Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Kolumne

    Schmidt, Čović i petak(olonaši): Dan u kojem samo Muji iz vica nije jasno da manje vrijedi od Mije iz Širokog

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ko god vam ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine. Kada vam počnu lagati o “jednakosti”, ponovite istu psovku.

    Lažu vas, o, Sarajlije, Tuzlaci, Zeničani, Bišćani, Goraždani, Mostarci sa istočne obale Neretve, kada vam kažu da se zalažu za vaša prava. Ne vrijedi isto Mujo iz Travnika i Mijo iz Širokog Brijega. Ne vrijedi ni sarajevski Željko koliko vrijedi Ivan iz Gruda.

    Lažu vas i ambasadori, i projektni borci za ljudska prava, i čitav OHR, i Vijeće Evrope, i Evropska unija, i OSCE i svi oni drugi koji kažu da su bošnjačka djeca iz Sarajeva vrijedna koliko i hrvatska djeca iz Širokog Brijega.

    Lažu vam i sa pričom o borbi protiv korupcije, o ekonomiji. Lažu vam sve kad god se obrate na televiziji da vam, navodno, za vaše dobro pričaju.

    BiH više ne znači Bosna i Hercegovina. BiH znači Banovina Hrvatska. Četrnaest Bošnjaka u Domu naroda Federacije danas nije moglo blokirati imenovanje Vlade Federacije. Ali četrnaest Hrvata će to moći za tri i po godine. Danas na snazi nije bio Ustav Federacije. Nema ga. Suspendovao ga Christian Schmidt na 24 sata. Tokom suspenzije Ustava četrnaest bošnjačkih ruku iz Doma naroda i potpis bošnjačkog potpredsjednika Federacije je proglašeno ništavnim. I sada, kada je postavljena Vlada Federacije BiH u skladu sa željama Zagreba i nosilaca zapadnih vrijednosti iz Ambasade SAD-a i OHR-a, vraćamo se na stare postavke. Da su danas važila “trajna” pravila koja je nametnuo Christian Schmidt, ne bi bila imenovana ova Vlada. Da su važila jučerašnja pravila iz Ustava FBiH, danas ne bi bila imenovana Vlada. Ali danas je dan bez pravila. Danas je dan bez Ustava. Danas je dan u kojem samo Muji i Hasi iz zagrebačkog vica nije jasno da manje vrijede od Mije.

    Eto, nema više Fadila Novalića. Nema više ni Bakira Izetbegovića. Nema Osmice, nema Asima Sarajlića. I nije problem u tome što ih nema. Nekad ih, svakako, ne bi bilo. Nije problem ni to što od danas federalnom policijom upravlja osuđivani Ramo Isak zbog kojeg je Ambasada SAD-a uvodila sankcije bivšoj Vladi Zeničko-dobojskog kantona. Nije problem ni to što je Nermin Nikšić “novo” rješenje. Ni to što je Vojin Mijatović potpredsjednik Vlade. Ni Sanja Vlaisavljević nije problem, sve sa svojim ispadima o sarajevskim božićnim danima i konsocijacijom. Nije problem ni što je neki prosvjednik štocirao Kenana Uzunovića. Nije problem ni Elzina Pirić.

    Problem je to što su nam “za naše dobro”, Michael Murphy i Christian Schmidt suspendovali Ustav na jedan dan. Problem je što su nam jučer nametnuli pravila koja će stupiti na snagu za godinu, a jučerašnja pravila stavili van snage na 24 sata, kako bi mogli imenovati Vladu koja će se boriti za “prava svih građana”. Čak i onih koje su obespravili na jedan dan. S tim da građani koji su obespravljeni na jedan dan nemaju pravo žalbe za dan u kojem su obespravljeni. Schmidt i Murphy  za samo dva dana, 2. oktobra 2022. godine i 27. aprila 2023. godine, obespravili više ljudi u Bosni i Hercegovini nego i Novalić, i Nikšić, i Dodik, i Čović, i Izetbegović, i svi njihovi tajkuni zajedno. Jer nikad niko od navedenih nije suspendovao ustav.

    Nije isto ljudima ukrasti imovinu i ukrasti im dostojanstvo. Schmidtovom jučerašnjom odlukom ukradeno je dostojanstvo svih Bošnjaka koji su mislili da za njih vrijede ista pravila kao i za Hrvate iz Hercegovine. Schmidtovom odlukom od 2. oktobra 2022. godine je oteto dostojanstvo svih Srba, Hrvata i ostalih koji žive u kantonima gdje je bila Armija RBiH.

    I zato još jednom da ponovim – ko god vam od međunarodnih zvaničnika ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine.

    Ne, nisam ruski čovjek. O Rusima sam pisao prije pet-šest godina. I tada su me ismijavali oni što sada slove za američke ljude. Poput Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Dragana Čovića ….

    Kad istina postane “skandalozna”: Zašto se u UN-u ne smije govoriti o presudama UN-ovog Suda i o namjeri podjele države članice UN-a?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Osporavanje Komšićevog govora u Ujedinjenim nacijama osporavanje je istine i svih presuda Haškog tribunala. Da li je Jovica Stanišić presuđen za UZP u BiH? Da. Da li je herceg-bosanska šestorka presuđena za UZP u BiH? Da. Međunarodni, UN-ov Sud u Haagu je potvrdio agresiju i Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. I, šta je sada sporno u govoru Željka Komšića? Zašto je “skandalozno” za govornicom Ujedinjenih nacija reći šta je presudio Sud Ujedinjenih nacija?

    Šta se, zapravo, traži od Bosanaca i Hercegovaca? Traži se beskrajna tolerancija. Znate, zbog navodnog pomirenja Bosanci i Hercegovci, a naročito Bošnjaci, ne bi smjeli reći da su žrtve dva UZP-a i jednog genocida. Ne bi se smjeli obraćati Sudu za ljudska prava. Ne smiju glasno govoriti o tome da je Christian Schmidt pogodovao hercegovačkim Hrvatima oduzimajući Bošnjacima ustavno pravo da odlučuju. Kada hrvatski premijer Andrej Plenković kaže da ga ne zanimaju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Bošnjaci imaju obavezu da – šute. Kada hrvatski predsjednik Zoran Milanović otvoreno podrži separatistu Milorada Dodika, to on radi za “bošnjačko dobro”.

    Hrvati su, kažu razni puljići i ninići, pružili ruku pomirenja. Osudili su genocid u Srebrenici, u Saboru su organizirali komemorativnu sjednicu na godišnjicu srebreničkog genocida. Dakle, pružili su ruku pomirenja priznajući ono što su Srbija i Republika Srpska počinile. Ali nije znak pomirenja preimenovanje ulice u Čapljini u ulicu žrtava genocida u Srebrenici. Znak pomirenja bi bio da se u Čapljini i u Mostaru najveće i najprometnije ulice nazovu – ulicom žrtava UZP-a Herceg Bosna. Toga, naravno, nema. Ali zato ima obilježavanja obljetnice početka zločinačkog poduhvata sa, kako presudi UN-ov sud u Hagu, Franjom Tuđmanom na čelu.

    Hrvatski premijer Andrej Plenković kaže da on i njegovi suradnici nastavljaju sa ispunjavanjem strateških ciljeva koje je postavio Franjo Tuđman.  I to je, ubjeđivat će nas sarajevski “neonaŠisti”, znak pomirenja.

    Pa, ako je to znak pomirenja, mogli smo se prije trideset godina pomiriti. Pomiriti sa sudbinom da BiH neće biti država, da Bošnjaci neće biti narod i da će, ovisno o mjestu prebivališta, biti “hrvatsko cvieće” ili pripadnici jedinice “Mustafa Mulalić” srpske vojske u otadžbini.

    Šta je to, dakle, netačno rekao Željko Komšić za govornicom Ujedinjenih nacija? Da Srbija podržava Milorada Dodika koji Republiku Srpsku želi pripojiti Srbiji. Šta u tome nije tačno? Šta nije tačno u tvrdnji da hrvatski premijer upravlja HDZ-om BiH koji želi “treći entitet” u granicama Herceg-Bosne?

    Sve je tačno. Ali niko od kritičara Komšićevog govora nije provjeravao tačnost njegovih navoda. Dovoljno je samo da puljići,  franje i zukići kažu “skandalozno” i “grudva krene”. A kada grudva krene, nije bitno šta je istina. Glavni argument “kritičara” je da “govornica UN-a” nije mjesto, a “godišnje zasjedanje Generalne skupštine UN-a nije vrijeme za priču o ugrožavanju teritorijalnog integriteta članice Ujedinjenih nacija. Pa, koje je to, onda, “vrijeme i mjesto” pogodno za saopćavanje istine? Po njima – nikada.

    Komentar Seada Numanovića o napadima na reisa Kavazovića: Sabur je “iscurio”

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    “Sva sreća da lideri drugih vjerskih zajednica ne siju mržnju i prijetnje, ali za svaku osudu je i ovaj jedan”, reče predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović.

    Teško da ima veće laži izrečene u javnom prostoru u dužem vremenu!

    Cvijanović je zadnja (ne i posljednja!) u nizu horskog i koordiniranog obrušavanja na reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina Kavazovića.

    Ova njena antologijska izjava prepuna gluposti i beščašća odražava ono što se u tim političkim krugovima misli ne samo o Kavazoviću, već i Bošnjacima u cjelini.

    Ona je vrhunac sistemskog nastojanja dehumanizacije Bošnjaka.

    Prethodi joj preduga historija napada, ponižavanja, spletki, najbrutalnijih kršenja zakona, principa, udaranja na zdravi razum, nepravde…

    Frustracija se u Bošnjacima gomila već decenijama.

    I sada je proključala. Pod kožu više ne može!

    Sve su glasniji zahtjevi da se prekine s sve aktivnijim provođenjem velikodržavnih politika i napadima na Bosnu i Hercegovinu.

    Bošnjaci se sve manje libe reći šta im je na srcu. I neće više popuštati “zarad mira u kući” koja im je već žestoko devastirana.

    A druge kuće nemamo. Niti hoćemo da imamo. Ova je i naša i u njoj nas više ne može samo podrazumjevati. I nije nam dovoljno samo “pravo da živimo u Bosni i Hercegovini”, kako ne tako davno reče jedan visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

    Dotjerani smo do zida!

    Glupi nismo! Vidimo i više nego dobro šta se dešava. Vidimo kako se sve otvorenije plete omča koja se hoće staviti na naš vrat. Vidimo i kako se udovoljava ekstremistima, diktatorima, autokratama…

    Nemamo više sabura! Iscurio je kroz očajnička, prijateljska upozorenja da nas se ne ponižava, da nam se ne nameće krivica samo zato što smo svoji na svome, što smo preživjeli i odbranili se kada niko nije vjerovao da to možemo, plativši krvavu cijenu, što želimo pravdu koju smo davno zaslužili…

    I ne zanima nas više šta će ko reći, kako će naše uspravljanje kičme ocijeniti.

    Dosta je više!

    (politicki.ba)

    Poslije Bakinaca – Bakije: Život i politička smrt “potpuno novih pregovarača”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Dolaze vam pregovarači koji ne traže ništa za svoje supruge”, poručit će euforično Dodiku i Čoviću lider NiP-a  Elmedin Konaković gostujući, za promjenu, u Pressingu N1.

    Bio je to septembar 2022. godine, svega nekoliko dana pred Opće izbore poslije kojih će Christian Schmidt dvaput korigirati Ustav Federacije kako bi tim novim pregovaračima omogućio ulazak u vlast.

    Osam mjeseci ranije, te iste izborne 2022. godine, nova pregovaračica Sabina Ćudić će, gostujući tradicionalno na FACE TV-u, upozoriti javnost da lider SDA Bakir Izetbegović na pregovorima Neumu sprema izdaju.

    “Znamo šta se dešava u Neumu! Informacije koje imamo nisu dobre za BiH! Ima taj narativ da Bakir ne zna šta radi i da je ucijenjen, a model na koji se ide je blijeda loša kopija američkog modela elektorskog glasanja… A to je najkontroverznija stvar koja se mogla desiti!”, kazala je tada Sabina Ćudić, čija je stranka odbila ići u Neum, isporučujući SDA međunarodnom i HDZ-ovom pritisku.

    Prošle su, evo, tačno dvije godine otkako je Sabina Ćudić, potpomognuta saznanjima profesionalnog polagača cvijeća na nadgrobne spomenike, Saše Magazinovića, dakle, “znala da će Bakir izdati u Neumu”. Ono što je tvrdila nije se desilo. Ali, u međuvremenu se desilo to da je lider njene Naše stranke Edin Forto postigao historijski sporazum sa “novim Dodikom” i, rječnikom podcasta rečeno, “morate se složiti” sa promijenjenim Čovićem.

    Najsposobniji novi pregovarači, koji neće tražiti ništa za svoje supruge, danas traže pomoć onih koji su, eto, u pregovorima tražili (nešto) za svoje supruge.

    Zašto bi neko pomagao “novim pregovaračima”, ako oni već sve znaju. U pitanju su takvi poznavaoci izbornog zakonodavstva da u jednoj rečenici kažu da će “ispoštovati sve presude Evropskog suda za ljudska prava” i da će “omogućiti Hrvatima da im Bošnjaci  ne biraju člana Predsjedništva.

    Da sam Saša Magazinović, sada bih obećao da ću, ako Elmedin Konaković i Sabina Ćudić, bez guglanja, na prvu, budu znali nabrojati presude Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na izborno zakonodavstvo BiH, pojesti kutiju. Ali nisam. I zato se vratimo provođenju presuda i novim pregovaračima? Kako i na koji način, Elmedin Konaković misli provesti presudu u predmetu Slaven Kovačević, u kojoj je utvrđena i teritorijalna diskriminacija, a da istovremeno ne uvede novu diskriminaciju prema kojoj će, recimo, Bošnjacima biti zabranjeno da glasaju za Hrvata? Sad već mogu biti kao gospon Magazinović – izbrisat ću ovaj tekst i svakog ću dana pisati javno izvinjenje Elmedinu Konakoviću ako lider NiP-a uspije napisati Ustav BiH i Izborni zakon BiH tako da provede sve presude ESLJP (računajući i presudu Kovačević) i ispuni zahtjeve HDZ-a.

    Novi pregovarači, Konaković i drugi, danas traže pomoć od “omraženih SDfA i NESBiH-a”, kako bi pokazali čvrstinu pred Dodikom i Čovićem, liderima SNSD-a i HDZ-a koje su, odlaskom u Bakince, (privremeno) spasili Schmidtovog nametanja. Ne znam da li ste primijetili, ali i “analitičar” Enver Kazaz, taj zagovornik Schmidtovih intervencija iz aprila prošle godine, sada kaže da američki ambasador Michaelom Murphy pritišće visokog predstavnika da nametne “izborni integritet”. Što, tvrdi Kazaz, nije dobro.

    Kada su u aprilu prošle godine Schmidt i Murphy oktroirali i suspendirali Ustav FBiH, poništavajući Bošnjake s nulom, novi pregovarači i prateći analitičari pozdravljali su “odlučnost” međunarodne zajednice. Sada, kada se Trojka našla između Čovića i Dodika s jedne, i Murphya i Schmidta sa druge strane, isti ti ljudi tvrde da “visoki predstavnik cipelari Dodika”, što bi moglo pogoršati situaciju.

    Prošla je, evo, godina otkako je imenovano “najbrže formirano Vijeće ministara BiH”. Prošla su i tri mjeseca od one čuvene konferencije za medije na kojoj je ministar “spornih” poslova Elmedin Konaković ustvrdio da “moramo iskoristiti momentum” kako bismo ušli u EU. BiH još ni pregovore nije otvorila. Prošlo je i  sedam mjeseci od “historijske sjednice” na kojoj nije usvojeno ništa od onog što je Trojka rekla da je usvojeno.

    Novi pregovarači se nisu pomakli s mjesta. Dodik je u međuvremenu dobio OSA-u i UIO, Čović Autoceste i Ceste, a Trojka – čičak izdaje. Kojeg sada žele podijeliti sa “starim pregovaračima”.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Bakire, pazi, snima se (II)

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Svako zlo za neko dobro, najnovija je mudrost Bakira Izetbegovića, lidera SDA, koji se prošle sedmice odlučio obračunati sa vlastitim izjavama. U te je svrhe iskoristio Facebook (mada mi je nekako više za TikTok) i brutalno napao kolegu Amira Zukića, urednika i voditelja N1, i mene. Krivi smo! Kolega Zukić je intervjuirao lidera SDA u svojoj emisiji Pressing, a ja sam pažljivo gledala njegov dvostruki nastup (noć ranije je dao intervju BIR TV-u) i analizirala ga. Sramotno! I nedopustivo!

    Selam i luzerima zakrvavljenih očiju …

    Zato je Bakir Izetbegović odlučio da nas pouči, usput nas grubo optužujući jer se njemu nisu dopala ni Zukićeva pitanja ni vlastiti odgovori, koje sam ja, drznica, brižljivo iscitirala. I kako to obično u vizuri SDA biva, nije kriv Izetbegović što se razotkrio u intervjuu, krivi su novinari. A da bi se krivnja dokazala i nas poučilo, da ne kažem ušutkalo, tu je armija esdeaovskih botova koja je orkestrirano nasrnula na nas svojim već prepoznatljivim manirom prijetnji, psovki, uvreda i svega potrebnog i već viđenog u operaciji radikalizacije Bošnjaka koju vrh SDA provodi s ciljem da po svaku cijenu ostane u nekoj kombinaciji za vlast. To je to dobro, za koje se Izetbegović bori, protiv zla – kolege Zukića i mene. Pa da vidimo šta ga to najviše boli.

    ”Unatoč pokušajima voditelja da me upornim upadicama i prekidanjima omete”, veli Izetbegović, “cijeni” da je uspio “demantovati i niz neutemeljenih tvrdnji koje je voditelj uporno unosio u pitanja kao gotovu konstataciju”. Nažalost, kaže, jednu nije: “Radi se o tezi voditelja da je moja supruga, parafrazirajući izjave Amora Mašovića, prijetila glasačima da će završiti u masovnim grobnicama ako budu glasali za druge, a ne za SDA.” Po Bakiru, “i Mašović i Sebija Izetbegović su upozoravali da nejedinstvo i konflikti unutar bošnjačkog korpusa mogu narod povesti stazama koje vode u nova stradanja”, pa zato nudi i link koji to dokazuje. “Selam alejkum i dobro veče. Selamim vas, a selamim i luzere zakrvavljenih očiju, nesretnike i gubitnike koji su otpali od nas i krenuli groznim putevima koji će ponovo ako uspiju, kako reče naš Amor, voditi u Tomašice, logore, stratišta i masovne grobnice”, rekla je Sebija Izetbegović (dokaz: Bakirov link). I kad smo već kod tog čuvenog snimka – ne samo Mašović i supruga već listom kandidati i govornici SDA jednako ponavljaju parolu “Izetbegovića za predsjednika”, uprkos činjenici da nije riječ o stranačkim, SDA izborima, već o općim izborima u BiH, koja po Ustavu nema predsjednika. Ni CIK, niti bilo koji promatrači kampanje i samih izbora, nisu reagirali na ovo grubo kršenje pravila, zakona i Ustava BiH.

    No, ostanimo malo kod nejedinstva i konflikta unutar bošnjačkog korpusa, koje Izetbegović fakturiše novinarima, naročito meni, jer sam reagirala na njegovu (samo)hvalu kako je on inicijator pospremanja paradžemata u BiH. I opet ću: neukusno je, bahato i arogantno zloupotrebljavati Islamsku zajednicu u političke svrhe. To sam oduvijek tvrdila i opet ću. A lider SDA to redovito radi, upravo na taj način atakujući na jedinstvo bošnjačkog korpusa, podvaljujući tezu kako su Bošnjaci bez članske karte SDA nelegitimni otpadnici svog naroda i izdajnici. Pritom se SDA, uz pomoć svojih botova, bacila na radikalizaciju Bošnjaka, pa jednako prijeti haosom i nemirima ako izostane iz vlasti. Istu armiju je upregla i u obračun sa OHR-om i Zapadom, naročito ciljajući SAD, koje Izetbegović na BIR-u nije štedio, da bi kod kolege Zukića reterirao, valjda zbog publike. Srećom i za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu, upravo je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović – i prošle sedmice, prilikom susreta sa američkim ambasadorom u našoj zemlji Michaelom Murphyjem – nedvosmisleno iskazao privrženost američkoj politici u BiH, podsjećajući na značaj podrške i pomoći SAD-a našoj zemlji. Ne kažem da se Rijaset uspio u potpunosti ograditi od zloupotreba IZBiH od strane SDA, samo ukazujem na činjenicu da je u vrhu IZBiH očito osviješten problem beskrupulozne političke manipulacije za kojom sve češće poseže SDA u svojim obračunima sa neistomišljenicima. A dokle dobacuje potreba Bakirovih radikalnih botova da u pomami za SDA vlašću ne biraju sredstva, pokazuje i nedavno priopćenje Rijaseta koji se ogradio od “anonimnog pamfleta kojim se pozivaju ‘svi patrioti, borci, studenti, rudari, klubovi, službenici, svi Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci’ na proteste protiv ‘nametanja aparthejda kroz ustavna rješenja na račun Bošnjaka’. Na pamfletu se nalazi i ime reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, što je gruba zloupotreba imena najvišeg duhovnog autoriteta Bošnjaka.” Anonimni pamflet je samo jedan od mnogih iz radionice izvjesnog Jasmina Mulahusića, neskrivenog mrzitelja svega što nije iz SDA i podstrekača obračuna Bošnjaka kako sa Srbima i Hrvatima u BiH, tako i sa Bošnjacima koji ne dijele Bakirove svjetonazore.

    Propuštena lekcija

    ”Svaka religija kao historijska pojava ima dvije strane. Kao učenje ona je Božija objava; kao praksa ona je djelo ljudi. Vjeru Bog objavljuje, a ljudi primjenjuju. Sve što je u njoj veliko i uzvišeno od Boga je; sve ono što je pogrešno i nedostojno, od ljudi je”, objašnjavao je svojevremeno osnivač SDA i Bakirov otac Alija Izetbegović. Njegov je sin očito propustio ovu lekciju, pa danas – kao primjer luzera zakrvavljenih očiju – ne preza ni od sile koju u ime SDA provodi potpredsjednik FBiH, general Refik Lendo. Usuđujem se ustvrditi da to čak i nije najveći problem, već poistovjećivanje ovdašnjih Bošnjaka, mahom muslimana, sa onom istočnom praksom koja znači nesmjenjivost s vlasti. To je teret koji ovoj zemlji i njezinim Bošnjacima nameće Izetbegović sin, trošeći pritom posljednje mrvice vjerodostojnosti stranke koju je osnovao njegov otac. No, to je već problem SDA, a problem BiH će biti ukoliko SDA zaista posegne za haosom i mrakom kojim prijeti. Da nailazi na plodno tlo, svjedoči i podatak da su samo kolege iz Avaza reagirale na Izetbegovićev napad na novinare. Hvala im. I hvala svima koji su – neki javno, većina privatno – izrazili podršku Amiru i meni, ističući vlastito zalaganje u borbi protiv medijskog i svakog drugog mraka kojim lider SDA maše.

    Kolumna Seada Numanovića: Nazovi A.Č. radi montaže

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Kada je u nekoj “državi” “prvi pendrek” (čitaj: ministar policije) moralna vertikala, onda tu nešto baš, baš ne štima, piše politicki.ba.

    Aljoša Čampara jedva je dočekao da ga neko pomene, pa da preplavi ovdašnje društvene mreže i medije. Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović prozvao ga je (kao i Aljošinog brata).

    “Uopće nije sporno da se ispituju ni ti predmeti (Novalić i Mehmedagić op.a.), ali kada imate 15 godina star predmet za koje znate ko je kriv, a vi radite nešto sasvim drugo onda se zna da je to naručila aktuelna politika, navodi Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.

    To je kreće od dvojca Čampara, jedan radi u Tužilaštvu drugi u politici. Oni to rade da se bore protiv SDA i za poziciju”, rekao je Izetbegović.

    Uslijedio je brutalni odgovor A. Čampare:

    “Vidio sam da je Bakir Izetbegović u TV intervjuu na N1 televiziji spominjao mog brata i mene kao dvojac koji pravi problem.

    Ima jedna stara izreka koja kaže: “Volio bih da sam neke ljude upoznao malo ranije, neke kasnije, a neke nikada”. Ja bih volio, Bakire, da tebe nikada nisam upoznao, jer ko upozna sva tvoja lica taj ostane zaprepašten tvojim transformacijama, licemjerstvom, lažima i prevarama.

    Nisu, Bakire, braća Čampare dvojac koji pravi problem u društvu. Taj štetni dvojac zove se drugačije: Bakir Izetbegović i Sebija Izetbegović. Čampare nemaju ni moć, a ni utjecaj koji im pripisujete kako bi pokušali opravdati kriminalne radnje kadrova SDA. Vi ste ti koji razarate, lažete, potvarate i sijete smutnju i mržnju. A dokaza za to je na pretek”, napisao je A. Čampara.

    Sukob između Čampara i Izetbegovića bukti već neko vrijeme.

    Još uvijek nije toliko intenzivan, kakva je bila ljubav koja je buktala na ovoj relaciji dugi niz godina.

    A. Čampara je političko čedo Izetbegovića koje sada brutalno proziva.Na toj je platformi Aljoša godinama jezdio. Bio je redovni (dnevni) gost u Predsjedništvu BiH kada je tamo sjedio Bakir.

    Kada je Sebija Izetbegović izabrana za direktoricu KCUS-a, upravo je Aljoša bio taj koji je pojurio i prvi joj uzeo muštuluk.

    “Prva dama” u Bošnjaka muštulukdžiju je i prigodno nagradila.

    I to su samo sitnice iz prebogate historije prisnih odnosa Čampar(a)e i Izetbegovića.

    U jednom TV intervjuu A. Čampara nonšalantno će izjaviti da je učestvovao i u političkim obračunima, ali i montažama krivičnog gonjenja neistomišljenika SDA.

    I u istom stilu dometnuo da je s time sada gotovo i da on više nikada takvo što ne bi radio.

    “Tobe došao”.

    Šta je bilo s žrtvama progona, koga briga!

    A. Čampara je – tvrdi se – godinama bio “vlasnik” SDA-medijske hazne. Ta mu je pozicija dala priliku koju je više nego vješto iskoristio, da se nametne dijelu medija kao neprikosnoveni i vrlo korisni izvor informacija.

    Novinarski esnaf, koliko god bio međusobno udaljen i različitim uređivačkim politikama, uvijek međusobno komunicira. Prepuna je ta “hazna” detalja iz tog, ali i potonjeg vakta. A. Čampari se ne može osporiti marljivost, elokvencija, sveprisutnost… I danas mu je jedna od najomiljenijih preokupacija – komunikacija s novinarima.

    Kada se kroz godine gleda taj modus operandi, nije se promijenilo ništa. Osim subjekata. Metode su ostale iste. Danas je A. Čampara zagriženi protivnik Izetbegovića pa i SDA. Šta je dovelo do “kopernikanskog obrata” najbolje zna on sam.

    O nesporazumima o Sporazumu: Časna briselska pionirska riječ i Dodikov (“evropski orijentirani”) posjet Rusiji

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Bila je to 88. godina prošloga vijeka kada sam, sa crvenom maramom oko vrata i plavom kapicom na glavi, sa drugovima iz prvog razreda polagao pionirsku zakletvu. “Danas, kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ, da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug. Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu…”, izgovarao sam sa sedmogodišnjacima riječi koje tada baš i nisam razumio, a koje iz ove perspektive, budimo objektivni, zvuče smiješno.

    Ne znam sada da li sam bio posljednja ili pretposljednja generacija Titovih pionira u “samoupravnoj socijalističkoj državi” (ma šta to značilo) koja se nedugo poslije toga raspala dok se “kapitalistička Evropa” širila i ujedinjavala u jedinstveno tržište jeftine radne snage iz zemalja istočnoga bloka.

    Bruxelles je u međuvremenu postao mjesto odlučivanja. I mjesto gdje su proteklog vikenda bosanskohercegovački političari, stojeći mirno pred Charlesom Michelom, u poznim godinama dali “časnu pionirsku riječ” da će “marljivo učiti i raditi” i u predizbornoj kampanji biti “dobri drugovi”. I da će voljeti i poštovati “našu domovinu”.

    Tekst svečane zakletve, nedugo nakon samog čina njenog polaganja, objavit će predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, slaveći to kao svoj veliki diplomatski uspjeh. Uglavnom, lideri političkih partija, izuzev izočnog Dragana Čovića (koji je imao probleme sa varenjem određenih tema, zbog čega ga je u ključnom trenutku zabolio stomak), odsutnih Mirka Šarovića i Fahrudina Radončića, i prisutnih Branislava Borenovića i Nenada Nešića (specijaliziranih za priču o ničemu), usaglasili su se da će “biti dobri drugovi” i da će “marljivo učiti i raditi”.

    ”Ništa nije potpisano”, tvitao je Milorad Dodik dok je salom u Bruxellesu još uvijek odzvanjalo njegovo “istorijsko da” reformama u Bosni i Hercegovini. I Nenad Stevandić je smogao snage da se, kao lider opterećen sumnjivim događajima iz prošlosti, okrene ka budućnosti i izgradnji. Lideri stranaka iz Sarajeva su, neočekivano, bili jedinstveni, dok je lider HDZ-a BiH, rekosmo, bio “na poštedi”.

    Ako pažljivo pročitate nepotpisani Sporazum i ako, pritom, živite u zabludi da će on biti ispoštovan, dijelit ćete sreću i zadovoljstvo sa najvišim zvaničnicima Evropske unije koji su u svom notesu upisali još jednu recku na listi “uspješnih diplomatskih misija”. Ali svi znamo da je taj sporazum jedna obična (šarena) laž, koja, baš kao i “pionirska zakletva”, služi da usreći one naivne koji vjeruju u “dobro drugarstvo”, “marljivo učenje” i još neke floskule preuzete iz socijalizma kako bi “uljepšale” kapitalizam.

    Od briselskog “razumijevanja” nije prošlo ni 12 sati, a oni koji su se sporazumjeli već su imali nesporazume o razumijevanju Sporazuma. I nije uopće bitno kako taj dokument shvata Željko Komšić i kako ga razumije Milorad Dodik, ili kako ga, uz pomoć Wikipedije, tumači Elmedin Konaković. Bitno je da to što je dogovoreno nikada neće biti implementirano dok je u državi Bosni i Hercegovini ovakvo “ustavno” stanje. I još je bitnije da i sama Evropska unija nikad neće ispoštovati ono što su nam obećali čak i ako se bh. lideri usaglase.

    Eno Sjeverne Makedonije za primjer. Ljudi su promijenili identitet države vjerujući da će to što u imenu imaju Sjeverna prikriti njihovu “južnjačku krv” i da će biti nova članica EU. Ali “južnjaci” su uvijek južnjaci, naročito ako u svojoj strukturi stanovništva imaju opasnost, u stručnim časopisima zapada, nazvanu, citiram, naravno, “muslimanski demografski oportunizam”.

    Eno primjera i u Ukrajini. Iako su, kako nerijetko kažu zapadnjački novinari, opet citiram, “Ukrajinci slični Evropljanima, voze iste automobile i nisu kao one izbjeglice sa Bliskog istoka”, ova država neće dobiti povlašten status za ulazak u Evropsku uniju. Jer to što Ukrajina krvari, ne tiče se bogatih Evropljana koji razmišljaju o uvođenju sankcija na plin i drugu robu široke potrošnje iz Rusije, ali ne razmišljaju o sankcioniranju, recimo, uvoza ruskih dijamanata.

    I u (ne)sporazumu bh. lidera pominje se Ukrajina, ali za potrebe “diplomatskog uspjeha” Charlesa Michela, svedena je na fusnotu o kojoj se tek trebaju zauzeti “čvršći stavovi” o ruskoj agresiji.

    ”Ništa nije potpisano”, izgovorit će dan nakon svog tweeta Milorad Dodik, objašnjavajući građanima Republike Srpske da je on, samo zbog Charlesa Michela, rekao da “prihvata” Sporazum koji nikoga ne obavezuje na bilo šta. Lider SNSD-a govori istinu. Niti je u Bruxellesu šta potpisano, niti će nakon Bruxellesa išta biti drugačije. Časna pionirska ni u socijalističkoj Jugoslaviji nije značila ništa, pa neće, sigurno, ni u kapitalističkoj Bosni i Hercegovini, razapetoj između Zagreba i Beograda.

    Nakon što je u Bruxellesu pohvaljen kao “konstruktivan lider”, Milorad Dodik je, preko Turske, otputovao u Rusiju. Tamo bi se trebao sresti sa Vladimirom Vladimirovičem Putinom. Evropski orijentirani posjet, zar ne?

    Naknadna principijelnost Naše stranke: Poslije j….a nema kajanja!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Naša stranka “potegla je ručnu”! Neće glasati za odluke koje su bitne SNSD-u i Miloradu Dodiku. Neće, kao prvi korak, podržati izbor Srđana Amidžića za novog ministra finansija Bosne i Hercegovine. I neće se predomisliti!

    To su neke od osnovnih poruka koje je, posredstvom TV stanice N1 emitirao nekadašnji predsjednik ove stranke, a sada (tek) državni zastupnik Peđa Kojović.

    “Naša stranka je odlučila povući ručnu i neće glasati u skladu sa koalicionim dogovorima zbog Dodikovih posljednjih istupa, posebno sastanka u Konjicu kojim smo ostali šokirani”, rekao je Kojović i naveo kako je to i lično rekao Miloradu Dodiku.

    Rekao je i da će to trajati sve dok “napadi na državu BiH i njen ustavni poredak”.

    Kojović, koji jeste gurnut ustranu kada je birano novo rukovodstvo Naše stranke, poručio je i da su “pogriješili što su izabrali Dodika za partnera te da se trebalo insistirati na opoziciji”.

    Ko je pogriješio? Naša stranka ili Trojka?

    To Kojović nije precizirao. A možda ni ne treba. Valjda je to posao predsjednika stranke?! Svakako je bio JEDINI kandidat za tu poziciju na kongresu “najliberalnije partije na Balkanu”. Doduše, Edin Forto se još oporavlja od šokantne spoznaje da Milorad Dodik nije ni “novi” ni “bolji” kako je upravo on grlato najavljivao.

    Kada je, na kraju, i sam shvatio da je Dodik samo suprotno od onoga što je najavljivao, uz još jednu grimasu zbog gutanja ko zna koje po redu žave, Edin Forto je procijedio i javno izvinjenje.

    Ima cijeli niz narodnih izraza za “naknadnu pamet”. Najefektivniji je, naravno, u naslovu ovog teksta.

    Naša stranka napravila je cijeli niz fula. Pristajanje na SNSD, te javno hvaljenje Dodika neke su od njih.

    Ne treba zaboraviti da je i Kojović glasao za ustoličenje Marinka Čavare na mjesto (do)predsjedavajućeg državnog Parlamenta. Čavara dolazi iz koalicionog HDZ-a. I sa američke “crne liste”.

    Kojović je ljutitoj javnosti objasnio da je svoj glas “za” dao nakon što su mu iz američke ambasade rekli da je to “ok”.

    Iz Ambasade  su, potom, odgovorili da to nikada nisu rekli i da im nije “ok”!

    Čavara se nije ni počešao. Njegova (do)predsjedavajuća fotelja je i udobna i stabilna i daje mu krila! I Naša stranka, kao i Trojka, uključiv i Kojovića, glasali su za cijeli niz odluka koje su im štetile.

    U narodu se to definiralo kao gutanje žaba. Sada svjedočimo početku povraćanja od silnih žaba koje su progutane. I dobro! Eto, “ručna je potegnuta”.

    Šta dalje?

    Naša stranka zgrožena je Dodikom. Moš’ mislit’!Kao da je sve što je izašlo iz njegovih poganih usta u Konjicu neka novost. Kao da i Našoj stranci nije “crtano” ko je stvarno i kakav je Milorad Dodik. A i njegov čvrsti koalicioni partner Dragan Čović. Taj ultimativno insistira da se za sudiju Ustavnog suda BiH izabere Marin Vukoja.

    Jedan i jedini sa liste koja sadrži mnogo više od njegovog imena. I na toj listi su mnogo sposobniji kandidati za Ustavni sud. Ali ni jedan nije dovoljno odan. I dovoljno Hrvat po kriterijima Dragana Čovića.

    I to Našoj stranci ne smeta.

    A smeta – i treba da smeta – postavljenje sina ministra policije entiteta F BiH za dopredsjedavajućeg Federalnog parlamenta. Taj nepotizam je skandalozan!

    Ali je mnogo skandaloznije najavljeno novo gutanje žabe prilikom izbora sudije Ustavnog suda BiH. Mandat sina Isaka traje do četiri godine. Mandat sudije ustavnog suda traje do kasne penzije. U slučaju Vukoje to je barem 6 puta po 4 godine.

    “Potezanje ručne” iz Naše stranke ima smisla i težinu ukoliko je principijelno.

    Ukoliko je selektivno, ono je samo jeftino politikantstvo i bacanje prašine u oči javnosti. I neće nam ama baš ništa značiti da sutra neki drugi “Peđa Kojović” iz Naše stranke na federalnom nivou kaže da su “pogriješili”. Šteta je već ogromna i još uvijek nije kasno da se negativni ciklus zaustavi. Ima još par dana vremena.

    (A ja ne očekujem da će se to desiti. I Naša će stranka ostati “principijelna” i demonstrirati to na budalaštinama. Na strateškim stvarima će nastaviti gutati žabe!)

    (politicki.ba)

    Christian Schmidt između Möldersa i Kordića: Za rehabilitaciju spremni!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Činjenica da je neka osuđena osoba izdržala kaznu za počinjeni ratni zločin ne znači da je zločin nestao. Ta osoba je i dalje ratni zločinac”, kaže visoki predstavnik Christian Schmidt reagujući na snimak ratnog zločinca Daria Kordića koji je kazao da se “ne kaje zbog onoga što je uradio” i da bi “sve isto ponovio”.

    Činjenica je, dakle, da je Dario Kordić i dalje ratni zločinac. Kao što je činjenica da s tim ratnim zločincem Christian Schmidt dijeli nagradu dobivenu od hrvatskih vlasti. I još je činjenica da Schmidt dijeli istu nagradu sa ratnim zločincem Jadrankom Prlićem.

    Činjenica je i Christian Schmidt ne želi da se odrekne svojih nagrada koje dijeli sa ratnim zločincima Kordićem i Prlićem. Činjenica da je Dragan Čović na prinudni rad slao zarobljene Bošnjake. Činjenica je da Christian Schmidt dobro zna šta znači Arbeit Macht Frei. Činjenica je da je sud u Haagu presudio da je Herceg-Bosna bila udruženi zločinački poduhvat sa Franjom Tuđmanom na čelu. A činjenica je, reći će Schmidt, da zločin nije nestao. Pa tako i onaj UZP-ovski. A da “granice” Herceg-Bosne ne bi nestale, pobrinuo ce Christian Schmidt.

    U suglasju sa Zagrebom, priznat će Andrej Plenković, a odšutjeti Christian Schmidt, visoki je predstavnik nametnuo izmjene izbornog zakona tako što je, recimo, u Mostaru jedan Hrvat vrijedan koliko tri Bošnjaka. A jedan Refik Lendo je bezvrijedan. I činjenica je da je Christian Schmidt otuđio njegov identitet.

    Činjenica je, dakle, da je osoba osuđena za ratne zločine – ratni zločinac. I činjenica je da ministri u Vladi Federacije smatraju da zločince treba rehabilitovati. Kao što je činjenica je da Christian Schmidt prije 16 godina želio rehabilitovati nacističkog pukovnika Wernera Möldersa.

    Činjenica je da je Dario Kordić ratni zločinac. I činjenica je da Chritistan Schmidt stoji s njim u Redu Ante Starčevića.

    Činjenica je da je Jadranko Prlić ratni zločinac. I činjenica je da Christian Schmidt stoji s njim u Redu Ante Starčevića.

    Činjenica je da je Werner Mölders bio Hitlerov heroj. I činjenica je ga je Christian Schmidt namjeravao rehabilitovati.

    To što Christian Schmidt poziva Tužilaštvo BiH da zbog izjave procesuira Daria Kordića je samo licemjerstvo. Jer od Kordićeve prošlogodišnje izjave puno je opasnija bila Schmidtova jednodnevna suspenzija Ustava u korist sljedbenika politike koja je proizvela Daria Kordića i koja je u miru dobila ono što su Kordić i drugi namjeravali dobiti u ratu.

    Kolumna Seada Numanovića: Od Prijedora do Neuma – Čovićeva i Dodikova islamofobija

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    U Prijedoru su danas iz petnih žila navijači skandirali Ratku Mladiću.

    To je onaj što je na doživotni zatvor osuđen u Hagu zbog ratnih zločina genocida, nehumanog postupanja, kršenja Ženevske konvencije… Izvan svake razumne sumnje Tribunal u Hagu osudio ga je na najtežu moguću kaznu.

    I cijeli svijet je prihatio tu neporecivu činjenicu.

    Osim (bosanskih) Srba. Za njih je on neupitni “heroj”, borac za “srpsku stvar”. Junak.

    Na drugom kraju Bosne i Hercegovine, načelnik Neuma zaprijetio je da će srušiti jedinu džamiju u svojoj općini – onu u selu Rabrani. Kaže da “neke stvari” nisu urađene po zakonu.

    Možda i nisu.

    Da ostavimo po strani birokratske zavrzlame neumskih vlastodržaca. I hajmo prihvatiti da se sruši dio džamije koji je – eto – napravljen “mimo zakona”. Uz uslov da se poruše i drugi vjerski objekti ili simboli koji su napravljeni nelegalno. Poput – na primjer – velikog križa iznad Mostara.

    Da vidimo toga ko će iz redova onih odakle dolazi i načelnik Neuma prihvatiti takav dogovor.

    Nema ga! I neće ga za našeg života biti.

    Svjedočimo sve vidljivijem frontalnom udaru na neka od osnovnih prava Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

    U dijelovima gdje su manjina izloženi su sistemskoj diskriminaciji. Njihovo bistvovanje, makar bili i najbolji građani svojih lokalnih zajednica, iritirajuće je za ogromnu većinu. Naprosto, njima je krivo što “posao nije završen kako treba kad se moglo”. Odnosno, što nisu zatrti.

    Glasovi iz tih većina koji upozoravaju da je takav narativ opasan i poguban sve su tiši i rjeđi.U frontalnom udaru sve se manje biraju sredstva.

    Politički lider bosanskih Srba ne trepnuvši slaga da je Sarajevu izbrisalo ulicu Srđana Aleksića.

    Od svih vajnih bošnjačkih političkih dika više nego šarenolikog spektra, uzvratila mu je samo gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić kratkim i jasnim demantijem.

    Koliko je ljudi ne samo u Sarajevu, već i širom BiH vidjelo taj demantij?  A koliko je ljudi odmah povjerovalo Dodiku i neće prihvatiti istinu da je opet slagao?! Ogromna većina!

    Laž je postala temelj ne samo njegove politike.

    Kada se nema suvislih argumenata za svoj nacistički narativ, laž postane prirodni odabir. Ona je pokriće istine da se, ovako ili onako, Bošnjake mora očistiti, eliminirati ili pokoriti. I time ukloniti “neevropski narod” sa evropskog tla.

    Za Bošnjake u Prijedoru i Neumu, presuda je davno napisana.

    I nema pravnog sistema tamo kojem se oni mogu obratiti i dobiti zaštitu svojih prava.

    Niti ga je bilo.

    A Prijedora i Neuma danas imamo na svakom ćošku. I možemo do besvijesti nabrajati – od ugovora s Islamskom zajednicom do uskraćivanja bošnjačkoj djeci u Liplju najosnovnijih ljudskih prava.

    Nepravda je svakodnevica Bosne i Hercegovine.

    Metastazirala je i kao nikad prije prijeti nestankom ove države. Na nju su izgleda svikli i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ili (ne)svjesno u svemu učestvuju ritualnim slijeganjem ramenima i traženjem izgovora za “krivcima na svim stranama”.

    Bošnjački politički vrh nikada nije bio podjeljeniji. Lične ambicije i animoziteti su iznad svakog principa.

    Stvara se vrlo opasno stanje.

    (politicki.ba)

    1...111213...19Stranica 12 of 19

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj