Milorad Dodik uoči polaska na današnje sudsko ročište na Sudu Bosne i Herecgovine, napisao je neobičan, pomirljiv i „širokogrud“ post na društvenoj mreži X u kojem je pozvao političke partnere na hitni sastanak. Iako je tokom jučerašnjeg boravka u Mostaru u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Dodik beskompromisno najavljivao kraj razgovora i odlučne korake ka osamostaljenju Republike Srpske kroz donošenje seta secesionističkih zakona u Narodnoj Skupštini, današnje njegovo obraćanje napisano je u potpuno drugačijem, gotovo koncilijantnijem tonu.
„Danas ćemo, u još jednom pokušaju da damo šansu evropskom putu Bosne i Hercegovine, u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu organizovati sastanak partnera u vlasti na zajedničkom nivou, gospodina Čovića, srpske strane i bošnjačke strane“, stoji na početku Dodikovog obraćanja.
Predsjednik RS dalje kaže da misli da je „ovo zadnji pokušaj stabilizacije prije nego što bi se to partnerstvo moglo raspasti. Dakle, očekujemo da riješimo probleme u zastoju u radu Doma naroda koji su blokirani od strane Bošnjaka koji su napustili i time blokirali rad Doma naroda“.
Dodik je naveo i niz drugih osjetljivih tema koje namjerava nametnuti na sastanku čije održavanje još niko od „partnera“ nije potvrdio. Pored ostalog tražit će da se riješi „pitanje nelegalnog visokog predstavnika i njegovih odluka, da ih suspendujemo“, kao i da „već sutra na Predstavničkom domu donesemo zakon o izborima koji bi utvrdio sve ono što je normalno za jednu zemlju, a to su tehnički nivoi“.
Milorad Dodik traži od današnjih eventualnih sugovornika „partnera u zajedničkoj vlasti“ i da se „razvlasti Centralna izborna komisija koja je odlukama nelegalnog Šmita previše dobila neki značaj…“
I za niz drugih tema Dodik očekuje da će se razmatrati na sastanku kojeg je danas zakazao. „Ukoliko ne bude dogovora“, upozorio je, „više nisam siguran koliko to patnerstvo ima smisla. Nakon nekoliko dogovora i onoga što su razvalili stranci, prije svega američki ambasador Marfi blokiran je kompletan evropski put.“
On na kraju žali što je „jedan optimizam koji smo imali ustuknuo i ne možemo da se krećemo dok ne riješimo uzroke tog zastoja“.
Dakle, glavni krivci, prema Miloradu Dodiku, „zastoja na evropskom putu“ su visoki predstavnik Christian Schmidt i ambasadora SAD Michael Murphy, dok njegovi populistički tutori Vladimir Putin, Aleksandar Vučić, Aleksandar Lukašenko.., valjda, sve rade da se Bosna i Hercegovina uključi u porodicu evropskih država?!
Podsjetimo, Dodik je za sutra najavio veliki miting srpskog naroda u Banja Luci pod nazivom „Srpska te zove“. Kako je objasnio prije tri dana u razgovoru za Srnu: „Sa ovoga mitinga mi ćemo poručiti da ne možemo da živimo sa muslimanima, odnosno Bošnjacima koji nas uporni kleveću i nameću nam odgovornost tamo gdje ona ne postoji“.
Iako je Dodik pozvao sve političke stranke iz Republike Srpske da se pridruže mitingu “istine”, dobio je odbijenicu svih važnih opozicionih stranaka i njihovih lidera, Srpske demokratske stranke, Partije demokratskog progresa, partija Jelene Trivić, Nebojše Vukanovića. Skepsu prema Dodikovom negiranju genocida u Srebrenici nedavno je iskazao i njegov koalicijski partner iz Socijalističke partije Petar Đokić.
Prije mitinga bit će održana sjednica Narodne Skupštine RS na kojoj bi se, kako je najavio predsjednik Nenad Stevandić, trebalo raspravljati o niz zakona koji, kako je najavljeno, „jačaju nezavisnost Republike Srpske“. Pored ostalih, na dnevnom redu će biti Prijedlog izbornog zakona RS, Zakon o imunitetu, o referendumu, građanskoj inicijativi…
Milorad Dodik je prije nekoliko dana objasnio da će svi potezi o kojima je riječ biti odgovor vlast RS na najavljenu Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici. On se istovremeno nada da će sve ove mjere, potezi i zakoni dobiti podršku na Svesrpskom Saboru najavljenom za 5. maj u Beogradu.
Aleksandar Vučić je boraveći u Mostaru na pitanje o potezima koje najavljuje Milorad Dodik kazao: „On se odlično razmije u interese Srpske, ali, zamolio bih ga da pričeka još dva dana, u nadi da će možda nešto biti preduzeto“.
Na šta je Vučić mislio, ostalo je nepoznato.
No, današnji poziv Milorada Dodika za sastanak upućen „Čoviću i bošnjačkoj strani“ svjedoči da on, koliko god želio ostaviti drugačiji dojam, nije siguiran u radikalne poteze koje namjerava poduzeti i da se pokuašava na neki način izvući, ili kupiti vrijeme, barem onih Vučićčevih „dva dana“.
Pristanu li lider sarajevske Trojke, Elmedin Konaković i Nermin Nikšić pozitivno odgovoriti i otići na današnji navrat-na nos zakazani sastanak u Istočno Sarajevo, preuzimaju na sebe tešku odgovornost za spašavanje odmetnutog Dodika koji se već mjesecima nalazi na stranputici, odnosno u slobodnom padu!
Obnovljena aktivna uloga strateške politike Sjedinjenih Američkih Država prema BiH, nakon preuzimanja administracije predsjednika Josepha Bidena 2021. godine je dočekana u BiH javnosti, pogotovo sarajevskoj političkoj javnosti, s velikim očekivanjima u smjeru stabilizacije političke situacije u BiH koja je u dobroj mjeri već institucionalno urušena koordiniranim djelovanjem separatističkih politika SNSD-a i HDZ-a BiH. Još od vremena nakon pada Aprilskog paketa 2006. godine, SAD su bitno povukle svoje aktivno diplomatsko djelovanje u BiH i prepustile buduće političke procese u BiH predstavnicima Europske Unije. Povlačenjem angažmana SAD-a u korist EU diplomatije je vrlo brzo rezultiralo i krahom međunarodnog autoriteta i integracijskog djelovanja u BiH, nakon što je Miroslav Lajčak u poziciji Visokog predstavnika za BiH 2007. godine udovoljio ucjenama tadašnjih predstavnika iz Republike Srpske, predvođenim SNSD-om i Miloradom Dodikom da povuče odluku prema kojoj su BiH institucije efektivno mogle da nastave da funkcionišu i bez predstavnika Republike Srpske u slučaju pokušaja disolucije BiH institucija kroz nedolazak predstavnika Republike Srpske. Nakon te prve značajne postdejtonske pobjede vlasti Republike Srpske, nizali su se novi uspjesi.
Predstavnici EU su nedostatak političke volje da nametnu integracijsku politiku vlastima Republike Srpske maskirali politikom „kompromisa“, prema kojoj se tražilo od političkih partija u Sarajevu da udovolje novim i rastućim zahtjevima predstavnika Republike Srpske. Primijetivši slabost pozicije EU politike u BiH, HDZ BiH je preuzela politički modus vladajućeg SNSD-a ulaskom u politički savez koji su podupirale i nove desne vlasti u Srbiji i Hrvatskoj. Cilj je bio jasan, da se preuzme kontrola nad postojećim državnim institucijama BiH kako bi se oslabile i urušile. Predstavnici EU su imali samo jednu crvenu liniju, a to je da BiH ostane formalno u svojim međunarodnim granicama. Međutim, za EU nije bilo problematično da u tim granicama de facto vladaju, ne samo lokalne separatističke politike SNSD-a i HDZ-a, već i susjedne države Republika Srbija i Republika Hrvatska kao patroni SNSD-a i HDZ-a BiH. Politika Njemačke u eri kancelarke Angele Merkel je evidentno podupirala politiku podjele interesnih sfera u BiH između Srbije i Hrvatske upravo kao novog modela stabilizacije BiH, čak ignorišući političke stranke iz Sarajeva koje predstavljaju preko 50% glasačkog tijela BiH kao odlučujući faktor. Predstavnici EU u BiH su djelovali u skladu s politikom Njemačke, na način da kroz domaće predstavnike u vlasti, Srbija i Hrvatska de facto preuzmu vladavinu nad BiH institucijama uz posredništvo EU diplomatije kako bi se BiH, prema njihovom viđenju, trajno stabilizirala. Političkim partijama smještenim u Sarajevu je ponuđena samo formalna predstava države BiH kroz opstanak njenih međunarodno priznatih granica.
Rusko-evropski detant u BiH
EU plan za BiH o podjeli de facto sfera uticaja između Srbije i Hrvatske, međutim, nije namirio apetite SNSD-a i HDZ-a BiH, koji su vidjeli takvu EU politiku samo kao sredstvo za formalnu disoluciju BIH kao države, smatrajući da se EU politika može i dalje usmjeriti u krajnji korak mirne disolucije BiH, najprije kroz kontakte s desno orijentisanim partijama unutar EU, s kojima je vladajuća HDZ u Republici Hrvatskoj imala dobre veze, kao i vladajuća SNS u Srbiji. Osim desničarskih partija unutar EU, predstavnici Hrvatske i Srbije su uživali i podršku vladajučeg njemačkog CDU-a, s Angelom Merkel na čelu, kao i Renesanse na čelu s Emanuelom Macronom, koji su formalno podržavali opstanak BiH unutar svojih međunarodno priznatih granica u kojima bi stvarni uticaj bio podijeljen između službenog Beograda i Zagreba. Ako je takav model vladavine u BiH i bio prihvatljiv u Hrvatskoj i njenoj ekspozituri HDZ BiH, Srbija i predstavnici Republike Srpske su otišli korak dalje i intenzivirali svoje kontakte s Ruskom Federacijom kako bi pojačali svoj pritisak i uticaj nad EU politikom, koja je tada uvelike imala bliske ekonomske i energetske veze sa Ruskom Federacijom. Međutim, prodor uticaja Ruske Federacije na politički prostor Bosne i Hercegovine kroz djelovanje SNSD-a ne bi bio moguć bez diplomatskog povlačenja administracije SAD-a, kao i prethodno navedenog štetnog inicijalnog djelovanja predstavnika EU u BiH. U ovom vremenu su probosanske partije iz Sarajeva dezorijentisano i bezuslovno pratile politiku EU prema BiH, čak i kada je to bilo na očiglednu štetu BiH institucija. Najbolji primjer je uspostavljanje mehanizma koordinacije za EU integracije koji su modelirali predstavnici EU u BiH i koji je direktno derogirao ustavni primat BiH države u vanjskim odnosima i dodatno uveo entitetske i kantonalne predstavnike u sistem odlučivanja na vanjskom planu u odnosima s EU. U tom periodu su političke partije u Sarajevu podlegle i pritiscima predstavnika EU da se pristane na uvođenje zakona o prebivalištu, prema kojem povratnička populacija i dijaspora gube dotadašnji uticaj u institucijama entiteta Republika Srpska, što je rezultiralo i preuzimanjem lokalne vlasti u Općini Srebrenica od strane SNSD-a i partija iz Banja Luke, prvi put nakon implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Istovremeno je SNSD u Republici Srpskoj, koristeći ruski uticaj u EU, pokušavao da dobije što više koncesija od predstavnika EU u BiH. U takvom ambijentu 2019. godine, novi predstavnik EU u BiH, Johann Sattler, je odabran upravo zbog svog iskustva u radu s ruskim predstavnicima tokom svoje dugogodišnje službe u Moskvi kroz nominaciju tadašnje ministrice vanjskih poslova Austrije, Karin Kneissil, koja je održavala blisku saradnju s ruskim režimom i ugostila predsjednika Ruske Federacije, Vladimira Putina, na svoje vjenčanje, a danas živi u Moskvi i nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Pružanje i odbijanje ruke
Dio sarajevske političke scene koju predstavljaju SDA i DF je bojkotom sastanka s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergejom Lavrovom 2020. godine, od strane članova Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i Željka Komšića, pokušao otvoreno suprostaviti djelovanju Ruske Federacije u BiH u nadi da će upozoriti predstavnike SAD-a i EU u BiH da je za službeno Sarajevo ruski uticaj neprihvatljiv i direktna prijetnja opstanku BiH kao države. BiH je u tom periodu bila žrtva globalne saradnje Merkelove vladajuće CDU u Njemačkoj s Ruskom Federacijom u sferi energetike dok se predsjednik Francuske, Emmanuel Macron nadao savezu s Ruskom Federacijom i stvaranju zajedničkog fronta protiv Kine i Turske, što se odrazilo i na politiku saradnje između predstavnika EU i Rusije u BiH. Uprkos otvorenom otporu prema uticaju Rusije od strane vladajućih SDA i DF-a ispred službenog Sarajeva, predstavnici EU su i dalje usmjeravali svoje djelovanje i pritisak prema sarajevskoj političkoj sceni u poziciji i opoziciji, tražeći od njih ustupke prema zahtjevima SNSD-a i HDZ-a BiH štetnim za suverenitet BiH.
Hibridna odbrana
U takvim okolnostima je najveća politička partija iz Sarajeva, SDA, sve više uspostavljala veze s vladajućom AK partijom u Republici Turskoj u nadi da bi kroz saradnju s Erdoganom i službenom Ankarom mogla uticati i balansirati interese službenog Sarajeva u kontekstu saradnje predstavnika EU u BiH s predstavnicima ruskog uticaja, poput SNSD-a. Međutim, ovakav razvoj nije dočekan pozitivno od strane EU diplomatije u BiH koja nije željela prodor uticaja Turske kroz SDA. Odnos predstavnika EU je postajao sve agresivniji pod rukovodstvom Johanna Sattlera, posebno zbog rastuće EU desnice voljne da unaprijedi saradnju s Ruskom Federacijom. U takvoj političkoj atmosferi dolazi do otvorene saradnje SNSD-a, kao instrumenta ruskog uticaja i HDZ-a BiH koji je održavao bliske veze s EU desnicom. Navedeni politički savez je podržan i od službenog Beograda i Zagreba koji su imali odlučujući uticaj i na SNSD i na HDZ BiH. EU je također prećutno podržavala navedeni savez kroz, apsurdno, ali i indikativno negiranje postojanja ruskog uticaja u BiH od strane sadašnjeg predstavnika EU delegacije u BiH Johana Sattlera u martu 2021. godine. Rezon iza takvog ponašanja predstavnika EU u BiH jeste da BiH može da predstavlja neutralan teritorij između EU i Rusije ukoliko i jedna i druga strana imaju posredni veto nad odlukama BiH institucija i kao dio globalnih napora EU zemalja da se s Rusijom uspostavi ravnoteža, ako ne i saradnja na Evropskom i globalnom planu.
Stara očekivanja u sukobu s novim realnostima
Tokom navedenog perioda, SAD su pasivno podržavale nastojanja EU predstavnika da s Rusijom nađu modus vivendi u BiH. Međutim, ovakva dinamika između SAD-a i EU predstavnika u BiH se vrlo brzo mijenja nakon invazije Rusije na Ukrajinu. SAD prvi put nakon pada Aprilskog paketa 2006. godine preuzimaju aktivnu i vodeću ulogu u BiH. Percepcija novog aktivnog angažmana SAD-a u BiH od strane političkih partija u Sarajevu se zasnivala na motivaciji SAD-a da suzbije uticaj Ruske Federacije u BiH koji je kroz odobravanje predstavnika EU u BiH našao svoj put kroz predstavnike vlasti Republike Srpske, odnosno vodeći SNSD. Međutim, realnost je bila bitno drugačija, barem u inicijalnom periodu, gdje se fokus politike SAD-a uglavnom oslanjao na uklanjanje slabijeg, ali potencijalno značajnog uticaja Turske u BiH kroz djelovanje SDA, dok su istovremeno vidjele invaziju Rusije na Ukrajinu kao priliku da u regionu Zapadnog Balkana trajno politički pridobiju predstavnike službenog Beograda i njihovih satelita u BiH i Crnoj Gori. Međutim, vitalnost Rusije i njenog uticaja u regionu je inicijalno potpuno potcijenjena od strane SAD-a zbog pogrešne kalkulacije da je Ruska Federacija napravila ključnu stratešku grešku invazijom na Ukrajinu. Vojni potencijal Ruske Federacije se smatrao preuranjeno uništenim zbog početnih neuspjeha u Ukrajini i očekivalo se da će ekonomske sankcije SAD-a dovesti do naglog pada ekonomije, ako ne i pada samog režima u Rusiji. EU je u međuvremenu i dalje pokušavala da sačuva energetski i sigurnosni odnos s Rusijom u nadi da će početni neuspjesi Rusije i ekonomske sankcije privesti invaziju Ukrajine kraju kako bi se sa što manje štete nastavili dotadašnje međusobne veze. Ipak, fleksibilnost ekonomije i vojno-industrijskog kapaciteta održava Rusku Federaciju uprkos ekonomskom i vojnom pritisku SAD-a i njenih NATO saveznika.
Kurti na vrijeme stiže na Kosovo
Napori SAD-a da pridobiju Srbiju koristeći trenutnu slabost Ruske Federacije su bili osujećeni odbijanjem predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića da nedvosmisleno odbaci uticaj predstavnika Ruske Federacije i pridruži se zapadnoj koaliciji koju predvodi SAD protiv Ruske Federacije. Uprkos ličnim i otvorenim naporima i samog ambasadora SAD-a u Srbiji, Christophera Hilla, pomaka u odbacivanju Ruske Federacije kao patrona režimu u Beograda nije bilo. Pokušaji ambasadora Christophera Hilla u Srbiji su potpuno osujećeni kontinuiranim održavanjem bliskih veza predsjednika Vučića s predstavnicima Ruske Federacije, uprkos određenim manevrima službenog Beograda da se takav odnos barem dijelom prikrije ili umanji. Službeni Beograd je čak vidio priliku da dobije koncesije od SAD-a prema Kosovu pokrenuvši agresivnu kampanju uspostavljanja de facto kontrole Srbije nad sjevernim dijelom Kosova uz podršku predstavnika State departmenta kroz uspostavu Zajednice srpskih opština. U takvim okolnostima je odnos između Kosova i SAD-a prvi put trpio, što je dovelo i do bizarnog sankcionisanja premijera Kosova, Albina Kurtija od strane State departmenta jer nije bio kooperativan s politikom pridobijanja Srbije kroz koncesije na teritoriji sjevernog dijela Kosova. Albin Kurti je uporno upozoravao na iluzornost napora predstavnika SAD-a da pridobiju Srbiju i njene satelite u zapadnu orbitu zbog trajnih političkih i kulturnih veza s Ruskom Federacijom. Albin Kurti, suočen s politikom pridobijanja Srbije na račun Kosova, je bio primoran da preduhitri svoje zapadne partnere i unilateralno preuzme vlast na sjeveru Kosova kako Srbija ne bi dobila željenu de facto kontrolu. Albin Kurti je vidio što neiskusni predstavnici SAD-a nisu mogli vidjeti i to ga je koštalo sankcija od strane i SAD-a i EU. Ipak, pravovremenim djelovanjem, Kurti je spasio Kosovo od trajnih posljedica privremene pogrešne i naivne politike SAD-a prema Srbiji.
Teksaški rulet, stavi sve na crveno
Analogna politika pridobijanja dotadašnjih saradnika predstavnika Ruske Federacije i uticaja se primijenila i od strane ambasadora SAD-a u BiH, Michaela Murphyja, prema predstavnicima Republike Srpske u BiH, odnosno prema predsjedniku SNSD-a, Miloradu Dodiku. Zbog navedene politike, Milorad Dodik i njegov SNSD su bili predstavljeni kao novi budući partner s promijenjenom politikom. Predstavnici SAD-a u BiH su čak i aktivno kroz otvoreni uticaj na određene političke stranke iz Sarajeva poput SDP-a, NiP-a i NS-a iza kulisa tražili i da se Dodik održi kao ključni faktor odlučivanja u BiH, kako bi se dokazao benefit prelaska iz ruskog u zapadni blok predvođen SAD-om. Međutim, takve nade i očekivanja su bila jednostrana, ako ne i iluzorna. Aktivna podrška predstavnika SAD-a i EU glavnom političaru Republike Srpske, Miloradu Dodiku, da uđe u državnu vlast s pravom veta nad institucijama BiH također nije dalo predviđeni rezultat pridobijanja ni Republike Srpske, niti susjednog patrona Republike Srbije. Procjena State departmenta da će zbog očekivanog kraha Ruske Federacije kao ekonomskog i vojnog faktora Aleksandar Vučić i Milorad Dodik prekinuti kontakte s predstavnicima Ruske Federacije, se pokazala potpuno pogrešnom, ako ne iluzornom. BiH, Kosovo i Crna Gora bi platili trajni politički ceh da su se napori i predviđanja State departmenta ostvarili.
Turska strateška dubina/autonomija
Dok se strategija SAD-a oslanjala na pridobijanje predstavnika Republike Srpske u BiH i Republike Srbije u regionu, istovremeno se nastavila agresivna politika prema potencijalnom uticaju Turske, kako u širem regionu Bliskog istoka i Mediterana, tako i u BiH. Politika SAD-a u BiH je djelovala u skladu i s njenom globalnom politikom prema Turskoj za vrijeme administracije Baraka Obame, posebno u suzbijanju političkog uticaja Turske u Egiptu svrgavanjem demokratski izabranog Mohameda Morsija od strane Egipatske vojske izdašno finansirane od strane SAD-a ili tiha prvobitna podrška administracije SAD vojnom puču protiv vladavine AKP u Turskoj 2016. godine. Ipak, odnos SAD-a prema Turskoj pod administracijom Donalda Trumpa dovodi do uspostavljanja kordijalnih odnosa s Turskom. Međutim, dolazak administracije Josepha Bidena će vratiti politiku njegovog prethodnika Baraka Obame suzbijanja uticaja Turske gdje god je moguće. Nastavak politike iz vremena Obamine administracije se mogla pročitati i kroz promociju Dereka Cholleta u State departmentu koji je dugogodišnji favorit grčkog i armenskog lobija u SAD-u poznat po svojim antiturskim stavovima. Politika State departmenta globalno se veoma agresivno fokusirala i na promjenu političke paradigme i u samoj Republici Turskoj kako bi vratila potpuni uticaj nad vanjskom politikom te zemlje, nakon iskazane strateške autonomije koju je AKP predvodila po uzoru na Francusku vanjsku politiku. Međutim, za razliku od strateške autonomije Francuske, SAD se nisu mogle pomiriti s gubitkom potpunog uticaja nad vanjskom politikom Turske. Politika SAD-a je aktivno pokušavala da disciplinira Tursku kroz embargo na izvoz oružja, od Patriot sistema protuzračne odbrane, do F-35 borbenih aviona. Međutim, to se nije desilo i svi pokušaji State departmenta da discipliniraju Tursku i vrate političku paradigmu na period prije dolaska AKP-a na vlast nisu imali efekta.
Vladavine manjine
Iako u BiH uticaj Turske nije bio ključan faktor, ipak je za SAD predstavljao potencijal kroz bliske odnose između najveće političke partije u BiH, SDA i vladajuće AK partije u Turskoj. Predsjedništvo BiH bez uticaja Hrvatske koja je istovremeno članica i EU i NATO saveza, je za SAD predstavljalo prvorazredni problem u vidu suzbijanja potencijalnog Turskog uticaja nad tom bitnom institucijom. State department pod novom administracijom je smatrao da je od najviše važnosti osigurati susjednoj Hrvatskoj veto u Predsjedništvu BiH i suzbiti SDA kao politički faktor u BiH, što je podrazumijevalo i izmjenu samog Dejtonskog mirovnog sporazuma sadržanom u Aneksu 10, odnosno Ustava BiH. Predstavnici SAD-a u BiH nisu gubili mnogo vremena pokušajem da reformom Ustava BiH pred izbore 2022. godine trajno osiguraju de facto predstavnika Hrvatske u Predsjedništvo BiH kroz elektorski inžinjering koji bi favorizirao HDZ BiH, koji sam nije imao birački kapacitet da trajno osigura poziciju u Predsjedništvu BiH. Odbijanjem SDA i građanskih stranaka u BiH da se prijedlog SAD-a i EU, predvođen Matthew Palmerom i Angelinom Eichorst u Neumu 2022. godine provede u djelo, dolazi do direktnog uplitanja i u sami izborni proces i sastavljanja vlasti nakon izbora 2022. godine, gdje SAD odobravaju OHR-u da uvede izborne promjene koje će uvođenjem efektivne vladavine manjine kroz klub Hrvata Doma Naroda Federacije BiH efektivno predati susjednoj Hrvatskoj de facto veto nad Federacijom BiH. Predsjedništvo BiH je ostalo jedino otvoreno pitanje za SAD zbog potrebe promjene Ustava BiH, gdje OHR nije mogao intervenisati. Međutim, pobjeda kandidata opozicionih partija u Sarajevu na mjesto, koje je prethodno držala SDA, je barem privremeno za SAD uklonila bilo kakvu bojazan od uticaja Turske u BiH.
Manevar zvani Ludi Ivan
Međutim, uprkos svim naporima, iznenada se diplomatska oluja odstranjivanja potencijalnog uticaja Turske u BiH od strane SAD u BiH naglo privodi kraju. Već vidimo ubrzani zaokret politike SAD-a prema Turskoj globalno, ali još važnije prema saradnicima Ruske Federacije poput SNSD-a. Kako je rat u Ukrajini eksponirao određene slabosti zapada i iznenađujuće vitalnosti Ruske Federacije, SAD su konačno uvidjele Rusiju kao stvarnu prijetnju svojim interesima. Nikakav krah ekonomije, vosjke ili režima u Rusiji više nije realna prognoza. Rusija je ponovo postala prvorazredni problem za interese SAD-a na evropskom kontinentu, ne samo zbog dokazane ekonomske fleksibilnosti i industrijske moći Ruske Federacije, već i zbog čvrstog saveza Rusije s Kinom. U takvim okolnostima SAD nemaju više prostora da rizikuju odnose s Turskom, članicom NATO saveza, koja poput Francuske preferira stratešku autonomiju, odnosno tranzakcijski odnos. SAD je u novim okolnostima ubrzo shvatila da bi nastavkom svoje agresivne politike prema Turskoj moglo doći do preusmjerenja Turske iz pozicije strateške autonomije u potencijalnog direktnog saveznika Rusije i Kine, što bi za SAD predstavljalo potpunu geopolitičku katastrofu. Vidno je da su SAD odlučile da se nova Turska strateška autonomija mora prihvatiti, jer je bolja od alternative. SAD su barem privremeno promijenile svoj dugogodišnji suprotstavljeni odnos prema Turskoj, što se već počelo odražavati i na BiH i samim tim dolaze i nešto blaži tonovi u BiH i prema SDA od strane predstavnika SAD-a u BiH.
Povratak na austrougarsku strategiju
Politika SAD-a u BiH je zapravo pred istom dilemom u kojoj je nedavno bila i politika SAD-a prema Turskoj. Na pitanje da li su SAD spremne na trajni gubitak Turske u okolnostima gdje je Rusija dokazala da izolacija od strane zapada više nije moguća, SAD su jasno odgovorile, nisu spremne na takav rizik. Istovjetno, politika State departmenta u BiH također neće rizikovati da dalje naruši odnose sa SDA kao najveće političke partije koja svoje glasačko tijelo crpi u najbrojnijem bošnjačkom narodu. Pokušaj da Hrvatska kroz HDZ BiH s minornim glasačkim tijelom, kroz mehanizme vladavine manjine, zajedno s proruskim SNSD-om i Srbijom kontrolišu BiH, je propala politika zbog tvrdog i trajnog uticaja Ruske Federacije nad SNSD-om i nad susjednom Srbijom. Kako bi suzbili uticaj Rusije u BiH, SAD i EU će morati naći načina da promovišu interese probosanske i građanske opciju u BiH. Samo u takvoj konstelaciji odnosa može doći do efektivne izolacije SNSD-a i uticaja Rusije u BiH od strane SAD-a u BiH po uzoru na nekadašnju austrougarsku administraciju koja je upravo u Bošnjacima vidjela ključnog saveznika u BiH protiv uticaja susjedne Srbije i Rusije na Balkanu. Nužnu štetu upravo takvog odnosa mora podnijeti susjedna Hrvatska vlada i njena BiH ekspozitura HDZ BiH zajedno sa pokušajima indirektne vladavine nad većinom stanovništva BiH. Takav ishod bi bio i logičan, jer je teško za očekivati da bi HDZ BiH, s biračkim tijelom koji predstavlja manje od 10% populacije BiH, mogao efektivno i kroz instrumente vladavine manjine dugoročno kontrolisati procese na nivou BiH i Federacije BiH s većinskim i dominantnim bošnjačkim stanovništvom, posebno bez dosadašnje pomoći SNSD-a koji je konačno odstranjen od SAD-a kao budući partner. Bilo kakva kontrola institucija BiH od strane HDZ-a BIH i SNSD-a bi nužno jačala uticaj Rusije u BiH na štetu interesa SAD-a. Nadati se da su predstavnici SAD-a u Sarajevu i u Washingtonu trajno uvidjeli da buduća stabilnost BiH ne leži u dosadašnjoj politici uspostavljanja hegemonije Hrvatske i Srbije u BiH, već na poštivanju političke uloge najvećeg naroda u BiH i građanske opcije kao temelj budućnosti i stabilnosti BiH u savezništvu sa SAD-om.
Posljednju plaću uposlenici BHRT-a primili su 8. aprila za mjesec mart. Na prvu, reklo bi se, kako su se stvari na Državnom javnom radio-televizijskom servisu popravile, ali u stvarnosti nije tako. Tačnije, radnici su dobili “golu” plaću. Bez toplog obroka, bez uplaćenih doprinosa na plaću. To znači da im nisu uplaćeni ni doprinosi za zdravstvo. Valjda su radnici dužni plaću dati ljekarima u privatnom sektoru kad već ne mogu koristiti javno zdravstvo.
No, u isto vrijeme menadžment BHRT-a na čelu sa generalnim direktorom Belminom Karamehmedovićem ponaša se kao da su riješeni svi problemi. Krajem februara Samostalni sindikat radnika u BHRT-u oglasio se saopćenjem za javnost u kojem ponavljaju svoje zahtjeve.
“Tražimo da se pronađe sistemsko rješenje i potpiše Ugovor kojim će se osigurati: povećanje plaće, toplog obroka, uplata doprinosa i poboljšanje uslova rada. Pozivamo sve odgovorne na odgovornost prema uposlenicima Javnog servisa BiH.
Gospodo, po ko zna koji put ponavljamo Vam, dobro razmislite, u pitanju je egzistencija oko 800 uposlenih od kojih 60 posto prima plaću od 600 do 900 KM. Ta sredstva su socijalna davanja, za režije i lijekove a ne za život dostojan čovjeka”, apelovao je tada Sindikat. A onda je uslijedila neobična šutnja.
Patria je generalnom direktoru BHRT-a Karamehmedoviću i direktoru BHT1 televizije Mariju Vrankiću uputila nekoliko pitanja u vezi ovih problema, ali i oko realizacije prijenosa ceremonije Večernjakov pečat u organizaciji Večernjeg lista 17. maja. No, i jedan i drugi danima ignorišu naš upit.
A evo šta je problem.
Generalni direktor BHRT-a i direktor BHT1 stavili su na raspolaganje tri studija RTV doma, ljudstvo, tehniku i to HD koju će vjerovatno morati iznajmiti zbog realizacije prijenosa manifestacije Večernjeg lista koji je u 100 postotnom privatnom vlasništvu.
Karamehmedovića i Vrankića smo pitali koja je ekonomska opravdanost realizacije prijenosa Večernjakovog pečata, da li je potpisan ugovor o međusobnim pravima i obavezama i kolike troškove ima BHRT s obzirom da se program uživo radi sa tri lokacije (Sarajevo, Mostar, Banja Luka), ko plaća ljude koji su angažirani na ovom projektu.
Ono što je još poraznije u ovom slučaju je da prema planiranom scenariju svi voditelji i novinari koji će voditi manifestaciju i javljati se u program tokom prijenosa, moraju govoriti na hrvatskom jeziku, bez obzira što nisu Hrvati ili što inače ne govore hrvatski jezik.
Zanimalo nas je ko je to naredio.
Cijeli program osmislila je Valentina Rupčić, urednica u Večernjem listu i član Upravnog odbora BHRT-a. Rupčić i Jozo Pavković, direktor Večernjakovog pečata i glavni urednik Večernjeg lista u BiH bili su za istim stolom sa šefom HDZ-a Draganom Čovićem kada je obilježena večer HŠK Zrinjski 11. aprila.
Cijeneći poruke video spota koje ovih dana emituje BHT1 da su tu zbog građana, da ih informišu, pitaju, istraže, a sve jer vole Bosnu i Hercegovinu, upravo to nas je nagnalo da pitamo kakvu korist će gledaoci BHRT-a imati od ove privatne manifestacije, a kakvu BHRT u momentu kada grca u dugovima, gomila se dug prema EBU, moraju se namjenski opravdati 4 miliona KM koje je BHRT dobio od Ministarstva prometa i komunikacija BiH.
No, ovo nije jedina manifestacija koju će BHT raditi u direktnom prijenosu. Isti slučaj je i sa Međunarodnim sajmom privrede u Mostaru koji počinje danas, a iza kojeg stoji preduzeće Mostarski sajam d.o.o. u vlasništvu sedam osoba (Vedranka Gadžić, Miroslav Ćorić, Branko Kolobarić, Ante Vidačak, Vlado Čuljak, Tin Matić, Josip Čarapina).
Prema najavi, na otvaranju Mostarskog sajma govorit će direktorica Dalfina Bošnjak, gradonačelnika Mostara Mario Kordić, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, te premijer Hrvatske Andrej Plenković. Hrvatska je zemlja partner ovogodišnjeg sajma, a bit će ovo prilika da Plenković dan pred izbore u Hrvatskoj pošalje poruke svojim glasačima u BiH bez obzira o čemu govorio.
Ukoliko Karamehmedović, Vrankić, BHRT ili Sindikat kojem smo također postavili nekoliko pitanja dostave odgovore, Novinska agencija Patria će ih objaviti.
Američka kompanija Regulus Global preuzela je 33 posto dionica vogošćanskog Pretisa d.d., saznaje Istraga.ba. Ista kompanija trebala preuzela je i manjinski paket dionica bugojanskog Binasa.
Prema informacijama Istrage, ova američka kompanija stoji iza transakcije obavljene u ponedjeljak na Sarajevskoj berzi.
“Na Slobodnom tržištu – ST1 ostvaren je promet od 14.314.078,20 KM dionicama emitenta PRETIS DD VOGOŠĆA (simbol UNPRRK1 ); u sklopu 23 transakcije prometovano je 1.403.341 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 10,20 KM”, objavljeno je u ponedjeljak u službenom izvještaju Sarajevske beze.
U pitanju su, kako saznajemo, dionice čiji su formalni vlasnici do sada bili fondovi iz BiH. Osim udjela u Pretisu, ovi fondoci su prodali i svoje dionice u Binasu iz Bugojna.
“Na Slobodnom tržištu – ST3 ostvaren je promet od 531.511,50 KM dionicama emitenta BINAS DD BUGOJNO (simbol UBNSRK2 ); u sklopu 9 transakcija prometovano je 81.771 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 6,50 KM”, objavila je u ponedjeljak Sarajevska berza.
Prema dostuopnim podacima, Regulus Global LLC registrovana je u američkoj saveznoj državi Virginia.
“Bavimo se svime, od obavještajnog softvera do vojnih sistema, uključujući opremu koja potpada pod ITAR/AECA. Specijalizirani smo za usklađivanje sposobnosti stranih vojski i agencija za provođenje zakona saveznika SAD-a s njihovim američkim kolegama, pružajući vrhunsku opremu i najbolje prakse za provedbu i održivost. Regulus posluje u više od 70 zemalja diljem svijeta”, navedeno je na stranici Regulus Global LLC-a.
I nakon ovog preuzimanja dionica, Federacija ostaje većinski vlasnik Pretisa. Prema zvaničnim podacima dostupnim na Sarajevskoj berzi, Federacija je vlasnik 51 posto dionica Pretisa. Ova vogošćanska kompanija iz namjenske industrije 2023. godine ostvarila je promet u iznosu od 76,5 miliona, dok je prijavljena dobit iznosila 10 miliona maraka. Kompanija je specijalizirana za proizvodnju granata, od kojih su najpoznatije one haubičke kalibra 155 milimetara.
Svih “nekoliko uhićenih” navijača Zrinjskog, osumnjičenih za napad u Stocu pušteno je na slobodu, saznaje Istraga.ba.
Ovu informaciju potvrdio nam je i postupajući kantonalni tužilac Spomenko Jukić.
“Da, svi su pušteni nakon 24-satnog zadržavanja. Pušteni su iz razloga što je većina njih došla s odvjetnicima i pod takvim uvjetima su davali iskaze. Pošto su bili maskirani, onda je tužiteljstvo procijenilo u datom momentu da je bolje da imamo bilo kakve dokaze, njihove iskaze sa odvjetnicima, nego da nemamo nikakve dokaze. Idemo sad da identifikujemo još deset osoba. Dvije su najavile predaju”, izjavio je za Istraga.ba tužilac Spomenko Jukić.
Podsjetimo, u noći sa 7. na 8. april, navijači Zrinjskog su u blizini Stoca presreli vozilo u kojem su bila četverica mladića, članova FK Iskra Stolac koji su se vraćali sa Veležove utakmice.
Kako su tada saopćili iz FK Iskra Stolac, trojica njihovih nogometaša odigrala utakmicu protiv Lokomotive i ostali na iftaru u Mostaru. Kasnije su gledali utakmicu Velež – Borac u Vrapčićima i krenuli kući, put Stoca, gdje su im Ultrasi napravili sačekušu.
“U mjestu Masline kod Stoca presrela su ih četiri vozila u kojima su bili Ultrasi, navijači Zrinjskog. Divljački su ih udarali svime i svačim te im nanijeli povrede i polomili vozilo”, naveli su iz Iskre u svom saopćenju od prošlog ponedjeljka.
Tada su reagirali i iz MUP-a HNK-a.
“U noći sa subote na nedjelje oko 00.10 sati u Policijsku stanicu Stolac M.A. (2004) iz Poplašića – Stolac je prijavio da je upravljao vozilom marke Mercedes magistralnim putem iz Mostara prema Stocu gdje u mjestu Masline Stolac dolazi do udara u zadnji dio njegovog vozila od strane vozila VW Golf V nn registarskih oznaka. Usljed udara njegovo vozilo je stjerano s puta pred bivši dom. Iza vozila VW Golf stala su još dva vozila, vozilo marke BMW i VW Passat iz kojih je izašla grupa od oko 10 lica, maskirani i sa bejzbol palicama koji lupaju po njegovom vozilu na koje bacaju baklje, nakon čega nasrću na lica koja su se skupa s njim nalazila u vozilu, te ih udaraju palicama po čitavom tijelu. Nakon toga su se vozilima udaljili u nepoznatom pravcu”, saopćeno je. Zajedno s prijaviteljem u vozilu s su se nalazili E.G. (2003) iz Stoca, D.B. (2002) iz Gorice-Stolac i F.B. (2006) iz Gorice-Stolac. Sva četvorica su zadobila povrede neutvrđenog stepena, te im je ukazana pomoć u DZ Stolac, nakon čega je D.B. upućen na CUM Mostar, dok su E.G., M.A, i F.B. upućeni u RMC dr. Safet Mujić Mostar”, glasilo je saopćenje MUP-a HNK-a.
Dan kasnije, u utorak 9.4. saopćenje je izdalo i Tužilaštvo HNK.
‘Obavještavamo javnost da je povodom događaja u mjestu Masline – Stolac, gdje je u noći 07./08.04.2024. godine došlo do napada više maskiranih nepoznatih osoba na četvoricu mladića iz Stoca, odmah po saznanju, postupajući tužitelj službenicima MUP-a HNŽ PU Čapljina naložio obavljanje očevida lica mjesta i izuzimanje svih tragova, kao i izuzimanje kamera video nadzora koji bi mogli poslužiti identifikaciji napadača i vozila koje su koristili. Radeći na ovom slučaju, pripadnici MUP-a HNŽ su dana 09.04.2024. godine identificirali i lišili slobode nekoliko osoba za koje postoji sumnja da su kritične prilike sudjelovali u počinjenju kaznenih djela”, navodi se u saopćenju Tužiteljstva HNK.
No, Tužiteljstvo nije obavijhestilo javnost da niko od uhapšenih nije ostao u pritvoru. Nakon što su zadržani 24 sata, navijači Zrinjskog su pušteni da se brane sa slobode.
Iran je počeo napad na Izrael. Stotine dronova je lansirano i očekuje se da će 2 ujutro iranski dronovi doći do teritorije Izraela. Istovremeno je lansirano nekoliko raketa. Američki zvaničnici su saopćili da će pokušati presresti dronove na teritoriji Sirije.
Uživo pratite na Istraga.ba.
00.19 “Provedena na temelju članka 51. Povelje UN-a koji se odnosi na legitimnu obranu, iranska vojna akcija bila je odgovor na agresiju cionističkog režima na naše diplomatske prostorije u Damasku. Stvar se može smatrati zaključenom. Međutim, ako izraelski režim napravi još jednu pogrešku, odgovor Irana bit će znatno oštriji. To je sukob između Irana i odmetničkog izraelskog režima, od kojeg se SAD MORA DRŽATI DALJE”, saopćeno je iz iranske ambasade u UN-u.
Conducted on the strength of Article 51 of the UN Charter pertaining to legitimate defense, Iran’s military action was in response to the Zionist regime’s aggression against our diplomatic premises in Damascus. The matter can be deemed concluded. However, should the Israeli…
— Permanent Mission of I.R.Iran to UN, NY (@Iran_UN) April 13, 2024
00.17 Izraelski zvaničnici su saopćili da iranski napad neće ostati bez odgovora
00.08 Američki i britanski borbeni avioni oborili su na području Sirije i Iraka nekoliko iranskih dronova
00.04 Izraelska Vlada ne potvrđuje niti negira da ih je Iran obavijestio o napadu i mjestima koja će napasti
00.03 Val iranskih balističkih projektila lansiran je protiv Izraela, pridružujući se krstarećim projektilima i bespilotnim letjelicama koje su ranije lansirane. Ovaj video koji je objavio Tasnim News IRGC-a navodno prikazuje jednu od balističkih raketa u zračnom prostoru Iraka
#BREAKING A wave of Iranian ballistic missiles has been launched against Israel, joining the cruise missiles and drones that had earlier been launched. This video released by the IRGC's Tasnim News purportedly shows one of the ballistic missiles in the Iraqi airspace. pic.twitter.com/HYEGAGqpSy
— Iran International English (@IranIntl_En) April 13, 2024
23.50 New York Times javlja kako izraelske snage očekuju da će Iran napasti vojne objekte na Golanskoj visoravni
23.46 Objavljen snimak raketnog napada iz Libanona na Izrael
IRGC Telegram channels post footage claiming to show rocket fire targeting Israel beginning from Lebanon: pic.twitter.com/4XEMTLjD1x
23.41 Iranski mediji javljaju da je Iran ispalio balističke rakete prema Izraelu
23.34. Britanski borbeni avioni poletjeli s Kipra kako bi presreli iranske dronove lansirane prema Izraelu
23.31 Raked napad iz Libanona na sjeverni dio Izraela. Nešto ranije Hutiji su iz Jemena lanirali dronove prema Izraelu
23.24 Liban zatvorio zračni prostor
23.21 Kako se bespilotne letjelice približavaju Izraelu, “glavni dio složenog napada započet će”, javljaju iranski mediji pozivajući se na iranske izvore, javlja Al Jazeera
23.19 Visoki američki dužnosnik rekao je za ABC News da sada misle da će biti između 400 i 500 dronova i projektila lansiranih na Izrael iz Iraka, Sirije, južnog Libanona i Hutija, ali da će većina biti lansirana iz Irana
23.15 Američki predsjednik Joe Biden večćeras bi se trebao obratiti naciji iz Bijele kuće
23.13 Iranski ministar odbrane: svaka zemlja koja otvori svoj zračni prostor za napad na Iran, dobit će odgovor
23.11 Egipat zatvorio zračni prostor
23.06 Izrael se sprema za višednevne sukobe sa Iranom. Očekuje se odgovor Izraela, javljaju izraelski mediji
23.05 Počeo treći val iranskog napada na Izrael
23.03: Izraelski mediji javljaju da su prvi iranski dronovi presretnuti na teritoriji Sirije
23.00 IDF je identificirao preko 100 dronova lansiranih iz Irana, javljaju izraelski mediji
22.56 Iranska nacionalna garda je saopćila da je ovaj napad početak odmazde za nedavni izraelski napad na iransko dipolomatsko osoblje u Damasku (Sirija)
Kažu da je prespavana noć pametnija, tačnije hladna glava bolje misli. Takvo je pravilo ustaljeno u narodu. Ali, evo noć poslije skupa nekih Bošnjaka (mahom s niskim procentom osvojenih glasova na izborima) organizatorima ‘nije svanulo’.
Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde koji jutros na društvenim mrežama pokušava objasniti da je očito ‘problem kad se Bošnjaci politički okupe da definišu prave prioritete svog naroda’.
“Da pokrenu struku da se bavi identitetskim pitanjima, da zaštite svoj jezik, svoju tradiciju, kulturu, historiju. Da se organizuju i zajedno definišu strateške pravce djelovanja, da označe i crvene linije i da to rade kontinuirano i zajedno”, istakao je Konaković.
Kasno Marko na Kosovo stiže, jer naprimjer struka, a ni akademska zajednica nisu ni pozvani!
A, Konaković koji je ujedno i ministar vanjskih poslova o svim ovim pitanjima morao je misliti ranije, prilikom formiranja vlasti s HDZ i SNSD kada je obespravio Bošnjake, kada mu je bilo prihvatljivo da se suspenzijom Ustava FBiH instalira Nermin Nikšić za premijera Federacije. Nikšić je sjeo na bošnjačku poziciju, ali na jučerašnji skup nije ni pozvan, jer je u SDP-u, pa je normalno da mu je neprihvatljivo okupljanje Bošnjaka iako je zauzeo bošnjačku poziciju!? S druge strane poziv Rasimu Ljajiću je otišao. On nije prihvatio poziv ističući da on jeste Bošnjak, ali i predstavnik svih građana.
Niz je promašaja u vezi s jučerašnjim okupljanjem, gdje se naprimjer nije spomenula dijaspora koja ima pet puta više onih koji se deklarišu kao Bošnjaci nego u zemljama iz koje su došli lideri, sa podjednako jakim bošnjačkim identitetom i političkom vizijom koja nadilazi skup!
O kakvom se okupljanju govori i šta je krajnji cilj pokazat će vrijeme. No, za sada sve liči upravo na samo obesmišljavanje tako prijeko potrebnog okrupnjavanja bošnjačko-bosanskog korpusa. Ko će nakon ovakvog debakla krenuti u novu priču organiziranja sabora ili definianja crvenih linija kada su one sve obesmišljene do te mjere da racio staje, a emocije prevladaju do te mjere da više ništa nema smisla. Ništa, osim sačuvati fotelje do kojih su se domogli poništavajući izbornu volju Bošnjaka!
Zato najviše čudi pojavljivanje čak četiri predstavnika Narodnog evropskog saveza (NES) na čelu sa predsjednikom Nerminom Ogreševićem, koji je radi države BiH, principa i političke mudrosti odbio i pozicije i vlast i kazao ‘trojci’ NE, jer je uvidio da savez sa SNSD-om i HDZ-om ne može donijeti ništa dobro državi BiH bez jasno postavljenih crvenih linija koje prije svega su značile jačanje institucija BiH. Ta mudrost je ispravila. Nisu više bitni razlozi, je li to zbog odnosa SDA prema NES-u u Krajini, ili je želja za osvetom prevladala razum, jednostavno bilo je politički pogubno odazvati se Konakoviću i hraniti njegov ego u kojem smatra da može biti lider Bošnjaka.
Jer, samo institucionalno možemo pobijediti snage koje BiH drže u dubokoj ustavnoj krizi. A, neki skup u nekom hotelu, haman guvnu kako reče prof. Senadin Lavić ne može donijeti prosperitet.
A, upravo Konaković te institucije je dao u ruke Dodika i Čovića. Čak je spreman podržati i Izborni zakon BiH po željama HDZ-a godinama ponavljajući ‘da nije fer da Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnika’.
Danas kaže da je Bosanac i Hercegovac i ponosni Bošnjak. To bi moralo značiti da je bliži građanskom uređenju BiH, ali uvijek doda ono ali…
Zato je sve u vezi jučer pogrešno. Formiranje “Svebosanskog sabora” razumljiv je i prijeko potreban, ali…i ovdje ima veliko ALI.
Okupljanje “Svebosanskog sabora” nije nova ideja, za njim je davno postojala potreba, ali se nije našao neko ko bi imao snage i volje da verbalizaciju pretvori u praktičnu akciju. Pokušala je to Akademija nauka i umjetnosti BiH, u tome ih spriječio Ivo Komšić stajući na stranu Christiana Schmidta i sadašnjih dužnosnika, koji organiziraju besmislene skupove nikakvih kapaciteta.
Zato možemo sumnjati da su strane službe i osmislile ovakav skup, jer čim je Aleksandar Vučić podržao okupljanje, dva i dva nije teško bilo sabrati. Negatori civilizacijskih vrijednosti su čak spremni i na vlastitu žrtvu za rad pretpostavljenog cilja. Pa je Vučić bio spreman i finansirati skup!? Srpski svet u BiH nije ništa drugo nego pokušaj markiranja teritorija etničke odrednice srpskog prostora, a na tom putu neophodna je i pomoć Bošnjaka. Tako bi se BiH uvela u koncept sastavljene države, a što je tek prelaznica prema ostvarenju nezavisne države Republike srpske u konceptu saveza srpskih zemalja kao konačnog cilja ‘srpskog sveta’.
Cilj je zamalo ostvaren. Sreća je jer je bilo dovoljno mudrih glava da shvate da samo onda kada politiku u Sarajevu pretvore u etničku, a naročito nakon što je i Bakir Izetbegović počeo pričati o građanskoj BiH, imaju šansu podijeliti BiH na tri dijela.
Zato je neophodno proniknuti u pitanje jesu li organizatori i akteri, svjesni propasti skupa, zapravo išli da ubiju pokušaj građanskog uređenja BiH za interesa Beograda i Zagreba. Jer svi skupa su politički marginalci, naročito oni koji su u svojim državama manjine.
A marginalci znaju da bez rada za neke veće sile neće politički dugo živjeti…
Predsjednica Federacije BiH Ludija Bradara pomilovala je policijskog inspektora MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona Maria Bašića koji je krajem prošle godine pravosnažno osuđen na sedam mjeseci zatvora. Bašić je bio osuđen zbog krivičnog djela krivotvorenje službene isprave.
“Usvaja se zamolba za pomilovanje psuđenoj osobi – Bašić Mario, sin Ivana i majke Anđe rođene Grubešić, rođen 09.05.1975. godine u Širokom Brijegu, nastanjen u ulici Broćanac 242, općina Posušje, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom, broj 63 0 K 038278 21 K 2 od 14.11.2022. godine, koja presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 K 038278 23 Kž 2 od 16.10.2023. godine, za krivično djelo “Krivotvorenje službene isprave” iz člana 389. stav 1. u vezi sa članom 33. stav 1. KZ F BiH, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci”, navedeno je u odluci koju je potpisala Bradara.
Bradarinom odlukom, izrečena zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci zamijenjena je “uvjetnom osudom s rokom provjere u trajanju od 2 (dvije) godine”.
U oktobru prošle godine Kantonalni sud u Širokom Brijegu potvrdio je ranije izrečenu presudu Općinskog suda u Ljubuškom kojom su službenici MUP-a ZHK Ingrid Miloš i Maria Bašić osuđeni zbog krivičnog dječa krivotvorenje isprave.
Bašić i Miloš su osuđeni jer su krivotvorili dokumentaciju kojom je izabrana medijatorica državne službe u ZHK.
Oni su proglašeni krivima što su, nakon što je prvooptužena Ingrid Miloš, kao šefica odjela za kadrovske poslove MUP-a ZHK, u postupku izbora medijatora državne službe u MUP-u ZHK, u namjeri da krivotvori službenu ispravu u službeni zapisnik o izboru medijatora unijela neistinite podatke da je dana 23. veljače 2015. održan sastanak za izbor medijatora, kojem sastanku je nazočilo 98 državnih službenika i namještenika, kao i da je Ana Smoljan dobila 63, a Ilija Boras 35 glasova, tako da bi Ana Smoljan relativnom većinom bila izabrana za medijatora. Ingrid Miloš je, kako se navodi u presudi, bila svjesna da sastanak navedenog dana nije uopće održan, i da se nije glasovalo za navedene kandidate, no ipak je potpisala zapisnik kao da je sve održano i potpisala Odluku o izboru medijatora, svjesna da se radi o službenoj ispravi s neistinitim podatcima.
Nadalje, drugooptuženi Bašić, po prethodnom dogovoru s Ingrid Miloš, i u namjeri da joj pomogne također je potpisao predmetni zapisnik i odluku kao predstavnik Sindikata djelatnika MUP-a ZHK, iako isti nije bio ovlašteni predstavnik Sindikata, odnosno nije bio predsjednik Sindikata, te također svjestan da predmetni sastanak nije održan, niti je istom nazočio, na koji način je pomogao i omogućio Ingrid Miloš u pravljenju službene isprave s neistinitim sadržajem, a nakon čega su navedeni zapisnik o izboru medijatora i Odluka o izboru medijatora dostavljeni Povjerenstvu za državnu službu ZHK, koje je dana 25. veljače 2015. potvrdilo predmetni izbor Ane Smoljan za medijatora državne službe u tijelima državne službe ŽZH.
“Prvooptužena Ingrid Miloš je kao službena osoba u Federaciji u službenu ispravu unijela neistinite podatke i svojim potpisom omogućila pravljenje takve isprave s neistinitim sadržajem, u čemu joj je pomogao Mario Bašić. Prvooptužena Ingrid Miloš je počinila kazneno djelo “krivotvorenje službene isprave”, a drugooptuženi Mario Bašić kao pomagač isto kazneno djelo, pa ih sud primjenom istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora od po sedam mjeseci”, zaključuje se u presudi Općinskog suda u Ljubuškom koja je kasnije potvrđena.
Pola godine kasnije, predsjednica Federacije Lidija Bradara odlučila je pomilovati osuđenog Bašića.
Krajem maja 2022. godine bio sam u Briselu na sastanku generalnog sekretara NATO saveza Jensa Stoltenberga i tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića (kao njegov savjetnik). Neću prepričavati sadržaj razgovora. Mogu reći samo da se radi o jednom od najsadržajnijih sastanaka, kojem sam nazočio tokom četiri godine provedene u Predsjedništvu.
Stoltenberg nije trošio vrijeme nižući opća mjesta o odnosu NATO-a i BiH, već je govorio o konkretnim aspektima tog odnosa, ulazeći čak u detalje. Razumije se, njegova minucioznost je zapravo samo odražavala vrijedni rad njegovog tima, koji mu je napravio dobru pripremu sastanka. Moj dojam je bio da je glavnu ulogu u tom pogledu, uz NATO štab u Sarajevu, odigrao Javier Colomina, Stoltenbergov saradnik koji je desetak dana prije našeg odlaska u Brisel boravio u Sarajevu i upoznao se sa stanjem „na terenu“.
Nakon sastanka, prošetali smo kroz impozantnu aulu zgrade NATO-a. Kao što je i običaj, u takvim pauzama između dvije ozbiljne aktivnosti, razgovor je tekao u manje tmurnim tonovima. Uz ostalo, sjećam se da je Stoltenberg govorio o tome kako je 60-ih godina prošlog stoljeća prvi put boravio u Sarajevu. (Njegov otac je tada radio kao diplomata u Norveškoj ambasadi u Jugoslaviji.) Generalnom sekretaru NATO-u, koji je tada još uvijek bio dječak, u posebnom sjećanju je ostala jedna od sarajevskih slastičarni. Mislim da se radi o „Egiptu“, ali nisam siguran.
Nakon šetnje, održana je pres-konferencija, na kojoj je Stoltenberg kazao da NATO ostaje posvećen „euroatlantskim aspiracijama BiH“, itd. Uz ustaljene talking points, Stoltenberg je najavio i paket podrške odbrambenih kapacitetima BiH. (Kasnije je objelodanjeno da se radi o transferu 54 miliona eura, od čega je najveći dio usmjeren ka Bataljonskoj grupi lake pješadije, koja broji 840 bh. vojnika.) Stoltenberg je dodao i da će NATO štab u Sarajevu zaposliti novo osoblje, te da će mu biti povećan i budžet.
Da ne bude zabune, ništa od ovog ne smatram rezultatom naše posjete, već reakcijom NATO-a nakon dužeg procesa procjene situacije u BiH, uključujući i ranije razgovore sa našim kabinetom.
Džaferović je na presu, govoreći o strateškom opredjeljenju BiH, kazao isto što i Stoltenberg: da je Bosna i Hercegovina država aspirant („onaj koji teži nečemu; kandidat“), te je podsjetio na zakone i odluke institucija BiH, kojima je članstvo u NATO savezu definisano kao cilj BiH. Na pitanja novinara o porukama o „mirnom otcjepljenju RS-a“, Džaferović je odgovorio da „ne može biti nikakvog, a posebno ne mirnog otcjepljenja“.
Na pitanje novinara – da li je svjestan tenzija u BiH, Stoltenberg je kazao da je NATO svjestan zapaljive retorike u BiH, naročito one koja dolaze iz Republike Srpske, i da u vezi s time daje praktičnu podršku Oružanim snagama BiH, kroz spomenuti paket.
Ne treba zaboraviti da je sve ovo izrečeno u kontekstu agresije na Ukrajinu, odnosno činjenice da su napadnutom Kijevu države članice NATO-a priskočile u pomoć, šaljući oružje i drugu vrstu pomoći.
Imajući u vidu navedeno, vlasti Republike Srpske su imale dovoljno razloga da iz Stoltenbergove poruke izvuku zaključak da bi, u slučaju konflikta u BiH, NATO mogao na sličan način podržati centralne vlasti u Sarajevu. Već ta mogućnost značajna je kao mehanizam za odvraćanje vlasti RS-a od secesionističkih težnji. „Cilj nam je prevenirati novu nestabilnost, novi rat“, kazao je Stoltenberg.
Sve ovo govorim da bih ilustrirao dvije norme u diplomatskoj komunikaciji Alijanse. Prvo, sve što NATO namjerava da radi u Bosni i Hercegovini – saopćit će sam NATO. Drugo, na pres-konferencijama bh. zvaničnika sa generalnim sekretarom NATO-a iznose se usaglašeni stavovi, naročito kada se radi o strateškim temama, kao što je status BiH na NATO putu. Jer svako javno neslaganje po tim pitanjima, između bh. zvaničnika i generalnog sekretara NATO-a na zajedničkoj presici, može biti samo simptom zabrinjavajuće kolizije, jer BiH i NATO ne spadaju u isti red veličina.
U proteklih nekoliko dana, desila su se ozbiljna odstupanja od navedenih normi.
Na nedavno održanoj pres-konferenciji, u sjedištu NATO-a, sa Stoltenbergom, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je kazao nešto što je značajno odudaralo od talking pointsa prvog čovjeka Alijanse. „Želim da napomenem da su ispunjeni svi formalni uslovi da se Bosni i Hercegovini uputi poziv za članstvo u NATO-u“, kazao je Bećirović.
Odgovarajući na novinarsko pitanje („Da li će se BiH pridružiti NATO-u?“), koje je očigledno potaknuto navedenom ocjenom, Stoltenberg je demantirao aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Učinio je to, naravno, neizravno, ali prilično jasno. Kazao da je su pred Bosnom i Hercegovinom – dva uslova. Prvi je da BiH provede potrebne reforme, kojima se jačaju institucije. Drugi uslov je da članstvo u NATO žele „narod BiH i vlasti u BiH“. Dakle, formalni i politički uslov.
Za razliku od Bećirovića, koji je težište prebacio na NATO, kazavši da očekuje da Alijansa našoj zemlji uputi poziv za članstvo, Stoltenberg je prebacio težište na BiH i kazao: „To [da li će BiH u NATO] nije na meni da odlučim, već na BiH.“ Iako nije pojasnio na koji način BiH treba da odluči da li će u NATO ili neće, iz Stoltenbergovih riječi se nedvosmisleno zaključuje da ona to nije odlučila. Jer zašto „treba da odluči“, ako je već odlučila (kao što je Bećirović ustvrdio u ostatku svog izlaganja)?
Ne znam šta je Bećirović htio postići sa svojim nepromišljenim nastupom, ali jasno je šta je postigao.
U prvoj reakciji na navedenu vrlo neprijatnu situaciju, na društvenoj mreži X sam napisao: „Ne mogu da vjerujem da je Denis Bećirović uradio ovo. Doslovno je prinudio Stolteberga da kaže da BiH ne može postati članica NATO-a bez novih odluka institucija BiH, koje moraju odobriti srpski predstavnici.“ (Ovo moje opažanje je, uzgred budi rečeno, retvitovao i dopisnik Reutersa za pitanja nacionalne sigurnosti pri Bijeloj kući.)
Da stvari ne bi bile posve tmurne, valja uzeti u obzir i to da je Stoltenberg kazao da „BiH ima status zemlje, koja ima Akcioni plan za članstvo, a svrha Akcionog plana za članstvo je da BiH učini članicom NATO-a“. Također, Bećirović je, u svom izlaganju, kazao: „Postigli smo i konkretne rezultate proteklih godina. Između ostalog, navest ću sljedeće: usvojili smo tri ANP-a koji su dostavljeni u Brisel, nakon čega je NATO zvanično potvrdio da je aktiviran Akcioni plan za članstvo.“
Bećirović iz razumljivih razloga – naime, nastupao je uime države, a ne u svoje vlastito ime – nije pojasnio da je navedena tri dokumenta usvojio prošli saziv vlasti, nakon mukotrpne borbe sa Miloradom Dodikom. On to na tom mjestu nije mogao kazati (bilo bi suvišno), ali ja mogu na ovom (jer, ovdje, nije suvišno).
Jednako kao što mogu podsjetiti i da je sam Bećirović svojevremeno omalovažio Džaferovićevo i Komšićevo uslovljavanje imenovanja Vijeća ministara slanjem ANP-a.
Naime, kada je glasao za imenovanje Borjane Krišto za novu mandatarku, Bećirović je kazao: „U prošlom saizvu mandatar je izabran 14 mjeseci poslije izbora. U ovom mandatu, kao što vidite, za manje od mjesec dana. To je pozitivna poruka. To je poruka da se treba mijenjati loša praksa iz prethodnih mandata.“
Dakle, Komšićeva i Džaferovića praksa (da uslovljavaju) bila je loša, iako je rezultirala slanjem ANP-a, a Bećirovićeva da učini suprotno je – dobra, iako nije omogućila slanje nijednog ANP-a.
Kada je Stoltenberg kazao da su (formalni) uslov za članstvo BiH – reforme, sigurno je mislio i na usvajanje slanje ANP-a kojeg nema. Bećirović bi trebao objasniti zašto ga nema.
Osim navedene polemike (ili, bolje reći, skoro pa polemike o tome jesmo li ispunili sve uslove za članstvo, odnosno da li NATO treba nas pozvati da postanemo članovi, ili mi trebamo iskazati volju), drugo odstupanje od normi izvršio je Denis Zvizdić, član Kolega Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Najprije je, nakon Bećirovićevog sastanka sa Stoltenbergom, u medijima osvanula vijest s pompeznim naslovom: NATO šalje trupe u BiH! „Bataljon rezervnih snaga NATO saveza bit će raspoređen BiH“, navedeno je u vijesti. „Kako nam je rečeno, to je jedan od rezultata susreta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i generalnog sekretara NATO saveza.“
S obzirom na to kako je vijest postavljena, skoro sam siguran da je anonimni izvor u ovom slučaju kabinet Denisa Bećirovića: očigledno je i primarni motiv plasiranja ove informacije da se preuveliča značaj posjete predsjedavajućeg Predsjedništva sjedištu NATO štaba.
Nedugo nakon toga, istupio je Zvizdić, te „zvanično“ saopćio, na svom X nalogu, da „NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga“.
Nakon što je neko vrijeme vladala konfuzija, Zvizdića su demantovali i ministar odbrane Zukan Helez, član Predsjedništva Željko Komšić i sam EUFOR, pojasnivši da su stigle rezervne snage EUFOR-a, a ne NATO-a. Na koncu ga je iscipelario i sam Denis Bećirović, čiji je kabinet (ponavljam) najvjerovatniji izvor ove dezinformacije.
„Predložio bih zvaničnicima, koji se bore za BiH, da manje daju izjave i saopćenja, a da više radimo ozbiljno iza paravana“, kazao je Bećirović (ne naravno o svojoj raskošno nepromišljenoj izjavi da su „ispunjeni svi formalni uslovi da se BiH uputi poziv za članstvo u NATO-u“, već o Zvizdićevom nepromišljenom statusu).
Osnovna logika kaže sljedeće: da je NATO, kojim slučajem odlučio rasporediti svoje snage, to bi prvi saopćio sam generalni sekretar NATO-a. Zvuči kao potpuno besmislena fantazija da tu odluku saopćava Denis Zvizdić, čiji je institucionalni kapacitet u rangu onog koji ima šef sale u slastičarni „Egipat“.
Ako je išta dobro pokazuje da BiH mora raditi na „jačanju kapaciteta svojih demokratskih institucija“ (Stoltenberg), onda je to ova donekle komična, a odnekle sasvim tragična predstava kojoj smo svjedočili proteklih dana.
Da su pažljivo čitali saopćenja EUFOR-a i NATO-a, mediji ne bi nasjeli na izjavu člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine BiH Denisa Zvizdića koji je na društvenoj mreži X objavio da “NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga kao podršku vojnoj misiji EUFOR Althea“.
Bila je nedjelja, 7. april ove godine, kada su na sarajevski aerodrom sletjeli pripadnici francuske vojske. Na njihovim ramenima bio je amblem EUFOR-a.
“Francuska jedinica veličine bataljona – s dodatnim talijanskim i rumunjskim vodovima –čini Strateške rezervne snage EUFOR-a, te će patrolirati širom BiH i obučavati se s EUFOR-ovim snagama na terenu i elementima Oružanih snaga BiH kako bi se povećala saradnja i interoperabilnost između EUFOR-ai OSBiH.Ovo će također dodatno ojačati potporu EUFOR-a lokalnim vlastimau održavanju sigurnog okruženja za sve građane BiH”,objavljeno je 7. aprila ove godine na stranici EUFOR-a.
Raspoređivanje Strateških rezervnih snaga EUFOR-a nazvano je “Vježba Meleager”, a cilj je, kako je saopćeno, da se simboliziraju snažne veze između EUFOR-ove operacije Althea na terenu i rezervnih snaga.
Iz tog saopćenja sasvim je jasno da su pripadnici“francuskog bataljona“, zapravo, “strateške rezervne snage EUFOR“, a ne NATO-a, kako ih u svojoj objavi naziva član Kolegija PD PS BiH Denis Zvizdić.
Sada idemo dalje. Ovo je zvanično saopćenje NATO-a objavljeno na portalu klix.ba.
“NATO i Evropska unija imaju dugogodišnju saradnju u Bosni i Hercegovini i širom Zapadnog Balkana.NATO pozdravlja privremeno raspoređivanje strateških snaga u Bosni i Hercegovini,kao podršku operaciji Althea koju vodi EU. EUFOR igra ključnu ulogu u održavanju sigurnog i zaštićenog okruženja, uz podršku NATO-a, prema Berlin plus aranžmanima”,navodi se u odgovoru NATO-a za Klix.ba.
Dakle, NATO pozdravlja raspoređivanje “strateških snaga u BiH”. U ovom odgovoru ne piše čijih snaga, ali je upotrijebljen identičan termin kao i u saopćenju EUFOR-a: “strateške snage”. Ni u odgovoru NATO-a, dakle, ne pominje se “bataljon NATO-a”, niti se pominju “strateške snage NATO-a”.
Zvanična stranica Ministarstva odbrane BiH. Datum objave vijesti je 3. april 2024. godine.
“Strateške snage iz Francuske dolaze u našu zemlju”, glasi naslov vijesti objavljene na stranici Ministarstva odbrane BiH.
Na početku saopćenja piše da su ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez i zamjenik ministra za politike i planove Slaven Galić sa komandantom EUFOR-a generalmajorom Lászlóm Sticzom (Laslo Štic) održali zajedničku pres-konferenciji u srijedu, 3. aprila 2024. godine u kampu Butmir.
“Tema konferencije bila je raspoređivanje snaga strateške rezerve EUFOR-a.Strateške rezervne snage iz Francuske dolaze u narednoj sedmici u našu zemlju i bit će raspoređene otprilike mjesec dana.Raspoređivanje ovih snaga strateške rezerve pokazuju predanost EUFOR-a i Evropske unije BiH, a za vrijeme svog boravka u BiH rezervne snage će izvoditi obuku sa već raspoređenim snagama EUFOR-a i pripadnicima OS BiH”, objavljeno je stranici Ministarstva odbrane BiH.
Vraćamo se ponovo na objavu Denisa Zvizdića. On je ustvrdio da “NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga”. Na osnovu tri saooćenja, onog kojeg je izdao EUFOR, NATO i Ministarstvo odbrane BiH jasno je da u BiH dolazi “rezervni bataljon”, “strateških snaga” “EUFOR-a”. Dakle, NATO snage se ne pominju nigdje osim u Zvizdićevoj objavi.
Čak su i iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića za Istraga.ba kazali da objava Denisa Zvizdića nije tačna, odnosno da ne odgovara istini.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
