Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Kako su govorili Karadžić i Milošević, tako govori Dragan Čović: Građanska i unitarna BiH je islamska država

    Piše:
    Redakcija
    -

    Razlika skoro da i ne postoji. Stavovi Dragana Čovića o “građanskoj i unutarnoj BiH” identični su stavovima koje su prije trideset godina u privatnim telefonskim razgovorima iznosili Radovan Karadžić i Slobodan Milošević. Ukratko, za Dragana Čovića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića- “unitarna i građanska BiH” je isto što i “islamska država”.

    “Oni koji maštaju o “građanskom društvu” u kojemu bi proveli svoju verziju unitarne države, dominacije jednoga naroda, moraju znati kako od toga nema ništa”, kazao je krajem aprila ove godine u svom intervjuu za Večernji list predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

    Na kraju intervjua, odgovarajući na pitanje o nedostatku opozicije u hrvatskom korpusu u BiH i podršci HDZ-u,  Čović precizira šta za njega znači “unitarna BiH”.

    “Mislim da će ta potpora biti izvan svake logike ako se uredi normalno društvo u kojemu Hrvati neće strahovati od stvaranja unitarne ili islamske države”, rekao je Čović.

    I nije ovo prvi put da lider HDZ-a BiH grđansku BIH naziva “islamskom državom”.

    “Oni koji žele građansku državu – ja ih poštujem, samo danas u Bosni i Hercegovini reći ‘građanska država’ – to znači klasičan unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu, a to što je to netko pretvorio u kalifat ili neku drugačiju konotaciju dao tom izričaju”, izjavio je Dragan Čović početkom februara 2018. godine u Zagrebu.

    A evo kako su o “građanskoj i unutarnoj BiH” govorili Radovan Karadžić i Slobodan Milošević tokom telefonskog razgovora vođenog 29. maja 1991. godine.

    Radovan Karadžić: Mi hoćemo da oni uđu u duboku vodu tu, hoću da vidim kako bi ti izgledalo. Može li onda tako kantonalizovana Bosna da ostane u Federaciji?

    Slobodan Milošević: Da, da

    Radovan Karadžić: Pa da kompromis napravimo između njihovog predloga i između našeg.

    Slobodan Milošević: Da, da

    Radovan Karadžić: E, onda su muslimani zaštićeni na dva načina i saveznom državom i svojim kan… i Bosnom i svojim kantonima. Na tri načina su zaštićeni. Dakle, u svom kantonu bi bili apsolutni gospodari takoreći, je li?

    Slobodan Milošević: Ma, neće. Neće svi muslimani da rade šta radi Alija Izetbegović, ja ti kažem.

    Radovan Karadžić: Dobro, ali sada je bogami situacija, mislim, jer on je vrlo lukav, on ne govori šta, one uuuu, ultima poteze. One posljednje poteze svoje, posljednje namjere o islamskoj republici, nego on se sada zaklanja iza države građana i tu ide s komunistima pod ruku.

    Slobodan Milošević: Da, da, pa znam, ali nisu to komunisti nikakvi, to ti je ovaj islamski fundamentalizam

    Radovan Karadžić: Ma, da, dobro, Druakovićevi komunisti.

    transkritp razgovora Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića

    Ovaj razgovor je vođen pet minuta nakon što se, prema transkritpu razgovora, Slobodan Milošević susreo sa Dobricom Ćosićem, jednim od tvoraca Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Čosić je, da podsjetimo i to, tvorac i Drugog memoranduma SANU-a objavljenog 2011. godine a koji se, također, odnosi na BiH.

    “Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod”, navedeno je, pored ostalog, u tom dokumentu.

    Upravo je lider HDZ-a BiH “građansku BiH” okarakterisao kao “dominaciju jednog naroda”, odnosno kao “islamsku državu ili halifat”. Kada je Emanuel Macron u novembru 2019. godine izjavio da je BIH, zbog povratka džihadista “tempirana bomba koja otkucava tek uz Hrvatsku”, Hrvatski narodni sabor sa Draganom Čovićem na čelu uputio je pismo zahvale francuskom predsjedniku.

    “Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tijekom rata u BiH 1992-1995, a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997, ubojstva hrvatskih policajaca u Središnjoj Bosni, te ubojstvom članova katoličke obitelji Anđelić na Badnjak 2002. Hrvati u Bosni i Hercegovini su predvodnici europskog puta naše zemlje. Duboko vjerujemo kako, zajedno s našim partnerima iz EU možemo pomoći da se prostor Europe koji je i svojevrsna kolijevka zapadne civilizacije, može održati kao sjecište različitih kultura i religija koje će biti spremne prihvatiti europski način života”, saopćeno je tada iz HNS-a.

    Šef Degelacije EU u BIH Johann Sattler nekoliko mjeseci kasnije nazvat će Dragana Čovića “šampionom evropskih integracija”.

    Zablude i realnost SDP-ovog prijedloga: Mijatovićeva inicijativa za spašavanje Dodika i Čovića

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Pompezno najavljena SDP-ova inicijativa za “zajednički nastup” probosanskih stranaka u Republici Srpskoj na prvi pogled čini se vrlo prihvatljivom ili, bolje rečeno, poželjnom. Ali, kada detaljno sagledate ovu inicijativu vidjet ćete, zapravo, da se ovim “ujedinjenjem” umjesto “probosanskog bloka” samo Milorad Dodik i Dragan Čović učvršćuju na vlasti. A evo i kako.

    Kao projekciju ćemo uzeti rezultate Općih izbora 2018. godine. Kada je u pitanju Paralamentarna skupština BiH, SDA je na nivou Republike Srpske osvojila ukupno 29.683 glasa, SDP je osvojio 9.672, SBB 1.394 i A-SDA 756 glasova. Kada se sve sabere, te 2018. godine u Republici Srpskoj bilo je oko 42 hiljade “probosanskih glasova”.

    Oduzmi od opozicije i baci

    Prezentirajući svoju inicijativu, potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović kazao je da je uslov “zajedničkog nastupa probosanskih stranaka u Republici Srpskoj” to da te stranke imaju i svog kandidata za srpskog člana Predsjedništva. Taj kandidat, prema informacijama iz SDP-a, trebao bi biti upravo Vojin Mijatović kojeg bi, prema SDP-ovoj inicijativi, podržali bošnjački povratnici u Republici Srpskoj. Jasno je svima da 42 hiljade glasova nisu dovoljne za izbor srpskog člana Predsjedništva BiH, ali mogu biti presudne prilikom izbora. Evo računice. Milorad Dodik je 2018. godine osvojio 368 hiljada glasova i nakon Lokalnih izbora 2020. godine jasno je da je njegova popularnost u padu. No, teško je očekivati da će on ili neki drugi kandidat njegove stranke ići ispod 300 hiljada glasova. Opozicijski kandidat Mladen Ivanić je 2018. godine osvojio 292 hiljade glasova. Pogledamo li detaljno povratnička mjesta u Republici Srpskoj, vidjet ćemo da su Bošnjaci svoje glasove uglavnom dali Mladenu Ivaniću. U Prijedoru, recimo, na biračkom mjestu Kozarac 4, gdje uglavnom glasaju povratnici, opozicijski kandidat Mladen Ivanić osvojio je 80 posto glasova. Slično je i na drugim biračkim mjestima, što znači da bi, ukoliko Vojin Mijatović dobije podršku “probosanskih stranaka u RS-u” ti birači glasali za njega (kao kandidata koji nema nikakve šanse), a to bi, zapravo, značilo 40-ak hiljada glasova manje za opozicijskog kandidata koji bi izašao na megdan Miloradu Dodiku ili nekom od njegovih kadrova. I to bi, pojednostavljeno, značilo skoro pa siguran izbor Milorada Dodika ili njegovog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske.

    To je, dakle, SDP-ova inicijativa u Republici Srpskoj pretvorena u brojke i slova u utrci za člana Predsjedništva BiH.

    “Ne pada im napamet” eliminisati Čovića

    “Ne pada nam napamet da to radimo”, kazat će na konferenciji za medije Nermin Nikšić nakon što je upitan da li bi ista inicijativa mogla biti pokrenuta i na teritoriji Federacije kako bi se umanjile šanse Dragana Čovića i HDZ-a BiH.

    Nekoliko dana kasnije, Vojin Mijatović izlazi s idejom da Nermin Nikšić bude kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH iz Federacije, što bi, opet, umnogome moglo ugroziti izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao jedinog objektivnog kandidata čija je popularnost, zbog odluka u Kantonu Sarajevo i loše kadrovske politike, u velikom padu. Ukoliko DF ne prebrodi ovu krizu i ne ujedini se s preostalim strankama “ljevice”, izbor Željka Komšića bi mogao doći u pitanje, jer je teško očekivati da on može osvojiti više od 150 hiljada glasova. Ono što je interesantno, SDP BiH i Vojin Mijatović na sastanak u vezi sa svojom inicijativom ne pozivaju političke partije koje su spremne koalirati s DF-om (poput SD-a Envera Bijedića). Manje šanse Željka Komšića znače veće šanse Dragana Čovića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ali to, sudimo li na osnovu izjave Nermina Nikšića, ne interesuje SDP. Oni su opredijeljeni na “jedinstvo u RS-u”, gdje će kandidaturom Vojina Mijatovića, zapravo, olakšati put Miloradu Dodiku u utrci za Predsjedništvo BiH. Pojednostavljeno, logika SDP-a je ovakva – Čovićev izbor u Predsjedništvo ih ne interesuje, ali besmislena kandidatura Vojina Mijatovića, koja doprinosi Dodikovoj pobjedi im je itekako bitna. Provedu li Nermin Nikšić i Vojin Mijatović svoj plan u djelo, u Predsjedništvu BiH će sjediti Milorad Dodik i Dragan Čović i u toj je situaciji potpuno svejedno ko će biti bošnjački član Predsjedništva BiH jer će mandatar za novi saziv Vijeća ministara sigurno biti HDZ-ov kadar.

    Probosanska koalicija u Federaciji BiH, kako reče Nermin Nikšić, “ne pada mu napamet”. A, evo šta to znači. Nakon odluke prošlog saziva CIK-a, drugi Hrvat iz Skupštine Ze-Do Kantona prebačen je u Zapadnohercegovački kanton. Čak i pod uslovom da SDP dobije po jednog Hrvata u skupštinama Tuzlanskog, Unsko-sanskog, Goraždanskog, Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona, to neće značiti ništa. HDZ BiH bi i u tom slučaju imao svojih 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH i bio bi nezaobilazan faktor prilikom formiranja buduće Vlade FBiH. No, ukoliko bi se u ključnim kantonima, poput SBK i Livanjskog, napravila “probosanska koalicija”, postojala bi mogućnost da HDZ ostane bez dvanaestog delegata u Domu naroda FBiH, a time i bez četvrtog (od ukupno pet) delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Ne bude li tog jedinstva, HDZ BiH će biti nezaobilazan faktor i na državnom i na federalnom nivou. A, ako je Dragan Čović vlast na nivou BiH, onda je i Milorad Dodik neupitan. Zato ćemo u nastavku vidjeti šta donosi inicijativa Vojina Mijatovića i SDP-a kada je u pitanju izbor državnih zastupnika iz RS-a.

    U proteklom periodu, Bošnjaci iz RS-a su uspijevali, uglavnom, izabrati jednog državnog zastupnika. Nakon izbora 2018. godine pripao im je kompenzacijski mandat osvojen na osnovu glasova koalicije okupljene oko SDA (oko 30 hiljada glasova). SDP-ovih deset hiljada glasova je – propalo. Gledajući po izbornim jedinicama za državni Parlament, SDA je bila najbliža direktnom mandatu u izbornoj jedinici 3, a to je izborna jedinica koja obuhvata općine na istoku RS-a (od Trebinja do Zvornika). U toj je izbornoj jedinici “falilo” 15 hiljada glasova. Uz veliki angažman dijaspore, taj broj bi se mogao dostići, ali bi u tom slučaju SDA ili probosanske stranke, vjerovatno, izgubile kompenzacijski mandat (ukupno pet kompenzacijskih mandata iz RS-a). Naravno, postoji mogućnost da bi, povećenjem glasova putem pošte probosanske stranke mogle osvojiti dva mandata iz RS-a u Parlamentu BiH, ali sudeći na osnovu izbornih rezultata 2018. godine to je teško očekivati. Čak i da izaberu dva zastupnika iz RS-a, to ne bi mnogo pomoglo jer entitetska većina RS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH podrazumijeva pet glasova. Koalicija oko Milorada Dodika čak i s ogromnim padom, izvjesno je, imat će najmanje šest mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Bude li Dodik izabran za člana Predsjedništva, ulazak SNSD-a u vlast na nivou BiH bit će samo formalnost. Glasovi dva (probosanska) državna zastupnika iz RS-a bit će, faktički, nebitna. No, ukoliko Dodik ne bude izabran za člana Predsjedništva BiH, SNSD bi mogao biti opozicija. Pod uslovom, naravno, da i Dragan Čović ne bude u Predsjedništvu BiH. Ali, preduslov za to je da Vojin Mijatović odustane od kandidature za  srpskog člana Predsjedništva BiH kojeg bi podržale “probosanske stranke”.

    “Mogli bismo izabrati i svog delegata u Domu naroda BiH”, kazat će ambiciozni Vojin Mijatović u kontekstu izbora zastupnika u Narodnu skupštinu Republike Srpske koja, potom, imenuje pet delegata u Klubu Srba Doma naroda BiH.

    Najjača stranka iz Doboja nije pozvana

    Iz izborne jedinice 5 (Doboj) u Narodnu skupštinu RS-a 2018. godine nije izabran nijedan zastupnik. Koalicija okupljena oko SDA je imala oko 5.000 glasova, dok je SDP-ov Proevropski blok u toj izbornoj jedinici osvojio 2.730 glasova. To je, u zbiru s manjim probosanskim strankama, oko 8.000 glasova. Da su bili ujedinjeni, iz te bi izborne jedinice sigurno bio izabran “probosanski” zastupnik u NSRS, a SNSD bi ostao bez drugog mandata iz te izborne jedinice. Iz ove izborne jedinice, dakle, moguće je i s postojećim glasovima izabrati jednog zastupnika u NSRS. No, Vojin Mijatović i SDP na sastanak o “zajedničkom” nastupu ne pozivaju Sevlida Hurtića, predsjednika Nezavisne liste za Doboj koji je samo u tom gradu, na lokalnim izborima, osvojio 2.835 glasova, što je više od SDP-a (1.585) i SDA (1.025) u zbiru. Ukoliko se u toj izbornoj jedinici koja, osim Doboja, uključuje Teslić, Stanare i Petrovo, izbaci Hurtićev NLD, mandat “probosanskih” stranaka u NSRS bio bi ugrožen. Bez obzira na to, Mijatović je odlučio ne pozvati na sastanak čovjeka koji je osvojio više glasova od SDP-a i SDA zajedno i koji bi mogao donijeti jedan direktni mandat probosanskim strankama u NSRS.

    Stranke presudne za mandat u NSRS-u nisu pozvane

    Idemo sada na izbornu jedinicu 4 za NSRS koja uključuje Derventu, Brod, Vukosavlje i Modriču. Da bi se iz te izborne jedinice izabrao zastupnik u NSRS nužno je, ako poredimo s rezulutatima iz 2018. godine, osvojiti oko 3.900 glasova. Na izborima 2018. godine koalicija SDA osvojila je 1.600 glasova, a Proevropski blok okupljen oko SDP-a osvojio je 1.455 glasova. U zbiru je to oko 3.100 glasova što je nedovoljno za direktni mandat. Međutim, na Lokalnim izborima 2020. godine, u četiri općine te izborne jedinice pojavile su se dvije stranke koje okupljaju hrvatske povratnike. U pitanju su Hrvatski Blok i Posavska stranka koje su, u zbiru, u ove četiri općine osvojile 758 glasova. Dodaju li se njima glasovi koje okupljaju “probosanske stranke” okupljene oko SDP-a i SDA, dolazimo do cifre od oko 3.850 glasova. To znači da bi iz izborne jedinice 4 probosanske stranke i sada mogle osvojiti jedan direktni mandat u Narodnoj skupštini RS-a. Ali Vojin Mijatović i SDP BiH odlučili su na sastanak ne pozvati predstavnike Hrvatskog Bloka i Posavske stranke koje bi mogle odigrati presudnu ulogu u dobijanju jednog mandata u NSRS-u, odnosno “otimanju” mandata SNSD-u iz te izborne jedinice. Za razliku od njih, Mijatović i SDP su na sastanak pozvali Božu Skopljakovića, predsjednika Hrvatske stranke BiH koja skoro da i nema glasača na teritoriji RS-a.

    To je, dakle, prevedena u brojke, inicijativa Vojina Mijatovića i SDP-a BiH koja se odnosi na “zajednički nastup” probosanskih stranaka u RS-u.

    Pronašli smo ratnog snajperistu iz Nedžarića: Pucanj pred kamerama u glavu civila

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “U glavu, čovječe”, reći će Zoran Kulina nekoliko sekundi nakon što je, nišaneći kroz snajper, ispalio metak svoju metu kod “crvene trafike”.

    https://www.youtube.com/watch?v=Xv3znztdU8I

    Snajperista Vojske Republike Srpske iz svog je gnijezda u sarajevskom naselju Nedžarići gađao civila s druge strane linije (Alipašino Polje). Sve se odvijalo pred kamerama francuskog novinara Philippe Buffona koji je prošle sedmice objavio ratni video na kojem se vidi kako se snajperista Kulina hvali pogotkom u glavu.

    “Odlično. Je… li im mamu”, poentira mladić sa ratnog snimka nakon čega svoju pušku predaje suborcu da se uvjeri da je dobro obavio posao.

     

    Skoro tri decenije kasnije (ponedjeljak 17. maj 2021. godine) ulazim u kafe Putnik u Istočnom Sarajevu. Umjesto snajpera, Zoran Kulina u rukama drži šolju za kafu. Bivši snajperista danas je konobar u kafani koja se nalazi u krugu Autobuske stanice. Petnaestak minuta kasnije predstavljam mu se.

    “Znam zbog čega si došao”, govori Kulina dok sjeda za sto.

    Da, potvrđuje, on je mladić sa snajperom sa snimka Philippea Buffona.

    “Ma, to je samo bila predstava. Nisam nikoga pogodio. Gađao sam žardinjeru”, pravda se.

    Ne zaboravlja bivši snajperista istaknuti da ima prijatelje Bošnjake i da on nije ubijao ljude.

    “Nisam se do sada oglašavao. Pričaju ljudi o meni svašta. To je sve zajebancija bila. Čovjek gleda u mene, ja se smijem sve vrijeme. Da sam ubio koga, ne bih ni bio ovdje, najsikrenije. U žardinjeru sam gađao. Ima tamo žardinjera. Pogledaj čitav film. Nisam ja taj tip”, tvrdi snajperista.

    Nikada ga, kaže, niko nije saslušao. Nijedna policijska agencija niti neko tužilaštvo nisu se zainteresirali za njegove ratne operacije.

    “Vidi, ja i ti uvijek možemo pričati. Nikakav problem, ne bježim ni od čega. Drago mi je da si došao”, kaže na rastanku konobar Kulina.

    Tokom četvorogodišnje opsade Sarajeva ubijeno je oko 11 hiljada ljudi od čega 1601 dijete. Nema preciznih podataka koliko su građana Sarajeva ubili snajperisti Vojske Republike Srpske. Za opsadu Sarajeva, po komandnoj odgovornisti su, pred Haškim tribunalom oduđeni generali Stanislav Galić (doživotna) i Dragomir Milošević (29 godina).Kada su u pitanju direktni izvršioci, do danas niko nije osuđen. Pravosudne institucije BiH nisu procesuirale nijednog snajperistu.

    Objavljujemo snimke koji kompromituju državnog tužioca: Čaušević tvrdi da je Enesu Ribiću dao 16900 KM za Olega Čavku, a Ribić u telefonskom razgovoru obavještava Čavku da “čovjek daje i šakom i kapom”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Ono sve što si mi rekao ti, ja obavio”, kazat će 28. maja 2013. godine državnom tužiocu Olegu Čavki njegov prijatelj Enes Ribić.

    Da, to je onaj Enes Ribić kojem je bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević, prema vlastitom priznanju, dao 16.900 maraka namijenjenih državnom tužiocu Čavki koji ga je procesuirao.

    “Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM. Posrednik je bio Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim”, kazao je Čaušević u video intervjuu datom Istrazi nakon što je, zbog korupcije, nepravosnažno osuđen na devet godina zatvora.

    Oleg Čavka je, rekosmo, zajedno sa Dubravkom Čamparom bio postupajući tužilac u predmetu Pandora i na njegov je prijelog Sud BiH blokirao imovinu Kemala Čauševića. Rješenje o blokadi imovine doneseno je početkom aprila 2013. godine. Tri je rješenja, naime, Sud BiH donio u vezi sa blokadom imovine. Ovo su brojevi tih rješenja razvrstani po datumima: br. S1 2 K 012740 13 Kv od 18. aprila 2013. godine, S1 2 K 012740 13 Krn od 15. aprila 2013. godine, S1 2 K 012740 13 Krn 2 od 11. aprila 2013. godine i S1 2 K 012740 13 Krn od 1. aprila 2013. godine. Ovi datumi su vrlo bitni za nastavak priče.

    “Bio sam s jednim od one dvojice”, kaže Enes Ribić svom prijaelju Olegu Čavki.

    “A znam, to je onaj što me sada manje zanima”, odgovara državni tužilac u razgovoru vođenom 28. maja 2013. godine.

    “Nije Boga mi”, nastavlja Ribić, “Ja mislim da te ovaj više zanima”.

    “Ti govoriš o onoj situaciji”, oprezno će Čavka, “gdje je ono kao nešto blokirano”.

    Kemalu Čauševiću je, rekosmo, imovina blokirana mjesec i po ranije. Postupajući tužilac bio je Oleg Čavka. To je onaj tužilac u čije je ime, prema svjedočenju Kemala Čauševića, ugostitelj Enes Ribić primio novac.

    “Ribića poznajem dobro”, svjedočio je Čaušević u intevrjuu Istrazi.

    “To mi je dobar drug”, kazat će Enes Ribić (15.45 na snimku) u telefonskom razgovoru ženskoj osobi iz porodice Nasera Keljmendija koja ga je upitala da li poznaje Kemala Čauševića.

    Nesporno je, dakle, poznanstvo Kemala Čauševića i Enesa Ribića. Kao što je nesporno poznanstvo Enesa Ribića i državnog tužioca Olega Čavke koji je ugostitelju Ribiću čak bio i žirant za kredite. No, ko je osoba “kojoj je ono kao nešto blokirano” o kojoj razgovaraju Čavka i Ribić.

    “Moguće da sam to ja”, kaže Kemal Čaušević koji priznaje da je Ribiću dao 16900 KM namijenjenih državnom tužiocu Čavki.

    Ovo su činjenice iz razgovora. Imovina bivšem direktoru UIO blokirana je početkom aprila na prijedlog Olega Čavke. Ribić i Čavka razgovaraju 28. maja 2013. godine. Ribić tvrdi da je bio sa jednim od onih koje istražuje Oleg Čavka. Čavka navodi da je u pitanju onaj kojem je nešto blokirano. Ali nastavak razgovora je još intereresantniji.

    “Ima i on jedno pitanje. Njemu ističe ovo sada. Hoće li na apelaciju ili da stopira”, prenosi Ribić državnom tužiocu Olegu Čavki pitanja koja mu je postavio klijent kojem je “nešto blokirano”.

    “On neka ganja svoje”, odgovara Čavka.

    Prema Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj u Službenom glasniku BiH, broj 83/15, Kemal Čaušević je apelaciju uputio 21. juna 2013. godine. Nepuni mjesec nakon što je Oleg Čavka kazao Enesu Ribiću da “misteriozni” klijent “ganja svoje”.

    Sada opet da podsjetimo na ključne činjenice. Oleg Čavka je postupajući tužilac u predmetu protiv Kemala Čauševića. Na prijedlog Olega Čavke Sud BiH je od 1. do 18. aprila 2013. godine   blokirao imovinu Kemalu Čauševiću. Kemal Čaušević svjedoči da je Enesu Ribiću dao 16900 KM namijenjenih Olegu Čavki. Nepuni mjesec kasnije, 29. maja 2013. godine, Enes Ribić i Oleg Čavka razgovaraju o osobi “kojoj je ono nešto blokirano”. Ribić navodi da je ta osoba pitala hoće li slati apelaciju. Čavka govori da to uradi. Kemal Čaušević je  21. juna 2013. godine uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH. Ribić u razgovorima sa ženskom osobom iz porodice Keljmendi navodi da je “dobar drug” Kemala Čauševića. Oleg Čavka je u tom periodu bio žirant Enesu Ribiću.

    I onda ključni detalji.

    “Daje ti čovjek kapom i šakom”, kaže Enes Ribić Olegu Čavki nakon sastanka sa osobom kojoj je kao “nešto blokirano” i koja se “pripremala za apelaciju”.

    “Dobro. Imat će vremena. To mi sada nije vruće”, govori Čavka ističući da je njemu “prioritet samo Živkec”.

    “Živkec” je, lako je zaključiti, tadašnji predsjednik Federacije Živko Budimir. On je, po nalogu tužioca Olega Čavke, uhapšen 26. aprila 2013. godine. Budimir je pušten iz pritvora 25. maja 2013. godine. Dva dana kasnije, Budimir je gostovao u emisiji “Pošteno” na Federalnoj televiziji.

    “Jesi li gledao sinoć emisiju”, pita Ribić Čavku koji mu odgovara pitanjem “koju”.

    “Ono Pošteno”, objašnjava Ribić.

    Gost emisije “Pošteno” je, rekosmo”, bio Živko Budimir. Ili “Živkec” koji je u tom trenutku samo “intereosvao” Olega Čavku. Jer za drugog klijenda “ima vremena”. Naročito zbog toga što daje “šakom i kapom”.

     

     

     

     

    Iz kompanije Medit optužuju ministra Vranića: U sarajevsko zdravstvo, preko Verlaba, uvodite firmu iz Laktaša

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Nekoliko dana pred početak masovne vakcinacije u Zeetri, u jeku pandemije, na zahtjev firme Verlab d.o.o. iz Sarajeva (i njenog direktora Almira Badnjevića) ekspresno ste prihvatili, zakazali te pozvali i odabrane goste za održavanje prezentacije informacionog sistema koji oni nude, iako ista firma nema nijednu referencu niti ugovoreni posao iz oblasti zdravstvene informatike, već predstavlja samo paravan firmu za ulazak firme Računari d.o.o. iz Laktaša (direktora Mihajla Grgića) koja sa vrlo malo informatičkog uspjeha, ali sa jako puno unosnih ugovora realizuje neke manje poslove u RS”, navedeno je u pismu koje firma Medit uputila ministru zdravlja Kantona Sarajevo.

    Podsjetimo, Oslobođenje je prošle sedmice objavilo da je Verlab  poslao u Opću bolnicu “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, pismo namjere pod naslovom “Integrisani zdravstveni informacioni sistem”. U pismu je precizirano da se integrisani zdravstveni informacioni sistem sastoji od Centralnog IS sa bazom podataka stanovništva i kompletnom analitikom zdravstva za: Vladu Kantona, Ministarstvo zdravlja, Zavod za zdravstveno osiguranje, Bolnički informacioni sistem, Sistem porodične medicine, Sistem KSZ sa modulima za sve specijalističke djelatnosti, Elektronski zdravstveni karton dostupan svim zdravstvenim radnicima Kantona, eKarton, te sisteme zakazivanja, eČekaonica, elektronskog upućivanja, eUputnica, generisanja nalaza, eNalaz i elektronskog recepta, eRecept. Od Opće bolnice je tražena informacija sa ciljem da se održi praktična demonstracija i prezentacija, a Opća bolnica je to odbila.

    Tu informaciju potvrdio je i direktor Verlaba, ali sada se pojavljuju i novi dokumenti koji potvđuju sve ove navode i očitu zainteresiranost ministra zdravlja Harisa Vranića da ovoj firmi dodijeli poslove.

    “Posmatrajući sve informacije koje smo dobili i Vaše medijske nastupe u kojima neosnovano vršite napade na naš rad i  informacioni sistem koji smo uspostavili u Kantonu Sarajevo, iznenadnu pojavu prikladne “IT maline”, u Kantonu Sarajevo i Vašu ubrzanu zainteresovanost za njihov rad … smatramo da to nije Vaša ni pravna ni formalna nadležnost i radite to izvan Vaših vlasti. Pribojavamo se da postoji već unaprijed određen put “plan napada” i agenda koja za cilj ima izvršavanje  nezakonitih radnji a sve kako bi se pogodovalo unaprijed određenoj “IT malini” i njihovom skrivenom partneru. Slutimo da bi u narednim danima ova agenda mogla biti nastavljena kroz nastavak medijskih i ličnih napada”, navedeno je u pismu koje je upućeno ministru Vraniću koje možete pročitati na ovom linku.

    VIDEO: Kako je Nenad Stevandić sarađivao sa osuđenim Jovicom Stanišićem: “Vodio sam Brđanina kod Jovice na ribanje”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Moje poštovanje, Nenad je”, uljudno će se predstaviti mladi banjalučki doktor sa crvenom beretkom na glavi Nenad Stevandić nakon što mu se s druge strane telefonske veze javio Radovan Karadžić.

    Svog predsjednika Karadžića će izvijestiti da je tek došao u Banja Luku jer je bio “tamo u centru”.

    “Kako idu stvari”, upitao je Karadžić.

    “Idu odlično”, odgovorit će Nenad Stevandić, nakon čega je istaknuti da “na političkom planu ima određenih problema” na relaciji Vojo Kuprešanin i Radoslav Brđanin.

    “Što se tiče Brđe, nema problema. Ja i Miroslav Brđanina držimo, mi smo njega prošli puta vodili gore kod Jovice na ribanje pa ga je on malo ustrašio”, kazao je Stevandić.

    “Jovica” iz razgovora je šef Službe državne bezbjednosti Srbije – Jovica Stanišić. Brđo je Radoslav Brđanin ratni šef Kriznog štaba Autonomne Regije Krajina. Nenad Stevandić bio je šef jedinice SOS, odnosno Srpskih odbrambenih snaga, i očito je bio čovjek od povjerenja Jovice Stanišića.

    Krizni štab Autonomne regije Krajina

    U aprilu 2007. godine Žalbeno vijeće Haškog Tribunala pravosnažno osudilo Radoslava Brđanina na 30 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosanskoj Krajini. U martu 2019. godine Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove osudilo je Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i zločina u drugim općinama u BiH. Posljednjeg dana juna 2021. godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio je prvostepenom presudom bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića na 12 godina zatvora zbog učešće u zločinima u Bosanskom Šamcu. Nenad Stevandić  i danas je na slobodi i obavlja funkciju zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i predsjednika Ujedinjene Srpske.

    Ime predsjednika Ujedinjene Srpske se pominje i u predmetu protiv Radovana Karadžića gdje je označen kao vođa “Crvenih beretki” i SOS jedinica. Državni zastupnik Nenad Stevandić je pomenut i tokom suđenja Momčilu Krajišniku, gdje ga je svjedok Ewan Brown pomenuo kao vođu paravojnih snaga. Osim toga, Stevandić je pomenut i u samoj presudi protiv Krajišnika.

    Stevandić u presudi Krajišniku

    “Paravojna grupa Srpske odbrambene snage (u daljem tekstu: SOS) pod komandom Nenada Stevandića, člana Kriznog štaba ARK-a, djelovala je u Banjoj Luci u proljeće i ljeto 1992. U njenom sastavu su bili osuđivani kriminalci, a bila je povezana s rukovodiocima SJB-a i CSB-a. Pripadnici SOS-a čak su služili kao pratnja visokim funkcionerima SDS-a, na primjer Radoslavu Brđaninu. U vrijeme referenduma o nezavisnosti republike, održanog 29. februara i 1. marta 1992., pripadnici SOS-a blokirali su zgradu opštine u Banjoj Luci”, piše u presudi protiv Momčila Krajišnika.

    Među dokazima u kojima se pojavljuje ime Nenada Stevandića je i presretnuti razgovor kojeg je 17. avgusta 1991. je vodio sa Radovanom Karadžića.

    “Pošto smo Brđanina ubacili u šemu, on sad ne da Voji (Kuprešaninu – predsjedniku Skupštine ARK-a i članu Kriznog štaba ARK-a) i Anđelku (Grahovcu – predsjedniku vlade ARK-a) da prave gluposti. Međutim, oni su se onda svi okrenuli protiv Brđanina, i Zoran i Anđelko i Vojo jer, ne radi ljubomore, nego zato što su se htjeli umiješati u ovaj dio posla iz nekih ne znam ni ja”, kazao je Stevandić Radovanu Karadžiću.

    Kako bi se sve smirilo, Stevandić je Brđanina odveo “kod Jovice na ribanje”. I kasnije je sve išlo svojim tokom. Na kraju su svi završili u zatvoru osim Nenada Stevandića.

     

    Čovićev prijedlog izmjena Izbornog zakona u praksi: Omeđavanje “Herceg-Bosne”, vječni HDZ-ov član Predsjedništva BiH i diskriminacija Hrvata iz Sarajeva i Bihaća

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kartu koju vidite u prilogu priredio je politolog Jasmin Mujanović i ona zorno prikazuje kako bi, ako se provede HDZ-ov prijedlog za izmjene Izbornog zakona, izgledala “izborna područja” koja bi bila presudna za izbor članova  Predsjedništva BiH iz Federacije BiH.

    izvor: dr. Jasmin Mujanović

    “Ovo je HDZ-ov virtualni treći entitet u praksi”, konstatirao je Mujanović nakon što je Istraga.ba u srijedu objavila kompletan prijedlog HDZ-a BiH koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva  BiH i delegata u Domu naroda Federacije BiH.

    Predsjedništvo BiH: izborna jedinica za HDZ 

    Za potrebe izbora članova Predsjedništva BiH, koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, HDZ BiH predlaže formiranje  tri ad hoc izborna područja: A, B i C.

    “Izborno područje A sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo, Centar Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Trnovo (FBiH), Tuzla, Živinice, Srebrenik, Lukavac, Gradačac, Čelić, Banovići, Gračanica, Kladanj, Kalesija, Doboj-Istok, Teočak, Sapna, Zenica, Kakanj, Maglaj, Tešanj, Zavidovići, Visoko, Breza, Olovo, Doboj-Jug, Bihać, Sanski Most, Velika Kladuša, Cazin, Bosanska Krupa, Ključ, Bužim, Konjic, Jablanica, Bugojno, Donji Vakuf, Goražde, Pale (FBiH) i Foča (FBiH)”, navodi se u prijedlogu.

    U pitanju su, dakle, svi gradovi i općine iz Kantona Sarajevo, Tuzlanskog, Bosansko-podrinjskog, sve općine i gradovi, osim Žepča, iz Zeničko-dobojskog kantona, sve općine i gradovi, osim Bosanskog Petrovca, iz Unsko-sanskog kantona, dvije općine iz SBK (Bugojno i Gornji Vakuf), te Konjic i Jablanica kao dvije općine iz HNK-a u kojima većinski živi bošnjačko stanovništvo.

    “Izborno područje B sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Grude, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Čapljina, Čitluk, Prozor-Rama, Neum, Ravno, Orašje, Domaljevac-Šamac, Kreševo, Dobretići i Usora”, predlaže HDZ BiH.

    “B područje”, jasno je, čine sve općine i gradovi gdje je većinsko hrvatsko stanovništvo, odnosno gdje dominira HDZ BiH. To područje obuhvata sve općine koje su bile pod kontrolom HVO-a, odnosno paradržavne tvorevine “Hrvatske zajednice Herceg-Bosne”

    “Izborno područje C sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Grad Mostar, Stolac, Travnik, Vitez, Jajce, Kiseljak, Novi Travnik, Busovača, Gornji Vakuf-Uskoplje, Fojnica, Odžak, Žepče, Vareš, Glamoč, Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Distrikt Brčko-opcija FBiH”, piše u prijedlogu HDZ-a BiH.

    “C područje”, dakle, uglavnom čine takozvane mješovite općine i gradovi.

    “Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima uz uvjet da je u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja A i C osvojio veći broj glasova nego u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja B i C.”, piše u ovom prijedogu.

    Kada je u potanju hrvatski član Predsjedništva, sve je isto osim odredbe da taj kandidat mora osvojiti veći broj glasova u B i C područjima nego u A i C.

    Pogleda li se nacionalna struktura stanovništva, može se zaključititi da, suštinski, postoje “dva izborna područja” u Federaciji, jer je “C područje” potuno “irelevantno” za izbor bilo kojeg od dva člana Predsjedništva. A to u praksi znači da bi Federacija bila podijeljena na dvije etničke izborne jedinice i da, recimo, nikada i niko ne bi mogao pobijediti HDZ-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH.

    Dom naroda: Hrvati iz Sarajeva i Bihaća bez Doma naroda

    Možda i očitije “omeđavanje” Herceg-Bosne bi bilo ukoliko bi se prihvatili prijedlozi HDZ-a BiH koji se odnose na izbor delegata u Dom naroda Federacije BiH. Sarajevski, bihaćki i goraždanski Hrvati, recimo, nikada ne bi mogli biti izabrani u Dom naroda Federacije BiH. Isto važi i za Bošnjake iz Livna i Posavkog kantona. Kada su u pitanju “ostali” mjesta u Domu naroda ne bi bilo za one koji dolaze iz HNK, ZHK, USK, Kantona 10, Goraždanskog i Posavskog kantona.

    Ovako HDZ namjerava popuniti Dom naroda FBiH.

    Sedamnaest delegata reda bošnjačkog naroda biralo bi se iz kantonalnih skupština Tuzlanskog (četiri B delegata),  Sarajevskog (četiri B delegata), Zeničko-dobojskog (tri B delegata) Unsko-sanskog (tri B delegata), Hercegovačko-neretvanskog (jednog B delegata), Srednjobosanskog (jednog B delegata) i Bosansko-podrinjskog (jednog B delegata). Kako se može vidjeti, za Bošnjake iz Kantona 10 (Livno) Bošnjaci ne bi imali nijednog delegata.

    “Sedamnaest izaslanika iz reda hrvatskog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija/kantona na način da Hercegovačko-neretvanska bira pet izaslanika, Srednjobosanska četiri izaslanika, Zapadnohercegovačka tri izaslanika, Herceg-bosanska dva izaslanika, Zeničko-dobojska jednog izaslanika, Posavska jednog izaslanika i Tuzlanska jednog izaslanika”, navodi se u prijedlogu HDZ-a.

    Na prvi pogled je vidljivo da Hrvati iz Kantona Sarajevo u Unsko-sanskog kantona ne bi nikada mogli biti izabrani u Dom naroda FBiH. Ukoliko bi, recimo, bile usvojeni ovi prijedlozi, HDZ BiH bi u Domu naroda FBiH imao 15 od ukupno 17 delegata u Domu naroda Federacije BiH. To bi čak značilo da bi u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH HDZ imao pet od ukupno pet delegata. U tom slučaju, bez obzira na izborne rezultatate u na nivou Federacije BiH, HDZ bi bio nezaobilazna partija prilikom formiranja vlasti i na entitetskom i na državnom nivou.

    Njemačka policija im zabranila rad: Predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić službeno se sreo sa jednim od vođa zabranjene bajkerske organizacije “Osmanen Germania”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U ulozi domaćina bio je Elvedin Okerić, kadar Naroda i pravde i aktualni predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo. Gost se zove Taner Ay. Srdačna razmjena poklona u kancelariji predsjednika Skupštine, a potom i poziranje Tanera Aya na mjestu predsjedavajućeg u skupštinskoj sali. Sve se zbivalo u ponedjeljak, kada je delegacija “turskih biznismena” doputovala u službenu posjetu Kantonu Sarajevo i Unsko-sanskom kantonu.

    Taner Ay u Skupštini Kantona Sarajevo

    Taner Ay će na društvenim mrežama objaviti fotografije sa susreta u Sarajevu i Bihaću.  Ako malo dublje zarovite u njegove profile pronaći ćete i fotografije na kojima pozira držeći oružje u rukama. Stoga smo odliučili provjeriti ko je “biznismen” Taner Ay.

    biznismen Taner Ay

    “Türkische Mafia”, piše u tekstu dostupnom na Deutsch Türkisches Journal.

    Na naslovnoj fotografiji je Okerićev gost – Tener Ay. U tekstu se navodi da je poznati turski mafijaš  Sedat Peker, koji je nedavno uzdrmao tamošnju ali i svjetsku javnost, u svom jednom obraćanju govorio da je novcem od droge finansirao udruženja u Njemačkoj. Među osobama koje su finansirane tim novcem je Taner Ay, odnosno organizacija Osmanen Germania. Tražimo dalje  relevantije izvore. Okerićevog gosta Tanera Aya pronalazimo i u tekstu objavljenom na portalu uglednog njemačkog lista Die Welt.  U članku iz avgusta 2019. godine novinar Die Welta piše o “Taneru A.” kao osobi koja je u Njemačkoj bila u pratnji visokih turskih zvaničnika, turskog premijera Binalija Yildirima i ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua.

    “Snimci koji su dostupni WELT -u pokazuju da je A. bio vodeći član grupe “Osmanen Germania”, koja je kasnije zabranjena. Članovi ove grupe su osuđeni za ucjenu, trgovinu ljudima i nanošenje opasnih fizičkih povrede”, piše njemački list. 

    Taner Ay je, dakle,  i prema pisanju Die Welta bio jedan od vođa bande “Osmanen Germania”. Turski portal Yeni Hayat koji objavljuje na njemačkojm jeziku, u članku iz januara ove godine, navodi da je Taner Ay bio vođa ove zabranjene grupe Osmanen Germania u Duisburgu te da ga je u svojim obraćanjima pominjao turski mafijaš Sedat Peker. Nesporno je, dakle, da je Taner Ay bio jeda od vođa turske bande koja je djelovala u Njemačkoj. Na društvenim mrežama možete pronaći brojne fotografije ove zabranjene organizacije.

     

    Osim njemačkih i turskih medija o bandi “Osmanen Germania” pisali su i drugi svjetski mediji. Pozivajući se na policijske izvore, britanski javni servis BBC je u julu 2018. godine objavio da je, zbog umiješanosti u brojne zločine, Njemačka zabranila djelovanje turske bokserske bande “Osmanen Germania”. U tekstu još piše da je grupa bliska vladajućoj turskoj AK partiji Redžepa Tajipa Erdogana i da su im ranije, tokom pretresa, njemački policajci pronalazili drogu i oružje. Istog dana, 10. jula 2018. godine, Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke objavilo je na svom Twitter nalogu da je skupini “Osmanen Germania BC” zabranjen rad te da je savezni ministar Horst Seehofer kazao da “oni koji odbacuju vladavinu prava ne mogu očekivati popustljivost”.

    Taner Ay je, rekosmo, bio jedan od vođa ove kriminalne organizacije. On je ove sedmice doputovao u BiH gdje se sastajao sa zvaničnicima u Sarajevu i Bihaću. Na sastanku sa Elvedinom Okerićem, predsjednikom Skupštine Kantona Sarajevo i jednim od  prvih saradnika Elmedina Konakovića, navodno je bio sam. No, u Bihaću je otkrivena cijela delegacija. Osim Tanera Aya, sastanku sa premijerom USK Mustafom Ružnićem prisustvovao je njegov otac Cetin Ay i jedno dobro poznato lice – Muhamed Çiftçi.

    Muhamed Çiftçi i Taner Ay sa premijerom USK Mustafom Ružnićem

    O Muhamedu Çiftçiju, u selefijskim krugovima poznatom kao šejh Abu Anas, pisali smo krajem juna. On je, naime, u martu ove godine u svom uredu u Turskoj primio delegaciju Naroda i pravde predvođenu Elmedinom Konakovićem. Njemački mediji i njemačka policija su Muhameda Çiftçija dovodili u vezu sa organixzacijama koje su bile povezane sa terorističkim aktivnostima. I Çiftçiju je u Njemačkoj zabranjeno djelovanje. Poznati njemački list Die Welt u julu 2012. godine je pisao o njemu i njegovim stavovima.

    Muhamed Çiftçi alias šejh Abu Anas u Njemačkoj

    “Kada Muhamed Çiftçi propovijeda, govori tihim glasom”, piše Die Welt i podsjeća na neke izjave šejha Abu Anasa.

    “Mnogi misle da su Židovi najopasniji. To nije istina. Kršćani su opasniji od Židova”,izdvojit će Die Welt Çiftçijevu izjavu. 

    Njemači novinari bilježe i Çiftçijeve stavove o nasilju nad ženama. Citiramo ih u nastavku.

    “Ako ovoj ženi pokažete štap, ona će se uplašiti. Cilj udaranja je uplašiti ženu. Pazite, ja imam palicu”, govorio je  šejh Abu Anas, pravog imena Muhamed Çiftçi. 

    Muhamed Çiftçi i Pier Vogel u Njemačkoj

    Abu Anasa možete pronaći na stranicama drugih njemačkih medija. Spegel TV ga je, recimo, pominjao u svojoj reportaži o radikalnim islamistima u Njemačkoj i dovodio ga u vezu sa još jednim radikanim selefijom – Pierom Vogelom.

    Muhamed Çiftçi se, rekosmo, u marta ove godine sastajao sa delegacijom NiP-a, a sastanku je, osim Konakovića, prisustvovao i  Elvedin Okerić, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo

    delegacija NiP-a sa Abu Anasom u Turskoj

    O susretu sa “biznismenom” Tanerom Ayem, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo nije izvijestio javnost. Za razliku od svojih kolega iz Bihaća o čijem je susretu sa “turskim biznismenima” izvijestila i televizija RTV USK.

     

    (Audio) Objavljujemo presretnute razgovore Milorada Kojića i Milomira Savčića: “Otiđi, daj izjavu, Gordana se protivi tvom hapšenju”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.

    Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.

    Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.

    Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome.  Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.

    A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.

    “Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.

    “Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.

    “Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.

    Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.

    “Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.

    Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.

    “Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.

    Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.

    “Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.

    Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.

    Odjeci svadbe i SFF-a: Dva najbitnija događaja u životima Bošnjaka u režiji sestara Građević

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Sudbina je tako htjela da avion turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, nakon što je ove subote poletio iz Sarajeva, sleti u Golubovce kod Podgorice. Baš tu, nedaleko od aerodroma, svoj su životni put započele dvije sestre koje su ove godine obilježile “ljeto u zlatnoj dolini”. Sebija i Izeta. Prva je samo direktorica, a druga kreativna direktorica. Sebija nosi prvo bošnjačko prezime, dok je Izeta zadržala svoje djevojačko. Prva je vladar zdravstva i najveće bošnjačke partije, dok je druga zadužena za “evente” i “sedmu umjetnost”. Sebija je idol “desno” orjentirane bošnjačke (kvazi) elite, dok je Izeta, zajedno sa mužem Mirom Purivatrom, heroina wannabe “građanskog Sarajeva”, kojem su šetnja crvenim tepihom i partiji sa “stranim turistima/diplomatama” postali svrha života.

    Izeta Građević

    Ako ćemo realno, dvije najbitnije ličnosti koje su ove godine posjetile Sarajevo su turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i frontmen irskog benda U2 Bono Vox. Erdogan je bio gost u režiji Sebije Izetbegović, dok je Bono u Sarajevo stigao u skladu sa scenarijem Izete Građević. I zato su sestre Građević najzaslužnije za organizaciju dva najbitnija događaja u životima Bošnjaka – svadbe decenije Jasmine Izetbegović i Sarajevo film festivala. A oba “eventa”, da govorim jezikom “modernih sarajevskih ljevičara” koji po svaku cijenu žele biti drugačiji, uglavnom su stjecište (kvazi) elite, koja šetnjom kaldrmom ispred Begove džamije ili crvenim tepihom ispred Narodnog pozorišta želi sebe napraviti većom nego što objektivno jeste. Brojna su sarajevska kina propala čekajući “ljubitelje” sedme umjetnosti, čija se ljubav prema filmu pojavi samo onda kada postane stvar prestiža sjediti ispred velikih ekrana i kinima sa “engleskim” opisom. Kao što je stvar prestiža SDA-ove desno orjentirane mladeži bilo napraviti selfie iz Evrope i Begove džamije sa “najvećom kćerkom” našeg naroda i narodnosti.

    Hu iz ju? Maca Diskrecija

    Dok je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, leđima okrenut mihrabu, a licem usmjerenim prema  mladencima, učio Kur'an, lijevo od njega, odmah iza leđa budućeg punca Bakira Izetbegovića, sjedio je Muhamed Šabanović, u narodu poznatiji kao “Hu iz ju”. Ima jedan snimak koji se već odavno vrti na youtube. Ukratko, Muhamed Šabanović prekida jednog turskog državljanina dok daje kritičku izjavu o Erdoganovom režimu, govoreći mu – “Hu iz ju”. E, baš tu sintagmu možete pročitati na njegovom FB profilu koja bi, eto, trebala poslužiti za lakšu identifikaciju Muhameda Šabanovića. Taj i takav “Hu iz ju” bio je, ne računajući mladence i Erdogana, prva zvijezda svadbe decenije koja se, da budemo realni, pretvorila u SDA-ov Kongres pojačan direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanom Mehmedagićem. Dovoljno je bilo pratiti “storije” Konakovića u nastanku, koji se odaziva na ime Haris Zahiragić, da bi se vidjelo poltronstvo mlađih naraštaja SDA prema “najbitnijoj” bošnjačkoj familiji ovog milenija.

    Muhamed Šabanović zvani “Hu iz ju”

    Nije svadba Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića sporna zbog same ceremonije vjenčanja. Nije sporno ni to što ih je vjenčao reisu-l-ulema Husein Kavazović, što je Erdogan učio “ašere”, niti je sporno što je vjenčanje bilo u Begovoj džamiji. Sporno je to što je događaj poslužio za demonstraciju sile familije Izetbegović koji su, pozivajući, Zahiragiće i njemu slične “hu iz ju” osobe, pokazali da im ne trebaju ravnopravni gosti i prijetelji, već – podanici. Koji su, za mrvicu pažnje i selfie sa nekim iz obitelji, spremni učiniti sve za Izetbegoviće.

    Ni Sarajevo film festival nije sporan kao događaj. Naprotiv, potreban je. Ali, ne računajući ljude iz filmske industrije i one kojima je film i ljubav i posao, SFF je postao događaj na kojem se više medijskog prostora posvećuje haljinama Dalije Konaković i Bože Vreće, nego filmovima koji se prikazuju. Crvenim tepihom je u živom TV prenosu šetala Maca Diskrecija (znate već ko je i nema potrebe da opisujem njena dostignuća). I nije ni to toliko sporno, koliko je sporno to što je Sarajevo Film Festival postao događaj za demonstraciju sile takozvanog građanskog Sarajeva koje ismijava goste i haljine na svadbi Jasmine Izetbegović  samo zato da bi njihovi gosti i njihove haljine djelovale ekstravagantnije nego što uistinu jesu.

    Maca Diskrecija na crvenom tepihu

    Nema puno razlike između kvazi elite okupljene oko SFF-u i one oko svadbe Izetbegovića. Razlika je tek u tome što ovi prvi misle da su više vrijedni jer slušaju muziku drugačiju od prosječnih Bosanaca, oblače se “cool” i idu na “evente”, a ovi drugi su ubijeđeni da su vrjedniji od svih drugih jer su u Begovoj džamiji, zajedno sa “sultanom Erdoganom” svjedočili vjenčanju prve kćerke bošnjačkog naroda. Ova prva, SFF mladež, za sebe će uvijek reći da je “otvorenog uma”, a zapravo je riječ o zatvorenoj grupi navodno otvorenih ljudi. A ova druga, SDA-ova mladež, svoju će životnu filozofiju graditi na veličanju familije Izetbegović, nazivajući Sebiju kraljicom, prezirući, pritome, sve ono što je drugačije od njih. “Evente” za prvu grupu, koja prezire ovu drugu, godinama organizira i režira Izeta Građević. A događaje za ovu drugu grupu, koja prezire ovu prvu, organizira Sebija Građević.

    1...161718...194Stranica 17 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj