Jučer su u Podgorici održani lokalni izbori na kojima je najbolji rezultat ostvarila Demokratska partija socijalista (DPS) osvojivši 29,9 posto glasova, odnosno 19 mandata od ukupno 58 koliko ima Skupština grada. Rezultat bi mogao dovesti do toga da vlast u Crnoj Gori čiju okosnicu čine Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate, izgubi kontrolu nad glavnim gradom, s obzirom da ima manje mandata nego opozicija.
Lista PES-a i Demokrata (Evropa sad – Demokrate – Još jače – prof. dr Saša Mujović) osvojila je samo 21,8 posto glasova, odnosno 14 mandata.
Podgorički izbori su organizovani nakon što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović napustio PES, odnosno sukoba sa predsjednikom stranke i aktuelnim premijerom Crne Gore Milojkom Spajićem, a što je ishodilo obaranjem gradske većine.
Milatovićeva lista (Za bolju Podgoricu), koju je činila i URA, stranka bivšeg premijera Dritana Abazovića, osvojila je 10,5 posto glasova što će joj osigurati šest mandata.
Srpske stranke krajnje desnice NSD i DNP (“Za budućnost Podgorice – Grad svih nas”) osvojile su 20,2 posto glasova, odnosno 13 mandata.
Lista SDP-a i SD-a (Evropski savez – Boris Mugoša) osvojila je 5,4 posto glasova osiguravši tri mandata. Dva mandata osvojila je Stranka evropskog progresa (SEP) koju predvodi nekadašnji član DPS-a i bivši premijer Duško Marković, isto toliko lista Preokret. Bošnjačka stranka nije prešla cenzus (1,2) iako je na izbore izašla na manjinskoj listi.
Ukupno su opozicione partije dobile 32 mandat, a za formiranje gradske vlasti dovoljna je većina od 30 ruku.
Vlast bi mogli formirati DPS, zajednička gradska MIlatovića i URA-e, Evropski savez, SEP i Preokret, ali postoje i druge kombinacije.
Iako ne baš respektabilan rezultat za listu predsjednika države, od Milatovića će zavisiti formiranje većine u Podgorici. To ga stavlja u ozbiljnu dilemu, ići sa PES-om koji je netom napustio i time obesmisliti izlazak iz stranke ili sa DPS-om, čiju vlast je rušio kao zajednički kandidat PES-a, Demokrata i stranaka krajnje srpske desnice na predsjedničkim izborima 2023. godine dobivši preko 200 hiljada glasova.
Predsjedniku DPS-a Danijelu Živkovići sigurno nije puno jednostavnije jer ulazak u gradsku vlast sa dijelom stranaka koje su na krilima litija srušile vlast Mila Đukanovića sigurno neće ostaviti puno prostora za kritiku onih stranaka koje su odlučile postati dio Spajićeve vlade, kao naprimjer Bošnjačke stranke.
S druge strane loš rezultat u Podgorici ozbiljno narušava legitimitet Spajićeve vlade, što će povećati pritisak da se raspišu novi parlamentarni izbori, a ujedno pokazuje da julska rekonstrukcija vlade i nije podigla njegovu popularnost. Podsjećamo, u julu su se Vladi osim Bošnjačke stranke priključile stranke krajnje srpske desnice, Nova srpska demokratija (NSD) i Demokratska narodna partija (DNP)
Također, rezultat u Podgorici pokazao je da glasači Bošnjačke stranke nisu odreagovali identično na odluku da BS sudjeluje u crnogorskoj vladi. Dok su izborni rezultati u Gusinju odlično pozicionirali BS gdje je uduplala broj mandata, podgorički su bez sumnje razočarenje za lidera Ervina Ibrahimovića.
Ne vrijedi nabrajati šta je sve pogrešno u govoru Kenele Zuko na jednom stranačkom skupu u Vogošći jer je zapravo sve pogrešno. Od načina na koji govori pa do sadržaja tog govora. Najmanje što je mogla uraditi je izviniti se. To je i uradila. No, može li i treba li Kenela Zuko nakon ovakovog istupa ostati na čelu Asocijacije žena SDA. Ukratko, ne može i ne treba. No, o tome ne donose odluku građani pa ni glasači SDA, već stranački organi koji bi trebali preuzeti odgovornost i pokazati da ne prihvataju podjele i uvrede kakve je izgovorila Zuko na nekom sijelu.
No, je li problem samo Kenela Zuko? Nije. A evo i zašto.
U medijskom prostoru u BiH svakodnevno smo bombardovani različitim izjavama i stavovima političara koji su možda i gori i oštriji od ovoga što je Zuko izgovorila, ali njena dodatna krivica je što se takav stav pripisuje cijeloj SDA.
A sjećamo se još uvijek izjave lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića koji je iskazivao superiornost jednog kandidata jer je “genetski predodređen”, jer je sin jednog oca, da bude to što jeste. Konaković je naknadno tumačio tu svoju izjavu, ali već je bilo kasno. No, on od tog stava nije odustao. S ove vremenske distance kad je sin ipak u nekim stvarima bio kontra Konakovića pitanje je da li šef NIP-a ima isto mišljenje.
Kada je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Dragan Mioković u jednom intervjuu prenosio riječi svog kolege Damira Nikšića koji na sjednicama pravi “one man show” pa u tom svom izričaju udrobi svega i svačega, da za Bošnjake kaže “bošnjevici” to nije izazvalo baš žestoke reakcije. A Bošnjaci su najveće žrtve agresije na BiH. Posebno Bošnjaci Istočne Bosne, Podrinja, Krajine. No, ono što izgovore Damir, Dragan i Dino brzo se zaboravi. Jer važnije je i gore šta kažu žene iz SDA.
Kada je Edin Forto za britanski Guardian poručio da su u Sarajevu izgleda “seljaci dobili rat” reakcije su trajale tek koji dan. Nije više ni bitno što je tvrdio da je govorio o kulturi i muzičkoj sceni. A u tom “seljačkom” Sarajevu Forto koji se pravda da nije Bošnjak dobio je priliku da bude premijer KS. U historiji tog seljačkog Sarajeva pisat će da je Edin Forto bio prvi čovjek najbogatijeg kantona u BiH. U istom onom Sarajevu kojeg je zapaljenog napustio i poručio da se “ovdje više ne vraća”. Danas je Forto iz reda ostalih ministar u Vijeću ministara BiH. Možda se njemu ipak isplatilo otići.
Njegovoj stranačkoj kolegici Miomirki Melank u Sarajevu smeta preglasni ezan pet puta dnevno nazivajući to upornim i bezobraznim ispiranjem mozga. No, ni to nije uvrijedilo nikoga kao što je to uradila osoba s početka teksta.
Kada je zastupnica Naroda i pravde Mia Karamehić-Abazović 1000 mladih koji su ispunjavanjem svih propisanih kriterija dobili pravo na subvenciju za kupovinu prve nekretnine po pozivu Vlade KS i koje su im isplaćene u najmanjem iznosu otkako se provodi projekat, nazvala hiperprivilegovanom kastom i tada su reakcije trajale koji dan. Od tada do danas ostao je istoimeni naziv FB grupe koji već četiri puta izlazi na proteste jer nikada više nisu dobili ni jednu marku razlike subvencije.
Mladi premijer KS Nihad Uk prvo im je poručio da su “šačica glasnih”, a onda i da para nema. Ali zato para ima za stranačke ljude kojima se ugovorima o djelu izvlače stotine hiljada KM. Počevši od Uka, pa do ostalih ministara u Vladi KS, Vladi FBiH, Vijeću ministara BiH. Svugdje gdje je trojka preuzela vlast.
Kada je Nermin Nikšić odbio potpisati izjavu o Srebrenici koju je 2021. godine bošnjačkim liderima ponudio reisul-ulema Husein ef. Kavazović to je opravdao stavom da je SDP multietnička stranka i da ne želi podilaziti tvrdnjama neprijatelja da je Sarajevo bošnjačko. No, Nikšićev SDP sa NIP-om i Našom strankom godinama je vlast u Sarajevu, a do danas Kanton Sarajevo nije ispunio zakonsku obavezu o osnivanju Ureda za Srebrenicu. Čija je to sramota? Trojke ili SDA? Čija je sramota bila objava videa odlaska Rame Isaka pod rotacijama i uz muziku u Memorijalni centar Potočari?
Kada je Milorad Dodik na jednom sastanku u Konjicu koalicionim partnerima opsovao genocid samo jedan od njih je napustio taj sastanak. Bio je to Kemal Ademović koji je rođen u Srebrenici. I nikada više nije pozvan za pregovarački sto.
Ako bih morala izdvojiti samo jedan segment koji Zuko nije smjela izgovoriti u tom obraćanju bila bi to riječ Srebrenica. I kao novinar i kao čovjek biram riječi da nikada nikoga ne uvrijedim pišući o Srebrenici i genocidu. Biram riječi kada pišem o pronađenim posmrtnim ostacima identifikovanih žrtava. O majkama i njihovom bolu. Kada pišem o tabutima. Može li se za tabut reći ispraćaj. Ili je ispraćaj kolone s tabutima. Vagamo svaku riječ tih julskim dana, a i mimo jula.
A zamislite samo da vam neko u lice opsuje genocid, najveću patnju Bošnjaka protekle agresije. Da vam u lice opsuje svaku žrtvu koja još nije pronađena jer politika koju je naslijedio štiti počinioce genocida. A vi s njim pregovarate. E to je ono na šta stalno trebamo reagovati.
Slučaj Zuko ili nešto slično vjerovatno će se nekada nekome ponoviti. Ali bi bilo dobro da iz tog političkog blata zauvijek ostave Srebrenicu i žrtve.
Pad proizvodnje električne energije. Pad izvoza električne energije. Pad proizvodnje mrkog uglja. Pad proizvodnje koksa. Pad izvoza uglja. Povećanje uvoza električne energije. Povećanje uvoza uglja.
To su, ukratko, podaci Federalnog zavoda za statistiku koji se odnose na energetiku u Federaciji BiH. Statističari su poredili prvih osam mjeseci prošle, 2023. godine i prvih osam mjeseci ove, 2024. godine. I evo pokazatelja i poređenja.
Tokom prvih 8 mjeseci 2024. godine u FBIH uvezeno je 757 GWh.
Tokom prvih 8 mjeseci 2023. godine u Federaciju Bih je uvezeno je 531 GWh. Tokom prvih 8 mjeseci 2021. godine u FBIH uvezeno je 543 GWh, a u 2022. godini uvezeno je el. energije u FBIH 264 GWh. Dakle, tokom posljednje četiri godine Federacija je najviše električne energije uvezla ove, 2024. godine.
Tokom prvih 8 mjeseci 2024. godine iz FBIH izvezeno je 870 GWh. U istom periodu 2023. godine iz FBIH izvezeno je 1.352 GWh. Tokom prvih 8 mjeseci 2021. godine iz FBIH izvezeno je 2.428 GWh, a u 2022. godini iz FBIH izvezeno je 1.102 GWh. Poredeći posljednje četiri godine, najlošiji rezultati kada je u pitanju izvoz elekrtične energije ostvareni su ove, 2024. godine.
Kada pogledamo 2024. godinu i uvoz električne energije i uporedimo sa 2022. godinom uvoz je porastao tri puta.
Kada pogledamo 2024. godinu i izvoz električne energije i uporedimo sa 2021. godinom izvoz je pao za tri puta.
Istovremeno, kada uporedimo prvih osam mjeseci 2023. godine u odnosu na prvih osam mjeseci 2024. godine uvoz je porastao za 40%, a pad izvoza iznosi preko 60%.
Sada ćemo uporediti proizvodnju el. energije za prvih 8 mjeseci 2021. godine i prvih 8 mjeseci 2024. godine. U FBIH je tokom prvihosam mjeseci 2021. godine proizvedeno ukupno 6.211 GWh.
U FBiH je za prvih osam mjeseci 2024. godine proizvedeno ukupno 5.552 GWh. Ovo je pad od 11% u proizvodnji el. energije.
Istovremeno, u 2023. godini proizvedeno je ukupno 5.083 GWh i ovo je pad u proizvodnji u odnosu na godinu prije od 10%.
Kada pogledamo ove podatke, a posebno uvoza/izvoza el. energije dobijemo objašnjenje zašto je došlo do povećanja cijene el. energije i shvatite da sa ovim pokazateljima možemo očekivati dalji rast cijene el. energije.
KAda je u pitanju proizvodnja mrkog uglja i ona je u padu. Recimo, tokom porvih osam mjeseci proizvedeno je 2,8 miliona tona mrkog uglja. U istom period ove godine proizvodnja je pala na 2,4 miliona tona. Proizvodnja lignita je povećana sa 814 hiljada tona na 955 hiljada tona. No, lignit je ugalj srednje kalorične vrijednosti, dok je mrki ugalj visokokalorični ugalj.
Logično bi bilo postaviti pitanje da li je Vlada FBIH napravila tematsku sjednicu o dramatičnom pada izvoza ili dramatičnom rastu uvoza el. energije. Pitanja možemo postaviti, ali odgovora neće biti jer su sada su na sceni stručnjaci koji govore samo “istinu”. Svi parametri uvoza i izvoza iz BIH, industrijske proizvodnje, uvoza/izvoza el. energije su takvi da govore u kakav kolaps idemo. Ali umjesto rasprava i protesta zbog energetskog kolapsa koji nam prijeti, u Sarajevu se organiziraju protesti zbog pasa lutalica.
“Ako bude potvrđena, presuda (Kovačević) bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane.”
Ova rečenica, napisana u izvještaju OHR-a upućenom prošle godine Vijeće sigurnosti UN-a, najbolje ilustruje namjere visokog predstavnika Christiana Schmidta glede presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH.
Obratite pažnju na dva detalja u Schmidtovoj rečenici s početka ovog teksta. Prvi – Schmidt u novembru 2023. godine piše: “ako presuda Kovačević bude potvrđena” i drugi – “mogla bi dodatno podijeliti političke stranke u BiH”.
Visoki predstavnik, dakle, upozorava UN da bi potvrda presude u slučaju Kovačević mogla otežati provedbu drugih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na bh. izborno zakonodavstvo i Ustav BiH. Što znači da Schmidtu problem ne predstavljaju presude Sejdić-Finci protiv BiH, Šlaku protiv BiH, Zornić protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH, već isključivo presuda Kovačević protiv BiH. A evo i zbog čega.
Provedba svih navedenih presuda, osim presude Kovačević, ostavlja mogućnost ugrađivanja u Ustav BiH zahtjeva HDZ-a BiH. Samo presuda Kovačević isključuje svaki HDZ-ov zahtjev. Sad detaljno analiziramo presude.
Presuda Sejdić-Finci protiv BiH
Postupak u ovom predmetu pokrenut je s dvije aplikacije (br. 27996/06 i 34836/06) protiv Bosne i Hercegovine, koje su 3. jula i 18. augusta 2006. Sudu podnijela dva državljanina Bosne i Hercegovine Dervo Sejdić i Jakob Finci. Oni su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Oni su se pozvali na član 3., 13. i 14., član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.
Nakon sveobuhvatnog razmatranja aplikacije Europski sud za ljudska prava je 22.12.2009. godine presudio da postoji kršenje člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te presudio da postoji povreda člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Ova presuda bi bila provedena brisanjem etničkih odrednica u Ustavu BiH, pa bi, tako, Republika Srpska birala jednog člana Predstaništva BiH, a Federacija BiH dva člana Predsjedništva BiH. Postoji i mogućnost da, recimo, pored etničke odrednice bude navedeno da RS bira člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i ostalih, a Federacija iz reda hrvatskog naroda i ostalih i bošnjačkog naroda i ostalih. Time bi presuda Sejdić-Finci bila provedena, HDZ-u bi bi bila ostavljena mogućnost da kroz izmjene Izbornog zakona BiH uvede takozvanu plutajuću izbornu jedinicu. U tom slučaju članovi Predsjedništva BiH iz Federacije bi se birali tako što bi jedan član Predsjedništva bio onaj koji bi na teritoriji cijele Federacije osvojio najviše glasova, dok bi drugi član Predsjedništva BiH postao onaj ko bi pobijedio u kantonima u kojima prvorangirani nije pobijedio. Na taj način bi kantoni sa većinski hrvatskim stanovništvom imali zagarantiranog člana Predsjedništva BiH. bez obzira na to koliko on u zbiru osvojio glasova.
Presuda Azra Zornić protiv BiH
U predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine postupak je pokrenut po aplikaciji (br. 3681/06) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnijela državljanka Bosne i Hercegovine Azra Zornić dana 19.12.2005. godine. Europski sud za ljudska prava je dana 24.06.2014. godine, donosi konačnu i obvezujuću presudu.
Azra Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od „konstitutivnih naroda“, nego kao građanka Bosne i Hercegovine, iz tog razloga je Sud ocjenio da je ovaj predmet identičan predmetu Sejdić i Finci. Iako se, za razliku od aplikanata u tom predmetu koji su romskog i jevrejskog porijekla, aplikantica u ovom predmetu ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje određene skupine, i ona je onemogućena da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda po osnovu njenog porijekla.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; Sud je, također, presudio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
I ova presuda se može provost na sličan način kao presuda Sejdić-Finci uz pogodovanje HDZ-u BiH. Dovoljno je samo izbrisati etničke odrednice u Ustavu i izmijeniti Izborni zakon BiH na način da se uvede “plutajuća izborna jedinica”.
Presuda Ilijas Pilav protiv BiH
U predmetu Pilav protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 17.05.2016. godine. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 41939/07) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine Ilijaz Pilav dana 24.09.2007. godine. Aplikant se žalio osobito zbog zakonske nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da glasa za pripadnika svoje zajednice za tu funkciju. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Aplikant je iz Srebrenice i izjašnjava se kao Bošnjak (jedan od „konstitutivnih naroda“). U vrijeme podnošenja aplikacije Sudu bio je član Narodne skupštine Republike Srpske. Godine 2006, kao kandidat Stranke za BiH, aplikant je podnio svoju kandidaturu za izbore 2006. godine za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Dana 24.07.2006. godine, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine donijela je odluku kojom se odbija njegova kandidatura. U obrazloženju je rečeno da aplikant ne može biti biran u Predsjedništvo s teritorije Republike Srpske s obzirom na to da se izjašnjava kao Bošnjak. Prema članu V Ustava i članu 8.1 stav 2. Izbornog zakona iz 2001. godine, kandidat za Predsjedništvo iz tog entiteta mora biti Srbin. Dana 20.09.2006. godine, Stranka za BiH i aplikant su se žalili Ustavnom sudu BiH pozivajući se na povredu člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Dana 29.09.2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe (odluka br. AP 2678/06).
Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva BiH usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Sud je ocijenio da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12, te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u pogledu nemogućnosti aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH.
I ova presuda se, po uzoru na Sejdić-Finci, može provesti brisanjem etničke odrednice. Tako bi, recimo, Bošnjaci iz RS-a stekli pravo da budu birani u Predsjedništvo BiH. Istovremeno, izmjenama Izbornog zakona BiH bi HDZ-u moglo biti omogućeno da dobije “plutajuću” izbornu jedinicu.
Presuda Svetozar Pudarić protiv BiH
Svetozar Pudarić je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava podnio zbog aplikantove nemogućnosti da se kao državljanin Bih srpske nacionalnosti s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Europski sud je u ovoj presudi istakao da je već utvrdio da sličan ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju i kršenje člana 1. Protokola br. 12 u presudi Pilav protiv BiH, koja se ticala nemogućnosti Pilava etničkog Bošnjaka s prebivalištem u Republici Srpskoj, da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.
Sud je, također, istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa referencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom BiH iz 2001. godine. Sud je ponovio da se nijedna zakonska odredba domaćeg zakona ne smije tumačiti i primjenjivati na način nespojiv sa obvezama država prema Konvenciji, posebno ako bi to bilo u suprotnosti sa zabranom diskriminacije i šire s načelima na kojima se temelji Konvencija. To zasigurno vrijedi i za tuženu državu, čiji vlastiti Ustav Konvenciji daje “prioritet nad svim ostalim zakonima”.
Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju na tu temu, Sud je presudio da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Stoga je Sud presudio da je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Provedba je identična provedbi presuda Sejdić-Finci, Zornić i Pilav. I ova presuda ostavlja mogućnost uvođenja “plutajuće izborne jedinice” kojom bi se prihvatili zahtjevi HDZ-a BiH i Zagreba.
Presuda Samir Šlaku protiv BiH
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 3.05.2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, Samir Šlaku dana 8.08.2012. godine. Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Brisanjem etničke odrednice kada je u pitanju Predsjedništvo BiH i uvođenjem kvote nacionalnih manjina u Domu naroda PS BiH i i ova presuda bi bila provedena. No, i ona ostavlja mogućnost uvođenja plutajućeg kantona u korist HDZ-a BiH.
Presuda Slaven Kovačević protiv BiH
Suština ove presude je to da je u njoj, pored etničke, utvrđena i teritorijalna diskriminacija. Evropski sud za ljudska prava, faktički, navodi da je legitimno predstavljanje diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH se, prema ovoj presudi, moraju birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.
Prvedba ove presude, faktički, onemogućava prihvatanje zahtjeva HDZ-a BiH kada je u pitanju izborno zakonodavstvo. Pravosnažna presuda u slučaju Kovačević eliminira svaku mogućnost treće izborne jedinice.
Senat Sjedinjenih Američkih Država započeo je istragu o poslovnim aktivnostima najbližih članova porodice republikanskog kandidata za predsjednika Donalda Trumpa u Srbiji, piše Politicki.ba.
Ron Wyden, predsjedavajući Finansijskog komiteta Senata Sjedinjenih Američkih Država, uputio je zahtjev da mu se dostave detalji aktivnosti Ivanke Trump, Donaldove kćerke i Jareda Kushnera, njegovog zeta.
Osim Srbije, Wyden traži detalje aktivnosti Trumpove kćerke i zeta u Albaniji, ali i Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i na Tajvanu.
No, posebno je detaljan kada su poslovi Trumpovog zeta i kćerke u Srbiji i Albaniji u pitanju!
U pismu od prije tri dana, američki senator obraća se glavnom pravnom savjetniku investicijske firme Affinity Partners od koje traži detalje o njihovom poslovanju “sa stranim investitorima, uključujući i strane vlade, koji Affinityju plaćaju stotine miliona dolara kao naknade za usluge investitorskog savjetovanja”.
“Iako cijenim dosadašnju kooperativnost Affinityja, informacije koje su dostavljene samo su pojačale zabrinutosti da investicije u fondove kojima upravlja Affinity predstavljaju sukob interesa bez presedana”, napisao je američki senator.
On posebno ističe da aktivnosti ove firme izgleda da nisu motivirane komercijalnim razlozima već “prilikom da se novac stranih vlada upumpa članovima porodice predsjednika Trumpa, konkretno – Jaredu Kushneru i Ivanki Trump”.
Wyden navodi da je u protekle tri godine Affinity zaradio oko 157 miliona dolara od stranih vlada i da je u tom iznosu i 87 miliona dolara iz Saudijske Arabije.
Novac nije investiran, a firma je saudijskoj vladi zaračunavala “ogromne naknade” što kod senatora samo pojačava mišljenje da je “Affinity najvjerovatnije dio kompenzacijske sheme koja uključuje američke političke zvaničnike”, a s ciljem zaobilaženja Zakona o registriranju stranih agenata (FARA).
Wyden nadalje navodi i primjere vlada Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i tajvanskog milijardera Terryja Goua koji plaćaju ogromne naknade za usluge Affinityja i ističe da ima izrazite sumnje u regularnost tih poslova.
Kao posebno, potencira činjenicu da je ova firma odbila otkriti identitet još jednog stranog investitora.
Svi oni su se obavezali uložiti ukupno oko 3 milijarde dolara u investicijski fond kod Affinityja do kraja 2026. godine.
Investicija nema, ali klijenti uredno plaćaju velike naknade za usluge američke firme. Do sada je to akumulirano na skoro 160 miliona dolara.
“Uslovi sporazuma stranih klijenata sa Affinityjem su takvi da stvaraju sukob interesa koji uključuje i članove porodice predsjednika, što je nezabilježeno i po obimu i po obuhvatu.
Investicijski sporazumu Affinityja postavljeni su tako da ističu baš na polovini drugog potencijalnog mandata Donalda Trumpa na čelu SAD. Pošto je Affinity u cjelosti u vlasništvu Jareda Kushnera, ovo dovodi do situacije u kojoj vlade Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, imaju značajan utjecaj na Trumpovu porodicu jer mogu zaprijetiti da će povući investicije i prekinuti isplaćivati milione dolara naknada Kušneru, te samim tim i Ivanki Trump, kćerki Donalda Trumpa”, stoji u dopisu.
Alerički senator ne krije da smatra da se ovim ulaganjima, ustvari, nastoji utjecati na američku (vanjsku) politiku i donošenje odluka “koje bi mogle biti u suprotnosti sa američkim nacionalnim interesima”.
Senator Wyden dalje navodi da su Kushner i Ivanka Trump već ranije objavili da nemaju ambicije vraćati se na neku od pozicija američke vlasti, ako Donald Trump bude izabran za predsjednika SAD na novembarskim izborima ove godine.
Wyden dalje piše da je upadljivo da od ukupno 3 milijarde dolara, koliko fond koji vodi Kushner ima na raspolaganju u periodu od pet godina, Affinity je u skoro tri godine uspjela mobilizirati tek 1,1 milijardu dolara. A svo to vrijeme od klijenata je naplaćivala visoke iznose za svoj nerad.
“Ovo samo, dakle, dodatno pojačava pitanje zašto vlade Saudijske Arabije i Katara, koje imaju duboke džepove, uzimaju za pružaoca usluga relativno novu Kushnerovu investicijsku firmu, ako ne zbog toga da imaju utjecaj na porodicu Trump”, navodi predsjednik Odbora za finansije Senata SAD.
Kao posebno indikativne detalje, Wyden navodi da su eksperti saudijske vlade 2021. godine boravili u SAD i imali sastanke s Affinityjem. Njihov zaključak je bio da se treba odbiti ponuda koju su dobili, jer ne zadovoljava ni minimum uslova.
No, krunski princ Mohamed bin Salman odbacio je takav stav i naredio zaključivanje ugovora.
Wyden se u nastavku pisma glavnom pravnom savjetniku Affinityja posebno osvrće na Srbiju i Albaniju.
Tamo Kushner i njegova supruga planiraju investirati više od milijardu dolara u nekretnine u centru Beograda, te albanskoj obali. Posebno je Trumpova kćerka (Jaredova supruga) Ivanka zainteresirana za investicije u Albaniji. Senator Wyden ističe da su vlade Srbije i Albanije direktni akteri ovih poslova, da su se obavezale osigurati neophodne dozvole i ostale papire prije početka radova. Također zvanični Beograd i Tirana imat će kontrolnu ulogu i tokom izvođenja radova “čime se potencijalno stvara kontrola nad ovim mogućim investicijama članova porodice predsjednika SAD”.
“Na primjer, beogradski projekat na mjestu objekta koje je bombardirao NATO uključivat će i muzej koji je opisan kao spomenik “žrtvama NATO-agresije””. Apsolutno je neprihvatljivo da bilo koja strana vlada traži od američke firme da učestvuje u takvoj vrsti anti-američkog historijskog revizionizma. Riječ je o potezu kojim se “peru ruke” onih koji su provodili etničko čišćenje i genocid. Ovim bi se činom, nadalje, lažno označio NATO kao napadač. Užasno je da bi firma koju su osnovali i čiji su vlasnici članovi porodice bivšeg i potencijalnog budućeg predsjednika SAD mogla pristati na takvo nešto”, napisao je senator Wyden dalje.
U svom pismu američki senator naglašava i da su osnivači, ljudi u upravi, kao i osobe koje je angažirao Affinity svi ili gotovo svi zvaničnici bivše Trumpove administracije, prenosi Politicki.ba.
Posebno se ističe Kushner, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg američkog predsjednika.
Wyden stoga upozorava da bi takav splet mogao značiti i zloupotrebe položaja i kreiranje “rupa u zakonu” kako bi se izbjegla odgovornost zbog toga.
Pred kraj pisma, američki senator vraća se na poslove Kushnera i njegove supruge Ivanke u Srbiji i Albaniji.
Od Affinityja je zatražio da mu dostavi “spisak svih mjesta u Srbiji koja su razmatrana kao pozicije za gradnju”, te da uz to dostave i spisak partnera firme i detalje plana razvoja za svaku od pozicija gradnje.
Zatražio je i dolarsku vrijednost svake potencijalne investicije u građevinu ili građevine u Srbiji, uključujući i iznose novca koji su u taj projekat planirali uložiti srijanski partneri.
“Detaljan opis uslova svih sporazuma između Affinity i Vlade Srbije u vezi s razvojem građevinskih projekata u Srbiji. Tu trebaju biti i specifini detalji o finansijskim interesima Vlade Srbije u svakom od projekata, uloga Vlade Srbije u svakom od njih, te svi detalji sporazuma o raspodjela prihoda između Affinityja i Vlade Srbije, po svakom od projekata ulaganja u nekretnine”, napisao je senator Wyden dalje.
On je zatražio i listu svih dozvola koje vlasti Srbije trebaju dati za svaki od projekata koji je planiran ili razmatran, s napomenom dokle se došlo u sakupljanju papirologije.
Senator Wyden je zatražio i da mu se dostave kopije svih komunikacija između Affinityja i Vlade Srbije s posebnim akcentom na razmjene poruka koje je s njima imala Ivanka Trump.
Pismo Wydena nije ni malo bezazleno.
Osim što je ovaj demokratski senator poznat kao zagriženi liberal, protivnik olahkog potezanja za oružjem i zagovornik ograničavanja sloboda po 2. amandmanu Ustava SAD (prava vlasnika oružja), on je i tvrdokorni zagovornik poštivanja univerzalnih prava i sloboda i zastupnik slabijih.
Wyden je, na primjer, bio protiv američkog napada na Irak 2002. godine, a oštro je kritizirao i operaciju SAD u Afganistanu, piše Politicki.ba dalje.
Za razliku od mnogih senatora, ove godine mu nije reizbor. Izabran je ponovo u gornji dom američkog parlamenta prije dvije godine i u Senatu će ostati do kraja 2026., nakon čega može obnoviti mandat.
Njegovo pismo dolazi u isto vrijeme kada je u Beogradu boravio sin Donalda Trumpa, Donald Trump Mlađi. On je tada imao radnu večeru s predstavnicima poslovne zajednice Srbije i – navodno – regiona.
“Visoki predstavnik će pristati da Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR) pruži nezavisne informacije u svojstvu “prijatelja suda” (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima. To je uobičajena praksa”, objavio je OHR.
Iz ureda Christiana Schmidta medijima su, kao “odgovor” na brojna pitanja u vezi s nastojanjem visokog predstavnika da se umiješa u predmet Kovačević, poslali “stav”.
Nekakav “Odjel za strateško komuniciranje i press” poslao je pamflet koji vrvi neistinama.
Najprije NIJE TAČNO da će Schmidt “pristati pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije”.
Visoki predstavnik je svim silama upr'o da se uvali u raspravu Velikog vijeća ECHR-a o slučaju Kovačević protiv BiH. U tu svrhu, po prvi put, nije angažirao Pravni odjel OHR-a, već britansku advokatsku firmu. Zašto?!
Onda, apsolutno ne stoji ni stav da se radi o “nezavisnim informacijama”.
Schmidt je, naime, u izvještaju pred Ujedinjenim nacijama iz novembra 2023. godine rekao:
“Ukoliko bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti bh. političke stranke po pitanjima reforme Ustava, čime bi provedba ECHR-a [presude Sejdić i Finci] i odluka Ustavnog suda [između ostalog: Ljubić i Komšić] postala još izazovnija, jer zahtevaju ustavne amandmane. Za implementaciju je potrebna snažna međunarodna posvećenost u olakšavanju i puno angažmana unutar društva kako bi ovi amandmani bili prihvatljivi za sve konstitutivne narode i ostale, osiguravajući nediskriminaciju”.
Time je svoje stavove usaglasio sa pozicijom Vlade Hrvatske.
A Hrvatska aktivno i svim sredstvima radi na tome da obori prvostepenu odluku ECHR-a u slučaju Kovačević.
Time je Schmidt izgubio “nezavisnost” i postao – opet – megafon politike zvaničnog Zagreba.
Ovaj tekst smo počeli citatom iz OHR-a u kome se kaže i da Schmidt želi kao “prijatelja suda” (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima”, iznijeti argumentaciju.
E TEK TO NIJE TAČNO!
Politicki.ba je provjerio.
Christian Schwarz-Schilling, Miroslav Lajčak i Valentin Inzko NIKADA nisu istupali pred ECHR u Strazburu.
Pravni odjel OHR-a jeste. Ali, da ponovimo, ni Schwarz-Schilling, ni Lajčak, a ni Inzko nisu!
Osim što je iznio neistinu da će “pristati… pružiti…”, Schmidt je iznio neistinu i o angažmanu drugih visokih predstavnika.
ZAŠTO?
Politicki.ba poslao je upit OHR-u. Bili smo maksimalno jednostavni – zamolili smo ih da nam nabroje visoke predstavnike koji su svjedočili ili na bilo koji drugi način lično istupali pred ECHR.
Nismo dobili odgovor.
“Odjel za strateško komuniciranje i press” ne može ni odgovoriti jer su već ranije, u ime Schmidta, iznijeli neistinu u “stavu” distribuiranom medijima.
A neće ni odgovoriti jer bi onda Schmidt morao objasniti zašto je zaobišao vlastiti Pravni odjel OHR-a, a angažirao advokatsku firmu iz Londona.
Taj aranžman je više nego čudan!
Pravni odjel OHR-a i dalje ima jako stručne ljude. Neki od njih su tu već dugi niz godina i pripremali su i izlagali pred ECHR-om. Imaju, dakle, potrebno iskustvo. A i znanje.
Ipak, Schmidt se odlučio za advokate iz Londona.
Znamo i koje.
Zašto?
Zašto pred “živog” Pravnog odjela, Schmidt koristi londonske advokate. Šta to oni bolje znaju od OHR-ovih iskusnih pravnika?
Ili se Pravni odjel OHR-a ne može angažirati jer ovo što Schmidt radi nije u skladu s njegovim mandatom?
Iznad svega, ko i iz kojih izvora plaća angažman advokata iz Londona?
Sredinom aprila ove godine američki ambasador u BiH Michael J. Murphy, prilikom posjete selima kod Sanskog Mosta u svom video obraćanju izjavi: “Ono što se zbiva u okolini vodopada u zaštićenoj zoni je zabrinjavajuće. Radi se o privatnom preduzeću koje vrši iskopavanje uglja koje to čini na način da nanosi štetu lokalnim zajednicama, zagađuje vodu, krši vlastite ugovore o koncesiji i čini to van opsega dozvoljenih radova”.
Privatni preduzeće o kojem je govorio ambasador Murphy zove se Lager d.o.o. iz Posušja.
Četiri mjeseca kasnije Javno preduzeće Elektroprivreda BiH objavilo je (14.08.2024. godine)odluku o pokretanju pregovarački postupak sa objavom obavještenja za nabavku 400.000 tona mrkog uglja sa prijevozom do Termoelektrane Kakanj.
Na tender su se prijavila dva ponuđača i to:
1. Novi rudnik mrkog uglja “Miljevina” doo Foča i
2. Lager doo Posušje.
Na tender se, dakle, javila kompanija Lager za koju je ambasador Murphy kazao da “krši ugovore o koncesiji”, prilikom eksploatacije uglja. Kompanija iz Posušja direktno je povezana sa HDZ-om BiH. Ovdje treba naglasiti da je postupak vođen i vodit će se za nabavku uglja u vrijednosti 54.000.000 bez PDV-a.
Ove sedmice Elektropivreda BiH je donijela odluku o rezultatu “pretkvalifikacija kandidata u pregovaračkom postupku”.
“Utvrđuje se da kandidat Lager d.o.o. ispunjava kvalifikacione kriterije utvrđene u Pozivu za učešće u pregovaračkom postupku sa objavom obavještenja o nabavci 400 hiljada tona mrkog uglja sa pozivom za potrebe Termoelektrane Kakanj”, navedeno je u odlukcu Elektrprivrede BiH od 24.9. ove godine.
Istovremeno je utvrđeno da Rudnik Miljevina Foča “ne ispunjava kriterije”.
Znači, jedina uspješna kompanija na ovom tenderu je LAGER doo Posušje. I to na tenderu na kojem nije tražena garancija za ponudu, garancija za izvršenje ugovora i ekonomska i finansijska sposobnost.
Kada je aktualna vlast preuzela kontrlu nad Elektroprivedom BiH jslušali smo priče, a lider NiP-a Elmedin Konaković je bio najglasniji, da se ugalj nabavljao na “kriminalnim tenderima”, da će od “sutra” rudnici iz sastava koncerna samo isporučivati ugalj, da će tenderi biti u okviru “Otvorenih postupaka” itd. Podsjetimo, Elmedin Konaković je na Face TV tvdio da su “kriminalni ugovori” Elektroprivrede BiH o nabavci uglja od privatnih firmi, među kojima je u Lager. No, njegova vlast nastavlja s potpisivanjem identičkih “kriminalnih ugovora”.
Nakon što se samo Lager “pretkvalifikova”, pratit ćemo koliko će iznositi konačna ponuda LAGER doo Posušje i da li će ovaj “transparentni” postupak nabavke uglja od kompanije koja nanosi štetu lokalnim zajednicama, zagađuje vodu, krši vlastite ugovore o koncesiji rade van opsega dozvoljenih radova te da li će na sve ovo reagirati ambasado Michael Murphy.
Aleksandar Forca, sin člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Srđana Force imenovan je za tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, saznaje Istraga.ba. Forca junior je imenovan jednoglasno, dok se njegov otac izuzeo od glasanja.
Ovo je prvi put nakon skoro deceniju da sin ili kćerka nekog od članova VSTV-a bude imenovan za nosioca pravosudne funkcije. A ovakvo imenovanje je omogućeno izmjenama Zakona o VSTV-u koje je Parlamentarna skupština BiH usvojila u decembru prošle godine kao dio “reformskog paketa” na putu prema EU.
Naime, prije stupanja ovog “reformskog” zakona koje je usvojila aktualna parlamentarna većina, nije bila moguća situacija da potomak nekog od članova VSTV-a bude imenovan za nosioca pravosudne funkcije.
Na ovom linku možete pročitati Pravilnik o sukobu interesa članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine donesen 29. maja 2014. godine. Prema tom Pravilniku, svaki član VSTV-a čiji je najbliži srodnik (roditelj ili dijete) aplicirao za neku od pozicija u pravosuđu, morao je podnijeti ostavku u Vijeću. Međutim, Parlament BiH je u septembru prošle godine usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u BiH i tim je izmjenama omogućeno da VSTV može imenovati djecu svojih članova, bez da članovi Vijeća čija su djeca imenovana podnesu ostavku.
Evo i konkretnih dokaza.
“Sukob interesa postoji u situacijama u kojim članovi Vijeća imaju privatni interes koji utiče ili može uticati na zakonitost, transparentnost, objektivnost i nepristrasnost u obavljanju njihove funkcije, odnosno u kojima privatni interes šteti ili može štetiti javnom interesu ili povjerenju građana.
(2) Privatni interes podrazumijeva bilo koju korist za:
a) člana Vijeća;
b) krvnog srodnika u pravoj liniji (roditelja, dijete, usvojioca i usvojenika), te bračnog i vanbračnogdruga“, navedeno je u članu 2 Pravilnika o sukobu interesa objavljenom u Služnenom glasniku BiH 61/14.
U sljedećem članu, članu 3, piše da “sukob interesa člana Vijeća uvijek postoji u sljedećim situacijama:
a) ako aplicira na bilo koju poziciju u pravosuđu;
b) ako lice iz člana 2. stav (2) tačka b) ovog Pravilnika aplicira za bilo koju poziciju u pravosuđu;”
Dakle, sukob interesa uvijek postoji ako “krvni srodnik” člana VSTV-a aplicira na bilo koju poziciju u pravosuđu. Šta se dešava u tim slučajevima propisano je članom 4 Pravilnika.
“U slučajevima iz člana 3. tačke a) i b) ovog Pravilnika, član Vijeća podnosi ostavku najkasnije u trenutku predaje aplikacije za poziciju u pravosuđu”, navedeno je u Pravilniku.
Da pojednostavimo, član VSTV-a čiji je potomak aplicirao za neku poziciju u pravosuđu morao je po automatizmu podnijeti ostavku u VSTV-u. I to je tako bilo od 2014. godine pa sve do septembra prošle godine kada je uz pomoć Međunarodne zajednice, prevashodno EU, aktualna vlast usvojila izmjene i dopune Zakona o VSTV-u. Na ovom linku možete pročitati izmjene Zakona, kojima je, faktički, omogućeno članovima VSTV-a da svoju djecu imenuju za nosioce pravosudnih funkcija. Evo i kako. Parlament BiH uveo je novi član Zakona kojim se reguliše sukob interesa.
“Iza člana 10. dodaje se novi član 10a. koji glasi:
“Član 10a.
(Sukob interesa)
(1) Sukob interesa člana Vijeća postoji:
a) kada se član Vijeća ili njegov krvni srodnik u pravoj liniji, dijete bračnog partnera, bračni odnosno vanbračni partner, usvojilac i usvojena djeca, prijavi na upražnjenu poziciju u pravosuđu, uključujući i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavni sud Republike Srpske, ili upražnjenu poziciju glavnog disciplinskog tužioca i zamjenika disciplinskog tužioca u Uredu disciplinskog tužioca ili direktora i zamjenika u Sekretarijatu Vijeća;
b) u drugoj situaciji u kojoj je član Vijeća u krvnom srodstvu po pobočnoj liniji, srodnik po tazbini ili ima prijateljske, poslovne ili bilo kakve druge veze ili privatni interes koji utiče ili može uticati na zakonitost, transparentnost, objektivnost i nepristrasnost u vršenju funkcije, odnosno u kojoj privatni interes šteti ili može štetiti javnom interesu ili povjerenju građana.
(2) Ako se na upražnjenu poziciju iz stava (1) tačka a) ovog člana prijavi član Vijeća, prestaje mu mandat u Vijeću, a ako se na upražnjenu poziciju prijavi njegov srodnik ili lice iz stava (1) tačka a) ovog člana, član Vijeća dužan je оdmаh pо sаznаnju to prijaviti Vijeću i zatražiti svoje izuzeće u kоmisiјi zа оbаvlјаnjе rаzgоvоrа i pоstupku prеdlаgаnjа i imеnоvаnjа kаndidаtа.
(3) Slučajevi u kojima se podrazumijeva postojanje sukoba interesa iz stava (1) tačka b) ovog člana detaljnije se reguliraju pravilnikom Vijeća.”, navedeno je u izmjenama Zakona o VSTV-u usvojenim u septembru prošle godine.
Dakle, prema ovim izmjenama dovoljno je da član VSTV-a čije se dijete prijavilo za poziciju u pravosuđu samo izuzme iz glasanja i sukob interesa će biti izbjegnut. Ranije je, podsjećamo, bilo propisano da član VSTV-a mora podnijeti ostavku ukoliko želi da njegov potomak postane sudija ili tužilac u BiH.
Zahvaljujući ovim izmjenama, Srđan Forca je uspio svog sina Aleksandra progurati na poziciju tužioca u Banjoj Luci. Inače, Aleksandar Forca je zet odbjeglog ratnog zločinca i člana Zemunskog klana Ljubana Ećima.
Podsjetimo, VSTV danas nije imenovao tužioce Posebnog odjela Federalnog tužilaštva koji bi bili zaduženi za borbu protiv korupcije na teritoriji cijele Federacije.
Do kraja ove godine iako je to najavljivano, neće početi sa radom Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala, jer u njemu nema ko raditi. Tako bi se najkraćem mogla opisati trenutna situacija.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće uprkos najavama koje slušamo sedmicama, pismu Ambasade SAD koja je tražila prolongiranje imenovanja šefa Posebnog odjela i tužilaca i sudija sa prošle za ovosedmičnu sjednicu, danas je donijelo odluku da poništi konkurse za posebnog zamjenika glavnog federalnog tužioca (šef Posebnog odjela), te za devet pozicija tužilaca u Federalnom tužilaštvu i deset sudija Vrhovnog suda FBiH.
Konkurs je proveden krajem 2023. i početkom ove godine, a zbog nepostojanja uslova za smještaj i početak rada Posebnog odjela čekalo se i sa imenovanjima tužilaca i sudija. Dodatni problem predstavljale su i stalne izmjene Zakona o VSTV i formiranje Odjela za integritet koje je zaduženo da provjerava imovinu nosilaca pravosudnih funkcija. Odjel još uvijek nije formiran, a novi rok je februar 2025. godine. No, prije da će biti potrebno ponovo pomjeriti rok.
Iako je Ambasada SAD požurivala Vladu FBiH da pronađe prostor za smještaj Posebnog odjela, što je i učinjeno početkom septembra, te je zakupljen prostor na pet godina, očito je do nekog nesporazuma došlo uoči same sjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Iako bi u nekim drugim situacijama kao kad su neke odluke Parlamentarne skupštine ili nekog od domova u pitanju pa čak i oko samog pravosuđa kao što je spomenuto pismo, ekspresno reagirala Ambasada SAD izražavajući svoj stav, u ovom slučaju takva reakcija je izostala. Nema objave na mrežama, nema oštrih tonova prema VSTV-u pa se može pretpostaviti da ovakva odluka VSTV-a nije molgla proći bez intervencije međunarodnih partnera.
Podsjećamo, u utrci za šefa Posebnog odjela bila su ostala tri kandidata. Državna tužiteljica Ivana Petković, kantonalna tužiteljica Aida Topalović i tužilac Tužilaštva Brčko Pavo Radoš koji se spominjao kao kandidat sa najviše šansi. No, nešto se dogodilo.
Predsjednik VSTV-a u pauzi zasjedanja obratio novinarima te potvrdio da se ponavlja konkursna procedura za šefa Odjela. No, on je i prije nego je VSTV donio stav da li će isto uraditi i sa devet tužilaca Federalnog tužilaštva, a koji bi trebali biti raspoređeni u Posebni odjel već najavio da oni danas neće biti imenovani. To znači da je Lagumdžija takav stav već imao odranije i očito usaglašen sa nekim drugim strukturama izvan VSTV-a.
Također, VSTV danas nije imenovao ni deset sudija Vrhovnog suda FBiH čime je cijela procedura formiranja Posebnog odjela obesmišljena, a cijela godina izgubljena. I ko zna koliko još vremena dok se ponovi konkursna procedura.
Od obećanja da će tzv. Federalni Uskok, iako je pravilnije reći Poskok, početi sa radom 2024. godine ostalo je samo slovo na papiru, a Vlada FBiH već od 1. oktobra mjesečno će plaćati prazan prostor i to po cijeni od 22.987 KM mjesečno bez PDV-a.
Vjerovatno će najtužniji biti premijer FBiH Nermin Nikšić koji već mjesecima najavljuje početak rada Posebnog odjela i početak obračuna sa kriminalom, korupcijom ali i političkim neistomišljenicima.
Da se nije prošle nedjelje desilo (neobjašnjivo zakašnjelo!) otkriće zločina glumca Moamera Kasumovića, vjerovatno bi Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH i dalje bio glavna tema, odnosno meta, sarajevskih političara, medija i internetskih gazija raspoređenih u džungli društvenih mreža. Povod je, dakako, Stojanovićeva izjava da je „Stranka demokratske akcije spremna odreći se 78% teritorija države Bosne i Hercegovine, da bi imali Islamsku republiku na 22% teritorija“ i ono što je u javnom prostoru (reakcije, osude, uvrede…) uslijedilo nakon nje.
Čini mi se da je, ne samo zbog siline reakcija koje su povremeno ličile na mučko cipelarenje, riječ bila o prekomjernom granatiranju potpredsjednika Federacije BiH, da se VBR-om pucalo na vrapca! U Stojanovićevom tweetu postoji mnogo toga problematičnog, ili vrijednog drugačije vrste rasprave od onih optužbi (za izdaju, četništvo, petokolonaštvo, etc.) koje su mu upućivane u danima napaljene medijsko-političke histerije.
Pokušat ću se pozabaviti samo nekim od njih.
Najprije, zašto se, uopće, Igor Stojanović bavi (tajnim) političkim planovima Stranke demokratske akcije, partije koja je u dubokoj i hladnoj opoziciji na državnoj i entitetskoj razini? I drugo, sa tim u vezi, zašto se nije potrudio da prikupi, podastre, ili još bolje, da javnost podsjeti na neke argumente, indicije, nepobitne dokaze da je u svojoj prošlosti, na riječima i na djelu, SDA itekako koketirala sa idejom podjele Bosne i Hercegovine. Takvih je indicija previše, valjalo je samo „zagrijati“ stolicu, pronaći i (ponovo) učiniti javnim. Neka on (a i njegovi kritičari) pogledaju na šta je u tekstu sporazuma iz Ženeve u jesen 1993. godine pristao i šta je potpisao lider te stranke Alija Izetbegović, zajedno sa Momčilom Krajišnikom: trojnu podjelu Bosne i Hercegovine, koju je nešto kasnije žilavo pokušavao legitimirati kroz navrat-nanos sazvani Bošnjački sabor.
Ukoliko se već nije udubljivao u povijest SDA, onda bi nam Stojanović mogao nešto više reći kako stvari stoje sa njegovom strankom, Socijaldemokratskom partijom BiH? Kojim procentom bosanskohercegovačkog teritorija se ona zadovoljava u svojoj praksi (ostavimo po strani patetične floskule tipa „cjelovita, suverena…“)? U čiji etnonacionalni „procenat“ spada, recimo, selo Bačevići u okolini Mostara, naseljeno građanima srpske nacionalnosti koji su prije mjesec danas bili žrtve neofašističkog pira raspojasanih navijačkih huligana? Mještane su neposredno nakon tog neprijateljskog čina obišli Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbeglice u Vijeću ministara BiH, i državni ministar sigurnosti Nenad Nešić. Nekako se logičnim čini da je isto to morao uraditi i dopredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović, kao i Vojin Mijatović, dopredsjednik Vlade Federacije, obojica „iz reda Srba“ i članovi rukovodstva SDP-a BiH. Niko ih nije vidio u Bačevićima. Doduše, nije se ukazao ni gradonačelnik Mostara, ali to mu nije posao.
DEPRESIJA OD GRAHOVA i KUPRESA
Zna li Igor Stojanović koliki procenat državnog teritorija BiH otpada na Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, sve općine u Federaciji BiH sa većinskim srpskim stanovništvom, čiji je, podsjetimo, on dopredsjednik? Jesu li i one uključene u onih 22 posto BiH na koje, kako tvrdi, skromno prava polaže SDA. Šta su on i njegova stranka učinili da te općine i njihove građane integriraju u ekonomsko-politički život Federacije BiH?
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije je prije nekoliko godina za infrastrukturne projekte u Drvaru donirao milion maraka, a drugi milion za otvaranje pogona srbijanske tekstilne fabrike „YUMCO“ u kojoj je zaposleno stotinu-dvije radnica. Koliko je i u koje svrhe Drvaru dodijelila Vlada Federacije BiH, nije poznato. Zna se da je Stojanovićev stranački šef Nermin Nikšić nogometnom klubu u svom rodnom Konjicu poklonio milion maraka, a još dva miliona mostarskim klubovima, (svome) „Veležu i „Zrinjskom“ Dragana Čovića?
Postoje li u Grahovu, Petrovcu, Drvaru neki sportski kolektivi koje bi obradovala donacija „njihove“ Vlade iz Sarajeva? Ne postoje, niti će zadugo postojati, ako se bude pitala vlast u Federaciji BiH, odnosno ukoliko to ne odobri Vučić, a realizira hazjajin iz drugog entiteta Milorad Dodik.
U intervjuu kojeg je nedavno dao Vildani Selimbegović za OTV Igor Stojanović kaže da je protiv načina na koji je Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, tobože obilježila mjesto likvidacija sarajevskih Srba, načina licemjernog i uvredljivog. Veli da on o tome ništa nije znao, niti ga je iko pitao šta će pisati na spomeniku žrtvama sa Kazana.
(NE)PROSPERITETNE TERITORIJE
Stojanović i Karićka su, podsjetimo, dugogodišnje stranačke kolege. Kakvu je poruku njihov SDP BiH poslao, primjerice, mostarskim Srbima postavljajući na čelo Turističke zajednice Sarajevskog kantona čovjeka za kojeg su oni tvrdili da je sudjelovao u njihovim progonima, zatvaranjima, mučenjima tokom prve ratne godine u Mostaru? Upućena je ista onakva, bezobrazno ignorantska poruka kakva je odaslana Srbima u Sarajevu svojevremenim instaliranjem presuđenog ratnog zločinca za direktora Toplana!
Prije desetak-petnaest godina SDP BiH predvođen pokojnim Slobodanom Popovićem na izborima je osvajao mandate u Narodnoj Skuštini Republike Srpske, pa i Parlamenta BiH; danas, kada ga vodi serijski preletač Vojin Mijatović, kidišu na pozicije u Sarajevu, ministarske, direktorske!?
„Srbima treba prepustiti većinske srpske teritorije, Hrvatima-htrvatske, a Muslimani da uzmu ono što mogu prosperitetno kontrolirati“, kazao je u ljeto 1991. godine Alija Izetbegović na sastanku sa Adilom Zulfikarpašićem, tada liderom Muslimanske bošnjačke organizacije. Te se formule uglavnom u svom praktičnom djelanju pridržavaju sve političke stranke sa sjedištem u Sarajevu, navodno građanske, ili transparentno nacionalne. Ni Drvar, ni Grahovo, ni Petrovac, a o Bačevićima da i ne govorimo, nisu „prosperitetni“, njihovi budžeti nisu ni promili od budžeta sarajevskog košarkaškog kluba „Bosna“ iz vremena kada je Igor Stojanović, asistirajući SDA-ovom namješteniku, danas lideru Naroda i pravde, aktivno sudjelovao u njegovom uništavanju!
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
