Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Vrijedi li Inzkov zakon dok Tužilaštvom BiH rukovodi Gordana Tadić: Od tužiteljice koja je sprječavala hapšenje optuženika za genocid sada očekuju procesuiranje negatora genocida

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Neprihvatljivo je, šta god ko rekao u BiH, za Republiku Srpsku da nam sude sudije muslimani”, kazao je krajem 2008. godine tada premiijer Republike Srpske  Milorad Dodik.

    Deceniju kasnije, sa banjalučkih minareta je, po Dodiku, “hodža arlaukao”. U julu 2011. godine isti je zvaničnik kazao da se “ne smije vjerovati u dobre namjere muslimana”.

    Tužilaštvo BiH je sve prešutjelo. U Krivičnom zakonu BiH i tada je postojalo krivično djelo “Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”

    “Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”, pisalo, a piše i danas u članu 145a Krivičnog zakona BiH.

    Protiv Milorada Dodika su podnesene najmanje dvije prijave na osnovu ovog člana Krivičnog zakona BiH. Nikada nijedna prijava nije procesuirana. Od kompletnog krivičnog postupka državni tužioci su jedino uspjeli “formirati predmet”.

    “Tužilaštvo BiH će formirati predmet protiv svih onih koji budu negirali genocid”, saopćeno je iz te institucije sat vremena nakon što je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko dopunio Krivični zakon BiH odredbama koje se, pored ostalog, odnose na negiranje genocida i drugih ratnih zločina presuđenih na međunarodnim i domaćim sudovima.

    “Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u odredbi koja će odlukom OHR-a biti inkorporirana u Krivični zakon BiH.

    Slična odredba, pisali smo već, postoji u Krivičnom zakonu Federacije BiH.

    “Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (5) Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini javnim poricanjem ili opravdanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili počinjenih ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”, navedeno je u Krivičnom zakonu Federacije BiH.

    “Nije bio genocid, eto”, reći će Milorad Dodik 21. 11. 2020. godine gostujući na sarajevskoj Face TV.

    Iako je ova izjava izrečena na teritoriji Federacije BiH i izvan institucija BiH, Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije našlo za shodno da ni da “formira predmet” protiv Milorada Dodika zbog kršenja Krivičnog zakona FBiH,  odnosno člana 163 kojim je predviđeno sankcionisanje osoba koje negiranjem genocida “izazivaju narodnosnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost”. Mada u određenim predmetima Tužilaštvo BiH otvara istrage i na osnovu Krivičnog zakona Federacije BiH, u ovom slučaju se ni to nije desilo.

    Pravosuđe BiH je i do sada moglo procesuirati Milorada Dodika zbog negiranja genocida, ali to nikada nije učinilo. No, nakon što je Inzko nametnuo nove odredbe Krivičnog zakona BiH, Tužilaštvo BiH i glavna državna tužiteljica Gordana Tadić su saopćili da će “formirati predmete protiv svih onih koji budu negirali genocid”. Ali “formiranje predmeta” nije isto što i procesuiranja. I u to smo se uvjerili stotinu puta kada je u pitanju Tužilaštvo BiH. Recimo, zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH koja se odnosila na zabranu negiranja referenduma o danu RS-a, Tužilaštvo BiH je “formiralo predmet”. Nikada nijedan osumnjičeni zbog toga nije izveden pred Sud BiH. Istraga.ba je, podsjećamo, nedavno objavila i kako je aktualna Gordana Tadić spriječila hapšenje optuženika za genocid Milomira Savčića, komandanta 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske. I zato sada treba tražiti odgovor na pitanje – može li glavna državna tužiteljica koja je spriječila hapšenje optuženika za genocid biti osoba koja će procesuirati negatore genocida.

    Objavljujemo dijelove rješenja Suda BiH: “Dokazima je potkrijepljeno postojanje osnovane sumnje da je Edin Gačanin preko Gordana Memije nabavio uniforme Specijalnoj policijskoj jedinici FUP-a!”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Biznismen Ermin Alomerović Kiki priznao je pred državnim tužiocem da mu je Gordan Memija donio 320 hilljada eura u kešu, te da je on tim novcem nabavio uniforme koje je preko Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova donirao Specijalnoj jedinici FUP-a.

    Da je Alomerović, vlasnik firme A2B, priznao pranje novca, kazao je i državni tužilac Sanjin Kulenović obrazlažući prijedlog za određivanje pritvora uhapšenima u akciji “Black Tie II”.

    Upravo ovo priznanje bilo je presudno da Sud Bosne i Hercegovini potvrdi postojanje osnovane sumnje da je biznismen Gordan Memija, vlasnik kompanije Foto Art, počinio krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca. A potvrda osnovane sumnje je glavni predualov za određivanje mjera zabrane koje je izrekao Sud BiH. Tako su Gordanu Memiji izrečene dvije mjere zabrane – zabrana napuštanja Bosne i Hercegovine (oduzeti mu dokumenti), te zabrana komuniciranja sa svjedocima. Evo šta Sud BiH piše u svom Rješenju.

    “Dokazima je potkrepljeno postojanje osnovane sumnje da je Gordan Memija učestvovao u organizaciji nabavke i doniranja specijalnih policijskih uniformi Specijalnoj policijskoj jedinici Federalne uprave policije FMUP-a u periodu 2016/2017 godine, na način da je sredinom 2016. iznos od oko 320.000,00 Eura, preuzet od Elmira Sarića i njegove supruge Nathalie za koji je znao da potiče iz kriminalnih aktivnosti, po uputama E.G, te dogovorio sa svojim poznanikom i bliskim poslovnim partnerom Alamerović Erminom zvanim „Kiki“ da njemu preda novac za realizaciju donacije specijalne opreme Federalnoj upravi policije, kako bi Alamerović posredstvom svoje firme “Rhea Expres” izvršio nabavku i uvoz specijalne policijske opreme koju će potom uručiti kao donaciju, a sve kako bi se prikrio trag novca, odnosno izvršilo “pranje” novca koji potiče iz krivičnih djela neovlaštene trgovine opojnim drogama od strane organizovane kriminalne grupe “Tito i Dino”, navedeno je u Rješenju Suda Bosne i Hercegovine kojim se određuju mjere zabrane Gordanu Memiji.

    Rješenje Suda BiH

    Dakle, Sud BiH je utvrdio postojanje osnovane sumnje da Specijalna jedinica FUP-a opremana novcem narko kartela, te da postoji osnovana sumnja da je vjenčani kum ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića prao novac za narko kartel Tito i Dino.

    “Sve navedeno, ukazuje na obimnost kriminalnih radnji, upornost u izvršenju istih, te potvrđuje samu organizaciju grupe, gdje osumnjičeni Adnan Smajlović u ulozi jednog od organizatora, a Sančez Jukić, Aida Halać, Tarik Zulović, Haris Behram, Mirsad Skopak, Mak Šemšić, Elmir Sarić i Smail Šikalo, kao članovi organizovane grupe, te Gordan Memija, novac za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima bilo poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove, odnosno novac za koji znaju da je pribavljen počinjenjem krivičnog djela primaju, drže, raspolažu sa istim, koriste u privrednom ili drugom poslovanju, vrši njegov prenos, odnosno pokušavaju prikriti njegovu prirodu, izvor, lokaciju, raspolaganje, kretanje, vlasništvo ili drugo pravo. Naprijed navedeno utvrđenje Suda proizilazi, prije svega, iz rezultata dobijenih analizom komunikacija osumnjičenih lica na SKY aplikaciji, u kojoj osumnjičeni otvoreno i bez korištenja šifriranih izraza komuniciraju u vezi načina za stavljanje novca za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove. Pri tome, komunikacije koje su osumnjičeni međusobno ostvarivali putem navedene aplikacije, odnosno vrijeme i sadržaj istih se nesporno mogu dovesti u vezu sa svim pojedinačnim inkriminisanim radnjama koje se osumnjičenima stavljaju na teret. Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno i nedvosmisleno proizlazi postojanje osnovane sumnja da osumnjičeni, zajedno sa drugim organizatorom i članovima organizovane grupe vrše krivična djela koja im se prijedlogom Tužilaštva stavljaju na teret, i to Adnan Smajlović kao član organizovane kriminalne grupe, u kojoj svaki od članova grupe ima određen zadatak koji izvršava u skladu sa nalogom organizatora grupe Adnana Smajlovića i E.G. U prilog navedenom govori i činjenica da su osumnjičeni za međusobne razgovore koristili aplikaciju SKY, kao i kriptovane telefone, koji se koriste za bezbjedno, odnosno zaštićeno komuniciranje sudionika u vezi pripremanja i izvršenja krivičnih djela. Nadalje, sama učestalost komunikacije, između osumnjičenih lica uključenih u izvršenje krivičnih djela, kao i sadržaj komunikacija koje su isti vodili putem zaštićenih telefona i aplikacija, kada se dovede u vezu sa dužinom trajanja istih, kao i vremenskim periodom izvršenja inkriminisanih radnji, jasno i nedvosmisleno ukazuje da se radi o organizovanoj grupi koja ima vrlo razvijenu hijerarhijsku strukturu, kao i da je svaki od pripadnika organizovane grupe imao unaprijed određene planirane zadatke i uloge u izvršenju krivičnih djela koja im se stavljaju na teret. Također, u odnosu na osumnjičenog Gordana Memiju, postojanje osnovane sumnje proizilazi i iz iskaza svjedoka Ermina Alomerovića, koji je potkrepljen i iskazima policijskih službenika. Dakle, iz dostavljenih dokaza jasno proizilazi uloga organizatora navedene organizovane grupe, koju je imao Adnan Smajlović, kao i uloga Sančeza Jukića, Aide Halać, Tarika Zulovića, Harisa Behrama, Mirsada Skopaka, Maka Šemšića, Elmira Sarića i Smaila Šikala, kao članova grupe i Gordana Memije, kao osoba koje su zadužene da novac za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove“, navedeno je u Rješenju Suda BiH.

    Američke vlasti raspisale nagradu: Pet miliona dolara za informaciju koja će dovesti do hapšenja narko bossa Daniela Kinahana, partnera Edina Gačanina Tita

    Piše:
    Redakcija
    -

    Irski narkoboss Daniel Kinahen od početka ove sedmice nalazi se na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Istovremeno, američke vlasti raspisale su nagardu od pet miliona dolara za informaciju koja bi dovela do hapšenja članova kartela Kinahan. Dan Kinahan već godina živi u Dubaiju i, prema policijskim izvorima, blisko sarađuje sa kartelom Tito i Dino kojim upravlja bosanskohercegovački državljanin Edin Gačanin zvani Tito. O vezama klanova Kinah i Tito i Dino pisali smo proteklih godina, a iste informacije su proteklih dana objavili i mediji u Sjevernoj Irskoj, ali i francuski Le Mond.

    “Organizirana kriminalna grupa Kinahan u Evropu krijumčari smrtonosne narkotike, uključujući kokain, te predstavlja prijetnju cijeloj legalnoj ekonomiji kroz svoju ulogu u međunarodnom pranju novca”, rekao je podsekretar za terorizam i finansijsku obavještajnu službu Ministarstva finansija SAD-a Brian E. Nelson.

    Članovi mafijaške porodice Kinahan godinama žive u Dubaiju, odakle, sarađujući sa najvećim mafijaškim organizacijama, organizuju krijumčarenje velikih količina u Evropu. Pored Christopher Vincent Kinahan Seniora i njegovog sina Christopher Vincent Kinahan Juniora, najbitniji član ove mafijaške grupe je Daniel Kinahan. On je, zapravo, vođa ove kriminalne organizacije. 

    “Irski državljanin Daniel Joseph Kinahan (Daniel Kinahan), koji trenutno živi u Dubaiju, bio je određen da djeluje ili navodno djeluje za ili u ime, direktno ili indirektno, KOCG. Svaki član KOCG-a odgovara Danielu Kinahanu, za kojeg se vjeruje da vodi svakodnevne operacije organizacije. Daniel Kinahan je dao instrukcije članovima KOCG-a da pošalju novac raznim pojedincima koji služe zatvorske kazne, uključujući osobu osuđenu za pokušaj ubistva u ime KOCG-a i osobu koja je zatvorena za ubistvo u ime KOCG-a. Daniel Kinahan, koji nabavlja velike količine kokaina iz Južne Amerike, igra sastavnu ulogu u organiziranju opskrbe drogom u Irskoj i pokušava olakšati uvoz kokaina u Ujedinjeno Kraljevstvo. Poznato je da je Daniel Kinahan koristio lažne lične dokumente”, saopćeno je u ponedjeljak, 11. aprila, iz Ministarstva finansija SAD-a. 

    Američka ambasadorica u Irskoj Clair Cronin saopćila je da je borba protiv ove mafijaške porodice “hitan prioritet za predsjednika Bajdena i američke vlasti. Ona je potvrdila da će onome ko dostavi informaciju koja dovede do hapšenja šefa ovog kartela kao nagrada biti isplaćeno pet miliona dolara.

    Daniel Kinahan je jedan od vladara boksa. On je, objavio je prije tri dana britanski Guardiana, bio menadžer i savjetnik Tysona Furyja i mnogih drugih vodećih borcama u Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.  Istraga.ba je u oktobru prošle godine objavila kako super kartel koji djeluje iz Dubaija, a čiju su članovi bili šefovi italijanske Camore, irske kriminalne organizacije Kinahan, marokanske mafije pod vodstvom Ridouana Taghija i narko kartela Tito i Dino, godinama prali novac preko spektakularnih mečeva u svijetu boksa. O karijeri Tysona Furya brinuo se lično Daniel Kinahan koji je od ove sedmice na crnoj listi SAD-a. 

    Nagrađivana irska istraživačka novinarka Nicola Tallant 30. je septembra prošle godine objavila knjigu “Clash of the Clans: Uspon irskih narkosa i prljava tajna boksa”. Glavni lik je Daniel Kinahan, irski narko boss koji godinama živi u Dubaiju. U februaru  2020. godine, na BBC-u je, u okviru emisije Panorama, emitiran dokumentarni film istraživačkog novinara Darragha Meclntyra, posvećen boxu i mafiji. I ovdje je glavni lik je – Daniel Kinahan, čovjek kojeg je sudija Vrhovnog suda u Irskoj 2018. godine označio kao jednog od šefova međunarodne grupe koja kontrolira narko tržište. Dvije godine kasnije, u februaru 2020. godine irska novinarka Nicola Tallant objavit će tekst u kojem će kartel Daniela Kinahana dovesti u vezu sa bh. državljaninom Edinom Gačaninom – Titom.

    tekst Nicole Tallant: veze Kinahana i Edina Gačanina Tita

    Američki portal Insider.com, 7. oktobra prošle godine će, pozivajući se na novinarku Nicolu Tallant, objaviti da je klan Kinahan udružio snage s najvećim kokainskim barunima u Evropi.

    “Prema Tallantu”, piše Insider.com,”to uključuje nizozemskog kriminalca Ridouana Taghija, čileanskog trgovca narkoticima Richarda Eduarda Riquelmea Vega, zvanog El Rico, talijanskog mafijaškog bosa Raffaelea Imperialea i Bosanaca Edina Gačanina iz zloglasnog kartela Tito i Dino”. 

    Radeći za online magazin Žurnal.info, urednik Istrage je još u avgustu 2019. godine objavio seriju tekstova u kojima je objavljen identitet vođe narko kartela Tito i Dino, i u kojima je navedeno da je ovaj kartel povezan sa italijanskom, južnoameričkom i irskom mafijom. Ova policijska shema pokazuje veze članova kartela Kinahan sa Edinom Gačaninom Titom.

    Super kartel: policijska shema

    “Policijske agencije su zadokumentovale da je Edin Gačanin imao stalne kontakte sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperiale zvani Pasta, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan. Ridhuan Taghi je, također, djelovao u Holandiji i za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica zbog povezanosti sa brojnim ubistvima. Holandske vlasti nude 100 hiljada eura za bilo kakvu informaciju o njemu, a policijske agencije te države prije sedam dana su objavile da se Taghi vjerovatno skriva u Dubaiju, gdje se trenutno nalazi i vođa kartela Edin Gačanin. U Holandiji je djelovao i Gačaninov partner Richard Riquelme, čileanski kriminalac, jedan od najopasnijih kriminalaca na svijetu koji je krajem 2017. godine uhapšen u Kolumbiji na osnovu potjernice iz Holandije. Riquelme je u martu prošle godine izručen holandskim vlastima koje ga terete za međunarodnu trgovinu narkoticima. Treći Gačaninov partner je Rafaele Imperiale zvani Pasta, jedan od čelnih ljudi talijanske mafije Camorra. Policijske agencije raspolažu informacijama da je Imperiale svoj novac uglavnom ulagao kupujući nekretnine u Dubaiju, ali i slike Vincenta van Gogha koje su 2002. godine ukradene u Holandiji, a koje je on kasnije kupio za 100 miliona eura. I Edin Gačanin, kako smo već naveli, kupuje nekretnine u Dubaiju, a u tim poslovima su mu pomagali članovi njegove porodice koja je porijeklom iz Sarajeva”, objavljeno je 1. avgusta u tekstu Žurnal.info.

    Edin Gačanin već godinama živi u Dubaiju, a o njegovoj sigurnosti brinu bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije.

    Edin Gačanin (krajnje desno) sa pratiocima u Dubaiju

    Francuski Le Mond je, pozivajući se na svoje sagovornike, prije tri dana objavio priču o Kinahanu, navodeći da je irski mafijaš sarađivao sa Edinom Gačaninom Titom, koji ima odlične veze sa proizvođačima kokaina u Južnoj Americi (Kolumbija i Peru).

    “Super kartel” ili “Macro Mafia” –  tako će ovu kriminalnu skupinu označiti istraživački novinari širom svijeta koji u svojim tekstovima pominju kartel Tito i Dino.

    “Kumovi Makro mafije, super kupole koja kontrolira drogu u Europi”, glasio je naslov teksta objavljenog  prošle godine u italijanskom sedmičniku Espresso koji izdaje La Republica.

    Novinarka Floriana Bulfon piše da je u Dubaiju “samit čelnika kartela koji upravljaju trgovinom drogom na Starom kontinentu”  i da oni “dolaze iz Italije, Holandije, Čilea i Bosne”. 

    Prema istom tekstu, Bosnu i Hercegovinu “zastupa” Edin Gačanin zvani Tito. On je, objavljivali smo nakoliko puta na Istraga.ba, jedan od vođa najmoćnijeg kartela Evrope.

    Kada su u septembru 2020. godine peruanski specijalci u regiji Cusco proveli su operaciju u džungli i unuštili devet laboratorija za proizvodnju kokaina, najuticajniji mediji u toj državi su kokain poezali sa narko bossom koji djeluje pod nadimkom Tito.

    “Ova droga, pronađena u dolini Apurímac, Ene i Mantaro (Vraem), kao i 4.500 kilograma hemijskih sirovina i kontroliranih proizvoda, pronađenih u tom mjestu, pripadali su trgovcima drogom poznatim pod imenom ‘Negro’ i ‘Tito'”, objavio je 22. septembra jedan od najutjecajnih peruanskih listova La Republica. 

    Tito je u Bosni i Hercegovini posljednji put boravio u septembru 2016. godine. Spavao je u hotelu Bristol, čuvali su ga pripadnici Specijalne jedinice FUP-a, a dobrodošlicu mu je poželio biznismen GOrdan Memija, koji je, nedavno, kazao da će, bude li Tito ponovo dolazio u BiH, biti njegov domaćin.

    Objavljujemo dokumente slovenačkih istražitelja: Republika Srpska raj za Janšine prijatelje

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prema podacima Uprave za sprečavanje pranja novca Slovenije, od 2016. godine do danas, državljani BiH, uglavnom nastanjeni u Banja Luci i drugim gradovima Republike Srpske, oprali su preko 20 miliona eura. Sve je to urađeno u ime i za račun Roka Snežiča i Mirana Vuka, prijatelja slovenačkog premijera Janeza Janše.

    Prošlog mjeseca, na zahtjev slovenačkog pravosuđa provedena je velika međunarodna akcija usmjerena protiv grupe osumnjičene za međunarodno pranje novca kojom su upravljali Snežič i Vuk. Svi oni su osumnjičeni da su preko računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj izvlačili novac u gotovini koji su potom predavali njima poznatim osobama.

    Sve je počelo nakon prijave koja je u januaru 2019. godine dostavljena slovenačkim istražnim organima.

    “U pretkrivičnom postupku istražitelji NPU-a zaprimili su nekoliko izvještaja koji se odnose na osumnjičenog Roka Snežiča i druge osobe povezane s njim. Prijave se odnose na njihovo počinjenje krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, a posebno na  krivična djela zloupotrebe položaja i za kaznena djela pranja novca”, navedeno je u jednom od dokumenata kojeg su slovenački istražitelji dostavili Tužilaštvu BiH, tražeći od njih “međunarodnu pravnu pomoć” kako bi se pretresli objekti koje su koristili Snežičevi saradnici iz Banja Luke.

    Iz obimne dokumentacije koja je u posjedu Istrage, vidljivo je da je prijatelj slovenačkog premijera preko više osoba iz Banja Luke prao novac, a jedna od djevojaka koja je bila uključena u ove poslove je Dijana Đuđić iz Prijedora koja je 2017. godine bila u centru afere kada je Slovenskoj demokratskoj stranci Janeza Janše posudila 450 hiljada eura.

    Rok Snežič i Janez Janša

    “Dana 14. siječnja 2019. NPU jc zaprimio je anonimnu prijavu protiv Roka Snežiča i Dijane Đuđić zbog sumnje da su počinili kaznena djela pranja novca. Iz anonimne prijave proizlazi da Rok Snežič navodno preko medija i poznanika stječe klijente koji žele “oprati” novac. Za uspješno izvedene usluge Rok Snežič klijentima naplaćuje proviziju od 5% do 7%. Iz anonimne prijave SC-a proizlazi da se pranje novca odvija na način da klijenti prvo predaju Roku Snežiču gotovinu koju žele “oprati”, a tu gotovinu Dijana Đuđić polaže na svoj bankovni račun u BIH . Ona potom sredstva prenosi na svoj račun otvoren u Mađarskoj. Istovremeno, Dijana Đuđiž s klijentom i notarom zaključuje ugovor o zajmu prema kojem Dijana Đuđić klijentu “posuđuje” isti iznos, a ugovor je osiguran i unošenjem založnog prava nad nekretninama klijenta u korist Dijane Đuđić. Istodobno Dijana Đuđić i stranke potpisuju izjavu da je klijent u cijelosti vratio “posuđeni” novac. Na opisani način klijent posuđuje novac sebi ili ga pere zajedno s Rokom Snežičem i Dijanom Đuđić. Nakon izbijanja afere Dijana Đuđić pozajmicom stranci SDS, Rok Snežič povukao je Dijanu Đuđić koju je zamijenio drugim bh. državljanima preko kojih je prao novac”, navedeno je u dopisu pravosudnih institucija Slovenije koji je dostavljen BiH.

    Te druge osobe su Zoran Stakić, Jelena Sladojević, Edin Vehabović, Bojan Savanović, Tanja Subotić- Došen, Žana Braunović. U dokumentima je, pored ostalog, navedeno da je Žana Braunović, Banjalučanka, otvorila mail “otvaranjepreduzeca@gmail.com” na koji su se mogli javljati držvljani Slovenije da “po sniženim cijenama” otvaraju  firme u Banja Luci. Na taj je način otvoreno preko 370 doo kompanija. No, vratimo se konkretnim transakcijama koje su se obavljale preko firmi registrovanih u Sloveniji, Slovačkoj i Mađarskoj. U pitanju su kompanije ROMIS Slovakia koja je preimenovana u Chalom, kao i firme registrovane na Cipru. Poveznica između svih ovih kompanija, piše u dokumentima slovenačkih istražitelja, bio je – Rok Snežič. Kao i Miran Vuk, drugi prijatelj premijera Janše. 

    Miran Vuk i Janez Janša

    “Iz izvoda iz sudskog registra slovačke firme CHALOM a.s. (ranije Romis Slovakia a. s.) proizlazi da je Romis Slovakia a.s. osnovana 24. marta 2011. Od 24. marta 2011. do 1. aprila 2011. firmu je zastupao Drahomir Maturov, od 1. aprila 2011. do 11. decembra 2012. Dorota Kcncszova, od 11. decembra 2011. do 21. marta 2013. Miran Vuk, od 21. marta 2013. do 31. janiura 2018. Marija Kulihova i od 31. siječnja 2018  Vladimir Stranski. Od 22. februara 2018. nadalje, firma je preimenovana u Chalom a.s. sa sjedištem na adresi Ilorny Val 8/17, Žilina, Slovačka. Između 3.januara 2012. i 1. jula 2014. bila je u vlasništvu Ayiaco Holdings Limitcd čije je sjedište u ulici Larnakas & Athinas 22, Fregata Building 2nd Floor, Nikozija, na Kipru.U postupku kriminalističkog istraživanja X Kpr 50673/2018 prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi da su stvarni vlasnici svih tvrtki povezanih s Vukovim članovima obitelji od njihovog osnutka 2001. godine bili Roman Vuk i Miran Vuk. Nakon bolesti Mirana Vuka, Mirana Vuka zamijenio je Dominik Vuk”, naveli su slovenački istražitelji.

    Upravo je sa računa firme Romis Slovakia uplaćeno 9,4 miliona eura na račun firme Govinda iz Brčkog otvoren u Austriji. Bh. državljani su, potom, podizali gotovinu i predavali je Snežiču ili osobama koje je on odredio.

    Samo Jelena Sladojević, Banjalučanka, za samo četiri mjeseca (novembar 2016. – mart 2017.) sa ovih je računa podigla 4 miliona eura koje je, potom, predala slovenačkim državljanima uz posredovanje Roka Snežiča.

    Dijani Đuđić su, prema dokumentima Istrage, na njene račune u Mađarskoj novac, pored ostalih, uplaćivali Sitay Foundation sa Paname, Montaža Škrban, Eleka, MTD BIO … Ona je, potom, oko 3,7 miliona eura uplatila na račune slovenačkih državljana, prikazavši ih kao – pozajmice. Novac je uplaćen na račune Luke Goloba (200 hiljada eura), Andreja Glasera (150 hijada eura), Nade Glaser (300 hiljada eura), Darje Erhatlić (700 hiljada eura), Roberta Renningera (490 hiljada eura), Jovana Slavnića (150 hiljada eura) te Antona Lucaja (300 hiljada eura). Ovaj posljednji, Anton Lucaj, u Sloveniji je procesuiran zbog krijumčarenja kokaina i heriona.

    Upravo je Dijana Đuđić 2017. godine posudila i stranci Janeza Janše 450 hiljada eura zbog čega je bila u centru afere u Sloveniji.

    Da je Janšin zatvorski prijatelj kontrolisao ove transakcije dokazuju i izvodi o preslaku granice. Naime, 9. februara 2017. godine u 10.58 minuta Jelene Sladojević, Dijana Đuđić i Rok Snežič zajedno su prešli granicu između BiH i Hrvatske, preko graničnog prelaza Gradiška. Sat i po kasnije, Sladojević i Đuđić su, bez Roka Snežiča ušle u Sloveniju. Već narednog dana, 10. februara, Jelena Sladojević je u austrijskoj banci podigla novac koji joj je uplaćen sa računa firme Eleka. Istog dana, u 15 sati i 49 minuta napustila je Sloveniju. Stoga slovenački istražitelji sumnjau da je upravo Rok Snežič organizator ovih poslova.

    Većinu ovih informacija imalo je i Tužilaštvo BiH. No, oni su odlučili da neće provoditi istragu protiv Roka Snežiča, jer za glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić i postupajuću tužiteljicu Vedranu Mijović ovi poslovi “nemaju obilježje krivičnog djela organiziranog kriminala i pranje novca”.

    Bitno je za ovu priču napomenuti da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić prva rodica Mije Krešića, potpredsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, dok je postupajuća tužiteljica Vedrana Mijović kćerka Slavka Jovičića Slavuja, bivšeg državnog parlamentarca i kadra SNSD-a Milorada Dodika. Osim toga, treba podsjetiti i da je Granična policija BiH kojom rukovodi kadar HDZ-a BiH Zoran Galić omogućila Roku Snežiču nesmetan prelazak državne granice iako mu je formalno zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Snežič je u Bih dolazio neposredno pred početak akcije slovenačkog pravosuđa.

     

    Drama u Vladi FBiH: Pehar odbio da potpiše ugovor za nabavku vakcina, dat mu rok do ponedjeljka i zaprijećeno mu smjenom

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ne želim ići u zatvor”, kazao je u petak popodne svojim pretpostavljenim u Vladi FBiH Davor Pehar nakon što su mu na potpis dostavljeni ugovori za nabavku 350 hiljada doza vakcina protiv COVID-a 19.

    Do kraja radnog dana direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH, saznaje Istraga.ba, nije želio potpisati ugovor sa dobavljačima MGM Farm” d.o.o. Kakanj i “Krajinagroup” d.o.o. Banja Luka.

    “U petak ujutro je Zavodu dostavljeno pismo namjere. Popodne su im dostavljeni i ugovori. Za sada nemamo potpisa”, kazano nam je u Vladi FBiH.

    Potpis ugovora bio je preduslov da Vlada FBiH u banke pošalje akreditive. Nakon predaje akreditiva, počeo bi teći rok isporuke prvog kontigenta. To znači da bi vakcine, da je Pehar u petak potpisao ugovore, u BiH bile najkasnije u ponedjeljak popodne. Ovako, teško da će biti isporučene prije četvrtka naredne sedmice.

    Federalni premijer Fadil Novalić kazao je za Istragu da danas nije potpisan ugovor sa dobavljačima “iako je Zavod za javno zdravstvo imao svu potrebnu dokumentaciju”.

    “Naložio sam da Zavod radi tokom vikenda i da u ponedjeljak u 10 sati sve mora biti potpisano”, rekao je Novalić.

    Čelnici Vlade, saznajemo, usaglasili su se da smijene Davora Pehara ukoliko on ne potpiše ugovore za nabavku vakcina. On je u petak popodne rekao da mora u izolaciju zbog toga što je imao kontakt sa osobom zaraženom koronavirusom.

    “Gospodine Pehar, zbog čega danas niste potpisali ugovor za nabavku vakcina”, upitali smo u petak, oko 19 sati, direktora Pehara.

    Iako je vidio naše poruke, odgovora nije bilo. Pokušali smo ga dobiti i na direktnu telefonsku liniju, ali nije odgovarao.

    Vlada Federacije BiH je u četvrtak, na sjednici u Mostaru, prihvatila informaciju ad hoc tima za pregovore s proizvođačima vakcina i/ili ovlaštenim zastupnicima o provedenim pregovorima.

    “Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH Vlada je danas zadužila da, bez odlaganja, zaključi ugovore za nabavku vakcina s “MGM Farm” d.o.o. Kakanj i “Krajinagroup” d.o.o. Banja Luka. Ukupna količina vakcina koje se nabavljaju ugovorima je 350.000”, saopćeno je u četvrtak iz Vlade FBiH.

    Osim ovih ponuda za nabavku vakcina, na adresu Zavoda za javno zdravstvo su, prema informacijama Istrage, pristigle i ponude za nabavku vakcina proizvođača AstraZeneca. No, ta ponuda uopće nije proslijeđena Ad hoc komisiji niti je razmatrana na sjednici Vlade FBiH.

     

    Od Lavrova do Orbana, preko Ivancova i Kalabuhova : Od 2017. godine (pro)ruski zvančnici insistiraju na “legitimnom predstavljanju” Hrvata!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

     

    “Balkan se ne može stabilizirati bez Srba niti bez BiH, a BiH se ne može stabilizirati bez bh. Srba. Srpska nacija je ključna za Balkan”, izjavit će u decembru prošle godine mađarski premijer Viktor Orban.

    Dodat će, potom, da je “izazov sa BiH je kako integrirati zemlju sa dva miliona muslimana”. Osam mjeseci kasnije će reći da Bošnjaci, od kojih su većina muslimani, varaju bh. Hrvate.

    “Ovo je komplicirana tema, ali bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi, zapravo, koriste rupe u Izbornom zakonu. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, a mi, Mađari, podržavamo ih svim raspoloživim sredstvima“., kazao je Orban.

    Tema je, uistinu, komplicirana, a na njoj su proteklih godina, osim hrvatskih zvaničnika najviše insistirali (pro)ruski diplomati. Zapravo, priču o “hrvatskom pitanju”, prvi su, ne računamo li hrvatske zvaničnike, plasirali Rusi. Danas na toj priči insistiraju i pojedine američke diplomate. No, vratimo se u u 2017. godinu.

    “Hrvatsko pitanje ‘postoji’ i treba ga riješiti u FBiH“, kazao je 24. avgusta 2017. godine u intervjuu za Večernji list bivši ruski ambasador u BiH Petr Ivancov.

    Ovoj izjavi je prethodila su dva sastanka ruskog ambasadora Petra Ivancova i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Prvi je bio u februaru 2017. godine, dok je Dragan Čović obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

    “Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i ambasador Rusije u BiH Petar Ivancov ocijenili su danas da je izgradnja ambijenta ravnopravnosti u BiH jedini način da se dugoročno prevaziđu ključni politički sporovi i ostvari potrebna stabilnost“, objavio je 7. februara 2017. godine javni servis Republike Srpske (RTRS).

    U  julu 2017. godine Čović i Ivancov opet su se sreli. Čović je, prenio je opet RTRS, pozitivnim ocijenio kontinuitet odgovorne i konstruktivne komunikacije predstavnika Ruske Federacije unutar Vijeća za implementaciju mira.

    “Zajednička je ocjena kako je važno nastaviti njegovati dobre odnose u interesu obje zemlje, ali i kako bi se izbjegli pogubni učinci procesa globalne polarizacije koja je u BiH nedopustiva iz razloga što može pojačati prijetnju miru, stabilnosti i privrednom prosperitetu“, navedeno je u Čovićevom saopćenju poslije susreta sa Ivancovom.

    Mjesec i po kasnije Ivancov će u inervjuu Večernjem listu reći kako je nužno riješiti “hrvatsko pitanje u BiH”. Nakon toga ruski ambasador postaje još konkretniji. U oktobru 2017. godine  Ivancov je razgovarao sa visokom zvaničnicom HDZ-a BiH Borjanom Krišto.

    “Krišto je upoznala Ivancova s funkcioniranjem Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH te istaknula kako je izmjena Izbornog zakona BiH trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Naglasila je da su pojedine odredbe Izbornog zakona BiH, odlukom Ustavnog suda stavljene izvan snage, te da bi nerješavanje tog problema vodilo BiH u stanje još dublje krize. Veleposlanik Ivancov složio se da se pitanje Izmjena izbornog zakona BiH treba riješiti dijalogom i da svi akteri trebaju ponuditi konkretna rješenja sukladno odlukama Ustavnog suda BiH“, saopćeno je nakon sastanka održanog 5. oktobra 2017. godine.

    Već u martu naredne, 2018. godine ruski ambasador Petr Ivancov susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem koji je u tom trenutku obavljao funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

    “Čović je informirao ambasadora Ivancova o trenutnoj političkoj situaciji u zemlji, posebno istaknuvši nedavnu predaju odgovora na Upitnik Evropske komisije. Također se razgovaralo i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti podršku BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, navedeno je u priopćenju za javnost iz Čovićevog kabineta.

    U oktobru 2018. godine u BiH su održani Opći izbori na kojima Dragan Čović izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH. Petnaest dana nakon poraza, Čović je, još uvijek u svojstvu člana Predsjedništva BiH, u Mostaru primio ruskog ambasadora Petra Ivancova.

    “Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović i ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov saglasili su se tokom sastanka u Mostaru da je neophodno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene BiH”, saopćeno je 24. oktobra 2018. godine iz Čovićevog kabineta.

    Nakon što je formalno predao dužnost u Predsjedništvu BiH, Dragan Čović je u decembru 2018. godine otputovao u Budimpeštu gdje se susreo sa Viktorom Orbanom, mađarskim premijerom koji ne skriva svoje dobre veze sa Ruskom Federacijom. Čović je Orbana informisao o izborima u BiH.

    Dragan Čović i Viktor Orban

    “Uprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima u BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH. Time je nepotrebno stavljen pritisak na političke odnose u BiH, te nužnost izmjena izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala”, kazao je Čović mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.

    Skoro identične riječi četiri godine kasnije ponovit će i mađarski premijer, govoreći na jednom od univerziteta u toj zemlji.

    “Volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci”, kazao je Orban.

    O ugroženosti Hrvata i “legitimnom predstavljanju”, nastavit će govoriti i novi ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Nakon što je Vlada Kraljevine Nizozemske kritizirala koncept “konstitutivnosti” na kojem insistira HDZ BiH, Kalabuhov je u intervjuu za RTRS kritizirao stavove Nizozemske.

    U junu ove godine, Igor Kalabuhov je, govoreći pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, bio još otvoreniji u vezi sa “hrvatskim pitanjem”.

    “Vidimo duboke probleme u Federaciji BiH gdje se podstiču takve prakse zbog kojih se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti”, rekao je Kalabuhov.

    Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je, podsjećamo, u februaru 2020. godine bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije. Nakon toga je gostovao na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije u svojstvu akademika Međunarodne inženjerske akademije iz Moskve, čiji je član postao bez ijednog relevantnog naučnog rada.

    Tokom posjete Rusiji, Čović je za dnevni list Rossiyskaya Gazeta dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

    U decembru 2020. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je doputovao u Sarajevo gdje se, odvojeno, sreo sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

    Sergej Lavrov I Dragan Čović

    Na novinarsko pitanje kako vidi sadašnju poziciju Hrvata u BiH odgovorio je kako “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH.

    Nepune dvije godine kasnije, dio američkih diplomata podržao je OHR u namjeri da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje bi ojačale princip “legitimnog predstavljanja” i omogućile trajnu vladavinu HDZ-a BiH.

    Hrvatska popustila: “Trgovska gora” na dnevnom redu zajedničke sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH

    Piše:
    Redakcija
    -
    16.02.2023,Zagreb - Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic primio je predsjedateljicu Vijeca ministara Bosne i Hercegovine Borjanu Kristo, koja boravi u sluzbenom posjetu Hrvatskoj. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

    Zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske bit će održana danas u Zagrebu.

    Naime, kako je potvrđeno za Vijesti.ba, kao tačka dnevnog reda bit će uvrštena izgradnja centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori.

    Ranije je Vlada Hrvatske tražila da se ova tačka skine sa dnevog reda zajedničke sjednice. Potom je ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac svoje prisustvo sjednici uslovio uvrštavanjem Trgovske gore u dnevni red.

    “Mi imamo obavezu prema 250.000 ljudi, kao i adekvatne odluke u institucijama na svim nivoima vlasti u BiH o neprihvatljivosti izgradnje odlagališta. To se mora poštovati!”, rekao je Košarac.

    Povodom stavova ministara iz RS-a koji su insistirali da se raspravlja o Trgovskoj gori oglasio se i državni zastupnik Šemsudin Mehmedović.

    “Zajednička sjednice Vlade RH i Vijeća ministara BiH, (ako do iste dođe) mora odgovoriti na ključna pitanja koja su godinama sporna: imovina BiH u Hrvatskoj i pitanje granice.

    Na žalost, nedavno smo svjedočili prodaji državne imovine BiH, luke Šipad turskoj kompaniji. To je težak udarac za BiH u trenutku kad se kani riješiti pitanje državne imovine u BiH i pokazuje da države koje se predstavljaju kao prijatelji BiH prave modele za vlastite interese preko državne imovine BiH kako bi uticale na finalni model.

    Hrvatska može biti partner BiH na putu ka EU ali samo ako ne dovodi u pitanje interese svih naroda i građana BiH i prihvata BiH kao suverenu državu!

    Otvoreno ignorisanje vrlo krupnih problema sa imovinom BiH u Hrvatskoj i pitanjima granice pokazuje da je Hrvatska u zadnjih 27 godina imala dvostruke i zakulisane namjere.Imali smo i ranije zajedničke sjednice u ovom formatu, ali rezultati su prilično ništavni kad je u pitanju interes BiH. Neki ministri u Vijeću ministara su ipak pokazali, bar formalno, da se sa interesima BiH ne može kalkulisati, saopćio je Mehmedović.

    Podsjećamo, Vlada Republike Hrvatske tražila je da sa dnevog reda današnje zajedničke sjednice sa Vijećem ministara BiH budu skinute tačke koje se odnose na izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori, kao i na sukcesiju bivše SFRЈ, navedeno je u dokumentu koji je u posjedu „Slobodne Bosne“.

    U dokumentu je traženo i da bude skinuta tačka koja se odnosi na inicijativu za potpisivanje sporazuma između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske o saradnji u oblasti informacionog društva i elektronskih komunikacija.

     

    Kolumna Damira Rastodera: Skica za portret Dritana Abazovića

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    Bio jednom jedan Dritan, više nikome nije bitan, nije samo parafraza dečije pjesme, već i stih koji na najbolji način odslikava političku sudbinu aktuelnog crnogorskog premijera Dritana Abazovića. Naročito u svijetlu tek završenih predsjedničkih izbora. Nova politička nada postao je Jakov Milatović, čija će stranka prosto usisati najvećih dio anti-DPS glasača, pa i onaj promil klijentelističkih pristalica URA-e. Dritan Abazović će ostati da se koprca u svojoj beznačajnosti i teškoj borbi da se nekoj stranci “uvali” na izbornu listu, kako bi osigurao neki poslanički mandat.

    Za dvije godine, ovaj Ulcinjanin i sarajevski student, obnašao je funkcije potpredsjednika vlade, zaduženog za cijeli sektor sigurnosti, a potom postao i premijer, sa svega 4 poslanika. Ali uz obilatu međunarodnu podršku i blagonaklonost domaćih i regionalnih medija.

    Ništa to nije pomoglo. Abazović je izgubio političku podršku u parlamentu poslije 113 dana na premijerskoj poziciji.

    Razlog – potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, bez konsultacija, javne rasprave i bilo kakvog transparentnog dijaloga sa koalicionim partnerima.

    Ništa neobično za nekoga za koga je Matija Bećković rekao da bi ga “beogradska omladina nosila na ramenima, ukoliko dođe u srpsku prijestolnicu”.

    Prije tog nošenja, mitropolit Amfilohije u februaru 2020. godine, u toku litija koje su označile početak konzervativne kontrarevolucije u Crnoj Gori, obasipao ga je komplimentima: “Abazović, naš ugledni musliman, povukao bi Zakon, zbog naroda na ulicama”.

    Ovdje je riječ o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti koji je bio povod za masovne proteste Srba u Crnoj Gori.

    Potpisivanje već spomenutog Temeljnog ugovora, Aleksandar Vučić je kratko prokomentirao sa “svaka mu čast”, dodajući da je Abazović više uradio za kratko vrijeme nego neki za decenije.

    I zaista je Vučić u pravu.

    Abazović je za “srpski svet” uradio mnogo više nego njegovi prethodnici, uključujući i premijera Zdravka Krivokapića koji je bio izbor same Crkve za tu poziciju. Uostalom, te apostolske vlade ne bi ni bilo bez podrške Abazovića i njegovih poslanika, čime je još jednom potvrđeno nepisano pravilo da nacionalisti i fašisti skoro redovno dolaze na vlast uz pomoć građanskih i liberalnih političkih grupacija.

    Ko ne vjeruje neka bar izgugla i pročita o političkom usponu i dolasku Hitlera na mjesto njemačkog kancelara tridesetih godina prošlog vijeka.

    Mlađani (1985.) Dritan Abazović pretenciozno je računao da će otjerati Đukanovića u penziju i zauzeti njegovo mjesto, a da će se međunarodni faktor pobrinuti da mu raščisti teren kada su u pitanju srpski ektremisti, na drugom polu političkog spektra.

    Tako je on samog sebe smjestio u lažno projektirani politički centar.

    U stvari, Abazović je samo držao merdevine tim istim ekstremistima dok se penju na tron vlasti u Crnoj Gori.

    Oni su stigli do cilja, a Abazović više nikada neće doći do cenzusa za ulazak u parlament. Najviše na šta može računati od budućih izbornih pobjednika je neka utješna nagrada za “minule zasluge” u novoj vladi nakon parlamentarnih izbora.

    Ali ta politička irelevantnost, do granica marginalnosti, bit će najveća kazna za ovog preambicioznog čovjeka.

    Još kao ulcinjski srednjoškolac, dok su njegovi vršnjaci “jurili” cure, on je kroz nevladin sektor pokazivao strast za politikom i javnim angažmanom. U sazivu Skupštine Crne Gore iz 2012. postao je najmlađi poslanik kao član stranke Pozitivna Crna Gora. Iz tog perioda jedino vrijedno pomena je polemika sa Milom Đukanovićem, kada je branio svoju stranku, dernjajući se u sali, prijeteći prstom i mlatarajući rukama, na šta mu je Đukanović samo odgovorio “sram te bilo, bitango”.

    Otuda i sadašnji nadimak Dritanga, sa kojim ga časte politički oponenti.

    Naravno, nije se dugo zadržao u Pozitivnoj. Prvo je nastupao kao samostalni poslanik, da bi se priključio novoformiranoj URA-i. Nakon dvije godine postaje i njen predsjednik, uz pomoć i podršku dotadašnjeg čelnog čovjeka te stranke Žarka Rakčevića, akademika Zukorlićeve BANU Šerba Rastodera i bivšeg generala Blagoja Grahovca.

    Cijeli projekat osmišljen je u glavama medijskih tajkuna Željka Ivanovića i Miška Perovića.

    Zajedničko svima njima je samo lična mržnja prema Milu Đukanoviću.

    Kasnije će Rakčević,  Rastoder i Grahovac napustiti stranku koju su osnovali jer ih je Abazović potpuno marginalizirao.

    Jedino u čemu je Abazović bio doslijedan je u opsjednutosti Milom Đukanovićem.

    Ponavljao je narativ o diktatorskom režimu, kriminalu i korupciji i polarizaciji crnogorskog društva za koje je po njemu odgovoran upravo Đukanović.

    Abazović ovim optužbama kao da govori zapravo o sebi.

    Iako njegova vlada ima podršku manje od 3% njemu ne pada na pamet da ide na izbore. Svaki dan boravka u premijerskoj fotelji za njega je čisti dobitak na lotou.

    Sada traži od novog predsjednika Milatovića, koji još nije ni stupio na dužnost, da poništi Đukanovićevu odluku o održavanju parlamentarnih izbora 11. juna ove godine.

    Čak i njegovi koalicioni partneri su ovaj prijedlog označili svojevrsnim pravnim i političkim diletantizmom.

    Toliko o doktoru političkih nauka. Koji će ponavljati da je korupcija a ne nacionalizam glavni problem u Crnoj Gori i regionu. A onda će još dodati da je koeficijent inteligencije zapravo glavni problem crnogorskog društva.

    Nije ni tu kraj biserima mladog doktora. Tako će nedavno ustvrditi da je albanski nacionalni heroj Đerđ Kastrati Skenderbeg, srpskog porijekla, te da su mu i otac i majka Srbi. Kasnije je tu izjavu relativizirao objašnjavajući da je u pitanju sarkazam. Baš kao što je morao da se na kraju izvini za sramnu izjavu “o genocidu nad ljudima a ne nad Bošnjacima”.

    I tako je sa svakom izjavom Abazović dr. Dritana koja je duža od tri prostoproširene rečenice.

    Ili ih on dodatno pojašnjava ili demontira.

    Da ne govorimo o polemikama koje izazivaju u javnosti, a vrlo često predmet su sprdnje i podsmijeha. Jednostavno, radi se o političkom antitalentu koji je sebe vidio na mjestu doživotnog vladara Crne Gore.

    Ništa gore od velike ambicije i male pameti.

    Vratimo se ponovo zamjerkama na račun Đukanovića.

    Optuživao ga je za kriminal i korupciju, a njegov stranački (URA) drug i funkcioner Rade Milošević već nekoliko mjeseci čami u pritvoru zbog šverca cigareta.

    Doskorašnji specijalni tužilac Milivoj Katnić rekao je da Abazović nije uhapšen samo zbog opstrukcije u MUP-u.

    Na teret mu se stavlja podrška škaljarskom klanu, jednom od dva najveća kriminalna ganga u regiji (drugi je suparnički kavački klan).

    Abazović dr. Dritan je idealna paradigma političara novog vremena. Bez stida, srama, morala, principa, znanja i vaspitanja.

    Trump za siromašne.

    Politički kvazimodo sa ogromnom dozom destrukcije. I istom takvom ambicijom.

    Najgora kombinacija.

    Svojevremeno je bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore Miodrag Vlahović dao više nego koristan savjet Abazoviću: u politici se ne ponašaj kao da si samo Albanac, ali istovremeno nikad ne zaboravi da si Albanac.

    Nije se primila ni ova preporuka.

    Abazoviću nije smetalo što su ga na kraju nazvali albanskim četnikom. No, ni to mu neće pomoći, da praktično završi političku karijeru u svojoj 38. godini života.

    Svaka sličnost sa događajima i likovima u Bosni je skroz namjerna.

    (politicki.ba)

    Pismo međunarodnih zvaničnika uplašilo Dragana Čovića: HDZ neće bojkotovati izbore

    Piše:
    Redakcija
    -

    HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) izlaze na izbore. Potvrdio je to predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, obraćajući se u petak na svečanosti povodom tridesete obljetnice HVO-a.

    “Obzirom da je ovo godina izbora, a neću posvetiti tim izborima nijedne riječi ovdje, vrlo jasnu poruku ćemo poslati i to šaljemo. I pozivam vas da budete uz nas. Hrvatski narod će birati svoje legitimne predstavnike, na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini”, rekao je Čović, nakon čega je Velikom dvoranom Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača odjeknuo aplauz.

    Prije samo dvadeset dana Dragan Čović je tvrdio da “nema zakonskih uvjeta za održavanje izbora”.

    “Po meni, apsolutno, nema nikakvih uvjeta da bi se izbori organizirali, upravo zbog neprovođenja presude Suda u Strazburu, ali i svih drugih pitanja”, kazao je Dragan Čović 20. marta ove godine.

    Ali šta je uticalo na to da Dragan Čović radikalno promijeni svoj stav kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine? Istraga.ba je u petak objavila pismo koje su sve članice PIC-a, osim Ruske Federacije, pojačane ambasadorima EU i OSCE-a i potpisom visokog predstavnika Christiana Schmidta poslale rukovodstvu Vijeća ministara BiH.

    “Posebno je zabrinjavajuće”, napisali su ambasadori i visoki predstavnik, “što se situacija dodatno pogoršava neispunjavanjem ustavnih i zakonskih obaveza nadležnih organa BiH u pogledu finansiranja troškova neophodnih za rad institucija Bosne i Hercegovine. Organizacija općih izbora 2022. godine dokaz je toga. U skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir, te poštujući prava građana da demokratski biraju svoje predstavnike u skladu sa Ustavom, to je obaveza koja se mora ispoštovati”.

    No, ključne riječi su u posljednja dva pasusa.

    “Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatraće se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokratiju, već i kršenjem obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. U slučaju da ova obaveza ne bude ispunjena, u trenutku kada je jasno da BiH ima tražena sredstva na raspolaganju, podsjećamo vas da međunarodna zajednica zadržava neophodne instrumente da osigura poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir i zaštiti održavanje općih izbora”, navedeno je u pismu dostavljenom predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji i njegovim zamjenicima Biseri Turković i Vjekoslavu Bevandi.

    Pratimo sintagmu – “Opći okvirni sporazum za mir”. Ona nas vodi ka Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, član 1.13.

    Izborni zakon BiH

    “Prijava za ovjeru za sudjelovanje na izborima uključuje izjavu, potpisanu od predsjednika političke stranke, koalicije ili neovisnog kandidata, da će se ta politička stranka, koalicija ili neovisni kandidat u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini”, piše u Izbornom zakonu BiH.

    Dakle, svaki politički subjekt koji želi učestvovati u izbornom procesu mora potpisati izjavu da će se pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. No, šta se dešava ukoliko  se neko ne pridržava potpisane izjave? Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je, razmatrajući žalbu Ujedinjene Srpske, ocijenio da Centralna izborna komisija BiH nije mogla zabraniti učešće na izborima tom političkom subjektu, jer CIK nema mandat da bilo šta proglašava “kršenjem Općeg okvirnog sporazuma”. Taj mandat, međutim, imaju Vijeće za implementaciju mira (PIC) i OHR. Kada, recimo, OHR donese odluku da određeni subjekt krši Opći okvirni sporazum za mir, Centralna izborna komisija BiH ima obavezu da tom subjektu zabrani učešće na izborima. A upravo je to bila suština pisma kojim su ambasadori PIC-a, EU, OSCE-a i visoki predstavnik upozorili čelnike Vijeća ministara BiH da moraju obezbijediti sredstva za izbore. Zato još jednom podsjećamo na ključni dio pisma.

    “Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatraće se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokratiju, već i kršenjem obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir”, napisali su ambasadori PIC-a i visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Podsjećamo, glavni kočničar za donošenje odluka kojim bi bio obezbijeđen novac za izbore je državni ministar finansija i kadar HDZ-a BiH Vjekoslav Bevanda. On je prije desetak dana odbio zahtjev CIK-a da im obezbijedi dio sredstava potrebnih za organiziranje izbora. No, prema informacijama Istrage, Centralna izborna komisija BiH u petak je dostavila novi zahtjev Vijeću ministara i traži da im se obezbijedi skoro 12 miliona maraka, potrebnih za organizaciju Općih izbora 2022. godine.

    “Sredstva za provedbu izbora, institucije iz stavka (1), (2), (3) i (4) ovog članka moraju osigurati u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o raspisivanju izbora”, navedeno je u članu 1.2a stav 6 Izbornog zakona BiH.

    Centralna izborna komisija izbore mora raspisati 150 dana prije njihovog održavanja, a izbori se, preka Zakonu, održavaju prve nedjelje u mjesecu oktobru. To znači da novac za izbore Vijeće ministara BiH mora obezbijediti najkasnije do sredine maja ove godine. A ako ne obezbijedi, odgovorni bi mogli biti proglašeni osobama koje krše obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. Što, opet, stvara obavezu CIK-u da odgovornima zabrani učešće u izbornom procesu.

    Ove odredbe su poznate i lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću koji je preko noći promijenio stav i od bojkota izbora došao je do toga da će Hrvati birati “svoje legitimne predstavnike na svim razinama”.

    Policijska klopka zbog generala: Beograd na muralima

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    Dvije aktivistkinje za ljudska prava, Aida Ćorović i Jelena Jaćimović izvršile su iznenadi napad na mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću u Beogradu. Tom prilikom “teroristkinje” su koristile vatreno oružje – jaja.

    Napad je uspješno osujećen munjevitom reakcijom, što policije u farmerkama, što one u uniformama, piše politicki.ba.

    Epilog cijele akcije: mural sačuvan, sa neznatnim povredama naneseinim žumancetom, Aida&Jelena privedene, a kordon policije i dalje stojički brani generala od novih terorističkih nasrtaja.

    Dvije hrabre žene podržalo je tek desetak okupljenih građana, zahtijevajući, također, da se mural ukloni. Naravno, to se neće dogoditi. I bolje što je tako.

    Današnja Srbija ne zaslužuje ni Aidu ni Jelenu. Njeno lice i naličje su murali sa likom Ratka Mladica, peticije kojima se traži sloboda za ubice Zorana Đinđića i svakodnevno gostovanje i fašističko palamuđenje Šešelja na raznoraznim Vučićevim televizijama.

    Javnost u regionu, a prije svega ova naša u Bosni i Hercegovini bi konačno morala shvatiti da autentični reprezenti srpskog društva nisu ni Sonja Biserko, ni Nataša Kandić, ni Žarko Korać, već upravo i potpuno dominantno,Mladić, Šešelj, Zvezdan Jovanović, kapetan Dragan, Dodik i naravno Vučić.

    Zato je i bolje što Aida i Jelena nisu uspjele u svojoj časnoj namjeri da prekreče, makar i jajima, lik ratnog zločinca na jednom zidu. To bi bilo samo popravljanje i šminkanje nečega što se ne da ni popraviti ni uljepšati.

    Uostalom, sve ankete sprovedene u Srbiji govore da je za više od 80 posto njenih građana Mladić heroj.

    Poštenije i realnije je da Beograd, za početak, ima bar 100 naslikanih Mladića, jer jedan ili dva murala ne odražavaju pravo stanje duha i svijesti srpskog društva.

    O Srbiji će puno više i tačnije govoriti murali po Beogradu, nego cijeli Beograd na vodi. Ovo drugo je samo nakinđureni izlog, a ono prvo je suština i sadržaj.

    Ne može Vučić izgovoriti toliko laži o Srbiji sa konferencija za štampu, koliko može Mladić istine sa zidova okolnih zgrada. Bolje je da strane goste “dočekuje” ratni zločinac, nego prepodobljena Ana Brnabić. O vjerodostojnosti je ovdje riječ.

    Nažalost, svijet i dalje šuti. Za sada bez ijedne reakcije, a kamoli osude.

    Escobaru više smetaju oni koji neće prihvatiti Vučićev Otvoreni Balkan, nego oni koji šalju kordone policije da štite murale ratnih zločinaca. Za njega je važnije to što mu je srbijanski predsjednik rekao, čitaj slagao, da se Srbija neće miješati u BiH, nego što ta država pokazuje konsantnu nespremnost za suočavanje sa prošlošću, ali i upornu sposobnost za izvoz nestabilnosti u regiji. Escobar naivno vjeruje da može riješiti krupne političke probleme, pričom o ekonomiji i međusobnoj saradnji, ili što je još tragičnije da se bavi samo posljedicama krize, a ne njenim uzrocima.

    Ako već neće sa Vučićem, da bar krene od Dodika.

    Evo, murale ne mora skidati. Vjerovatno ih ni primjetio nije.

    Najmračnije mjesto u paklu rezervirano je za one koji ostanu neutralni u uslovima velike moralne krize “(Dante).

    1...191192193194Stranica 192 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj