa slanjem ANP-a u sjedište NATO saveza. Do navedene krize je došlo zbog kolizije političkih zahtjeva, s jedne strane, Šefika Džaferovića i Željka Komšića da se usvoji ANP i pošalje u sjedište NATO-a; i Milorada Dodika, s druge strane, koji je bio protiv toga. Međunarodna zajednica, uključujući i SAD, tada je nastupala kao medijator, a ne kao strana u sukobu, te je pomogla da se dođe od kompromisa u vidu Programa reformi.
Nakon toga, uslijedila je još veća kriza 2021. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida. Javna je tajna da je to učinio, uz protivljenje zapadnih zemalja, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i EU. Nakon toga, velike sile su ponovo nastojale da zaustave krizu koju je „počeo neko drugi“. Na koncu, navedena kriza je zaustavljena tako što su pravosudne institucije odlučile da ne provode Inzkov zakon.
Ovaj put, situacija je radikalno drugačija. Schmidt nije postupio, uprkos Amerikancima, Britancima, Nijemcima i Nizozemcima. Naprotiv, on je nametnuo zakon na njihov poticaj. Drugim riječima, za razliku od prethodne dvije, Amerikanci i njihovi saveznici su svjesno gurnuli prst u oko Dodiku, te su ciljano ušli u obračun s njime. Ili kako Dodik na sjednici NSRS reče: zapadni blok je proveo svoju volju, uprkos prijetnjama RS-a da će reagovati.
Treći razlog zbog kojeg je trenutna kriza drugačija od ranijih jeste – novac. Banke u Republici Srpskoj su zatvorile račune osobama i kompanijama, koje se nalaze na američkoj crnoj listi. Ministrica finansija RS je kazala da banke nisu imale izbora, jer bi im, u suprotnom, bili ugašeni SWIFT kodovi i korespondencija sa drugim bankama, čime bi i same banke bile izbačene iz međunarodnog finansijskog sistema. „To znači uništenje kompletnog privrednog sistema RS što niko ne može dozvoliti“, kazala je.
Premijer RS-a je kazao da Amerikanci „po svim procedurama nemaju pravo na to što rade, ali ‘sila boga ne moli'“. Dodao je i da se Republike Srpska „ne može suprotstaviti njihovoj sili“, te da sve ovo rade, „jer su na drugim mjestima dobili šamare“.
Sličnu ocjenu je dao i jedan od lidera srpske opozicije Nebojša Vukanović, poručivši vlastima: „Izvukli ste nas na radar svjetske geopolitike, gdje se velike sile tuku. Zbog nerazumnih ličnih razloga uveli ste cijelu Srpsku i srpski narod u turbulencije.“
Ne znam kako će završiti trenutna kriza u BiH, ali se čini da su Amerikanci zaista, nakon dugo vremena, krenuli u odlučan obračun s vlastima RS-a. Ne zato što su poslušali glas sarajevskih analitičara, već kako Vučić, Dodik i drugi srpski zvaničnici primjećuju – zbog loše pozicije Ukrajine.
Prije nekoliko dana francuski predsjednik je kazao da će poslati francuske trupe u Ukrajinu, ako Rusi napadnu Kijev i Odesu. To je posve direktno priznanje dobro upućenog čovjeka da Ukrajinci ne stoje dobro. Prošle godine u ovo doba, Ukrajinci su spremali kontra-ofanzivu, te su se nadali da će osloboditi okupiranu teritoriju. Danas se govori o mogućem padu Kijeva.
Nakon dvije godine rata, uprkos herojskom otporu Ukrajinaca, počinje dolaziti do izraza ruska nadmoć u artiljeriji, avijaciji i ljudstvu. Skoro niko ozbiljan više ne razmišlja o mogućnosti da Ukrajinci vrate svoju teritoriju pod kontrolu. Ključno pitanje je: gdje će se Rusi zaustaviti, da li će im biti dovoljno 20% teritorije Ukrajine, što trenutno drže, ili će kako ocjenjuje John Mearsheimer težiti da, uz postojeće četiri, anektiraju dodatne četiri oblasti, što bi značilo oko 40% Ukrajine, uključujući i dijelove Kijeva, ako ne cijeli.
Mogućnost kolapsa Ukrajine već proizvodi osjećaj panike u zapadnim prijestolnicama, gdje se sve češće spominje mogućnost slanja trupa tih država u pomoć Ukrajincima. Financial Timesnavodi da Putin početkom ljeta sprema novu ofanzivu širokih razmjera. U slučaju da dođe do kolapsa ukrajinskih odbrambenih linija, u Evropi bi zavladao neviđeni osjećaj panike.
Dijeleći navedenu zabrinutost, Amerikanci i njihovi saveznici (među koje ne spada Delegacija EU) očigledno žele pojačati pritisak prema vlastima Republike Srpske, kako bi im poslali poruku da, čak i ako dođe do ruskog proboja u Ukrajini, ovaj dio kontinenta ostaje zona američkog utjecaja, te će se Washington žestoko obračunati sa svakim ko bude iskakao iz okvira.
Opća skupština naroda. To je, prema informacijama Istrage, jedno od rješenja koje su, u vezi sa izborom delegata u Dom naroda FBiH, međunarodni zvaničnici iz EU ponudili pregovaračima tokom današnjih pregovora o izmjenama Izbornog zakona.
“Prema tom prijedlogu, broj delegata u Domu naroda FBiH bi ostao isti. Samo bi se promijenio način izbora delegata”, potvrđuju dva izvora Istrage koji su učestvovali u pregovorima.
Delegati bi se virali tako što bi svi izabrani zastupnici iz deset kandonalnih skupština formirali svoje klubove naroda koji bi, potom, izabrali po sedamnaest delegata u tri kluba konstitutivnih naroda Doma naroda FBiH. Konkretno, svi zastupnici iz reda hrvatskog naroda iz svih deset kantonalnih skupština bi međusobno izabrali sedamnaest delegata u Domu naroda FBiH. Isto tako bi svoje delegate birali i bošnjački i srpski zastupnici iz kantonalnih skupština.
Ova prijedlog su, kako saznajemo, pregovarači iz stranaka sa sjedištem u Sarajevu odbili, jer bi, prema izračunu, to omogućilo HDZ-u BiH apsolutnu kontrolu u Domu naroda Federacije BiH, a samim tim i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Poređenja radi, prema Ustavu FBiH svaki kanton daje najmanje po jednog predstavnika iz reda svih konstitutivnih naroda pod uslovom da je takav prethodno izabran u kantonalnu skupštinu. No, ukoliko bi se izmijenila ova odredba i prihvatilo rješenje “opće skupštine”, to ne bi bilko tako.
Nakon što je iznesen ovaj prijedlog i “općoj skuštini”, predloženo je smanjenje ovlasti Doma naroda FBiH, odnosno njegovo svođenje samo na pitanje vitalnog nacionalnog interesa. HDZ BiH, međutim, nije želio razgovarati o tom pitanju.
“O smanjenju ovlasti Doma naroda FBiH HDZ ne želi pregovarati”, kazao nam je jedan od pregovarača.
A upravo je smanjenje ovlasti HDZ-a BiH jedan od preduslova da bi stranke sa sjedištem u Sarajevu podržale “elektorski model” izbora članova Predsjedništva BiH o kojem je danas pisala i Novinska agencija Patria.
Prema informacijama Istrage, predstavnici EU i Ambasade SAD-a su u dva navrata danas izolovali lidere HDZ-a i SDa, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, pokušavajući ih ubijediti da postignu “kompromis”. No, konkretnih pomaka nije bilo. Nastavak pregovora zakazan je za subotu.
Bakir Izetbegović, onemoćali lider rahitično-sklerotične Stranke demokratske akcije nakon očigledno temeljite, pažljive i zahtjevne analize, kakve su mu, poznato je, svojstvene, napokon je otkrio i raskrinkao najopasniju od svih agresija koje su se nadvile nad “našom državom i našim narodom”. To je, utvrdio je on, pa odmah rastelalio preko svog porodičnog portala “Faktor” “tiha agresija”. Imamo mi u BiH agresija svake vrste, boja i dezena, na bacanje imamo agresija, prosto se ne možeš odlučiti koja je od koje opasnija i podlija. No, zato “njegov narod” ima Izetbegovića/e, koji ih zna učiti, potom nijansirati, klasificirati i kontekstualizirati opasnost od agresije i drugih nedaća. Zašto je, baš ta najopasnija?
“Ova tiha agresija je najopasnija, jer je narod nije ni svjestan, nasjeda na nju. Tuđa kultura i nekultura polako nadiru u naš prostor i istiskuju autohtone vrijednosti, gradi sistem vrijednosti našoj djeci. Mnogi Bošnjaci u borbi za interese i vlast učestvuju u tome. Laž potiskuje istinu”, kazao je lider SDA. Ovo njegovo otkriće je pomalo zazvučalo kao prigodan omaž ovih dana preminulom Božidaru Nikoliću, redatelju “Balkanskog špijuna“, remek-djela iz žanra detekcije “tihe agresije”.
Tiha agresija brijeg roni
Ako ste mislili da je mnogo opasna, pa i kobna, ona sada već višegodišnja agresija kada vam neko otvori istočnu granicu zemlje i propusti kroz nju desetine i hiljade migranata, a onda neko drugi, a suštinski sa istim motivom, uz pomoć druge države, hermetički začepi drugu, zapadnu granicu, pa migranti umjesto tamo gdje su naumili na Zapad, prenapuče cijeli jedan dio zemlje, grdno ste se prevarili. To možda jeste, opasno, ali nikako, po kriterijumima mlađeg Izetbegovića, nije najopasnije.
Ukoliko ste, pak, lakomisleno zaključili da nema plastičnijeg primjera agresije, njenog egzemplarnog uzorka, nego kada vam susjedna država, bez vašeg znanja (i imanja) provuče cijev plinovoda ispod nabujale Save pa njime udahne novi energetski život Rafineriji u vlasništvu treće države, opet ste se, malo, da prostite, zajebucnuli. Ta je agresija vidljiva, pa narod na nju ne nasjeda, dakle, suštinski je bezazlena i faktički bezopasna. Ima i takvih koji su, neuki i neupućeni, spremni ruku u vatru turiti da je strašno opasna agresija kada vam se premijer jednog entiteta i premijerka druge države (ili predsjednik druge države i predsjednica jednog entiteta) sinhrono i sa olakšanjem popišaju, čitavu jednu hidro-akumulaciju mokraće usmjere na Ustavni sud i njegovu presudu da su rijeke u vlasništvu države, bez čije je odluke na njima gradnja hidroelektrana nezakonita. Ali, eto, veli Bakir Izetbegović, da ima i grđih i gorih agresija od toga, ima onih tihih, podmuklih, hinjskih, pritajenih, za koje čak i ne znaš da su agresija, dok ti to onaj ko na sve misli ne rastvori i obasni svojim riječima.
Ta, tiha agresija, na koju se narod u neznanju, naivno i prostodušno upecao je, naime, duhovne prirode, identitetskog karaktera, to je sofisticirana invazija, permenetni desant na dušu, mentalnu građu, raspamećivanje “našeg naroda”. Evo kako tu nevidljivu pošast Izetbegović u istom razgovoru razgolićuje, osvjetljava, čini vidljivom i transparentnom.
“Vidite, ogorman je uspjeh odbraniti zemlju, afirmisati vlastiti identitet, vjeru, vratiti ime narodu, njegovom jeziku”, veli on podsjećajući da taj uspjeh nije sa neba pao, nego su mu doprinijeli najbolji među nama, odnosno njima iz SDA, koji duduše, imaju nekog popusta i kredita na Nebu.
“Na koji način čuvamo uspomene na njih? Sjetimo se nekoliko izjava 1. marta i 25. novembra. Šta rade i šta čekaju naši intetelektualci, historičari, umjetnici? Naša kinematografija je odlična, ali ona nije zabilježila postojanje bosanskog heroja”, kazao je Izetbegović, usiljenim maršom se približavajući svom krajnjem odredištu, odnosno izvorištu “najgore, tihe agresije”: Bosanskohercegovačkom filmu, odonosno kinematografiji kao takvoj.
“Njega (bosanskog heroja, op. S. A.) nema u bosanskohercegovačkom filmu. Heroji su izgleda neinteresantni bosanskohercegovačkim scenaristima. Postoje (u filmovima, op. S. A.) bosanske i bošnjačke žrtve, postoje eksremisti, šverceri i lopovi, pripadnici LGBT pokreta koji bježe sa devizom “Go West”, ali branilaca u bosanskom filmu nema. Nema bosanskih lidera u našim filmovima, serijama, ima pijanica i jugonostalgičara kojim se smiju u susjednim zemljama!”
Svakome ko ima barem letimičan uvid u poslijeratnu bosanskohercegovačku kinematografiju i televizijsku produkciji, lako je prepoznati filmove i televizijske serije u kojima je predsjednik SDA identificirao elemente “tihe agresije”, sadržaje u kojima “laž potisukuje istinu”. “Ekstremiste, švercere i lopove” prepoznajemo kao junake niza značajnih ovdašnjih filmova, poput “Na putu”, Jasmile Žbanić (ekstremisti, vehabije), na “švercera i lopova” nalatjet ćemo u svakom kadru filmova Srđana Vuletića, “Ljeto u zlatnoj dolini” i “Teško je biti fin”, “Gori vatra”, Pjera Žalice.. Jasno je, ašićare, da “pripadnici LGBT-a” čeznu za odlaskom na Zapad u filmu “Go West”Ahmeda Imamovića (kojeg je Izetbegović nedavno svojeručno primio u članstvo SDA!). “Pijanica i jugonostalgičar” kojem se smiju u susjednim zemljama” je, Izet Fazlinović, kojeg u seriji “Lud zbunjen normalan” glumi neponovljivi i nenadoknadivi glumački bard Mustafa Nadarević. Pitanje je da li su se u “susjednim zemljama” , a i u ovoj našoj, ljudi zadnjih godina više smijali rastresenom “pijancu i jugonostalgičaru” Izetu-Mustafi, ili tragikomičnom lideru Stranke demokratske akcije.
Nisu Bakiru Izetbegoviću, njegovom istančanom filmskom ukusu baš po volji ni filmovi u kojima se govori o bosanskim i bošnjačkim žrtvama, jer “branilaca u njima nema”.
Pa kad je već metodom vulgarne moralno-političke eliminacije otpisao manje više sve što je vrijedno, relevatno, međunarodno verificirano i kritičarski hvaljeno u bosanskohercegovačkoj kinematografiji, red je da čovjek čija je najveća i jedina veza sa filmom porodična isprepletenost i kooperativnost sa vlasnicima Sarajevo film festivala Mirom Purivatrom i suprugom mu, izdiktira scenaristima i režiserima šta bi trebali pisati i snimati. Umjesto što vrše “najopasniju, tihu agresiju” na bošnjački narod i podmeću mu “laž umjesto istine”. Treba snimati filmove o “braniocima” i “bosanskim liderima”, poručuje lider stranke koja je srušila komunizam. Nedemokratski društveni poredak kojeg je SDA sa zbratimljenim nacionalističkim partnerima porazio, je u svom izvornom učenju, Lenjinovom, tretirao i upotrebljavao film kao “najznačajniju umjetnost”. Nije daleko od tog “lenjinizma” ni mlađi Izetbegović, koji filmu i vizuelnim umjetnostima daje toliki značaj da mu pripisuje nerealne moći – vršenje “najopasnije, tihe agresije”.
O herojima, liderima i filmovima
Evo, spiska najvažnijih tema, ličnosti i događaj sa kojima lider SDAlicitira i preporučuje (nameće?!) filmskim scenaristima i redateljima da ih ekraniziraju.
O rahmetli Aliji je seriju snimila turska TV, o Dudakoviću, Oriću, Hamdiji Abdiću Tigru, koji je nadmudrio Fikreta Abdića i nanio mu prvi poraz nije niko… Nema naših heroja, ali je zato srbijanskih serija na kanalima u Federaciji toliko da ćemo i početi govoriti ekavskim govorom”.
Umjesto Izeta Fazlinovića, “pijanca i jugonostalgičara”, Bakir Izetbegović za junaka ovdašnjih serija predlaže svoga oca Aliju. A gdje je Alija, na prvim linijama, zna se, tu je i sin Bakir, kojeg su turski scenaristi predstavili u svojoj humorističnoj seriji kao borca, ranjenika i ozbiljnog kandidata za šehida. Umjesto “ekstremista, švercera i lopova”, treba snimati filmove o herojima Naseru Oriću i Hamdiji Abdiću-Tigru, legendarnim komandantima za koje je teško utvrditi jesu li teže gubitke u ratu nanijeli agresorskim zavojevačima, ili, i u ratu i u miru, “ekstremistima, švercerima i lopovima”.
Dvadeset i šest godina nakon okončanja rata, Bakir izetbegović trasira neku svoju kulturnu i umjetničku politiku, bezmalo maostičku “kulturnu revoluciju” koja bi favorizirala i nametala akterima kulturne scene tematske okvire i kreativne obrasce osjenčene patriotskom potrebom i obavezama da se veličaju naši “lideri i heroji”. U komunizmu/socijalizmu se ova doktrina nazivala teorija odraza, ili socijalistički realizam, sa kojom su i umjetnici i glavni poltičke akteri u bivšoj zajendičkoj državi rasčistili u godinama neposredno nakon rata. (Čuveni govor Miroslava Krleže iz 1950. na Kongresu pisaca). Recimo, prije pola stoljeća, također 26 godina nakon rata, Bahrudin Bato Čengić snimio je film “Slike iz života udarnika” u kojem je kritici i satiri podvrgao lažni moral komunističkih moćnika koji su se zaklinjali u radničku klasu i zaklanjali iza njenih heroja. Kroz primjere udarnika, poput jednog drugog heroja, Alije Sirotanovića, obespravljenoig, izmanipuliranog, a u osnovi “prezrenog na svijetu”, Čengić se ruga i socijalističkim šarenim lažama i navodnoj “avangardi radničke klase”, a zapravo “crvenoj buržoaziji”. Možete li pola stoljeća kasnije zamisliti da se snimi, državnim novcam i javnim fondovima, film koji bi snimio slike iz života boraca, zlatnih ljiljana, invalida, porodica palih boraca i konfrontirao ih sa slikama iz života njihovih civilnih i vojnih komandanata Izetbegovića, Ganića, Orića, Abdića…
Zoran Milutinović, autor po mnogo čemu problematične, sa pozicije pansrpskog diskursa pisane, ali ne nužno i sasvim netačne knjige “Bitka za prošlost”(“Ivo Andrić i bošnjački nacionalizam) ukazao je na fenomen, kako ga je nazvao “muslimanskog realizma”, ili “musrealizma”, svojevrsne replike mrskog “socrealizma” koji mu je prethodio. “Musrealista”, piše on “treba da prikazuje stvarnost ne onakvom kakva jeste, ili on misli da jeste, nego kakva bi trebala da bude”. Dakle, idealizirano i ideologizirano. To je kreativni postupak kojeg Bakir Izetbegović, njegovi mediji i “intelektualci” traže od (filmskih) umjetnika. Vjerovatno bi, ne samo filmski, vrhunac tog umjetničkog postupka bio film kojeg je odmah iza rata o Armiji BiH i njenom civilnom komandantu Aliji Izetbegoviću, planirao snimati stari opsjenar Veljko Bulajić: srećom, odustalo se, nakon što je utvrđeno da nakon prvih 2-3 miliona dolara, film ni scenarij još uvijek nije imao.
Vrlo je indikativno, ali nikako ne i neočekivano, da se niko iz filmsko-umjetničke zajednice još uvijek, dva-tri dana nakon što je intervju sa Bakirom Izetbegovičćem objavljen, nije oglasio tim povodom, niti ga javno komentirao. Isti oni ljudi koji ne propuštaju priliku da se javno očituju, oštro reagiraju na zlostavljanje glumica u Srbiji, ili suspektne izjave Čovića, ili Dodika, odjedno nikom ponikoše i u crnu “ničiju zemlju” propadoše nakon što ih je lider jedne stranke prokazao i prozvao za “tihu agresiju” i bavljenje nepatriotskim poslom. Vrlo je ljupka i dražesna opurtunistička filmska scena u Sarajevu, klijentelistički i interesno povezana sa samim vrhom bošnjačkog tranzicijskog kriminala i politike. Treba je razumjeti: najugledniji njeni predstavnici zadeverani su posljednjih nedjelja oko novog filma Danisa Tanovića, kojeg ne bi bilo bez novca turske televizije TRT, a turske državne televizije ne bi bilo da nema, zna se…ono dvoje sa Poljina!
Prozvani propali u (ničiju) zemlju
Nije, isto tako, niko od filmskog “esnafa” (kako to voli kazati Izetbegovićev agent u filmsko-umjetničkom svijetu glumac Emir Hadžihafizbegović) propustio prepoznati smrdljive nacionalističke porive onih koji su prije dva-tri mjeseca ponizili Bogića Bogićevića. Međutim, nije se, niko od njih, časnih građanskih režisera, glumaca, scenarista … sjetio da isti nacionalistički zadah prepozna i osudi u divljačkom, vulgarnom napadu jedne pomahnitale redateljice, Ines Tanović, na Milenka Prstojevića Badeta, dugogodišnjeg filmskog i televizijskog radnika, čiji se moral i čestitost mogu porediti sa Bogićevićevim. “SDA je za direktoricu Filmskog centra imenovala Ines Tanović iako on nije član SDA”, napisao je nedavno Hadžihafizbegović, vjerujući da time ekskulpira vlastitu stranku od utjecaja na umjetnički život. Nimalo ne čudi što gospođa nije član SDA, jer čak ni oni takve huligane ne primaju, osobito otkako je to radno mjesto popunjeno Harisom Zahiragićem.
Ne treba, objasnio je Bakir Izetbegović i zbog čega je to tako, snimati filmove (samo) o patnjama, stradanjima “Bošnjaka i Bosanaca”, treba se podvetiti “našim liderima i herojima”. Promašila je u tom (be)smislu svoju temu Jasmila Žbanić kada je u svom filmu, kojem je za dlaku umakao Oscar, tretirala patnju, stradanja, genocid nad hiljadama Bošnjaka i globalne izdajničke okolnosti koje su omogućile taj užas. Jer, u filmu nema heroja nigdje! Svoj (negativan) sud o Žbanićkinom filmu dao je i “heroj” Naser Orić, koji se ne pojavljuje u filmu, jer ga paklenih julskih dana 1995. kao ni prethodnih mjeseci, nije bilo u Srebrenici, a bilo ga je svugdje drugo na “slobodnim teritorijama”. A zašto se Oriću početkom proljeća 1995. godine naredilo da napusti Srebrenicu i svoje vojnike u njoj, odgovor je imao, pored ostalih, i još jedan potencijalni filmski junak, lider Alija Izetbegović. Eto ozbiljnog izazova za scenariste, da jednim filmom dvojicu heroja i lidera i jedan genocid obuhvate! Teško da bi to mogao biti onaj film koje Emir Hadžihafizbegović najavljuje da će se snimati o “kontroverznom” komandantu iz Srebrenice…
Mirza Gačanin, jedan od visokorangiranih članova narko kartela Tito i Dino, pušten je iz pritvora u Nizozemskoj, saznaje Istraga.ba. Određene su mu mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta i zabrana kontaktiranja sa svjedocima. On i dalje ostaje jedan od glavnih osumnjičenih u okviru istrage koju protiv njega vodi nizozemsko pravosuđe.
Gačanin je, podsjećamo, uhapšen u maju prošle godine u okviru velike međunarodne istrage o pranju novca stečenog krijumčarenjem kokaina. Tada je uhapšena i njegova supruga Rosa van den Dungen koja je zajedno sa Mirzom Gačaninom kupovala nekretnine u nizozemskom gradu Breda, vrijedne više od 2,3 miliona eura.
“Do sada se iz istrage ispostavilo da su Mirza Gačanin i Rosa van den Dungen u Nizozemskoj kupili nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 2,3 miliona eura. Za to su pozajmili 2,6 miliona eura od raznih stranih društava i lica. Međutim, sumnja se da pozajmljeni novac vodi porijeklo iz kaznenih djela, odnosno od trgovine opojnim drogama”, navedeno je dokumentima nizozemskog pravosuđa koji su dostavljeni u BiH putem “međunarodne pravne pomoći”.
U istom dokumentu je navedeno da je Mirza Gačanin član kartela Tito i Dino kojim rukovodi njegov rođak – Edin Gačanin zvani Tito. Inače, Mirza Gačanin je stric vođe kartela i svi vode porijeklo iz sarajevskog naselja Buča Potok. U istoj ulici je odrastao i Smail Šikalo, bokser koji je uhapšen u Peruu prilikom pokušaja krijumčarenja 800 kilograma kokaina. Osim Šikala, u Peruu je sa dvije tona kokaina uhapšen i David Cufaj, još jedan bokser iz Sarajeva koji je živio u Nizozemskoj i koji je sarađivao sa članovima porodice Gačanin, odnosno sa kartelom “Tito i Dino”. Prošle sedmice je u Peruu ubijen policajac koji je, prema pisanju tamošnjeg lista El Comercio, istraživao kartel kojim rukovodi Edin Gačanin.
Edin Gačanin Tito
Ova porodica sumnjivim se poslovima bavi skoro tri decenije, a prvi je s “biznisom” započeo Miralem Gačanin, otac Edina Gačanina zvanog Tito i brat Mirze Gačanina. Održavali su bliske veze sa nizozemskim kriminalcima koji su, čak, povremeno dolazili u BiH. Istodobno, na teritoriji BiH pravili su su svoju strukturu za pranje novca. Sa Edinom Gačaninom je povezan biznismen Gordan Memija, dok je Mirza Gačanin sarađivao sa Alemom Hodovićem i Dževadom Halilovićem, vlasnikom sarajevske kompanije Tranzitexport. Otkako je uspustavio poslovne kontakte sa Mirzom Gačaninom, biznismen Halilović je u Sarajevu počeo graditi stambene zgrade.
“Gačanin Mirza je moj prijatelj. Njemu je nekoliko puta bila potrebna određena pozajmica za kupovinu nekih nekretnina u Nizozemskoj, što sam i učinio. Mirzi Gačaninu sam dao ukupno dva puta pozajmicu, koliko se mogu sjetiti 2013. godine i 2015. godine, u iznosima od 391 hiljadu eura i 880 hiljada maraka. Također, moja supruga Jasmina je, po mom nagovoru, dala pozajmice Mirzi Gačaninu u iznosu od oko 800 hiljada maraka”, izjavio je istražiteljima SIPA-e biznismen Dževad Halilović.
On je potvrdio da mu Mirza Gačanin, do momenta saslušavanja, nije vratio skoro dva i po miliona maraka, ali da je on “pošten čovjek” i da vjeruje da će vratiti.
Osim poslovanja sa Dževadom Halilovićem, Mirza Gačanin je ima bliske veze i sa drugim sarajevskim kompanijama. Preko svoje firme Star Buildin B.V.B.A. registrovane u Belgiji uplaćivao je novac na račun firme E.S. Tech Sarajevo.
Osnivač ove firme je Stefan Papić, bh. državljanin koji živi u Bredi i koji je nekoliko puta bio meta nizozemske policije. Papić često boravi u Sarajevu gdje se, također, bavi nekretninama o kojima se brinu njegovi prijatelji. Direktor firme E.S. Tech u periodu sumnjivih uplata bio je “biznismen” Alem Hodović.
Mirza Gačanin je preko ovih firmi prao novac kojim je kasnije u Sarajevu i Bredi kupovao nekretnine. U aprilu 2019. godine Gačanin je od Šećura Bašovića kupio zemljište u Boljakovom potoku u Sarajevu za oko milion maraka. Sve poslove u ime Gačanina vodio je Hasan Hodžić, donedavni vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo.
SDP BiH je na nivou Bosne i Hercegovine osvojo više glasova nego NiP i Naša stranka zajedno. Pa, ipak, NiP će u Vijeću ministara BiH imati najbitniju poziciju – poziciju zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. S te pozicije Elmedin Konaković će moći kontrolisati dnevni red, ali i sva imenovanja u državnim agencijama, uključujući i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH SDP ima pet zastupnika. NiP ima tri. Međutim, u rukovodstvo Predstavničkog doma PS BiH izabran je NiP-ov kadar Denis Zvizdić. Istovremeno, SDP BiH neće imati nijednog delegata u Domu naroda PS BiH. Hrvata će, izvjesno je, prepustiti HDZ-u BiH, dok će u ime stranaka Trojke, u Klub Bošnjaka Doma naroda PS BiH biti izabran Kemal Ademović iz Naroda i pravde, koji će, vjerovatno, postati član Kolegija tog Doma. Dakle, sa 79 hiljada glasova na nivou BiH, NiP je na istom nivou dobio tri ključne bošnjačke pozicije na koje su postavljeni – Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, Kemal Ademović, prvi potpredsjednik NiP-a, i Denis Zvizdić, drugi potpredsjednik NiP-a. Sa 129 hiljada glasova i pet zastupnika na novu BiH, SDP-u će na nivou BiH pripasti samo jedna ministarska pozicija u Vijeću ministara BiH. Baš koliko i Našoj stranci koja je osvojila 49 hiljada glasova i koja ima dvoje državnih zastupnika.
I na nivou Federacije BiH situacija je slična. SDP BiH je osvojio 131 hiljadu glasova, što je za 17 hiljada više nego što su osvojili NiP i Naša stranka zajedno. SDP u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH ima petnaest zastupnika, dok NiP i Naša stranka imaju zajedno – trinaest. Međutim, u rokovodstvu Zastupničkog doma FBiH SDP nema nikoga. Poziciju predsjedavajuće Zastupničkog doma dobila je Mirjana Lepić-Marinković iz Naše strake (kompenzacijski mandat). Zamjeničke pozicije su pripale Edini Gabeli iz Stranke za BiH i Mladenu Boškoviću iz HDZ-a BiH. Dakle, iako je SDP-ov klub najbrojniji u vladajućoj koaliciji na nivou FBiH, ta stranka nije dobila nijednu poziciju. Kada je u pitanju zakonodavna vlast na nivou FBiH, SDP je dobio potpredsjednika Doma naroda FBiH i reda srpskog naroda. Funkcija predsjedavajućeg je pripala HDZ-u BiH, dok je funkcija potpredsjednika iz reda bošnjačkog naroda pripala Izenu Hajdareviću iz Naroda i pravde. Istina, SDP-u BiH bi trebala pripasti pozicija premijera Federacije BiH, ali s obzirom na procedure, teško je očekivati da će tu funkciju dobiti predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Tuzlanski kanton je najveća baza SDP-a BiH, gdje je ta stranka osvojila 37 hiljada glasova. NiP je u TK osvojio 10 hiljada glasova. SDP BiH u Skupštini TK ima osam zastupnika, NiP ima dvoje. Među zastupnicima u Skupštini TK, SDP ima jednu Hrvaticu. Ipak, ta stranka je odlučila da prilikom izbora hrvatskog delegata iz TK prepusti Narodu i pravdi. Šest zastupnika SDP-a u Skupštini TK se izjasnilo – Bošnjacima. No, prilikom izbora bošnjačkih delegata, SDP BiH je dobio jedno od ukupno pet B mjesta, dok su drugu poziciju prepustili – Narodu i pravdi. Tako je, u konačnici, oboje NiP-ovih zastupnika prošlo u Dom naroda FBiH (Bošnjak – Izen Hajdarević i Hrvatica Silva Banović), dok je SDP BiH sa osam zastupnika dobio dva delegata (jednog Bošnjaka – Dževad Hadžić i jednog Srbina – Slađan Ilić). Dakle, sa četiri puta manje glasova i zastupnika, NiP je iz Tuzlanskog kantona dobio isti broj delegata kao i SDP BiH. Iako je TK, kako rekosmo, baza SDP-a, u ovom kantonu ta stranka će biti u opoziciji.
U Unsko-sanskom kantonu SDP je treća stranka. Osvojili su devet hiljada glasova, odnosno – duplo više od Naroda i pravde. Međutim, prilikom izbora bošnjačkih delegata iz USK-a, SDP je glasao za kandidata Naroda i pravde. Tako u Domu naroda FBiH Bošnjake iz USK zastupa NiP-ovac Azhar Sejarić. SDP-u je pripao srpski delegat koji bi im, inače, pripao i bez glasanja, jer je Mladen Lonić jedini Srbin izabran u Skupštinu USK.
U Zeničko-dobojskom kantonu SDP BiH je osvojio 20 hiljada glasova, skoro duplo više od NiP-a koji je osvojio 11 hiljada glasova. Međutim, prilikom izbora bošnjačkog delegata SDP BiH je podržao NiP-ovu kandidatkinju Amru Babić. SDP-u je pripalo mjesto delegata iz reda hrvatskog naroda koji je dobio podršku BHI Fuada Kasumovića, dok je NiP-ov zastupnik podržao listu HDZ-a BiH.
U Bosansko-podrinjskom kantonu NiP je osvojio 1444 glasa, dok je SDP osvojio 1136 glasova. Prilikom raspodjele pozicija, NiP je dobio bošnjačkog delegata iz tog kantona. U Vladi BPK SDP je dobio samo jednu poziciju (MUP). Prilikom raspodjele javnih preduzeća i ministarstava u BPK – NiP je dobio devet pozicija, Novi početak sedam, SBiH (sa manje osvojenih glasova od SDP-a) šest, koliko je dobila i Nova politička inicijativa (manje glasova od SDP-a). SDP BiH je u raspodjeli dobio – pet pozicija.
U Kantonu Sarajevu SDP BiH je treća politička partija. I u tom su kantonu, uspjeli dobiti jednog bošnjačkog delegata (Irfan Čengić) i troje Srba (sve S bi pozicije im pripale i bez glasanja). Prema trenutnom rasporedu funkcija, SDP će i u KS ostati bez premijerske pozicije koja bi trebala pripasti Našoj stranci koja je osvojila manje glasova od SDP-a BiH.
Zahvaljujući ovakvom glasanju u skupštinama kantona, SDP BiH u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH ima samo dva delegata. Iako je u svim kantonima (osim u KS i BPK) Narod i pravda slabiji politički subjekt od SDP-a BiH, ta stranka će u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH imati čak pet delegata, što im garantuje izbor jednog bošnjačkog delegata u Dom naroda BiH (Kemal Ademović). Kada je u pitanju izbor delegata iz reda hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH, SDP BiH je uspio dobiti samo jednu poziciju (Marina Mujkanović iz ZDK), baš koliko je dobila stranka Narod i pravda (Silva Banović iz TK). Te dvije ruke im nisu dovoljne za izbor državnog delegata iz reda hrvatskog naroda. Dakle, zahvaljujući tome što stu pružali podršku kadrovima NiP-a, SDP BiH u Domu naroda PS BiH neće imati nijednog delegata. Da podsjetimo, u mandatnom periodu 2018.-2022., SDP je u Domu naroda imao Bošnjaka Denisa Bećirovića. U periodu od 2014. do 2018. godine, SDP, također, nije imao nijednog dlegata u Domu naroda PS BiH. No, to se desilo nakon propasti SDP-a na izborima 2014. godine. U mandatnom periodu 2010.-2014., SDP BiH je u Domu naroda PS BiH imao čak dva Bošnjaka (Hasan Bećirović i Mehmed Bradarić), i jednog Hrvata (Krunoslava Vrdoljaka). Tokom mandata 2006.-2010. SDP je u Domu naroda PS BiH imao jednog Bošnjaka (Adem Ibrahimpašić), dok je u periodu od 2002.-do 2006., SDP imao delegata u Klubu Hrvata (Tomislav Limov).
Nekako u isto vrijeme, dok se Milorad Dodik u Istočnom Sarajevu obraćao naciji, slovenački je predsjednik Borut Pahor na svom je Twitter nalogu objavio saopćenje u vezi slučajem „mirni razlaz“. Tek da podsjetim, Pahor je u martu ove godine trojicu članova Predsjedništva BiH upitao – može li se BiH mirno razići, jer se takav razlaz sve ćešće pominje i u evropskim krugovima.
“Predsjednik Pahor redovno upozorava protiv ideja o raspadu BiH i prekrajanju granica na zapadnom Balkanu. U tom kontekstu, zbog zabrinutosti zbog ovih ideja, ovo je pitanje postavio svojim sagovornicima, članovima Predsjedništva BiH”, objasnit će prijateljski raspoloženi Pahor, priznajući tako da se u evropskim krugovima priča o “mirnom razlazu” u BiH.
I Milorad Dodik, na konferenciji za medije, osvrnuo se na isti događaj.
“Razgovor s Pahorom koji je naveo gospodin Komšić je bio takav kakav je bio. Oni se hvale da su odgovorili mogućnošću rata, ali kome je danas do rata. Opcija o mirnom razlazu je jedna od i o njoj se može pričati. Dok ja sjedim ovdje neću dopustiti da dođe do mogućnosti rata, pa ni za RS, ali ću raditi da dođe do mogućnosti mirnog razlaza”, kazao je Dodik.
Hajmo biti iskreni, nekako nas takve Dodikove izjave ne uzbuđuju kao ranije. Dan-dva, po uzoru na strance, izražavat ćemo zabrinutost i sutra ćemo se već okrenuti “osnovnim životnim pitanjima”. Što je, dakako, logično. Nemamo vakcine, nemamo uređenu državu, rascjepkani smo na bezbroj političkih partija čiji kadrovi preko noći mijenjaju dresove, nemamo pravnu sigurnost, loše nam je zdravstvo, još lošije obrazovanje, sport nam je na niskim granama, kultura skoro nikog živog ne zanima. Ako bi vas neko upitao imate li povjernje u državu kao iz topa ćete reći – ne.
I upravo je takav osjećaj ono što je opasnije od Dodikovih izjava i Pahorove zabrinutosti. Nepovjerenje u vlastitu državu izazvano nefunkcionalnošću države.
Ima tačno osam godina otkako su kolege iz Slobodne Bosne objavile dokument nazvan „Memorandum 2“ Srpske akademije nauka i umetnosti. Evo jednog citata.
“Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom”.
Koliko puta ste čuli Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH, da govori o „nemogućoj BiH“. Podsjetit ću samo na jednu izjavu koja se savršeno uklapa u prijedloge srpskih akademika, naučnika i umetnika.
“Bosna i Hercegovina je za Srbe moranje, a ne opredjeljenje, a ni to nije konačno”.
Pretražite li malo arhivu, sigurno ćete pronaći desetine sličnih ili identičnih izjava zvaničnika iz Republike Srpske koji tvrde da BiH “nije moguća država”, da je nefunkcionalna. Čak ćete se i složiti u ovom dijelu koji se odnosi na funkcionalnost.
Da vidimo šta piše u Memorandumu 2.
“Koristiti sve mehanizme da se oba doma Parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija”
Zvuči poznato, zar ne? Tokom pandemije, ako ćemo opet biti iskreni, mnogi ste se razočarali u svoju državu, u Vijeće ministara, u kantonalne i federalnu vladu. Krivi su vam ljekari, zdravstveni sistem, ministri i svi oni koji u skupocjenim automobilima kupljenim budžetskim novcem dolaze na posao. Vučić vam je postao spasilac, crtali ste mu srca, pisali poruke ljubavi. Željeli ste i želite još uvijek pobjeći iz BiH koja je, po vama, “nemoguća” država. Baš onako kako je to planirao SANU. I baš zato se u središtu Evrospke unije čuje šaputanje o mirnom razlazu. Koji bi se sigurno pretvorio u pakao. Mnogo veći od ovog u kojem živimo iako mislimo da nam “ne može biti gore”. A može. Pitajte Kurde i sve one koji nemaju svoju državu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Na fotografiji iznad je sastanak sa ministricom vanjskih poslova Njemačke Annalenom Baerbock. Dio bh. delegacije je, vidimo, i zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić.
