Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Između EUFOR-a i KFOR-a: Mađarsko-srbijanska saradnja na Kosovu dokaz da se Mađarima ne smije vjerovati!

    Piše:
    Dean Džebić
    -

    Tokom obračuna maskiranih pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (MUP Srbije) sa snagama KFOR-a u Zvečanu u maju ove godine, potpuno je ispod radara prošao gotovo pa nerealan sukob unutar KFOR-a.

    Kako navodi naš izvor sa Kosova, tokom svog boravka na Kosovu mađarski kontingent je nekoliko puta pokazao pristranost sa demonstrantima ili okupljenim lokalcima na barikadama. Međutim nikada tako jasno i nedvosmisleno kao kada je mađarski kontingent usred žestokog i organiziranog napada maskiranih policajaca iz Srbije, mađarski kontingent napao italijanski iako su zajedno formirali policijski kordon za razbijanje demonstracija.

    Naime, okupljene demonstrante ispred općine Zvečan u prvom redu su nadzirali samo izviđači KFOR-a koji su ustvrdili nivo ozbiljnosti okupljanja građana. Tada na teren prvi izlaze zajednički u kordon italijanski i mađarski vojnici koji nastoje upravljati situacijom dok američki oficiri sa sredstvima veze u neposrednoj blizini koordiniraju podršku. U formiranom kordonu KFOR-a koji kreće da razbije demonstracije italijanski i mađarski vojnici bivaju napadnuti od prikrivenih policajaca specijalnih policijskih jedinica koje će kasnije kosovske snage sigurnosti identificirati.

    U jednom trenutku italijanskom dijelu kordona mađarski dio otkriva krilo kordona (!) praktički ga napušta uvlačeći se ka pozadini dok na isti demonstranti napadaju. Zapravo tada se događa da italijanski vojnici bivaju napadnuti sa dvije strane i tada najteže stradaju, ali sugestivno je i to da tada nekako, valjda volšebno u ruke demonstranata dospijevaju mađarske palice odnosno pendreci. Tako da u tom metežu italijanske vojnike tuku mađarskim pendrecima srbijanski demonstranti. Doduše mađarska pomoć je uzvraćena nimalo reciprocitetno obzirom da su iz vatrenog oružja lakše ranjena tri mađarska vojnika, od kojih su dvojici amputirane noge.

    Tada zapravo počinje dodatna eskalacija kada se međusobno u pozadini italijanski i mađarski vojnici sukobljavaju da bi i čak u tom sukobu bilo ozlijeđenih. U tom trenutku američki oficir odlučuje pozvati pomoć, koja je na Kosovu prema nekim historijskim silnicama izgleda uvijek Turska. Nekoliko svjedoka navodi da kada se pojavilo oko 400 pripadnika turskog kontingenta iz KFOR-a da su demonstranti pobjegli glavom bez obzira.

    Upuštanje srbijanskih ekstremista u institucije

    Uloga mađarskog kontingenta na Kosovu je uglavnom bila usmjerena na obezbjeđivanje civilnih lokacija i objekata od značaja za javnu administraciju. Tokom dešavanja u Zvečanu slična grupa, slične namjene i sastava okupljena je i ispred općine Leposavić koju su obezbjeđivali mađarski vojnici.

    U jednom trenutku smjene američkih kolega koje su došle da dodatno osiguraju ulaz u zgradu, mađarski se vojnici naprasno povlače a masa ulazu u općinu. Obzirom da su kosovske snage zajedno sa američkim uspješno lokalizirale situaciju i istjerale demonstrante ostavljajući još jednom gorak osjećaj nepovjerenja u mađarske kolege.

    Mađarska komanda EUFOR-a

    Prema izjavi ministra odbrane Mađarske odluka za preuzimanje kontrole na komandovanjem operacijom „Althea“ završena je stvar. Kao što je i bilo očekivano austrijski kontingent se povlači uslijed niza razloga za koje niko nema pravo da ih optužuje.

    Dakle, govorimo o državi koja od 2008. godine ulaže ponajviše u cjelokupnu misiju i personalom i opremom. Iako vojno neutralna i uz Švicarsku jedina država koja ispunjava se pravne, vojne i političke uslove vojne neutralnosti, Austrija je dosta škrta u ulaganjima za svoje oružane snage. A s druge strane angažman u BiH svakako košta i zahtjeva ulaganja pa je i s financijskog aspekta povlačenje bilo i više nego izgledno.

    Sada na to mjesto dolazi Mađarska, vjerovatno centralna neuralgična točka Srednje Europe i Europske unije. Namjerno ne i NATO-a jer je tamošnja struktura značajno koherentnija i sposobnija nadglasati određene šumove koji se javljaju iz nekoliko zemalja gdje baš ne cvjetaju ruže.

    A pitanje je koliko će Bosni i Hercegovini cvjetati ruže kada čelo operacije Althea dođe mađarski komandant general-major László Sticz. Možda ne budu cvjetale ruže, ali bi pendreci mogli procvjetati, a u čijim rukama ostaje da vidimo.

    (NAP)

    Agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić potpisale “žalbu”: Bosna i Hercegovina službeno zatražila preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bosna i Hercegovina uputila je “žalbu” Evropskom sudu za ljudska prava na odluku u slučaju Slaven Kovačević, saznaje Istraga.ba u Uredu agenata BiH pred ovim Sudom.

    Zahtjev za preispitivanje (žalba) potpisale su dvije bh. agentice – Monika Mijić i Jelena Cvijetić. “Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u. Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.

    Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

    Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

    Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje. Danas smo pokušali dobiti komentar od agentice Bavčić, ali ona nije odgovarala na naše poruke.

    Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.

    Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

    U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

    Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.

    Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.

    Koalicija u minskom polju: Zbog imenovanja Bošnjaka za direktora BHMAC-a, banjalučki ogranak SDP-a pod kontrolom Vojina Mijatovića traži napuštanje koalicije na nivou BiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zbog odbijanja Zukana Heleza i Sevlida Hurtića da na čelo BHMAC-a postave Milana Komljenovića iz Banje Luke, ogranak SDP-a iz RS-a iza kojeg stoji Vojin Mijatović zatražio je raskidanje koalicije na nivou BiH. Tvrde da ne žele biti dio “bošnjačke reprezentacije”. O stavima banjalučkog SDP-a rukovodstvo te stranke je obavijestio prijatelj Vojina Mijatovića Saša Grbić, pišući pismo “ekavicom”.

    “Poštovane drugarice i drugovi”, počeo je svoje pismo Mijatovićev nasljednik u banjalučkom SDP-u, “dugo vremena već ćutimo u nadi da će se određene stvari promijeniti ali nažalost mi tonemo sve dublje i dublje. Vijeće Ministara BiH je formirano na način da smo morali progutati imenovanje Selvida Hurtić, što je nama u RS-u donelo gubitak ministarske pozicije u Vladi RS-a  i gubitak pozicije kluba u NSRS. Zamoljeni smo da tada ne reagujemo i smatrali smo da je bitno da se formira državna vlast.
    Nakon toga pa sve do danas svi kadrovi SDP BiH na državnom nivou kojii su imenovani su bošnjaci. Paralelno sa tim Hurtić uz saglasnost naših ministara masovno zapošljava SDA-ovce Bošnjake po državnim institucijama, te se još na sve formira “bošnjačka” koordinacija na koju pristajemo i naši ministri učestvuju u istoj”.

    Saša Grbić je u istom pismu pohvalio Našu stranku.

    “Sa druge strane Naša stranka nema problem sa tim, njihov ministar je iz reda ostalih, a zamjenica ministra iz reda srpskog naroda. Ovo sve šalje katastrofalnu poruku po naše (SDP-ovo) članstvo u RS-u i postavlja se pitanje jesmo li mi bošnjačka ili bosanskohercegovačka partija. Mi više ćutati nećemo i u narodnom periodu ćemo se javno ograditi od vlasti na državnom nivou i tražiti ostavke naših ministra u Vijeću ministara BiH. Mi da želimo biti deo bošnjačke reprezentacije bili bi članovi SDA a ne SDP BiH.Ova poruka je dostupna članovima predsjedništva SDP BiH i ako izađe u javnost znači da je neko iz ove grupe poslao medijima, mi to sigurno nećemo uraditi. U sljedećoj sedmici mi ćemo u skladu sa Statutom SDP BiH održati sastanak i zvanično tražiti od organa povlačenje iz državne vlasti. Ovo je crvena linija mi se osećamo kao Bosanci i Hercegovci, da smo htjeli biti samo Srbi otišli bi u SNSD, a ne u SDP”, napisao je Grbić.

    Prema informacijama Istrage, Mijatović i Grbić su pokušavali na poziciju direktora BHMAC-a (Centar za uklanjanje mina) progurati Milana Komljenovića, predsjednika ratnog Kriznog štaba Skender Vakuf koji je u Hagu bio jed od svjedoka u prtedmetu protvi Radovana Karadžića.

    Međutim, ministar za ljudska prava Sevlid Hurtić je od SDP-ovog potpredsjednika i ministra odbrane BiH Zukana Heleza dobio uputu da ne postavlja Komljenovića, već da na tu poziciju imenuje Bošnjaka Enisa Horozovića iz Bugojna. Nakon toga iz u viberu grupu rukovodstva SDP-a javio se Saša Grbić upozorivši da on ne želi biti dio “bošnjačke reprezentacije”.

    Istraga.ba je kontaktirala Vojina Mijatovića koji nam je kazao da se on “ne miješa u kadrovsku poilitiku na nivou BiH”. Na direktno pitanje da li poznaje Milana Komljenovića, Mijatović je odgovorio – poznajete i vi Sevlida Hurtića”.

    Kadrovska politika Vlade Nermina Nikšića: Bivši osuđenik za zloupotrebe u Poštanskoj banci imenovan za novog člana NO BH Pošte!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Osuđenik za zlouptrebe u Poštanskoj banci FBiH Mufid Lojo novi je član Nadzornog odbora BH Pošte. Iako je pravosnažno osuđivan, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem odlučila je u srijedu da Lojo bude jedan od sedam članova UO Javnog preduzeća BH Pošte.

    “Na današnjoj sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine danas su izabrani i v.d. članovi Nadzornog odbora BH Pošte. Za članove izabrani su Stipo Prlić, Tarik Imamagić, Mufid Lojo, Adnan Kuč, Armen Jarčević, Mesud Ajanović i Josip Bulić”, saopćeno je iz Vlade Federacije BiH.

    Ko je Mufid Lojo?

    “Presudom Vrhovnog suda FBiH, bivšim celnicima Poštanske banke Sarajevo Mufidu Loji i Halidu Galijaševicu smanjene su zatvorske kazne za zloupotrebu položaja tokom 2002. godine. Prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu Mufid Lojo, bivši generalni direktor Poštanske banke, bio je osuden na godinu i dva mjeseca zatvora, ali mu je kazna smanjena na šest mjeseci zatvora”, objavljeno je u 13. maja 2008. godine.

    Mufid Lojo, direktor “Poštanske banke”, osuđen je zbog zloupotrebe mjeseci službenog položaja ili ovlasti u Poštanskoj banci BiH koja je danas u stečaju. Iako je osuđen na zatvorsku kaznu, Lojo nije odležao nijedan dan ali nije odležao nijedan dan u zatvoru jer ga je pomilovala tadašnja predsjednica Federacije Borjana Krišto.

    “Mufid Lojo, sin Hilme i majke Munevere, rođen 20.04.1958. godine u Foči, nastanjen u Sarajevu, državljanin BiH. Prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-109/05 od 25.12.2006. godine za kazneno djelo zloupotrebu položaja i ovlaštenja iz člana 383. stava 2 u vezi stava 1. KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca a koja je presudom Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-KŽ-07-000194 od 17.04.2008. godine preinačena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci zamijeni uvjetnom osudom s rokom provjere u trajanju od 2 (dvije) godine”, glasila je odluka tadašnje predsjednice Federacije BiH Borjane Krišto.

    Dakle, osuđenik za zloupotrebe u Poštanskoj banci kojeg je pomilovala Borjana Krišto trinaest godina kasnije imenovan je za člana Nadzornog odbora BH Pošte.

    Sigurnosne agencije u BiH nemaju informacije o kupovini oružja u Tuzli: Milan Radoičić je ove godine samo jednom bio u BiH i to u junu u Banjoj Luci!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vođa terorističke grupe sa sjevera Kosova Milan Radoičić u posljednja dva mjeseca boravio u Bosni i Hercegovini. Radoičić je, kako saznaje Istraga, ove godine u Bosnu i Hercegovinu ušao samo jednom, kada je u junu iz Beograda avionom doputovao u Banju Luku.  I to je jedina ovogodišnja direktna veza Milana Radoičića sa BiH.

    Srbijansko pravosuđe je u utorak popodne objavilo da je Milan Radoičić rekao da je oružje za napad na Kosovu kupio u blizini Tuzle.

    Prema informacijama Istrage, nijedna policijska ni sigurnosna agencija nema informaciju da je Milan Radoičić ili bilo ko iz njegove grupe nabavljao oružje u Bosni i Hercegovini koje je, potom korišteno u terorističkom napadu na kosovsku policiju.

    Podsjećamo, kosovska policija je, nakon obračuna sa Radoičićevom grupom zaplijenila veće količine oružja u blizini manastira Banjska na sjeveru Kosova.

    Kosovski premijer Albin Kurti je odmah nakon napada kazao da je oružje koje je koristila Radoičićeva grupa  proizvedeno u Srbiji.

    Skoro identičnu tvrdnju je iznio i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. No, i za to je pronašao opravdanje ustvrdivši da je srpsko oružje koristila i kosovska policija.

    “Pripadnici kosovske policije tokom sukoba u Banjskoj koristili su srpske puške Zastava M70, proizvedene u Kragujevcu. M70, to su sve naše puške, proizvedene su u Kragujevcu. Jesmo li mi njima to službeno prodali? Ne, nismo, ali nitko ne pita odakle njima 20 puta više pušaka nego što su tamo pronašli, puške proizvedene u Srbiji”, rekao je Vučić u intervjuu za Happy TV.

    Dakle, srbijanski predsjednik je priznao da je oružje koje je koristila Radoičićeva grupa proizvedeno u Srbiji.

    Podsjetimo, nakon terorističkog napada u Banjskoj kada su pripadnici Radoičićeve grupe ubili jednog kosovskog policajca, kosovski premijer Kurti je saopćio koje je oružje zaplijenjeno.

    M80 zolja – je jednokratni navođeni protutenkovski sistem proizveden u Srbiji. Proizvodi se u državnoj tvornici “Sloboda” u Srbiji. Ovo se oružje koristi protiv oklopnih vozila i utvrđenja. Projektil može probiti čelik do 30 centimetara, a učinkovita udaljenost je do 250 metara.

    Mitraljez Zastava M93 BGA 33 mm – automatski je bacač granata kalibra 30 mm, proizveden u Srbiji. Proizvodi se u državnoj fabrici “Zastava Arms” u Kragujevcu. Koristi se protiv lako oklopnih vozila i ima učinkovit domet od 1.700 metara.

    Protupješačke mine – koriste se protiv pješaštva i dizajnirane su za ubijanje i ranjavanje osoblja dok se kreću po određenom terenu.

    Granate minobacača, minobacača 82 milimetra i 62 milimetra – standardne su granate zemalja porijekla bivših socijalističkih zemalja. Ne koriste ih NATO zemlje. Minobacač kao oružje smatra se artiljerijskim oružjem i koristi se za gađanje na velikim udaljenostima od 5-8 km.

    Plastični eksploziv i dinamit – koriste se za rušenje mostova i infrastrukture, također se koriste za izradu raznih eksplozivnih naprava za uništavanje ljudstva i oklopnih vozila.

    Zastava M70 – srbijanska varijanta AK-47, automatsko oružje koje se proizvodi u Srbiji. Proizvodi se u državnoj fabrici “Zastava oružje” u Kragujevcu, služi za neutralisanje ljudstva i ima efektivnu daljinu gađanja do 410 metara.

    Snajper Zastava M76 – je poluautomatsko oružje za gađanje na velikim daljinama. Proizvodnja Srbija, iz državne fabrike “Zastava” u Kragujevcu. Ima domet pucanja na udaljenosti od 800 metara.

    M75 ručne bombe – oružje koje se koristi protiv ljudstva izvan i unutar zatvorenih prostora.

    Nakon napada na kosovsku policiju Radoičić je pobjegao u Srbiju. Prema informacijama Istrage on je ranjen. Do sada se nije pojavljivao u javnosti. Vlasti Srbije su saopćile da su ga u utorak uhapsile i da je naređeno dvodnevno zadržavanje. Nakon hapšenja, Radoičić je “priznao” da je oružje proizvedeno u Srbiji kupio u Tuzli.

    Dokument CIK-a demantuje Konakovića: Vukoja ipak stranački kadar HDZ-a

    Piše:
    Redakcija
    -

    Centralna izborna komisija BiH na sjednici održanoj 20. februara 2019. godine ovjerila je kandidatsku listu predlagača HDZ BiH za izbor delegata iz Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Na toj listi je bio i Marin Vukoja, sadašnji kandidat za sudiju Ustavnog suda BiH.

    Na listi koju je CIK ovjerio bila su imena: Dragan Čović, Borjana Krišto, Marin Vukoj, Renata Paškalj i Danijel Nikolić. Tada je u Dom naroda PS BiH izabran Čović, a Vukoja je ostao na poziciji sekretara Predstavničkog doma PS BiH.

    U njegovoj biografiji nema pravosudnog iskustva niti je ikada radio u pravosudnim institucijama.

    Zahtjev predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića je da se Vukoja imenuje za sudiju Ustavnog suda BiH. No, neki od zastupnika stranaka trojke mišljenja su da u Parlament FBiH treba biti upućena cijela lista uspješnih kandidata o kojima će se Parlament izjasniti, dok se iz HDZ-a ali i NIP-a oštro protive i žele samo ime Marina Vukoja uputiti na potvrđivanje.

    Mandat ustavnog sudije prestaje sa 70 godina života, a Vukoja bi prema tome mogao u Ustavnom sudu BiH ostati čak 25 godina jer ima 50 godina.

    Predsjednik NIP-a Elmedin Konaković koji očito najbolje zna o čemu je sve pregovarao sa predsjednikom HDZ-a i šta mu je obećao, kazao je u Rezimeu FTV-a kako Vukoja nije aktivista ni član političke stranke te da je to „po njemu čista stvar“.

    (NAP)

    Rok istekao, helikoptera nema: Vijeće ministara nije izdvojilo novac za nabavku američkih letjelica

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Dva dana su prošla otkako je istekao rok za osiguravanje sredstava za nabavku helikoptera Oružanim snagama BiH, a što je obećavao ministar odbrane Zukan Helez i uvjeravao da će OSBiH dobiti američke helikoptere.
    No, kako smo ranije upozoravali Bosna i Hercegovina mogla bi još neko vrijeme sačekati s projektom nabavke helikoptera za Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH, posebno nakon objave u Službenom listu BiH.

    „Sredstva u iznosu od 3.600.000 KM biće osigurana iz tekuće rezerve Budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za fiskalnu 2023. godinu i alocirana na projektni kod 0106240 – „VP nabavke helikoptera za MO i OSBiH“, ekonomski kod 821300, do kraja trećeg kvartala tekuće godine (najkasnije do 30. septembra 2023. godine)“, navedeno je u odluci objavljenoj u Službenom glasniku BiH.

    Prošao je 30. septembar i sada je jasno da još uvijek nisu osigurana sredstva.
    Riječ je o svojevrsnoj obmani jer prvobitna informacija da se kreće u realizaciju nabavke helikoptera, na koju su kao pristali i ministri iz SNSD-a očito je na dugom štapu.


    Ranije je Jasmin Emrić, zastupnik NES-a u Predstavničkom domu PSBiH za Patriju kazao da je ovo očito nova igra Milorada Dodika na sceni.

    „Dakle, novac nije osiguran. Tek treba da se osigura i to kako je utvrđeno do 30. septembra 2023. godine“, kazao je Emrić.

    I prošao je 30. septembar, a sredstva nisu osigurana. Jasno je da je odluka kojom se hvalio ministar Helez bila bacanje prašine u oči bh. javnosti.

    Bosna i Hercegovina je duži period planirala nabavku novih američkih helikoptera za potrebe Oružanih snaga BiH. A, morat ćemo još sačekati, jer će Vijeće ministara BiH morati ponovo odlučivati o nabavci helikoptera, jer bez novca se ne može. A, rokovi su im istekli.

    Podsjećamo, da je ministar odbrane BiH Zukan Helez izjavio kako će Oružane snage dobiti moderne i višenamjenske helikoptere.

    “Mi sto posto krećemo u to, dolaze američki helikopteri, moderniji i novi, koji imaju na sebi i borbene sposobnosti, a ne kao do sada što smo imali samo za gašenje požara i pomoć u nevolji. Ti helikopteri koje imamo osim što su ruski, stari su i neupotrebljivi”, govorio je Helez.

    I opet smo došli do porazne istine – jeste da se ‘krenulo u posao’, a koji će se opet završiti kada Milorad Dodik bude dao zeleno svjetlo.

    Posljednji put američki helikopteri dopremljeni su u decembru 2021. godine.

    (NAP)

    Kosovski premijer Albin Kurti za Istragu: Očekujemo da međunarodna zajednica pritisne Beograd da nam izruči teroriste koji su napali našu zemlju!

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Oni (teroristi) su dobili i političku podršku i logističku podršku i naoružanje i ratoborne vježbe od Beograda. I Beograd je nalogodavac”, kazao je u ekskluzivnom intervjuu sa Istragu sedmice Hayat TV-a kosovski premijer Albin Kurti.

    Svi oni koji su bili tu, rekao je Kurti, imali su državljanstvo Srbije.

    “Možda su neki od njih rođeni na Kosovu, ali oni su prešli sa druge strane granice kada su napali Banjskom manastiru u Zvenačnu”, rekao je Kurti.

    Istraga: Da li očekujete da će Srbija te ljude izručiti?

    Kurti: “Mi računamo i na pritisak Međunarodne zajednice da ove zločince i ove teroriste da se predaju našim organima sigurnosti i pravde”.

    Istraga: Da se predaju, da ih Srbija preda?

    Kurti: Srbija, putem međunarodne zajednice, trebala bi da preda druge članove koji nisu poginuli i nisu uhapšeni da služe kaznu poslije predaje i poslije sudskog procesa jer očigledno se radi o teroristima, radi se o ljudima koji su napali teškim naoružanjem i na ovaj način pokušali destabilizirati Kosovo. Oni nisu uspjeli u tome, ali to ne znači da ne treba da se sučeljavaju sa licem pravde.

    Istraga: Ali Srbija je zbog tih ljudi koji su poginuli proglasila dan žalosti

    Kurti: To znači da Srbija stoji iza njih i iznad njih. Službeni Beograd tu je dao naredbu da se napadne na Kosovu, ali mislim da su sada uvidjeli da takve terorističke organizacije i bande nemaju šanse sa našom policijom. Nemojte da zaboravljate da ovo nisu bande krijumčarenja niti su obični građani koji su preuzeli oružje. To su profesionalne snage paramilitarne snage koje ko zna gdje su ratovale prije, a sada su došli da ratuju na Kosovu. Kosovo je mirna demokratska i suverena država koja ne može dozvoliti takve napade i oni će se morati suočiti sa licem pravde i da dobiju kazne za to što su ubili Afrim Bunjakua i što su ranili alban Rašitija i što prekršili naš zakon i naš ustavni i javni poredak. Postoje dvije organizacije u Srbiji, možda imaju članove i na sjevernom dijelu Kosova, koji se zovu ‘Sjeverna brigada’ i ‘Civilna zaštita’. Mi smo ih proglasili terorističkim organizacijama u sjednici naše vlade 29. juna ove godine. 

    Istraga: Da li nene drug organizacije ili političke organizacije su povezane sa tim organizacijama?

    Kurti: Moguće je, ali mi smatramo da su direktno odgovorne ove dvije organizacije koje podržava službeni Beograd.

    Istraga: Službe iz Beograda ili službeni Beograd. Da li ima Moskve u ovom svemu?

    Kurti: Vjerovatno ima. jer sutradan kad se desio teroristički napad na našu državu, predsjednik Srbije se sreo sa Aleksandrom Bocan-Harčenkom u Beogradu, ruskim ambasadorom u Beogradu, koji je 26. septembra 2021. godine došao na granični prelaz između Kosova i Srbije i tu da inspektira pregrupisavanje raznih vojnih snaga i opreme vojske Srbije dok im je nad glavama bio MiG-29 koji je bio ili poklon Ruske Federacije ili Bjelorusije Srbiji 

    Istraga: Da li ste Vi zadovoljni reakcijom KFOR-a i EULEX-a?

    Kurti: Tokom cijelog dana smo bili u komunikaciji sa KFOR-om i EULEX-om. Dotakao se i toga da li je neko od međunarodnih zvaničnika tražio da puste teroriste sa sjevera Kosova. Kosovska policija je prvi responder, prva odgovara. Taj koji prvi odgovara, kad je uspješan, nema drugog koji je potreban. Drugi je EULEX, a treći je KFOR.

    Istraga: Da li je neko od međunarodnih zvaničnika tražio da pustite te teroriste

    Kurti: Niko nije to tražio i niko ne može da to traži. Ja sam demokratski premijer suverene države i ne radimo takve dogovore. Niko to nije tražio od mene niti je moguće jer zna unaprijed moj odgovor. Mislim da ni KFOR ni EULEX nisu umiješani u bilo kakve takve dilove. Pobjegli su teroristi jer teren je veoma brdovit i veoma dugačka granična linija između Kosova i Srbije. 

    Istraga: Vaše vlasti su objavile snimak Milana Radoičića na dan napada

    Kurti: Nije montiran snimak. To je snimak sa drona i on se vidi tu i to nije slučajnost. On je glavni koji sa jedne strane sjedi u Savjetu bezbjednosti Srbije, na sastanicima u Beogradu, a sa druge strane on rukovodi sa terorističkim organizacijama zajedno sa drugim kriminalcima kao što je Zvonko Veselinović i drugi. On je glavni što se tiče zločina koji su se desili na sjevernom dijelu Kosova. Mi smo uništili 16 laboratorija za proizvodnju droge, tokom ovih dvije i po godine, a čak devet od njih je na sjevernom dijelu Kosova. Dosta korupcije i kriminala koji se dešava na sjevernom dijelu Kosova je obavezno povezan sa imenom Radoičića koji je inače na crnoj listi i SAD i Velike Britanije

    Istraga: Da li ste zadovoljni reakcijom međunarodne zajednice koja je pozvala “sve strane na suzdržanost”?

    Kurti: Mislim da polako, ali sigurno, svi oni imaju jasan jezik time što veoma strogo osude ovaj teroristički zločinački pokušaj Srbije, čin agresije, sa kojim žele da destabilizuju Kosovo. Svi su oni malo više sada jasniji i sigurniji o tome šta se dešavalo. Ovo je mnogo bolje naspram situacije u polovini juna mjeseca kada su kidnapovana tri naša policajca, a još i danas međunarodna zajednica kaže da ne zna gdje se to desilo iako smo mi potvrdili i dali im činjenice da se to desilo u općini Leposavić, Republike Kosovo.

    Istraga: Kako komentarišete ovu usaglašenost Edia Rame i Aleksandra Vučića da KFOR treba preuzeti kontrolu na sjeveru Kosova?

    Kurti: Nama trebaju zajedničke patrole, naše policije i KFOR-a, na granici između Kosova i Srbije. Što se tiče drugih stvari, to je već utvrđeno. Bilo gdje na Kosovu prvi taj koji odgovara je naša policija, potom EULEX i potom KFOR. Ne mislim da ova formula treba da se mijenja. 

    Janusz Bugajski’s Washington View: Belgrade Manufactures Another Balkan War

    Piše:
    Redakcija
    -

    All evidence indicates that the Serb militia attack in northern Kosova on September 24 was orchestrated by Belgrade. The killing of a Kosova policeman and the use of an Orthodox monastery is part of a recurring pattern of provocations designed to achieve three goals: burying the talks for “normalization” between Serbia and Kosova, testing the international response to organized violence, and preparing the conditions for forcible secession.

    Dozens of well-armed Serb gunmen dressed in combat uniforms provoked the gunbattle with Kosova’s police near the border with Serbia. The immediate objective was to demonstrate that the government in Prishtina does not control the territory and that armed gangs can operate with impunity. The killing of three of the gunmen will also create martyrs for Serbian nationalists, with

    President Aleksandar Vučić claiming they were local Serbs no longer willing to tolerate “Kurti’s terror.” Belgrade is painting a mythical picture of repression and suffering among the Serbian minority even though Serbs in Kosova benefit from more collective rights than any minority in the Balkans.

    By creating numerous incidents, Belgrade hopes to destabilize the country and demonstrate that Prishtina is not a genuine partner. Over the past year, a number of incidents have been staged, including road blockades, election boycotts, attacks on municipal buildings, and violent assaults on policemen and NATO troops. The response of Washington and Brussels to each incident has assisted Vučić because “both sides” are blamed for the conflict and thereby reinforce the false narrative of minority repression.

    Regular provocations serve to delay and ultimately derail any talks mediated by the EU. Indeed, the onus has been placed on Prishtina to enable the formation of a Serbian “municipal association” before talks can proceed. In other words, the Albin Kurti government is expected to create the very structure that will partition Kosova. EU envoy Miroslav Lajčák and his US counterpart Gabriel Escobar together with the US and EU ambassadors act deaf whenever Vučić declares that he will never recognize Kosova and therefore never “normalize” relations. There is little point for dialogue if one party refuses to accept the existence of the other, as we are also witnessing in Russia’s attack on Ukraine.

    The second objective of the Serbian paramilitary attack is to test the response of Washington and Brussels and the reaction of the limited NATO contingent in Kosova. If NATO forces do not take strong measures to help Kosova’s police by patrolling the border and searching and disarming all criminal and militia formations in northern Kosova then Belgrade will conclude that it can pursue more intensive violence. If the Kosova Armed Force is not bolstered into a more sizeable and well-equipped regular army that can defend the country’s borders and launch the process of NATO accession then Belgrade will continue to send, fund, and arm Serbian militia groups with impunity. US and EU officials have failed to learn the crucial lesson of the wars in the 1990s – you only deter and defeat the aggressor by demonstrating superior force and willpower.

    The third Vučić objective is to develop a potential Donbas or Crimean scenario for Kosova. The plan for Kosova’s partition between Serbia and Albania floated during the Trump presidency and largely supported by Belgrade and Tirana has been shelved. Hence, Belgrade’s objective has shifted to disabling Kosova from functioning as an integrated state and controlling part of its territory. This is the underlying purpose of establishing a Serbian entity cloaked as a municipal association. However, because the government in Prishtina resists such suicidal moves despite international pressure, Vučić is now opting for outright violence. By staging armed clashes, he calculates that Western powers will lean even more heavily on Prishtina to allow for the creation of an autonomous Serb entity to prevent escalation.

    At the same time, Serbia’s security services are preparing for a broader rebellion in the northern municipalities. An attempted crackdown by Kosova’s police would then justify a direct Serbian military intervention. Belgrade has periodically paraded its military along Kosova’s northern borders and threatened to intervene to “protect” the Serbian population. These are evidently practice runs for infiltration, invasion, and occupation to enable the creation of a local Serbian security force and puppet administration. To deter such a scenario, NATO forces need to be significantly increased and armed with heavier equipment to confront any Serbian intrusions.

    The attack on Kosova would most likely be closely coordinated with the Serb entity in Bosnia-Herzegovina and with Russia. The Dodik government in Banja Luka can simultaneously pursue the separation agenda through a snap referendum, withdrawal of all Serb officials from Bosnian state institutions, the creation of a patrolled border with the Bosnian Federation, the deployment of armed militias, and the formal declaration of independence. The calculation would be to dissipate Western reactions by presenting a fait accompli in both Kosova and Bosnia. Provocations and acts of violence can also be staged in Montenegro to further distract Western attention. While Milošević picked off one target at a time during the 1990s, his pupil Vučić may decide to act concurrently on several fronts.

    This Greater Serbia scenario will also require the green light from Moscow, as the Kremlin seeks retaliation against the West for its massive military losses in Ukraine. Russia would provide political support, diplomatic cover, an information war justifying Belgrade’s intervention, finances, weapons, and volunteers, if any can be spared from the war in Ukraine. It will also bank on the naivety of Western officials currently managing the Balkans. For Belgrade, if the EU and US cannot deliver Serbia’s regional dominance and expand its territories then Moscow will be eager to assist especially as this serves Russia’s anti-Western strategic interests.

     

    (Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player)

    Istraga od Ibra do Banjske: Kad’ se (para)vojska s Kosova ne vrati

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Da sam samo prije desetak dana u majici sa bosanskim grbom prešao preko mosta na rijeci Ibar i pokucao na vrata Srpske liste, nisam siguran da bih reportažu pisao izvan bolničke sobe. Ali otkako je paravojna formacija Milana Radoičića u Banjskoj ubila narednika Afrima Bunjakua, a kosovska policija uzvratila još ozbiljnijom vatrom, iako je još formalno septembar, u Sjevernoj je Mitrovici počeo (srpski) listopad. Srpska lista je suštinski pala.

    I zato ovu reportažu pišem izvan bolničke sobe. Za razliku od Milana Radoičića koji je svoje priznanje pisao u sobi jedne od beogradskih bolnica gdje je smješten nakon što teško ranjen tokom kratkih borbi i malo dužeg bjekstva sa Kosova. Četvoricu Radoičićevih (para)vojnika saborci iz terorističke grupe su ostavili mrtve, da bi Informer i ostali Vučićevi kakofoni mogli napisati kako su im „Šiptari mučki pucali u usta“.

    Da biste došli do mjesta bitke u selu Banjska, morate proći tri punkta kosovske policije. I, na kraju, dođete do specijalaca koji su bili „na prvoj borbenoj liniji“.

    „Petnaest smo ih pogodili“, priča nam jedan od njih.

    Četvorica napadača službeno su mrtva. I svi su Srbi s Kosova.

    „One koje smo pogodili, a koji nisu s Kosova, uspjeli su izvući. Ove kosovske Srbe su ostavili“, objašnjava drugi specijalac.

    Tek kada vidite teren u Banjskoj, shvatite zašto je većina napadača pobjegla. Policija je napadnuta na samom ulazu u selo gdje je bila postavljena barikada. Napadači su se odmah izvukli prema manastiru koji je smješten 500 metara u brdu.

    „Napadači su imali dron. Oborili smo ga i onda su počeli da bježe. Jedan dio ih se sakrio u manastir, a drugi je nastavio da bježi“, prepričava kosovski specijalac.

    Ona kuća u ispred koje je snimljen Milan Radoičić, nalazi se dvadesetak metara od zidina manastira. Cestom koja razdvaja manastir i konak ispred kojeg je bio Radoičić, većina napadača se uspjela izvući i pobjeći u brda prema Srbiji.

    „Milan je sjeo u automobil i izvukao se šumskim putevima. Pratili smo ih dronom, ali su bili van dometa“, kaže treći specijalac.

    Kucamo na kapiju manastira Banjska.  Uzalud. Ali iz motorole pripadnika specijalne policije čujemo da su uočili pokrete u šumici iznad puta. Kasnije vidimo jednog sveštenika koji vozi motokultivator.

    „Pomoz’ Bog“, pozdravljam ga.

    „Bog ti pomog'o“, odgovara sveštenik i nastavlja: „Vi novinari ste dosadni. Ne mislim na Vas konkretno. Pitat ću igumana da li je raspoložen za razgovor pa Vam javim“.

    Nakon što je ušao u utvrđeni manastir, više ga nismo vidjeli. Malo kasnije ukazala su se dva vozila EULEX-a. Svoju specijalnu „operaciju“ obavili su iz auta. Brzo i efikasno su otišli na novi zadatak. Kosovski specijalci su ostali. Da čuvaju crkvu i tragove borbe koji će biti dokazi u nekim kasnijim krivičnim postupcima.

    Lokalno, srpsko stanovništvo nije raspoloženo za razgovor.

    „Kurir me zloupotrijebio. Da sam znao ne bih ništa govorio“, govori muškarac čija je kuća tik uz manastir.

    Ništa nije vidio. Samo je čuo.

    „Nisam glavu podigao“.

    Dolje, u podnožju, jake su policijske snage. I dva stara kamiona koja je Radoičićeva grupa koristila kao barikade.

    Sada je sve prohodno. I Albanci koji žive u blizini donose specijalcima piće i sendviče. Bez Vučićevog parizera.

    Vođu terorističke grupe Milana Radoičića već sedam dana niko nije vidio. U njegovo ime prvo je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Onda je advokat Goran Petronijević čitao navodno Radoičićevo pismo u kojem je rekao sa je sve uradio sam. I, na kraju je MUP Srbije saopćio da se Radoičić odazvao pozivu MUP-a Srbije i da je dao izjavu. No, Radoičića niko nije vidio od nedjelje ujutro kada su ga kamere sa dronova kosovske policije snimile ispred manastirskog konaka.

    U petak je kosovska policija pretresla „vjekovno ognjište“ Milana Radoičića. Skupa sa bazenima i skupocjenim automobilima. Milan je u Beogradu. Piše pisma čije skraćene verzije prije objave čita predsjednik Srbije.  Jer, kako to u razgovoru za Istraga.ba, reče kosovski premijer Albin Kurti – Beograd stoji ispred njih i iznad njih.

    Vučić, tvrdi Zapad, gomila vojsku na granici sa Kosovom. Ali i Kosovari su spremni.

    1...262728...194Stranica 27 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj