Istaknuto

Istaknute objave

Elektori macht frei: U Srebrenici je jedan čovjek jedan glas, u Federaciji glas jednog Hrvata kao deset bošnjačkih

U državi ih ima preko 50 posto. Nad njima je u Republici Srpskoj počinjen genocid i etnički su očišćeni s tog prostora. U Srebrenici ih je ubijeno preko osam hiljada. Oni koji su preživjeli, uglavnom se nisu vratili. Pa, opet, u gradu u kojem je nad njima počinjen genocid, presuđen na najvišim svjetskim sudovima, Bošnjaci nemaju povlašteni status. Jedan glas srebreničkog Bošnjaka vrijedi koliko vrijedi i jedan glas nekoga iz srpskog naroda. Matematika kaže da će Bošnjaci teško  ikada više uzeti poziciju načelnika Opštine Srebrenica. A to što su u manjini, direktna je posljedica – genocida. Ali Angelina Eichhorst i drugi zvaničnici Evropske unije u tome ne vide problem. U Srebrenici su ispunjeni svi evropski standardi. Jedan čovjek – jedan glas. Ko skupi više, taj je pobjednik.

U subotu je obilježen dan logoraša iz Heliodroma. To je onaj logor koji je pomenut u presudama Haškog tribunala,  kojima je utvrđen udruženi zločinački poduhvat sa zvaničnicima takozvane Herceg Bosne i službenog Zagreba na čelu. Pod zastavom HZ HB-a počinjeni su brojni zločini nad hercegovačkim Bošnjacima. Zvaničnici HDZ-a, raspoređeni na Sveučilištu u Mostaru, zabranili su u subotu bošnjačkim logorašima da uđu u krug nekadašnjeg logora i polože cvijeće. Ta vijest je ostala u sjeni nove runde pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH i ponuđenog elektorskog modela.

Za one koji baš nisu u ovoj tematici, to je model izbora članova Predsjedništva BiH prema kojem bi glas jednog Hrvata iz Širokog Brijega vrijedio kao deset glasova Bošnjaka iz Sarajeva. I Evropa je za taj model – jedan hrvatski glas, deset bošnjačkih. U Republici Srpskoj bi ostao isti model. Jedan čovjek – jedan glas.

Ovo je, pojednostavljeno, prijedlog službenika iz Brisela – tamo gdje su Bošnjaci, nakon progona, genocida i etničkog čišćenja postali manjina, ostat će manjina. A tamo gdje su se odbranili, uvest će im se sistem glasanja prema kojem će biti deset puta manje vrijedni od Hrvata iz Širokog Brijega.

Da ne bude zabune, Hrvati polažu pravo na Bosnu i Hercegovinu. Ovo je i njihova zemlja i moraju biti uključeni u sve bitne procese. Hrvati imaju pravo na člana Predsjedništva BiH. I to im pravo nije oduzeto. Željko Komšić je član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Izabran je u skladu sa Ustavom i zakonom. Nije izabran samo u skladu sa željama HDZ-a BiH.

Da li su je za Komšića glasalo puno Bošnjaka? Da. I to je istina. Bošnjaci su svoj glas dali Željku Komšiću, Hrvatu porijeklom iz središnje Bosne, kako bi spriječili Dragana Čovića da uđe u Predsjedništvo BiH. Ako se pitate zašto, onda pretražujte po arhivi. Pronaći ćete tekstove u kojima svjedoci opisuju kako ih je Dragan Čović, u svojstvu direktora Sokola, slao u radne logore. Pronaći ćete i tekstove o tome kako je Dragan Čović u Narodnoj skupštini RS poručio zvaničnicima tog entiteta da „čuvaju Republiku Srpsku“. Onu, na čijoj je teritoriji počinjen genocid nad Bošnjacima i koja je etnički očišćena od Hrvata. Ima u arhivi, lako je pronaći, i onu Čovićevu izjavu iz Zagreba kada optužuje Bošnjake da žele „islamsku državu“. Koliko je žele, pokazuje činjenica da je iz kantona sa bošnjačkom većinom u državni parlament izabrano troje Srba i jedan Hrvat. Od četiri državna zastupnika izabrana iz izborne jedinice koja obuhvata Kanton Sarajevo i Goražde, „islamisti“ su direktno izabrali Srbina Sašu Magazinovića i Srbina Predraga Kojovića. „Islamisti“ su direktno izabrali i Srđana Mandića za načelnika Općine Centar. „Islamisti“ su izabrali i Mirjanu Lepić Marinković u državni Parlament (da, kompenzacija je u pitanju, ali je prošla). Iz SBK-a i Ze-Do, sa friškim „travničkim“ islamom je u državni parlament izabran i Hrvat -Vlatko Glavaš.

Znate li šta je zajedničko navedenim Srbima i Hrvatima? Zajedničko im je to što ne negiraju Bosnu i Hercegovinu i što ovu državu doživljavaju svojom domovinom. Za razliku od njih, Dragan Čović je ne osjeća svojom domovinom. Dragan Čović je razgrađuje zajedno sa Miloradom Dodikom.

Republika Srpska je činjenica. Ustavna kategorija. Ustavni sud BiH je rekao da su i na teritoriji Republike Srpske konstitutivni svi narodi. Milorad Dodik je pronašao svoje Bošnjake, svog Denisa Šulića i druge. Ima li pravo na to? Ima. Da li je Šulić legalan? Jeste. Da li su ga birali Bošnjaci? Nisu. Ali niko iz Evrope nije sletio u Banja Luku kako bi uveo drugačiji sistem glasanja prema kojem bi Bošnjaci birali svoje predstavnike u RS. Jer RS, rekoh, ispunjava najviše evropske standarde. Jedan čovjek – jedan glas. To što je nekoliko stotina hiljada pripadnika jednog naroda protjerano nije bitno za one koji propisuju standarde. Srebrenicom u kojoj je počinjen genocid danas upravlja Srbin. Legalno izabran. I nije problem što Srebrenicom upravlja Srbin. Problem je što ne priznaje genocid počinjen nad bošnjačkim narodom u njegovom gradu.

Koliko vas u ovom trenutku, bez googlanja, zna za Bijeli Potok? U tom su zvorničkom mjestu 1. juna 1992. godine ubijena 682 bošnjačka civila. Za jedan dan, na jednim mjestu.

Za Trusinu ste svi čuli. Pripadnici Armije RBiH su u tom selu ubili 22 civila hrvatske nacionalnosti. Nesporan je to bio zločin pripadnika Armije RBiH kojeg bi svako razuman morao osuditi, kojem god narodu da pripada. I ne samo osuditi, već i učiniti sve da se odgovorni osude.

Ali šta ćemo sa Bijelim Potokom ili Ahmićima? Dva sela – 800 žrtava. Bošnjačkih. Međunarodni su sudovi napravili jasnu razliku u ovim zločinima. Normalno je, u skladu je sa evropskim standardima, da, recimo, Vlasenicom upravlja čovjek kojem se sudi za progon Bošnjaka iz tog grada. Međunarodna politika se ne osvrće se na to. Tamo gdje su manjina, Bošnjaci trebaju ostati – manjina.  Tamo gdje su većina, Bošnjaci moraju umanjiti vrijednost svoga glasa kako bi onaj koji veliča zločince iz Ahmića postao član državnog Predsjedništva. I još ubjeđuju da je to bitno za budućnost BiH.

Ostalo je još samo da napišu – Elektori macht frei!

Kome je sve OSA zabranila ulazak u BiH: Od Putinovog oligarha Malofeeva, preko vođe Noćnih vukova Aleksandra Zaldostanova do Karadžićevog advokata Petronijevića

Obavještajno sigurnosna agencija BiH (OSA) proglasila je oko 300 osoba prijetnjom po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Na spisku ima onih koji se povezuju sa terorizmom, organiziranim kriminalom, ali i onih koji su, u saradnji sa režimom Vladimira Putina, na teritoriji BiH širili štetni ruski uticaj. Najzvučnije ime na spisku onih kojima je zabranjen ulazak u BiH je Konstantin Malofeev. U pitanju je ruski oligarh blizak Vladimiru Putinu. Osim njega, tu je i vođa Noćnih vukova Aleksandr Zaldostanov Hirurg,  inače prijatelj ruskog predsjednika Putina.

Konstantin Malofeev

 

 

 

 

 

“Malofeev je”, ističe estonski iztraživač ruskih poslova u Međunarodnom centru za odbrambene studije u Talinu, “izvršavao zadatke iz Kremlja koji su uključivali miješanje u izbore u BiH i Poljskoj”.

Ova navod objavljen je 24. marta ove godine u New Lines Magazine u okviru članka koji se bavi ruskim pitanjima u Evropi.

Prema izvještaju Centra za globalno istraživanje State Departmenta, objavljenom prije dvije godine, Konstantin Valerevich Malofeev je pomenut kao osnivač istraživačkog centra Katehon. Malofeev je, prema tom izvještaju, bio uključen u aneksiju Krima (Ukrajina),  zatimu neuspjeli državni udar u Crnoj Gori 2016. godine, ali i u izbore u BiH.

Odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH Malofeev je 2018. godine proglašen osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. On je 30 maja 2018. godine privatnim avionom doputovao u Banja Luku gdje se trebao susresti sa Miloradom Dodikom, s kojim se i ranije susretao. Tri sata je Putinov milijarder Konstantin Malofeev zadržan na banjalučkom aerodromu prije nego su mu pripadnici Granične policije BiH uručili rješenje o protjerivanju iz BiH.

„Imenovani Konstantin Malofeev predstavlja prijetnju BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju BiH ili međunarodnim odnosima“, piše u dokumentu na osnovu kojeg je ovom ruskom oligarhu zabranjen ulazak u BiH zbog čega se on, privatnim avionom, morao vratiti natrag u Moskvu, uprkos intervencijama iz Ambasade Ruske Federacije.

Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.

“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu. 

Milorad Dodik i Konstantin Malofeev 

Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini, koji je, zapravo, službenik ruske obavještajne službe FSB.

 “Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva. 

Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.

“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.

Igor Girkin Strelkov 2014. godine u Ukrajini

Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića. Njegovu jedinicu, rekosmo, direktno je podržavao Konstantin Malofeev kojem je već četiri godine zabranjen ulazak u  Bosnu i Hercegovinu.

Aleksandr Sergejevič Zaldostanov zvani Hirurg

Putin odlukuje Zaldostanova

“Ruski Balkan” zvala se turneja na koju su u martu 2018. godine trenali krenuti Noćni vukovi. Kolonu motociklista, bliskih Vladimiru Putinu, namjeravao je predvoditi Aleksandr Sergeevič Zaldostanov. No, odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH, dan prije nego su Putinovi bajkeri trebali doći u Banja Luku, Zaldostanovu je zabranjen ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine.

“Učestvovali su u napadu na stanicu distribucije gasa Strikolkove u Ukrajini. Organizovali su napad na Glavni štab ukrajinske mornarice u Sevastopolju. Blisko su povezani sa ruskim specijalnim službama. Regrutovali su borce separatiste za ratište u Donjecku i Lugansku. Odgovorni su za učešće u akcijama ili politikama koje su prijetnja miru, sigurnosti, stabilnosti, suverenosti ili teritorijalnom integritetu Ukrajine”, navedeno je u obrazloženju odluke kojom je 2014. godine tadašnji predsjednik SAD-a Barak Obama moskovske Noćne vukove stavio na crnu listu. Istom odlukom, na crnu listu je stavljen i vođa Noćnih vukova – Aleksandr Zaldostanov zvani Hirurg.

„Zaldostanov predsjedava ukupnom organizacijom „Noćnih vukova“, a neke od njegovih odgovornosti podrazumijevaju kažnjavanje grupa i članova koji nisu lojalni organizaciji „Noćni vukovi“. Tokom napada na Glavni štab ukrajinske mornarice u Sevastopolju krajem marta, koordinirao je oduzimanje ukrajinskog oružja sa ruskim snagama. Zaldostanov je označen kao vođa grupe, „Noćni vukovi“, koji je uključen u, direktno ili indirektno, akcije ili  politike koje su prijetnja miru, bezbjednosti, stabilnosti, suverenosti ili teritorijalnom integritetu Ukrajine“, piše u odluci koju je potpisao predsjednik Obama.

Zaldostanov se nekoliko puta sretao i sa Miloradom Dodikom koji je od njega dobijao i poklone sa amblemima Noćnih vukova.

Vlasti Republike Srpske odlikovale su Zaldostanova Orednom časti sa zlatnim zracima za naročito isticanje i afirmaciju ljudskih prava, toleranciji među ljudima i narodima, vladavini prava i sloboda, kao i jačanju prijateljskih odnosa između Ruske Federacije i Republike Srpske.

Vladislav Vitalyevich Filippov

Odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH, ruskom diplomati  VladislavuVitalyevichu Filippovu u jesen 2019. godine zabranjen je ulazak na teritoriju Bosne i Hercegovine. Vlasti Ruske Federacije namjeravale su ga poslati u svoju ambasadu u Sarajevu gdje bi obavljao poslove vojnog atašea. Vladislav Vitalyevich Filippov dugogodišnji je oficir ruske vojske. Vojnu karijeru je započeo 1995. godine, a bio je i zamjenik komandanta padobransko-desantnog puka u Sjevernokavkaskom okrugu u Rusiji. Od 2009. do 2012. godine je bio pomoćnik vojnog atašea u Ambasadi Ruske Federacije u Sjevernoj Makedoniji, da bi 2014. godine bio “prekomandovan” u ambasadu u Tirani. Tamošnje sigurnosne agencije su utvrdile da je Filippov često putovao u Bugarsku gdje je imao kontakte sa drugim ruskim obavještajcima. Nakon Makedonije, Filippov je bio diplomata u Albaniji odakle je protjeran nakon “slučaja Skripal”.

“Ministarstvo vanjskih poslova Albanije pozvalo je na razgovor ruskog ambasadora Aleksandra Karpušina. Saopćili smo mu da dvoje ruskih diplomata treba da bude protjerano iz Albanije, jer njihove akcije ne odgovaraju njihovom diplomatskom statutu”, navedeno je u saopćenju za javnost Ministarstva vanjskih poslova Albanije objavljenom 26. marta 2018. godine.

Filippov je nakon toga “prekomandovan u BiH”, ali je OSA BiH donijela odluku da je on osoba opasna po nacionalnu sigurnost BiH, naklon čega mu je zabranjen ulazak u državu.

Jevgenij Nikolajevič Prilepin zvani Zahar

(Pro)ruski mediji će to nazvati kulturnim skandalom, označavajući da je Obavještajno sigurnosna agencija BiH proglasila ruskog “pisca” Zahara Prilepina prijetnjom po nacionalnu sigurnost BiH.

Ovaj ruski pisac rođen je 1975. godine. Pravo ime mu je Jevgenij Nikolajevič Prilepin. Kao umjetnik sebi je dodao ime Zahar. Bio je pripadnik posebnih snaga ruske policije Omon, namijenjenih razbijanju demonstracija.  U periodu od 1996. do 1999. godine ratovao je u Čečeniji, nakon čega je počeo raditi kao novinar u Nižnjem Novgorodu. Prema pisanju medija, od februara 2017. godine bio je pripadnik dobrovoljačkih ruskih jedinica koje su podržavale proruske separatiste u Ukrajini.

Bratislav Dikić

Bratislav Dikić u Banja Luci

“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Bratislav Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi tokom suđenja za organiziranje državnog udara u Crnoj Gori.

Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.

Ali dokazi upućuju na to da su, prema uputama ruskih obavještajaca, pripadnik četničkog ravnogorskog pokreta Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.

Bivši šef Žandarmerije Srbije i još 12 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora. No, Apelacioni sud u Podgorivi je ukinuo tu presudu.

Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Bratislav Dikić nije uspio pobjeći. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.

Dikić je od početka ove godine intenzivno počeo dolaziti u Bosnu i Hercegovinu. No, odlukom Obavještajno sigurnosne agencije BiH  od kraja februara mu je zabranjen ulazak.

Goran Petronijević

Bratislava Dikića pred crnogorskim pravosuđem zastupao je Goran Petronijević. No, krajem januara 2018. godine, Dikić je otktazao punomoć svom advokatu, jer mu je Petronijević zabranio  da prizna krivicu u slučaju državni udar u Crnoj Gori koji je trebao biti proveden pod nadzorom ruskih obavještajaca.

„Bitna mi je istina, a ne odbrana“, kazao je  Bratislav Dikić tokom suđenja zbog optužbi da je pokušao izvesti državni udar u Crnoj Gori.

Advokat Petronijević nedugo nakon toga oglasio se putem ruske agencije Sputnjik.

„Prijetili su nam, prisluškivali advokate odbrane, onemogućavali odbranu, tome treba dodati rigidan stav Sudskog veća prema svemu što odbrana predlaže. Jednom rečju, postupak može da se meri sa kafkijanskim, u pravom smislu te reči. Ovo je jedan potpuno nakaradan postupak u neljudskim uslovima u odnosu na odbranu, u odnosu na okrivljene, u odnosu na sve, uz njegovo visočanstvo, ’patrijarha istine‘, čuvenog Sinđelića“, kazao je krajem januara 2018. godine Goran Petronijević.

Advokat Petronijević poznat je kao proruski aktivista. U martu 2016. godine, zajedno sa Bratislavom Dikićem, bio organizator anti NATO protesta u Nišu. Na jednoj od brojnih fotografija sa tog skupa u društvu Gorana Petronijevića i Bratislava Dikića nalazi se i vođa Srbske časti – Bojan Stojković. S njima je tada bio i Nemanja Ristić presuđivani ubica iz Srbije i član beogradskog podzemlja.

Pola godine kasnije, Dikić je uhapšen prilikom pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, dok je za Nemanjom Ristićem raspisana Interpolova potjernica. Zbog zakonskih prepreka Ristić nikad nije izručen Crnoj Gori, a u decembru 2014. godine uslikan je sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.

Advokat Goran Petronijević je predsjednik Upravnog odbora Fonda „Ruska humanitarna misija“ sa kojim su vlasti Republike Srpske  potpisale Memorandum o saradnji.

Od početka marta ove godine Goranu Petronijeviću je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu zbog toga što je proglašen prijetnjom po nacionalnu sigurnost BiH. Goran Petronijević je bio advokat Radovana Karadžića.

Miloš Ković

Profesoru sa beogradskog Filozofskog fakulteta zabranjen je ulazak u Bih od početka ove godine. Prema pisanju portala Radio Sarajevo, i Slobodne Evrope Ković je branio zločine srpskih snaga u BiH kao svjedok na haškom suđenju kasnije osuđenom za ratne zločine bivšem komandantu Vojske RS Ratku Mladiću.

On je 2015. godine kao vještak obrane za povijesni kontekst opisao rat u Bosni i Hercegovini kao građanski,tvrdeći da su se srpske snage VRS-a samo branile. Prilikom poricanja optužbi o cilju stvaranja Velike Srbije etničkim čišćenjem zauzetih teritorija – Ković je opravdavao zločine srpskih snaga – zločinima drugih zaraćenih strana. Suci su ga zbog toga – više puta upozorili.

Ković je kao povijesničar iz Srbije i vještak obrane generala Mladića – odbacivao optužbe o akcijama srpskih snaga kao cilju stvaranja Velike Srbije. Pri tom je odbijao potvrditi i da je Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja bila nacionalistička, čak i kada je suočen s njezinom publikacijom pod imenom – “Velika Srbija”.

“To su već sad etikete. Netko može biti nacionalist, netko imperijalist… to sad sve ovisi… Ja ne bih ušao u lijepljenje etiketa. Velika Srbija je ideal iz 19. stoljeća i u njemu nije bilo ničeg spornog”, neodređeno je odgovarao svjedok obrane, braneći pri tom nacionalistički pojam, zbog kojeg su prema optužbi – počinjeni brojni ratni zločini.

Ković je 2017. godine bio potpisnik takozvanog “Apela za odbranu Kosova i Metohije”, iza koga su, kako su tada objavili mediji u Srbiji, stali i neki od čelnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Dokument su sačinili i iza njega stali članovi Političkog saveta Demokratske stranke Srbije (DSS), partije sa čijeg se vrha 2014. godine povukao nekadašnji predsednik SR Jugoslavije i premijer Srbije Vojislav Koštunica. Ković je bio član tog Političkog savjeta DSS-a.

Ković je 2020. bio i aktivni učesnik protesta koje je SPC organzovala u Crnoj Gori u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

“Vi ste danas čuvari našeg kosovskog zavjeta”, kazao je Ković pred okupljenima, među kojima je bilo i više stotina djece, na svetosavskom skupu u Budvi 28. januara 2020. Tada su sa bine upućivane i poruke da se u Crnoj Gori “brane i kosovske svetinje”.

Kad padne Kum Prvi: Zašto Konaković šuti o hapšenju Gordana Memije?

Prošlo je već nekoliko sati otkako je uhapšen Gordan Memija, a njegov kum Elmedin Konaković šuti. Ne oglašava se. Nema ga ni na Facebooku niti na Twitteru. Vijest o hapšenju biznismena Memije objavili su skoro svi mediji, ali je lider Naroda i Pravde to još nije primijetio. A obično je primjećivao svaki tekst Istrage u kojem se pominje njegov saputnik sa hadža, kum i “ugledni” biznismen.

“Ugledni” biznismen kojem su Istraga i Žurnal svojim tekstovima nanijeli “nepravosnažne” duševne boli vrijedne 170 hiljada maraka je uhapšen. U službenim saopćenjima MUP-a Zeničko-dobojskog kantona i Tužilašta Ze-Do kantona piše da su Memija i jos sedam uhapšenih osumnjičeni da su počinili krivična dječa neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet droge, odavanje službene tajne, zloupotreba položaja ili ovlaštenja i nadriljekarstvo.

“Avdo Avdić po nalogu srednjoškolca čije diplome nema ni u Semizovcu na serveru, mjesecima piše laži o Gordanu i njegovoj firmi. Na sudu gubi sporove zbog klevete, a ipak ne prestaje”, napisat će na Facebooku Elmedin Konaković nakon što su nepoznate osobe, jutros uhapšenom “uglednom biznismenu” Gordanu Memiji bacile bombu na firmu Foto Art.

Onda je Konaković tradicionalno otišao u studio N1 da nastavi sa optužbama na račun novinara i opet stane u zaštitu svog prijatelja Gordana Memije-

“Apsolutno nisam prebrzo reagovao. Reagovao sam nakon višegodišnje torture Avde Avdića prema meni lično i mojim prijateljima. Ima presuda koju je dobio Memija protiv Avdića i u njoj se kaže da je evidentno da sam lično njegova meta. Dakle, imam pravosudnu presudu da ne izmišljam. Vrlo brzo ću je objaviti. Vrlo cijenim novinarsku profesiju. Ali ne dopuštam da se neko iživljava na meni. Avdo Avdić već godinama pokušava torturom nametati neka svoja mišljenja. Ne pristajem na to”, kazat će Konaković.

Jutros je, dakle, uhapšen Gordan Memija. Po naredbi zeničkog tužioca. Uhapsili su ga pripadnici MUP-a Ze-Do Kantona uz asistenciju MUP-a Kantona Sarajevo sa NiP-ovim Admirom Katicom na čelu. Nisu li u oni “na pravdi boga” uhapsili Konakovićevog kuma kojem su, samo zato što je ugledan, bacali bombe na fimu.

Prošlo je već nekoliko sati od hapšenja Gordana Memije, a Elmedin Konaković šuti. Ali nije šutio kada je objavljeno da je biznismen Gordan Memija 2016. godine na sarajevskom aerodromu dočekao Edina Gačanina Tita, šefa narko kartela Tito i Dino. I to je dokumentovala Federalna uprava policije koju nadzire federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. I on je kadar NiP-a.

U ovom dokumentu piše da je  Gordan Memija, preko firme Foto Art, u ASA Rentu iznajmio tri automobila za potrebe Edina Gačanina. I još piše da je Gordan Memija rezervisao hotelske sobe za Edina Gačanina Tita za kojeg holandska policija, na osnovu prethodno dobijene informacije od američke DEA-e, piše da je vođe kartela “Tito i Dino”.

Volio je ugledni Memija i ugledne borce osuđene za ubistvo. Na fotografiji ispod je Tomislavo Spahovićem, pravosnažno osuđenim na sedam i po godina zatvora zbog ubistva Amila Geca.

I nije Memija volio samo ubicu Tomu Spahovića. Na fotografiji ispod ovog pasusa pozira sa Ibrahimom Miladinom, džudistom i bivšim pripadnikom Federalne uprave policije.

Ibrahim Miladin je danas pratilac Edina Gačanina Tita, vođe narko kartela Tito i Dino. Istog onog narko bossa kojeg će Gordan Memija, prema vlastitoj tvrdnji, “dočekati opet, ako dođe u Sarajevo”. Jer ga poznaje od malih nogu.

I nije današnje hapšenje Gordana Memije njegov prvi kontakt sa istražnim organima.

“Državna agencija za istrage i zaštitu BiH dostavila je Tužilaštvu KS izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv navedenih osoba 19.04.2016. godine. Formiran je predmet koji je ustupljen na nadležno postupanje Tužilaštvu BiH 26.03.2018.godine”, naveli su iz Tužilaštva Kantona Sarajevo, kao odgovor na pitanje da li je SIPA prijavila Gordana Memiju i Alema Hodovića za organizirani kriminal u vezi sa pranjem novca.

Elmedin Konaković će samo reći – “ugledni biznismen”.

Odavao informacije ubicama: Uhapšen Jovan Savić, sudija Osnovnog suda u Bijeljini

Pripadnici SIPA-e uhapsili su u Bijeljini Jovana Savića, sudiju Osnovnog suda u Bijeljini. Savić je jedan od dvadesetak uhapšenih u akciji koju policijske agenciije provode po naredbi Tužilaštva BiH, a koja je usmjerena protiv organiziranog kriminala. Ranije smo već objavili da je među uhapšenima i Željko Radovanović zvani Krečo, bijeljinski kriminalac povezan sa Zemunskim klanom.

Osim Željka Radovanovića, pripadnici SIPA-e u srijedu ujutro su trebali uhapsiti i Mileta Rosića. Ovaj optuženi ubica nijenpronađen na kućnoj adresi. Rosiću se već godinama sudi za ubistvo Siniše Glamočanina u Bijeljini. Ovo ubistvo se dogodilo 20. jula 2016. godine u blizini Rosićeve kuće u Bijeljini. Glamočanin je pogođen sa više hitaca iz pištolja, a tokom suđenja odbrana je tvrdila da se radilo o nužnoj odbrani. Okružni sud u Bijeljini će, potom, izreći prvostepenu presudu kojom će Rosića osuditi na jedanaest godina zatvora. Vrhovni sud Republike Srpske je, ubrzo, ukinuo ovu presudu i naložio ponovni postupak. Nakon ponovljenog suđenja, Rosić je osuđen na šest godina zatvora. Međutim, u aprilu prošle godine Vrhodni sud Republike Srpske je ukinuo i ovu presudu.

Upravo je ovaj predmet bio “koban” za uhapšenog sudiju Jovana Savića. On je, prema informacijama Istrage, koristeći svoj uticaj među sudijama, dojavljivao informacije iz predmeta optuženom ubici.

Sudija Jovan Savić široj je javnosti poznat i zbog suđenja u vezi sa ubistvom Stanka Gligorevićam, trinaestogodišnjeg dječaka ubijenog u školskom dvorištu Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije” u Bijeljini. Optuženom ubici, tada sedamnaestogodišnjem Momiru Iliću iz Bijeljine, sudsko vijeće Osnovnog suda u Bijeljini, kojim je predsjedavao sudija Jovan Savić, izreklo je samo vaspitno-popravnu mjeru u trajanju od šest mjeseci do četiri godine. To je izazvalo revolt porodice ubijenog dječaka. Viši sud je prihvatio žalbu i suđenje je vraćeno na početak. No, sudija Jović je u ponovljenom postupku zabranjivao članovima porodice ubijenog dječaka da prisustvuju suđenjima.

Revizija jednog intervjua: Nevenkina Trompoza istine!

Na ključnom dijelu Senad Hadžifejzović je protrljao oči. Gošća je izgledala samouvjereno. Ali ako i vi, poštovani gledaoci, protrljate oči i opet pogledate taj intervju, od 44. minute na youtube kanalu Face TV-a, vidjet ćete da je to, umjesto Rata uživo, bila tek – laž uživo.

“Dobro, hajmo još jednom”, reći će Senad Hadžifejzović svojoj redovnoj gošći i prijateljici Nevenki Tromp.

Pa, dobro, hajmo još jednom da vidimo šta to priča doktorica Nevenka Tromp glede revizije presude Međunarodnog suda pravde u Haagu povodom tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore.

“On se zaprima ( zahtjev za reviziju, op.a) na formalnoj bazi. A formalna baza je da ga treba predati agent jedne države“, kazat će doktorica Nevenka Tromp (izjava od 44.08 do 44.33) prije nego će je prekinuti njen domaćin u studiju.

Dakle, i profesorica Tromp tvrdi da “agent jedne države” formalno predaje zahtjev za reviziju. Ona dalje objašnjava kako je Sakib Softić, kao agent, “u četvrtak predao to Međunarodnom sudu pravde”.

“Sljedećeg dana, 24. 2. (2017), je petak. I taj Sud, preko Registrara, šalje tri debele koverte u Ambasadu. Svaka koverta je koverta za jednog člana Predsjedništva BiH. Vi vidite da je Sud to bio pripremio.Sve je bilo spremno, znači, za …”, kazat će Tromp, na šta će se Hadžifejzović nadovezati riječju- “odbijanje”. (pogledati od 45.49 do 46.23)

Profesorski, sa kažiprstom u zraku, Nevenka Tromp će ispraviti svog domaćina.

“To je bilo obrazloženje da se revizija ne može zaprimiti, zbog toga što gospodin Sakib Softić ne može biti agent i da se daje mogućnost da se, ili imenuje službena osoba da to preda, ili da se sva tri člana Predsjedništva očituju o tome“, objašnjava profesorica Tromp. (od 46.29  do 47.18)

Znači, i prema tumačenju profesorice Tromp Predsjedništvo BiH je  moralo imenovatislužbenu osobu” koja bi “predala zahtjev za reviziju”. 

“Idemo dalje”, reći će Senad Hadžifejzović.

Znalo se, nastavit će Hadžifejzović iznositi činjenice, da Predsjedništvo ne može biti jednoglasno po tom pitanju, a mora biti po pravilima, po Ustavu, “i tako propada revizija”.

“A, ne, ne, ne, ne”, uskočit će profesorica Tromp, shvatajući, zapravo, da se njena priča i činjenice ne uklapaju u narativ o “izdaji”. (pogledati od 47.30 do 47.55)

Nakon što je shvatila da joj činjenice ne idu u prilog, profesorica Tromp započinje “proces manipulacije”.

“Još je nešto jako važno. Suprotno ustaljenoj praksi, u tom pismu piše da država Bosna i Hercegovina ima 48 sati da imenuje neku drugu službenu osobu da preda reviziju ili da se očituje o tom svemu. Ali ne preko vikenda. Već tek od ponedjeljka. Znači, 27., 28. i onda je u srijedu 1. mart”, objašnjava Nevenka Tromp u dijelu koji završava na 48. minutu i 27 sekundi.

Da li je, upitat će logično Senad Hadžifejzović, ambasadorka BiH u Nizozemskoj ta druga osoba koja je mogla predati zahtjev za reviziju. (48.35)

Nevenka Tromp će reći da jeste, nakon čega će je, opet logično, Hadžifejzović upitati – da li je za to morala postojati odluka Predsjedništva BiH.

“Ne. Ne, ne. Ali u tome. Tko. U. Tko može”, glasio je prvobitni odgovor na Hadžifejzovićevo pitanje. (49.02)

Onda se, opet, gospođa Trom presabrala i dala odgovor.

“Tko može predati reviziju, kao podnesak da se ona zaprimi, su, osim agenta za kojeg smo znali da ne može biti suglasnosti, da ne može Predsjedništvo uopće novog agenta imenovati, tri službena lica mogu predati reviziju. Ambasador, u ovom slučaju ambasadorica Bosne i Hercegovine u Haagu u to vrijeme. Mirsada Čolaković. Drugo, ministar vanjskih poslova BiH koji je u tom trenutku Igor Crnadak i predsjedavajući Parlamenta BiH koji je u tom trenutku Safet Softić. Znači, ne Sakib Softić koji je profesor prava koji je bio agent”, objasnila je Tromp u 50. minuti intervjua.

Ko ambasadorici treba dati nalog, upitat će Hadžifejzović.

“Ona osoba koja ju je imenovala, a nju imenuje, po prirodi te pozicije, bošnjački član Predsjedništva. Znači, Bakir Izetbegović”, odgovorit će Tromp. (od. 50.21 do 50.36)

Dakle, u 47. minuti intervjua Nevenka Tromp tvrdi da Predsjedništvo BiH (ne jedan član) imenuje “službenu osobu koja može predati zahtjev za reviziju presude”, dok četiri menute kasnije, u istom intervjuu tvrdi da je to mogao učiniti samo “bošnjački član Predsjedništva” koji, “po prirodi te pozicije” i mišljenju “ekspertice” imenuje bošnjačke ambasadore.

Koliko “ekspertica” Tromp poznaje Ustav BiH i izjava da bošnjačke ambasadore “imenuje bošnjački član Predsjedništva”. Evo šta piše u Ustavu Bosne i Hercegovine, poglavlje V, tačka 3. kojom su regulisana ovlaštenja Predsjedništva BiH.

Predsjedništvo je nadležno za imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine“, navedeno je u Ustavu BiH.

U Poslovniku o radu Predsjedništva BiH, u poglavlju B detaljnije je regulirano ovo pitanje.

“Svi članovi Predsjedništva, u sklopu rada Predsjedništva, podjednako su nadležni za: a) davanje doprinosa tokom utvrđivanja programa rada Predsjedništva, a to čine dostavljanjem tačaka koje treba uključiti u plan rada Predsjedništva i u dnevne redove sjednica; b) učešće u radu Predsjedništva, tako što prisustvuju sjednicama, kandiduju diplomatsko-konzularne i druge međunarodne predstavnike, te dužnosnike i službenike u institucijama Bosne i Hercegovine, saglasno ovlaštenjima Predsjedništva, potom intervencijama u raspravama, čime doprinose postupku odlučivanja saglasno ovom poslovniku”, piše u Poslovniku.

Dakle, članovi Predsjedništva BiH “kandiduju”, a Predsjedništvo BiH “imenuje” diplomatsko-konzularne i druge međunarodne predstavnike, te dužnosnike i službenike u institucijama Bosne i Hercegovine.

“Ekspertica Tromp” je, očito, za potrebe svog intervjua malo izmijenila odredbe Ustava BiH. Ali to nije sve. Idemo dalje.

Nakon sat vremena Senad Hadžifejzović pita svoju gošću ključno ptanje.

“Da je ambasadorica predala zahtjev za reviziju, to bi Sud prihvatio. Ušlo bi u reviziju. I, onda uopće nije bitno da li Softić ima legitimitet ili nema”, konstatirao je upitnim tonom Senad Hadžifejzović.

“On tu ne bi bio važan. Uopće ne bi imao ulogu u svemu tome”, odgovorila je Tromp. (1.00.54)

“A ko bi zastupao Bosnu i Hercegovinu”, glasilo je još jedno logično pitanje voditelja emisije. (1.01.00)

“U ovim slučajevima trebate najveća imena u međunarodnom pravu”, rekla je Tromp bježeći od odgovora.

Senad Hadžifejzović je ponovio pitanje. Ko bi imenovao te ljude i da li je potrebna jednoglasna odluka Predsjedništva BiH (1.01.20)

Nevenka Tromp je prvo potvrdno kimnula glavom. (1.01.21) Onda je, opet, shvatila da takav odgovor ne ide u prilog njenim tvrdnjama, pa je promijenila stav.

“”Ne, ne. To se trebalo raditi. Znate šta. Ne, ne. Naravno da ne. Imali ste tu Fondaciju koju je rahmetli Alija Izetbegović  na jedan vrlo pametan način odvojio od državnog budžeta da sutra ne može biti, nema novca, ne možemo. Predsjednik Alija Izetbegović je bio jedan vrlo mudar čvojek …”glasio je odgovor ekspertice Nevenke Tromp na pitanje ko bi zastupnicima BiH dao ovlaštenje da zastupaju BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. (od  1.01.25 do 1.01.50)

Dakle, za samo 15 minuta intervjua “ekspertica” Tromp je uspjela pobiti sve svoje tvrdnje. U 47. minuti je tvrdila da treba jednoglasna odluka Predsjedništva BiH za imenovanje službenika koji bi zatražio reviziju, u 50. minuti je rekla da je to mogao uraditi samo “bošnjački” član Predsjedništva, dok je deset minuta kasnije rekla da je to mogla uraditi “izvjesna Fondacija”.

Balkanski rat u njemačkom Bundestagu: Juratović pokušava da sruši rezoluciju u BiH, Ahmetović i Mijatović je podržavaju

Njemački Bundestag skinuo je s dnevnog reda rezoluciju o Bosni i Hercegovini čiji je nacrt prošle sedmice objavila Istraga. Razlog skidanja su, kako saznajemo, “nesuglasice” između Josipa Juratovića i Adisa Ahmetovića, dvojice zastupinika vladajućeg SPD-a. Iako je u utorak rezolucija o BiH, u kojoj su Milorad Dodik i Dragan Čović označeni kao rušitelji Bosne i Hercegovine, bila na dnevnom redu, ona je u srijedu popodne prekrižena.

Prema informacijama Istrage, protiv izglasavanja takvog teksta rezolucije je Josip Juratović koji, kako saznajemo, insistira da se izbaci rečenica koja se odnosi na “legitimno zastupanje”.

“Bundestag s velikom zabrinutošću vidi kako se povećava negativan utjecaj susjednih država na moguću reformu izbornog zakona. Treba odbaciti takozvano “načelo legitimnog zastupanja””, navedeno je u nacrtu rezolucije.

Juratoviću je, kako saznajemo, ova rečenica sporna i on nastoji da se ona izbaci, kao i da se u tekstu, pored Dodika i Čovića, i Bakir Izetbegović ocijeni krivcem za tešku situaciju u BiH.

Tekst rezolucije pripremile su tri vladajuće partije, ali u izjavi za Avaz, Juratović u naznakama spočitava da su dokument, zapravo, načinili zastupnici Adis Ahmetović (SPD) i Boris Mijatović (Zeleni).

“U tom papiru je dosta tačnih i prepisanih, dugo raspravljanih stvari, ali u tom papiru mora biti vidljivo da je Njemačkoj stalo da se u BiH mora izgraditi demokratski sistem i suzbiti nacionalizam. Ovako, kako sada stoji, osuđuje se samo separatizam, što je pravilno, ali nedovoljno. Nacionalizam je korijen problema, pa i uzrok separatizma. Separatizam jeste trenutno problem, zbog iskustva iz Ukrajine, ali rješenje je da se u BiH izgradi zdravo, demokratsko društvo. To je moguće samo ako tri nacionalizma ustupe mjesto demokratiji”, kazao je Juratović u izjavi za Avaz.

Objavljeni dokument, dodaje, ide na ruku Dodiku i Čoviću, jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, te im na taj način osigurava vlast i na sljedećim izborima, kaže Juratović, te dodaje da se Njemačka neće staviti na stranu bilo kojeg naroda, već na stranu demokratije.

“Tim dokumentom su neki problemi u BiH dotaknuti, unutra su neka rješenja koja sam ja još prije pet godina pisao, ali mislim da nije dobro da se SPD veže u tu priču. Ne može se govoriti o tri nacionalizma u BiH. Ne želim da se generalizira, jer nacionalisti imaju ime i prezime. To su Dodik, Čović i Izetbegović. Logično je da sam ljut na srpsku i hrvatsku poziciju, ali se moramo zapitati i šta Izetbegović radi da bi smirio tenzije među Hrvatima i Srbima u BiH, zašto ih prepušta Dodiku i Čoviću. Od bošnjačke strane, kao najbrojnije, želimo čuti šta malobrojnijim, umjerenim Srbima i Hrvatima nudi”, rekao je Juratović.

U četvrtak ujutro zbog rezolucije se oglasila se bosanskohercegovačka dijaspora u Njemačkoj, okupljena oko organizacije Pangea.

Sve ispravne činjenice poredane su po prvi put od strane Bundestaga. Nacrt je dobio podrsku svih članova radnih grupa FDP-a  i Zelenih. Prema pisanju medija Dnevni avaza od jučer, 18. maja 2022. godine, protiv je glasao samo Josip Juratović, član Evropskog komiteta i predsjedavajući Poslaničke grupe prijateljstva sa zapadnim Balkanom. On u intervjuu za bosanskohercegovački list čak ide i korak dalje i opisuje da bi prijedlog “uglavnom sadržavao stavove dvojice poslanika – Adisa Ahmetovića iz SPD-a i Borisa Mijatovića iz Zelenih”.

Gospodin Juratović dalje u ovom intervjuu kaže da je objavljeni nacrt prijedloga “u korist Dodika i Čovića jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, a time im daje moć na sljedećim izborima”, dodajući da se “Njemačka oslanja ne na stranu etničke grupe, već na stranu demokratije”.

Gospodin Juratović ovdje izvrće činjenice. Niko ne očekuje da će Savezna Republika Njemačka stati na stranu neke etničke grupe ili naroda u Bosni i Hercegovini – kao građani ove zemlje, očekujemo od Njemačke da se založi za evropske vrijednosti, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i imenuje odgovorne za političku krizu i preduzima konkretne mjere, poput uvođenja sankcija Dodiku i drugim vodećim političarima iz Republike Srpske”, stoji u pismu bh. dijaspore koji je objavio portal politicki.ba.

Boris Mijatović, zastupnik Zelenih u Bundestagu, u izjavi za Istraga.ba kaže da u potpunosti podržava tekst rezolucije.

“Naravno da podržavam rezoluciju. Aktivno smo radili na tome da se ovaj korak napravi i obavili smo razgovore sa našim relevantnim partnerima u koaliciji. Ko je skinuo rezoluciju s dnevnog reda? Zapravo, jedna osoba kasni sa svojim povratnim informacijama. Nadam se da ćemo to uskoro moći popraviti. Ostaje jasna poruka – podržavamo integritet i stabilnost BiH”, kazao nam je Mijatović.

(VIDEO) Prekinuta sjednica Kantonalnog odbora SDA TK: Fizički obračun zbog izbornih listi, sukobili se Salko Zildžić i Smajo Mandžić

Na sjednici Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona u ponedjeljak je došlo do naguravanja između federalnog zastupnika SDA Salke Zildžića i kantonalnog zastupnika te stranke Smaje Mandžića. Teži fizički obračun spriječili su članovi Kantonalnog odbora SDA TK koji su uspjeli razdvojiti Zildžića i Mandžića.

“Zapamtit ćeš me”, kazao je Mandžić Zildžiću dok su ih stranačke kolege pokušavale razdvojiti.

Snimak sukoba možete pogledati ukoliko kliknete ovdje.

U jednom trenutku, Mandžić je pokušao prići Zildžiću s druge strane stola, ali su članovi KO SDA TK izgurali federalnog zastupnika iz stranačkih prostorija. Situaciju je pokušao smiriti Azmir Husić, također bivši kadar PDA koji je odnedavni postao član SDA.

Prema informacijama Istrage, do sukoba je došlo zbog stranačkih listi za predstojeće Opće izbore.  No, sjednica je prekinuta, tako da liste nisu usaglašene.

Smajo Mandžić u Skupštinu Tuzlanskog kantona ušao 2018. godine, kao zastupnik PDA Mirsada Kukića. U oktobru 2019. godine isključen je iz Kukićeve stranke, jer nije poštovao odluke stranačkih organa. Nakon toga, Mandžić postaje nezavisni zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, ali se ubrzo učlanjuje u SDA. Međutim, Salko Zildžić, kao predsjednik Gradskog odbora SDa Tuzla, nakon lokalnih izbora, u julu 2021. godine donosi odluku o isključenju Smaje Mandžića iz SDA. Viši stranački organi, međutim poništili su Zildžićevu odluku i vratili Mandžića u SDA. Od tog trenutka traje nezadovoljstvo Salke Zildžića koji je, u međuvremenu, podnio ostavku na sve funkcije unutar SDA. No, kada su počele da se pripremaju stranačke liste, Zildžić je opet želio aktivno učestvovati u donošenju odluka u SDA. Uprao je zbog toga na sjednici KO SDA TK započeo prvo verbalni obračun sa Mandžićem.

Inače, ovo nije prvi incident Salke Zildžića na stranačkim organima. Sličnu raspravu, manjeg fizičkog intenziteta, Zildžić je imao i sa Dževadom Mahmutovićem, današnjim zamjenikom ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Smajo Mandžić je rođeni Srebreničanin i blizak prijatelj Nasera Orića. Jedini je živi nosilac odlikovanja “Zlatni ljiljan” i ordena “Zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem”. Tokom agresije na BiH, ubijena su mu tri brata i otac, a on je šest puta ranjavan. Poslije rata osnovao je zaštitarsku agenciju “BH sigurnost”.

Salko Zildžić je bivši kick bokser. Prije nego je postao zastupnik u Predstavničkom domu Federacije BiH, Zildfiž je bio je savjetnik i blizak saradnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

Komentar Seada Numanovića: NiP-ovo političko samoubistvo s predumišljajem

Kada se usred izborne kampanje i razbuktalih političkih strasti u javnom prostoru emitira pismo u kojem se traži sastanak s poglavarom muslimana Bosne i Hercegovine, a da mu ono nije ni uručeno, onda je rezultat – političko samoubistvo!

Stranka Narod i Pravda objavila je na svojoj web-stranici sadržaj pisma adresiranog na reisu-l-ulemu Huseina efendiji Kavazovića u kojem ga se, skrivajući se iza upita građana, optužuje za podršku Stranci demokratske akcije i Bakiru Izetbegoviću, piše politicki.ba. 

U pismu se traži sastanak, ističe podrška kadrova te partije u vlasti (a ima ih na svim nivoima – od državnog, preko federalnog do kantonalnog) “posebno Islamskoj zajednici” i na kraju prijeti da – ako do sastanka ne dođe, javno će prenijeti pitanja istih tih “građana”. No, problem je što formalno niko iz NiP-a nije tražio sastanak s reisom!

Objašnjenja za ovakav potez NiP-a mogu biti različita. U Rijasetu su njihov čin shvatili kao nedvosmislenu prijetnju!

I već su žustro odgovorili. Nakon HDZ-a Dragana Čovića, NiP je druga stranka koja pokušava disciplinirati Islamsku zajednicu i reisu nametnuti “brnjicu”.

U dosadašnjoj političkoj praksi pisma koja se objave, a ne pošalju u najmanju ruku su provokacija. To se radi kada stvarno ne želite sastanak, već rat i pokoravanje onoga kome je neposlato pismo namijenjeno.

Možda je motiv NiP-a “benigan”.

Možda se radi o želji za još kojim “lajkom” na društvenim mrežama. Ako bi tako bilo, onda je to neopisivo loše! Takva politika je onda nivoa izvjesne Dare Bubamare, a ne stranke koja želi vlast kako bi Bošnjacima – muslimanima, na čije glasove pledira, otvorila put u bolje sutra!

Teško je vjerovati da ima neko ko može povjerovati, a još manje prihvatiti takvo objašnjenje. Naprosto je neshvatljivo ovakvo ponašanje ljudi iz NiP-a.

Dobro, izborna je kampanja, kandidatske liste koje i u “najutegnutijim” partijama dovode do nestabilnosti, poljuljale su i ovu stranku. Pale su i neke ostavke visokih i popularnih zvaničnika, sukob frakcija dobio je na intenzitetu…

Ipak, čak i da je NiP u stanju anarhije, a apsolutno nije, ovako se ne radi!

Iako će oni koji su pismo objavili imati svoje argumente, odgovor na pitanje – kad ovako kidišete na reisa, šta ćete nama, običnim građanima raditi – ostaje bez adekvatnog odgovora!

NiP je mlada stranka. Lutanja u traženju svog mjesta pod političkim suncem su i nužna i prirodna.

Da nije izborna godina, neslanje objavljenog, a nelektorisanog pisma bilo bi težak politički gaf. Ovako, on je pucanj u sebe.

U mudrosti je snaga: Dozvolite da se prebrojimo!

Prije desetak dana, kada je priča o izmjenama Izbornog zakona upalila vatru u Federaciji, nazvala me kolegica iz Njemačke da mi dobronamjerno skrene pažnju da, ako ga imam, iskoristim sav svoj utjecaj i upozorim bošnjačke i probosanske zvaničnike i analitičare da “ne smiju nijednog trenutka pričati o militarizaciji, o oružju i naoružavanju”.

”Jer ovi koji žele da podijele Bosnu i Hercegovinu, žele upravo to”, reći će kolegica koja, napominjem, nije državljanka BiH.

Nešto kasnije, lider SDA Bakir Izetbegović će napraviti grešku koju nije smio. Na stranačkom će skupu reći da je “prebrojao lovce” i “omladinu”, te da se mora voditi računa o obukama onih koji znaju upravljati dronovima. Da se ne lažemo, imao je Izetbegović mnogo gorih izjava od ove, ali zbog okolnosti u kojima se trenutno nalaze Bosna i Hercegovina i Bošnjaci, opasnije riječi nije mogao izgovoriti. I to ne zbog toga što je ova izjava poziv na rat, kako je neutemeljeno ocjenjuju pojedini analitičari i diplomate, već zbog toga što je lider SDA ovom izjavom naoružao protivnike BiH. Sada imaju još jedan (utemeljen ili neutemeljen, sasvim je svejedno) argument da su Bošnjaci militantno raspoloženi i da predstavljaju opasnost ionako krhkoj sigurnosti Zapadnog Balkana. Da je moja kolegica iz Njemačke bila u pravu, pokazalo se vrlo brzo u medijima u Zagrebu.

Negdje sa morske plaže u program hrvatskog ogranka N1 televizije uključio se Gordan Akrap, umirovljeni službenik SOA (obavještajna agencija Hrvatske), da gledateljstvu objelodani da su Izetbegovićeve izjave ravne onim Karadžićevim izjavama, da su “dronovi” terorističko oružje, te da “velikobošnjački unitaristi pozivaju na rat, kao velikosrbi devedesetih”. Dok je Akrap govorio, u pozadini su puštani snimci sa nedavnih protesta ispred zgrade OHR-a, sa pažljivo probranim kadrom na kojem se vidi žena sa hidžabom i mladić sa dužom bradom. Kadar je ponovljen nekoliko puta, da bi gledaoci “utvrdili gradivo”, a Akrap je za 25 minuta intervjua uspio izanalizirati svaku riječ Izetbegovićeve izjave koja je predstavljena kao poziv na rat. To što je (bivši) analitičar SOA manipulirao činjenicama, nije do njega. Ključni argument mu je dao Bakir Izetbegović, govoreći u zanosu sličnom onom koji je početkom devedesetih imao Murat Šabanović dok je u živom TV prijenosu prijetio rušenjem brane u Višegradu. Sjetimo se, “Šaban, brat, Murat” nije srušio branu, ali je Milan Lukić spalio stotine živih višegradskih Bošnjaka. Znamo svi da ih nije spaljivao zbog prijetnje Murata Šabanovića, ali je i njemu i Kukanjcu i drugim (para)vojnicima Slobodana Miloševića ta prijetnja služila kao opravdanje za klanje nedužnih civila u istočnoj Bosni dok je Evropa gledala.

Čudnim su putevima gospodnjim, nekad 1993. godine, koristeći hrvatske dokumente i punktove HV(O)-a, u Bosnu došli kriminalci sa Bliskog istoka i sjevera Afrike da se bore “u ime Allaha”. Jedan od njih se zvao Ahmed Zuhair Handala. Na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH je došao sa hrvatskom osobnom iskaznicom. Državno rukovodstvo BiH ih je tada prihvatilo, ne shvatajući, zapravo, da sebi kopaju jamu. U nju će kasnije upasti general Sakib Mahmuljin, postajući, formalno-pravno, ratni zločinac. U istu zamku će kasnije upasti i dvije stotine bh. državljana koji su, zaluđeni načinom prakticiranja vjere Ahmeda Zuhaira Handale i njegovih prijatelja, otišli u Siriju i Irak da se bore pod zastavom ISIL-a.

Danas tih 200 povratnika iz Sirije i Iraka koriste hrvatske obavještajne službe kada, tokom lobiranja, ubjeđuju zapadne zvaničnike da su Bošnjaci “militantni” i da je BiH leglo terorizma. Da u strahu činjenice uvijek padnu u drugi plan, potvrdilo se kasnije, kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron Bosnu i Hercegovinu nazvao tempiranom bombom koja otkucava u blizini Hrvatske.

I pogledajte sada medije u regionu. Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju i dronovima postala je glavna tema, dok je, recimo, prijetnja nemirima na jugu BiH ostala u drugom planu. Jer na “bošnjački demografski oportunizam” zapadni svijet, uvjerili smo se, gleda isto kao i na srpski i hrvatski separatizam u BiH.

Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju više ugrožava Bošnjake, nego Srbe i Hrvate. Ona je, zapravo, municija velikosrpskom i velikohrvatskom separatizmu i dodatni argument za “političko ograđivanje” Bošnjaka. U trenucima kada Viktor Orban plaši Evropu sa “dva miliona bosanskih muslimana” i kada Kadirovci predstavljaju udarnu iglu Putinovih zločinaca, priča o “muslimanima i dronovima” bi nam mogla dovesti dronove slične onima kojima je proteklog vikenda u bespućima Afganistana ubijen jedan od tvoraca Al-Kaide Ayman al-Zawahiri.

Godinama su Bošnjaci plaćali cijenu zbog “potčinjavanja” nekoliko stotina kriminalaca pod komandu Armije RBiH. I onih 200 bh. državljana što je otišlo da ratuje u ISIL-u u zapadnim je medijima, zahvaljujući prije svega obavještajnim službama susjednih nam država, od BiH napravilo “leglo terorizma”. Jer kada se širi strah, činjenice nisu bitne. Recimo, Australija nikada nije prozvana terorističkom bazom iako je ISIL-u dala jednog Jakea Bilarda, koji se pretvorio u Jihadija Jakea. Ni Britanija nije postala leglo terorista, bez obzira na odrubljivača glava Jihadija Johna. BiH je postala leglo terorista onog trenutka kada je, recimo, švercer i prevarant Muradif Hamzabegović svoj “halal autootpad i prevoz” iz Tuzle prebacio na sjever Sirije.

Zato je izjava Bakira Izetbegovića opasna. Rekoh, ne za Srbe i Hrvate. Ona je najopasnija za Bošnjake.

HDZ-u i SNSD-u američke sankcije i crne liste ne znače ništa: Među kandidatima za izbore su Milorad Dodik, Marinko Čavara, Željka Cvijanović, Alen Šeranić i Mirsad Kukić

Nosioci listi HDZ BiH sa partnerima (HDZ BiH, HSS, HSP BIH, HKDU, HSPAS, HDU,HSPHB, HRAST) i Pokreta demokratske akcije su osobe sa crne američke liste Marinko Čavara i Mirsad Kukić. Čavara je nosilac za Zeničko-dobojski kanton, a Kukić za Tuzlanski za Predstavnički dom PS BiH. Željka Cvijanović iako pod sankcijama Velike Britanije kandidat je za člana Predsjedništva BiH, objavila je Novinska agencija Patria.

Početkom juna ove godine SAD su saopćile da je Čavara pod sankcijama. Čavara je predsjednik FBiH već sedam godina, a nikada nije pokrenuo proceduru imenovanja nove Vlade FBiH.

“Čavara je uvršten na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća, kršenja ili djelovanja koja predstavljaju opstrukciju ili prijete provedbi bilo kojeg regionalnog sigurnosnog, mirovnog sporazuma ili sporazuma o saradnji ili o obostranom priznanju, okvirnog sporazuma ili mehanizma koji se odnosi na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN 1244, Daytonski sporazum, Zaključke Konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora ili Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju ili, kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove”, navedeno je u saopćenju Ambasade SAD.

Pored ovoga, Čavara je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

Mirsad Kukić na crnoj listi je od početka januara ove godine. State Department je naveo kako je Kukić umiješan u koruptivne aktivnosti koje su se odnosile na rad rudnika u Banovićima.

“U svojstvu direktora rudnika Kukić je bio umiješan u koruptivna djela putem kojih je koristio njegov politički utjecaj i službenu moć za sticanje lične koristi. Naime, psotoje vjerodostojne informacije da je Kukić prisvajao javna sredstva za ličnu korist i miješao se u odluke o zapošljavanju i imenovanju kako bi sticao političku korist”, navedeno je iz State Departmenta.

Kukić je podnio ostavku na mjestu predsjednika PDA, ali je i dalje ostao prvi čovjek stranke.

Za Skupštinu RS SNSD je kandidirao Alena Šeranića, aktuelnog ministra zdravlja RS koji je od početka juna na crnoj američkoj listi.

“Šeranić je nastavio promovirati secesionističke aktivnosti RS jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS kojeg je njegovo ministarstvo uputilo Narodnoj skupštini RS na razmatranje. Ovaj zakon predviđa uspostavu nove agencije samo u okviru RS što bi poremetilo ovlaštenja državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Šeranić je javno priznao da ovaj zakon preslikava funkcije Agencije za lijekove na državnom nivou, s time što se uspostavom agencije prema ovom zakonu prenose ovlasti sa agencije na državnom nivou na regulatorni autoritet za lijekove i medicinska sredstva u okviru RS. Zbog postojanja institucije na državnom nivou koja služi RS i FBiH, formiranje ove nove agencije na entitetskom nivou predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma”, navedeno je u saopćenju.

Šeranić je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

Milorad Dodik godinama je na crnoj američkoj listi. Novi paket sankcija uveden mu je početkom ove godine zbog koruptivnih aktivnosti i kontinuirane prijetnje stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...