Facebook Twitter Youtube
    Najpopularniji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Kosovski premijer Albin Kurti za The Gepost: Putin je opsjednut Kosovom, Srbija pokreće hibridni rat

    Piše:
    G.Venhari
    -

    TheGeopost: Gospodine premijeru, hvala vam puno na ovom intervjuu za Geopost. Ruska agresija u Ukrajini počela je pre godinu dana, koliko se balkanski mozaik promijenio od početka ove agresije i odraza ovog rata na Balkanu?

    KURTI: Hvala vam na prilici da se obratim vašim gledaocima i dobrodošli u Vladu.Šest zemalja Zapadnog Balkana još uvijek nisu integrisane u Evropsku uniju, a sve su stavljene pred najvažniji ispit, upravo 24. februara prošle godine kada je došlo do ruske agresije i neopravdane invazije Ukrajine. U ovom testu se jasno videlo da su 4 zemlje jasno protiv Ruske Federacije i za oslobodilački rat Ukrajine, čija je pobjeda drugo ime za mir tamo, Albanija, Severna Makedonija, Kosovo i Crna Gora, dok Srbija nije uvela sankcije, odnosno ne osuđuje agresiju, a to je bilo uslovljeno i Bosni i Hercegovini, jer sa Republikom Srpskom ima pravo veta i praktično kontroliše vanjsku politiku, iako Bošnjaci i Hrvati žele da uvedu sankcije Ruskoj Federaciji, upravo Srpska republika, koja je genocidna kreatura, je tako nešto onemogućila.

    Nije iznenađujuće, jer dok Kremlj ima za cilj da ostvari ruski svet ili „Ruski mir“, Srbija, Beograd ima za cilj da ostvari srpski svet, što je drugi naziv, eufemizam za veliku Srbiju.

    U 20. vijeku Jugoslavija je stvorena kao platforma Velike Srbije, a krajem 20. vijeka Jugoslavija je uništena kao platforma Velike Srbije. Uništenje Jugoslavije i SSSR-a, iako nisu bili slični po karakteru, jer ono SSSR-a je uglavnom urađeno mirno, za razliku od Jugoslavije, posljedice i rezultati su veoma slični, tu imamo Rusku Federaciju sa satelitskim državama oko odnosno pseudo-države, postoji Bjelorusija, postoji Krim i Donbas, postoji Transn-Dnjestar u Moldaviji, tu su Južna Osetija i Abhazija i tako dalje. Slično i ovdje u našem regionu, uništenje Jugoslavije dovelo je Srbiju u centar sa svojim pipcima, Republiku Srpsku u Bosni, prosrpske stranke u Crnoj Gori, posebno Demokratski front, nelegalne paralelne strukture na sjeveru Kosova i svuda Srpsku pravoslavnu crkvu sa značajnim uticajem u Sjevernoj Makedoniji. Tako je raspad Sovjetskog Saveza proizveo veliku hobotnicu sa centrom na Rusku Federaciju, dok je uništenje Jugoslavije proizvelo malu hobotnicu, pošto ima polovinu pipaka i manja je od matične hobotnice. I ta istina, koja je historijska i kulturna, došla je do izražaja kao nikada do sada, upravo poslije ruske invazije i vojne agresije na Ukrajinu, tako da nije da smo nešto novo shvatili ili naučili, već́ ono što je bilo postalo je poznato svima.

    TheGeopost: Gospodine premijeru, svi su mislili da će Srbija poslije ruske agresije u Ukrajini i ovog rata koji traje, svi misliti da će se pozicionirati u korist Zapada, odnosno okrenuti leđa Rusiji. Gdje je Srbija danas, da li će se to desiti?

    KURTI: Dobro se sjećam mjeseca marta prošle godine kada je nama na Kosovu rečeno, molim vas, poštedite Srbiju, Beograd, predsjednika od retorike oštrih kritika, jer poslije 3. aprila, kada će biti izbori u Srbiji, oni promijeniće svoju orijentaciju i potpuno će se usmjeriti ka zapadu. Nije se desilo to, pa moramo da izvučemo pouke, nisu se ostvarila očekivanja koja su postojala za aktuelnog predsjednika sa zapada, ko bi pomislio kada je vojna invazija Rusije na Ukrajinu počela da će nakon godinu i četiri mjeseca Srbija i dalje ostati jedina zemlja u Evropi koja ne uvodi sankcije Rusiji, naprotiv, prošle godine, u septembru na marginama samita Ujedinjenih nacija, tadašnji ministar vanjskih poslova Srbije Selaković i ruski Lavrov potpisali su sporazum o koordinaciji u vanjskoj politici.

    Dakle, kada je kao i svake godine krajem septembra održana Generalna skupština Ujedinjenih nacija, iskoristili su američku teritoriju za dogovor o koordinaciji Beograda i Moskve. Ne samo da je nisu sankcionisali, već́ su naprotiv uradili ovo. I da ne zaboravimo da je iz Srbije postojao još jedan veoma negativan element, a to je krajem prošle godine imenovanje Aleksandra Vulina, naviše orjenitanog proruskog čovjeka na političkoj sceni Srbije, za šefa srpske obavještajne službe i tajne službe BiA.

    Dakle, on koji je nekada bio potpredsjednik stranke „JUL“, koju je vodila Miloševićeva supruga Mira Marković, danas vodi tajnu službu i hvaljen je da je izumitelj pojma „Srpski svet“, tj. , sporazum sa Kremljom o politici vanjskih poslova u Njujorku u septembru i potom u decembru, imenovanje i rukovodstvo srpske BIA od strane Aleksandra Vulina, su jasno pokazali da Srbija ne samo da ne mijenja pravac, već́ naprotiv intenzivira svoju aktivnost i funkcioniše u starom pravcu gdje Rusku Federaciju smatraju svojim saveznikom i glavnim partnerom.

    Thegeopost: Sa ovom proruskom Srbijom, gdje je Kosovo sa hibridnim ratom koji se dešava, da li postoji regionalna koordinacija i kolika bi trebalo da bude regionalna koordinacija da bi se suprotstavili ovom hibridnom ratu?

    KURTI: Posljednjih godina, kako u medijima, tako i u politici, ali i u akademskom svetu, bilo je dosta diskusija o hibridnom ratu, misleći da je hibridni rat zamjena za rat, ali je ruska invazija na Ukrajinu pokazala da hibridni rat nije zamjena za rat, to je pripremna faza za rat i od nas zavisi koliko ćemo uspješno da se suočimo sa hibridnim ratom da rata ne bude.

    Danas, u regionu Balkana, sjedište Sputnjika je u Beogradu. Od aprila 2012. godine u Nišu postoji takozvani „Ruski humanitarni centar“ sa desetinama agenata i špijuna koji su upravo nosioci ovog hibridnog rata.

    Dakle, hibridni rat na Zapadnom Balkanu ima svoj centar, a to je Srbija, a to su Beograd i Niš. Sada se taj ruski humanitarni centar u Nišu ne zatvara, i usprkos pozivima sa Zapada, nastavlja da bude sve aktivniji, s druge strane, ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko organizuje nedjeljne prijeme za studente u Beogradu, za intelektualce, za novinare i na taj način ih ispunjava ruskim narativom o geopolitici, o istoriji i tako dalje, jer hibridni rat nije samo o lažnim vijestima, nego o lažnoj istoriji, pa žele da ga učine revizija istorije u kom slučaju oni tumače prošlost na poseban način, jer lažne vesti prolaze, ali su lažni narativi o narodnim istorijama ratova i mira veoma problematični jer su poput istorijskih knjiga koje uče nove generacije i na ovaj način ih pripremiti za nove ratove.

    Mi na Kosovu smo u bliskoj komunikaciji i suradnji sa našim zapadnim partnerima, sa Sjedinjenim Američkim Državama, sa Evropskom unijom, Velikom Britanijom, posebno sa NATO-om, NATO je platforma sa kojom uglavnom sarađujemo, saglasni smo da se bavimo hibridnim ratovanjem. Ali hibridni rat pokreće Srbija jer je Srbija sa Rusijom, pa hibridni rat nije slučajno što ga pokreće država koja je GASPROM-u dala 56% svoje naftne industrije, 51% akcija u gasnom bazenu Banatski Dvor u Vojvodini, koji je najveći u Jugoistočnoj Evropi, dao je takođe GASPROM-u, trasirao mu put i ima svoje reprezentativne centrale Lukoil, Rosatom, Roskosmos, VTB banka, Sberbanka i tako dalje, a da ne zaboravimo zajedničke vojne vježbe. 2012. između Srbije i Rusije bilo je samo 2, dok ih je 2021. bilo 104. Od 2 do 104 za manje od jedne decenije. Reći ću vam, ovo što se danas dogodilo, pripremalo se godinama i sada moramo biti veoma oprezni, veoma oprezni, u isto vrijeme veoma ujedinjeni i jaki. Moramo da govorimo jasno i odlučno, moramo djelovati da budemo aktivni jer svaku toleranciju, bilo kakvu velikodušnost sa naše strane vidjet će sjeveroistočne autokrate, sjeveroistok naše zemlje je Srbija, naša susedna država koja nas ne priznaje, sjeveroistok evropskog kontinenta, Evropske unije je Rusija, koja se takođe bori protiv Evropske unije, pa postoji sličnost između odnosa Kosova i Srbije i Evropske unije i Ruske Federacije. Dakle, to su razlozi zašto hibridni rat vodi poreklo u Srbiji, a ja bih ovom prilikom istakao i istorijski aspekt, pošto je 1999. godine, kada smo oslobođeni, 9. juna, potpisan Kumanovski sporazum, gdje je Srpski general Svetozar Marjanović potpisao kapitulaciju pred britanskim generalom Majklom Džeksonom, a 10. juna je Rezolucija 1244, 12. juna NATO trupe su morale da dođu na Kosovo, 20. juna trebao je da ode posljednji srpski vojnik. Ali 11. juna uveče, mladi ruski oficir Junuz Bekijevkurev, koji je došao iz Severne Osetije i učestvovao u ratovima u Južnoj Osetiji ili Aziji, kasnije će učestvovati u Čečeniji, to je on koji dovodi 206 ruskih vojnika iz Bosne i Hercegovina, sa 30 oklopnih vozila, preko trga „Majka Tereza“ ovdje u Prištini i idu na prištinski aerodrom da stignu pre nego što NATO uđe i odatle je skoro došlo do sukoba između britanskih NATO trupa na jednoj strani i ruskih trupa pod vođstvom Januza Bekijevkureva sa druge strane gde je postignut kompromis da Rusija neće imati operativno područje na Kosovu kao što je recimo imala Nemačka sa sjedištem u Prizrenu, Italija sa sjedištem u Peći, Sjedinjene Države u Uroševcu i Gnjilanu, u Prištini Velika Britanija i u Mitrovici Francuska, pa kako su ove zemlje imale operativna područja koja su ih pokrivala, Rusija se povukla, nije imala svoj, ali broj njenih vojnika se povećao na 650. 2003. god. tokom albanskih protesta protjerani su i posljednji ruski vojnici. Zašto sam pomenuo ovaj slučaj, pomenuo sam ovaj slučaj jer dva mjeseca kasnije Putin dolazi na vlast u Moskvi, avgusta 1999. 17. juna 2001. bio sam u zatvoru, na Ćupriji, u Srbiji, kada sam video da je Putin posjetio Međunarodni Aerodrom Prištine i dočekao ruske vojnike i nedavno, 8. decembra 2021. godine, što je dva i po mjeseca pre ruske invazije na Ukrajinu, Junuz Bekijevkurev je postavljen za broja dva u ruskoj vojsci. Sergej Šojgu, ministar odbrane, odgovoran za strategiju, dok je Junuz Bekijevkurev drugi za operaciju. Dakle, Putin je opsjednut Kosovom, a ima mnogo veze sa 1999. i NATO intervencijom. Izuzetno je ogorčen što je Kosovo primer uspjeha NATO intervencije, izgradnje demokratske države i ekonomskog razvoja, dok je veoma srećan što zapadna intervencija u Afganistanu i Iraku nije bila tako uspješna. I ovdje Kosovo pravi veliki kontrast, pa bi volio da Kosovo propadne kao Irak i Afganistan. Međutim, Kosovo je nezavisna država, suverena, sve moćnija koja se ne povlači i ne podčinjava Srbiji kao klijentskom režimu Moskve i Kremlja.

    Gospodine premijeru, vratimo se svakodnevnim dešavanjima na sjeveru, ekipa Geoposta je identifikovala natpise, simbole Z u policijskim i automobilima KFOR-a, juče smo imali priliku da novinari Russia Today Balkans budu prisutni i na sever, da neki mediji su predstavili i neke članove Vagnerove grupe. S druge strane, Kfor, komandant Kfora negira prisustvo Vagnera na sjeveru Kosova. Šta je zvanični deo svega ovoga?

    KURTI: Jasno mi je da je Rusija zainteresirana za destabilizaciju Balkana i za to koristi Srbiju. Ali, s druge strane, Srbija je spremna i da stalno maltretira svoje susjede, nekad Bosnu i Hercegovinu, nekad Crnu Goru, a nekad Kosovo, jer samo tako može da izbjegne pažnju unutrašnje krize koju ima, jer nijedan narod ne može dugo da ostane bez slobode. Građani u Srbiji nisu slobodni jer Srbija nije demokratska zemlja, čak i Freedom House kaže da je hibridni režim. Po mom mišljenju, to je čista autokratija, dakle kriza u kojoj se autokratija nalazi, jer narodi i građani žele da budu slobodni, naravno da će to moći da se ublaži stvaranjem problema u komšiluku. Sada, činjenica da kaže da će da izazove probleme, ne bi trebalo da puštamo pes samo da ne izazivaju probleme. Ako žele da prave probleme, moramo se oduprijeti njihovoj tendenciji, ali ne i pod uslovom da se pokorimo. U tom pogledu, nema sumnje da su i Noćni vukovi i Vagneri bili u regionu Balkana, oni su u Srbiji i imamo podatke da su bili na sjeveru Kosova tokom decembra mjeseca i sada takođe prikupljamo podatke o njihovom eventualnom utjecaju u napadima 26. i 29. maja na našu policiju, NATO vojnike i novinare. Uglavnom se radi o ljudima koji, ne samo da su zločinci koji su počinili zločine, već otvoreno kažu da bi ponovo počinili zločine. Naime, jedan od slogana koji je skandiran 26. maja bio je „Ubij, ubij“. To nisu mirni protesti, paljenje policijskih automobila, povici “Ubij, ubij” sa bandama dirigovanim iz Beograda koje odatle plaćaju i dobivaju direktive, to su sve drugo samo ne mirni protesti. Dakle, ti ljudi, ovi ekstremisti, njih 5 je u zatvoru, dok smo i njih 13 sa sigurnošću identifikovali da su to ljudi u kojima Kremlj vidi svoju šansu. Pošto je riječ o ideologiji srpske nacionalšovinističkom ekstremne desnice, koja se klanja i Miloševiću i Putinu. Dakle, ovo obožavanje Miloševića i Putina kao ideologije, kao ličnosti njihove ideologije, je naravno veoma primamljivo za genocidne terorističke paravojne žene poput Vagnerovog dela. Ono što smo vidjeli u Zvečanu, to je neka vrsta fašističke milicije u kojoj su bili i Srbi, koji su policajci u Srbiji i došli su da prave nered na Kosovu. U ovim nasilnim neredima postoje tri kategorije građana, prva kategorija je civilna odbrana, u kojoj su i policajci iz Srbije, elementi ruske žandarmerije, koji su navijači Rusije i tako dalje. Druga kategorija su radnici javne uprave koji su prinuđeni da idu na takozvane proteste jer u suprotnom ostaju bez posla. Treća kategorija su radnici u privatnim firmama nekih od švercera, glavnih kriminalaca poput Milana Radojčića i Zvonka Veselinovića, koji prinuđeni su da izađu na trg ispred opštine i budu nasilni, dok im je na radnom mjestu u privatnoj firmi ovih multimilionerskih kriminalaca rečeno da su uzeli slobodne dane. Ovo su tri glavne kategorije. Može de desiti i da neki građanin dođe kao pojedinac, ali to je zanemarljiva manjina. Ove tri kategorije prave te nerede i prave te nerede jer vide da je Kosovo država, da Kosovo ima profesionalnu policiju, da smo mi demokratska zemlja koja se razvija, a oni hoće podjelu Kosova, oni žele cijepanje Kosova, to im je jasna namjera, teritorijalna razmjena je naziv za podjelu Kosova, što bi takođe privuklo neke Albance da se pridruže. Oni od ovog propalog projekta nisu odustali u formi ideje. Ali ova ideja, da dođe do izražaja, može se ostvariti samo nasiljem. Nekada je mogla da se izrazi kroz razgovore, za teritorijalnu razmjenu i podjelu Kosova. Danas se ova ideja može izraziti samo nasiljem i mi to vidimo i moramo to odbiti i za to nam je potrebna pomoć́ naših međunarodnih partnera i prijatelja Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije, NATO-a, Kraljevine Ujedinjenih nacija itd. Znamo kako to da uradimo, bit ćemo uspješni i veoma sam optimista po tom pitanju, ali moramo biti zajedno, jaki, nepokolebivi jer situacija nikada nije bila jasnija, jer ništa više nije potrebno samo vladavina prava i ustavnost na oko 1/6 teritorije Kosova koja je iznad rijeke Ibar.

    Geopost: Premijeru, za kraj da se zaustavimo na Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama ovdje. Vjerojatno su građani Kosova ovih dana vidjeli neslaganje sa njima. Kosovo je proevropska i proamerička država. Da li premijer Kosova garantuje građanima da će se ti odnosi razvijati na najbolji način?

    KURTI: U stalnoj sam komunikaciji sa ambasadorima Kvint-e na Kosovu i naravno od kada je priznat izborni proces koji smo odlagali za četiri mjeseca u četiri opštine na severu, od kada je priznat rezultat, kada se priznala zakletva, mi nismo imali drugog izbora osim da gradonačelnici počnu da rade u svojim mjestima. Ako bi gradonačelnici počeli da rade u privatnim kućama, to bi bilo pojačanje nelegalnih paralelnih struktura. Ne možemo praviti paralelne strukture paralelnim strukturama. Tako da smo bili u teškoj situaciji, u kojoj nismo imali idealno rješenje, ali ipak mislim da smo dobro prošli i veoma smo zahvalni za svu pomoć i podršku koju su nam dali i daju. Nekada može postojati neka razlika u pristupu, ponekad može postojati neka razlika u taktičkim elementima, recimo, operacija koje sprovodimo, ali u smislu vrijednosti, ciljeva, interesa, uvjerenja, vizija, nemamo apsolutno nikakve razlike sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom.

    Autorski tekst Ivane Stradner za Foreign Affairs: Šta Rusija hoće na Balkanu i u BiH?

    Piše:
    Ivana Stradner
    -

    Ove godine se navršava 30 godina od početka jugoslovenskih ratova, najkrvavijeg evropskog sukoba od Drugog svjetskog rata. Iako su balkanske države krenule putem demokratskog upravljanja i integracije sa NATO-om i Evropskom unijom neposredno nakon ratova, kontinuirano zanemarivanje od strane Zapada doprinijelo je dramatičnom nazadovanju u posljednjih nekoliko godina. Sada ruski predsjednik Vladimir Putin koristi svoju priliku i bivše jugoslovenske države kao sljedeće bojno polje za slabljenje NATO-a i Evropske unije.

    Putinovi napori da gurne Balkan na ivicu dio su njegove misije da ponovo uspostavi Rusiju kao globalnu silu. Slično strategiji Kremlja na Kavkazu, cilj Rusije na Balkanu je da pojača tenzije kako bi se mogla pozicionirati kao jedini regionalni posrednik i garant sigurnosti. Istovremeno ima za cilj da pokaže da ni NATO, ni EU, ni njihove članice nisu kredibilni partneri nijednoj od balkanskih zemalja. Kako Moskva takođe nastavlja svoje vojno jačanje u blizini ukrajinske granice, njena kampanja uticaja na Balkanu služi kao još jedno poprište za izazivanje Zapada.

    Za mnoge na Zapadu, Putinova strategija je zbunjujuća. Ovi analitičari vide Balkan kao geopolitičko zaleđe; oni ne shvataju šta Rusija ima da dobije intervencijom u regionu. Kako je rekao direktor Carnegie moskovskog centra, „Balkan nije glavno bojno polje u sukobu Rusije i Zapada“.

    Balkan ne treba tako lako odbaciti. Rusija vidi regiju kao meko tkivo Evrope: njen rastući utjecaj tamo prijeti da joj omogući da postavi strateška vojna sredstva u blizini velike američke baze i obećava joj pristup Jadranskom moru. Putinov veći cilj je da preokrene odnos snaga u Evropi u korist Moskve, a Balkan je dio te strategije. Moskva je pokrenula informativne operacije kako bi rasplamsala etničke tenzije i podstakla proteste, zacementirala je poslove sa oružjem, ugradila se u kritičnu energetsku infrastrukturu i iskoristila dugogodišnje vjerske i kulturne veze između Ruske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve u svoju korist u regionu.

    Naporima Rusije nemjerljivo je pomogao slab odgovor EU. Uprkos mnogim godinama i milijardama eura potrošenih na pripremu Balkana za integraciju u EU, napori su zastali. EU se nije proširila od prijema Hrvatske 2013. godine, i uprkos obećanjima o članstvu za „zapadnobalkansku šestorku“—Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju—pregovori su zamrznuti. Usporena izazovima kao što su Brexit, pandemija virusa COVID-19, uspon ekstremno desničarskih grupa i migrantske krize, čini se da je ekspanzija zaustavljena na neodređeno vrijeme. Ovaj neuspjeh je učinio Balkan očiglednom metom za Putina.

    Tokom poslednje balkanske krize 1990-ih, Rusija je bila preslaba da bi vojno intervenirala. Umjesto toga, bila je ograničena na mirovnu misiju nakon rata na Kosovu 1999. godine, iz koje je odlučila da se povuče 2003. godine. Ali ne bi trebalo biti sumnje da je čak i tada ruska vlada doživljavala širenje NATO-a na istočnu Evropu kao značajnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti . Sada, sa relativno jačom ruskom ekonomijom i vojskom, Kremlj vidi priliku da zaustavi napredovanje NATO-a ciljanjem na bivše jugoslovenske države. Zapadna Evropa je spavala za volanom kada je poslednji put izbio rat na Balkanu – ulozi su previsoki da bi i ovaj put ignorirala region.

    Visoka korupcija u balkanskim zemljama razotkrila je pukotine koje je Moskva iskoristila da ostvari svoje ciljeve. Kako su bivše jugoslovenske države prešle iz socijalizma u ekonomiju slobodnog tržišta nakon 1990-ih, zaživjele su kleptokratija i nezakonita privatizacija. Prema Freedom Houseu, sve zemlje zapadnog Balkana se vraćaju na “djelimično slobodne”. Putin koristi korupciju da zabije ekonomske, etničke i vjerske klinove u balkanska društva kooptiranjem lidera u regionu.

    Srbija se ponaša kao ključni igrač u nastojanjima Kremlja na Balkanu. I vlada i crkva pokazuju odanost Moskvi koju podupiru vjekovne zajedničke vjerske i kulturne veze – kao i međusobna izolacija Srbije i Rusije od savremenih zapadnih sila. Srpska vlada je pozvala na stvaranje „srpskog sveta“ – balkanskog paralelnog Putinovom „ruskom svetu“ – osmišljenog da ujedini sve Srbe pod zajedničkim kulturnim okvirom. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ima neposrednije strateške interese u miješanju Rusije, utoliko što će mu haos u regionu omogućiti da se predstavi kao snaga stabilnosti uoči svoje reizborne kampanje 2022. godine. Kako bi osigurao da izbori prođu u njihovu korist, Srbija i Rusija su nedavno obećale da će raditi zajedno na borbi protiv masovnih protesta i „obojenih revolucija“ koje dolaze sa Zapada.

    Rusija uzvraća velikodušnom podrškom srpskoj vojsci. Od 2018. godine budžet za odbranu Srbije se skoro udvostručio i prednjači u odnosu na sve balkanske države. Uprkos prijetnjama američkim sankcijama Srbiji, Moskva je 2019. poslala Srbiji raketni sistem S-400 na vojnu vježbu. Kremlj je ove godine dodatno povećao ulog kada je Srbiji dozvolio nabavku sistema PVO Pancir-S1M. Srbija je također domaćin „humanitarnog centra“ koji vodi Rusija, a koji služi kao institucija za prikupljanje obavještajnih podataka koja se nalazi u blizini kampa Bondstil – primarne baze NATO-a na Kosovu.

    Moskva je otvoreno prijetila balkanskim zemljama koje su pokušale ojačati svoje sigurnosne veze sa Zapadom. Pokušala je da izbaci iz kolosijeka referendum o članstvu u NATO-u 2018. godine u Sjevernoj Makedoniji, a njen ambasador je tu zemlju proglasio „legitimnom metom“ ako se tenzije između NATO-a i Rusije povećaju (zemlja je postala država članica 2020.). U susjedstvu, u Crnoj Gori, Moskva je podržala direktan državni udar 2016. godine neposredno prije svoje uspješne kandidature za pridruživanje NATO-u.

    Rusija dobro razumije da je religija na Balkanu oduvijek bila instrumentalna u podsticanju sukoba. U Crnoj Gori, Kremlj promovira prorusku politiku kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je ocrnila koncept različitih crnogorskih i srpskih nacionalnih identiteta i intervenirala u politici u ime Moskve. Radeći kroz crkvu, Rusija je pokrenula masovne proteste prošle godine i zamijenila nekooperativno vladu proruskim vodstvom.

    Najeksplozivniji lonci na Balkanu su Kosovo i Bosna i Hercegovina. Iako je stanovništvo Kosova više od 90 posto etničkih Albanaca, Srbi vide zemlju kao pradomovinu koja sadrži neka od najsvetijih mjesta Srpske pravoslavne crkve. Baš kao što je građanski rat eksplodirao iz tenzija između različitih vjerskih i etničkih grupa početkom 1990-ih, Kremlj sada koristi pravoslavnu crkvu da destabilizira zemlju i širi region. Ruska pravoslavna crkva ponovno eskalira sporove oko vjerskih objekata, a nedavno je izrazila zabrinutost za “sudbinu hrišćanskih svetinja na Kosovu” nakon što su se razbuktale tenzije između Kosova i Srbije.

    Moskva je takođe jasno stavila do znanja da će diplomatsko priznanje Ujedinjenih nacija nezavisnosti Kosova od Srbije biti nemoguće bez odobrenja Rusije. Putin često koristi Kosovo da opravda rusku aneksiju Krima, tvrdeći da je priznanje zapadnih zemalja otcjepljenja zemlje od Srbije stvorilo presedan koji legitimira jednostrano proglašenje nezavisnosti drugih teritorija.

    Brisel nije uspio postići napredak ka srpskom priznanju Kosova, baš kao što „Vašingtonski sporazum“ predsjednika SAD-a Donalda Trampa iz 2020. godine nije donio suštinski napredak u ključnim pitanjima u sporu. KFOR, mirovne snage NATO-a stacionirane na Kosovu, na sličan način se bore da održe stabilnost. U septembru je na spornoj granica između Kosova i Srbije izbio protest zbog zabrane ulaska vozila sa srpskim tablicama na Kosovo. To je rezultiralo blokadom i demonstracijom vazdušnih snaga od strane Srba i raspoređivanjem kosovskih policijskih snaga. Očekivano, Rusija je pratila događaj rugajući se KFOR-u i pozivajući EU na neadekvatno posredovanje u tekućim tenzijama između dvije države.

    U Bosni i Hercegovini je Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan rat 1995. godine u krizi. Zemlju i dalje vode podjele između bošnjačke, srpske i hrvatske zajednice, a Rusija je ove podjele iskoristila u svoju korist. Rusija je u martu zaprijetila odmazdom ako BiH uđe u NATO. U međuvremenu, srpski član tročlanog Predsjedništva BiH Milorad Dodik zaprijetio je da će se Republika Srpska, jedan od dva entiteta koja čine zemlju, otcijepiti od Bosne. U decembru, Narodna skupština Republike Srpske glasala je za pokretanje procedure za povlačenje bosanskih Srba iz institucija na državnom nivou, uključujući bosansku vojsku, službe sigurnosti, poreski sistem i pravosuđe. Pored Republike Srpske, Kremlj je podržavao nacionaliste bosanskih Hrvata da se zalažu za stvaranje trećeg entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Međunarodni visoki predstavnik u Bosni, Christian Schmidt, podigao je uzbunu u novembru kada je rekao da su “izgledi za dalje podjele i sukobe vrlo realni”.

    Krajnje je vrijeme da se zapadne sile probude zbog prijetnje koju rusko miješanje na Balkanu predstavlja njihovim interesima. Ovdje je unca prevencije vrijedna funte lijeka. I imaju nekoliko opcija na raspolaganju.

    NATO se mora ponovo fokusirati na region i dati prioritet deeskalaciji tenzija. Trebalo bi da pošalju svoj Counter Hybrid Support Team na Balkan, kao što je to uradio u Crnoj Gori 2019. godine, kako bi se borio protiv ruskih kampanja dezinformacija i drugih informativnih operacija. Članice NATO-a bi također trebale organizirati “koaliciju voljnih” da se suprotstave ruskom uplitanju u Bosnu, raspoređujući mirovne misije u strateškim područjima, kao što je sjeveroistočni Brčko Distrikt, kako bi spriječili da rizična područja izmaknu kontroli. Ove snage bi mogle dopuniti mirovne snage pod vodstvom EU (EUFOR), koje su zadužene za održavanje mira i sigurnosti u Bosni—ali čiji mandat mora biti produžen u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje Rusija i Kina imaju pravo veta. Predsjednik SAD Joe Biden također je u junu potpisao izvršnu naredbu za sankcioniranje onih koji prijete stabilnosti zapadnog Balkana; EU bi se trebala pridružiti tim naporima.

    Ne može se očekivati ​​da će sve članice NATO-a podržavati Balkan, jer Mađarska i nekoliko drugih evropskih zemalja NATO-a služe kao zastupnici Rusije u toj organizaciji. S druge strane, izgleda da Ujedinjeno Kraljevstvo shvata ozbiljnost krize. UK obećava da će održati “stabilnost na zapadnom Balkanu” i upozorava Rusiju da ne napravlja “stratešku grešku” u regionu. London bi trebao raditi na pretvaranju ovih riječi u djela vodeći koaliciju voljnih da se bori protiv ruskog uplitanja u region.

    Prije svega, NATO bi trebao ubrzati pristupanje Bosne i Kosova NATO-u. To bi povećalo troškove Kremlja za njegove operacije na Balkanu. Rusija se čvrsto protivila proširenju NATO-a i sada, kako se ukrajinska kriza nastavlja, pozvala je na pravno obavezujuću garanciju da će NATO prekinuti vojnu aktivnost u istočnoj Evropi. Integracija Bosne i Kosova poslala bi poruku da Balkan neće biti prepušten sam sebi protiv Moskve i da Putin neće određivati ​​budućnost NATO-a.

    Kao što je to bilo na početku jugoslovenskih ratova ili uoči Prvog svetskog rata, može biti teško uvjeriti svijet u važnost Balkana. Tokom 1990-ih, evropske zemlje nisu uspjele dovoljno hitno odgovoriti na krizu i Sjedinjene Države su bile prisiljene da se umiješaju. Međutim, ovoga puta Sjedinjene Države su se okrenule prema unutra i malo je vjerovatno da će intervenirati. Dakle, teret će vjerovatno biti na EU. Ništa manje od stabilnosti Evrope i kontinuirane vitalnosti EU i NATO saveza je u pitanju.

    (Ivana Stradner je istraživačica pri American Enterprise Institute. Tekst je izvorno objavljen u magazinu Foreign Affairs)

    (priredio: Faruk Marukić, politicki.ba)

    Šta se gradi u Srbiji: Centar za inovacije ili nuklearna elektrana?

    Piše:
    G.Venhari
    -

    Nekoliko dana prije odlaska u zvaničnu posetu Moskvi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić primio je u Beogradu jednog visokog ruskog zvaničnika, o čemu se vrlo malo izvještavalo. Vučić se, u kabinetu ruskog ambasadora Beogradu Aleksandrom Bocanom Harčenkom, susreo sa Aleksejem Lihačovim, direktorom moćne Ruske državne agencije za nuklearnu energiju (ROSATOM) koja je osnovana 2007, godine, odlukom ruskog  predsjednika Vladimira Putina.

    Putin i Rosatov
    Putin i Lihačov

    Ruska i srpska vlada su prije nekoliko godina potpisali ugovor za izgradnju istraživačkog centra koji bi se, navodno, trebao baviti razvojem tehnologije, medicinskim, onkološkim istraživanjima, u industriji i društvenim razvojem.

    Posjeta Alekseja Lihačova Beogradu nije slučajnost. To je, piše kosovski thegeopost.com, dio scenarija i miješanja moskovske politike na Balkanu, kao dijela ruske geopolitičke akcije i još jedno sredstvo pritiska prema Zapadu. Rusija i njen predsjednik intervenišu koordinisanim akcijama u državama Zapadnog Balkana, a posebno u Srbiji, uprkos velikim ulaganjima zapadnog svijeta u posljednjih 20 godina. Sa projektima kao što je ovaj pregovaran sa ROSATOM-om, Rusija namjerava da podriva saradnju Srbije sa Zapadom i da je zadrži u orbiti svoje kontrole, kao epicentrom destabilizujućih akcija u regionu.

    Dolazak Likačova u Beograd treba intenzivno pratiti.  Da li je zaista takav, samo medicinske prirode, kako se navodi u izjavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ili je, pak, prikrivanje projekta koji ima sasvim druge svrhe, što je svrha ROSATOM-a, nuklearne elektrane usred Balkana, kao instrument demonstracije ruske snage u regionu.

    ROSATOM je ruska državna korporacija sa sedištem u Moskvi, specijalizovana za nuklearnu energiju. Osnovana 2007. godine, organizacija obuhvata više od 360 preduzeća, uključujući naučno-istraživačke organizacije i kompleks nuklearnog oružja. To je jedna od najvećih u svijetu korporacija nuklearne industrije i zauzima prvo mesto za proizvodnju električne energije u Rusiji.

    Bušehr 1 u Iranu

    Glavni fokus proširenja ROSATOM-a je na države koje su bile dio bivšeg SSSR-a i nedavno je realizovao projekat na Bliskom istoku, tačnije u Iranu. Sporazum je postignut 2011. godine, dok je centar izgrađen u gradu Bušeheru (Bušeher 1). Projekat ima za cilj da se proširi i na Bušeher 2 i 3. Radovi su počeli  2016. godine,  a cilj je da bude završen do 2024. godine, odnosno 2026.

    Aleksej Lihačov u Iranu

    Siguran sam da je ovaj najveći rusko-iranski projekt simbol naše suradnje za našu generaciju i generaciju naše djece. Bushehr-1 je do sada već proizveo 25 milijardi kWh električne energije i to je ozbiljan doprinos gospodarstvu Irana koji daje mogućnost usmjeravanja dodatnih sredstava u razvoj društvene sfere i industrije zemlje”, rekao je Lihačov prilikom posjete Iranu, u oktobru 2017. godine. 

    Čelnik Komisije za atomsku energiju Irana Ali Akbar Salehi tada je rekao je:da sve ide po polanu i da se nada da će tokom sedam godina biti svjedoci puštanja ovog bloka u pogon.

    Kao što je bilo očekivano, realizacija ovog projekta podigala je tenzije između Rusije i SAD, jer se Iran suočava sa sankcijama zbog razvoja nuklearnog programa.

    (thegeopost.com)

    Ustavni sud BiH odbio apelaciju i potvrdio ranije presude: Romeo Zelenika zakoračio u kriminal

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Kako je je direktor KPZ-a Mostar Romeo Zelenika zakoračio u kriminal”, glasila je rečenica objavljena u avgustu 2013. godine u centralnom dnevniku Federalne televizije.

    Devet godina kasnije Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da ovom rečenicom i svim ostalim navodima Romeo Zelenika nije – oklevetan.

    “Odbija se kao neosnovana apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 142328 15 Gž od 18. februara 2020. godine”, navedeno je u odluci Ustavnog BiH donesnoj 8. juna ove godine.

    O čemu se, zapravo, radilo?

    Romeo Zelenika je u jesen 2013. godine podnio podnio tužbu protiv Federalne televizije i novinara FTV-a (Avdo Avdić i Mirela Gradišić) zbog priloga objavljenog u Dnevnik 2 pod najavom: „Kako je direktor Kazneno-popravnog zavoda Mostar, R.Z., zakoračio u kriminal“. Zelenika je tvrdio da mu je taj prilog nanio štetu iako su u prilogu objavljeni navodi iz izvještaja o počinjenom krivičnom djelu kojeg je Federalna uprava policije dostavila Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Zelenika je prijavljen zbog zloupotrebe položaja i ovlašćenja direktora KPZ-a Mostar. Redovni sudovi su odbili njegovu tužbu kao neosnovanu zbog čega je Zelenika, ističući posebno rećenicu da je “zakoračio u kriminal”, zaštitu zatražio od Ustavnog suda BiH.

    “U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud taksativno pobrojao dokaze koji su tokom postupka provredeni i opisao sadržaj izvedenih dokaza, te obrazložio zbog kojih razloga i kakav zaključak je proizašao iz izvedenih dokaza. Žalbeni prigovor u vezi sa proizvoljnom ocjenom dokaza ispitao je Kantonlni sud koji je prigovor ocijenio neosnovanim. U takvim okolnostima, budući da Ustavni sud nije nadležan da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne čini očigledno proizvoljnom, a ocjena dokaza u konkretnom slučaju se ne čini očigledno proizvoljnom, Ustavni sud ne uočava ništa što bi izneseni prigovor opravdalo”, konstatirao je Ustavni sud BiH.

    Sudovi su, dakle, prihvatili dokaze protiv Zelenika među kojima je bio i izvještaj FUP-a dostavljen Tužilaštvu BiH.

    Naime, Federalna uprava policije tada podnijela Tužilaštvu BiH izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv dvije osobe iz Mostara, a u vezi s krivičnim djelom organiziranog kriminala. Prijava je podnesena protiv Romea Zelenike, direktora Kazneno-popravnog zavoda Mostar, te Marija Bošnjaka, rukovoditelja u KPZ Mostar. Kako je tada objavljeno, prijava je podnesena zbog sumnje u sudjelovanje u organiziranom kriminalu s ozloglašenom braćom Šimić. Zelenika je, prema tim navodima, bio u društvu braće Šimić noć prije njihovog hapšenja. Oni su uhapšeni zbog planiranja ubistva tadašnjeg komesara policije ZHK Zorana Galića (aktualni direktor Granične policije BiH),

    Prema navodima iz prijave čiju su vjerodostojnost potvrdili svi sudovi, Zelenika je ustupao svoj ​​službeni automobil za prijevoz opojnih droga. Također, prema ovim informacijama, sumnjiči ga se za prekoračenje ovlasti i zloupotrebu položaja, kao i navođenje ženskih osoba na pružanje seksualnih usluga iskorištavanjem položaja u kojem su se nalazile.

    No, Tužilaštva BiH nikada nije podiglo optužnicu protiv Zelenike. On je, u međuvremenu, smijenjen s pozicije direktora KPZ-a Mostar, ali se, ubrzo, okrenuo novom biznisu. Zelenika je postao član Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH. Iako je na poziciji člana Komisije tek nekoliko mjeseci, Zelenika je već zaradio novu prijavu. Prema pisanju Oslobođenja, jedno advokatsko društvo iz Sarajeva podnijelo je krivičnu prijavu protiv Romea Zelenike, u skladu sa odredbama člana 214. i člana 215. Zakona o krivičnom postupku BiH, a u vezi sa članom 2.300. stav 1. ZKPFBiH. Prijava je podnesena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), koja bi trebala ispitati navode prijave. A Zelenika je prijavljen, između ostalog, za krivotvorenje isprave.

    Romeo Zelenika, član Komisije za vrijednosne papire FBiH, prema navodima advokata, od 1. aprila 2021. do 9. septembra iste godine, tačnije od dana objavljivanja javnog poziva predsjednika Federacije BiH za izbor i imenovanje članova KVPFBiH, sačinio je i u pravnom prometu iskoristio lažnu, krivotvorenu ispravu-izjavu da pod punom krivičnom, materijalnom, disciplinskom i svakom drugom odgovornošću ispunjava uslove za članstvo, znajući i svjestan da to ne odgovara istini.

    “Sve to je učinio kako bi, protivno uvjetima javnog poziva i zakonu, lažno potvrdio da ispunjava uvjete za članstvo u Komisiji za vrijednosne papire FBiH, a što je kasnije prouzrokovalo protupravnu posljedicu u vidu njegovog imenovanja za člana KVP-a FBiH, koje je izvršeno potvrđivanjem imenovanja u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, na 12. redovnoj sjednici 9. septembra 2021, piše u prijavi dostavljenoj Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

    Kako je lažnu ispravu upotrijebio kao pravu u postupku po javnom pozivu Federacije BiH, Zelenika je, ističu advokati, počinio krivična djela krivotvorenje isprave iz člana 373. st. 1. i davanje lažnih izjava tokom postupka imenovanja iz člana 199a KZFBiH.

    Podsjetimo, izbor i imenovanja članova KVP-a FBiH pokreće predsjednik entiteta koji predlaže imenovanje po javnom pozivu, a potvrda prijedloga nužna je u oba doma federalnog Parlamenta. Način izbora i imenovanje predsjednika i članova KVP-a FBiH uređen je Zakonom o Komisiji za vrijednosne papire FBiH i to naročito odredbom člana 5. i člana 6. Član 5. kaže da KVP čine predsjednik, njegov zamjenik i tri člana, koje imenuje i razrješava predsjednik Federacije, uz saglasnost dvoje potpredsjednika, a isto potvrđuje Parlament Federacije.

    Član 6. je opširniji i njime su određeni uslovi za članstvo u Komisiji, pa stoji da članovi KVP-a ne mogu: biti međusobno u braku ili srodstvu u uspravnoj liniji niti u pobočnoj liniji ili po tazbini zaključno s trećim stepenom; biti lica krivično kažnjavana za krivične radnje i postupke nespojive sa dužnošću u Komisiji; biti članovi organa zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicionog fonda, penzionog fonda, osiguravajućeg društva ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira; obavljati bilo koji drugi posao uz naknadu, izuzev naučnih, istraživačkih i predavačkih aktivnosti; posjedovati, direktno ili indirektno, više od pet posto vrijednosnih papira preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicionog fonda, penzijskog fonda, osiguravajućeg društva, ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira; obavljati dužnost u političkoj stranci; učestvovati u političkim aktivnostima; obavljati djelatnost ili provoditi aktivnosti nespojive sa principom zaštite investitora ili nezavisnošću Komisije.

    Suprotno navedenom, Romeo Zelenika je izjavio da ne obavlja bilo koji drugi posao bez naknade, znajući da to u momentu davanja takve izjave, a i danas, nije istina. Zelenika je 30. marta 2021. Odlukom o izboru članova Upravnog odbora BIHAMK-a za mandatni period 2021-2025. godine izabran za člana Upravnog odbora, a na osnovu provedene procedure kandidovanja po prijedlogu redovnih članova i Komisije za izbor organa BIHAMK-a.

    Kao dokaz advokati su priložili Nacrt odluke o izboru članova Upravnog odbora BIHAMK-a za mandatni period 2021-2025. od 30. marta 2021. godine, uz napomenu da se originalni dokument nalazi u evidenciji BIHAMK-a.

    – Da se radi o izbornoj funkciji uz naknadu pokazuju i interne odluke BIHAMK-a, naročito ona o naknadi za rad članovima UO, kojom je shodno članu 1. odluke članu UO BIHAMK-a određena naknada od 45 posto prosječno ostvarene plate – dohotka uposlenicima BIHAMK-a za prethodni obračunski period, piše u prijavi, uz koju je priložena i odluka o naknadi u formi nacrta.

    Ni to nije sve. Po još jednom osnovu Zelenika ne bi smio biti član KVP-a FBiH. Od 1. aprila do 9. septembra 2021. godine, ali i danas, Zelenika je imenovan u ime Federacije Bosne i Hercegovine kao predsjednik Nadzornog odbora Naftnih terminala Federacije – Podružnica Ploče.

    – Odredbom člana 17. Zakona o KVP-u FBiH je određeno da lica zaposlena u Komisiji, pa samim time naročito i članovi Komisije, ne mogu biti članovi nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje fondovima… Suprotno izričitoj zakonskoj smetnji, osumnjičeni Romeo Zelenika je u izjavi, pod tačkom 3, kazao: “da nisam član organa zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicijskog fonda, penzionog fonda, osiguravajućeg društva ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira FBiH…”, dodaje se u prijavi.

    I ovo je Zelenika izjavio pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, dovodeći u zabludu sam vrh federalne vlasti pred postupak imenovanja.

    Tužilaštvo i SIPA dobili su priložen nacrt izjave za kandidate za članstvo u KVP-u FBiH, potom izvod sa internet-stranice NTF-a Federacije – upravljačka struktura – Nadzorni odbor na dan 13. juni 2022, u kojem je naveden kao predsjednik NO – Romeo Zelenika (tih podataka na webu NTF-a više nema), potom izvod sa portala vecernji.ba od 16. decembra 2021. – članak “Vlada FBiH nastavlja podržavati razvoj NTF-a”, te uz napomenu da se Odluka Vlade Federacije BiH kao skupštine NTF-a Ploče o izboru NO nalazi u evidenciji NTF-a Ploče.

    Advokati potcrtavaju da zbog imenovanja u UO BIHAMK-a, odnosno za predsjednika Nadzornog odbora Naftnih terminala Federacije Ploče, Zelenika ne ispunjava uslove za člana Komisije za vrijednosne papire FBiH, te predlažu da nadležno tužilaštvo otvori istragu, dođe do isprava o imenovanjima i datumima imenovanja prijavljenog, te po okončanoj istrazi podigne optužnicu i zastupa je do zakonite i pravilne presude nadležnog suda.

    Široj javnosti Zelenika je dosad bio poznat kao bivši upravnik mostarskog zatvora, u čijem je mandatu na godišnji bez povratka otišao ratni zločinac Dominik Ilijašević Como.

    – Osuđenik Ilijašević uopće nije pobjegao, već se nije vratio sa dopusta, obrazložio je bijeg u Hrvatsku tada upravnik Zelenika.

    Naravno, upravo je Zelenika opstruirao i istragu o slučaju Cominog bijega, sve braneći ljudska prava osuđenika koji je u mostarskoj Ćelovini služio petnaestogodišnju kaznu zbog ratnog zločina nad bošnjačkim civilima u Stupnom Dolu kod Vareša. Epilog je poznat: Como je i dan-danas u bjekstvu, a Zelenika napreduje: kao kadar HDZ-a BiH izabran je u Komisiju za vrijednosne papire Federacije, no ispostavilo se da ovaj vrsni znalac opstrukcije zakona nije imun ni na lažno predstavljanje, zbog čega je protiv njega Tužilaštvu Kantona Sarajevo podnijeta i krivična prijava.

    Od toga da li će pravosuđe uraditi posao za koji ga plaćaju građani ove zemlje zavisi i to hoće li Zelenika u sudnicu ili će i dalje, lažno se predstavljajući, primati naknade na sve strane. I samim tim izrugivati se zakonima ove zemlje.

    Dok građani biraju, Istraga analizira: Zbog čega je bitno Predsjedništvo BiH, koje su nadležnosti kantona i entiteta, kako su raspoređene izborne jedinice …

    Piše:
    Redakcija
    -

    Građani BiH danas biraju tri člana Predsjedništva BiH, 42 zastupnika Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine, 83 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, 98 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, te zastupnike u deset kantonalnih skupština u Federaciji. U nastavku ćemo, na najjednostavniji mogući način, pokušati objasniti koje su to ovlasti ljudi koji će biti izabrani, na koji način se donose ovlasti u određenim institucijama.

    Predsjedništvo BiH

    Prema Ustavu BiH, Predsjedništvo BiH ima tri člana. Dva člana Predsjedništva BiH (jednog iz reda bošnjačkog naroda i jednog iz reda hrvatskog naroda) biraju građani Federacije BiH, dok jednog člana (iz reda srpskog naroda) biraju građani Republike Srpske.

    Predsjedništvo je nadležno za vođenje spoljne politike Bosne i Hercegovine, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih se sa teritorije Federacije ne bira više od dve trećine, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član, pregovaranje o zaključenju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine, predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini na preporuku Ministarskog savjeta, Izvještavanje po zahtjevu, najmanje jedanput godišnje, Parlamentarne skupštine o troškovima Predsjedništva, Koordinaciju, prema potrebi, sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini, vršenje drugih funkcija koje mogu biti potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, koje mu može dodijeliti Parlamentarna skupština, ili za koje se slože entiteti. Osim navednih ovlaštenja, Predsjedništvo BiH je nadležno i za Oružane snage BiH kojima je vrhovni komandant, te za imenovanje članova Upravnog vijeća Centralne banke BiH.

    Odluke koje su u okviru boldiranih nadležnosti, Predsjedništvo BiH donosi konsenzusom, dok ostale odluke, poput predlaganja budžeta i imenovanja mandatara za saziv Vijeća ministara, mogu biti donesene i preglasavanjem, odnosno u omjeru dva naprema jedan. Kada su u pitanju odluke koje se donose konsenzusom, one mogu biti donesene i preglasavanjem 2:1, uz posebnu proceduru. Naime, prema Ustavu BiH, Član Predsjedništva koji se ne slaže sa nekom odlukom Predsjedništva može da izjavi da je ona veoma štetna po vitalne interese entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana od njenog usvajanja. Takva odluka će se odmah uputiti Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je takvu izjavu dao član sa te teritorije, bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ako je takvu izjavu dao bošnjački član, ili hrvatskoj delegaciji tog tijela, ako je takvu izjavu dao hrvatski član. Ako je ta izjava potvrđena dvotrećinskom većinom u roku od deset dana po upućivanju, osporena odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu. Ali ako član Predsjedništva BiH koji je preglasan ne dobije podršku dvotrećinsku podršku u parlamentu iz entiteta koji dolazi, odluka stupa na snagu, bez obzira na to što je došlo do preglasavanja.

    Zbog čega je još važno Predsjedništvo?

    Predsjedništvo BiH provodi konkursnu proceduru i predlaže sudiju Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, te obavlja prethodne konsultacije prilikom imenovanja čelnika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). Kada je u pitanju bankarski sistem BiH, Predsjednštvo BiH imenuje pet članova Upravnog vijeća Centralne banke BiH (dva Bošnjaka, dva Srbina i jednog Hrvata) koji potom (mogu i preglasavanjem 3:2) imenuju guvernera Centralne banke BiH.

    Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

    Parlamentarna skupština BiH sastoji se od dva doma, Predstavničkog i Doma naroda. Poslanici u Predstavničkom domu PS biH biraju se direktno, dok se delegati u Domu naroda PS BiH biraju posredno, o čemu ćemo nešto kasnije. Sada se vratimo Predstavničkom domu PS BiH u kojem sjede 42 poslanika/zastupnika, od čega se 28 bira sa teritorije Federacije BiH, a 14 sa teritorije Republike Srpske. Ovako to izgleda po izbornim jedinicama.

    Izbornu jedinicu 1 A čine Unsko-sanski kanton (Bihać) i Kanton 10 (Livno). Iz ove izborne jedinice se direktno biraju tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH. Izborna jedinica 2A obuhvata HNK (Mostar) i ZHK (Široki Brijeg). I iz ove jedinice se direktno biraju tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH. Kanton Sarajevo i BPK (Goražde) čine izbornu jedinicu 3A. Ova izborna jedinica daje četiri direktna zastupnika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Najveća izborna jedinica je 4A u čijem sastavu su ZDK (Zenica) i SBK (Travnik). Iz te izborne jedinice direktno se bira šest zastupnika u PS BiH. Tuzlanski kanton, Posavski (Orašje) i birači iz Brčko distrikta sa opcijom FBiH biraju u izbornoj jedinici 5A. Toj jedinici pripada pet direktnih mandata u Predstavničkom domu PS BiH. Dakle, iz Federacije BiH se direktno bira 21 zastupnik u Predstavničkom domu PS BiH, dok se sedam mandata dijeli putem kompenzacije.

    Republika Srpska je podijeljena na tri izborne jedinice za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Iz RS-a se direktno bira devet zastupnika, dok je pet kompenzacionih mandata. Izbornu jedinicu 1B čine Banja Luka, Prijedor i drugi gradovi u zapadnom dijelu RS-a. Iz te izborne jedinice direktno se biraju tri zastupnika. Isti broj direktnih mandata ima i izborna jedinica 2B koju čine Doboj, Teslić, Šamac, Brod Bijeljina i manji gradovi u blizini navedenih. Izborna jedinica 3B se prostire od Zvornika do Trebinja i obuhvata sve gradive na istoju RS. I iz ove jedinice se direktno biraju trojica zastupnika.

    Nadležnosti Predstavničkog doma PS BiH

    Predstavnički dom PS BiH usvaja sve zakone na nivou BiH. No, da bi stupili na snagu, identički zakoni moraju biti izglasani i u Domu naroda PS BiH. Ali postoji nekoliko bitnih nadležnosti državnog Parlamenta o kojima glasa samo Predstavnički dom. Recimo, samo Predstavnički dom PS imenuje svih sedam članova Centralne izborne komisije BiH. Samo Predstavnički dom PS BiH imenuje Vijeće ministara BiH i samo Predstavnički dom imenuje jednog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Način odlučivanja u Predstavničkom domu PS BiH je vrlo specifičan. Osim proste većine, nužna je i entitetska većina. Entitetska većina iz FBiH je deset, dok je iz R-a pet. Da bi neka odluka bila donesena, mora je podržati natpolovična većina zastupnika koji su prisutni i koji glasaju, s tim da se suzdržani glasovi ne računaju. Tako se može desiti da neki zakon bude izglasan i sa petnaest glasova za, uz dva uslova – da u trenutku glasanja u sali postoji kvorum, te da su za odluku glasalo najmanje deset poslanika iz FBiH i najmanje pet iz RS-a. Postoji tu i način odlučivanja u drugom krugu, prema kojem najmanje deset osoba iz FBiH i pet iz RS-a ne smije biti protiv, uz preduslov da zakon podržava većina prisutnih zatupnika koji glasaju.

    Narodna skupština RS

    U Narodnoj skupštini Republike Srpske sjede 83 narodna poslanika. Građani ih biraju u devet izbornih jedinica (područje oko Prijedor, područje oko Banja Luke, područje oko Laktaša, područje oko Dervente, područje oko Doboja, područje oko Bijeljine, područje oko Zvornika, područje oko Istočnog Sarajeva i Pala, područje od Trebinja do Višegrada). Narodna skupština RS imenuje Vladu RS, usvaja zakone, dvotrećinskom većinom mijenja Ustav RS, imenuje sudije Ustavnog suda RS, imenuje dvoje sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,  te odlučuje o zahtjevu člana Predsjedništva BiH iz RS koji, ako je preglasan, traži zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Osim toga, poslanici u NSRS imenuju pet delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. Narodna skuština RS odluke donosi prostom većinom, osim u slučajevima izmjena Ustava RS i razmatranja vitalnog nacionalnog interesa člana Predsjedništva BiH iz RS.

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije

    U dvanaest izbornih jedinica biraju se zastupnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH. Izbornu jedinicu 1 čine općine u Unsko-sanskom kantonu. Izbornu jedinicu dva čine Odžak, Domaljevac, Orašje, Gradačac, Doboj Istok i Gračanica. Područje izborne jedinice 3 obuhvata Tuzlu, Srebrenik, Lukavac i Čelić, izbornu jedinicu 4 čine Banovići, Živinice, Kalesija, Sapna, Kladanj, Teočak. Izborna jedinica 5 se nalazi na području općina Zenica, Doboj Jug, Tešanj, Zavidovići, Žepče, Maglaj i Usora, dok Izborna jedinica 6 obuhvata Kakanj, Vareš, Olovo, Visoko i Brezu. Izbornoj jedinici 7 pripadaju Hadžići, Ilidža, Novi Grad Sarajevo, Trnovo, Pale (FBiH), Foča (FBiH dio). Izborna jedinica 8 se nalazi na području Jajca, Dobretića, Donjeg Vakufa, Travnika, Bugojna, Gornjeg Vakufa, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Fojnice, Kiseljaka i Kreševa. Općine Prozor, Jablanica, Konjic, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Ravno, Mostar čine Izbornu jedinicu 9 za Parlament Federacije. Izbornu jedinicu 10 čine Posušje, Grude, Široki Brijeg i Ljubuški, dok Izbornu jedinicu 11 čine Ilijaš, Vogošća, Centar Sarajevo, Stari Grad Sarajevo i Novo Sarajevo. Na području općina Livno, Drvar, Kupres, Tomislavgrad, Glamoč i Bosansko Grahovo nalazi se Izborna jedinica 12.

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije usvaja zakone na novu FBiH, s tim što isti zakoni, u identičnom tekstu, moraju biti izglasani i u Domu naroda FBiH. Samo Predstavnički dom FBiH  potvrđuje imenovanje Vlade Federacije BiH čiji saziv predlažu predsjednik i potpredsjednici FBiH. Samo Predstavnički dom FBiH imenuje četvero sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

    Skupštine kantona

    Federaciju BiH čini deset kantona koji imaju svoje skupštine. Skupština USK (Bihać) broji 30 poslanika, Skupština Kantona 10 (Livno) ima 25 poslanika, u Skupština ZHK (Široki Brijeg) ima 23 poslanika, Skupština HNK (Mostar) 30, Skupština KS 35, Skupština BPK (Goražde) 25 poslanika, Skupština SBK (Travnik) ima 30 poslanika, Skupština ZDK (Zenica) 35 poslanika i Skupština TK (Tuzla) 35 poslanika. Skupštine kantona biraju imenuju kantonalne vlade, usvajaju zakone koji su u nadležnosti kantona. No, jedna nadležnost kantonalnih skupština direktno utiče na funkcioniranje vlasti na nivou BiH. Naime, poslanici u kantonalnim skupštinama međusobni biraju delegate za Dom naroda Federacije BiH U pitanju je ukupno 57 delegata (17 B, 17, H, 17 S i 7 O) Svaki kanton daje određeni broj delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. Ti delegati kasnije imenuju deset delegata u klobovima Bošnjaka i Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Da pojednostavimo – građani biraju zastupnike u skupštine. Zastupnici u kantonalnim skupštinama međusobno biraju delegate za Dom naroda FBiH. Delegati u domu naroda FBiH imenuju po pet delegata Bošnjaka i Hrvata za Dom naroda PS BiH. Osim toga, delegati koji su izabrani iz kantonalnih skupština predlažu i imenuju predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.

    Za potrebe Direkcije za civilnu avijaciju BiH: Državni ministri iz SNSD-a i HDZ-a žele kupiti zgradu u Banja Luci, cijena kvadrata preko 4000 maraka

    Piše:
    Redakcija
    -

    Četiri puta državni ministar prometa i komunikacija Vojin Mitrović pisao je urgenciju Vijeću ministara da se na dnevni red uvrsti prijedlog odluke o odobravanju sredstava za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci namijenjene Direkciji za civilnu avijaciju Bosne i Hercegovine (BHDCA). Ukratko, za prostor površine između 1800 i 2000 kvadratnih metara, Vijeće ministara bi trebalo izdvojiti 8,5 miliona maraka. Dakle, u najjeftinijoj varijanti, kvadrat tog poslovnog prostora bi koštao 4250 maraka. Najskuplja bi značila da je jedan kvadrat 4720 KM.

    Ministar Mitrović ove je sedmice, u četvrtak, ponovo zatražo da Vijeće ministara donese odluku o izdvajanju 8,5 miliona KM za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija (SNSD) i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ) bili su za. No, zbog protivljenja zamjenice predsjedavaćeg i ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković odluka je skinuta s dnevnog reda. A evo šta pište u materijalima.

    U julu prošle godine SNSD-ov ministar odlučio je pokrenuti proceduru kupovine poslovnog prostora u Banja Luci za potrebe Direkcije za civilnu avijaciju BiH (BHDCA).

    “Ovom Odlukom odobravaju se sredstva za kupovinu/nabavku poslovnog prostora za potrebe smještaja Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH u Banja Luci, ukupne površine od 1800 do 2000 metara kvadratnih., nabavne vrijednosti do 8,5 miliona KM sa uključenim iznosom pripadajućeg poreza”, navedeno je u Prijelogu odluke koja je Vijeću ministara dostavljena 30 jula prošle godine.

    Dva dana prije nego će SNSD-ov ministar uputiti prijedlog ove odluke prema Vijeću ministara, pribavio je i mišljenje ministra finansija i trezora BiH Vjekoslava Bevande.

    “Ministarsto flnancija i trezora daje pozitivno mišljenje na Nacrt odluke o odobravanju sredstava i nadinu provodeaja postupka kupovine/nabave u Banjaluci za potebc Direkcijo za civilno zrakoplovstvo BiH”, naveo je u svom aktu HDZ-ov ministar Bevanda.

    Unatoč tome, odluka nije uvršetena u dnevni red, a ministru Mitroviću se žurilo da u Banja Luci kupi zgradu. Stoga se odlučio da piše urgencije. Prva je napisana 10. avgusta 2020. godine u kojoj traži “uvrštavanje Prijedloga odluke o odobravanju sredstava za kupovinu poslovnog prostora u Banja Luci na dnevni red naredne sjednice Vijeća ministara”. Prijedlog nije uvršten. Mjesec i po kasnije, 24. septembra 2020. godine, Mitrović opet piše urgenciju. I opet uzalud jer su bošnjački ministri bili protiv uvrštavanja u dnevni red. Ministar komunikacija i prometa 23. 11. 2020. godine obnavlja urgenciju. Nakon što mu zbog blokade bošnjačke zamjenice predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Bisere Turković prijedlog nije uvršten na dnevni red, Mitrović 18.12. upućuje novu urgenciju. Ponovo je odbijen. Sve je, opet, obnovljeno i u aprilu ove godine, ali prijedlog je skinut s dnevnog reda sjednice Vijeća ministara. Protiv uvrštavanja su bili bošnjački ministri dok su kadrovi SNDS-a i HDZ-a podržali Mitrovićev prijedlog da se u Banja Luci kupi zgrada za 8,5 miliona maraka.

    “Procjena potrebnih finansijskih sredstava urađena je nakon provedenog ispitivanja tržišta nekretnina u Banja Luci. Tržišne cijene poslovnog prostora kreću se između 2500 i 5000 KM po kvadratu, zavisno do lokacije i karakteristika prostora”, navedeno je u obrazloženju Prijedloga odluke.

     

    U ponedjeljak lideri iz RS-a potpisuju zajedničku izjavu o državnoj imovini: Republika Srpska najavila povlačenje sudije iz Ustavnog suda BiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Pitanje imovine u Bosni i Hercegovini je riješeno, a Republika srpska ide na povlačenje svojih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izjavio je danas u Banjoj Luci predsjednik Rs-a Milorad Dodik, nakon sastanka predstavnika stranaka vladajuće koalicije i SDS-a. Sastanku se, podsjetimo, nisu odazvali predstavnici PDP-a i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića.

    – Potvrdili smo jedan nacrt izjave koji ćemo tokom vikenda razmatrati na svojim različitim stranačkim organima. Za ponedjeljak u 15 sati zakazali smo da u NSRs potpišemo ovu izjavu i obratimo se javnosti povodom odredbi koje se ovdje navode – naveo je Dodik obraćajući se na konferenciji za novinare nakon sastanka.

    Istakao je da će nacrt izjave biti dostavljen predstavnicima političkih stranaka koje danas nisu bile ni prisutne na sastanku “kako bi i oni ocijenili da li to valja, i da priđu zajedno cijeloj koaliciji”.

    – Rs je odlučna da pitanje imovine neće biti razmatrano u Predstavničkom domu Parlamenta BiH jer bi to značilo da je titular imovine BiH, što nije tačno – ustvrdio je Dodik.

    Dodao je da će krajem iduće sedmice zakazati sjednicu NSRs kako bi donijeli odluku o povlačenju sudija iz Ustavnog suda BiH.

    – Da legitimišemo Ustavni sud koji ionako nema nikakvog rezona da više postoji i radi. U ponedjeljak ćemo se dogovoriti oko toga kada će biti zakazana sjednica NSRs. Želimo da iskažemo opredijeljenost Dejtonskom sporazumu, jer to je jedini način da ostane kakva-takva BiH – naglašava Dodik.

    Podsjetimo, u Ustavnom sudu BiH trenutno sjedi samo jedan sudija iz Republike Srpske. U pitanju je sudija Zlatko Knežević. Od  kraja prošle godine upražnjeno je mjesto sudije Miodraga Simovića koji je penzioniosan. Narodna skupština Republike Srpska do danas nije imenovala njegovog nasljednika. Istovremeno, Ustavnom sudu BiH nedostaje i jedan sudija iz Federacije BiH kojeg je imenuje Predstavnički dom FBiH. HDZ BiH u ovom trenutku izbjegava da preko Komisije za izbor i imenovanja izbjegava da pošalje prema Predstavničkom domu Parlamenta FBiH imena kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH.

    Za održavanje plenarne sjednice Ustavnog suda BiH potrebno je prisustvo pet od devet sudija. Čak i ako bi se sudija Knežević povukao, to ne bi promijenilo ništa, jer bi u Ustavnom sudu BiH, i bez jednog sudije iz Federacije bilo aktivno šestero sudija (troje iz FBiH i troje međunarodnih sudija).

    V.d. predsjednika SDS-a Milan Miličević kazao je da su interes Rs-a i državna imovina nešto najvažnije i da će dati najsnažniji odgovor iz Rs-a.

    – Јesmo opozicija, ali nikada nećemo biti opozicija Rs-u – poručio je Miličević.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Iscurilo im vrijeme… / BiH bez Mileta, Dragana i Bakira

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Priča je filmska – zašto ne, SFF je u punom jeku – no u kuloarima je sve češća i obično počinje ovako: Iscurilo im je vrijeme. Bolje obaviješteni se pozivaju na intervju dugogodišnjeg zastupnika u njemačkom Bundestagu Josipa Juratovića u Oslobođenju, u kome je najavio “kraj političkih etnobiznisa”, plastično ustvrdivši kako se Milorad Dodik “najviše eksponirao”, ali su i “vođe druga dva konstitutivna naroda, Bošnjaka i Hrvata, u sličnom problemu”, pa su sve trojica nervozna jer, parafraziram, postaju i svjesna da više neće odlučivati s obzirom da znaju da je došao kraj i šta ih čeka. Juratović je uvjeren da su najveće greške u prošlosti i pravljene tako “što su se neki osobni, privatni razgovori i dogovori vodili, što nije bilo dobro. To je samo stvaralo nepovjerenje prema međunarodnoj zajednici i mislim da se i ta era mora završiti”. Elaborirao je ovaj vrsni poznavatelj prilika na Balkanu silu datih i neispunjenih obećanja, ali i konstatirao kako se trojka koju čine Dodik, na čelu SNSD-a, te Dragan Čović i Bakir Izetbegović, lideri HDZ-a BiH i SDA, jedino slažu oko toga da se ne slažu. I to je zapravo suština agonije Bosne i Hercegovine u kojoj bi se mogle apotekarskom vagom mjeriti pojedinačne krivice, no jasno je da zajedničkim snagama nisu htjeli riješiti niti jedan problem, zbog čega smo već godinama svi taoci njihovih istrajnih svađa.

    Zaplivao na duplerici

    Zato smo danas u jednoj od najvećih postdejtonskih kriza, kojoj se kraj ne nazire. Doima se da je toga najsvjesniji Dragan Čović, koji se naprosto izgubio s političkih radara pa su ga njegovi omiljeni novinari kao slučajno presreli na Čabulji, gdje je planinario, i uz Trebižat, u kome je demonstrirao plivačke vještine. Tako je tobože opravdao političku šutnju i na Inzkove dopune Krivičnog zakona BiH – zabranu negiranja genocida – ali i dolazak novog visokog predstavnika u našu zemlju Christiana Schmidta, no baš su se zato na portalu Hercegovinainfo i šalili kako je “prvi puta otkako je na čelu HDZ-a zaplivao na duplerici jednih novina”. Dodik, pak, nemilice pliva uzvodno i iz dana u dan je sve više iza crvene linije na kojoj je godinama držao i opoziciju u RS-u, ali i svog prijatelja Čovića i vječnog oponenta Izetbegovića i podobar dio međunarodne zajednice. Mora mu se priznati da je uspio ogoliti i politiku Rusije i Kine u Bosni i Hercegovini i potpuno ih konfrontirati ostatku Vijeća za implementaciju mira u našoj zemlji. No, i samog sebe sa zvaničnim Beogradom iz koga srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić šalje sve jasnije poruke: on, naime, uopće nema dilema da će njemačka kancelarka na predstojećem susretu sa bivšim i aktuelnim visokim predstavnikom iskazati snažnu posvećenost rješavanjima problema u Bosni i Hercegovini i dati punu i nedvosmislenu podršku odlukama OHR-a. Za razliku od Dodika, čiji se napadi na Sjedinjene Američke Države intenziviraju (“Čim se Trump vrati, mi se otcjepljujemo”, jedna je od zabavnijih ali i blažih izjava), Vučić je State Departmentu zahvalan na kontinuiranoj podršci projektu Open Balkan i uopće ne dvoji da SAD razumiju suštinu problema u regiji.

    Ako je suditi po izjavama lidera, SDA baš i ne razumije o čemu je riječ. Dok zemlja i (bukvalno) gori, lider najjače bošnjačke partije smori se dajući izjave koje poslije mora objašnjavati. Radije bih umro nego da genocidaši zavladaju dijelom BiH, kazao je Izetbegović, pa nam poslije pričao da nisu krivi narodi, on nije mislio kako je rekao, ali je odmah potom optužio i proglasio odgovornim sve one koji glasaju za Dodika “jer podupiru takve politike, dakle, destruktivne, secesionističke, nazadne, šovinističke i tako dalje. Da oni koji glasaju za njega i u tome ga podupiru nose suodgovornost, za sve što se dešava, reći da su krivi samo političari, da nisu krivi narodi, odnosno birači u ovom slučaju, naprosto ne stoji, sukrivci su… Snose odgovornost, podržavaju loše, destruktivne politike. Politike koje ni njima ne donose dobro”. Kad je već tako, vrijedi pitati Izetbegovića jesu li glasači SDA, birači u ovom slučaju, sukrivci i nose li suodgovornost za politiku koju on vodi i čiji su rezultat ne samo korupcijske i ine afere već i federalna Vlada koja već odavno ne vlada, ekonomski kolaps koji kuca na vrata i beskrajna bitka oko hodžina jorgana na šta već odavno liče unutarbošnjački ratovi? Ako je njemu utjeha što je Republika Srpska duplo zaduženija od FBiH, što u RS-u žive najsiromašniji penzioneri u Evropi (a i plaće su 20 posto niže), neka priupita penzionere u Federaciji kako sastavljaju kraj s krajem i privredu kako opstaje. Izetbegović se – sve udarajući u patriotska prsa – jednako obračunava sa svojim političkim konkurentima, pa je cijela SDA puno više posvećena zatvaranju kadrovskih križaljki po kantonima nego Open Balkanu. A da se i ne pominje njegova potreba da svako malo ponovi kako “bošnjačka strana uporno prelazi preko koječega”, čime zapravo razotkriva svoje duboko uvjerenje da su Bošnjaci ti koji će u jednakopravnoj Bosni i Hercegovini određivati ko je kad i kako jednakopravniji.

    Interesi

    To temeljno nerazumijevanje demokratskih procesa i ljudskih prava nije, naravno, Izetbegovićev ekskluzivitet, ali jeste pokazatelj zašto je današnja Bosna i Hercegovina podijeljena po svim šavovima i vjerovatno najbolja ilustracija sistema spojenih posuda u kojem obitavaju trojica nacionalnih lidera. Čović je svojim HNS-om ukinuo pluralizam u hrvatskom biračkom tijelu (zato mu Željko Komšić i jeste crvena krpa), Dodik je na Inzkovom zakonu uspio vezati ruke opoziciji, a Izetbegović svojom probuđenom sviješću o građanskim afinitetima zapravo nastoji napraviti isto. Naravno, problem građanskih partija jeste nespremnost da pojedinačne interese i sujete stave u drugi plan, ali ako birači poslušaju Izetbegovića pa podijele krivicu za politiku SDA s njim, nije isključeno da zapušu i neki drugačiji, da ne kažem demokratičniji vjetrovi. Koji će mjeriti vrijeme političkim partijama po količini ispunjenih obećanja, a ne istrajnosti u njihovom neispunjavanju.

    Devet i po nedjelja Christiana Schmidta: Razapet između Evrope i Amerike

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Christian Schmidt je razapet. Jednu ruku mu drže Amerika i Velika Britanija, a drugu njegov Berlin i Evropska unija. U glavi mu je košmar. Jer nije lako, napisat će Abdulah Sidran, u isti zakon upakovati rasizam i ljudska prava. Presude i ljudska prava su na jednoj strani, a na drugoj pritisci iz Vašingtona i Londona koji, pak, žive u ubjeđenju da će “relaksirati bošnjačko-hrvatske odnose”, namećući zakon kojim će Mijo Krešić iz HDZ-a BiH biti legitiman, a njegov rođak Boris Krešić iz DF-a nelegitiman Hrvat.

    Nije više ni bitno što od sedam presuda međunarodnih i domaćih sudova dio Međunarodne zajednice namjerava provesti samo jednu, i to onu donesenu po zahtjevu HNS-ovog zvaničnika Bože Ljubića. Bitno je da Christian Schmidt ni sam više ne zna šta govori i šta želi.
    Na sastanku sa liderima političkih partija iz Sarajeva je rekao da im daje rok od šest sedmica da postignu dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH. Sada se, pak, tih šest sedmica može pretvoriti u “devet i po nedjelja”, jer je visokog predstavnika, osim trajne zbunjenosti, u međuvremenu (u Goraždu) obuzelo i “ludilo”. Pa nas u narednih devet i po nedjelja očekuje bitka između “ludog” i zbunjenog Christiana Schmidta. Koji do podne misli jedno, a od podne drugo.
    Visoki predstavnik, prosto, ne zna donositi odluke. I ne zna funkcionisati pod pritiskom. Svoje greške nikad ne priznaje.
    Evo, recimo, kada je u avgustu prošle godine Christian Schmidt upitan da li će se odreći odličja “Red Ante Starčevića”, kojeg dijeli sa ratnim zločincima Jadrankom Prlićem i Dariom Kordićem, visoki je predstavnik dao neočekivan odgovor.

    “Neka njima oduzmu odličja”, reći će Schmidt, odbijajući tako da izađe iz reda u kojem su dvojica pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
    Schmidt je, objavljivali smo već nekoliko puta na Istraga.ba, sklon donošenju odluka kojima minimizira zločine.

    Najveći skandal, kasnije zataškan, bio je  2007. godine, kada je Christian Schmidt kao državni sekretar za odbranu pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.

    Njemački magazin Kontraste, tada je pisao da njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.

    Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.

    Mölders je, kako piše dalje magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.

    Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.

    Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.

    Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećujući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.

    Strajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.

    Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.

    Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne.

    Sa opasnih tvrdnji, Schmidt je prešao na opasne materije, pa je, tako, 2017. godine, kao ministar poljoprivrede odobrio korištenje zabranjenih pesticida. Evo kako je ugledni Politico izvijestio o tom slučaju.

    “Njemački ministar poljoprivrede Christian Schmist rekao je da je djelovao samostalno kada je, bez konsultacija sa kancelarkom Angelom Merkel naredio dužnosnicima da glasaju za upotrebu kontroverznog glisofata protiv korova”, objavio je 2017. godine Politico.

    Ova odluka izazvala je brojne reakcije u Njemačkoj, a Schmidt je opet pokazao da ne zna donositi odluke.

    Nakon što je došao u Bosnu i Hercegovinu, Scmhdit je “legitimitet”, umjesto u Bosni i Hercegovini, tražio po beogradakim kancelarijama i sajmovima Aleksandra Vučića. A onda je došao na ideju da se pozabavi i legitimnim predstavljanjem, ispravljajući, kako kaže hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman, “nepravdu svojih prethodnika”. Kada je upozoren da on, zapravo, produbljuje postojeću nepravdu, Christian Schmidt se predomislio i, barem privremeno, Amerikancima rekao – NEIN. Sada, pak, tvrdi da ništa nije najavljivao. No, svoje frustracije ne može sakriti. Umjesto visokog predstavnika, postao je komunalni radnik koji urla – “SMEĆE”. Jer je, zaboga, “sit svega”. Dakle, Christian sit!

    Izmjene Poslovnika i Ustavni sud BiH: Izborom Marina Vukoje Trojka potvrđuje Dodikovog četvrtog delegata!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bude li tokom decembra Marin Vukoja izabran za sudiju Ustavnog suda BiH, Milorad Dodik i njegov SNSD će dobiti potvrdu četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. To će značiti da SNSD do kraja 2026. godine neće moći biti izbačen iz vlasti na nivou BiH, bez obzira na to šta se dešavalo u koaliciji Trojka-HDZ-SNSD.

    Podsjetimo, na julskoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH nije mogla biti donesena po apelaciji PDP-a (“AP-81-23 (Partija demokratskog progresa – PDP)”, kojom je traženo poništenje odluke Suda BiH koji je ranije presudio da onaj “sporni” listić kojeg je CIK priznao ne može biti priznat zbog čega je SNSD dobio četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, odluka nije donesena. Četvero sudija Ustavnog suda BiH bilo je za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je njih troje bilo – protiv. Kako je za donošenje odluke bilo potrebno pet glasova, Ustavni sud BiH nije mogao donijeti odluku u ovom predmetu, pa je sve odloženo za neku od narednih sjednicu Ustavnog suda BiH. Mođutim, četiri mjeseca od julske Ustavni sud više nije razmatrao apelaciju PDP-a.

    Da ukratko pojasnimo o čemu se radi. Narodna skupština RS bira pet delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. S obzirom na način odlučivanja u Domu naroda PS BiH (entitetsko glasanje) najmanje dvoje od petero delegata iz Kluba Srba moralo bi podržati (odnosno – ne biti protiv) određenu odluku da bi ona bila usvojena. Upravo zbog toga je SNSD nastojao dobiti četiri delegata u Klubu Srba kako bi imao kontrolni mehanizam prilikom donošenja odluka na nivou BiH. Recimo, da bi Vijeće ministara BiH ili neki ministar bio smijenjen, za odluku o smjeni mora glasati većina zastupnika u Predstavničkom domu, te većina (osam) delegata u Domu naroda, s tim da u oba slučaja mora postojati entitetska većina. Opozicija iz RS-a u Predstavničkom domu PS BiH ima pet zastupnika, što je entitetska većina, dok u Domu naroda sve ovisi o “četvrtom” SNSD-ovom delegatu.

    Podsjećamo, prilikom glasanja u Narodnoj skupštini RS, dvije liste, prva SNSD-ova, a druga PDP-ova, imale su po 12 glasova. Međutim, Izborna komisija NSRS koja je provodila izbor delegata za Dom naroda proglasila nevažećim jedan listić koji je bio u korist liste PDP-a koju je nosio Nenad Vuković. Nakon proglašavanja tog listića nevažećim, Vuković je pao na jedanaest glasova, dok je Snježana Novaković-Bursać  iz SNSD-a ostala na dvanaest glasova.

    Uslijedila je, potom, žalba CIK-u čiji su članovi, na sjednici održanoj 5. decembra prošle godine, po službenoj dužnosti utvrdili da je listić važeći. Nakon toga, SNSD je uputio žalbu Sudu BiH. Sud BiH je, potom, uvažio žalbu SNSD-a nalažući CIK-u ponovno odlučivanje. CIK je, potom, ponovo odlučio da je listić važeći. SNSD je opet uputio žalbu Apelacionom odjeljenju Suda BiH koje je, na kraju, poništilo odluku CIK-a i naložilo da se donese odluka o poništavanju spornog listića. SNSD je tako dobio četvrtog delegata u Klubu Srba, dok je opozicija ostala na jednom delegatu. Zahvaljujući tom delegatu, Milorad Dodik danas ima kontrolni paket prilikom donošenja odluka u Domu naroda PS BiH.

    Opozicioni PDP je, nakon svega, uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, ali odluka, rekosmo, nije mogla biti donesena jer je četvero sudija bilo za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je troje sudija, među kojima je i predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, bilo za odbijanje apelacije.

    ada je omjer 4:3, odluka ne može biti donesena, osim ako predsjednik Ustavnog suda BiH nije u grupi od četvero sudija.

    “Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke učestvuje manje od ukupnog broja od devet sudija, i to zbog razloga navedenih u članu 90 stav (1) ili članu 98 ovih pravila, kao i kada nisu izabrane sve sudije, ili kada je sudija/sudije u dužem periodu, zbog bolesti, spriječen da vrši svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudija ne glasa identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, u slučaju iz člana 98 odlučivanje o toj odluci će se odložiti za jednu od narednih sjednica ali ne duže od šest mjeseci, a ako se ista situacija nakon isteka tog roka ponovi, glas predsjednika Ustavnog suda, odnosno sudije koji ga zamjenjuje, računa se dvostruko”, piše u Pravilima Ustavnog suda BiH.

    Dakle, da bi dupli glas predsjednice Ustavnog suda BiH imao svrhu, ona mora biti na strani četvero sudija (pod uslovom da Sud nije popunjen). Na posljednjoj plenarnoj sjednici, Valerija Galić je bila na strani troje sudija koji su željeli odbiti apelaciju PDP-a.

    Upravo zbog toga je bitan izbor novog sudije iz Federacije BiH. Ukoliko bi Predstavnički dom FBiH, nadležan za imenovanje sudija iz Federacije BiH, imenovao Marina Vukoju, on bi, s obzirom na veze HDZ-a i SNSD-a, bio na strani Valerije Galić. U tom bi slučaju omjer bio 4:4. predsjednica Galić bi mogla upotrijebiti dupli glas čime bi apelacija PDP-a zvanično bila odbijena, a Dodikov delegat potvrđen.

    Sve je, dakle, u rukama Trojke. Za narednu sedmicu zakazana je sjednica Predstavničkog doma FBIH na kojoj bi trebale biti razmatrane izmjene Poslovnika. Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Mrina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.

    1...139140141...194Stranica 140 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj