Lukavčanin O.M. jedan je od četvorice bh. državljana koji se trenutno nalaze u Kabulu. Nakon što su Talibani počeli ulaziti u glavni grad Afganistana, on i ostali zaposlenici britanske firme koja je opsluživala zapadne vojne formacije, prebačeni su u vojnu bazu HKIA (Hamid Karzai International Airport) na aerodromu u Kabulu.
“Ovo je trenutno najsigurnije mjesto u Afganistanu”, kazao je O.M. u razgovoru za Istraga.ba.
Sve do nedjelje ujutro, četvorica bh. državljana bila su u takozvanoj “Zelenoj zoni” u Kabulu.
“Bili smo u gradu u zelenoj zoni. Trentuno smo u vojnoj bazi HKIA. Ovdje u kampu trenucno nema gužve. Vidim da avioni, za sada, lete”, kaže naš sagovornik.
Od četvorice bh. državljana koji su trenutno u toj bazi, trojica su iz Lukavca.
“Rečeno nam je da bismo sutra (ponedjeljak) trebali biti evakuisani. Jedan od nas četvorice ostaje ovdje”, nada se ovaj bh. državljanin.
Iz baze u kojoj su smješteni, kaže, ne vide se i ne čuju nikakve borbe.
“Ne znam puno detalja, al vjerujem da je panika okolo. Ljudi pokušavaju pobjeći na sve moguće načine”, kaže O.M..
Prema izvještajima iz Afganistana, na ulicama Kabula su velike gužve.
Talibani su u nedjelju ujutro ušli u rubne dijelove Kabula nakon što su, prethodnih dana, zauzeli sve veće gradove i izašli na sve granične prijelaze. Panika u glavnom gradu je velika. Hrvatski državljani koji se nalaze u Afganistanu u nedjelju su o zbivanjima u zemlji svjedočili za Nova TV.
“U gradu vlada gužva. Posvuda su zastoji u prometu, u gradu su navodno i demonstracije, samo ne znamo jesu li protiv talibana ili obratno, vjerojatno protiv talibana. Mi koji smo ovdje još ne znamo kako ćemo, vjerojatno ćemo na vojni aerodrom čekati let”, rekao je jedan od sagovornika NOVA TV.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH u subotu je pozvalo sve bh. državljane da se, za pomoć, jave ambasadi BiH u Pakistanu.
“Do ovog trenutka niko se nije javio. Znam iz ranijeg perioda da je u Aftganistanu bilo bh. državljana. Obraćali su se Ambasadi u Pakistanu zbog pandemije korona virusa. Međutim, zbog posljednjih zbivanja do sada se niko nije javio”, kazao nam je ambasador Sakib Forić.
Jedan od bh. državljana koji se nalaze u Kabulu kazao nam je da imaju obećanje da će sutra biti evakuisani.
Najmanje četiri državljana BiH, uglavnom sa područja Tuzlanskog kantona, trenutno se nalazi u Afganistanu. Oni su, prema informacijama Istrage, radili za jednu britansku firmu koja je opsluživala zapadne vojne baze u toj državi. Trenutno se nalaze u jednoj od vojnih baza u blizini Kabula i imaju obećanje svojih poslodavaca da bi do kraja naredne sedmice mogli biti evakuisani.
Bh. vlasti, za sada, nemaju informacije o ovim državljanima jer se oni nisu javili nijednoj od naših ambasada. Ministarstvo vanjskih poslova BiH pozvalo je u subotu sve bh. državljane kojima je potrebna pomoć prilikom evakuacije iz Afganistana da se jave na brojeve telefona Ambasade BiH u Pakistanu.
“Pozivamo sve one koji su u takvoj situaciji ili imaju informacije koje su od pomoći da se jave ambasadi BiH u Pakistanu ili MVP BiH. Uz to uspostavit ćemo kontakte sa državama saveznicama kako bi ostvarili saradnju u rješavanju situacije te eventualnim evakuacijama. Svi mogu kontaktirati Ambasadu BiH u Pakistanu na sljedeće brojeve telefona +9251 265 40 20 ili na +9251 265 40 18“, sapćeno je iz Ministarstva vanjskih poslova.
Ambasador BiH u Pakistanu Sakib Forić kazao je u nedjelju ujutro za Istragu da nijedan bh. državljanin nije zatražio pomoć za evakuaciju iz Afganistana.
“Do ovog trenutka niko se nije javio. Znam iz ranijeg perioda da je u Aftganistanu bilo bh. državljana. Obraćali su se Ambasadi u Pakistanu zbog pandemije korona virusa. Međutim, zbog posljednjih zbivanja do sada se niko nije javio”, kazao nam je ambasador Forić.
Dok se bh. državljani nalaze u jednoj od vojnih baza u blizini Kabula, Talibani ulaze u glavni grad Afganistana, ne nailazeći na veći otpor.
The Taliban enter Afghan capital Kabul “from all sides”, meeting little resistance, reports say https://t.co/QjKBk0k8zN
Prema izvještajima televizije televizije Al Arabia, Talibani od jutros drže sve granične prijelaze u toj državi. Ostao je još samo aerodrom koji kontrolišu američke snage. Iz Ambasade SAD-a u Kabulu počela je evakuacija. Nešto ranije, britanski ambasador u Afganistanu je evaukisan. Bh. državljani koji su radili za britansku firmu prebačeni su u jednu od baza u blizini aerodroma. Posljednje informacije govore da im je obećana do kraja radne sedmice.
Znate l’ priču o tramvajskom stajalištu Otoka? To je ono stajalište zbog čije su izgradenje mjesecima bile gužbe u saobraćaju u Sarajevu, i koje je, nakon nekoliko probijenih rokova, “nepredviđenih okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusa”, više od godinu radova i korištenja improviziranog i neuvjetnog stajališta, zvanično otvoreno 27. jula ove godine. Otvoren, ali nije završen. Slijede dodatni radovi. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo donijelo je 3. avgusta odluku da se na tramvajskim stajalištima “Otoka” i “Nedžarići” izvode dodatni radovi. A izvodit će ih firma Euro-asfalt, posljednjih dana firma poznata po tunelu Hranjen, i firma BS Telecom, iza koje stoji bivši SDP-ov direktor Elektroprivrede BiH – Elvedin Grabovica.
“Prihvata se Preporuka Komisije za nabavku u postupku javne nabavke : Dodatni radovi na izgradnji tramvajskog stajališta Otoka i Nedžarići za Sistem elektronske naplate i upravljanja JPG te ugovor dodjeljuje ponuđaču Konzorcij BS Telecom Solutions d.o.o. Sarajevo i Eoro-asfalt d.o.o. Sarajevo prema dostavljenoj ponudi od 29. jula 2021. godine u ukupnoj vrijednosti od 116.537 KM”, piše u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača koju je potpisao kantonalni ministar Adnan Šteta.
ministar Adnan Šteta
Postupak javne nabavke “dodatnih radova” pokrenut je 8. juna ove godine. Nadležni ministar Šteta odlučio se za “pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci”. Ministarstvo je vrijednost ovog posla procijenilo na 69.167 KM. Potom je upućen poziv Konzorciju BS Telecom i Euro-asfalt koji je, logično, jedini dostavio ponudu.
“U skladu sa kriterijumom za dodjelu ugovora “najniža cijena” ugovor se dodjeljuje ponuđaču Konzorcij BS Telecom Solutions d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo u ukupnoj vrijednosti nabavke 116.537 KM (sa PDV-om). Za predmetnu nabavku će se zakljuiti ugovor”, navedeno je u obrazloženju Odluke ministra Štete.
Prije nego su se pojavili “dodatni radovi”, Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo je tvrdilo da gradnja tramvajskog stajališta na Otoci košta – 230.000 maraka. Radovi su započeli tokom prvog mandata ministra Adnana Štete.
“Stajalište na Otoci je jedna tužna priča. Ono je sramota Kantona Sarajevo prema svim građanima. Zbog sitnih problema koje su u hodu trebali rješavati izvođač radova i nadzor, desio se zastoj. To se više ne smije dešavati. Svaki ugovor koji potpišem kao ministar prekinut ću istog trena ako se ne ispoštuju radovi u predviđenom roku”, govorio je u januaru ove godine ministar Šteta nakon što je već postalo izvjesno da radovi neće biti završeni u zadatom roku.
Pola godine kasnije, stajalište na Otoci postaje još tužnija priča. Sedam dana nakon što je i formalno otvoreno tramvajsko stajalište na Otoci, ministar Šteta je potpisao Odluku o “dodatnim radovima na stajalištima “Otoka” i “Nedžarići”.
Najmanje deset osuđenika ili optuženika za ratne zločine u Bosni i Hercegovini za kojima je raspisana crvena Interpolova potjernicima godinama slobodno živi i radi u Srbiji. Neki od njih su optuženi za genocid, drugi su, formalno, pod istragom, a ima i onih koji su drugi pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovječnosti. Istraga.ba u nastavku objavljuje imena ratnih zločinaca kojima su srbijanske vlasti pružile utočište. Posljednji koji je iz BiH pobjegao u Srbiju je predsjednik Boračke organizacije RS – Milomir Savčić, ratni komandant 65. zaštitnog motorizovanog pri Glavnom štabu Vojaske RS
Milomir Savčić
Sud Bosne i Hercegovine 13. 1. 2020. godine potvrdio je optužnicu protiv Milomira Savčića. U optužnici je, pored ostalog, navedeno da je Milomir Savčić u svojstvu komadanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba vojske Republike Srpske, znajući za namjeru glavnih izvršilaca da djelomično istrijebe nacionalnu, etničku i vjersku skupinu Bošnjaka, pomagao i podržavao ubijanje muških pripadnika skupine Bošnjaka i nanošenje teških tjelesnih ozljeda i duševnih povreda skupini Bošnjaka, koji su, kao Bošnjaci Istočne Bosne, činili značajan dio etničke skupine Bošnjaka. Umjesto pritvora, Tužilaštvo BiH je prošle godine predložilo određivanje samo mjera zabrane. Savčić je, potom, prekršio mjere zabrane pa mu je Sud BiH odredio pritvor. No, bilo je to kasno. Milomir Savčić je pobjegao, a njegov telefon je posljednji put lociran nekoliko kilometara od granice sa Srabijom. Od tada mu se gubi svaki trag Savčićev telefon bio je aktivan na teritoriji Srbije.
Savčić je bio aktivan i nakon podizanja optužnice i davao je izjave kojima je negirao genocid u Srebrenici.
Ljuban Ećim
“Večići su dobili svoje, ali idemo redom”, reći će u proljeće 1992. godine Ljuban Ećim dok su iza njega pripadnici policijskih i vojnih formacija Bošnjake i Hrvate ubacivali u autobuse, ranije pripremljene za deportaciju nesrpskog stanovništva sa područja Kotor Varoši.
Dvadeset i tri godine kasnije, Sud BiH je raspisao crvenu Interpolovu potjernicu za Ljubanom Ećimom “zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti”.
Rješenje Suda BiH o raspisivanju potjernice
U januaru prošle godine Tužilaštvo BiH je protiv Ećima podiglo i optužnicu zbog ratnih zločina u Kotor Varoši, ali kako je osumnjičeni bio nedostupan, ova optužnica nije potvrđena iz proceduralnih razloga. Uglavnom, Ljuban Ećim, unatoč crvenoj potjernici, i danas slobodno živi u Beogradu. Do jula 2019. godine ovaj Arkanov kum i bjegunac od bh. pravosuđa živio je na adresi Susedgradska 49, Svilajnac, a kasnije i na adresi Đure Jakšića broj 11 u centru Beograda.
Bjegunac Ećim sa Cecom Ražnatović: utočište u Beogradu
Posjeduje pasoš Republike Srbije čije vlasti ne žele preuzeti njegovo krivično gonjenje zbog ratnih zločina u BiH.
Mirko Todorović Banana
Negdje pred ponoć u zimu 2010. godine sreli smo se na rumskom raskršću. Mirko Todorović Banana imao je kapuljaču na glavi i bio je bez stalne adrese prebivališta u Srbiji. Dvije godine prije našeg susreta, Todorović je pobjegao iz BiH gdje ga je Sud Bosne i Hercegovine osudio na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bratuncu. U presudi Suda BiH piše da su Miloš Radić i Mirko Todorović Banana “dana 20.maja 1992.godine u popodnevnim satima, u selu Borkovac, opština Bratunac, u grupi zajedno sa još četiri pripadnika Vojske Republike Srpske, među kojima i Stjepanović Novakom zv. „Krke“, učestvovali u hapšenju grupe od 14 (četrnaest) civila bošnjačke nacionalnosti i to: Hamed Alić, Hamid Alić, Halima Alić, Maho Avdić, Hamedina Ramić, Munib Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Fadil Sulejmanović, Amer Ramić, Naser Sulejmanović, Muharem Salkić, Mehmed Jahić i Ibro Džananović, koji su se usljed straha od napada vojske i policije Republike Srpske skrivali u napuštenom kamenolomu nedaleko od sela Borkovac u kom je većina bila nastanjena, a zatim ih poveli u koloni prema selu, kada je neko iz grupe napadača pucanjem iz oružja usmrtio Avdić Mahu, koji se nalazio na začelju kolone, da bi ih potom mučili udaranjem šakama, nogama obuvenim u vojničke čizme po svim dijelovima tijela, oduzeli im novac i dragocjenosti, uz psovke na nacionalnoj osnovi, nakon čega su ih odveli do padine prema obližnjem potoku gdje su ih poredali leđima okrenutim prema potoku, a zatim na iste pucali, usljed čega su njihova tijela padala u potok i tom prilikom usljed pogodaka iz vatrenog oružja smrtno su stradali Hamid Alić, Halima Alić, Munib Sulejmanović, Fadil Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Hamedina Ramić”.
Odbjegli ratni zločinac Mirko Todorović Banana fotografisan u Srbiji
Prvostepenom presudom Radić i Todorović su osuđeni na po 17 godina zatvora. Kasnije je Todoroviću kazna smanjena na 13 godina, a Radiću na 12. Prije nego je upućen na idržavanje kazne, Todorović je pobjegao u Srbiju. Nikada nije uhapšen.
Milorad Mišo Pelemiš
“Borci Diverzantskog odreda, srpski junaci. Dozvolite mi da vas u ime Drinskog korpusa, u ime komandanta Glavnog štaba i svoje ime pozdravim i čestitam dan formiranja jedinice”, govorio je u proljeće 1995. godine general Radislav Krstić na obilježavanju godišnjice osnivanja Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske.
Pelemiš i Krstić
Nakon uvodnih riječi, Krstić je ratnu zastavu predao Miloradu Miši Pelemišu, komandantu Desetog diverzantskog odreda čiji će pripadnici u 16. jula 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo, na putu između Zvornika i Bijeljine, strijeljati najmanje 1200 srebreničkih Bošnjaka. Straljačkim vodom rukovodio je Slovenac Franc Kos koji je osuđen na 35 godina zatvora. Komandant ove jedinice, Milorad Mišo Pelemiš pobjegao je u Srbiju i nikad nije procesuiran.
Pelemiš u studiju TV Happy
Za njim je bh. pravosuđe raspisalo crvenu Interpolovu potjernicu, ali uzalud. Umjesto u sudnicama i ćelijama, Pelemiš je boravio u studijima srbijanskih televizija. Umro je 23. aprila ove godine, a srbijanski mediji su napisali da je “preminuo čuveni komandant”.
Novak Đukić
Skoro sedam godina je prošlo otkako je Srbija pružila utočište pravosnažno osuđenom ratnom zločincu Novaku Đukiću. Njega je Sud BiH proglasio krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba. U februaru 2014. godine, nakon odluke Ustavnog suda BiH ukunuta mu je presuda zbog pogrešne primjene zakona. Međutim, u junu iste godine Đukić je ponovo osuđen, sada na zakonom dopuštenih 20 godina zatvora. No, on tada bježi u Srbiju “na liječenje”.
Osuđeni ratni zločinac Novak Đukić fotografisan u Beogradu
Za Đukićem je potjernica raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.
“Tražim oslobađanje od odgovornosti za koju nisam kriv i koju nosi naš narod, a nije počinilac. Iz redova Vojske Republike Srpske nije ispaljena granata na Tuzlanski kapiju”, rekao je Đukić u junu 2017. godine za agenciju SRNA.
Tomislav Kovač
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 18. januara 2018. godine optužnicu koja optuženog Tomislava Kovača tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog zakona. Optužnica tereti optuženog da je od 06. jula do 01. novembra 1995. godine, za vrijeme široko rasprostanjenog i sistematičnog napada usmjerenog protiv pripadnika bošnjačkog civilnog stanovništva zaštićene UN-a Srebrenica i Žepa u toku kojeg su VRS i MUP RS izveli operaciju trajnog i prisilnog premještanja ukupnog bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa i operaciju hvatanja, zatvaranja, pogubljenja po prijekom postupku vojno sposobnih muškaraca i mladića Bošnjaka iz enklave Srebrenica, te operacije sakrivanja dokaza o pogubljenju tako što su posmrtni ostaci žrtava ekshumirani iz primarnih masovnih grobnica i ponovno ukopani u neobilježene sekundarne masovne grobnice, Tomislav Kovač, kao komadant Štaba policijskih snaga MUP RS-a i zamjenik ministra i ministar MUP RS-a sa svim ovlaštenjima ministra MUP-a, djelujući individualno i u dogovoru sa drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, koji su imali namjeru i zajednički cilj da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda enklave Srebrenica”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Tomislav Kovač: bjegunac optužen za genocid
Nakon što je potvrđena optužnica, za Kovačom je raspisana i crvena Interpolova potjernica. Srbijanske vlasti ga nikada nisu uhapsile i on danas slobodno živi i radi u Beogradu, a čest je gost srbijanskih tv emisija.
Drago Samardžija
Sve do 16. februara ove godine, kada je preminuo, u Srbiji je slobodno živio i optuženik za ratne zločine Drago Samardžija.
“Drago Samardžija, komandant 17. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, optužen za ratna zločine na području Ključa, na sjeverozapadu BiH, preminuo je u 16. februara u Beogradu” saopćila je Boračka organizacija Republike Srpske.
Samardžija je bio optužen za zločin protiv čovječnosti na području Općine Ključ. Na teret mu se stavljalo „učešće u provođenju Strateških ciljeva Skupštine srpskog naroda BiH, tako što je naređivao napade na nebranjena sela i zaseoke koji su bili nastanjeni muslimanskim stanovništvom“.
„U napadima na sela i zaseoke Ramići, Krasulje, Hripavci, Ošljak, Donji Biljani, Botonjići, Domazeti, Brkići i Jabukovica, ubijeno je više stotina civila. Dio preživjelih je psihički i fizički zlostavljan, dio je nezakonito zatvoren u logor Manjača, a preostalo stanovništvo je prisilno preseljeno izvan teritorije Srpske republike BiH,“ navedeno je u optužnici na osnovu koje Samardžija nikad nije procesuiran.
Duško Kornjača
“Identične sve su priče, oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška, u rukama brata Duška. Gdje Kornjača Duško stig'o, teško ko će stići, njemu treba spomenik za života dići”, pjevao je u septembru prošle godine u Srbiji Duško Kornja, optuženik za ratne zločine u Čajniču koji je utočište pronašao u Srbiji.
“Duško Kornjača – lice je nedostupno pravosudnim organima”, piše na straniciSuda Bosne i Hercegovine.
Optužnicu protiv Duška Kornjače Sud BiH potvrdio je 8. juna 2015. godine. Kornjača je optužen za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
“U periodu od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, Kornjača je planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je u činjeničnom opisu optužnice protiv bjegunca Kornjače.
Iako je za njim raspisana crvena Interpolova potjernica, ovaj optuženik za ratne zločine slobodno živi u Novom Sadu, gdje, inače, živi i novinarka Milijana Baletić koja je 1992. godine intervjuisala Duška Kornjaču ispred Lovačkog doma u Mostini.
“Noću su Zelene beretke napale ovaj zatvor sa ciljem da izvuku one koji im trebaju, a one koji su odslužili svoje, zverski su likvidirali”, kazala je Baletićeva prikazujući slike ubijenih Bošnjaka, a potom upitala Duška Kornjaču zašto su “muslimani ubijali muslimane”.
Zoran Obranović Maljić
Nadimak je dobio zbog toga što je neke od svojih žrtava ubijao maljem. Njegovo ime nalazi se na spisku pripadnika zloglasnog Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske.
Zoran Obrenović Maljić
Zoran Obrenović Maljić bio je među “diverzantima” (redni broj 19) koji su 10. jula 1995. godine umarširali u Srebrenicu. Šest dana kasnije, ta jedinica je na Vojnoj ekonomiji Branjevo strijeljala najmanje 1200 zarobljenih Bošnjaka.
Zoran Obrenović na spisku pripadnika Desetog diverzantskog odreda
Maljić danas slobodno živi u Srbiji iako je za njim raspisana crvena Interpolova potjernica.
Momir Savić
Kada su u maju 2010. godine pripadnici sudske policije došli na adresu u Višegradu na kojoj je bio prijavljen Momir Savić, tada već pravosnažno osuđeni ratni zločinac, nisu pronašli nikoga. Namjeravali su mu uručiti poziv za izdržavanje sedamnaestogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog ratnih zločina u Višegradu.
“Pobjegao ratni zločinac Momir Savić”, glasili su naslovi većine medija u BiH i regionu.
Momir Savić
Sud BiH za njim je raspisao potjernicu, ali od tada mu se gubi svaki trag. Momir Savić danas slobodno živi u Srbiji u koju je pobjegao prije nego je pravosnažno osuđen.
Savić je, imeđu ostalog, osuđen i za silovanja u Višegradu.
Svetozar Kosorić
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH ispod imena Svetozar Kosorić.
Svetozar Kosorić
Optužnica tereti Svetozara Kosorića da je, u svojstvu načelnika Odjeljenja za obavještajne poslove i kao jedan od članova Štaba Drinskog korpusa VRS, pomogao učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata znajući da su imali namjeru djelimično istrijebiti grupu bošnjačkog naroda ubijanjem, prisilnim premještanjem pripadnika grupe i nanošenjem teških tjelesnih i duševnih povreda pripadnicima te grupe, čime je počinio krivično djelo – genocid.
Kosorić godinama slobodno živi u Srbiji koja nikad nije preuzela ovaj predmet.
Milisav Gavrić
“Za anale, policajca izlečili “Parovi”!”, glasio je naslov teksta objavljenom 2016. godine srbijanskom tabloidu Alo.
Glavni lik ove priče bio je Milisav Gavrić, ratni zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica.
“Poslije rata u Bosni, gdje sam radio kao policajac, imao sam mnoge traume. Kad sam počeo da gledam “Parove”, počeo sam da se unosim u sve likove ovog serijala, što me je potpuno opustilo, i to do te mere da mi lekovi više nisu potrebni. Sada uopšte ne pijem lekove, leče me “Parovi” , kazao je tada Milisav Gavrić.
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH.
odbjegli optuženik za genocid Milisav Gavrić u “Parovima”
Prema navodima iz optužnice Gavrić je, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, u svojstvu pripadnika Policijske stanice (PS) Bratunac, a od 12. jula 1995. godine u svojstvu zamjenika komandira PS Srebrenica, zajedno sa drugim pripadnicima Vojske i MUP-a Republike Srpske (RS), učestvovao i pomagao u organizovanom i sistematskom zarobljavanju, nanošenju povreda i pogubljenju Bošnjaka.
“Optuženi Gavrić je, navodno, dana 12. i 13. jula 1995. godine, zajedno sa neidentificiranim pripadnicima srpske vojske i MUP-a RS-a, iz mjesta Potočari, gdje se sklonilo oko 40 hiljada bošnjačkih civila, prisustvovao i pomagao u prisilnom transportu nekoliko hiljada bošnjačkih civila, žena, djece i staraca koji su prevezeni na teritorij pod kontrolom Armije RBiH. Istovremeno, optuženi je, navodno, učestvovao u izdvajanju muškaraca iz grupe civila, od kada se nekima od njih gubi svaki trag. Dalje se u optužnici navodi da je optuženi, dana 12. jula 1995. godine, u gradu Srebrenica, učestvovao i pomagao u prisilnom nestanku jednog bošnjačkog civila, koji je zajedno sa još 16 bošnjačkih civila bio zarobljen u kući drugog civila. Kako se navodi u optužnici, optuženi Gavrić je istog dana, u krugu fabrike akumulatora, gdje su bili smješteni ranjenici Bošnjaci, izdvojio i izveo jednog civila kojem se gubi trag do 2003. godine kada je ekshumiran iz masovne grobnice u Zelenom Jadru 5, općina Srebrenica.. Između ostalog, u optužnici se navodi da je optuženi Gavrić, dana 12. jula 1995. godine, u popodnevnim satima, zajedno sa još dvojicom neidentificiranih srpskih vojnika, ušao u krug fabrike Cinkare u Potočarima, te u dva navrata odveo 5 do 10 muškaraca Bošnjaka starosti do 25 godina, kojima se od tada gubi svaki trag”, navedeno je stranici Suda BiH.
Za Gavrićem je raspisana crvena Interpolova potjernica. Uprkos tome, on je proteklih godina slobodno živio i radio u Srbiji.
Za razliku od Aleksandra Vulina, predajnici ne lažu. Optuženik za genocid Milomir Savčić posljednji je put na teritoriji BiH svoj telefon koristio u ponedjeljak, oko 21 sat, u mjestu Dvorovi kod Bijeljine, par kilometara od srbijanske granice. Onda ga je isključio i gubi mu se “svaki trag”. Osim kada ga povremeno uključi i pozove službenice MUP-a Republike Srpske, kada predajnici registruju da je poziv obavljen iz “inozemstva”. A to “inozemstvo” teško može biti Hrvatska. Nekako se logičnijim nameće zaključak da se predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, kojeg bh. pravosuđe potražuje zbog optužbi za genocid u Srebrenici, skrasio u Srbiji. Čiji ministar policije, pak, obavještava javnost da – pazite sada – bjegunac Milomir Savčić na teritoriju te države nije ušao – legalno.
“U svoje obračune ne uvlačite Srbiju”, poručuje ministar Vulin i poziva medije da ne objavljuju “neprovjerene informacije” u vezi s učešćem Srbije u skrivanju optuženika za genocid.
Neću sada podsjećati na “davne slučajeve” Ratka Mladića i Radovana Karadžića koji se “nikada nisu skrivali u Srbiji”, ali su “uhapšeni u Srbiji”. Okrenut ću se “novijim” slučajevima.
“Za anale, policajca izlečili “Parovi”!”, glasio je naslov teksta objavljenog 2016. godine u srbijanskom tabloidu Alo.
Tekst je, dakle, objavljen u onom tabloidu što mu Vulin “veruje” i koji samo “proverene” informacije objavljuje. Glavni lik ove “Alo, Alo” priče bio je Milisav Gavrić, ratni zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica.
“Poslije rata u Bosni, gdje sam radio kao policajac, imao sam mnoge traume. Kad sam počeo da gledam “Parove”, počeo sam da se unosim u sve likove ovog serijala, što me je potpuno opustilo, i to do te mjere da mi lijekovi više nisu potrebni. Sada uopšte ne pijem lijekove, liječe me “Parovi”” , kazao je Milisav Gavrić.
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH ispod imena Milisav Gavrić.
Ispod još piše da je glavni lik “Alo, Alo” priče optužen da je, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, u svojstvu pripadnika Policijske stanice (PS) Bratunac, a od 12. jula 1995. godine u svojstvu zamjenika komandira PS Srebrenica, zajedno s drugim pripadnicima Vojske i MUP-a Republike Srpske (RS), učestvovao i pomagao u organizovanom i sistematskom zarobljavanju, nanošenju povreda i pogubljenju Bošnjaka.
“Optuženi Gavrić je, navodno, dana 12. i 13. jula 1995. godine, zajedno s neidentificiranim pripadnicima srpske vojske i MUP-a RS-a, iz mjesta Potočari, gdje se sklonilo oko 40 hiljada bošnjačkih civila, prisustvovao i pomagao u prisilnom transportu nekoliko hiljada bošnjačkih civila, žena, djece i staraca koji su prevezeni na teritorij pod kontrolom Armije RBiH. Istovremeno, optuženi je, navodno, učestvovao u izdvajanju muškaraca iz grupe civila, od kada se nekima od njih gubi svaki trag. Između ostalog, u optužnici se navodi da je optuženi Gavrić, dana 12. jula 1995. godine, u popodnevnim satima, zajedno s još dvojicom neidentificiranih srpskih vojnika, ušao u krug fabrike Cinkare u Potočarima, te u dva navrata odveo 5 do 10 muškaraca Bošnjaka starosti do 25 godina, kojima se od tada gubi svaki trag”, navedeno je stranici Suda BiH.
I Gavriću se, službeno, gubi svaki trag. Neslužbeno, liječi se “Parovima” u Srbiji koja “ne pruža utočište optuženicima za genocid”.
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH ispod imena Svetozar Kosorić.
Dotični gospodin bio je načelnik Odjeljenja za obavještajne poslove i kao jedan od članova Štaba Drinskog korpusa VRS, pomogao učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata znajući da su imali namjeru djelimično istrijebiti grupu bošnjačkog naroda ubijanjem, prisilnim premještanjem pripadnika grupe i nanošenjem teških tjelesnih i duševnih povreda pripadnicima te grupe, čime je počinio krivično djelo – genocid.
Za njim je raspisana Interpolova potjernica. No, Vulin i njegov MUP će reći da se on nije skrivao u Srbiji.
Formalno – u Srbiji ne živi ni Tomislav Kovač. On se samo jednom mjesečno pojavljuje “na farmi” kod Milomira Marića. I relevantan je sagovornik iako je za njim raspisana međunarodna potjernica zbog toga što je optužen da je, kao komadant Štaba policijskih snaga MUP RS-a i zamjenik ministra i ministar MUP RS-a sa svim ovlaštenjima ministra MUP-a, djelujući individualno i u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, koji su imali namjeru i zajednički cilj da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda enklave Srebrenica. Ili u prevodu – optužen je za genocid.
Milorad Mišo Pelemiš više nije u Srbiji. “Čuveni komandant” po zločinima čuvenog Desetog diverzantskog odreda Vojske RS-a umro je krajem aprila ove godine nakon što se nekoliko puta izborio za “Goli život” kod Milomira Marića. Bio je bjegunac od bh. pravosuđa optužen za genocid i nije se skrivao u Srbiji. Jer nije imao potrebe da se skriva. MUP Srbije ga nije uspio primijetiti na Happy TV-u. Samo zbog toga što ministar Vulin ne vjeruje takvim medijima. Osim kada gostuje. A to baš i nije rijetko.
“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.
Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.
Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome. Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.
A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.
“Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.
“Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.
“Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.
Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.
“Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.
Vinko Martinović Štela uhapšen je u srijedu u Mostaru, saznaje Istraga. On je uhapšen na osnovu potjernice iz Hrvatske odakle je pobjegao 2016. godine. Štelu su uhapsili pripadnici SIPA-e.
Zbog ubojstva Jasmine Đukić 1996. u Mostaru Vinku Martinoviću zvanom Štela Vrhovni je sud Hrvatske povisio kaznu sa sedam na deset godina zatvora. Štela, koji je prije četiri godine, i to nekoliko minuta prije objave nepravomoćne presude, išetao iz zgrade zagrebačkoga Županijskog suda te uspio pobjeći iz Hrvatske, nalazi se u BiH čije ga državljanstvo štiti od izručenja Hrvatskoj, objavio je prošle godine zagrebački Jutarnji list.
Za Štelom je od tada bila raspisana Interpolova potjernica, a on je slobodno živio u BiH.
Prije nego je procesuiran za ubustvo Jasmine Đukić, Štela je Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnig zločina nad Bošnjacima. Nakon što je izdržao 12 godina, Štela je 2012. godine pušten na slobodu. Poslije toga je, pred hrvatskim pravosuđem, procesuiran zbog ubistva. Kada je prvostepeno osuđen na na sedam godina zatvora, Štela je pobjegao u BiH gdje je u srijedu i uhapšen.
Zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić sakrio je tri zahtjeva lokalnih zajednica koje su od Oružanih snaga tražile angažman helikoptera za gašenje požara. U pitanju su zahtjevi iz općina Široki Brijeg, Stolac i Tomislavgrad koji su 2., 7. i 8. avgusta dostavljene najprije Ministarstvu sigurnosti BiH. Sukladno proceduri ovi zahtjevi su, potom, proslijeđeni Ministarstvu odbrane BiH koje je trebalo svu dokumentaciju proslijediti Predsjedništvu BiH na konačno odlučivanje o angažmanu helikoptera Oružanih snaga BiH.
“Nama ti zahtjevi nisu došli”, potvrdili su za Istragu u Kabinetu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Istraga je u posjedu dokumentacije Ministarstva sigurnosti koja dokazuje da su zahtjevi proslijeđeni Ministarstvu odbrane na dalje postupanje.
zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić
“U skladu sa Sporazumom o saradnji između Ministarstva odbrane BiH i Ministarstva bezbjednosti BiH u oblasti reagovanja na prirodne ili druge nesreće, Pravilnikom o pružanju vojne pomoći civilnim organima u reagovanju na prirodne i druge katastrofe i nesreće, a prema Standardnim operativnim procedurama Oružanih snaga BiH na pružanju pomoći civilnim organima u reagovanju na prirodne ili druge nesreće, u prilogu vam dostavljamo zahtjev za angažovanje helikoptera Oružanih snaga BiH za gašenje požara na području Crnač – Široki Brijeg“, navedeno je u Zahtjevu Ministarstva sigurnosti BiH upućenom Ministarstvu odbrane BiH 2. avgusta 2021. godine.
Identične Zahtjeve ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić proslijedio je 7. i 8. avgusta, a oni su se odnosili na požare na području općina Stolac i Tomislavgrad.
U Ministarstvu odbrane BiH potvrdili su nam da su zaprimili ove zahtjeve i da je sve dostavljeno zamjeniku ministra odbrane Mirku Okoliću koji je dokumentaciju trebao proslijediti Predsjedništvu BiH – koje daje konačnu saglasnost na angažman helikoptera. Zahtjevi, međutim, nikada nisu stigli u Predsjedništvo BiH, što su nam potvrdili i u Kabinetu predsjedavajućeg Komšića.
Prema pisanju Večernjeg lista od 3. avgusta ove godine, zbog požara u mjestu Gornji Crnač pored Širokog Brijega, zatražena je pomoć helikoptera Oružanih snaga.
“Izgorjela je velika površina šume, voćnjaka, a vatrena stihija prijetila je obiteljskim kućama koje su gasitelji uspjeli obraniti”, objavljeno je tada.
Kada je u pitanju požar na području Stoca, on je od utorka ponovo aktivan. Požar se, kako su potvrdili iz Operativnog centra civilne zaštite i vatrogastva Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) kreće prema naseljenim mjestima Boljuni, Podkula, Zaušje, Stupišta i Podosoje. Zbog tih je požara 7. avgusta zatražen angažman helikoptera Oružanih snaga. Ministarstvo sigurnosti je dostavilo dokumente Ministarstvu odbrane, ali oni su završili u ladici zamjenika ministra odbrane Mirka Okolića (SNSD)
Početkom ove sedmice situacija s požarom u Tomislavgradu ponovo je postala teška.
“Stanje se opet zakompliciralo kada je vjetar danas naglo promijenio smjer i aktivirao pojedine dijelove požarišta prema više naselja”, rekao je načelnik Tomislavgrada Ivan Buntić u izjavi koju je 9. avgusta prenio HRT.
Pema njegovim riječima “teško je stanje u selima Gornjem Brišniku, Zidinama, Čobanovićima, Koritima, Drmića stajama, Grabovici”. No, umjesto helikoptera Oružanih snaga angažiran je kanader iz susjedne Republike Hrvatske.
Otkako je u utorak ujutro potvrdio za Istragu da ne zna gdje je njegov klijent Milomir Savčić, bijeljinski advokat Miodrag Stojanović više ne odgovara na telefonske pozive. Ni optuženik za genocid kojem je Sud BiH u ponedjeljak odredio pritvor, više se ne javlja. Ali prema informacijama Istrage, telefon Milomira Savčića posljednji je put na teritoriji BiH bio aktivan u ponedjeljak oko 21 sat. Lociran je na baznoj stanici Dvorovi kod Bijeljine, svega nekoliko kilometara od granice sa Srbijom. Poslije toga Savčićev telefon je bio aktivan na teritoriji druge države. Vrlo vjerovatno – Srbije.
mjesto gdje je Milomir Savčić posljednji put koristio bh. mreže
“Nije evidentiran njegov prelazak granice”, kazao je za Istragu direktor Granične policije BiH Zoran Galić.
Posljednji put je, saznajemo, Milomir Savčić u sistemu Granične policije registrovan 2019. godine. Upravo te godine je protiv njega podignuta optužnica zbog krivičnog djela – genocid. No, to što ga nema u stistemu GP-a, ne znači da Savčić nije napustio BiH. Sudeći na osnovu aktivnosti njegovog telefona, bivši komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske se vjerovatno nalazi na teritoriji Srbije.
Pripadnici Sudske policije, objavili smo u utorak ujutro, Milomira Savčića nisu pronašli na kućnoj adresi. Potvrdio je to kasnije, u razgovoru za Slobodnu Evropu, i ministar pravde BiH Josip Grubeša koji je i formalni zapovjednik Sudske policije BiH.
“Nisu ga našli. Zvali su ga, nije se javljao na telefon”, kazao je Grubeša za Slobodnu Evropu.
Milomir Savčić je još 2019. godine planirao bjekstvo nakon što je saznao da mu se sprema hapšenje. No, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić tada je spriječila postupajuće tužioce da predsjednika Boračke organizacije RS-a liše slobode.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na sastanku sa postupajućim tužiocima Predragom Tomićem i Izetom Odobašićem.
Savčić tada nije uhapšen. Optužnica protiv njega je podignuta u decembru 2019. godine. Sud BiH mu je odredio mjere zabrane. Nakon što ih je prekršio, određen mu je pritvor. U svom zahtjevu, Tužilaštvo BiH nije navelo da postoji opasnost od bjekstva optuženika za genocid. I sam Savčić je na ročištu održanom u ponedjeljak kazao da će se sam predati ukoliko mu bude određen pritvor. Na kraju se nije predao. I vjerovatno je pobjegao u Srbiju.
Milomir Savčić nije pronađen na kućnoj adresi, saznaje Istraga.ba. Pripadnici Sudske policije Bosne i Hercegovine u ponedjeljak su popodne dobili naredbu da ga dovedu u pritvorsku jedinicu, ali predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske kojem se sudi za genocid u Srebrenici nisu pronašli na adresi na kojoj je prijavljen.
“Bila je samo supruga koja je rekla sa Savčić nije tu” kazao je izvor Istrage.
Sud BiH je, podsjećamo, u ponedjeljak odredio pritvor bivšem komandantu 65. 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske koji je optužen za genocid u Srebrenici. Savčić je ujutro bio na ročištu, ali ga je sudija Zoran Božić pustio prije donošenja konačne odluke. Tek oko 14 sati Sud BiH je odlučio da Savčiću odredi pritvor i oko 15 i 30 je proslijeđen akt Sudskoj policiji BiH kojom je naređeno Savčićevo hapšenje. No, na adresi ga nisu pronašli.
“Ja ne znam gdje je moj klijent. Sudska policija me zvala sinoć (ponedjeljak) oko 22.30 i pitali su me gdje je Savčić. On im je navodno rekao da će otići kući da se presvuče. Oni su me nazvali i pitali da li je završio”, kazao je Stojanović za Istraga.ba.
U utorak oko 7 sati i 30 minuta Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa optuženikom za genocid kojem je određen pritvor, a koji se nalazi na slobodi. Milomir Savčić se uljudno javio na telefon, ali je prekinuo vezu nakon što je čuo ko ga zove. Aplikaciju Viber Savčić je posljednji put koristio ponedjeljak u 20 sati i 35 minuta. Na whatsappu je bio tri minuta ranije.
Podsjećamo, Istraga.ba je 9. jula objavila da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić u decembru 2019. godine spriječila hapšenje Milomira Savčića, tvrdeći da joj ne treba spektakl.
Postupajući tužilac Predrag Tomić već je bio potpisao naredbu na koju je svoj paraf stavio i njegov šef Izet Odobašić. Sve je, potom, prislijeđeno u Kabinet glavne tužiteljice i čekala se konačna saglasnost Gordane Tadić.
“Naši ljudi odozdo su nam javili. Tomić i Odobašić navaljuju i traže hapšenje. Gordana je protiv. Imate još dva dana da se prijavite sami i neće biti nikakav spektakl. Samo otiđite u Tužilaštvo BiH. Neće vas uhapsiti”, obavijestio je tada Milomira Savčića i njegove saradnike Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Savčić nije uhapšen. Od optužbi za genocid branio se za slobode. Tužilaštvo je predložio samo mjere zabrane koje je on, na kraju, prekršio i zbog toga mu je određen pritvor. Ali do momenta pisanja ovog teksta, Milomir Savčić nije bio prebačen u pritvor. A njegov branilac ne zna gdje se nalazi. U utorak, oko 8 sati i 30 minuta ponovo smo pozvali broj koji koristi optuženik za genocid. Bio je nedostupan.
Kontaktirali smo i predsjednika sudskog vijeća koje je odredilo pritvor Milomiru Savčiću. Sudija Zoran Božić nam je kazao da “nema nikakve informacije i da nije obaviješten o bilo čemu”, odnosno da li se Milomir Savčić nalazi u pritvoru ili na slobodi.
“Njemu nije ni određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Tužilaštvo BiH to u svom prijedlogu nije ni navelo”, kazao nam je Božić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
