Facebook Twitter Youtube
    Najpopularniji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Janusz Bugajski’s Washington View: Serbia Supports Russian Imperialism

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Serbian President Aleksandar Vučić cannot disguise his support for imperial Russia. His meeting with Ukrainian President Volodymyr Zelenskyy at the Balkan Summit in Greece in August and the provision of  some military hardware to Ukraine is supposed to demonstrate Serbia’s “balancing” between Russia and Ukraine. However, this posture only fools those in Washington and Brussels who want to be fooled and who believe that Vučić can be separated from Putin. In reality, Serbia’s regime fully supports Moscow’s imperial and genocidal objectives in Ukraine and its global anti-American policies.

    Belgrade needs Russia to be a strong power with global reach to challenge American influence and back Serbia’s regional aspirations. Much of the political elite and substantial segments of society nurture grievances against the US and NATO for its military intervention over Kosova in 1999. For Vučić and his henchmen this was an unforgivable action that prevented his master Milošević from completing the murder and mass expulsion of Kosova’s Albanian majority.

    Vučić met with Zelensky to convince him not to recognize Kosova, claiming that the situation is similar with Ukraine’s occupied territories. According to him, if Ukraine recognizes Kosova's independence, it would be a “huge blow” for both Serbia and Ukraine. However, Vučić the specialist in disinformation and hate speech from the 1990s, has the comparison between Ukraine and Serbia fully backward. While Kosova was liberated by NATO from Serbia and gained its independence to prevent genocide, Russia occupied Crimea, Donbas, and parts of two other Ukrainian regions in order to perpetrate genocide and eradicate Ukrainian identity.

    A more compelling comparison for Vučić would be between Serbia and Russia. Russia’s colonial oppression of dozens of subject nations is similar to Belgrade’s suppression of Kosovar Albanians and its attempts to control Bosnia-Herzegovina and Montenegro. Hence, all the repressed republics currently trapped in the Russian Federation and facing forcible russification also need to be independent, including Chechnya, Ingushetia, Dagestan, Circassia, Kalmykia, Tatarstan, Bashkortostan, Sakha, Tuva, and Buryatia.

    Vučić’s deceptions are transparent. His publicly expressed sympathies for Ukraine are bogus and opportunistic. His government has supported Russia’s imperialism since he came to power and actually strengthened its links with Putin’s Kremlin after Moscow’s full-scale invasion of Ukraine in February 2022. The evidence for Vucic’s pro-imperialism is overwhelming.

    On the economic front, Belgrade has not imposed economic, financial, trade, or energy sanctions against Russia for its attack on Ukraine, despite pressures from the EU and US to comply with European policy. On the contrary, it continues to benefit from trade deals, investments, energy contracts, and official corruption with Moscow. Serbia has welcomed thousands of Russian immigrants many of whom are infected with anti-Ukrainian, anti-American, and anti-EU sentiments and back Serbia’s mini-imperialist agenda in the Balkans.

    On the security front, Serbia continues to purchase an array of weapons from Russia and has strengthened its institutional and intelligence ties with Moscow. The joint espionage center in southern Serbia, couched as a “humanitarian” outpost, provides the Kremlin with intelligence on NATO and US forces in the region, helps train agents and saboteurs, prepares for broader regional destabilization, and deepens Serbia’s dependence on Russia.

    In recent revelations, Serbian government agencies are also actively recruiting fighters for the war against Ukraine. According to French intelligence services, citing the Russian opposition, Moscow is hiring an initial batch of 500 Serbian private soldiers for immediate deployment in Ukraine. By the beginning of September they are scheduled to arrive at a temporary camp in the Moscow region and will consist of Serbs recruited from several Balkan states. Already, by mid-August fifty candidates were selected and brought to Russia in small groups by commercial flights under the guise of contracts with a construction company. The recruiters themselves were either involved in Milošević's special forces perpetrating genocide in Bosnia-Herzegovina and Kosova or fought with the Wagner group in Ukraine in 2014 and in Syria after 2016.

    A “Serbian unit” is now being created as part of Russia’s 106th Guards Airborne Division. Whereas various foreign combatants are fighting to defend Ukraine against Russian imperialism, Serbia will have the only national military unit in occupied Ukraine, other than Kadyrov’s Chechens, who will be fighting for Russian imperialism. And unlike the Serbs, the pro-independence Chechens have their own battalions fighting alongside the Ukrainian army to oust the Russian invasion force. One has yet to find a Serb who is fighting for Ukraine to uphold the country’s independence.

    US officials continue to naively placate the Vučić administration, which claims the independent state of Kosova as its imperial territory just as Russia claims Ukraine as its historical and cultural heritage. Such a short-sighted American approach does not pull Serbia away from Russia but simply emboldens Belgrade to threaten its neighbors more aggressively.

    In recent weeks, the governments of Montenegro, North Macedonia, and Albania have all expressed concern after Miloš Vučević, Serbian Defense Minister and head of the ruling Serbian Progressive Party, asserted that their recognition of Kosova will come back to hurt them and they will be “hit on the head, just like Ukraine.” If such threats are not vigorously condemned by Washington and Brussels with demands that the culprit be removed from office then Vučić will conclude that he has received another green light for aggression.

    Belgrade wants Russia to win the war against Ukraine and seize its territories for two core reasons. First, this would bolster Russia’s global stature in challenging American and European interests. And second, it will reinforce Serbia’s agenda to regain Kosova and dominate Bosnia-Herzegovina and Montenegro with intensified assistance from a more assertive Moscow. Vučić’scalculations make it even more imperative for the Western Balkans that Russia is comprehensively defeated in Ukraine.

    (Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player)

     

     

     

     

    Prvi bh. sastanak glavne administratorice USAID-a: Samantha Power u redakciji Oslobođenja

    Piše:
    Redakcija
    -

    Samantha Power, glavna administratorica USAID-a, koja je sinoć doputovala u dvodnevnu posjetunasoj zemlji, svoj prvi sastanak imala je u Oslobođenju.

    U redakciji Oslobođenja dobitnica Pulicerove nagrade, koja se snažno zalaže za slobodu medija, razgovarala je s novinarima istraživačima.

    Goste je dočekala glavna i odgovorna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović, koja je zajedno s kolegama Sinišom Vukelićem iz banjalučkog Capitala, Šteficom Galić, glavnom urednicom portala Tacno.net i Eldinom Karićem glavnim urednikom Žurnala, predočila s kojim se sve problemima mediji suočavaju u svojim nastojanjima da Bosancima i Hercegovcima ponude potpune i tačne informacije i različita stajališta.

    Samantha Power je sa svojim suradnicima i američkim ambasadorom u našoj zemlji Ericom Nelsonom obišla naš Superdesk i O kanal.

    Integrirana redakcija koju čine dnevni list Oslobođenje, info-program O kanala i portali portali nastala je uz podrsku USAID-a koji, skupa sa Internewsom, pomaže kroz regionalni i domaće projekte jačanje neovisnih medija.

    (Oslobodjenje.ba)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Biden’s Russian Roulette

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    The long-standing debate on whether the US can fight two simultaneous major wars continues to rage. But a much more immediate question is whether Washington and Brussels can handle several concurrent crises incited by Russia any of which could trigger armed conflict and necessitate a NATO military response. And such crises would include the Western Balkans.

    Moscow is well-versed in tactical deception and disguising its near-term goals, and can prepare several concurrent conflictswhether directly, through proxies, or with willing accomplices. Russia’s mounting military threat against Ukraine has focused NATO’s attention on the eastern pilar of European security, as Moscow’s assemblage of army, naval, and air power has surrounded Ukraine, but other potential battlefields are also being prepared.

    To bolster his threat against Ukraine, Putin has issued demands on NATO that he knows will be rejected, but he is testing to see whether they will divide Western governments and neutralize European societies. And indeed, several US and European policy analysts have fallen into the trap of believing that if NATO stops including new members and Ukraine is sacrificed to Russia’s imperialism then the West will be able to coexist peacefully with Moscow. Short-sighted appeasement has never worked with expansionist dictators, let alone with Tsarist imitators like Putin who view neighboring countries as part of their divine-given heritage.

    If the Kremlin decides on another military assault against Ukraine to cower the government in Kyiv into submission, it will also engineer distractions elsewhere. And the Western Balkans are a primary target for diversionary crises. Russian officials and their internationally active security services have been preparing the ground for conflict for several years and have reliable allies in Belgrade and Banja Luka to launch new offensives and undermine the NATO presence.

    Two simultaneous crises are coming to a head in the region – inside Bosnia-Herzegovina and inside Montenegro, and they can coincide with another Russian invasion of Ukraine. The government of Republika Srpska is Moscow’s primary instrument, whose calls for separation from Bosnia-Herzegovina will light the fuse for armed conflict. Bosnian Serb leaders have blocked decision-making in national institutions and launched a process to withdraw from the armed forces, tax system, and judiciary. They have also voted to establish separate state bodies for the Serb entity in preparation for a referendum on secession. As new laws are drafted and the RS constitution is amended the entity looks set to abandon all Bosnian state institutions, in which case the administrative structure will collapse.

    This push toward partition will be resisted by the Bosniak population whose lands were seized by Serbian nationalist forces during a campaign of genocide in the 1990s. Bosnian Serb leader Milorad Dodik has been encouraged in his moves toward secession by a weak Western response through limited sanctions and verbal warnings by US and EU officials. The US sanctions,applied as punishment for corruption and endangering Bosnia's stability and territorial integrity, are well intentioned but ultimately weak. Dodik can simply turn to Putin to replenish any embezzled assets in return for the pursuit of secession.

    Moscow has also been preparing the ground to regionally buttress the new Serbian state once it declares independence. It has constructed a Moscow axis in the region encompassing the corrupted political leadership in Hungary and Slovenia who will be encouraged to oppose Bosnia’s integrity. The uncertain role of the Bosnian Croat leadership and of Zagreb itself is also a cause for concern and whether they will side with Sarajevo to maintain the state or conspire with Banja Luka, Belgrade, and Moscow to carve it up.

    And above all, Moscow has cultivated the Vučić government in Belgrade. It is both openly and covertly supporting its mini-imperialist project in the Western Balkans through weapons supplies, security assistance, propaganda, disinformation, and other tools of influence to subvert and weaken Serbia’s neighbors. Indeed, a second Western Balkan front has already opened for Moscow in Montenegro. The government crisis in Podgorica is escalating, in which pro-Western forces inside and outside the current coalition are pitted against the Serb nationalist parties backed by Belgrade and Moscow.

    Prime Minister Zdravko Krivokapić, widely viewed as a tool of the pro-Muscovite Serbian Orthodox Church, has fueled the crisis by trying to prevent the formation of a more representative government, preparing a coup to dismiss elected officials, and seekingunconstitutional control over the police. If the pro-Western parties, representing the majority of Montenegro’s citizens, are blocked from holding new elections while the Serbianization process intensifies then Montenegro faces the violent conflict that it managed to avoid during the collapse of Yugoslavia.

    Political violence and state fragmentation in Bosnia and Montenegro will be welcomed in the Kremlin. It would demonstrate that even NATO intervention or Alliance membership cannot hold a country together and that both the US and EU are powerless in stopping pro-Russian forces from advancing in the region. Russian intelligence services can also capitalize on other Balkan disputes. The creation of an autonomous Serbian municipal association in Kosova would provide Moscow with an additional inroad of subversion.

    Moscow has spent the first year of the Biden administration probing and testing potential US weaknesses and it now sees a period of strategic opportunity. Washington must be prepared to confront several international crises that will not only require intensive diplomacy but the prospect of dispatching military forces to prevent or terminate local wars. At the same time, Germany and France are proving to be unreliable allies, fearful of “provoking” Putin and hesitant in using military force. Once again, the United States will be required to avert a wider war. The EU security project so loudly trumpeted in Paris and Berlin should then be added to the collection of Hans Christian Anderson’s Fairy Tales.

     

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His new book, Failed State: A Guide to Russia’s Rupture, will be published this Spring.

    Zločini u Ukrajini i mogućnost njihovog procesuiranja: Pred Međunarodnim krivičnim sudom može završiti i sam Putin

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kada su 1991.godine počinjali ratovi u bivšoj Jugoslaviji, međunarodna zajednica i domaće sudstvo (koje je bilo u fazi rasformiranja i ponovnog osnivanja) su bili zatečeni, kada je riječ o procesuiranju krivičnih djela iz generičke grupe ratnih zločina. Postojalo je iskustvo Međunarodnog vojnog tribunala-takozvanog Nirnberškog suda, pred kojim je procesuiran djelić ratnih zločina nacista, Međunarodnog vojnog suda za Daleki istok, pred kojim je procesuiran dio rukovodstva Japana, lokalna suđenja poslije Drugog svjetskog rata (SFRJ, Italija, Njemačka, Izrael), te krajnje upitna suđenja tokom i nakon rata u Vijetnamu. Međutim, većina ovih suđenja su se odvijala u situaciji neposredno nakon Drugog svjetskog rata, sa veoma problematičnim postupkom sa gledišta pravičnosti suđenja-npr.pred Međunarodnim vojnim sudom nije bilo propisano pravo na žalbu na presudu.

    U maju 1993.godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija jednoglasno je usvojilo Rezoluciju broj 827 i formalno osnovalo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 1994.godine, nakon genocida i drugih zločina počinjenih u Ruandi, na sličan način-Rezolucijom broj 955-Vijeće sigurnosti UN je osnovalo Međunarodni krivični sud za ratne zločine počinjene na području Ruande. Iako su oba ova tribunala izložena brojnim (djelomično opravdanim) kritikama-prije svega u odnosu na promjenjivost pravila koja mjenjaju same sudije, dugotrajnost postupaka, nepostojanje sistema reparacije žrtava ili osoba koje su oslobođene odgovornosti, a provele su godine u pritvoru-sudska praksa ovih sudova je unijela tektonske promjene u međunarodno krivično pravo. Definisani su elementi krivičnih djela, vidova učešća u izvršenju krivičnih djela, procesuirani su vrhovi država i naroda.

    Nakon toga, osnovan je Međunarodni krivični sud (ICC), koji je stalna ustanova, osnovana na temelju Rimskog statuta Međunarodnoga krivičnog suda koji je stupio na snagu 1. jula 2002.godine. MKS je osnovan u značajnom dijelu na temeljima MKSJ i MKSR, sa jednom značajnom iznimkom, koja može biti vezana za događaje u Ukrajini. Naime, u ranim jutarnjim časovima 15.decembra 2017.godine, u sjedištu UN, države članice Rimskog statuta su se saglasile da aktiviraju nadležnost Međunarodnog krivičnog suda i u slučajevima zločina agresije-četvrtog osnovnog zločina (pored genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina). Ovo znači da će prvi put nakon suđenja u Nurembergu i Tokiju, međunarodni sud moći suditi liderima za individualnu krivičnu odgovornost za vođenje agresivnog rata. Ova rezolucija je stupila na snagu 17. jula 2018.godine.

    Međunarodno pravo je kristalno jasno-državi je zabranjeno korištenje sile protiv druge države, bez obzira na ciljeve (postoje samo dvije iznimke, kada država postupa u samoodbrani i kada postupa temeljem Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-niti jedna od ovih situacija ne postoji u djelovanju Rusije protiv Ukrajine). Danas, bilo koji pokušaj odlučivanja o krivičnoj odgovornosti Rusije mora biti posmatran kroz strukturu MKS.

    Shodno Rimskom statutu, zločin agresije je definisan kao: “planiranje, priprema, pokretanje ili izvršenje, od strane osobe koja je u poziciji da učinkovito vrši kontrolu nad ili da usmjerava političku ili vojnu akciju države, čina agresije koji po svom karakteru, težini i razmjeru predstavlja očito kršenje povelje Ujedinjenih naroda”. Jasno je da, u skladu sa ovim definicijom, krivična odgovornost Vladimira Putina nije uopšte sporna.

    Rusija nije članica Rimskog statuta, ali nije sve izgubljeno-Međunarodni krivični sud je ove sedmice potvrdio da ima nadležnost na teritoriji Ukrajini, a samim tim i nad djelima ruskih vojnika i Vladimira Putina, iako Rusija nije potpisnica. Naime, 2014.godine je Ukrajina prihvatila nadležnost MKS, pa sada MKS može istraživati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje počini vojska Ruske Federacije, čiji vrhovni komandant je Vladimir Putin.

    U ovom trenutku, MKS je zaprimio zahtjev 39 država članica za otvaranje istrage za zločine u Ukrajini (Albanija, Australija, Austrija, Belgija, Bugarska, Kanada, Kolumbija, Kostarika, Hrvatska, Kipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Helenska republika (Grčka), Mađarska, Irska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malta, Novi Zeland, Norveška, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Švicarska, Velika Britanija). Ono što je bitno naglasiti je to da ovi zahtjevi omogućavaju Kancelariji tužioca MKS da otvori istragu o situaciji u Ukrajini od 21.novembra 2013.godine, a koji se tiču bilo kakvih navoda o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu, u bilo kom dijelu Ukrajine, počinjenih od strane bilo koje osobe.

    Ono o čemu u ovom trenutku se već može izvjesno govoriti je granatiranje civilnih ciljeva i civila u urbanim i gusto naseljenim područjima, koristeći neprecizno oružje, vođenje agresivnog rata (član 8bis Statusa MKS). Problem sa krivičnim djelom agresije je nadležnost-vršenje nadležnosti nad ovim zločinom je u  ovom trenutku onemogućeno jer, prvo, MKS nema nadležnost nad zločinom kada su ga počinili državljani ili na teritoriju države koja nije stranka (član 15. bis (5) Statuta MKS-a); i drugo, Vijeće sigurnosti UN-a ovu situaciju nije uputilo tužiocu MKS-a (član 15. ter Statuta MKS-a).

    Tužioci u zemljama u koje prelaze izbjeglice iz Ukrajine (posebno u Poljskoj) vrše saslušanja izbjeglica u svojstvu svjedoka, kako bi se blagovremeno prikupili dokazi. Po prvi put, dokazi za djela iz generičke grupe ratnih zločina se prikupljaju i novim tehnologijama, putem aplikacije eyeWitness to Atrocities, odnosno, očevidac zločina, koja kombinira pravo i tehnologiju, a faktički znači da se događaji snimaju mobilnim aparatom, a aplikacija ih pretvara u metadata koji su neophodni da se dokaže autentičnost istih pred sudom. Nakon toga, stvara se odgovarajući lanac čuvanja snimaka i fotografija, koji će omogućiti korištenje ovom tehnologijom prikupljenih dokaza u sudskim postupcima.

    Glavni tužilac MKS, Karim A.A. Khan, QC je naglasio: “Niti jedan pojedinac u situaciji u Ukrajini nema dozvolu za počinjenje zločina pod jurisdikcijom Međunarodnog krivičnog suda.”. Istražitelji Kancelarije tužioca su upućeni na teren u četvrtak, 03.03.2022.godine, a glavni tužilac je izjavio da će njegova Kancelarija pratiti lanac komandovanja do samog vrha, ako istražioci utvrde da su počinjeni ratni zločini.

    Ako MKS izda naredbe za hapšenje političkog ili vojnog rukovodstva Rusije, isti vjerovatno neće biti izvršeni dok se te osobe nalaze na poziciji moći. S druge strane, primjeri drugih situacija (npr.bivši predsjednik Sudana Omar Al Bashir) pokazuju da nijedan režim, koliko god autokratski ili nasilan bio, nije vječan. U slučaju promjene režima, nije nezamislivo da Vijeće sigurnosti UN uputi predmet MKS.

    Mora se uzeti u obzir i drugi aspekt radi kojeg je širenje informacija o istrazi MKS važno-istom su obuhvaćeni komandanti Ruske vojske na terenu, kao i same trupe. Činjenica da oni mogu biti uhapšeni i procesuirani mnogo jednostavnije od Vladimira Putina sigurno neće djelovati ohrabrujuće na njih u smislu borbenog morala.

    Treći aspekt je činjenica da istraga MKS dodatno delegitimizira režim u Rusiji, jer uprkos propagandi i političkom nasilju, u samoj Rusiji nema toliko podrške ratu. Antiratni protesti su svakodnevni, a preko 7000 ljudi je uhapšeno tokom samo prve sedmice rata.

    Za razliku od ratova na teritoriji bivše Jugoslavije ili događaja u Ruandi, čini se da je međunarodno pravosuđe mnogo spremnije, a što zasigurno mođe djelovati samo obeshrabrujuće za sve uključene u invaziju na Ukrajinu…jer svi putevi izgleda vode u Hag.

    (analizu je napisao pravni eksper koji je godinama radio u Haagu, ali zbog prirode posla ne može biti potpisan pod tekst)

    Vlada RS utvrdila prijedlog Zakona o neprofitnim organizacijama: Vlasti Republike Srpske pratit će rad neprofitnih organizacija u cijeloj BiH i proglašavat će ih “agentima stranog utjecaja” ako budu politički djelovale. Predviđena i krivična odgovornost!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada Republike Srpske utvrdila je prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS. Prema tom prijedlogu, vlasti Republike Srpske bi u potpunosti zabranila bilo kakvo političko djelovanje neprofitnih organizacija. Na udaru bi se, naročito našle nevladine organizacije koje se finansiraju novcem iz inostranstva. Prijedlogom ovog zakona predviđena je čak i zabrana rada organizacija za koje vlasti RS procijene da se bave “političkim djelovanjem”. Kompletan prijedlog zakona možete pročitati na ovom linku, a u nastavku ćemo analizirati ključne odredbe.

    “Ovim zakonom”, piše u članu 1, “uspostavlja se poseban Registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljem tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnosti neprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uslovi i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih
    organizacija”.

    Pod neprofitnim organizacijama podrazumijevaju se
    “udruženja i fondacije, kao i strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrovane u Republici Srpskoj u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva”.

    “Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizovana, registrovana ili osnovana po propisima druge
    države ili koja ima sjedište u drugoj državi”, navedeno je u Zakonu.
    Agent stranog uticaja, navedeno je dalje, je “neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima propisanim ovim zakonom kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organizovanje i
    djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

    “Političko djelovanje neprofitnih organizacija podrazumijeva učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti u svrhu ostvarivanja uticaja na formiranje javnog mnjenja radi postizanja političkih ciljeva. Politička aktivnost označava svaku aktivnost prema organima,
    institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine u smislu formulisanja politike, političkog ili javnog interesa Republike Srpske. Neprofitnim organizacijama nije dozvoljeno političko djelovanje niti obavljanje političke aktivnosti u smislu st. 1. i 2. ovog člana. Statut, djelovanje i aktivnosti neprofitnih organizacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na ugrožavanje demokratije, narušavanje
    integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti”, navedeno je u Zakonu.

    Međutim, u sljedećem članu Zakona je navedeno da se “političkim djelovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se djelovanje u
    oblasti nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica sa invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterstva i informisanja, kao i djelovanje u okviru Ustavom Republike Srpske zagarantovanih sloboda i prava.

    Dalje, Vlada predlaže da “materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacionih i telekomunikacionih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije. Predloženim zakonom se propisuje i da je “neprofitna organizacija obavezna je da podnese prijavu Ministarstvu u roku od 15 od dana prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljem
    tekstu: ministar). Podnosilac prijave obavezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.

    “Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ. Redovan inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.
    Izuzetno, vanredni inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije sprovodi se po predstavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informacija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.

    No, ono što je posebno interesantno, Vlada predlaže da vlasti RS prate rad neprofitnih organizacija u cijeloj BiH, a ne samo na teritoriji RS.

    “Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih organizacija iz člana 2. stav 1. ovog zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i sprovodi aktivnosti na način kako je to propisano članom 3. ovog zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u finansijskom poslovanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.

    Zakon bi, bude li usvojen u NSRS, studio na snagu 1. januara naredne godine.

    Janusz Bugajski’s Washington View: Interconnected Wars Reveal Two Global Blocs

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    A series of local wars have become interconnected into a global struggle for dominance and influence between two rival blocs. It is not simply a question of authoritarianism against democracy, or West against East, but the emergence of inter-regional alignments that cannot co-exist. This is not a “clash of civilizations” or a religious war, but a conflict based on a much more fundamental and existential division.

    The two blocs can best be defined as the imperial and independence coalitions. Russia and China are at the forefront of the imperial bloc, seeking hegemony over neighbors by dominating their economies, determining their political systems, and seizing their territories. Their natural allies are states that have their own regional mini-imperial ambitions, such as Iran, North Korea, and Serbia or regimes that benefit from their economic and diplomatic backing to stay in power, including Belarus and Hungary.

    The independence coalition is based around the Western and Eastern democracies but also includes semi-authoritarian states who seek to preserve their independence from the imperial predators. The United States is the most powerful anti-imperial state that itself emerged from a former empire. Washington has realized that you cannot impose democracy following its failures in Iraq and Afghanistan, although American leaders believe that a democratic form of government benefits a majority of citizens.

    NATO and the EU are voluntary coalitions that provide security and prosperity to members. And a number of Pacific states, including Japan, South Korea, Taiwan, the Philippines, Australia, and New Zealand, seek similar protection against imperial imposters. The independence bloc also includes new democracies such as Ukraine, Moldova, and Georgia, emerging democracies and even quasi-authoritarian states that seek to defend their independence from imperial neighbors such as Azerbaijan and the Central Asian countries.

    There is also a third bloc of states that opportunistically veer between the two major global coalitions, including India or Indonesia, or countries in Africa, south Asia, and Latin America that are preoccupied with domestic power struggles and economic underdevelopment and support whoever backs their leaders or provides economic assistance.

    This global split has been exposed and exacerbated by a series of wars that increasingly involve the major powers. Russia launched the new “world war” by invading Ukraine in February 2022, banking on a speedy imperial conquest but is now facing catastrophic military losses, a contracting civilian economy, and an eventual rupture into a number of independent states that will want to join the global “independence bloc.”

    To disguise its losses and undermine US and EU leadership in the independence bloc, Moscow has encouraged conflicts in several other regions. It benefits from proxies, collaborators, and beneficiaries such as Hamas, Hezbollah, and the Iranian regime to conduct terrorist attacks and spark wars in the Middle East. It encourages the Vučić regime and his collaborators in Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro to destabilize independent governments and create problems for Washington and Brussels in the Western Balkans. And it backs North Korea in its threatening nuclear posture toward Seoul and Tokyo.

    Moscow and Beijing are constantly in search of new regional conflicts that they can turn against their Western adversaries. However, not all regional wars benefit Russia but can actually expand both national independence and regional stability. Ukraine’s victory through the expulsion of Russian forces from all of its territory will pave the way for an enlarged and more secure Europe. In the South Caucasus, after Azerbaijan regained its occupied territories in a short military offensive in September, following three decades of armed conflict with Armenia, it is now poised to become a constructive regional player. Such a transformation will also require more coordinated involvement by the US and the EU.

    The losers in Europe’s East will be Russia, and this will undermine the position of the current regimes in Serbia, Belarus, and Hungary. And in the South Caucasus both Russia and Iran, the two powers that thrive on regional conflict, will lose ground. The war between Israelis and Palestinians may only be resolved through a two-state formula in which Israel’s security is guaranteed and Palestine is disabled from attacking its neighbor. Such a solution was rejected by Palestinian leaders who want Israel to be wiped off the map and their radical position has enabled Iranian penetration with Russian support.

    Claims that the US and EU cannot simultaneously manage two or more large-scale regional wars are misleading. Neither power is directly involved in the fighting in Ukraine or the Middle East. However, intense wars always reveal that during times of relative peace the West underestimates the imperialists by failing to keep pace with essential weapons and ammunition production.

    Within the Western alliance, the Israeli-Palestinian war is more divisive than the war in Ukraine. Naked aggression by Moscow in Ukraine could not be hidden and led to a solid coalition for military and humanitarian assistance that is unlikely to fracture. Nonetheless, the EU’s diplomatic focus and financial resources will be split between Ukraine and Gaza and it could prove harder to provide large amounts of economic assistance and military hardware to Kyiv.

    Regarding the Middle East, there has always been a strong leftist anti-Israel lobby in Western countries and is reinforced by antisemitic nationalists in Europe’s populist parties. These political groupings remain vulnerable to Russian penetration in which opposition to Israel is used as a tool against America. Western leaders also fear terrorist attacks and violent street protests if they clearly support Israel, which in turn will fuel far-right radicals and Islamophobes in upcoming national and European elections. Many governments are also wary of alienating Islamic states in Africa and Asia through their pro-Israeli stance. Once again, American leadership will be decisive in the outcome of the global confrontation between sovereignty and subjugation.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

     

    Border Violence Monitoring Network ponovo dokumentovao: Hrvatska policija masovno prebacuje migrante u BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Hrvatska policija ove je sedmice započela novu zabrinjavajuću praksu masovnog presretanja, zatvaranja i protjerivanja migranata u Bosnu i Hercegovinu, transportirajući ih autobusima do graničnih prijelaza, nakon čega ih predaju bosanskohercegovačkim vlastima, saopćeno je iz Border Violence Monitoring Networka, mreže lokalnih organizacija koje dokumentuju nezakonita djelovanja policijskih agencija prema migrantima.

    Prema svjedočanstvima žrtava protjerivanja, a koja su potvrdile i vlasti Unsko-sanskog kantona, hrvatska policija migrante presreće na teritoriji Republike Hrvatsle, nakon čega ih često neoznačenim vozilima sprovodi u policijske stanice. Opisane metode presretanja mogle bi sugerirati da se radi o provedbi kompenzacijskih mjera koje je početkom godine najavio ministar unutrašnjih poslova RH Davor Božinović, a u sklopu kojih je 742 nekadašnjih policijskih službenika s graničnih prijelaza prema Sloveniji i Mađarskoj preraspoređeno u mobilne timove zaduženje za presretanje migranata u blizini schengenskih granica RH.

    “Pored ceste zaustavio nas je kombi bez oznaka. Ljudi unutra nisu imali policijske uniforme, ali vidjeli smo da nose oružje i shvatili smo da su policajci. Strpali su nas u kombi i odveli u policijsku postaju. Svi smo se bojali jer nam nisu rekli što će se dogoditi, vikali su na nas na svojem jeziku i odbijali pričati engleski”, opisalo je nekoliko ljudi, dok druge grupe zaustavljene na udaljenijem teritoriju svjedoče da su ih presreli policajci u službenim vozilima.

     

    Žrtve odreda opisuju da su ih potom satima držali u podrumskim prostorijama nalik na zatvor bez pristupa hrani i vodi, nakon čega im policija izdaje Rješenje o protjerivanju u BiH. Brojne žrtve s kojima smo razgovarali žale se da su bili prisiljeni potpisati dokumente na jeziku koji nisu razumjeli, što je protivno članku 196. Zakona o strancima, na koji se Rješenja o protjerivanju pozivaju. Također, žrtve kažu da nisu dobili mogućnost ulaganja žalbe na postupak, što predviđa međunarodno pravo, ali i hrvatski Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku protjerivanja i povratka stranaca.

    “Držali su nas u nekakvoj podrumskoj prostoriji bez ikakvog objašnjenja. Nismo znali što potpisujemo niti što će kasnije biti s nama. Tražili smo pomoć za djecu, barem mlijeko i pelene za najmanje, ali ni to nismo dobili. Jedan mladić je tražio da mu vrate naočale, ali samo su mu rekli “ne”. Žene i djeca su bili jako uplašeni, nisam znao što reći da ih smirim. Nakon što smo više puta izjavili da su nam djeca gladna, dobili smo kruh i vodu. Tamo smo dva dana spavali na podu prije nego što su nas prebacili u drugi objekt, u kojem je jednu prostoriju dijelilo mnogo ljudi”, rekao aktivistima jedan od migranata.

    Nakon potpisivanja dokumenata, policijski službenici te skupine migranata, među kojima su i maloljetnici, žene i djeca, prebacuju u druge objekte detencijskoga tipa. Opisi trajanja puta i izgleda prostorija u kojima su bili zatvoreni, kao i dokumenti koje neki od njih imaju, ukazuju na mogućnost da se radi o Prihvatnom centru za strance u Ježevu, te o Tranzitnim prihvatnim centrima Tovarnik i Trilj. Sva tri centra su već godinama predmet prijava organizacija civilnoga društva zbog sumnje na kršenje ljudskih prava, uključujući nemogućnost pravovremenog kontakta s odvjetnicima.

    “Policija nas je tamo tražila da platimo smještaj, hranu i prijevoz do granice, kao da smo bili u hotelu, a ne u zatvoru. Mi nismo tražili da nas tamo odvezu. Osjećamo se kao da su nas opljačkali”, rekao jedan od muškaraca protjeranih u BiH.

    Njegovo svjedočanstvo potvrdili su i drugi, među kojima neki imaju dokumente koji potvrđuju da im je boravak u detenciji u Trilju naplaćen. Nakon nekoliko dana, a u nekim slučajevima i tjedana provedenih u tim centrima, hrvatska policija ljude masovno dovozi na granične prijelaze prema BiH, pri čemu je ovoga tjedna posebno aktivan prijelaz Slavonski Brod, gdje ih iskrcava iz autobusa i predaje bosanskohercegovačkim vlastima. Djelatnici Službe za poslove sa strancima i međunarodna organizacija IOM potom ih prebacuju u Unsko-sanski kanton: muškarce u notorni tranzitni centar Lipa, a obitelji u prihvatni centar Borići.

    Takav oblik masovnih readmisija dokazano krši međunarodne pravne standarde, uključujući princip non-refoulement, što je potvrđeno u nedavnim presudama talijanskog, slovenskog i austrijskog suda.

    “Talijansko iskustvo jasno je pokazalo da bilateralni sporazumi o readmisiji sa susjednim zemljama postaju alat za kršenje zajamčenih prava, uključujući pravo na traženje azila i na individualnu procjenu slučaja, što je u slučaju čovjeka lančano vraćenoga preko Slovenije i Hrvatske u Bosnu potvrdio sud u Rimu”, rekla je odvjetnica Anna Brambilla iz talijanske organizacije ASGI, koja je u suradnji s BVMN prva uspjela sudski osporiti takve readmisije.

    BVMN izražava veliku zabrinutost ovakvom novom praksom te poziva Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske da hitno rasvijetli slučaj, te osigura sva zakonom zajamčena prava, uključujući pravo na međunarodnu zaštitu, pristup žalbenom postupku, informacije o zakonom zajamčenim pravima, prevođenje u cijelom postupku i besplatnu pravnu pomoć svim osobama u pokretu koje se zateknu na području Republike Hrvatske, saopćeno je iz te organizaije.

    Pregovori će biti, ako, možda,budu: Moldavija ispred BiH na evropskom putu!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    U dramatičnom finišu, Evropska komisija ipak je odlučila dati preporuku da se Bosni i Hercegovini dodijeli pregovarački status o ulasku u Evropsku uniju.

    Otvaranje pregovora s BiH počet će kad se određeni kriteriji ispune.

    “Otvorili smo vrata širom, pozvali da BiH uđe, ali da bi se ušlo, rezultati se moraju vidjeti”, poručila je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.

    Šta to znači?

    Prije i iznad svega, sve dok Evropsko vijeće – tijelo koje daje finalno odobrenje ili odbijanje za bilo koju suštinsku odluku EU – ne kaže svoje, preporuka ne znači ništa.

    Jer je moguće da tijelo u kojem sjedi 27 premijera ili predsjednika članica Evropske unije odbije preporuku Komisije.

    I to ne bi bilo ništa novo. Dešavalo se puno puta da Evropsko vijeće ne podrži stavove Evropske komisije.

    No, prema onome što se moglo čuti iz izlaganja Von der Leyen, kao i komesara za proširenje EU Olivera Varhelyija, oni se nadaju da ih lideri EU neće odbiti.

    Zato je za Ukrajinu i Moldaviju data jasnija preporuka o početku procesa pregovaranja s četiri, odnosno tri “preduslova”. I Von der Leyen je rekla da će s ove dvije države aktivnosti na početku pregovora početi “odmah nakon što Evropsko vijeće da zeleno svjetlo”.

    Kada je BiH u pitanju, kriteriji su (puno) strožiji.

    Uz pohvale za formiranje vlasti u relativno kratkom roku, za napredak u pojedinim segmentima vladavine prava, uključujući i suzbijanje pranja novca, Evropska komisija iznijela je cijeli niz zahtjeva za (istinskim) reformama.

    One se primarno tiču – opet – vladavine prava. U tom kontekstu se ističe i potreba reformiranja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

    Zahtijeva se i provođenje socio-ekonomskih reformi gdje “nije poduzet niti jedan korak”, kako piše u Izvještaju.

    Također, zahtijeva se i uvođenje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Navodi se da je BiH tu poduzela “neke korake”, ali da entitet Rs blokira dalje korake na tom planu. Manji bh. entitet blokirao je i usvajanje trećeg Sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa – onog koji se tiče putovanja po teritorijama svij šest zapadnobalkanskih država samo s ličnom kartom, te se od BiH traži da riješi i taj problem.

    Zahtjeva se i opsežnija reforma javne uprave, uz napomenu da su “neki iskoraci zabilježeni”, ali da to nije dovoljno.

    Iako su usvojene izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), one se moraju mijenjati, posebno u segmentu prijave imovine sudija i tužilaca. Promjene moraju biti u skladu s zahtjevima Venecijanske komisije.

    “Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa nije poboljšano”, piše u Izvještaju o napretku BiH.

    “Tamno-siva” je i slika borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.

    Ako bi se u prostu rečenicu sažimala ocjena Komisije, onda bi najispravnije bilo napisati da je BiH “šuplja kao švicarski sir”.

    Nema iskoraka u borbi protiv korupcije, posebno one ‘visoke’, sudski sistem teško pati zbog neprofesionalnosti, političkog utjecaja, nepostojanja kvalitetne razmjene informacija, neujednačene sudske prakse… Na sve to dolazi i eksplicitna ocjena da je policija “podložna utjecaju politike”. A da ne pišemo šta su rekli o zaplijeni imovine saradnji s Eurojustom i Uredom javnog tužioca EU…

    “Proaktivan pristup ostaje od suštinskog značaja u borbi protiv infiltracije kiminalnih elemenata u politički, pravni i ekonomski sistem”, piše dalje u Izvještaju.

    Entitet Rs posebno je “žigosan” u segmentu slobode medija i prava novinara na neometen rad. I u tom režim Milorada Dodika označen je kao krivac za “nepotrebno kretanje unazad”.

    Kada su migracije i migranti u pitanju, Evropska komisija ponovila je i malo pojačala “pozitivnu” ocjenu iz izvještaja od prošle -2022. godine. No, odmah je zatraženo da se poduzmu “hitni” koraci ka jačanju kontrole granice i sistema azila.

    Iako ni ocjena u oblasti ekonomskih kriterija nije baš “grdna”, Program ekonomskih reformi BiH je ocijenjen kao i više nego “grdan”.

    On “nastavlja biti jadnog kvaliteta i limitira provedbu reformi”, piše u Izvještaju.

    Slična je i ocjena u oblasti spremnosti BiH da prihvata pravnu stečevinu EU. To je ogroman set dokumenata pravnih normi Unije i jedan je od ključnih preduslova za pristupanje ovom bloku. Evropska komisija traži bitna poboljšanja procedura javnih nabavki i jako je nezadovoljna aktivnostima BiH za provođenje popisa stanovništva i dobara.

    “Ograničeni” ili “nikakav napredak” potom se nižu u cijelom nizu oblasti.

    A onda se “poentira” poražavajućom ocjenom da “BiH nije napravila nikakav napredak u obkasti resursa, poljoprivrede i kohezije (poljoprivredni i ruralni razvoj, sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika, ribarstvo i vodne površine, te finansijske i budžetske odredbe), gdje su pripreme uglavnom u početnoj fazi”.

    Na kraju se “poentira” s korištenjem IPA fondova.

    Taj novac koji EU daje državama koje žele u članstvo i dalje se u BiH slabo koristi.

    Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji u 2023. godini ima čak 142 stranice.

    Detaljna “krvna slika” stanja u našoj državi odražava i nadu i frustraciju.

    Gledano iz Brisela, oni su uradili maksimum koji su mogli. Pa i više od toga. Iz svojih razloga.

    Sada istinski izazov ostaje da vlasti (ali i opozicija) urade svoj dio posla. I tu smo onda u belaju!

    Sve ovo, još jednom, pod uslovom da Evropsko vijeće na samitu 14 i 15. decembra odobri dodjelu početka pregovora s EU Bosni i Hercegovini nekada naredne godine, kada se ispune neophodni preduslovi.

    Suma sumarum – kada se pogleda sve što se dešavalo i dešava zadnjih dana u Briselu i oko njega, Bosna i Hercegovina je opet nezasluženo “pogurana”. Prema svim relevantnim ocjenama stručnih ljudi, nismo zaslužili ni kandidatski status, a ona nam je odobren u decembru prošle godine.

    Sada se kreće prema novom iskoraku dok Holandija, Njemačka, ali i Francuska glasno gunđaju i ponavljaju stav da je od kraja 2022. godine BiH nazadovala, a ne napredovala.

    Evropska komisija na to je odgovorila i (neuobičajeno) jasnim imenovanjem nekih od glavnih krivaca.

    Pa se entitet Rs na 142 stranice p(r)oziva čak 95 puta, mahom zbog opstrukcija i ometanja evropskog puta BiH.

    Time je, faktički, loptica odgovornosti prebačena na Evropsko vijeće koje bi trebalo onda pokrenuti sankcione mehanizme koji uključuju i stavljanje na “crnu listu” Dodika i klike.

    Evropska komisija i tu je uradila svoj dio posla obustavivši više od milijardu KM vrijedne projekte.

    Dakle, da sumiramo, Brisel je uradio svoje. Iskorak je mnogo veći nego li je prvotno planirano. Sada je do vlasti BiH. Trenutna euforija je više nego neutemeljena! Umjesto slavljeničkih postova na društvenim mrežama vlasti bi se odmah morale latiti posla. Umjesto svađe s novinarima, neka – za početak – riješe pitanje slobodnog putovanja po šest država zapadog Balkana samo s ličnim kartama. Eto, barem to!

    (politicki.ba)

    Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko za bečki Die Presse: “Situacija u Bosni nikad nije bila teža, Brisel nije preuzeo ulogu lokomotive”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Nikada nije bilo ovako dramatična situacija kao u ovom trenutku. Zovu me ljudi iz Bosne i pitaju me hoće li biti rata i treba li zbog toga emigrirati”, kazao je u intervjuu za bečki list Die Presse bivši visoki predstavnik Valentin Iznko.

    Postoje kritike, konstatirali su novinari Die Pressa, da je Inzkovo nametanje izmjena Krivičnog zakona BiH kojim se kriminalizira negiranje genocida prouzrokovalo blokade u BiH.

    “Nažalost, to je bilo za očekivati. Međutim, bilo je blokada prije mog mandata. Otprilike u vrijeme mog prethodnika Miroslava Lajčáka. On je 2008. godine donio je zakon protiv blokada, ali je sve to oslabljeno jer je u to vrijeme bila i kriza na Kosovu. No, istina je: ova kriza je vjerojatno najgora do sada”, rekao je Inzko.

    Bivši visoki predstavnik složio se sa svojim nasljednikom Christianom Schmidtom. Ako se ovako nastavi, misli Inzko, moglo bi doći do raspada Bosne i Hercegovine.

    “Zapadna zajednica je uvijek govorila: Dodik samo priča i prijeti. Ali sada poduzima konkretne mjere: već je odlučeno da se povuče iz državne agencije za lijekove. Dodik je najavio odlazak iz Visokog vijeća pravosuđa, iz zajedničke tajne službe i poreznog sustava. I želi osnovati svoju vojsku za Republiku Srpsku. Međunarodna zajednica je bila iznimno uspješna nakon 1995. godine, a stvaranje zajedničke vojske nakon krvavog rata kada su postojale tri vojske vjerojatno je bio njezin najveći uspjeh. Dodik je pristao na ono što sada rado negira”, istrakao je bivši visoki predstavnik.

    Najava da Republika Srpska formira vlastitu vojsku izaziva strah od novog rata, konstatirali su austrijski novinari.

    “Nikada nije bilo ovako dramatične situacije kao u ovom trenutku. Zovu me ljudi iz Bosne i pitaju me hoće li biti rata i treba li zbog toga emigrirati. Naravno da ću vas razuvjeriti i također citirati specijalnog izaslanika SAD-a Gabriela Escobara koji je ovih dana boravio u Sarajevu: On je javno izjavio da neće doći do rata. To znači da je ponovno povećan interes SAD-a za Bosnu i Hercegovinu i održavanje mira. Nakon diplomata Matta Palmera i Gabriela Escobara, ministar vanjskih poslova Tony Blinken sada šalje svog savjetnika Dereka H. Cholleta u Bosnu i Hercegovinu. Sve u roku od dvije sedmice”, objasnio je Inzko.

    On podsjeća da je Dodik često najavljivao referendume i govorio o razlazu.

    “No, ovoga puta sve je eskaliralo. Raspoloženje u zemlji nikada u proteklih 26 godina nije bilo tako loše kao sada. Ovim najavama mislim da Dodik pokušava pobijediti na izborima naredne godine. Iznad svega, želi odvratiti pažnju od činjenice da nema uspjeha. Tu su katastrofalno niske penzije i plaće, nema novih projekata i, prije svega, nema perspektive. Narod odlazi iz zemlje, pa tako i iz Republike Srpske. Ali imao bi sve šanse da napiše uspješnu priču poput Bavarske u Njemačkoj. Uspješna priča Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Imao bi podršku”, rekao je Inzko.

    Govoreći o zakonu o zabrani negiranja genocida, Inzko je kazao da “u posljednje vrijeme dolazi do eskalacije veličanja ratnih zločinaca i negiranja genocida u Bosni i Hercegovini”.

    “Stoga sam odlučio poduzeti moralnu i civilizacijsku mjeru sa zakonom. I implementirao sam i direktivu EU iz 2008. godine koja izričito upozorava na veličanje ratnih zločinaca ili negiranje ili banaliziranje genocida. Valentin Inzko nije osudio bivšeg vojnog načelnika bosanskih Srba Ratka Mladića i njihovog bivšeg predsjednika Ratka Karadžića niti je utvrdio da je počinjen genocid. To je bio međunarodni sud za Jugoslaviju. To znači da postoje pravomoćno osuđeni ratni zločinci s imenom i prezimenom. Osuđuje se pojedinac, ali ne i cijeli narod. Nema loših naroda. Ljudi u Bosni, bili oni Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, dobri su, ljubazni i uslužni ljudi”, izjavio je Inzko.

    Ured visokog predstavnika, glasilo je pitanje Die Pressa, tokom godina je izgubio svoj utjecaj. Kritičari čak tvrde da visoki predstavnik zapravo jaše “mrtvog konja”.

    “Ja sam gorljivi Evropljanin. I zato sam uvijek želio da Evropa biude lokomotiva. Kada sam preuzeo dužnost, imao sam tri premise: Zatvaranje ureda visokog predstavnika, OHR-a, ako se ispune svi uvjeti. Zatim jačanje lokalnih vlasti, odnosno lokalna odgovornost i lokalna rješenja. I, treće, manje Daytona, više Bruxellesa. Nažalost, Bruxelles nije preuzeo ulogu lokomotive. Mogućnost pristupanja balkanskim zemljama je data 2003. godine u Solunu. Da Bosna i Hercegovina bude u EU  morala bi čekati 30 godina. Perspektiva koja je previše udaljena više nije privlačna. Također je došlo do gubitka kredibiliteta od strane EU u postupanju prema Sjevernoj Makedoniji: zemlja je promijenila ustav i ime. Unatoč svim obećanjima koja su joj data, nije započela pregovore o članstvu u EU. To izaziva frustracije”, kazao je Inzko.

    Bivši visoki predstavnik je na kraju kazao da je “nastojao prije svega zaštititi državu i njezine institucije: Ustavni sud, UIO, VSTV, CIK”.

    “Želio bih ponovno vidjeti snažniju fazu međunarodne zajednice. Uvjeren sam da međunarodna zajednica i dalje ima svoju ulogu i da je njezina prisutnost iznimno korisna”.

    Direktor ruske državne svemirske agencije Roskosmos Dmitrij Rogozin: “Nadam se skoroj slobodi Karadžića i Mladića, Srbi u Bosni ostaju vjerni tradiciji našeg prijateljstva”

    Piše:
    Redakcija
    -

    „Dva heroja bratskog srpskog naroda i dva moja prijatelja. Profesor Radovan Karadžić – bivši čelnik Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i general Ratko Mladić – legendarni komandant Vojske Republike Srpske. 1994-1996. često smo se sastajali.Reći ću vam o tome detaljno. Iskreno se nadam da će ih biti moguće izvući iz haških tamnica, gdje ih već dugi niz godina pokušavaju osuditi za tuđe zločine, inspirisani Sjedinjenim Državama i njihovim pomagačima. Srbi u Bosni i srpski narod u cjelini ostaju vjerni tradiciji našeg vjekovnog prijateljstva“, poručio je na Twitteru direktor ruske državne svemirske agencije Roskosmos Dmitrij Rogozin.

    „Slobodna Bosna“ podsjeća i na Rogozinove nedavne prijetnje susjednoj Crnoj Gori.

    Naime, Putinov je odani političar Crnoj Gori zaprijetio interkontinentalnim balističkim projektilima jer je zatvorila svoj zračni prostor za avion koji trebao dovesti ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u Beograd.

    Lavrov se trebao sastati s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, ali je posjet otkazan nakon zatvaranja zračnog prostora. Rogozin se nakon toga oglasio na Twitteru.

    “Znate za što je dobar ‘Sarmat’? Od kukavičkih Bugara, osvetoljubivih Rumunja i Crnogoraca koji su izdali našu zajedničku povijest neće tražiti suglasnost za let”, poručio je Rogozin.

    “Sarmat” je naziv za rusku interkontinentalnu balističku raketu.

    Inače, Rogozin je ruski političar koji je od 2018. bio generalni direktor Roscosmosa. Prethodno je bio potpredsjednik Vlade Rusije zadužen za odbrambenu industriju od 2011. do 2018., i ambasador Ruske Federacije u NATO-u od 2008. do 2011. godine.

    1...189190191...195Stranica 190 of 195

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj