Kada humanizirate ženu koja neće da hapsi izvršioce genocida, a istovremeno satanizirate čovjeka zbog toga što je zabranio negiranje genocida, onda ne možete biti niko drugi nego – Senad Hadžifejzović.
Kada vas povede mržnja, a ne razum, kada vam riječ “profesija” postane opravdanje za sva sranja koja izgovorite u živom tv prijenosu, kada uzmete stotine hiljada od SDA-ovih (javnih) preduzeća pa glumite profesionalca, kada ne plaćate struju pa optužite druge zbog toga što su vam je isključili, kada napravite medijski slučaj “Ramiz Dž” samo zato što niste dobli kredit, kada umislite da ste istorijska ličnost i odete da klečite ispred Aleksandra Vučića pa zauzvrat dobijete pokrovitelja pod imenom Telecom Srbije, kada sve druge koji ne misle kao vi proglasite “botovima” a samo sebe profesionalcem, kada mislite da ste veliki zbog toga što kolegu koji vam ukaže na greške “prekrstite u žensko”, kao da u tome ima nešto uvredljivo, kada vam je normalno da od dvoje mrtve djece pravite živi štit glavnoj državnoj tužiteljici, kada donesete tek rođenu bebu da s njom pozirate pred kamerama, kada od sebe pravite žrtvu sistema koji vas je decenijama stvarao i kojeg ste i vi stvarali, kada mislite da je vaših sat-dva bitnije od stotina sati drugih novinara, onda se jedino možete zvati Senad Hadžifejzović.
“Ooo”, kako je samo bila divna fotografija koju je “sasvim spontano” Senad Hadžifejzović u svojoj emisiji pokazao gledateljima dok je u studiju sjedila Gordana Tadić, glavna tužiteljica iz ulice Alije Izetbegovića.
“Pa, gdje ste našli ovu sliku”, upitat će ozarena tužiteljica. (1.08.20)
“OZNA”, odgovorit će domaćin, vidno sretan što je usrećio “djevojku sa slike”.
Ima stotinu pitanja koja “medijski profesionalac” iz CD-a nije postavio tokom intervju sa Gordanom Tadić. Ali to je njegovo pravo i niko mu ne može niti treba zabraniti da “humanizira” glavnu tužiteljicu koja za osam godina mandata nije podigla nijednu optužnicu protiv zločinaca koji su četiri godine snajperima i granatama ubijali djecu držeći Sarajevo pod opsadom, koja je započela onog dana kada je Senad Hadžifejzović “odvezao” svoj istorijski dnevnik. I zbog tog dnevnika svi ga moraju poštovati. Ali na osnovu tog dnevnika on nema pravo da svima drugima vrijeđa inteligenciju.
“Skandalozan oproštajni, posljednji intervju Inzka”, senzacionalno opisuju na portalu Face TV-a Hadžifejzovićev intervju sa odlazećim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.
Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida. Ko je gledao, a ja sam pažljivo gledao ključne dijelove ovog intervjua i prethodne intervjue, zna da je Senada Hadžifejzovića i njegovu Face TV više uznemirio Inzkov zakon nego Dodikova izjava o praznim tabutima u Potočarima.
Kada vam čovjek ukaže povjerenje i nakon dvanaestogodišnjeg mandata dođe u vaš studio da vam da oproštajni intervju, a vi 43 minute i 9 sekundi potrošite govoreći o sebi i svom profesionalizmu, onda možete biti samo Senad Hadžifejzović. Čovjek kojeg je pregazilo vrijeme. Novinar koji je imao istorijsku ulogu u aprilu i maju ‘92. godine. Ali, reći će američki general George Patton, “ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.
Nadzorni odbor Dioničkog društva Ceste Mostar, preduzeća koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, predložio je skupštini tog društva izmjene Statuta prema kojima bi ovo društvo bilo preimenovano u Ceste Herceg-Bosne. Prijedlog je upućen 1. juna ove godine i trebao je biti razmatran na sjednici Skupštine dioničara održanoj u četvrtak, ali je, kako saznaje Istraga, prijedlog NO “pao” jer je Vlada FBiH dala instrukciju svom predstavniku, koji je zastupao 93 posto kapitala, da glasa protiv.
“Statutom Dioničkog društva “Ceste Herceg Bosne” utvrđuje se: tvrtka, sjedište i djelatnost, zastupanje i predstavljanje, pravni položaj i odgovornost, iznos temeljnog kapitala …”, navedeno je u prijedlogu izmjena Statuta dostavljenom Vladi Federacije.
Tačkom jedan je predviđeno da se “naziv Statuta mijenja i da glasi – Statut Dioničkog društva “Ceste Herceg-Bosne”. U Nadzornom odboru DD Ceste Mostar trenutno je su četiri predstavnika Vlade Federacije BiH i jedan predstavnik malih dioničara. Predsjednik NO Krešimira Šaravanje dok federalni kapital još predstavljaju Ivan Simunović, Josip Vrdoljak i Žarko Šantić. Svi oni su kadrovi HDZ-a BiH, a početkom juna im je istekao mandat, što znači da su nekoliko dana prije zvaničnog isteka mandata u NO usvojili prijedlog izmjena Statuta. Trenutno su svi članovi NO u vd. statusu jer im je 16. juna, nakon isteka mandata, Vlada FBiH dala još tri mjeseca vršenja dužnosti članova Nadzornog odbora.
Prema podacima sa berze Sase, Federacija BiH u d.d. Ceste Mostar ima 93,2 posto dionica, dok 3 posto kapitala pripada fondovima ZIF HERBOS FOND d.d. Tuzla i ZIF “MI-GROUP” d.d. Sarajevo.
Predsjednik NO Ceste d.d. Mostar Krešimir Šaravanja dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH. Kao nastavnik je angažiran i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Upravo je on potpisnik prijedloga za izmjene Statuta kojima bi se federalno preduzeće Ceste Mostar preimenovalo u Ceste Herceg Bosne, odnosno paradržavne tvorevine čiji su osnivači pred Haškim tribunalom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Ovaj tekst ne pretenduje da bude “analitički”. Sve nepreciznosti su ostavljene namjerno. Pisan je onako kako bih razgovarao ili razgovaram u privatnom okruženju i sa prijateljima. Sve preciznosti su, pak, vrlo namjerne.
Povratka na staro nema, to je jasno cijelom dunjaluku. Dosljednost u nastavku politike ili tačnije, politika iz prošlosti u ovom trenutku šteti samo Srbiji. Srbija bi bila uvjerljivo najprosperitetnije društvo u jugoistočnoj Evropi kada bi energiju koju ulaže u ponovno pisanje prošlosti uložila u pisanje budućnosti. Govorim ovo iz iskustva i života i smrti sa Srbima. I najbolja i najgora životna iskustva imam sa Srbima. Ne pišem iz pozicije slabosti, nego iz pozicije u kojoj stvari po moju državu, i po narod u kojem sam rođen, stvari nikad nisu stajale bolje. Definicija uspjeha za balkanske muslimane nakon povlačenja Osmanskog carstva je sposobnost odbrane fizičkog opstanka. Mi sada prvi put u jako dugo vremena možemo da se odbranimo. I to je ono što Srbi moraju da razumiju. Ovo je prva država u kojoj se i mi pitamo u jako dugo vremena. I pristali smo na državu u kojoj se ne pitamo samo mi i nakon trogodišnjeg klanja i u najboljem trenutku za Armiju BiH na terenu. I ne idemo nigdje odavde. I ne mijenjamo to što jesmo.
Koliko je ovo teško razumjeti? Šta hoćete vi? Hoćete da se koljemo? Srbija je danas bogalj od države koji ne zna ni gdje počinje ni gdje završava. Ima li neko u komšiluku s kim je Srbija dobra? Pritom, niko od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije nema nikakvih pretenzija niti na Srbiju, niti da ureduje u srbiji. Sve što svi mi hoćemo je upravo obratno: da Srbija sama gleda svoja posla.
Da nam pišete istoriju, ne može. Da nam tutorišete, ne može. Vrijeme je da Srbija konačno napusti model ponašanja uspostavljen još u 19. vijeku.
Da pristanemo na to da šutimo dok kolektivno seirite nad našom najvećom traumom iz devedesetih? Mi ne tražimo ni da suosjećate. Tražimo samo da šutite, kad već niste spremni da se suočite. Nađite mi kada je bilo koji medij glavnog toka iz Sarajeva objavio revizionistički tekst o bilo kojoj srpskoj istorijskoj i kolektivnoj traumi. Izvolite, molim vas. Skoro kompletan medijski ekosistem u Srbiji i na srpskom jeziku je od negiranja genocida napravi prvorazredni medijski sadržaj. Doslovno preturanje po kostima je prime-time materijal. Da li neko u Srbiji uviđa koliko je to nenormalno? Ko još zove čovjeka kojem se sudi za genocid u jutarnji program? Koja je korist koju Srbija postiže u odnosima sa nama radeći takve stvari? Kažem Srbija, jer svi znamo kakve su veze između vlasti i medija o kojima ovdje govorimo.
Dvadeset i šest godina mi demonstriramo da nemamo namjeru da se svetimo. I sve to vrijeme trpimo uvrede da smo na neki način zaslužili da budemo poklani. Da je istorija stavila nož u ruke mojih komšija, bez njihove slobodne volje. To mora da prestane. Ne možemo pričati o bilo čemu ako je to na hastalu. Ima naših sunarodnika, kao i vaših, koji su izgubili svako samopoštovanje, ali svi znamo gdje dominantna većina stoji. Vrijeme je da priznate naše pravo da postojimo. Ostatak svijeta već jeste. I nismo sami kao u nekim ranijim istorijskim situacijama.
Umjesto toga, u ime Srba govore budaletine koje naš poziv na molitvu nazivaju arlaukanjem, a tabute u Potočarima praznim. To je poricanje našeg prava da postojimo. Niko ne može pristati na miroljubivu koegzistenciju sa politikom koja naše postojanje implicitno smatra smrtnom opasnošću.
Pitam ozbiljno: ima li neko u Srbiji blizu centara odlučivanja, ko želi da se bavi Srbijom iz 2050. umjesto Bosnom iz 1992.? I u kakvim je odnosima s Bosnom ta Srbija? Ne govorim u bilo čije ime, ali znam da imam mnogo istomišljenika kad kažem da mi želim da se bavimo Bosnom iz 2050., a ne Srbijom iz 1992. Kako biramo da sebi i svijetu pričamo o devedesetim je naša stvar, i naše suvereno pravo, ali niko odavde neće doći da granatira Valjevo. Naša zemlja prestaje na Drini. Vrijeme je i da i Srbi i Srbija to shvate.
Mi znamo šta hoćemo: mirnu Bosnu. I znamo koliko košta mirna Bosna. I nema toga ko je nije spreman platiti.
Zna li Srbija šta hoće?
SDP-ovom federalnom zastupniku Damiru Mašiću nadošla je genijalna ideja pa na društvenim mrežama, a gdje bi drugo, predlaže da Željko Komšić “odmah sutra sazove sjednicu Predsjedništva BiH i stavi sve “sporne” tačke na dnevni red”.
Ima od tada, možda, godina i po kada su hercegovački portali, oni koji veličaju Dragana Čovića, slavodobitno prenijeli izjave Damira Mašića koji je, govoreći o “kantonalnoj sarajevskoj vladi”, zaključio da je “Željko Komšić podvala”. Godinu prije toga SDP će na sve načine pokušati spriječiti “podvaljenog Komšića” da postane član Predsjedništva, ali, za razliku od Mašića i njegovih partijskih drugova, nekih 225 hiljada Bosanaca i Hercegovaca vidjelo je malo širu sliku. Komšić je postao član Predsjedništva BiH.
“Sjednicu Predsjedništva nije moguće održati ako fizički nisu prisutna najmanje dva člana Predsjedništva”, piše u Poslovniku o radu Predsjedništva BiH, u poglavlju zvanom – “kvorum za sjednicu”.
Kada se u ljeto 2018. godine govorilo o tome, Mašić i ekipa su bili fokusarani na dizalice iz Širokog Brijega koje su im “podizale” svijest u kampanji protiv Željka Komšića i svih onih koji su govorili o bitnosti njegovog izbora. No, dobro, bitno je da je bilo kada Mašić shvatio da jedan član Predsjedništva BiH, koliko god bio vičan pisanju otvorenih pisama, ne može ništa ako dvojica drugih odluče urušiti instituciju.
Milorad Dodik je rekao da više neće učestvovati u radu Predsjedništva BiH nakon što je Valentin Inzko, koristeći bonske ovlasti u sudijskoj nadoknadi svoga mandata, odlučio nametnuti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH prema kojima je kažnjivo negirati genocid i sve druge presude izrečene protiv ratnih zločinaca. Dragan Čović se nije izjašnjavao o Inzkovom zakonu, ali ako je suditi na osnovu izjava Borjane Krišto, nije baš da je HDZ “suglasan” sa odlazećim Visokim predstavnikom. Što će reći da bi Čović, da je u Predsjedništvu BiH, pratio stavove svog druga iz Banja Luke. I u tom bi slučaju, vjerujem da je sada jasno i Damiru Mašiću, Predsjedništvo BiH “nestalo” na potezu između izmjena i dopuna dva zakona, Krivičnog i Izbornog.
Inzkov zakon je, ako ništa, na površinu izbacio sve. Damir Mašić je (valjda) uvidio svoju pogrešnu procjenu iz ljeta 2018. godine, a njegov šef Nermin Nikšić je primijetio “da nema razlike između opozicije i pozicije u Republici Srpskoj”. Ja, ipak, mislim da ima razlike ali moje mišljenje o tome uopće nije bitno. Opozicija iz Republike Srpske jeste napravila kardinalnu grešku kada je podržala zaključke koje im je nametnuo Milorad Dodik. Prvo, ne tjera Inzkov zakon Srbe da priznaju presuđeni genocid u Srebrenici. Zakon im samo zabranjuje da ga negiraju, odnosno da likuju i veličaju svirepe zločine koje su dva međunarodna suda nazvala – genocidom. Drugo, opozicija iz Republike Srpske ponaša se, otprilike, kao SDP 2018. godine u Federaciji, ne gledajući širu sliku i kontekst. Podržavajući Dodikove zaključke, Mirko Šarović i Brano Borenović smanjuju sebi koalicijski kapacitet na državnom nivou 2022. godine. Jer sve i da osvoje 5-6 mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, zbog svog će ponašanja u vezi sa Inzkovim zakonom postati “isti kao Dodik” i bit će svejedno s kim ćete koalirati. I treće, ako pratite Milorada Dodika u rušenju institucija BiH kako, onda, uopće možete tražiti i dobiti podršku 50-ak hiljada Bošnjaka-povratnika u utrci za člana Predsjedništva BiH iz RS-a.
Koliko god u javnosti izgledalo da su svi isti – ipak, nisu. Milorad Dodik i Dragan Čović su posljednjih desetak godina ključne figure u procesu razbijanja BiH. Zato nekada treba imati hrabrosti, i na uštrb par hiljada glasova, povući državničke poteze. SDP je rušeći Komšića 2018. godine napravio grešku koja je danas mogla skupo stajati Bosnu i Hercegovinu. I ljevicu i desnicu. SDS i PDP, zarad dvadesetak hiljada glasova koje bi mogli izgubiti među “srpskom” populacijom, rizikuju gubitak 50-ak hiljada onih koji su živjeli u uvjerenju da nisu isti Mirko Šarović i Milorad Dodik. I valjda će im za konačno shvatanje greške trebati manje vremena nego Damiru Mašiću.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik potvrdio je u utorak da će doći u Sarajevo na sastanak sa novim visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, saznaje Istraga.ba.
Sastanak sa Schmidtom bi trebao biti u utorak, 3. avgusta, u 11 sati u zgradi Predsjedništva BiH.
Podsjećamo, predstavnici političkih stranaka iz Republike Srpske (RS) donijeli su odluku da od ponedjeljka, 26. jula, neće učestvovati u radu i odlučivanju državnih institucija u BiH, odnosno u Parlamentu BiH, Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH.
Odluka je donesena nakon što je odlazeći visoki predstavniki Valentina Inzka nametnu izmjene i dopune u Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (BiH) kojima se kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
“Mi predstavnici stranaka iz RS-a odlučili smo da nećemo učestvovati u radu u Predsjedništvu, Parlamentu i Vijeću ministara BiH. Srpski predstavnici neće učestvovati u radu i neće donositi odluke dok se ovo ne riješi”, kazao je u ponedjeljak Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS-a.
Zaključak se, očito, ne odnosi na člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je, prema informacijama Istrage, potvrdio dolazak na sastanak sa budućim visokim predstavnikom Schmidtom.
Iako čak i advokat glavne tužiteljice Gordane TadićVlado Adamović u izjavi medijima kaže da će se “žaliti na smjenu svoje klijentice”, “Dnevni avaz” se teško miri s činjenicom da je njihova favoritkinja unutar urušenog bosanskohercegovačkog pravosuđa smijenjena. Radije se priklanja službenoj verziji VSTV-a da je Tadićka, eto, malo za promjenu, “premještena”. Kao što se u čvornatom pravosudnom jeziku ljudi “lišavaju slobode”, a ne “hapse”, tako se za one koji su prdnuli u šišu kaže da su “premješteni”, a radi zaštite njihovog dostojanstva i časti, izbjegava termin “smijenjena”. Barem dok presuda Disciplinske komisije ne bude pravomoćna, nakon čega će Tadićka biti vraćena na početni položaj, obične tužiteljice.
Kad se Tegeltija i Radončić slože
Od tri kraka Bermudskog trougla u kojem je potopljeno bosanskohercegovačko pravosuđe, jučer su se promptno oglasila dva: Fahrudin Radončić i njegov stranački bilitenčić te Milan Tegeltija, savjetnik Milorada Dodika, dugogodišnji predsjednik VSTV-a. Treći (krak) Dragan Čović i HDZ BiH, koji je glavnu državnu tužiteljicu podržavao i štitio i u dobru i u zlu, još se nije očitovao, što ne znači da neće niti da je ravnodušan prema njenom smjenjujućem “premještanju”.
Dodikov savjetnik Tegeltija i “Avazov” savjetnik Radončić godinama se slažu u svemu, poglavito u jednom: da će se Tadićkinim “premještanjem” najviše okoristiti Stranka demokratske akcije.
Tegeltija kaže: “…Posljedice ovakve odluke, ukoliko ostane i na kraju postupka, trpjet će svi protivnici SDA, ona će posebno teške posljedice imati prema Republici Srpskoj , jer SDA dobiva u ruke oružje koje im je jedino falilo za uvođenje potpune diktature.”
Radončić/”Avaz” piše: “Još jednom, bitka za izbor Gordane Tadić je bitka svih bitaka za SDA. Mjesecima je vodi i najavljuje osobno lider SDA Bakir Izetbegović.”
Godinama su Milan Tegeltija i Fahrudin Radončić, svako u granicama svojih mogućnosti, a one nisu nijednom od njih bile skromne, osobito kada udruže snage i interese, kadrovirali u pravosuđu. Posljedice takvog njihovog upliva, selekcije katastrofalnih, kompromitiranih, klijentelistički i interesno povezanih kadrova su zastrašujuće i to je precizno dijagnosticirano u (bez)brojnim izvještajima, monitorinzima o stanju u bh. pravosuđu međunarodnih institucija i neovisnih eksperata (OSCE, Reinhart Priebe, britanska sutkinja Joanna Korner).
Odlaskom Milana Tegeltije s čelne funkcije u VSTV-u nakon skandala s jednom članicom tog tijela, a potom i kasnija rekonstrukcija ovog najvišeg pravosudnog regulatornog tijela, stvorili su se izvjesni preduvjeti za kvalitativne promjene unutar okoštale i toksične pravosudne strukture. Signal da su promjene moguće i na vidiku su i dsiciplinski postupci protiv osoba koje su potpuno privatizirale svoje položaje, ne poštujući nikakve norme i zakonske forme, kakav je glavna tužiteljica Tadić. Koliko se moglo vidjeti iz procesa pred Disciplinskom komisijom VSTV-a, Gordana Tadić je praktično ispunjavala želje pojedinih formalnih i neformalnih krugova i preko klike lojalnih i podobnih tužitelja, koje je odabirala bez valjane procedure, pokretala procese koji su se najčešće raspadali u sudnici.
Kako je Fahrudin Radončić utjecao na pravosuđe? Upravo zahvaljujući političkoj poziciji, moći i utjecaju kojeg ona osigurava, a tu mu je poziciju osigurala upravo pogubna politika Stranke demokratske akcije i njenog samoživog, beskorisnog lidera Bakira Izetbegovića. Izetbegović je Radončiću, šefu jedne privatne, marginalne, nesamoodržive stranke, omogućio ulazak u vlast i stavio na raspolaganje izdašne kadrovske i materijalne resurse. Na sudskom procesu koji je protiv njega vođen u Sudu BiH, jasno se pokazalo kako Radončić vrši utjecaj na pravosuđe. Otkrilo se da je preko Bakira Izetbegovića, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, osigurao ambasadorsku poziciju suprugi jednog uposlenika Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, koji je bio zadužen za kontakte sa pravosuđem BiH. Taj ga je uposlenik, zauzvrat, nagrađivao povjerljivim informacijama iz tužiteljskih i pravosudnih krugova i spisa. Zaposlio je Fahrudin Radončić, zahvaljujući Izetbegoviću i SDA, koji su ga koalicijski prigrlili, uglavnom na čelna i izvrsno plaćena mjesta u javnim preduzećima i administraciji, članove porodice osoba visokorangiranih u pravosuđu (bračnog druga državne tužiteljice, sina članice VSTV-a, brata sutkinje Suda BiH) i na taj manje-više mafijaški način ostvarivao utjecaj na pravosuđe.
(Zlo)upotreba Memića
Fahrudin Radončić i “Dnevni avaz” posljednjih mjeseci koriste, bezdušno i manipulativno, tragediju porodice Memić i smrt mladića Dženana Memića za obračune sa svojim političkim, medijskim i pravosudnim protivnicima. Tvrdnja, makar ona dolazila i od oca ubijenog mladića, koju koristi “Avaz”, da je “uklanjanje Gordane Tadić pritisak na nju zbog rada na predmetima ‘Memić’ i ‘Dragičević’ te da su pravosudna mafija i njeni politički pokrovitelji i dalje jaki”, besmislena je, opasna i glupa! “Uklanjanje” Gordane Tadić ne može ni na koji način utjecati na predstojeći sudski proces protiv osoba koje se sumnjiče da su prikrivale dokaze o smrti mladića Dženana Memića. Optužnica u ovom predmetu je napisana i potvrđena od Suda BiH i njena sudbina ovisi isključivo o kvalitetu dokaza i sposobnosti tužitelja da ih odbrani u sudnici. To podjednako važi i za druge procese koji se vode, poput “Respiratora”, diplome/a Osmana Mehmedagića...
Ono što “Avaz” godinama izbjegava uočiti i komentirati jeste činjenica da su se oba slučaja koja uznemiravaju bosanskohercegovačku javnost, smrt dvojice mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića, dešavala u pravosudnom prostoru kojeg je kreiralo i reguliralo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, predvođeno Milanom Tegeltijom. Odlukom Tegeltije VSTV je u oba slučaja zauzeo “principijelnu” poziciju nemiješanja i prepustio oba predmeta na milosti i nemilost lokalnim pravosudnim i policijskim strukturama, njihovom znanju, interesima. Voljom Tegeltije i VSTV-a Dalida Burzić, glavna kantonalna tužiteljica koja je vodila i usmjeravala istragu o smrti Dženana Memića, nagrađena je sudačkom funkcijom u Sudu BiH. Prije tri godina, na mitinzima grupe “Pravda za Dženana” tužiteljica Burzić je označavana kao glavni krivac za pogrešno, tendenciozno vođenje istrage, što su mediji, uključujući i Radončićev, koliko god su mogli prešutkivali. U međuvremenu su mete pomjerene, Burzićku više niko ne spominje, a na udaru “Avaza” i njihovih svakodnevnih sugovornika su se našli novinari i mediji koji ne uzimaju bez zrna soli sve što rade tužitelji i što poduzima porodica Memić.
Uklanjanjem, smjenom, premještajem ili kako god se nazvala sankcija koja je izrečena Gordani Tadić, nastavljen je važan proces ozdravljenja bosanskohercegovačkog pravosuđa i njegovog izvlačenja iz klijentelističko-poltikantskog živog blata. Taj proces, otpočet odlaskom Milana Tegeltije, kojeg je “Avaz” prešutno podržavao sve dok to nije bilo nemoguće dalje činiti a da ne bude ašićare neukusno i pristrasno, nastavljen je promjenama u VSTV-u. Problemi su ogromni, pravosuđe je zapušteno, profesionalno i moralno deklasirano, politički ovisno. Njegovo ozdravljenje bit će teško i neizvjesno, ali s Tegeltijom na čelu VSTV-a, Tadićkom na čelu Tužiteljstva BiH, Radončićem i njegovom klijentelističkom hobotnicom, to bi bila nemoguća misija.
Razriješena je. Gordana Tadić je razriješena dužnosti glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i ostat će samo državna tužiteljica. Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a, saznaje Istraga, utvrdila je da je Gordana Tadić, postupajući kao glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, počinila disciplinske prekršaje koji se odnose na automatsku dodjelu krivičnih predmeta i sigurnosne provjere. Odluka Disciplinske komisije dostavljena je u ponedjeljak čelnicima VSTV-a i Uredu disciplinske tužiteljice. Do pravosnažnosti odluke – Gordana Tadić neće biti biti udaljena sa mjesta glavne državne tužiteljice, što je do sada nezabilježena praksa u bh. pravosuđu. Na ovu odluku ona ima pravo žalbe
UDT je početkom aprila ove godine podnio disciplinsku tužbu protiv glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.
“Tužba protiv Tadić je podnesena zbog nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, propuštanja da postupi u skladu sa odlukama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) te ponašanja koje šteti ugledu tužilačke funkcije”, saopćeno je tada iz UDT-a.
Gordana Tadić je, dokumentovali smo nekoliko puta na Istraga.ba, imala privilegovane tužioce kojima je dodjeljivala predmete, uglavnom one koje je ona željela kontrolisati. Među tim privilegovaim tužiocima su bili – Ćazim Hasanspahić, Oleg Čavka, Vedrana Mijović, Merisa Nurkić, Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Ovako glavna državna tužiteljica Gordana Tadić raspoređuje predmete podobnim tužiocima, bez korištenja obaveznog i propisanog TCMS sistema za elektronsko raspoređivanje predmeta pic.twitter.com/bm7tW0EPdh
Jedva sedmicu uoči oproštaja sa Uredom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Valentin Inzko je održao obećanje još poodavno dato u Srebrenici: nametnuo je zakon o negiranju genocida. I odmah se na njega sručio bijes Milorada Dodika, člana državnog Predsjedništva i lidera SNSD-a. U još nepoznatoj ulozi – možda kao nevladin aktivista? – Dodik se bacio na prikupljanje potpisa za peticiju, kojom – vjerovali ili ne – kani odbaciti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, u kojem je visoki predstavnik intervenirao da bi – konačno – u Bosni i Hercegovini, kad već ne može drugačije, zabranio bacanje soli na još otvorene ratne rane.
Šta je sporno
Pravno sročeno to izgleda ovako: svakom ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin sljeduje kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. S obzirom na to da se dopune odnose na presude donesene od 8. augusta 1945. godine, odnosno na sve one Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili Suda u BiH, to u praksi znači da stratišta – od Jasenovca i Donje Gradiške do Srebrenice – ispadaju iz arsenala predizbornih i izbornih kampanja, kao i inih andrićgradskih koloritnih zabava.
Šta je sporno? Iz perspektive žrtava – bile one bošnjačke, srpske, hrvatske, jevrejske – stradalih u Drugom svjetskom ratu ili ovim našim ratovima devedesetih, od ruke mupovaca ili vojnika RS-a, Hrvatske vojske, HVO-a ili Armije RBiH, to je konačno garancija porodicama da se posmrtni ostaci njihovih najdražih neće premetati po gozbama i soframa političkih lidera i služiti kao obećanje za neke nove ratove i podjele. Šta se onda čekalo do sada? Kako god to naivno zvučalo, bit će da su svi Inzkovi prethodnici (s izuzetkom Miroslava Lajčaka, koga je bolje ne komentirati) vjerovali da će demokracija pobijediti i da će birači, narod, nevladine organizacije i sva sila modernih aktivista dobiti bitke za puteve, vodovode, kolektore i ina čudesa i tako prisiliti nacionaliste na povlačenje. Očekivali su – ili su se tek tješili – da će Parlament BiH, oni silni zastupnici što i predobro žive od nacionalizma, dići ruke protiv svog i blagostanja partijskih lidera i pokazati pijetet prema onima za koje su – u intermecima bitke za gomilanje vlastitog bogatstva – uobičavali reći kako su njihove svetinje, ne osvrćući se pritom što porodice tih svetinja jedva sastavljaju kraj s krajem, a djeca traže sreću bježeći odavde glavom bez obzira. I sam Inzko je godinama – više od 12 – pokušavao ubjeđivanjima i obećanjima privoljeti političare da makar malo odmaknu od ogledala i okrenu se napretku svih. No, nije Inzko kriv što je demokracija ostala nenaučena lekcija. Krivi su njegovi nalogodavci i ona famozna politička klima za koju se on tako zdušno zalagao u BiH.
Inzko skinuo Schmidtu teško breme
Odlukom da zabrani negiranje genocida i svih ratnih zločina visoki predstavnik spasio je obraz Evropi i pokazao politički sluh za novu fazu ujedinjene borbe Zapada za demokraciju i ljudska prava na planeti. Svom je nasljedniku Christianu Schmidtu skinuo teško breme na početku mandata, ostavljajući mu priliku da se zajedničkim snagama sa šefom Misije EU u BiH Johannom Sattlerom izbori da Bosna i Hercegovina konačno napravi iskorak iz učmale politikanštine i ćorsokaka ucjena i pritisaka. Domaćim pozicionim političarima je poslao poruku da ako hoće da opstanu, ne mogu jedan bez drugog ni drugi bez trećeg, a opozicionim da nikako nije dovoljno biti samo protiv SNSD-a, HDZ-a i SDA, odnosno da ako hoće vladati, moraju nešto i uraditi, a ne samo vjerovati da će kao mlađi i ljepši zamijeniti postojeće. I konačno, ovom odlukom visoki predstavnik povukao je potez koji UN u nadmoćnoj većini mora podržati. Čak jačim intenzitetom od one suzdržanosti kojom je odbačena Rezolucija Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti, a koja je ispod žita trebala omogućiti rok do kojeg su povampireni ratni apetiti dobijali mandat da izdrže, a potom da navale na Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih (OHR) ograda.
Na kraju, ali nimalo manje važno, Valentin Inzko svoju bosansku avanturu završava uzdignuta čela, o čemu svjedoči i njegova ponuda da je spreman novac, za koji ga preko srbijanskih medija optužuje Dodik da je primio za donošenje zakona o negiranju genocida, uplatiti u dobrotvorne svrhe onog časa kad legne na račun. Zna Inzko koliko su Dodikove bahate procjene neutemeljene: zar nije najbolji dokaz ona vika kako je Vučić politički pobačaj? Predsjednik Srbije šuti, ostavljajući Dodika njegovom partijskom jaranu i lideru HDZ-a BiH koji se buni, iako je zvaničan stav Hrvatske drugačiji. Što će reći da je diferencijacija počela. I iako neće biti okončana do Inzkova odlaska i stupanja zakona na snagu, imat će jasne okvire u kojima će političari moći da djeluju. A Bosanci i Hercegovci da lakše dišu.
Kineske vlasti odugovlače sa isporukom 500 hiljada doza vakcina Federaciji BiH zbog stavova bh. zvaničnika o Ujgurima i zbog obustavljanja projekta Blok 7 u Tuzli, saznaje Istraga.
Upravo su ove dvije teme, Ujguri i Blok 7, bile na dnevnom redu nedavnog sastanka kineskog ambasadora u BiH Ji Pinga i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. U SDA i Vladi Federacije, međutim, skrivaju informacije da su kineski zvaničnici “usporili” sa isporukom plaćenih vakcina.
“Na sastanku su razgovarali o saradnji dviju država, naročito u oblasti ekonomije. U tom kontekstu je pažnja posvećena nastavku izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli”, saopćeno je prošle sedmice iz SDA uz naznaku da bi i kineske “vakcine mogle biti isporučene u avgustu”.
Drugi detalji, međutim, nisu saopćeni. Prema informacijama Istrage, za narednu je sedmicu zakazan i Kolegij SDA na kojem bi se tražilo rješenje za nastavak realizacije projekta Blok 7 Termoelektrane Tuzla koji su trebale graditi kineske klompanije, a čija je gradnja obustavljena zbog toga što su se američke firme koje su trebale isporučiti određene reprometerijale – povukle.
Potpisan ugovor, vakcine plaćene
“Želim obavijestiti građane da je potpisan ugovor o direktnoj nabavci 500.000 doza vakcina Sinopharm sa proizvođačem. Javnosti je poznato da je Federacija BiH direktno pregovarala sa Kinom za ovu nabavku. Ugovor u ime Federacije potpisao je v.d. direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH Siniša Skočibušić. Veoma je bitno kazati da je Vlada Republike Kine odobrila izvoz Kao što je javnosti poznato, svugdje u svijetu države nabavljaju vakcine”, kazao je 10. juna ove godine premijer Federacije BiH Fadil Novalić nakon sjednice Vlade u Mostaru.
Dvadeset dana kasnije, 1. jula ove godine, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH Siniša Skočibušić kazao je za HINA-u da su “završene sve administrativne procedure” te da se “doprema vakcina može očekivati uskoro, odnosno, u roku od pet dana nakon što Vlada Kinezima uplati dogovoreni iznos”.
Novac je uplaćen, ali Kinezi nisu isporučili vakcine. Istovremeno, u Republiku Srpsku su kineske vlasti isporučivale sve naručene doze. Prema informacijama Istrage, osim Bloka 7, razlog za ovakvo ponašanje kineskih vlasti je odluka ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da u ime BiH potpiše međuregionalnu zajedničku izjavu, koju je potpisalo više od 40 zemalja, kojom se izražava zabrinutost zbog narušenih prava muslimanske manjine Ujgura u Kini. Ova izjava je potpisana 22. juna i naišla je na osude zvaničnika Republike Srpske. Kako je prije tri dana iz Dodikovog kabineta potvrđeno za Slobodnu Evropu, srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) uputio je Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda pismo u kojem traži povlačenje potpisa BiH sa zajedničke izjave o stanju ljudskih prava u kineskoj pokrajini Xinjiang, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Dodikovog kabinet
Mada zvanično nije saopćeno da su Blok 7 i stavovi o Ujgurima razlog “kašnjenja” isporuke plaćenih vakcina, Istraga.ba saznaje da su upravo te dvije teme bile presudne da Federacija BiH ne dobije vakcine koje su čelnici Vlade Federacije najavili još prije mjesec i po.
Podsjećamo, premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić 31. maja ove godine primio u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu, ambasadora Narodne Republike Kine u BiH Ji Pinga, s kojim je razgovarao o nabavci vakcina i izgradnji Bloka 7 u Tuzli.Mada zvanično nije saopćeno da su Blok 7 i stavovi o Ujgurima razlog “kašnjenja” isporuke plaćenih vakcina, Istraga.ba saznaje da su upravo te dvije teme bile presudne da Federacija BiH ne dobije vakcine koje su čelnici Vlade Federacije najavili još prije mjesec i po.
“Kada je riječ o pregovorima za nabavku vakcina protiv koronavirusa, premijer Novalić je upoznao kineskog ambasadora s naporima koje nadležni predstavnici Federacije BiH kontinuirano ulažu kako bi se u što skorijem roku nabavila veća količina doza vakcina za potrebe građana u FBiH. Premijer Novalić je rekao da su, kada je riječ o direktnoj nabavci vakcina, analize i ispitivanje tržišta pokazali, da su kineske kompanije ispoštovale sve rokove i dogovore. Federacija BiH je direktno pregovarala za nabavku 500.000 doza Sinopharm vakcine, ispoštovani su svi zahtjevi kineske strane, te je ovaj ugovor trenutno u fazi potpisivanja”, saopćeno je tada iz Vlade Federacije.
“Neprihvatljivo je, šta god ko rekao u BiH, za Republiku Srpsku da nam sude sudije muslimani”, kazao je krajem 2008. godine tada premiijer Republike Srpske Milorad Dodik.
Deceniju kasnije, sa banjalučkih minareta je, po Dodiku, “hodža arlaukao”. U julu 2011. godine isti je zvaničnik kazao da se “ne smije vjerovati u dobre namjere muslimana”.
Tužilaštvo BiH je sve prešutjelo. U Krivičnom zakonu BiH i tada je postojalo krivično djelo “Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”
“Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”, pisalo, a piše i danas u članu 145a Krivičnog zakona BiH.
Protiv Milorada Dodika su podnesene najmanje dvije prijave na osnovu ovog člana Krivičnog zakona BiH. Nikada nijedna prijava nije procesuirana. Od kompletnog krivičnog postupka državni tužioci su jedino uspjeli “formirati predmet”.
“Tužilaštvo BiH će formirati predmet protiv svih onih koji budu negirali genocid”, saopćeno je iz te institucije sat vremena nakon što je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko dopunio Krivični zakon BiH odredbama koje se, pored ostalog, odnose na negiranje genocida i drugih ratnih zločina presuđenih na međunarodnim i domaćim sudovima.
“Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u odredbi koja će odlukom OHR-a biti inkorporirana u Krivični zakon BiH.
Slična odredba, pisali smo već, postoji u Krivičnom zakonu Federacije BiH.
“Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (5) Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini javnim poricanjem ili opravdanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili počinjenih ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine”, navedeno je u Krivičnom zakonu Federacije BiH.
“Nije bio genocid, eto”, reći će Milorad Dodik 21. 11. 2020. godine gostujući na sarajevskoj Face TV.
Iako je ova izjava izrečena na teritoriji Federacije BiH i izvan institucija BiH, Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije našlo za shodno da ni da “formira predmet” protiv Milorada Dodika zbog kršenja Krivičnog zakona FBiH, odnosno člana 163 kojim je predviđeno sankcionisanje osoba koje negiranjem genocida “izazivaju narodnosnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost”. Mada u određenim predmetima Tužilaštvo BiH otvara istrage i na osnovu Krivičnog zakona Federacije BiH, u ovom slučaju se ni to nije desilo.
Pravosuđe BiH je i do sada moglo procesuirati Milorada Dodika zbog negiranja genocida, ali to nikada nije učinilo. No, nakon što je Inzko nametnuo nove odredbe Krivičnog zakona BiH, Tužilaštvo BiH i glavna državna tužiteljica Gordana Tadić su saopćili da će “formirati predmete protiv svih onih koji budu negirali genocid”. Ali “formiranje predmeta” nije isto što i procesuiranja. I u to smo se uvjerili stotinu puta kada je u pitanju Tužilaštvo BiH. Recimo, zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH koja se odnosila na zabranu negiranja referenduma o danu RS-a, Tužilaštvo BiH je “formiralo predmet”. Nikada nijedan osumnjičeni zbog toga nije izveden pred Sud BiH. Istraga.ba je, podsjećamo, nedavno objavila i kako je aktualna Gordana Tadić spriječila hapšenje optuženika za genocid Milomira Savčića, komandanta 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske. I zato sada treba tražiti odgovor na pitanje – može li glavna državna tužiteljica koja je spriječila hapšenje optuženika za genocid biti osoba koja će procesuirati negatore genocida.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
