Za same Bošnjake povratak na svoja ognjišta, svoju djedovinu u Čapljinu i okolna naseljena mjesta značio je kraj egzodusa izbjeglišta. Kraj straha da li će sutra vlasnik objekta u kojem ste smješteni sa svojom porodicom zatražiti da idu.
Povratak je počeo 1998. godine sa prvim povratničkim naseljem Ševaš Njive (mjesto u blizini Počitelja). U tom periodu od lokalnih vlasti, nekima od njih kasnije je visoki predstavnih u BiH zabranio političko djelovanje, sam povratak bio je jako opstruiran i nailazio je na nerazumjevanje lokalnih moćnika. To je išlo i do mjere da je bošnjački povratnik u mjestu Tasovčići Adem Muminagić ubijen ispred sopstvene kuće a krivac nije pronađen i procesuiran do danas.
Popis 2013. godine pokazao je da Bošnjaka u Čapljini ima 4.541 što je ukupno 17.4% od ukupnog stanovništva Čapljine.
Ako uzmemo ovu statistiku logična brojka od ukupno zaposlenih jeste da bi u samoj gradskoj administraciji broj zaposlenih Bošnjaka trebao biti oko 25 osoba. I tako po procentu i u gradskim preduzećima bi zastupljenost Bošnjaka trebao biti minimalno 17.4%.
To apsolutno nije slučaj!
Bošnjaka u Gradskoj upravi Čapljina ima dvoje što je 1.25% Bošnjaka od ukupno zaposlenih što je na nivou statističke greške. Situacija u Javnim preduzećima je ista, piše Politicki.ba.
Danas, a i već dugi niz godina, na sceni i politici rukovodstva Grada Čapljine, kojim suvereno vladaju kadrovi HDZ-a je osporavanje vjerskih, političkih i drugih predstavnika.
Tako je nedavno gradonačelnik, koji dolazi iz HDZ-a, nedvosmisleno poručio da Medžlis Islamske zajednice Čapljina iz Budžeta Grada neće dobiti nikad sredstva.
Predsjedavajući Gradskog Vijeća, po Statutu i Poslovniku o radu GV, mora dolaziti iz drugog konstitutivnog naroda u odnosu na gradonačelnika. Već treći mandat to nije slučaj i Čapljina nema prvog čovijeka vijeća. Bošnjaci su delegirali jednog kandidata. HDZ-u ne pada ni na pamet da ga izabere.
U pojedinim mjestima gdje žive samo Bošnjaci danas ne postoji rasvjeta. U 21.stoljeću!
Budžet Grada Čapljine za 2024.g. je 31.3 miliona KM od kojih Bošnjacima neće doteći ni 1% samog budžeta što je ponižavajuće.
I nakon brojnih kazamata smrti, koncetracionih logora, progona, opstruiranog povratka, omalovažavanja kulturnih, društvenih, sportskih i drugih institucija i udruženja Bošnjaka u Čapljini danas Bošnjaci u Čapljini žive dostojanstveno. Infrastrukturni projekti se finansiraju mahom sa viših nivoa vlasti, većinom sa kantonalnog nivoa.
Bošnjaci u Čapljini se nadaju da će viši nivoi vlasti (ma ko god da činio vlast), predstavnici vjerskog života uticati na lokalnu vlast i djelovati protiv ponižavajućeg djelovanja protiv Bošnjaka u Čapljini.
