Politika

Kako će glasati Helez, Konaković i Forto: Vijeće ministara BiH u četvrtak o plinovodima, o nabavci američkih helikoptera i remontu ruskih, o kvaliteti nafte …

I Južna i Nova istočna interkonekcija trebale bi biti na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara BiH zakazane za naredni četvrtak, saznaje Istraga.ba.

Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto dostavila je stručnim službama nacrt dnevnog reda za narednu sjednicu i, prema tom nacrtu, svi materijali koji su proteklih mjeseci i godina bili sporni trebali bi biti razmatrani na 11. sjednici ovog saziva Vijeća ministara, zakazanoj za četvrtak u 16.30.

Osim “Južnog” i “Novog istočnog” plinovoda Vijeće ministara BiH bi trebalo razmatrati Nacrt zakona o vanjskim poslovima BiH, nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, Prijedlog odluke o prestanku važenja odluke o višegodišnjem projektu remonta helikoptera, Prijedlog odluke o nabavci helikoptera za Oružane snage BiH, Prijedlog odluke o finansiranju višegodišnjeg projekta školovanja oficira vojnoevidencijske specijalnosti avijacija, Prijedlog odluke o kvalitetu tačnih naftnih goriva, Prijedlog odluke o privremenoj zabrani izvoza određenih šumskih drvnih sortimenata ….

Podsjetimo, na prošloj sjednici ministri iz Republike Srpske, Staša Košarac i Zoran Tegeltija su ultimativno zatražili stavljanje na dnevni red naredne sjednice Vijeće ministara Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji plinovoda “Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije” na pravcu granica Republika Srbija – Bosna i Hercegovina – Bijeljina – Banja Luka – Prijedor – Novi Grad, Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar i Prijedlog odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva.

Ultimativni zahtjev je pravdan da je Trojka obećala i usaglasila sa Dodikom nekoliko “infrastrukturnih” projekata, a koji bi bili prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Tegeltija je čak i zaprijetio Borjani Krišto da ukoliko istog trena ne utvrdi termin sjednice sljedeće sedmice, oni (Srbi) napuštaju sjednicu Vijeća ministara.

Pod pritiskom koalicijskih partnera iz SNSD-a, Krišto je odlučila sve sporne tačke staviti na dnevni red.

U nastavku ćemo ukratko pojasniti zbog čega su neke tačke bitne.

Šta je Južna interkonekcija?

Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.

Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.

Već godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokiraju usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona.

“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.

U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo. 

nosilac posla – BH-gas

Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona.    HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački,  Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu prošle godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.

amandmani HDZ-a BiH

Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.

Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.

“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta prošle godine iz Vlade ZHK.

Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.

Šta je Nova istočna interkonekcija?

Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.

SBiH: NOVA ISTOČNA GASNA INTERKONEKCIJA-ENERGETSKI UDAR NA BIH - Stranka za Bosnu i Hercegovinu

Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.

Remont i nabavka helikoptera

U martu ove godine sa dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH skinuti su materijali koji se odnose na remont starih  i nabavku novih helikoptera. U pitanju je nabavka dva američka helikoptera UH-2 za  Oružane snage Bosne i Hercegovine. Nabavka je su trebala biti realizirana u okviru projekta Ministarstva odbrane BiH i vlasti SAD-a. Novac za nabavku helikotera trebao je biti obezbijeđen preusmjeravanjem  sa budžetske pozicije koja predviđa “remont” ruskih helikoptera MI 8. A ti, ruski helikopteri mogu se samo remontovati u bijeljinskoj firmi ORAO koja ima “licencu” iz Rusije. Ministri iz SNSD-a protive se odluci kojom bi se novac namijenjen za remont ruskih helikoptera preusmjerio za nabavku američkih helikoptera.

 

U ponedjeljak lideri iz RS-a potpisuju zajedničku izjavu o državnoj imovini: Republika Srpska najavila povlačenje sudije iz Ustavnog suda BiH

Pitanje imovine u Bosni i Hercegovini je riješeno, a Republika srpska ide na povlačenje svojih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izjavio je danas u Banjoj Luci predsjednik Rs-a Milorad Dodik, nakon sastanka predstavnika stranaka vladajuće koalicije i SDS-a. Sastanku se, podsjetimo, nisu odazvali predstavnici PDP-a i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića.

– Potvrdili smo jedan nacrt izjave koji ćemo tokom vikenda razmatrati na svojim različitim stranačkim organima. Za ponedjeljak u 15 sati zakazali smo da u NSRs potpišemo ovu izjavu i obratimo se javnosti povodom odredbi koje se ovdje navode – naveo je Dodik obraćajući se na konferenciji za novinare nakon sastanka.

Istakao je da će nacrt izjave biti dostavljen predstavnicima političkih stranaka koje danas nisu bile ni prisutne na sastanku “kako bi i oni ocijenili da li to valja, i da priđu zajedno cijeloj koaliciji”.

– Rs je odlučna da pitanje imovine neće biti razmatrano u Predstavničkom domu Parlamenta BiH jer bi to značilo da je titular imovine BiH, što nije tačno – ustvrdio je Dodik.

Dodao je da će krajem iduće sedmice zakazati sjednicu NSRs kako bi donijeli odluku o povlačenju sudija iz Ustavnog suda BiH.

– Da legitimišemo Ustavni sud koji ionako nema nikakvog rezona da više postoji i radi. U ponedjeljak ćemo se dogovoriti oko toga kada će biti zakazana sjednica NSRs. Želimo da iskažemo opredijeljenost Dejtonskom sporazumu, jer to je jedini način da ostane kakva-takva BiH – naglašava Dodik.

Podsjetimo, u Ustavnom sudu BiH trenutno sjedi samo jedan sudija iz Republike Srpske. U pitanju je sudija Zlatko Knežević. Od  kraja prošle godine upražnjeno je mjesto sudije Miodraga Simovića koji je penzioniosan. Narodna skupština Republike Srpska do danas nije imenovala njegovog nasljednika. Istovremeno, Ustavnom sudu BiH nedostaje i jedan sudija iz Federacije BiH kojeg je imenuje Predstavnički dom FBiH. HDZ BiH u ovom trenutku izbjegava da preko Komisije za izbor i imenovanja izbjegava da pošalje prema Predstavničkom domu Parlamenta FBiH imena kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH.

Za održavanje plenarne sjednice Ustavnog suda BiH potrebno je prisustvo pet od devet sudija. Čak i ako bi se sudija Knežević povukao, to ne bi promijenilo ništa, jer bi u Ustavnom sudu BiH, i bez jednog sudije iz Federacije bilo aktivno šestero sudija (troje iz FBiH i troje međunarodnih sudija).

V.d. predsjednika SDS-a Milan Miličević kazao je da su interes Rs-a i državna imovina nešto najvažnije i da će dati najsnažniji odgovor iz Rs-a.

– Јesmo opozicija, ali nikada nećemo biti opozicija Rs-u – poručio je Miličević.

Nova akcija međunarodnih zvaničnika: NES i SBiH u utorak u OHR-u, Murphy zadužen za “Devedesetku”

OHR u utorak počinje novu rundu konsultacija sa liderima stranaka osmorke i HDZ-a BiH u vezi sa eventualnom odlukom o visokog predstavnika kojom bi potpredsjednik Federacije Refik Lendom bio zaobiđen prilikom formiranja nove Vlade Federacije BiH.

Lideri su, kako saznaje Istraga. pozvani na odvojene sastanke sa stručnim timovima OHR-a koji pripremaju odluku koju bi Christian Schmidt, prema najavama, trebao nametnuti naredne sedmice.

“Sastanci su organizirani kako bi se izvršio dodatni pritisak na čelnike NES-a i SBiH-a koji ne žele jednokratne odluke OHR-a”, navodi sagovornik Istrage iz Međunarodne zajednice.

Uporedo sa djelovanjem OHR-a, djeluje i američki ambasador Michael Murphy. On je, kako saznaje Istraga, za ovu sedmicu već zakazao sastanak sa Ilijom Cvitanovićem, predsjednikom HDZ-a 1990, stranke koja bi mogla odigrati presudnu ulogu prilikom formiranja Vlade Federacije BiH.

Upravo zbog djelovanja međunarodnih zvaničnika, lideri SDP-a i HDZ-a, Nermin Nikšić i Dragan Čović, odbili su poziv potpredsjednika Federacije Refika Lende na kojem je trebala biti  rješavana trenutna politička kriza.

Christian Schmidt je, podsjećamo, prije uskršnjih praznika saopćio kako će morati djelovati ukoliko ne bude postignut dogovor. Ali Čović i Niškić su odbili susret sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem o čijem kadru, Refiku Lendi, ovisi formiranje nove Vlade Federacije BiH.

U ovom trenutku nije jasno definisana parlamentarna većina u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH koji potvrđuje formiranje Vlade. Za potvrđivanje Vlade potrebno je 50 glasova. HDZ i SDP imaju po 15 zastupnika, NiP ima 7, Naša stranka 6, PDA i BHI Fuada Kasumovića po jednog, NES pet (računamo i Arnela Isaka), SBiH četiri.

U zbiru, ove stranke imaju 54 ruke, što je dovoljno za potvrđivanje Vlade FBiH. Međutim, NES i SBiH su ranije saopćili da neće biti dio parlamentarne većine ukoliko OHR jednokratnom odlukom, a ne trajnom izmjena Ustava FBiH, “zaobiđe” potpis Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka. Bez NES-a i SBiH-a, HDZ i stranke Trojke (SDP, NS i NiP), pojačane Kukićevim PDA-om i Kasumovićevom BHI, ostaju na 45 mandata, što nije dovoljno za potvrđivanje novog saziva Vlade FBiH. Stoga je bitna uloga HDZ-a 1990 koji ima tri zastupnika i HNP-a, stranka koju su osnovali bivši HDZ-ovci iz Livna. Sa Devedesetkom i HNP-om, HDZ BiH i stranke Trojke bi došle do 49 ruku. I to im, opet, ne bi bilo dovoljno, pa bi morali tražiti podršku od Hrvatske republikanske stranke (HRS) koja ima jednog federalnog zastupnika, i bihaćkog POMAK-a koji, također, ima jednu zastupnicu.

Upravo ovo je razlog zbog kojeg ambasador SAD-a Michael Murphy ove sedmice planira imati sastanak sa predsjednikom Devedesetke Ilijom Cvitanovićem čija stranka jeste članica Hrvatskog narodnog sabora, ali nije sastavni dio parlamentarne većine okupljene oko HDZ-a BiH.

Podsjećamo, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je saopćio kako nikakva trajna odluka OHR-a ne dolazi u pitanje. To znači da visoki predsjednik Christian Schmidt ne smije izmijeniti odredbu Ustava FBiH koja propisuje da Vladu Federacije BiH imenuje predsjednik uz saglasnost OBA potpredsjednika. Čović traži da Schmidtova odluka bude jednokratna, odnosno da se njome samo u ovom trenutku isključi saglasnost potpredsjednika Refika Lende. No, ovu varijantu, već smo naveli, ne podržavaju NES i SBiH. Iako su ranije lideri NiP-a i SDP-a, Elmedin Konaković i Nermin Nikšić, tvrdili da ne podržavaju jednokratna rješenja, oni su se, u međuvremenu, predomislili. I sada im je prihvatljivo da Schmidt samo za potrebe koalicije okupljene oko HDZ-a BiH privremeno suspenduje odredbu Ustava koja se odnosi na imenovanje Vlade Federacije. Naša stranka, kao treći partner iz Trojke, od početka se nije protivila jednokratnim rješenjima na kojima je insistirao i HDZ BiH.

Matthew Palmer kao romanopisac: Kako izgledaju pregovori u rezidenciji američkog ambasadora?

Našoj javnosti je malo poznato da je Matthew Palmer romanopisac. Bivši specijalni izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan, a zatim i za izbornu reformu u BiH, autor je niza romana čiji su junaci američke diplomate.

U jednom od njih, Sarajevskom vuku, objavljenom 2016, radnja se zbiva u našoj zemlji, a glavni junak je, čini se, piščev alter-ego. Naime, obojica su boravili ovdje za vrijeme rata. Obojica su, dvadesetak godina kasnije, radili u Američkoj ambasadi u Sarajevu. Obojica su učestvovali u važnim pregovorima, čiji je cilj bio očuvanje (dejtonskog) mira. (Doduše, Palmer tek nakon što je objavio roman.)

Navedena podudaranja, naravno, nisu dovoljna da izjednačimo pisca i glavnog junaka. Nadalje, Sarajevski vukje književna fikcija, junaci i radnja su izmišljeni. To ne znači da nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Dovoljno je, čini se, reći nešto više o zapletu romana i čitalac, koji je iole upućen u naše političke prilike, razumjet će o čemu govorim.

Dvije decenije nakon rata, Bosna je u velikoj političkoj krizi. Procjene američke vlade, odnosno njene obavještajne agencije su da će doći do rata u roku od šest do 12 mjeseci, ako se nešto ne poduzme. Glavni izvor krize jeste predsjednik Republike Srpske, koji se u romanu ne zove Milorad Dodik.

On je suvereni vladar manjeg bh. entiteta, a došao je na vlast, zahvaljujući podršci Washingtona. Nekada je bio zagovornik ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, bio je čak spreman da jača državni nivo vlasti, nauštrb entiteta; desetak mjeseci nakon dolaska na vlast bio je savršen partner, ali se, u jednom trenutku sve promijenilo.

Republika Srpska je, veli Palmer, obustavila uplatu poreza u jedinstveni račun, njeni zvaničnici su se povukli iz državnih institucija; ulicama su počele patrolirati paravojne formacije (Žute Ose, Škorpioni). Entitetska policija je uspostavila punktove na međuentitetskoj liniji. Oružane snage su se raspale. Na tenkovima koje su zgrabili srpski vojnic već su iscrtane trobojke. Sve je spremno za rat.

„Putin gleda na Republiku Srpsku kao na klin, kojim može razdvojiti Balkan od Zapada, a također i opravdati otimanje ukrajinskih teritorija, te na koncu kazniti Evropljane i Amerikance za politiku sankcija koju provode“, primjećuje jedna od junakinja romana, agentica CIA-e (s kojom je, uzgred, glavni junak u ljubavnoj vezi).

Kako bi spriječili eskalaciju, Evropska unija i SAD otpočinju s pregovorima, čiji je cilj doći do novog ustava koji će omogućiti ravnotežu i očuvanje mira. Na čelu pregovaračkog tima se nalazi jedna Dankinja, komesarka Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku. Njen prvi pomagač je glavni junak romana, kojeg ona angažuje kao izuzetnog poznavaoca lokalnih prilika.

Predsjednik Republike Srpske nije zainteresiran za mirovne pregovore. On smatra da je Bosna nemoguća i otvoreno to kaže evropskoj komesarki, koja mu dolazi u posjetu u Banja Luku da ga ubjeđuje da prihvati njen plan. „Ako želimo da živimo sami, ko ste vi da nam kažete da ne možemo“, reći će joj on, drsko, u svom stilu.

Dodaje i da se trebaju naučiti lekcije iz raspada Jugoslavije. Najstabilnija i najuspješnija mjesta u bivšoj Jugoslaviji su, kaže, ona koja su bila najdjelotvornija u uklanjanju manjinskih naroda – Slovenija i Hrvatska. „Što vi na Zapadu prije shvatite tu temeljnu realnost, lakše će biti razgovarati o pravim rješenjima.“

Evropska komesarka i američki diplomata ipak ne pristaju na njegovu logiku. Evropljanka veli da je san o Velikoj Srbiji diskreditiran 90-ih. „Nismo li vidjeli užasne posljedice te ambicije“, veli mu ona. Također, podsjeća ga da je nekada bio zagovornik ulaska Bosne u Evropsku uniju i NATO.

„Vremena su se promijenila“, kaže predsjednik RS-a.

Ne samo da ne vidi Bosnu kao članicu Evropske unije, već je, kaže, ne vidi kao državu.

„Čak i po cijenu rata?“, pita ga komesarka.

„Da. Čak i to“, kaže on.

Američki diplomata, naš glavni junak, zahvaljujući svojoj prijateljici iz CIA-e, u jednom trenutku saznaje da je predsjednik Republike Srpske zapravo ucijenjen. Ka otcjepljenju ga gura jedna međunarodna kriminalna mreža, koja ga pomaže finansijski, ali ima i kompromitirajući materijal o njemu, tačnije snimke koji dokazuju da je učestvovao u ratnim zločinima.

U jednom trenutku, čitalac saznaje da su i američke vlasti imale te kompromitirajuće snimke, čak i prije nego što su pomogle predsjedniku RS-a da dođe na vlast, te su ih koristile da bi ga kontrolisale, sve dok ih nije otuđio jedan saradnika CIA-e, kasnije vođa spomenute međunarodne kriminalne mreže.

U konačnici, naš glavni junak uspijeva doći do snimka koji, bez konsultacija sa Washingtonom, ustupa Haškom tribunalu, otvarajući prostor za politički pad lidera RS-a, a samim time i za dolazak novih vlasti u RS, koje prihvataju mirovni plan. (Sve je praćeno gustom mrežom intriga, kao u holivudskom krimiću.)

Po mnogo čemu, romaneskni predsjednik RS-a podsjeća na Dodika. Razumljivo, zbivanja u romanu su jedno, a stvarnost je drugo. Dodik je, recimo, još uvijek na vlasti, sedam godina nakon objavljivanja romana. Ako bismo pratili Palmerovu logiku, to bi značilo da američka vlada nema materijal kojim bi ga kompromitirala, ili ima i njime kontroliše njegovo ponašanje, držeći ga u njoj prihvatljivim granicama (što znači kakav-takav mir).

U romanu, najveća hrvatska stranka isprva prihvata mirovni plan, ali njen predsjednik se kasnije koleba, kada se pobuni desno krilo stranke. Sve se riješi, tako što evropska komesarka zaposli vođu tog desnog krila u sjedištu Evropske komisije u Briselu, kao senior advisora za Western Balkans Neighborhood Programme, gdje će zarađivati 14.000 eura mjesečno.

U Palmerovom romanu svi su lokalni lideri korumpirani. Nisu ništa bolji ni međunarodni pregovarači, s time da se pribjegavanje korupciji u njihovom slučaju prikazuje kao moralno opravdano, jer su uvjereni da sprečavaju rat i novi genocid.

Naročito je glavni junak Sarajevskog vuka, zaposlenik Američke ambasade, vođen željom da spriječi novi genocid. Ne samo zbog svog armensko-kambodžanskog porijekla, već i zato što je jedan njegov prijatelj, Bošnjak, ubijen u Srebrenici, u julu 1995. godine, gdje ga je upravo on, kao svog zaposlenika, poslao. Zato se osjeća krivim, što ga je poslao, što ga nije uspio spasiti, te vjeruje da će se iskupiti, ako doprinese sprečavanju novog nasilja i spasi živote onih kojih bi stradali.

Ne trebamo biti previše cinični da bismo primijetili sličnost stranih diplomata i domaćih političara, koji su također, po pravilu, uvjereni da je korupcija samo sredstvo za konsolidaciju strukture vlasti sa njima na čelu, kao garanta zaštite naroda kojem pripadaju, čija su prava, pa i sam opstanak ugroženi. Ma koliko korumpirana bila, svaka vlast će se uvjeriti da je to beznačajno u poređenju s plemenitim ciljem za koji se bori.s

U jednom trenutku, glavni junak romana objašnjava evropskoj komesarki kako će pridobiti bošnjačku stranu za mirovni plan. Ključni čovjek u Federaciji, veli on, nije lider najveće, već one druge po veličini bošnjačke stranke, koja je u vladajućoj koaliciji.

Bošnjački faktor je podijeljen i nijedna stranka ne može sama vladati, pa uvijek ovisi o još jednoj, manjoj. Zato evropska komesarka i piščev alter-ego pozivaju na pregovore, u rezidenciju Američkog ambasadora, lidera druge po snazi bošnjačke stranke (koji se, sudeći po opisu i imenu koje nosi u romanu, može identificirati sa trojicom različitih bošnjačkih lidera).

„On je ključan za koaliciju“, objašnjava Amerikanac, „jer ako se BUP [njegova stranka] povuče iz koalicije, pada vlada.“

On je, kako objašnjava Amerikanac, vlasnik firme koja ima ugovor za odvoz smeća na širem području Sarajeva. Firma je formalno u vlasništvu njegovog zeta. Postojale su glasine da bi moglo doći do promjene, te da će konkurentska firma, u vlasništvu ministra policije, preuzeti posao.

„Međunarodna zajednica želi zaštititi ključna javna preduzeća kako bi se osigurao kontinuitet određenih usluga“, kaže evropska komesarka lideru ove bošnjačke stranke.

„O kojim poslovima je riječ?“, pita je on, s punom budnošću. Ranije, kada je govorila o stabilnosti i napretku na evropskom putu skoro je zijevao.

Ona mu zatim objašnjava da se radi o osnovnim uslugama „struja, voda, odvoz smeća…“

„Šta će se desiti sa postojećim ugovorima za gradske usluge?“

„Treba razraditi još neke detalje, ali mislim da bi bilo razumno razmotriti zamrzavanje javnih tendera kako bi postojeći aranžmani ostali na snazi jedan određen period.“

„Koji period?“

„Recimo tri godine“, kaže Amerikanac, koji se uključuje, jer komesara ne vlada detaljima.

„Mislim da bi pet godina bilo bolje… za državu“, veli bošnjački političar.

„Možda ste u pravu, ali to bi, bez sumnje, zahtijevalo da naš plan dobije podršku ključnih partnera u vladajućoj koaliciji“, izlazi s ponudom Amerikanac.

Lider ključne bošnjačke stranke pristaje uime svoje stranke odmah podržati plan, a nakon što je napustio rezidenciju, stranci ga porede sa Tonyjem Sopranom („only without class“).

S obzirom da se radi o književnoj fikciji, ne možemo znati da li se ovakav razgovor zaista vodio, u Palmerovom prisustvu. To, u konačnici, nije ni važno. U književnosti, a naročito realističkoj, kakav je ovaj roman, nije važno da li se nešto desilo, već da li je uvjerljivo, odnosno da li, prema piščevom mišljenju, tako funkcionišu stvari.

U tome smislu, premda se radi o fikciji, navedena scena je dobro i dragocjeno svjedočanstvo o tome kako, u očima visokorangiranog američkog diplomate, izgleda bh. politička zbilja i odnos “međunarodne zajednice“ prema malignoj i skoro sveprožimajućoj korupciji u našem društvu.

Na kraju, prisjećajući se prošlogodišnje misije Palmera i Angeline Eichhorst (koja neodoljivo podsjeća na radnju romana); zatim prisjećajući se svega što se kasnije zbivalo – i što se još uvijek zbiva, neću otvarati pitanje na koji su način zapadne diplomate osigurale pomoć određenih političkih partija u Sarajevu za izmjene izbornog zakona. Čitaoci zasigurno mogu sami doći do valjanih odgovora.

Sukobi u SDP-u: Denis Bećirović protiv imenovanja Vojina Mijatovića za federalnog ministra policije i Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, Nermin Nikšić od NES-a traži da odustanu od Anela Kljake, Sanja Vlaisavljević mu nesporna

Izbori Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, kandidature Vojina Mijatovića, Sanje Vlaisavljević i Anela Kljake za federalne ministre, glavni su razlozi zbog kojih je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić zatražio dodatno vrijeme za konsultacije u vezi sa izborom Vlade FBiH, saznaje Istraga.

Dio SDP-a BiH, okupljen oko člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića izrazio je nazodovoljstvo kadrovskim rješenjima. Uz Bećirovića su, prema informacijama Istrage, u ovom trenutku Damir Mašić, Irfan Čengić i Saša Magazinović. Na drugoj strani su Nermin Nikšić, Vojin Mijatović i Jasmin Imamović.

Član Predsjedništva BiH je, kako saznajemo, u srijedu imao niz sastanka sa kadrovima iz SDP-a BiH, a na jednom od tih sastanaka je sugerisao federalnim zastupnicima te stranke da ne podrže Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Bećirovića je u tome podržao i Damir Mašić koji je, inače, član Komisije za izbor i imenovanja Parlamenta Federacije BiH koja ima presudnu ulogu prilikom izbora sudije Ustavnog suda BiH.

To je, podsjećamo, suprotno ranijim stavovima predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića koji je otvoreno podržavao Vukoju, kadra HDZ-a BiH.

No, nije samo izbor Marina Vukoje nešto oko čega se spore u vrhu SDP-a BiH. Bećirović je, prema informacijama Istrage, otvoreno negodovao i zbog kandidovanja Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH, a kandidaturu Sanje Vlaisavljević je nazvao HDZ-ovim “guranjem prsta u oko” probosanskim strankama.

Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, pak, više je zaokupljen kandidaturom Anela Kljake iz NES-a. Podsjećamo, NES je kandidovao bivšeg SBB-ova Anela Kljaku za ministra trgovine u Vladi FBiH. To je, prije svega, izazvalo revolt predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića koji je, faktički, preko Avaza izvršio pritisak na predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića da se usprotivi kandidovanju Anela Kljake. Zbog toga je Nikšić u srijedu uputio pismo predsjedniku NES-a Nerminu Ogreševiću.

“Mi smo se kao potpisinici sporazuma opredijelili na beskompromisnu borbu protiv korupcije i kriminala, a gospodin Kljako je od strane CIK-a BiH označen kao jedna od osoba koja je radila zloupotrebe prilikom provođenja izbornog procesa u gradu Mostar. Smatram da bi njegovo imenovanje jako kompromitovalo Vadu Federacije”, napisao je Nikšić.

Nikšić je, na kraju pisma, napisao da nije spreman po svaku cijenu biti premijer.

Prema informacijama Istrage, NES ne želi odustati od kandidature Anela Kljake. Kao razlog navode da je Tužilaštvo HNK donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv njihovog kandidata.

Ali vratimo se sada zbivanjima u SDP-u BiH. Dio SDP-a okupljen oko Denisa Bećirovića je problematizirao izbor i Vojina Mijatovića za ministra unutrašnjih poslova FBiH. Kako bi okrenuo situaciju u svoju korist, Nikšić namjerava da izvrši određene rokada kada su u pitanju SDP-ovi kandidati za ministre. Istovremeno, zbog straha od medijske kampanje Avaza nastoji primorati NES da i oni odustanu od Anela Kljake.

Schmidt (ne)će intervenirati: Nikšić mora biti premijer

U ovom trenutku, međunarodna zajednica najsklonija je (ne)intervenciji Christiana Schmidta u izborni proces biranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, saznaje Politicki.ba.

“Ide se na “autentično tumačenje” Ureda visokog predstavnika. Njime bi se trebao otvoriti put da Parlament F BiH izabere Nermina Nikšića (SDP) za premijera.

Razmatra se opcija da Schmidt navede da je, nakon što se predsjednica većeg bh. entiteta i njena dva potpredsjednika nisu usaglasili, s potpisma samo dvoje njih, ova vlada izabere u Parlamentu F BiH.

Obzirom da je većina oko Nikšića svaki dan sve klimavija, razmatra se i opcija da se buduće eventualne blokade izbora federalnog premijera moraju provjeravati u svakom od klubova naroda Doma naroda F BiH. Ako bilo ko od (pot)predsjednika Federacije koči imenovanje vlade, ona ili on za to mora dobiti odobrenje kluba naroda iz kojeg dolazi”, kažu sagovornici Politicki.ba uključeni u pripremanje “autentičnog tumačenja” visokog predstavnika.

Ono bi se, naravno, odnosilo na nametanje odluka kojim je u izbornoj noći 2. oktobra 2022. promijenjen Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Ustav entiteta F BiH.

Iako bi “autentično tumačenje” de facto bilo novo posezanje visokog predstavnika za Bonskim ovlastima, formalno bi se radilo o “interpretaciji”.

“Objašnjenje” da su dovoljna dva potpisa, pojašnjavaju naši sagovornici, bilo bi jednokratno. Dvotrećinska većina, pak, ostala bi kao “trajna odrednica”.

Ona ne bi obuhvatala i dvije trećine u kantonima.

Ta je varijanta odbačena nakon burnih reakcija javnosti, ali i upozorenja iz Trojke – Narod i Pravda – da ne mogu pristati na takvo rješenje.

Sagovornici Politicki.ba tvrde i da je federalna koalicija “nestabilnija nego ikad”.

S jedne strane nejasno je kako će glasati poslanici. Ne samo stranaka Narodni evropski savez i Stranka za Bosnu i Hercegovinu, već i neki poslanici Socijaldemokratske partije, već i Hrvatske demokratske zajednice. Partija Dragana Čovića ne želi bilo kakve intervencije u nametanje od 2. oktobra.

“Još ništa nije definirano. Razmatraju se opcije, argumenti za i protiv bilo kojeg od tumačenja…Nije baš ni sasvim jasno šta je stav Zagreba. A Zagreb se u ovoj materiji pita. I za njih je strateški bitno da ne dođe do preglasavanja Hrvata u BiH bilo kada u budućnosti”, kažu sagovornici Politicki.ba.

Rok za donošenje odluke o novog federalnoj vladi je 5. april.

Unutar međunarodne zajednice postoji naglašena podjela u vezi njihovih aktivnosti na ovom planu.

S jedne strane Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija smatraju da Stranka demokratske akcije ne može biti u federalnoj vlasti ni u kom obliku.

Evropska unija se principijelno protivi bilo kakvom petljanju stranaca, mada im uopće nije mrska postavka da SDA ne može biti u vlasti.

Turska, kao predstavnica Organizacije islamske konferencije u Vijeću za provođenje mira (PIC) kategorički je protiv bilo kakvog novog interveniranja visokog predstavnika, nebitno radilo se o “autentičnom tumačenju” ili direktnoj upotrebi Bonskih ovlasti.

Unutar međunarodne zajednice radi se sve užurbanije.

Nikšić treba biti premijer.

A mora se očuvati sve krhkija koalicija…

Objavljena imena svih kandidata: HDZ za federalnog ministra finansija predložio Tonija Kraljevića koji je dan ranije imenovan za kantonalnog ministra finansija u Širokom Brijegu!

U ponedjeljak, 27. marta, HDZ je imenovao Tonija Kraljevića za ministra finansija Zapadno-hercegovačkog kantona. Dan kasnije, 28. marta, ista ta stranka, HDZ BiH, predložila je istog Tonija Kraljevića za ministra finansija u Vladi Federacije BiH.

Znači li to da lider HDZ-a BiH i nije baš siguran da će do 6. aprila biti imenovan novi saziv Vlade Federacije BiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.

Ako pogledamo prve reakcije na predložene kandidate, jasno je da je Dragan Čović krenuo u ponižavanje svojih koalicijskih partnera iz Sarajeva. Osim Kraljevića, najzvučnije ime na listi HDZ-ovih kandidata za ministre je Sanja Vlaisavljević. Ova kandidatkinja za ministricu kulture i sporta u Vladi FBiH prije godinu i po našla se u centru pažnje zbog svojih izjava za javni servis Republike Srpske gdje je negativno govorila o glavnom gradu BiH.

“Dakle ne postoji multietnički grad Sarajevo. Imate svinjetinu koja je protjerana iz Sarajeva, imate Djeda Mraza koji je protjeran, a sada imate i svjetlosnu rasvjetu… imate sve što je odraz multikulture, a da je protjerano iz Sarajeva”, izjavila je Sanja Vlaisavljević za RTRS u decembru 2021. godine.

U tom trenutku, Sanja Vlaisavljević je bila savjetnica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH kojim je rukovodila HDZ-ova ministrica Ankica Gudeljević.

No, sada se vratimo Toniju Kraljeviću, današjem federalnom kandidatu, a jučer imenovanom kantonalnom ministru finansija. Portal fokus.ba je je u oktobru prošle godine objavio članak pod naslovom “Da li su unutar HDZ-a BiH na izborima krali glasove jedni od drugih?”. Jedan od glavnih likova u tom članku je Toni Kraljević.

Više kandidata preskakalo je po 10 ili 15 mjesta, što nije zabilježeno ni na jednoj drugoj listi. Jedan od njih je i Milan Ševo iz moćne porodice koja godinama dobiva tendere iz oblasti registracije vozila. Uzme li se u obzir lista stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH za Skupštinu Zapadnohercegovačkog kantona teško se može zaključiti nešto drugo nego da je tokom izborne noći odnosno prebrojavanja na sceni bilo masovno dopisivanje preferencijalnih glasova.Naime, na ovoj listi, nakon što je prebrojano više od 98 posto glasova, zabilježena su brojna “preskakanja” kandidata, kao ni na jednoj drugoj listi na području cijele BiH. Tako je Toni Kraljević sa šestog mjesta dospio na prvo te je u konačnici, dakle do ovog momenta, osvojio 12.340 glasova, objavio je tada fokus.ba.

Istraga.ba je, pak, istovremeno objavila sličan članak o prefedencijama i krađama glasova u Mostaru. Jedan od glavnih aktera je bio Anel Kljako, tada kadar SBB-a, a sada kandidat NES-a za federalnog ministra trgovine.

Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH, pisali smo u oktobru prošle godine, pogledate rezultate  za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.

No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.

Kljako je, tako, zajedno sa Salemom Marićem iz SDA, koristeći preferencije, na jedan stvarno osvojeni glas, dodavao pet fiktivnih glasova.

Christian Schmidt između dvije vatre: Murphy traži nametanje, ambasadori EU protiv

Američki ambasador Michael Murphy najveći je zagovornik nametanja novih amandmana na Ustav FBiH koji bi rezultirali izbacivanjem SDA iz vlasti i ojačavanjem HDZ-a BiH, saznaje Istraga. Istovremeno, ambasadori zemalja članica EU u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira (PIC) protive se novoj intervenciji Christiana Schmidta. Protiv novih nametanja je i Turska koja u PIC-u predstavlja Organizaciju islamske konferencije.

Sam visoki predstavnik Christian Schmidt još uvijek nije odlučio šta će učiniti. Jer, prema informacija Istrage, postoji strah kod dijela međunarodne zajednice da bi moglo doći do masovnih protesta unutar bošnjačkog korpusa, ukoliko bi OHR nametnuo odluku kojom bi, u ovom trenutku, zaobišao potpredsjednika Federacije BiH Refika Lendu, a dodatno ojačao HDZ BiH sa Draganom Čovićem na čelu. Osim toga, Schmidt se boji i reakcije svoje matične države Njemačke, čiji se dio zvaničnika protivi novom nametanju.

“U ovom trenutku u Njemačkoj postoji nekoliko inicijativa za opoziv visokog predstavnika Christiana Schmidta”, navodi jedan od sagovornika Istrage iz diplomatskih krugova.

Međutim, iz Ambasade SAD-a uvjeravaju Schmidta da oni stoje iza njega, te da će, faktički, spasiti posao visokog predstavnika ukoliko početkom aprila nametne odluku kojom bi se promijenila odredba Ustava Federacije BiH koja popisuje da Vladu Federacije BiH imenuje predsjednik entiteta uz saglasnost oba potpredsjednika.

Jedan od najvećih kritičara visokog predstavnika je Michael Roth, visokopozicionirani kadar vladajućeg SPD-a i predsjednik Vanjsko-političkog odbora Bundestaga. Roth je, podsjećamo, još u julu prošle godine kritikovao namjere visokog predstavnika da izmijeni izborno zakonodavstvo BiH.

“Bosna i Hercegovina konačno treba imati novi demokratski Izborni zakon. On bi trebao etnički podijeljenu državu pretvoriti u državu jednakih građana. Plan visokog predstavnika Cristiana Schmidta ne korespondira ni sam vodećim principima niti s posljednjim odlukama Bundestaga”, napisao je u julu prošle godine Michael Roth.

Početkom marta ove godine, specijalni izaslanik specijalni izaslanik Njemačke za Zapadni Balkan Manuel Sarrazin je, gostujući u programu N1, izjavio da “u Njemačkoj na dan izbora ne bi moglo biti izmjena izbornog zakona”, čime je, faktički, stavio dio znanja da su Schmidtove odluke od 2. oktobra prošle godine nisu u skladu sa demokratskim principima.

Osim njemačkih zvaničnika, dio ambasadora zemalja članica EU je, na sjednicama PIC-a, potencirao ljudska prava, ističući odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koje se odnose na izborno zakonodavstvo u BiH. Međutim, ambasador SAD-a Michael Murphy, podržan stavovima britanskog i japanskog ambasadora, ustvrdio je pred nekoliko ambasadora da u ovom trenutku ne treba voditi računa o presudama Evropskog suda za ljudska prava, te da se treba fokusirati na “deblokadu Federacije”.

Podsjećamo, 5. arila ove godine ističe ustavni rok od 30 dana u okviru kojeg bi se morala formirati Vlada Federacije BiH. Međutim, prema odredbama istoga Ustava Federacije BiH, za imenovanje Vlade Federacije BiH su potrebni predsjednika Federacije i dva potpredsjednika.

Kada je 2. oktobra prošle godine nametnuo amandmane na Ustav FBIH i Izborni zakon BiH, Christian Schmidt je tvrdio da je deblokirao Federaciju, a njegove tadašnje izmjene su podržali iz Ambasade SAD-a i Velike Britanije. Međutim, visoki predstavnik i ambasadori koji su ga podržali ubrzo su shvatili da tim amandmanima uopće nisu deblokirani procesi, već da je, suštinski, ojačan isključivo HDZ BIH. Sada se, zbog toga, ponovo insistira na promjeni Ustava FBiH kako bi se pravila formiranja vlasti prilagodila strankama okupljenim oko HDZ-a BIH.

Schmidt namjerava ponovo promijeniti Ustav FBiH da bi ojačao HDZ: Ko dobije podršku 2/3 Hrvata u Mostaru bit će vladar Federacije!

Visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava izmjenama Ustava Federacije BiH dodatno ojačati HDZ BiH. Portal Klix.ba je, pozivajući se na svoje izvore, objavio da OHR planira “deblokirati Federaciju” tako što će omogućiti da Vlada FBiH bude imenovana bez sva tri potpisa predsjednika i dva potpredsjednika entiteta. Pravo veta, odnosno, pravo blokade imenovanja Vlade FBiH će imati onaj (pot)predsjednik Federacije koji dobije dvotrećinsku podršku prvo u klubu konstitutivnog naroda iz kojeg dolazi u Domu naroda FBiH i dvotrećinsku podršku kluba naroda kojem pripada u kantonu gdje je taj narod najmnogoljudniji.

Šta bi to značilo u praksi?

Prema trenutnim odredbama Ustava Federacije BiH, za imenovanje Vlade FBiH potrebni su potpisi predsjednika i dvoje potpredsjednika Federacije.

“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u odredbi Ustava FBIH koju Schmidt namjerava promijeniti.

Naime, aktualni potpredsjednik FBiH iz reda Bošnjaka Refik Lendo, koristeći ovu odredbu, ne želi potpisati imenovanje Vlade FBiH u kojoj nema ministara iz SDA. Kako bi obezvrijedio Lendin potpis, u OHR-u su proteklih mjeseci tražili rješenje koje bi, istovremeno, ojačalo HDZ BiH, odnosno (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda, a oslabilo ulogu (pot)predsjednika iz reda Bošnjaka i Srba. U početku je razmatrana opcija koja je predviđala da se, prilikom imenovanja Vlade FBiH, može zaobići onaj (pot)predsjednik Federacije BiH koji nema dvotrećinsku podršku u klubu naroda kojem pripada (16 delegata u bilo kojem klubu konstitutivnih naroda Doma naroda FBiH). Ovo rješenje, međutim, HDZ BiH nije prihvatio, jer im ono ne garantira opstanak u vlasti nakon izbora 2026. godine. Stoga u OHR-u, prema pisanju portala Klix, namjeravaju dodati još jednu odredbu – osim dvotrećinske podrške u klubu naroda kojem pripada Doma naroda FBiH, (pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na imenovanje Vlade, morao bi dobiti i podršku 2/3 kluba svog naroda u skupštini kantona u kojem tog naroda ima najviše.

Tako bi, prema izračunu, (pot)predsjednik iz reda hrvatskog naroda za blokadu imenovanja Vlade morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH i podršku dvije trećine svih zastupnika Hrvata u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. (Pot)predsjednik iz reda Bošnjaka bi morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH plus podršku 2/3 Bošnjaka u Skupštini Tuzlanskog kantona koja daje najviše bošnjačkih delegata. Isto bi se odnosilo i na Srbe, s tim da bi (pot)predsjednik iz reda srpskog naroda morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Srba Doma naroda FBiH i podršku dvije trećine izabranih Srba u Skupštini Kantona Sarajevo.

Pretočeno u brojeve to bi, u ovom trenutku značilo da samo HDZ-ova predsjednica Federacije Lidija Bradara može blokirati imenovanje Vlade FBiH. Ako je suditi po potpisima za kandidaturu, samo Lidija Bradara ima podršku 2/3 delegata u klubu naroda iz kojeg dolazi i samo ona, može obezbijediti podršku 2/3 zastupnika Hrvata u Skupšini HNK, gdje stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a). U ovom trenutku je, naime, izabrano ukupno 16 zastupnika Hrvata u Skupštini HNK. Samo jedan Hrvat, DF-ov Zoran Mikulić, ne dolazi iz stranke koja nije član HNS-a. Sam HDZ BiH ima 10 zastupnika, što znači da im treba samo jedna ruka iz drugih stranaka, poput HDZ-a 1990, kako bi ispunili oba preduvjeta za blokiranje imenovanja Vlade FBiH.

Igor Stojanović, recimo, nema podršku 2/3 delegata u Klubu Srba Doma naroda FBiH, dok Refik Lendo nema dvotrećinsku podršku ni u Klubu Bošnjaka niti u Skupštini TK, gdje koalicija koja ga podržava ima 17 od potrebnih 18 zastupnika.

Tako, zahvaljući Schmidtovim amandmanima, dolazimo u situaciju da je jedino HDZ BiH neizbježan prilikom formiranja Vlade Federacije BiH, dok sve druge političke partije igraju nebitnu ulogu.

A sada da vidimo šta to znači kada je u pitanju vrijednost glasa.

U Tuzlanskom kantonu, prema popisu iz 2013. godine, živi 392 hiljade Bošnjaka. Dvije trećine od ovog broja je 262 hiljade.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu živi 118 hiljada Hrvata. Dvije trećine od ovog broja je 79 hiljada.

Dakle, da bi (pot)predsjednik Federacije iz reda Bošnjaka ispunio oba uslova iza njega mora biti najmanje 16 delegata u Klubu Bošnjaka i 2/3 zastupnika Bošnjaka u Skupštini TK. To znači da on, samo u drugom preduslovu, predstavlja 262 hiljade Bošnjaka iz TK, što je više nego cjelokupno hrvatsko biračko tijelo.

Istovremeno, u drugom preduslovu, iza (pot)predsjednika iz reda hrvatskog naroda stoji 79 hiljada Hrvata iz HNK.

Znači, znači, da bi Bošnjak blokirao izbor Vlade FBIH, mora dobiti tri puta veću podršku od Hrvata.

Stručne službe pripremile nove materijale za plenarnu sjednicu: Predloženo da Ustavni sud BiH Schmidtove odredbe proglasi neustavnim, ali i da Komšićev zahtjev bude odbijen!

Stručne službe Ustavnog suda BiH dostavile su sudijama, uoči plenarne sjednice, dva prijedloga odluka koji se odnose na zahtjeve Željka Komšića i Šefika Džaferovića, a kojim je tražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava FBIH i Izbornog zakona BiH koje je u izbornoj noći prošle godine nametnuo OHR. Prvi prijedlog je, kako saznaje Istraga, da se prihvate Komšićev i Džaferovićev zahtjev, dok je drugi prijedlog da ovu zahtjevi budu odbijeni.

Plenarna sjednica Ustavnog suda BiH zakazana je za četvrtak i petak, 23. i 24. mart ove godine, a u okviru četvrte tačke dnevnog reda bi se trebalo raspravljati o Komšićevom i Džaferovićevom zahtjevu.

Ovo će, faktički, biti treća sjednica Ustavnog suda BiH na kojoj će se raspravljati o amandmanima na Ustav BiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra prošle godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Ustavnom sudu BiH nedostaje dvoje sudija, jedan iz RS-a, a drugi iz Federacije, što znači da ukupno sedam sudija odlučuje u ovom slučaju. Da bi neka odluka bila donesena, potrebno je da za nju ili protiv nje glasa petero ustavnih sudija. Na posljednoj plenarnoj sjednici, održanoj 20. januara ove godine, Ustavni sud BiH nije donio odluku u ovom slučaju, jer su sudije bile podijeljene. Prema informacijama Istrage, na jednoj strani su Mirsad Ćeman, strani sudija Ledi Bianku i sutkinja iz Njemačke Angelika Nussberger. Ove sudije smatraju da bi Komšićev i Džaferovićev zahtjev trebao biti prihvaćen. No, predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, Švicarka Helen Keller su se, do sada protivile prihvatanju zahtjeva. Njih je, dijelom, podržavala i sutkinja Seada Palavrić, koja je, također, smatrala da ne treba prihvatiti Komšićev zahtjev. Sudija Zlatko Knežević se, za sada, nije jasno odredio po ovom pitanju.

Dio međunarodnih sudija je proteklih mjeseci bio pod pritiskom pojedinih zapadnih ambasada, ali i samog OHR-a koji se protive donošenju odluke proglašavanju Schmidtovih odredaba – neustavnim. Stoga su stranci zajedno sa HDZ-om, SDP-om, NiP-om i Našom strankom pokušali prošle sedmice imenovati Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Na taj bi način bio obezbijeđen dodatni glas protiv prihvatanja Komšićevog zahtjeva. Da je postojao dogovor sa strancima i strankama Trojke, potvrdio je i sam predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić i Šefik Džaferović odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

“Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.

Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

“U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.

Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.

Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, nakon pritiska OHR-a sada se razmatra drugačija mogućnost.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...