“Mi ne znamo kakvo će biti rješenje, ali će Christian Schmidt je spreman reagirati”, ponovili su više puta američki ambasador Michael Murphy i šef Delegacije EU Johann Sattler na sastanku sa liderima stranaka Osmorke i HDZ-a BiH.
“Ali mi”, uzvratit će predsjednik NES-a Nermin Ogrešević, “nećemo prihvatiti nikakvo kratkoročno rješenje”.
Onda, priznat će Murphy i Sattler svojim gostima, većina ne postoji.
“Ima samo 45 ruku”, rekao je ambasador EU Johann Satler.
Predsjednici SDP-a, NiP-a i Naše stranke nisu se usprotivili kratkoročnim rješenjima.
“Bitno je ovo razriješiti što prije. Prolazi vrijeme. Prošlo je već šest mjeseci. Imamo bitne projekte”, rekao je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić tokom sastanka koji je izrazio nadu da će rješenje biti dugoročno.
Ali Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto nisu rekli ambasadorima SAD-a i EU da su protiv kratkoročnog rješenja. Sarajevskoj Trojci su se, potom, pridružili Elzina Pirić iz PDA i Fuad Kasumović. A Dragan Čović je objasnio zbog čega kratkoročno rješenje nije problematično.
“Mi smo se koalicijskim sporazumom obvezali da nakon formiranja Vlade FBiH u roku od šest mjeseci izmijenimo Izborni zakon i Ustav FBiH”, rekao je Čović.
Predsjednik HDZ-a je, potom, informisao lidere Osmorke i ambasadore da bi u utorak trebao imao sastanak sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom na kojem bi trebali razgovarati o eventualnom nametanju.
Međutim, ni Dragan Čović nije siguran da više postoji većina u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Prema informacijama Istrage, Čović već pokušava ubijediti predsjednika HDZ-a 1990 Iliju Cvitanovića da se pridruži strankama okupljenim oko HDZ-a. Cvitanović, kako saznajemo, traži poziciju federalnog ministra prometa i komunikacija. Ali ni četiri glasa iz kluba HDZ-a 1990 i HNP-a ne garantuju Drganu Čoviću i strankama Trojke imenovanje Vlade FBiH. Stranke Trojke (SDP, NS i NiP) i HDZ zajedno imaju 43 zastupnika. Ako im se dodaju dva glasa PDA i BHI FK, dolaze do 45 ruku. Sa četiri ruke HDZ-a 1990 i HNP-a koalicija bi imala 49 ruku, što nije dovoljno za imenovanje Vlade Federacije BiH.
Pregovori u Neumu na rubu su propasti. Svjesni su toga svi koji se nalaze u izolovanom hotelu.
„Stvar je samo u tome da niko neće da preuzme odgovornost i prvi ustane iza pregovaračkog stola. No, od subote popodne sve su veće razlike u zahtjevima HDZ-a i ostalih lidera političkih partija sa sjedištem u Sarajevu“, kaže sagovornik Istrage.
Jedino što je djelimično usaglašeno su izmjene koje se odnose na tehnička pitanja. To je onaj dokument od 79 stranica koji su, u međuvremenu, mediji „skratili“ na 17 stranica. Kliknete li ovdje, moći ćete vidjeti o čemu se radi.
Na usaglašavanju tog dokumenta rade „niži“ zvaničnici međunarodne zajednice i političkih partija. HDZ BiH, na tehničkim pitanjima, predstavljaju Borjana Krišto i Bariša Čolak. U ime SDA tu je Alma Čolo. Munib Jusufović predstavlja SBB. U pitanju su članovi Interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona. Pregovori o tim, tehničkim pitanjima vode se u jednoj sali. U drugoj se rješavaju politička pitanja. Dragan Čović i Josip Merdžo predstavljaju HDZ BiH. Povremeno im se pridruži i Borjana Krišto. U ime SDA su Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović. I njima se, ponekad, pridruži Alma Čolo. SBB predstavlja lider te stranke Fahrudin Radončić kojem pomaže Munib Jusufović. Delegaciju NiP-a čine Elmedin Konaković i Denis Zvizdić. NES predstavljaju Nermin Ogrešević i Jasmin Emrić. U toj sali zabranjeno je korištenje mobilnih telefona. Prije sastanka u posebne ih pretince odlažu čak i međunarodni posrednici Angelina Eichhorst i Matthew Palmer.
Na snazi su, očito, nova pravila. Ali položaji su isti. HDZ BiH ne odstupa od svojih zahtjeva. Evo kako su tekli pregovori.
U petak popodne delegacijama SDA, NiP-a, SBB-a i NES-a, ponuđen je modificirani prijedlog HDZ-a BiH koji podrazumijeva elektorski način izbora članova Predsjedništva BiH. I to samo članova Predsjedništva iz Federacije BiH. U Republici Srpskoj bi ostao dosadašnji način izbora. Dakle, RS bi bila jedna izborna jedinica, dok bi Federacija, prema ovom prijedlogu bila podijeljena na deset izbornih jedinica koje bi davale određeni broj elektora, koji bi potom birali članove Predsjedništva BiH.
Članovi delegacija su preračunali. Primjenom ponuđenog modela, a gledajući rezultate posljednja tri izborna ciklusa, član Predsjedništva BiH bi uvijek bio kandidat HDZ-a BiH. Ali i to je Draganu Čoviću malo.
„HDZ BiH traži vrste takozvanih osigurača“, pojašnjava sagovornik Istrage.
Prvi osigurač je – etnički prefiks. Drugi podrazumijeva takozvane plutajuće kantone. I na kraju, kao treći osigurač, HDZ predlaže da članove Predsjedništva iz Federacije potvrđuju delegati u Domu naroda BiH, odnosno u bošnjačkom i hrvatskom klubu.
To je, zapravo, prijedlog koji se nedavno pojavio u medijima i kojim se, praktično, garantira HDZ-ovom kandidatu izbor člana Predsjedništva BiH.
Prijedlog, prema informacijama Istrage, nije bio prihvatljiv liderima političkih partija iz Sarajeva. No, svi su bili spremni pristati na elektorski model pod jednim uslovom – smanjenje ovlasti Doma naroda Federacije.
„Ali Dragan Čović, zapravo, ne želi da razgovara o smanjenju nadležnosti Doma naroda FBiH“, objašnjava sagovornik Istrage.
Tako je elektorski sistem propao. Na dnevni red je, potom, došao prijedlog o kojem je nedavno govorio lider SNSD-a Milorad Dodik. Nacionalni prefiksi bi ostali, ali bi pored nje pisalo i predstavnik ostalih. Recimo, u slučaju hrvatskog člana Predsjedništva BiH bi pisalo – Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ili ostalih.
Ali i tu opciju HDZ BiH ne prihvata.
Čovićevi zahtjevi – sve ili ništa pregovore o izmjenama Izbornog zakona vode u propast. Čak i međunarodni posrednici Matthew Palmer i Angelina Eichhorst, za razliku od ranijih sastanaka, ne iskazuju više otvorenu podršku HDZ-u BiH. To se, dijelom može naslutiti i iz saopćenja za javnost Ambasade SAD-a koje je izdato u subotu popodne.
„Stručnost Venecijanske komisije u ovom procesu je neprocjenjiva“, saopćili su iz Ambasade SAD-a, navodeći da „diskriminacija mora nestati kako bi BiH krenula dalje“.
Tokom ranijih pregovora HDZ BiH je otvoreno bio protiv stavova Venecijanske komisije. Izvori Istrage tvrde da se to ni sada nije značajno promijenilo.
U subotu popodne došlo je do dodatnog udaljavanja stavova. Sada su, tvrde naši sagovornici, upitne i izmjene koje regulišu tehnička pitanja u izbornom procesu. Jer HDZ bez onih političkih neće podržati bilo kakve druge izmjene Izbornog zakona.
Pregovori su nastavljeni u subotu, u 21 sat. Palmer i Eichhorst planiraju da delegacije za pregovaračkim stolom drže do kasno u noć. Onda će nastaviti u nedjelju ujutro. No, sve je izvjesnije da dogovora neće biti.
Po prvi put u Bosni i Hercegovini, live podcast u izbornoj noći. Tri portala, šest ljudi, iz tri države.
Uživo računamo mandate, porediti rezultate po biračkim mjestima u odnosu na prošle izbore i donosimo prve informacije o rezultatima. Završit ćemo kada boje postanu jasne. Samo na Vijesti.ba, Istraga.ba i Nap.ba.
Hrvatski premijer Andrej Plenković susreo se večeras u Mostaru sa čelnicima HDZ-a BiH i Naroda i Pravde, Draganom Čovićem i Elmedinom Konakovićem.
Čović, Plenković i Konaković bi trebali večerati u restoranu Ljetnikovac Radobolja.
Prema informacijama Istrage, na večeri bi im se trebali pridružiti ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, kao i diplomate iz Delegacije EU u BiH.
Večeri u Mostaru prisustvuje i Johann Sattler, te ambasadorica Izraela Galit Peleg. Povod je “Mostarski sajam”, ali je jedna od tema i izmjena Izbornog zakona BiH.
Podsjećamo, danas u Mostaru boravi i Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik Europske unije za dijalog između Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana te se sastao sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto, te federalnim premijerom Nerminom Nikšićem.
Krišto je, nakon sastanka sa Lajčakom, kazala “da je prioritet, najkasnije u narednih šest mjeseci, izvršiti ograničene izmjene Ustava BiH i cjelokupnu izmjenu izbornog zakonodavstva na način da se osigura stvarna ustavna ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda”.
On u Mostaru boravi povodom održavanja 23. privrednog sajma, a u istu svrhu u Mostaru borave i zvaničnici susjedne Hrvatske, kao i premijerka Srbije Ana Brnabić.
Iako se ranije očekivao dolazak izraelskog premijera Benyamina Netanyahua, on je ipak svoj dolazak u Mostar otkazao.
Ljetnikovac Radobolja u vlasništvu je kompanije Editus City Group, čiji su osnivači, prema podacima Registra poslovnih subjekata, Vesna, Nino i Mario Slezak, odnosno supruga i sinovi mostarskog biznismena Dinke Dike Slezaka.
Dinko Slezak je, ranije su pisali mediji, bio vlasnik kladionica Derby Bet Shop i Intersport. Ove kladionice, prema Porezne uprave FBiH, po osnovu neplaćenog poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada državi duguju 40 miliona KM.
Njemačke vlasti pokreću inicijativu za “razrješenje” aktualnog visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka te da nakon toga na njegovo mjesto postave njemačkog diplomatu Christiana Schmidta, saznaje Istraga iz više međunarodnih i domaćih izvora.
Prema informacijama Istrage, njemačka ambasadorica u BiH Margret Uebber ove bi sedmice trebala imati odvojene sastanke sa dvojicom članova Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem tokom kojih bi ih trebala upoznati o namjerama Berlina.
Na potez Njemačka se, tvrde naši izvori, odlučila nakon konsultacija sa Ruskom Federacijom.
“To bi trebao biti kompromis između EU i Rusije koja insistira na ukidanju OHR-a”, pojasnio je jedan od izvora.
Schmidt u “Redu Ante Starlevića”
Plan je da se na martovskoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC) ozvanični ta inicijativa te da se odmah “razriješi” Valentin Inzko, a za novog šefa OHR-a postavi Christian Schmidt. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. godine bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj Vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Christianu Schimdtu orden “Red Ante Starčevića”.
“Zadovoljstvo mi je uručiti odličje Predsjednika Republike Red Ante Starčevića, odličje koje RH u ovom konkretnom slučaju daje velikom prijatelju Hrvatske. Christian Schmidt, dugogodišnji je njemački političar, zastupnik u Bundestagu, Savezni ministar ali iznad svega čovjek koji je u svom političkom putu pomagao Hrvatsku”, kazao je tada Plenković.
Sagovornici Istrage tvrde da je Schmidtova bliskost sa HDZ-om bila presudna da njemački zvaničnici njega odaberu kao potencijalnog kandidata za novog Visokog predstavnika u BiH. Osim toga, ni Ruska Federacija ne bi imala ništa protiv tog imenovanja jer smatraju da je Valentin Inzko blizak administraciji novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. O “slabljenju” ili ukidanju OHR-a bilo je govora i tokom nedavne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On se tada sastao sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Na konferenciji za medije nakon sastanka sa Dodikom Lavrov je kazao da treba ukinuti OHR.
“Ovaj vanjski protektorat koji predstavlja Ured visokog predstavnika u BiH, u potpunosti je prevaziđen. Postojanje OHR-a pokazuje nepoštovanje prema narodima u BiH i prema suverenitetu ove zemlje. Svaki pokušaj da se ruši Dejtonski sporazum može imati nesagladive posljedice. Veoma je teško bilo izgraditi krhku ravnotežu i bez samo jedne komponente može se ugroziti čitava stabilnost”, rekao je Lavrov.
No, kako Ruska Federacije u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira nema potpunu podršku za ukidanje OHR, prešlo se na “plan B”, a to je “uklanjanje” proameričkog visokog predstavnika Valentina Inzka i dovođenje diplomate iz Njemačke. Članice UO PIC-a su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. UO PIC-a predlaže kandidata za Visokog predstavnika, a potvrđuje ga Vijeće sigurnosti UN-a. S obzirom na različite stavove stalnih članica Vijeća sigurnosti jasno je da nema ukidanja OHR-a. Stoga se imenovanje njemačkog diplomate nameće kao rješenje koje bi prihvatila i Moskva koja je posljednjih godina popravila odnose sa Njemačkom:
Sjeveretni tok: spajanje rusko-njemačkih interesa
“Njemačka i Rusija spremne dovršiti Sjeverni tok 2”, glasila je vijest koju je 6. decembra ove godine objavio njemački Deutsche welle.
Gradnja ovog plinovoda zaustavljena je prije godinu dana i to pred sam završetak projekta. Tada su američke vlasti zaprijetile sankcijama firmama koje učestvuju u gradnji ovog plinovoda koji bi istočnu Evropu, faktički, ostavio na milost i nemilost Rusima. U saopćenju njemačke Uprave za vodene puteve i brodski saobraćaj, objavljenom početkom decembra, navedeno je da će “vjerovatno” između 5. i 31. decembra biti obavljano “podvodno polaganje cijevi” u tom dijelu Baltika. Sankcije kojima je zaprijetio Washington njemački zvaničnici su nazvali “neprihvatljivim”.
Sjevernomakedonske vlasti odbile su dati saglasnost Miloradu Dodiku za učešće na Prespa Forum Dialogue koji se od od 16. do 18. juna održava u Ohridu. Ovu ionformaciju prvobitno je objavio portal politicki.ba, a Istraga.ba je, u međuvremenu, uspjela doći do internih dokumenata Predsjedništva BiH koji otkrivaju detalje ovog slučaja.
Predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Penderovski poslao je predsjedavajućem Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću poziv za učešće na ‘’Prespa Forum Dialogue’’, na kojem bi, prema zvaničnim informacijama, trebali učestvovati predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, slovenački predsjednik Borut Pahor, kosovska predsjednica Vjosa Osmani-Sadriu, crnogorski predsjednik Milo Đukanović, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, kosovski premijer Albin Kurti, američka službenica Rosemary Anne DiCarlo, turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu, evropski komesar za proširenje Olivér Várhelyi i drugi.
Razmatrajući ovaj poziv, Predsjedništvo BiH je 17.5. 2022. prihvatilo poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije Steve Pendarovskog za učešće na “Prespa Forum Dialogue”. Zaključkom je određeno da bi bh. delegaciju trebao predvoditi član Predsjedništva Milorad Dodik. Dodik je, nakon prijavljen za ovaj događaj.
“Međutim, u međuvremenu smo obaviješteni od organizatora PFD-а da je poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije NJ.E. Steve Pendarovskog lično upućen predsjedavajućem Predsjedništva BiH Nj.E. Šefiku Džaferoviću, te da isti nije prenosivоg karaktera”, izvijestila je šefica Službe za protokol i ceremonijal Predsjedništva BiH Ravijojla Beba Pavlović.
Pavlovićeva je izvijestila članove Predsjedništva da je Zaključak Predsjedništva BiH od 17. maja, kojim je Dodik određen za šefa delegacije – neprovodiv. A evo šta su zvaničnici Sjeverne Makedonije napisali.
“Poziv za učestvovanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića na ovogodišnjem “Prespa Forum Dialogue’’ je lični, a ne prenosiv”, piše u obavijesti dostavljenoj Predsjedništvu BiH.
Prevedeno sa diplomatskog na “narodni” jezik, odluka Predsjedništva BiH da na Prespa Forum Dialogue’ Bosnu i Hercegovinu predstavlja Milorad Dodik nije provodiva. Vlasti Sjeverne Makedonije tako su uskratile gostoprimstvo članu Predsjedništva BiH.
Dodiku je, prema informacijama Istrage, uskraćeno i prisustvo na večeri u Solunu, gdje su se okupili lideri nekoliko država kako bi učestvovali na Forumu kojem prisustvuje njemački kancelar Olaf Scholz. Iako je bio rezervirao hotel, Dodik je početkom ove sedmice otkazao put u Solun.
Hrvatski svjetski kongres uputio Senatu SAD-a pismo u kojem upozorava na “islamističkog terorizam u BiH i njegove veze s bošnjačkim-muslimanskim vodstvom u BiH”, potvrđeno je za Istraga.ba u toj organizaciji.
“U vezi samog dokumenta za više informacija možete se javiti dr. sci. Nini Raspudiću, nezavisnom zastupniku u Hrvatskom saboru”, kazali su nam u Hrvatskom svjetskom kongresu.
U odgovoru na naš upit, čelnici HSK-a su nam dostavili i samo pismo koje je upućeno Senatu.
“Kao jednu od prijetnji Hrvatima, posebno Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao najmanjoj od tri nacionalne skupine koje čine Bosnu i Hercegovinu, koja čini ukupno 15% stanovništva te zemlje, prepoznajemo islamistički terorizam koji je u toj zemlji prisutan od 1990-ih. Nažalost, među islamističkim teroristima koji su obučeni u Bosni i Hercegovini bilo je i onih koji su sudjelovali u terorističim napadima 11. rujna, što je jedan od najtragičnijih dana američke povijesti. Neki od njih se danas nalaze u Guantanamu. Uz ovo pismo dostavljamo Vam govor nezavisnog zastupnika u hrvatskom parlamentu prof. dr. sc. Nine Raspudića, koji je vrlo detaljno opisao razvoj islamističkog terorizma u Bosni i Hercegovini i njegovih veza s vodećim bošnjačkim-muslimanskim establišmentom, i prijetnje po Hrvatskoj i Hrvatima kršćanima u Bosni i Hercegovini. Nadamo se kako će Vam ovaj dokument omogućiti jasnije shvaćanje problematike islamističkog terorizma i veza s bošnjačkim-muslimanskim vodstvom, te kako ćete moći biti aktivni po pitanju suzbijanja ove opasnosti”, navedeno je u pismu koje je potpisao Vinko Sabljo, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa.
Kao prilog ovom pismu, Senatu je dostavljen i nedavni govor Nine Raspudića u Saboru tokom kojeg je povezivao BiH sa terorizmom.
“Priča o terorizmu nije nešto što je daleko od nas. Hrvatska, a posebno Hrvati u BiH su već odavno pod udarom islamističkog terorizma. On je započeo još za vrijeme rata u BiH, kad je nekoliko tisuća dragovoljaca iz islamskih zemalja, koje su tada, po afganistanskim veteranima, skupno nazivali mudžahedinima, sudjelovalo na strani bošnjačke Armije BiH. Većina je došla preko Hrvatske za vrijeme početnog hrvatsko-muslimanskog savezništva. Ratovali su u okviru jedinice El Mudžahid Armije BiH i počinili teške zločine, među kojima se ističe ritualno odsijecanje glave zarobljenika, najprije srpskih, a onda, u drugom poluvremenu rata, i hrvatskih. Uz blagoslov tadašnje bošnjačke vrhuške (v.Džaferović) dijeljena su im državljanstva bez nadzora, a dio njih poslije rata ostao je živjeti u BiH, uglavnom u izoliranim zajednicama, gdje su im se pridruživali i neki domaći mladići. Te će zajednice postati rasadnici budućih terorista. Neki od njih marljivo su odrađivali i poslijeratni posao maltretiranja hrvatskih povratnika, pretežno u Srednjoj Bosni, što je u Hrvatskoj uglavnom prešućivano”, naveo je sabornik Raspudić na početku svog govora koji je dostavljen Senatu SAD-a.
“Pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, žele izvršiti upad u ustavno-pravni sistem moje zemlje, kako bi imali „Zlatni ključ“ ili „Zlatnu dionicu“ upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, oni to ne bi smjeli činiti. Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine”, kazao je u srijedu popodne, obraćajući se Generalnoj skupštini UN-a, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.
On je, govoreći o izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH kazao da se, “čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, pokušava nametnuti postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava”.
“To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih pravakolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu. Sve te tendencije temeljene su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava, utvrđenih nizom međunarodnih akata, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije Zapadnog Balkana”, rekao je Komšić.
U posljednje vrijeme, rekao je Komšić, čini da su i vrijednosti ljudskih prava poljuljane, da se selektivno primjenjuju, te da se njima pristupa po dvostrukim standardima. Smatram takve tendencije vrlo opasnim za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH govorio je i procesuiranju ratnih zločina i negiranju presuda.
“Građani Bosne i Hercegovine veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici kako je to presudom utvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu, a što je potvrđeno i u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)”, rekao je Komšić.
U nastavku možete pročitati njegov kompletan govor.
“Tema ovogodišnje debate adresira mnogo aktualnih pitanja ali ona, zaista, predstavljaju ključne izazove koji će uticati na naš dalji put kojim idemo kao globalno društvo. To važi i za međunarodnu politiku i za naše pojedinačne politike u državama iz kojih dolazimo. Uspjeh naših zajedničkih stremljena ovisiti će stoga i od naše odlučnosti da istrajemo na zajedničkim vrijednostima koje smo izabrali da štitimo.
Pandemija COVID 19 nam je bila bitna poruka i lekcija kako postojeći međunarodni sistem može lako biti poljuljan ali isto tako i kako je bitna izdržljivost međunarodnih institucija zasnovanih na multilateralizmu i njihova otpornost kako bi bile sposobne odgovoriti na krizne situacije. Odjednom su bili ugroženi međunarodni odnosi, ograničena ljudska prava, činilo se da se multilateralizam urušio. Jaz između bogatih i razvijenih s jedne strane, kao i nerazvijenih i ne tako bogatih zemalja s druge strane, pokazao se kao nikad veći u pristupu medicinskoj opremi, lijekovima i vakcinama. Jedino što je u tim okolnostima preostalo bila je nada u izdržljivost, kako nacionalnih ekonomija i zdravstvenih sistema, tako i međunarodnih institucija i tijela Ujedinjenih nacija u cilju suzbijanja pandemije, pronalaska i distribucije vakcina te društvenog i ekonomskog oporavka.
No, ipak, želim naglasiti i važnost bilateralne saradnje i pomoći susjednih ili prijateljskih država, koje su u mnogim regionima, pa i u onom iz kojeg ja dolazim, bili prvi konkretni potezi pomoći i znakovi solidarnosti prije nego su multilateralne institucije pronašle odgovor na kriznu situaciju poput pandemije COVID 19. I to je bilo nešto što je ulijevalo nadu i pokazalo važnost dobrih bilateralnih odnosa i opravdalo ulaganje u kapacitete regionalne suradnje. Ovdje želim pohvaliti neke od mnoštva regionalnih organizacija sa Zapadnog Balkana koje su pomogle da se održi ekonomija i omogući olakšan protok ljudi i osnovnih roba pod novim okolnostima. To su prije svega Centralnoeuropska zona slobodne trgovine i Regionalno vijeće za saradnju Jugoistočne Evrope.
Pandemija je promijenila svijet i uticala i na ostvarenje održivih ciljeva razvoja. Oni, sada, trebaju biti sagledani u jednom dodatnom svijetlu pod uticajem novih okolnosti. Međutim, jedno od najvažnijih pitanja današnjice, koje je u uskoj vezi sa ciljevima održivog razvoja kao potrebe globalnog društva jeste i pronalaženje odgovora na potrebe planete.
Klimatske promjene i globalno zatopljavanje koje je vidljivo ali i naučno dokazano radom Međunarodnog panela za klimatske promjene predstavljaju ključno pitanje koje ujedno i limitira tok održivog razvoja. Upozorenja iznesena u specijalnom izvještaju 2018 godine i ponovljena u ovogodišnjem izvještaju upućuju da naše aktivnosti na usporavanju globalnog zatopljavanja i borbe protiv klimatskih promjena općenito ne daju rezultate kakve moramo postići do 2050. Klimatske promjene već odavno nisu pitanje upozorenja naučne zajednice već krizna situacija koja je već tu. Odgovor na klimatske promjene će nas koštati mnogo, ali će koštati još i više ako nužnost ubrzanja aktivnosti na ublažavanju klimatskih promjena ne shvatimo ozbiljno. To je obaveza koju smo preuzeli jer je scenario opstanka ljudske populacije uz ograničenje rasta temperature vrijednost koju moramo pod svaku cijenu braniti. Tu vrijednost mi nismo odabrali, ona je odabrala nas.
Smatram da će taj nužni odgovor dugoročno ipak najviše koštati nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju koje se oslanjaju, još uvijek, na energiju dobivenu iz fosilnih goriva. U pravilu ove grupe zemalja nemaju dovoljno kapaciteta niti sredstava da izvrše brzu i pravičnu tranziciju na zelene izvore energije. To će se u srednjoročnom periodu odraziti na njihove mogućnosti ostvarenja održivih ciljeva razvoja. Zbog toga je izuzetno važna i finansijska podrška za realizaciju Zelene agende, doprinosima od strane Komiteta strana učesnica Konferencije UN o klimatskim promjenama ali i od strane regionalnih asocijacija poput Europske unije, koja pored postojećih obaveza po Pariškom sporazumu uspostavlja i dodatne standarde koje prihvataju i zemlje poput Bosne i Hercegovine, u procesu stabilizacije i pridruživanja s Europskom unijom. U mojoj zemlji, Bosni i Hercegovini imamo oko 40% zelenih kapaciteta za proizvodnju električne energije pa ipak, postupno gašenje termoelektrana, a samim tim i većine rudnika, koje se od nas očekuje u narednih 25-30 godina će izazvati manjak električne energije koji teško možemo pravovremeno nadomjestiti zelenim energetskim kapacitetima, a ujedno i očuvati rijeke i ekološki biodiverzitet, u skladu sa međunarodnim normama. To su stvarne okolnosti i izazovi s kojima se suočavamo kao, vjerujem, i veliki broj drugih ovdje prisutnih država. Bosna i Hercegovina ipak stoji iza svojih obećanja o doprinosu smanjenju emisije stakleničkih gasova.
Poštovani Predsjedniče, jedna od posljedica usporavanja održivog razvoja s kojim se suočavamo je i odliv radno sposobnog stanovništva u razvijene zemlje. Iz Bosne i Hercegovine je prema dostupnim statistikama odselilo gotovo 10% stanovništva od zadnjeg popisa. I to uglavnom radno sposobnog stanovništva. Mladih porodica sa djecom. Zato želim skrenuti pažnju ovdje, da pored općepoznatog vala ekonomskih migranata sa srednjeg istoka Azije, i sjeverne Afrike, sa kojim se i moja zemlja suočila pokušavajuči svojim ograničenim kapacitetima pružiti humanitarnu pomoć, hranu i smještaj, mi se suočavamo i sa odlivom stanovništva koje će naše društvo dodatno opteretiti socijalnim problemima. Naši ljudi odlaze za boljim poslovnim i životnim prilikama, ali i tragajući za sigurnošću u uređenim društvima zasnovanim na aktivnoj promociji i zaštiti vrijednosti ljudskih prava. Naši ljudi odlaze za perspektivom života u okruženju gdje svojim znanjem i radom mogu sebi obezbjediti život u izvjesnosti jednog racionalnog društvenog uređenja.
Upravo iz tog razloga kao sljedeću veliku vrijednost potenciram zaštitu ljudskih prava. Onu vrijednost koju smo odlučili uspostaviti već Univerzalnom deklaracijom Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima. U Evropi imamo i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se provodi pod okriljem Vijeća Evrope, a u Evropskoj uniji efektivno od 2009. godine i Povelju o osnovnim pravima Evropske unije.
Međutim, u zadnje vrijeme se čini da su i vrijednosti ljudskih prava poljuljane, da se selektivno primjenjuju, te da se njima pristupa po dvostrukim standardima. Smatram takve tendencije vrlo opasnim za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava.
Jačanje etničkih politika u mojoj zemlji, temeljenih na isključivosti i etno-šovinističkim tendencijama, uz porast vjerskih netrpeljivosti i urušavanje sekularizma u regionu Zapadnog Balkana izaziva veliku zabrinutost. Građani Bosne i Hercegovine veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici kako je to presudom utvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu, a što je potvrđeno i u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Želim ovdje, pred Vama naglasiti da dolazim iz države koja je važila za uspješan primjer uspostave mira ali i održavanja mira i izgradnje institucija u kontekstu mandata Ujedinjenih nacija. Ustav Bosne i Hercegovine je dio međunarodnog mirovnog sporazuma poznatog kao Dejtonski mirovni sporazum. Sastavni dio našeg Ustava su i Univerzalnom deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ipak, u zadnjih nekoliko godina naše društvo je pod sve većim pritiskom nastojanja za degradacijom osnovnih ljudskih, građanskih, prava i eliminiranjem pojedinca, građanina, kao subjekta ljudskih prava. Kompleksno izgrađen sistem institucija Bosne i Hercegovine zasnovan na Dejtonskom mirovnom sporazumu otežava postizanje političkog konsenzusa koji bi moju zemlju pomjerio sa Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat, ka funkcionalnoj državi sa perspektivom da postane članica Evropske unije i NATO saveza, ali na način da se prihvate sve one vrijednosti koje nalažu demokratija, vladavina prava i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Gospodine predsjedavajući,
Želim se osvrnuti na taj veoma važni segment zaštite ljudskih prava, iz ugla zemlje iz koje dolazim, kako bi na taj način prikazao selektivnost u primjeni međunarodnih akata koji se tiču ljudskih prava. Vjerujem da svi dijelimo razmišljanja kako je zaštita ljudskih prava u svim segmentima društva, jedan od neophodnih uslova za stvaranje stabilnih demokratija, u kojima će vladati mir i prosperitet. Međutim, ako ovo razmotrimo kroz politički sistem Bosne i Hercegovine, zemlje iz koje dolazim, onda bih iskoristio priliku da sa svima vama podijelim nekoliko značajnih elemenata, koji nažalost, potpadaju u onu drugu, negativnu stranu ove priče.
U Bosni i Hercegovini na snazi je Opći okvirni sporazum za mir, dogovoren u Dejtonu, a potpisan u Parizu 1995. godine. Njegov sastavni dio, kao Aneks 4 je i Ustav Bosne i Hercegovine, koji u svojoj preambuli jasno i nedvosmisleno navodi da se on, između ostalog temelji i na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine. Jasno je kako pristupanje Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima ne donosi direktnu zakonsku obavezu zemljama koje su joj pristupili, ali se svakako radi o sistemu vrijednosti, koji između ostalog ima za cilj stvaranje društva unutar samih zemalja, ali i šire, koje se temelji na jednakosti svakog ljudskog bića na planeti u njegovom osnovnim ljudskim pravima.
Takav sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Podsjetiću ovom prilikom kako diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije kako je to utvrđeno u tački 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije koju su Ujedinjene nacije usvojile 1966. godine.
Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.
Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama. Ovo potiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Isti ti faktori, u cijelosti negiraju presude Međunarodnog suda za prostor bivše Jugoslavije, koji je u svojim presudama utvrdio počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, etničko čišćenje ili čak postojanje udruženih zločinačkih poduhvata u kojima je isto tako utvrđeno da su svi ovi najstrašniji zločini počinjeni na temelju različite etničke pripadnosti građana Bosne i Hercegovine, negirajući jedno od temeljnih ljudskih prava iz Univerzalne deklaracije, a to je pravo na život.
Bez ikakvih moralnih dilema, dodjeljuju se priznanja i glorificiraju ratni zločinci, što smatram da je u direktnoj suprotnosti sa još jednom vrijednošću Ujedinjenih nacija, a to je eliminacija nekažnjivosti ratnih zločina. To je još jedno pitanje koje traži veoma jasan odgovor – kako se odnositi prema faktorima koje negiraju sudove koje su formirale Ujedinjene nacije i kako se odnositi prema njima u konkretnim slučajevima negiranja presuda u kojima su presuđeni počinioci zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i etničkog čišćenja. Da li takvi faktori, koje negiraju takve presude, skrivajući počinioce genocida i ratnih zločina, mogu uopšte biti dijelom međunarodnog pravnog poretka? To je pitanje koje direktno zadire u temelje međunarodnog prava i same organizacije UN-a.
Istovremeno se zloupotrebljavaju načela univerzalne jurisdikcije u političke svrhe, mimo propisanih procedura i sklopljenih međudržavnih sporazuma koji jasno preciziraju modalitete progona osumnjičenih za ratne zločine koji neizostavno moraju odgovarati, ali u čemu primarnu odgovornost imaju zemlje čije državljanstvo imaju osumnjičeni za ratne zločine. Ako se univerzalna jurisdikcija koristi na selektivan i politički način, onda se time duboko ugrožavaju načela krivičnog prava i pravne sigurnosti, a time i ljudska prava, te potkopava povjerenje u pravosudne mehanizme.
S druge strane pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, želi izvršiti upad u ustavno-pravni sistem moje zemlje, kako bi imali „Zlatni ključ“ ili „Zlatnu dionicu“ upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, oni to ne bi smjeli činiti. Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine.
Sve te tendencije temeljene su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava, utvrđenih nizom međunarodnih akata, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije Zapadnog Balkana. Odnosno, kroz njihovo forsiranje nejednakosti među građanima na temelju etničke pripadnosti, što je, podsjetiću još jednom, jedan od oblika rasne diskriminacije, uz nastojanje stvaranja etnički čistih teritorijalnih cjelina, takvi njihovi ciljevi političke prirode su usmjereni i prema teritoriji Bosne i Hercegovine. Sve ovo sam vam naveo, kako bih prikazao na stvarnim primjerima, da zanemarivanje ljudskih prava, stvaranje ambijenta i atmosfere nejednakosti među građanima, pojedincima, može imati političke ciljeve, koji vode ka destabilizaciji cijelih regiona u svijetu, kao što je, na primjer, region Zapadnog Balkana. Osim što je tako nešto u potpunosti neprihvatljivo, to je ujedno i veoma opasno.
Poštovani Predsjedniče,
Uvažene kolegice i kolege, ovu situaciju u mojoj zemlji pominjem u kontekstu značaja mehanizama Ujedinjenih nacija koje su dvjema rezolucijama uspostavile instituciju Visokog predstavnika Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini koji se stara o provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Time su i same Ujedinjene nacije dobile obavezu da štite međunarodni poredak, kroz zaštitu akata međunarodnog prava, a jedan od njih je i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Zato smatram, kako je ovo pravo mjesto da istaknem očekivanje da će novi Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni Hercegovini voditi računa o potrebi zaštite međunarodnih pravnih akata i njihovih temeljnih vrijednosti, jer mu je to jedan od važnijih zadataka. Odnosno, ako sama međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini želi odustati od implementacije Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, onda se sa pravom postavlja pitanje – da li je Univerzalna deklaracija uopće potrebna ako je njena implementacija selektivna? Da li je uopće potrebno općenito pričati o zaštiti ljudskih prava ukoliko na konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine, gdje Ujedinjene nacije još uvijek imaju izvršni mandat kroz Ured Visokog predstavnika, ne pokažemo primjerom da smo spremni stati iza zajedničkih vrijednosti kao što je zaštita ljudskih prava i jednakost svakog građanina u odnosu na nekog drugog i različitog.
Uz sve razlike političkih pogleda unutar Bosne i Hercegovine, pa i međunarodne zajednice predstavljene kroz Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini koje asistira Visokom predstavniku smatram da jedina vodilja daljeg političkog razvoja moje zemlje kao zaloga očuvanja mira i njene budućnosti, mora biti poštivanje vrijednosti ljudskih prava. Svi njeni ljudi, bez obzira na njihov identitet, etnicitet, vjerska opredjeljenja ili odsustvo istih, moraju imati ista prava. U suprotnom ćemo završiti s „orvelovskim društvom“ u kojem se prihvaća da su neki, ipak, važniji od drugih, a to uvijek dovodi u opasnost stabilnost jednog društva i podriva mir i sigurnost. Sa ovog mjesta pozivam institucije Ujedinjenih nacija da istraju na vrijednostima zaštite ljudskih prava u svakom segmentu svojih aktivnosti.
Poštovani Predsjedniče,
Konačno želim iskazati podršku nastojanjima Generalnog sekretara koji uz pomoć svojih službi i agencija UN-a u ovim teškim okolnostima pandemije uspijeva očuvati ulogu Ujedinjenih nacija i Vama Predsjedavajući na naporu da ove godine uživo imamo priliku razmijeniti mišljenja o aktualnim svjetskim problemima koji se reflektuju i na naše društvene aktivnosti u državama iz kojih dolazimo.
Vjerujem da ćemo sljedeće godine imati Generalnu debatu u boljim epidemiološkim okolnostima za što je svakako potrebno promovirati nužnost vakcinacije kao jedinog naučno dokazanog načina da se izbjegnu fatalne posljedice za zdravlje ljudi ali i teške ekonomske poslijedice po društvo”.
“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavili se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nje samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod”, kazao je član Predsjedništva Milorad Dodik, govoreći na Demografskom samitu u Budimpešti.
Wrong & dangerous narrative on #BiH🇧🇦, #Europe🇪🇺 & their relationship with #Islam. Also, a copy paste of the 1980s narratives spread by academics & politicians, which led to the 1990s Balkans wars, ethnic cleansing and genocide.👇🏼https://t.co/JhfgLx2FA1pic.twitter.com/NTCIt9Zda1
Podsjećamo, osim Dodika, na Samitu su govorili mađarski premijer Viktor Orban, slovenački premijer Janez Janša, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i bivši američki potpredsjednik Mike Pence.
“Moram reći da sebična evropska politika prazni Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja s različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi”, rekao je Dodik.
Komentarišući Dodikovu izjavu o “muslimanima koji ne napuštaju svoje vrijednosti” i od kojih se “Evropa treba odbraniti”, analitičar ESI-a Adnan Ćerimagić napisao je na Twitteru da je ovo “preslikavanje narativa iz osamdesetih godina koji su širili akademici i političari, što je dovelo do balkanskih ratova devedesetih, etničkog čišćenja i genocida”.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari kazao je za Istragu da su Dodikove riječi, zapravo, riječi Radovana Karadžića.
“Ovo je doslovno, od riječi do riječi, ono što je govorio Radovan Karadžić. Milorad Dodik je tada bio lojalni poslanik skuštine bosanskih Srba i u tom svojstvu metanisao genocidu. Danas vidimo da ima i ozbiljnije ambicije, naime da se sam nađe na čelu genocidnog poduhvata. Ovi je, naime, izrečena genocidna namjera”, kazao je Suljagić.
Njemački Bundestag skinuo je s dnevnog reda rezoluciju o Bosni i Hercegovini čiji je nacrt prošle sedmice objavila Istraga. Razlog skidanja su, kako saznajemo, “nesuglasice” između Josipa Juratovića i Adisa Ahmetovića, dvojice zastupinika vladajućeg SPD-a. Iako je u utorak rezolucija o BiH, u kojoj su Milorad Dodik i Dragan Čović označeni kao rušitelji Bosne i Hercegovine, bila na dnevnom redu, ona je u srijedu popodne prekrižena.
Prema informacijama Istrage, protiv izglasavanja takvog teksta rezolucije je Josip Juratović koji, kako saznajemo, insistira da se izbaci rečenica koja se odnosi na “legitimno zastupanje”.
“Bundestag s velikom zabrinutošću vidi kako se povećava negativan utjecaj susjednih država na moguću reformu izbornog zakona. Treba odbaciti takozvano “načelo legitimnog zastupanja””, navedeno je u nacrtu rezolucije.
Juratoviću je, kako saznajemo, ova rečenica sporna i on nastoji da se ona izbaci, kao i da se u tekstu, pored Dodika i Čovića, i Bakir Izetbegović ocijeni krivcem za tešku situaciju u BiH.
Tekst rezolucije pripremile su tri vladajuće partije, ali u izjavi za Avaz, Juratović u naznakama spočitava da su dokument, zapravo, načinili zastupnici Adis Ahmetović (SPD) i Boris Mijatović (Zeleni).
“U tom papiru je dosta tačnih i prepisanih, dugo raspravljanih stvari, ali u tom papiru mora biti vidljivo da je Njemačkoj stalo da se u BiH mora izgraditi demokratski sistem i suzbiti nacionalizam. Ovako, kako sada stoji, osuđuje se samo separatizam, što je pravilno, ali nedovoljno. Nacionalizam je korijen problema, pa i uzrok separatizma. Separatizam jeste trenutno problem, zbog iskustva iz Ukrajine, ali rješenje je da se u BiH izgradi zdravo, demokratsko društvo. To je moguće samo ako tri nacionalizma ustupe mjesto demokratiji”, kazao je Juratović u izjavi za Avaz.
Objavljeni dokument, dodaje, ide na ruku Dodiku i Čoviću, jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, te im na taj način osigurava vlast i na sljedećim izborima, kaže Juratović, te dodaje da se Njemačka neće staviti na stranu bilo kojeg naroda, već na stranu demokratije.
“Tim dokumentom su neki problemi u BiH dotaknuti, unutra su neka rješenja koja sam ja još prije pet godina pisao, ali mislim da nije dobro da se SPD veže u tu priču. Ne može se govoriti o tri nacionalizma u BiH. Ne želim da se generalizira, jer nacionalisti imaju ime i prezime. To su Dodik, Čović i Izetbegović. Logično je da sam ljut na srpsku i hrvatsku poziciju, ali se moramo zapitati i šta Izetbegović radi da bi smirio tenzije među Hrvatima i Srbima u BiH, zašto ih prepušta Dodiku i Čoviću. Od bošnjačke strane, kao najbrojnije, želimo čuti šta malobrojnijim, umjerenim Srbima i Hrvatima nudi”, rekao je Juratović.
U četvrtak ujutro zbog rezolucije se oglasila se bosanskohercegovačka dijaspora u Njemačkoj, okupljena oko organizacije Pangea.
Sve ispravne činjenice poredane su po prvi put od strane Bundestaga. Nacrt je dobio podrsku svih članova radnih grupa FDP-a i Zelenih. Prema pisanju medija Dnevni avaza od jučer, 18. maja 2022. godine, protiv je glasao samo Josip Juratović, član Evropskog komiteta i predsjedavajući Poslaničke grupe prijateljstva sa zapadnim Balkanom. On u intervjuu za bosanskohercegovački list čak ide i korak dalje i opisuje da bi prijedlog “uglavnom sadržavao stavove dvojice poslanika – Adisa Ahmetovića iz SPD-a i Borisa Mijatovića iz Zelenih”.
Gospodin Juratović dalje u ovom intervjuu kaže da je objavljeni nacrt prijedloga “u korist Dodika i Čovića jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, a time im daje moć na sljedećim izborima”, dodajući da se “Njemačka oslanja ne na stranu etničke grupe, već na stranu demokratije”.
Gospodin Juratović ovdje izvrće činjenice. Niko ne očekuje da će Savezna Republika Njemačka stati na stranu neke etničke grupe ili naroda u Bosni i Hercegovini – kao građani ove zemlje, očekujemo od Njemačke da se založi za evropske vrijednosti, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i imenuje odgovorne za političku krizu i preduzima konkretne mjere, poput uvođenja sankcija Dodiku i drugim vodećim političarima iz Republike Srpske”, stoji u pismu bh. dijaspore koji je objavio portal politicki.ba.
Boris Mijatović, zastupnik Zelenih u Bundestagu, u izjavi za Istraga.ba kaže da u potpunosti podržava tekst rezolucije.
“Naravno da podržavam rezoluciju. Aktivno smo radili na tome da se ovaj korak napravi i obavili smo razgovore sa našim relevantnim partnerima u koaliciji. Ko je skinuo rezoluciju s dnevnog reda? Zapravo, jedna osoba kasni sa svojim povratnim informacijama. Nadam se da ćemo to uskoro moći popraviti. Ostaje jasna poruka – podržavamo integritet i stabilnost BiH”, kazao nam je Mijatović.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
