Istaknuto

Istaknute objave

Sve o sukobima u NiP-u: Konaković se okreće Zvizdiću i Čamparama kako bi oslabio ulogu Kemala Ademovića!

U četvrtak oko podne, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković ušao je u zgradu FUP-a. Istovremeno, u istu je zgradu ušao i državni tužilac Dubravko Čampara. Službeno, Konaković je bio u OSA-i, a Čampara u FUP-u. No, Konaković posljednjih sedmica svoje postupke intenzivno koordinira sa porodicom Čampara. Razlog – nezadovoljstvo politikom koju provodi prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović.

Već smo pisali da u NiP-u već dugo tinja sukob između grupacije okupljene oko prvog zamjenika Kemala Ademovića i članova NiP-a okupljenih oko drugog zamjenika predsjednika Stranke Denisa Zvizdića. Predsjednik NIP-a uspijevao je sve do sada držati po kontrolom ovaj sukob, ali nakon što je Općinska organizacija NiP-a Centar pokrenula pitanje smjene načelnika Općine Centar Srđana Mandića (Naša stranka), Konaković se okrenuo Zvizdiću i Čamparama. Na Konakovićevoj strani, odnosno n strani Čampara i Zvizdića u ovom je trenutku načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur, dok predsjednik Kantonalnog odbora NiP-a Elvedin Okerić pripada stranačkoj strukturi Kemala Ademovića.

Kemal Ademović i Elvedin Okerić

Sve je krenulo zbog sigurnosnog sektora. Zvizdićeva struktura kojoj pripadaju njegovi rođaci Čampara (Aljoša i Dubravko) uspjela je dobiti samo pozicije u FUP-u. Sva druga mjesta u sigurnosnom sektoru su izgubili.

Sukob oko OSA-e: Ademović pobijedio Čampare

Sve je počelo sa izborom direktora OSA-e. Aljoša Čampara i njegova stranačka struktura namjeravala je na poziciju prvog čovjeka Obavještajno-sigurnosne agencije postaviti Mirsada Crnovršanina, dugogodišnjeg stručnog saradnika državnog tužioca Dubravka Čampare koji je u međuvremenu osnovao advokatsku kancelariju u kojoj zajedno radi sa Dubravkovom suprugom Maidom Čampara. No, Ademović je uspio pobijediti Zvizdića i Čamparu pa je za direktora OSA-e imenovan Almir Džuvo.

“Džuvo nije prijedlog nijedne strane za direktora OSA-e i nije opcija”, rekao je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković 13. januara ove godine.

Dva mjeseca kasnije, Džuvo je imenovan za direktora.

Bitka za DKPT – Ademović pobijedio Čampare

Slična situacija je bila i sa imenovanjem direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Zvizdići i Čampare su na poziciju direktora namjeravali instalirati Mustafu Selmanovića, kućnog prijatelja porodice Čampara. Ademović je ovu poziciju ranije obećao tadašnjem šefu Specijalne jedinice SIPA-e Enesu Kariću. Čampare su preko HDZ-a pokušale opstruirati Karićevo imenovanje, ali je, na kraju, za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela imenovan – Enes Karić. Selmanović je ostao šef Specijalne jedinice Federalne uprave policije gdje su Čampare uspjele za v.d. direktora instalirati Vahidina Munjića.

Bitka za MUP KS: Ademović pobijedio Čampare

Treća unutarstranačka bitka između Čampara i Kemala Ademovića vođena je za poziciju komesara MUP-a Kantona Sarajevo.

Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.

Nusret Selimović, Nermin Muzur i Aljoša Čampara

“Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.

Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.

Sastanak u Konjicu: Zvizdić nije pozvan

Posljednjeg dana juna ove godine u Konjicu su lideri Trojke održali sastanak sa predsjednicima SNSD-a i HDZ-a, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Delegaciju NiP-a predvodio je predsjednik stranke Elmedin Konaković, dok članovi stranačke delegacije bili Kemal Ademović i Mia Karamehić-Abazović.

Delegacija NiP-a u Konjicu: Nema mjesta za Zvizdića

Iako je član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na sastanak na kojem se govorilo o državnim pitanjima nije pozvan Denis Zvizdić, što je dodatno ojačalo nezadovoljstvo Zvizdićeve strukture. Konaković je, naime, na taj sastanak došao s mora, a Zvizdić je, prema informacijama Istrage, svojim najbližim saradnicima kazao da se za te sastanke “mora pripremati, a ne dolaziti s plaže”.

Smjena Srđana Mandića

I, na kraju, sukobi u NiP-u su eskalirali inicijativom za smjenu načelnika Općine Centar Srđana Mandića, kadra Naše stanke koja je koalicijski partner NiP-a. Smjenu je inicirao Jasmin Ademović, sin prvog zamjenika predsjednika NiP-a Kemala Ademovića. Elmedin Konaković je otvoreno kazao da je protiv izglasavanja opoziva, ali Općinska organizacija NiP-a Centar neće odustati. Konaković je, prema informacijama Istrage, kazao da bi sutaciju trebao “smiriti” predsjednik KO NiP-a Elvedin Okerić. No, Okerić pripada Ademovićevoj strukturi. Čampare i Zvizdić su, kako saznajemo, pokušali uvjeriti Konakovića da raspusti Općinski odbor u Centru i uvede Povjereništvo. Konaković je, međutim odustao od te ideje, jer bi, u tom slučaju, Ademović mogao smijeniti Vladu Kantona Sarajevo, s obzirom da kontroliše pola Kluba NiP-a u Skupštini KS. Sada predsjednik NiP-a pokušava u Kantonalnom odboru NiP-a ojačati svoju strukturu, pa tako predlaže da se u KO ojača uloga načelnika Općine Ilidža Nermina Muzura koji je već mjesecima u otvorenom sukobu sa prvim zamjenikom predsjednika NiP-a Kemalom Ademovićem.

Kako bi se oslabila uloga Kemala Ademovića u NiP-u, dio struktura te stranke, kako saznajemo, pokušava ponovo u Tužilaštvu Bih aktivirati slučaj ubistva Nedžada Ugljena, drugog čovjeka nekadašnje obavještajne službe AID.

Agresija i propaganda: Kada Sarajevo bude spremno zaustaviti srpsku propagandu, imat će priliku odbraniti BiH od specijalnog rata koji vodi Srbija

Kada je počela ruska agresija na Ukrajinu Evropska unija, ali i zemlje izvan nje počele su ukidati tv, radio i internet kanale komunikacije preko kojih je režim Vladimira Putina provodio propaganda za ostvarenje svojih ciljeva.

I najveći broj tih kanala komunikacije je ograničen ili ukinut. Zašto? Zato što je propaganda po definiciji Gartha S. Jowetta i Victorije O'Donnell: “Namjeran, sistematski pokušaj oblikovanja percepcije, manipulacije spoznajama i direktnog ponašanja kako bi se postigao odgovor koji potpomaže željenu namjeru propagandista. Drugim riječima, propaganda je sistemska metoda manipulacije i prilično je uspješna”.

Putinova propaganda snažno je ograničena sinhroniziranim djelovanjem zapadnih zemalja koje su stale na stranu napadnute Ukrajine.

U Bosni i Hercegovini, koja je od odluke o nezavisnosti pod kontinuiranom agresijom s više strana, o propagandnom djelovanju se malo vodi računa. A propaganda je zapravo ključno oružje politika koje su zamijenile oružja i oruđa i nastavile na uništavanju nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Propaganda uz obavještajni sektor je ključan dio specijalnog rata koji Srbija i danas vodi protiv naše države. Ta propaganda koristi apsolutno sve komunikacijske modele i ne biva niko ko bi i predložio njeno blokiranje.

Od trash programa poput rijalitija, pjevačkih takmičenja do emisija koje imaju samo jednu svrhu – kontinuirano propagirati argumente srpske politike kako bi nas u Bosni i Hercegovini navikli da je to tako. Emisije poput Ćirilice možda su najbolji dokaz takvog oblika propagande, a lažno umjetničko smeće žutila i jet seta je samo nadopuna za uspavljivanje.

Već smo navikli da su nazovi probosanski intelektualci zaspali između dva sloja svojih novčanika, ali je potpuno nejasno da se ostatak probosanskog bloka apsolutno ne zanima za propagandno djelovanje Srbije.

Jer, SANU je dao jasne upute kako da politički lideri Srbije i entiteta Rs djeluju u pravcu negiranja Bosne i Hercegovine, njenog postojanja, zločina počinjenih u našoj državi… I srpska politika se apsolutno pridržava toga.

No, to ne bi imalo efekta da Sarajevo nije dopustilo preuzimanje medijskog prostora od strane naših komšija i susjeda. S obzirom da javni radio – televizijski servisi moraju biti ustrojeni po retardiranoj konstitutivnosti pa dnevnik vode žrtva genocida i ljubiteljica onih koji su počinili genocid, jasno je da što se “državnih” televizija tiče tu i nismo imali neku šansu.

Nije mi jasno kako smo dozvolili da nam u Sarajevu, ali i cijeloj državi ključnu medijsku riječ drže mediji sa sjedištem u Srbiji ili Hrvatskoj. Ono što su nam predstavljali kao zapadnjačko, zapravo je srpsko-hrvatsko i savršeno služi metodama specijalnog rata i propagande.

S druge strane primjetan je trend medijskih disidenata koji bježe od režima u Rs i onda djeluju u Sarajevu donoseći nam ekskluzive protiv stranaka koje svojim djelovanjem ne djeluju na razbijanju države. Ako je već u Rs režim, zašto ti medijski disidenti i zapadnjački mediji ne sjednu u Banjaluku i ne ruše režim. Iz Sarajeva ga neće srušiti.

Ali, prije će biti da oni zapravo žele opteretiti Sarajevo lažnim rušenjem režima, dok režim uz pomoć Beograda i Zagreba podriva Bosnu i Hercegovinu i sve je bliži da uspije. Svojevrsna mrena koju nam taj medijski splet disidenata i stranih medija navlači na oči, mogao bi nas koštati opstanka. I svi oni koji kažu da je to demokratija ili lažu ili su američki plaćenici.

Demokratija nema veze s propagiranjem tri istine. Jer, istine ne mogu biti tri, osim tamo gdje se zapravo želi ubiti stvarna istina narativom druge dvije istine. Sve je to propaganda iz operacije specijalnog rata koju Srbija prvenstveno, uz nadovezivanje Hrvatske provodi protiv Bosne i Hercegovine.

I potpuno je u pravu član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kada definiše devet strategija kojom se susjedi i domaći izdajnici bore protiv BiH. A te strategije su ključne tačke specijalnog rata i sve prolaze kroz kanale za propagandu.

Stoga, bez obzira što znamo šta nas i zašto napada, nećemo se znati ni moći odbraniti dok ne zaustavimo propagandu. Baš kao što su vrhunski zapadni stratezi kao prvi potez nakon ruske agresije na Ukrajinu onemogućili propagandu Kremlja! Sankcije i sve druge represivne mjere došle su kasnije.

Mi u Bosni i Hercegovini moramo pronaći inostrane partnere, stvarne partnere, koji će nam pomoći da zaustavimo propagandu hegemonističkih težnji Beograda i Zagreba. I to neće moći bez ozbiljne društveno – političke borbe.

Ali, ukoliko tu bitku dobijemo, nastavak hibridnog ili specijalnog rata dočekat ćemo sa puno većim šansama za konačnu odbranu i oslobađanje Bosne i Hercegovine!

(NAP)

Da im prođe utorak: Od masakra u Beogradu do dana žalosti u BiH prošlo je 48 sati, od masakra u Gradačcu do dana žalosti u oba entiteta proći će skoro pet dana!

Ekskluzivno je, jer i on i medij u kojem se oglašava drugačije ne znaju, Elmedin Konaković prije tri dana za N1 najavio da će ponedjeljak vjerovatno biti dan žalosti u BiH. I, evo, dođe i skoro prođe ponedjeljak, ali nigdje u BiH, osim u Gradačcu i Tuzlanskom kantonu se ne žali. Žalost nastupa tek kad prođe – utorak.

Zašto? Trojkašima zbog SFF-a, HDZ-ovcima zbog Velike Gospe i večerašnjeg spektakla Petra Graše srijeda je “idealan dan” za žaljenje gradačačkih žrtava koje su danas ukopane. SNSD-ovcima nije bitno kada se, uopće, žali. Bitno je da se i u toj žalosti podrivaju institucije BiH.

Danas je u Gradačcu klanjana dženaza Nizami Hećimović. Tu nesretnu ženu koja je od države tražila zaštitu koju nije dobila, prošlog je petka ubio njen nevjenčani suprug. Tog istog dana Sarajevo nije žalilo. Naprotiv, slavilo je početak “najvažnijeg filmskog festivala u ovom dijelu Evrope”.

Nizama Hećimović ne pripada onima koji diktiraju “društveno ponašanje”. Irma Baralija nije sjekla kosu u znak solidarnosti sa zlostavljanim ženama u BiH. Sabina Ćudić nije tvitala ništa pa se neće morati pozivati na imunitet. Irfan Čenigć se hvalio fotografijama sa crvenog tepiha, a federalni premijer Nermin Nikšić nije pisao potresne ispovijesti na društvenim mrežama. Jer reflektori ispred sarajevskog Narodnog pozorišta ne bacaju dalje od Titove ulice. I kantonalni sarajevski premijer Nihad Uk pokazao je koliko je, zapravo, politički neuk. Zajedno sa svojim stranačkim šefom Edinom For(t)om koji je protekle dane bez žalosti proveo zaljubljeno gledajući u svoje stare fotografije.

Od masakra u školi u Beogradu do dana žalosti u cijeloj  BiH prošlo je nepunih 48 sati. Od masakra u Gradačcu do dana žalosti u oba bh. entiteta proći će skoro pet dana.

“Da mi prođe utorak”, pjevat će Petar Grašo u ponedjeljak (večeras) na “humanitarnom spektaklu” u Šujici.

Tu će biti Reprezentacija svećenika Hrvatske, veterana NK Šujice i naravno Humane zvijezde Hrvatske čiji sastav se svaki dan nadopunjuje zanimljivim imenima. Onda u utorak ide Velika Gospa. Zato Borjana Krišto i drugi HDZ-ovi kadrovi nisu dopustili da Vijeće ministara i Vlada Federacije BiH dan žalosti proglase prije srijede.

Vijeće ministara BiH na kraju, eto, neće učiniti ništa. Republika Srpska je proglasila dan žalosti zbog Gradačca i pozvala, pazite sada, Vladu Federacije da učini isto. Nije, dakle, Miloradu Dodiku i njegovim stranačkim poslušnicima bitna žrtva. Bitno je rušenje institucija Bosne i Hercegovine.

Danas je dan žalosti u Gradačcu i Tuzlanskom kantonu. Danas će biti ukupana Nizama Hećimović i druge žrtve (samo)ubice Nermina Sulejmanovića. Danas se ne žali u Sarajevu. U Sarajevu se šeta crvenim tepihom. Danas se ne žali u Hercegovini. Dolje je Grašo piva. Danas se ne žali u Republici Srpskoj. Tamo se kuju planovi za rušenje države.

Zamislite državu u kojoj ministar vanjskih poslova reaguje na tragediju u Gradačcu hvaleći se da je “znao za događaj prije nego što je objavljen u medijima”. Nemojte zamišljati. Pogledajte Elmedina Konakovića. Njemu je, dakle, bitno kada je on saznao za događaj. Nije mu bitno da li je išta poduzeo, jer on se nametnuo ka vrhovni autoritet i za vanjske i unutrašnje poslove.

I, ako ćemo realno, nije ovdje uopće bitno hoće li država dan ili dva žaliti za Nizamom Hećimović. Bitno je šta će država poduzeti da više niko i nikada ne mora žaliti zbog femicida.

Život i smrt ubice Nermina Sulejmanovića: USKOK ga hapsio zbog krijumčarenja marihuane, pružao utočište pripadnicima Čepinske skupine i radio za kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića koja je imala sobu za mučenje!

Noć prije nego što će Nermin Sulejmanović započeti svoj krvavi pohod, na području Brčko distrikta su zapaljena dva skupocjena automobila. Oba su bila u vlasništvu Elvira Kuduzovića, vođe najopasnije kriminalne organizacije iz Gradačca. Upravo za Kuduzovićevu mafijašku organizaciju radio je ubica Sulejmanović. Posljednji veći posao za Elvira Kuduzovića Sulejmanović je odradio prije petnaestak dana prije masakra u Gradačcu. Oteli su jedan BMW mladiću iz Posavine (ime poznato redakciji Istrage) koji je je bio na kamati kod Elvira Kuduzovića.

No, ono što je donekle remetilo odnose Kuduzovića i Sulejmanovića bilo je Nerminovo uvjerenje da je njegova nevjenčana supruga Nizama Hećimović ranije bila u ljubavnoj vezi sa njegovim šefom – Elvirom Kuduzovićem.

Stoga istražni organi sumnjaju da bi paljevina Kuduzovićevih automobila mogla imate veze sa Nerminom Sulejmanovićem i masakrom koji je uslijedio.

Ubica Sulejmanović je, rekosmo, bio povezan sa glavnim mafijaškim bosom iz Gradačca Elvirom Kuduzovićem čiji je veći dio grupe “pao” 2013. godine. U optužnici protiv Elvira Kuduzovića njegovog brata Alena, zatim Reše Kuduzovića, Emira Ademovića, Marka Šokčevića, Amera Emića  Ismara Kapetanovića, Emira Delića i Elvedina Mašića je navedeno da su u periodu od 2006. do 2013. organizovali grupu koja je počinila više iznuda, zelenaštava, prevara, teških krađa, držanja oružja i drugih krivičnih djela. Optuženi Emir Ademović je bio pripadnik MUP-a Tuzlanskog kantona. On je blisko sarađivao sa kriminalnom grupom Elvira Kuduzovića zbog čega je, na kraju, i osuđen za krivično djelo – odavanje službene tajne i zloupotrebu položaja. Alen Kuduzović,  brat Elvira Kuduzovića se nagodio sa Tužilaštvom TK i dobio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca. No, umjesto i zatvor, on je pobjegao u Hrvatsku. Upravo u Hrvatskoj dolazi do izražaja veza Kuduzović-Sulejmanović.

Akcija Nikita – ubica Sulejmanović hapšen u Hrvatskoj

Zajedno sa Alenom Kuduzovićem, bratom Elvira Kuduzovića, masovni ubica iz Gradačca Nermin Sulejmanović hapšen je u Hrvatskoj u okviru akcije Nikita. Njih dvojica su, naime, bili dio kriminalne grupacije koja je iz Albanije do Hrvatske (uhapšeni kod Primoštena) prebacili 806 kilograma marihuane. Sulejmanović je, zajedno sa Kuduzovićem, bio zadužen za istovar droge koja je brodom  ‘Poslušan’ 2014. godine prebačena u Hrvatsku. Vođa te kriminalne grupe bio je bh. državljanin Nikola Stojanović. Sulejmavić je priznao krivicu i nakon okončanja postupka vratio se u BiH gdje nastavlja raditi za kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića.

Sobą za mučenje

Kada su pripadici policijske prije deset godina proveli akciju “Butik”, i razbili kriminalnu grupu Elvira Kuduzovića, u njegovoj je kući, pored privatne teretane, pronađena je soba za mučenje. Tu je, prema informacijama Istrage, povremeno bio angažiran ubica Nermin Sulejmanović.

“Nije mi prvi put da ubijem”, reći će Sulejmanović u jednom od obraćanja tokom svoh ubilačkoh pohoda.

Koga je to, prije petka, ubio Sulejmanović, jer nikada nije procesuiran za ubistvo?

Nermin Sulejmanović je osuđen za pokušaj ubistva u Gradačcu. Naime, on je, u saradnji sa Elvirom Kuduzovićem i njegovom porodicom 2005. godine metalnom šipkom pretukao jednog radnika (E.Dž) u Gradačcu, za šta je osuđen na pet i po godina zatvora. Kuduzović i drugi organizatori su tada pobjegli u Mađarsku i nisu procesuirsani.

Sulejmanovićeve veze sa Čepinskom skupinom  

“Sedam osoba, među kojima je i Dragan Baković Bambur iz Čepina uhićeni su u zajedničkoj akciji USKOK-a i policije kodnog naziva Lignja. Sumnjiče se za udruživanje u grupu u sklopu koje su počinili općeopasnu radnju te za pomaganje počinitelju nakon počinjenja djela. Konkretnije, sumnjiči ih se za palež vikendice Radovana Ortynskog, bivšeg glavnog državnog odvjetnika”, glasila je vijest objavljena 2018. godine u hrvatskim medijima.

Vikendica državnog odvjetnika Ortynskog koja se nalazila u Postirama na Braču zapaljena je u aprilu 2017. godine. Na mjestu paljevine pronađena je krv i policija je posumnjala da je jedan od napadača zadobio povrede. Kasnije će se utvrditi da je to bio Milan B., koji je zadobio teške opekotine. On je, prema informacijama hrvatske policije objavljenim u tamošnjim medijima, prebačen u BiH, gdje se liječio. Nakon toga je prebačen u Njemačku.

Prema informacijama Istrage, tokom skrivanja u BiH o Milanu B. su se brinuli članovi grupe Elvira Kuduzovića među kojima je bio i ubica Nermin Sulejmanović.

Forto dao ugovor firmi Konakovićevog kuma: Foto Artu Gordana Memije 210 hiljada KM iz državnog budžeta za pripremu i organizaciju “digitalnog samita”

“Gordan Memija je moj prijatelj.Dugo se znamo i iskreno ga kao prijatelja volim. Uvijek spreman pomoći ljudima, mnogo ga ljudi u Sarajevu poznaje”, objavio je prije dvije godine predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković.

U međuvremenu Elmedin Konaković je postao ministar vanjskih poslova BiH, a njegov koalicijski partner Edin Forto – ministar komunikacija i prometa BiH. Šest mjeseci nakon stupanja Forte i Konakovića na funkcije, “prijatelj i kum” Gordan Memija je nagrađen. Njegova firma Foto Art dobila je posao vrijedan 210 hiljada maraka.

“Private se Ponuda od 31. jula 2023. godine i ugovor za nabavku iz Aneksa II Zakona o javnim nabavkama – usluge organiziranja događanja – pripreme organizacije događaja Digitalnog samita Zapadnog Balkana 2023. godine za potrebe Ministarstva komunikacija i prometa BiH dodjeljuje se ponuđaču FOTO ART kao jedinom kvalifikovanom ponuđaču sa ponuđenom cijenom iz ponude za ukupni iznos ugovora do 210 hiljada KM”,. navedeno je u doluci koju je 7. avgusta potpisao ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto.

Na javni poziv prijavile su se tri kompanije – Via Media, Mita Group i Foto Art. Via Media i Mita Groupm su diskvalifikovani jer nisu dostavili potvrde nadležnih sudova da nisu osuđivani za organizirani kriminal i pranje novca. Za razliku od njih tu potvrdu je dostavio Foto Art čijeg je vlasnika Gordana Memiju Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavljivala za pranje novca, ali je Tužilaštvo BiH nakon nekoliko godina “obustvila istragu”.

Inače, Memija je hapšen i po nalogu Tužilaštva ZDK, ali je u ta istraga naprasno obustavljena.

Godan Memija je, podsjećamo, bio čovjek koji je 2016. godine na sarajevskom aerodromu dočekao Edina Gačanina Tita, vođu jednog od najmoćnijih narko kartela na svijetu.

“I opet bih ga dočekao”, kazao je nedavno Memija na saslušanju u Općinskom sudu u Sarajevu.

“Tito”. To je nadimak Edina Gačanina, vođe moćnog narko kartela kojeg istražuju DEA, holandska policija, SIPA i pravosuđe Perua. U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presuda iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje živi i njegova majka, prijateljica Gordana Memije. Prema dokumentima Istraga.ba, Gačanin je u Sarajevu boravio u septembru 2016. godine.

Izvještaj FUP-a o Gačaninovom boravku u Sarajevu

Na sarajevski aerodrom je sletio 15. septembra gdje ga je dočekao Gordan Memija. Memija je tada iznajmio dva automobila u ASA Rentu, a policijskom istragom je utvrđeno da je Tito spavao u Hotelu Bristol. Također je utvrđeno da su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović kućni prijatelj ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH – Aljoše Čampare. Tokom boravka Edina Gačaninina u Sarajevu, dogovorena je i donacija opreme za FUP, a sve je realizovano preko ministra Aljoše Čampare koji je dobio jedan komplet opreme, što je utvrđeno i istragom Federalne uprave policije.

Kantonalni zastupnik iz Sarajeva i delegat u Domu naroda FBiH ima novu funkciju: Damir Marjanović imenovan za direktora zagrebačkog Instituta za antropologiju čiji je osnivač Ministarstvo znanosti Hrvatske!

Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i predsjednik stranke Za nove generacije Damir Marjanović imenovan je za direktora Instituta za antropologiju Zagreb čiji je osnivač Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Tako je predsjednik stranke koja egzistira u Sarajevu, a koji obavlja dužnosti zastupnika u Skupštini KS i delegata u Domu naroda Parlamenta Federaciji postao službenik Vlade Republike Hrvatske.

“Imenuje se dr. sc. Damir Marjanović za Ravnatelja Instituta za antropologiju za razdoblje od 01.9.2023. g. do 31.8.2027. g. Natječaj za izbor Ravnatelja/ice Instituta na mandat od četiri godine, objavljen je dana 22. veljače 2023. godine u Narodnim novinama”, objavljeno je u odluci o imenovanju.

Prema Statutu, Institut za antrolopogiju je javni znanstveni institut Republike Hrvatske, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Odluka o imenovanju Damira Marjanovića donesena je 14. jula ove godine. Upravo u tom periodu Marjanović je započeo pregovore o rekonstrukciji Vlade Kantona Sarajevo, odnosno pregovore o izbacivanju Stranke za BiH iz kantonalne Vlade. Iako je bio jedini zastupnik ZNG-a, Marjanoviću se početkom jula pridružio Redžo Lemezan, bivši zastupnik Naše stranke čiji je član ranije bio i novoimenovani direktor Instituta za antropologiju u Zagrebu. Osim Lemezana, Marjanoviću se pridružila i Admela Hodžić koja je, prethodno, napustila Stranku za BiH. Dakle, Lemezan i Hodžić su napustili vladajuću Našu stranku i Stranku za BiH, da bi zajedno sa Marjanovićem započeli pregovore sa strankama Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) o izbacivanju SBiH-a iz Vlade KS. A Stranka za BiH postala “suvišna” nakon što je rukovodstvo te partije odlučilo da neće koalirati sa Trojkom i HDZ-om na nivou Federacije BiH ukoliko OHR nametne kratkoročno rješenje kojim će biti obezvrijeđena uloga potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.

Kako su proruski propagandisti dobijali prostor kod “profesionalca”: Amir (su)Zukić između Z1 i N1

Da više gleda program koji uređuje, a manje svoje šiške i Konakovićeve suze, Amir Zukić bi vidio da je 72 sata prije početka ruske agresije na Ukrajinu njegova N1 objavila i sponzorisala anketu provedenu u Banjoj Luci pod naslovom: Rusija nikad nikoga nije napala. 

I gle čuda, tri dana poslije Rusija je napala Ukrajinu.

Istog dana kada su “beskompromisni” Zukićevi borci za istinu, narod i pravdu pripremali banjalučku anketu o “krizi u Ukrajini”, u programu N1 televizije pojavio se Dane Čanković, proruski aktivista iz Banje Luke i vođa pokreta “Izbor je naš”.

Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod“, glasio je naslov objavljen na portalu Z1, oprostite – N1 televizije.

Ali Amir Zukić to nije vidio. On je pratio komentare anonimnih botova na društvenim mrežama čekajući svoje ime u negativnom kontekstu kako bi odmah zatražio zaštitu “profesionalnih udruženja”, SIPA-e i SOA-e.

Uznemirilo ga, kaže Zukić, to što sam na Istraga.ba, napisao da N1 podsjeća na Z1 čime sam ga doveo u vezu sa Rusima. I u prijavi je nedosljedan. U kolumni se to Z1 odnosilo i na Ruse i na Zagreb, u čije ime, svako malo, na N1-Z1 govori Željana Zovko.

Ne znam, evo, nije Istraga.ba nikad objavila kartu Ukrajine prema kojoj je poluotokom Krim pripojen Rusiji. N1 je objavila i uklonila je tu kartu tek nakon što je ukrajinski ambasador u BiH pozvao Amira Zukića. Nek’ demantuje ako lažem.

N1: Krim je Rusija

Ako mislite da je to sve, pogriješili ste.

Recimo, kada su Kuba, Venecuela i Nikaragva podržale rusku agresiju na Ukrajinu, N1 je objavila: “Širi se koalicija: Još tri države podržale Putina”.

Dok je trajala Putinova agresija na Ukrajinu, N1-Z(ukić)1 je prenosila tekstove sa Srpskainfo. Jedan naslov je glasio: “BiH se pridružila osudi poteza Rusije, bez saglasnosti iz RS”.

Nije to sve. Pratimo dalje program N1-Z(ukić)1 televizije.

Anis Bajraktarević, profesor sa nn univerziteta u Rusiji je prvih dana ruske agresije na Ukrajinu bio rado viđen gost u programu N1-Z(ukić)1 televizije. Evo dijaloga:

Novinarka N1: Sve je izgledalo kao da je iskorišten trenutak, kao da je Putin invaziju pokrenuo iznenada, kao da je bio faktor iznenađenja. Međutim, upozoravao je Zapad dosta dugo,

Analitičar Bajraktarević: “Tako je. I vidite, ovaj, isto postoje eufemizmi o separatistima. To su, zapravo, Rusi koji žive u Lugansku Donjetsku koji su etnički Rusi. Oni nisu nikakvi pro separatisti i tako dalje”.

Da je, dakle, Amir Zukić gledao program koji uređuje, vidio bi da je tih dana i sati program N1 bio usklađen sa Z1.

Profesionalni N1-Z(ukić)1 TV je, tako, dopustio “profesoru Anisu Bajraktareviću da u njihovom programu opravdava rusku agresiju na Ukrajinu. Evo i kako.

Ruska strategija je da se ide na pacifikaciju Ukrajine“, rekao je Bajraktarević, dok ga je novinarka N1 slušala bez pogovora.

Tako, dakle, izgleda N1-Z(ukić)1 TV. I, evo, za kraj. Stalni kolumnista Istrage Janusz Bugajski je na crnoj listi Ruske Federacije. Stalni gosti N1 TV su na crnim američkim listama. U njihovom se programu negira genocid. Njihovi novinari negiraju genocid. Ako želi dokaze – na raspolaganju smo. Čim podnese novu krivičnu prijavu SIPA-i.

Objavljujemo prepiske direktora VSTV-a Admira Suljagića: “Ja sam vlasnik pravosuđa. Imam tri načina da narko dileru sredim pogodnosti u KPD Orašje, ali tražim put da to uradim bez tragova”

“Admir S. – vlasnik pravosuđa”, pisalo je u poruci koju je 11. februara 2021. godine primio biznismen iz Gračanice Dženan Mujkić.

Sedam dana kasnije, Dženan Mujkić je, zajedno sa svojim ocem i tadašnjim državnim zastupnikom Enverom Bijedićem, uhapšen u okviru akcije Rudnik. Kada je Mujkićev telefon Tužilaštvo TK poslalo na vještačenje u njemu su pronađene brojne prepiske koje inkriminiraju vlasnika pravosuđa Admira S.

Ko je Admir S.?

Admir S. je Admir Suljagić, direktor sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Poruke koje je razmjenjivao sa uhapšenim Mujkićem dokazuju Suljagićevu trgovinu utjecajem. Da je u pitanju “vlasnik pravosuđa”, dokazuje i Rješenje Općinskog suda u Tuzli kojim su 20. februara Enveru Bijediću i drugim uhapšenim određene mjere zabrane. U tom dokumentu je navedeno da je uhapšeni gračanički biznismen Dženan Mujkić komunicirao sa direktorom sekretarijata VSVTV-a Admirom Suljagićem.

“Komunikacija u sistemu za presretanje označena rednim brojem 7263., realizovana dana 10.09.2020. godine u 14:46 sati. Dženan poziva sagovornika na broj 062/688-018 (u ranijim razgovorima identifikovan kao Faris, Dženanov sin) i Dženan govori da je Atif u Sarajevu sa Suljagić Admirom, da završi ono za profinog sina, te da je Atif ispričao Admiru sve oko Rudnika soli, te da je nakon toga Admir zvao Dženana. U razgovoru Dženan govori da je Admir dobar sa Enverom Bijedićem i da ga ovaj malo štiti oko optužnica i da će mu Admir poslati poruku za njih, pošto je njegov čovjek direktor Rudnika i da upre u to, da se ne “zaj….”. Razgovor se nastavlja oko firme iz Bugarske”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Tuzli.

Deveti je Januar 2021. godine. Dženan Mujkić šalje poruku Admiru Suljagiću.

Mujkić: Može li pitanje?

Suljagić: Šta je frka?

Mujkić: KP dom Orašje. Zatvorenik Samir Moralić. Majstor za centralna grijanja. Molba da ga uposle, da nije pasivan

Suljagić: Šta je bilo? Koje krivično djelo? I koliko je dobio?

Mujkić: Dvije godine. Krivično djelo preprodaja droge.

Suljagić: Ok. Sutra se čujemo. Oko ovoga, hoću najlakšu vezu. Ima tri opcije. Ministra pravde FBiH, Direktora zatvora Mostar. Hoću bez tragova to da uradim. A ne znam ko ti je ovaj. Otkud ovom posao s drogom.

Mujkić: Ma, jok. Nemo sada ništa. Komšija mi je to. Otac gazda, privatnik. Klasika.

Suljagić: Ja ću sutra pokrenuti sistem. Već sam komandantu Federalne sudske policije poslao ovo. Sutra ćemo preko zatvorskog sistema.

Mujkić: Svaka čast.

Mjesec kasnije, Admir Suljagić palje poruku Dženanu Mujkiću.

Suljagić: Admir S., vlasnik pravosuđa

Mujkić: A sellam, bro.

Demo dalje. Dženan Mujkić je u svom telefonu imao nekoliko fotografija spakovane rakije namijenjene Admiru Suljagiću. Na ambalaži je pisalo Admir S.

“A rakiju planiraj između 20. i 25.”, pisao je Mujkić direktoru VSTV-a.

Suljagić se interesirao za njegov predmet.

“Večeras, daj mi napiši samo detalje posla. Koliko ste radili, koga žele, kvalitet posla koji ste obezbijedili. 10 rečenica u jednu poruku”, napisao je Suljagić u poruci pronađenoj u Mujkićevom telefonu.

Evo Mujkićevog odgovora.

“Džani, Atif i njihova ekipa već 13 godina na Rudniku Soli rade bušotine sa stranim firmama i u kooperaciji. Sada prvi put konkurisali kao samostalna domaća firma sa najsavremenijom opremom i ljudima koji znaju posao. Konkurencija bugarska firma koja je jeftinija u prvom krugu. Ali oni ne znaju i ne mogu to da urade. A i da mogu, nije u redu da u ovom korona vremenu da ne radi domaća firma. Možemo spustiti cijenu još 10 posto ali ne možemo kao Bugari koji su dali ofrlje cijenu”, naveo je Mujkić u poruci upućenoj Admiru Suljagiću.

Upravo zbog pokušaja namještanja ovog tendera, SIPA je, po nalogu Tužilaštva TK uhapsila Dženana Mujkića.

No, vratimo se “vlasniku pravosuđa”.

Admir Suljagić je, prema prepiskama koje su u pojedu Istrage, posredovao u prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija. Ali o tome ćemo sutra.

Janusz Bugajski’s Washington View: Belgrade Manufactures Another Balkan War

All evidence indicates that the Serb militia attack in northern Kosova on September 24 was orchestrated by Belgrade. The killing of a Kosova policeman and the use of an Orthodox monastery is part of a recurring pattern of provocations designed to achieve three goals: burying the talks for “normalization” between Serbia and Kosova, testing the international response to organized violence, and preparing the conditions for forcible secession.

Dozens of well-armed Serb gunmen dressed in combat uniforms provoked the gunbattle with Kosova’s police near the border with Serbia. The immediate objective was to demonstrate that the government in Prishtina does not control the territory and that armed gangs can operate with impunity. The killing of three of the gunmen will also create martyrs for Serbian nationalists, with

President Aleksandar Vučić claiming they were local Serbs no longer willing to tolerate “Kurti’s terror.” Belgrade is painting a mythical picture of repression and suffering among the Serbian minority even though Serbs in Kosova benefit from more collective rights than any minority in the Balkans.

By creating numerous incidents, Belgrade hopes to destabilize the country and demonstrate that Prishtina is not a genuine partner. Over the past year, a number of incidents have been staged, including road blockades, election boycotts, attacks on municipal buildings, and violent assaults on policemen and NATO troops. The response of Washington and Brussels to each incident has assisted Vučić because “both sides” are blamed for the conflict and thereby reinforce the false narrative of minority repression.

Regular provocations serve to delay and ultimately derail any talks mediated by the EU. Indeed, the onus has been placed on Prishtina to enable the formation of a Serbian “municipal association” before talks can proceed. In other words, the Albin Kurti government is expected to create the very structure that will partition Kosova. EU envoy Miroslav Lajčák and his US counterpart Gabriel Escobar together with the US and EU ambassadors act deaf whenever Vučić declares that he will never recognize Kosova and therefore never “normalize” relations. There is little point for dialogue if one party refuses to accept the existence of the other, as we are also witnessing in Russia’s attack on Ukraine.

The second objective of the Serbian paramilitary attack is to test the response of Washington and Brussels and the reaction of the limited NATO contingent in Kosova. If NATO forces do not take strong measures to help Kosova’s police by patrolling the border and searching and disarming all criminal and militia formations in northern Kosova then Belgrade will conclude that it can pursue more intensive violence. If the Kosova Armed Force is not bolstered into a more sizeable and well-equipped regular army that can defend the country’s borders and launch the process of NATO accession then Belgrade will continue to send, fund, and arm Serbian militia groups with impunity. US and EU officials have failed to learn the crucial lesson of the wars in the 1990s – you only deter and defeat the aggressor by demonstrating superior force and willpower.

The third Vučić objective is to develop a potential Donbas or Crimean scenario for Kosova. The plan for Kosova’s partition between Serbia and Albania floated during the Trump presidency and largely supported by Belgrade and Tirana has been shelved. Hence, Belgrade’s objective has shifted to disabling Kosova from functioning as an integrated state and controlling part of its territory. This is the underlying purpose of establishing a Serbian entity cloaked as a municipal association. However, because the government in Prishtina resists such suicidal moves despite international pressure, Vučić is now opting for outright violence. By staging armed clashes, he calculates that Western powers will lean even more heavily on Prishtina to allow for the creation of an autonomous Serb entity to prevent escalation.

At the same time, Serbia’s security services are preparing for a broader rebellion in the northern municipalities. An attempted crackdown by Kosova’s police would then justify a direct Serbian military intervention. Belgrade has periodically paraded its military along Kosova’s northern borders and threatened to intervene to “protect” the Serbian population. These are evidently practice runs for infiltration, invasion, and occupation to enable the creation of a local Serbian security force and puppet administration. To deter such a scenario, NATO forces need to be significantly increased and armed with heavier equipment to confront any Serbian intrusions.

The attack on Kosova would most likely be closely coordinated with the Serb entity in Bosnia-Herzegovina and with Russia. The Dodik government in Banja Luka can simultaneously pursue the separation agenda through a snap referendum, withdrawal of all Serb officials from Bosnian state institutions, the creation of a patrolled border with the Bosnian Federation, the deployment of armed militias, and the formal declaration of independence. The calculation would be to dissipate Western reactions by presenting a fait accompli in both Kosova and Bosnia. Provocations and acts of violence can also be staged in Montenegro to further distract Western attention. While Milošević picked off one target at a time during the 1990s, his pupil Vučić may decide to act concurrently on several fronts.

This Greater Serbia scenario will also require the green light from Moscow, as the Kremlin seeks retaliation against the West for its massive military losses in Ukraine. Russia would provide political support, diplomatic cover, an information war justifying Belgrade’s intervention, finances, weapons, and volunteers, if any can be spared from the war in Ukraine. It will also bank on the naivety of Western officials currently managing the Balkans. For Belgrade, if the EU and US cannot deliver Serbia’s regional dominance and expand its territories then Moscow will be eager to assist especially as this serves Russia’s anti-Western strategic interests.

 

(Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player)

Vođa Hamasa pisao ministru Elmedinu Konakoviću: Podržite nas i solidarišite se s nama

Vođa Hamasa Ismail Haniya poslao je prije sedam dana pismo ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću u kojem traži pomoć za Palestinu. O ovom pismu ministar Konaković nije izvijestio javnost.

“Operacija (Potop Al-Aqsa) će se nastaviti sve dok ne postigne svoje ciljeve, a svijet mora poslušati potlačene, skinuti masku i prestati  pružati podršku ovoj fašističkoj i rasističkoj okupaciji Pozivamo arapske i islamske nacije i sve slobodne ljude u svijetu da poduzmu hitnu akciju i mobiliziraju podršku i solidarnost u svim oblicima kako bi zaštitili čvrsto i historijsko palestinsko pravo. Vrijeme je da pravda pobijedi, da naši ljudi uživaju slobodu i da se mogu vratiti na svoja ognjišta iz kojih su prognani, te da prestanu svi oblici okupacije, naseljavanja i agresije na narode i svetinje”; navedeno je u pismu datiranom 11. oktobra ove godine.

U pismu ministru Konakoviću prvi čovjek Hamasa, čiji su pripadnici 7. oktobra počinili teroristički napad ubivši nekoliko stotina Izraelaca i uzevši taoce koje su, potom, odveli u Pojas Gaze nakon čega je uslijedila izraelska odmazda na civilne ciljeve, objašnjava historijat palestinske borbe.

“Naš palestinski narod oduvijek je težio slobodi, nezavisnosti i povratku, ali od okupacije zemlje Palestine 1948., naš narod se suočio s ozbiljnim kršenjima i napadima od strane cionističkih okupacijskih vođa, njihovih vojnika i doseljenika. Ova kršenja utjecala su na sve aspekte palestinskog života: sistematsko raseljavanje i ubijanje, otmice i zatočeništvo, svakodnevni rasistički i kontinuirani napadi, kršenje svetinja i prava na molitve, krađa i uzurpacija zemlje i imovine, te namjerno usvajanje politike opsade i polaganog ubijanja. U svjetlu uspona cionističke fanatične desnice na vlast u okupacijskoj vladi i njezinog usvajanja strategije “Rješavanja sukoba”, palestinska stvar postala je egzistencijalni izazov, prijeteći njezinoj sadašnjosti i budućnosti, i našim pravima na našu zemlju, našu domovinu i naše svetinje, a prije svega pravo na povratak i samoopredjeljenje. Prema tome; Pokret Hamas je pozvao sve strane da izvrše hitan pritisak kako bi zaustavili ova kršenja koja su premašila sva pravila međunarodnog prava, ponajviše zločin, samu okupaciju i oduzimanje našem narodu prava na samoopredjeljenje i povratak. Međutim, ova fašistička vlast nastavila je sa svojim zločinima nad našim narodom i njegovim svetinjama. Palila je sela, konfiscirala tisuće dunuma palestinske zemlje kako bi izgradila nova naselja i svakodnevno vršila masakre, upadajući u gradove i izbjegličke kampove, rušeći kuće na glavama njihovih stanovnika. Ono što je najteže za naš narod i našu naciju je kontinuirano narušavanje mubarek džamije Al-Aqsa, dopuštajući ekstremnim doseljenicima da je skrnave i svakodnevno u njoj obavljaju svoje “Talmudske molitve”, protjerujući muslimanske vjernike i napadajući ih, podcjenjujući osjećaje miliona muslimana širom svijeta, te razvijaju planove za preuzimanje konačne kontrole nad džamijom i njezinu podjelu, podijele je na prostornoj i vremenskoj osnovi, dok su njihove cipele gazile Časni Kur'an. U dvorištu džamije dovlačene su naše žene i premlaćivani starci, na način koji je neprihvatljiv svakom slobodnom i dostojanstvenom čovjeku, a protivan je svim vrijednostima i običajima, te međunarodnim i humanitarnim zakonima, a koji se odnose na puno pravo muslimana nad džamijom”, navedeno je u pismu Hamasa.

Međunarodna zajednica, navedeno je dalje, nije učinila ništa da stane na kraj izraelskim zločinima.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...