Pripadnici SIPA-e upali su jutros u Sanskom Mostru u kuću federalnog zastupnika Asima Kambera, saznaje Istraga. Pretresi se provode po naredbi Tužilaštva BiH, a sve je povezano sa izbornim prevarama o kojima smo pisali prošle sedmice.
Nakon cjelodnevne potrage za njim, pripadnici SIPA-e, uhapsili su Asima Kambera potvrđeno je za Istragu. Kamber se nalazi u sjedištu SIPA-e u Istočnom Sarajevu. On je osumnjičen za krivično djelo Izborna prevara. Jutros ranije uhapšen je njegov saradnik Fazir Vukalić.
16:00: U Istočnom Sarajevu uhapšen Asim Kamber
13:40: Asim Kamber lociran. Očekuje se njegova predaja u narednih pola sata.
10:10: Uhapšen Kamberov saradnik Fazir Vukelić
9:40: SIPA pretresa i prostorije Općine Sanski Most
9:25: Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH: “popunjavao sam listiće i ubacivao u glasačku kutiju. Davao sam prazne listiće pojedinim članovima partije”
9:05: Kamber osumnjičen da je 2016. godine organizovao izbornu krađu. Na tim izborima “glasao” je i fudbaler Haris Seferović koji je na dan izbora igrao utakmicu španske Primera lige
8:39: SIPA završila pretres stana Asima Kambera
SIPA završila pretres stana Asima Kambera u Sanskom Mostu. Pretresi na drugim lokacijama još traju pic.twitter.com/cKNGxN6DCe
8:36: SIPA iz stana Asima Kambera počela iznositi dokaze koji su izuzeti tokom pretresa
8:20: SIPA još traga za Asimom Kamberom, federalnim zastupnikom SDA.
8:10: SIPA pretresa i kuću Mirele Husić, sekretarice Općinakog odbora SDA Sanski Most
Osim Kamberovog stana, SIPA pretresa još najmanje dvije lokacije, a među njima su i objekti koje koristi Fazir Vukalić, dugogodišnji Kamberov saradnik u Sanskom Mostu.
Istraga je prošle sedmice objavila da su u Sanskom Mostu na lokalnim izborima 2016. godine glasale najmanje tri mrtve osobe. Među njima su Mehmed Alihodžić koji je umro mjesec i po prije oktobarskih izbora 2016. godine, zatim Hasan Hadžić koji je preminuo tri mjeseca prije održavanja izbora i, na kraju, Husein Lasić koji je glasao čak tri godine nakon što je umro. Osim njih, na izborima u Sanskom Mostu je „glasao“ i Haris Seferović, švicarski reprezentativac koji je tog 2. oktobra 2016. godine, igrao fudbalsku utakmicu španjolske lige.
Sve ove izborne prevare, potvrdili su svjedoci, organizirao je predsjednik SDA Sanski Most – Asim Kamber, mada je on u nedjelju, u izjavi za „O kanal“ sve demantirao.
Najveće prevare bile su na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je na izborima 2016. godine napravljena ključna razlika u korist Farisa Hasanbegovića, SDA-ovog kandidata za načelni Općine Sanski Most
Izborne prevare bile su i tokom Općih izbora 2018. godine. Svjedoci su potvrdili da su, prema uputama Asima Kambera, sa pojedinih biračkih mjesta skinuti listići sa zbirnim rezultatima koji su, potom, spaljeni. Nadalje, svjedoci, među kojima je Muhamed Zekotić, potvrdili su da je bilo glasanja i u ime bh. državljana koji tada uopće nisu bili prisutni u BiH.
Rok Snežič, dvostruki doktor prava i porezni savjetnik premijera Janeza Janše , državi Sloveniji više od pet godina dužan je 142 hiljade eura, koje je pribavio krivičnim djelima utaja poreza i prevare nakon pravosnažne presude Okružnog suda u Ljubljani. Kako u Sloveniji nema imovine, slovenačko pravosuđe pokušava u Bosni I Hercegovini pokušava Snežičevu imovinu I naplatiti dug preko vlasti u Bosne i Hercegovine. Sud u BiH trenutno provjerava da li Snežič u BiH posjeduje imovinu, što on negira i naglašava da dug neće platiti jer nije dužan. U međuvremenu, Vlada Republike Slovenije imenuje ljude iz Janšinog SDS-a na ključne pozicije u zemlji u kojoj se protiv Roka Snežiča vodi proces.
Dokumente smo dobili od Suda u Bosni i Hercegovini (BiH), a potpisao ih je sudija Anđelko Marijanović. Ova je institucija 11. jula 2018. godine zatražila informacije od Agencije za brokerske, informativne i finansijske usluge (APIF) o kompaniji Isplata odšteta, d. o. o. Banja Luka, u kojoj je Rok Snežič, inače samoprozvani doktor utaje poreza, službeno bio prokurist. Naložena je i provjera Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH, te provjera da li je on vlasnik nekretnina u BiH. Vlasti BiH započele su potragu za podacima o Snežiču na osnovu zahtjeva Okružnog suda u Ljubljani koji je tražio naplatu duga..
O čemu se radi? Dana 14. jula 2015. godine, Rok Snežič je proglašen krivim na Okružnom sudu u Ljubljani zbog počinjenja krivičnih djela utaja finansijskih obaveza i prevara. Zajedno sa Nenadom Đukićem ovo mu je bilo drugo suđenje, i obojica su zatvoreni zbog prevare, pranja novca i utaje poreza.
Razlog osude? Kupovina dvije jahte, nezakonit povrat PDV-a u iznosu od oko 147.000 evra preko kompanije Transactio i utaja poreza na dobit u iznosu od 142 hiljade za preplatu troškova oglašavanja u ime kompanije Poravnava.
“Rok Snežič je dobio uvjetnu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora, koja se ne izvršava ako u roku od tri godine i šest mjeseci ne počini. novo krivično djelo. Pored toga, sud mu je izrekao jedinstvenu kolateralnu novčanu kaznu u iznosu od 25.000 EUR i oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom “tako da mora platiti novčani iznos koji odgovara ovom postupku, odnosno 142.493 EUR, čiji iznos dospijeva platiti u jednakim mjesečnim ratama u periodu od dvije godine “, objašnjavaju na Okružnom sudu u Ljubljani.
Snežič: “Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez i to ću dokazati”
Snežič kaže da je kaznu od 25 hiljada eura platio odmah,
“Neću platiti 142 hiljade jer nisam utajio porez, već Andrej Jeršič, koji već služi zatvorsku kaznu na Dobu zbog drugih utaja, i to ću dokazati, jer sam svjedok u postupku protiv njega. Na kraju sudskog postupka ispostavit će se da sam u pravu i Jeršič će morati platiti 142 hiljade”, kazao je Snežič.
Presuda je pravomoćna već pet godina, jer se Snežič odrekao prava žalbe, ali još uvijek ne namjerava platiti imovinsku korist od krivičnog djela za koje tvrdi da ih nije počinio.
Ko je Andrej Jeršič?
On je utajivač poreza osuđen na više od sedam godina, poznat, uglavnom, po tome što je bogatim Slovencima isporučivao prestižne automobile. Na početku krivičnog postupka bio svjedok na suđenju Snežiču i Đukiću zbog utaje poreza i pranja novca prilikom uvoza vozila i skupih plovila u Sloveniju, ali onda je uslijedio preokret. Jeršič je postao okrivljeni, jer se ispostavilo da je sarađivao sa Snežičem i Đukićem i za to je osuđen na zatvorsku i novčanu kaznu.
Kako Snežič nije platio oduzetu imovinu, ljubljanski sud je Uredu Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca (Uredu) proslijedio zahtjev da nadležni organi Bosne i Hercegovine vrate oduzetu imovinu. U skladu sa ‘Konvencijom Vijeća Evrope o pranju, traženju, oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i finansiranju terorizma’ (Konvencija), Ured je zahtjev s dokumentacijom proslijedio Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.
Izvršni ured Upravnog odjeljenja Suda BiH zbog toga je podnio zahtjev za provjeru Snežičevog posljednjeg prebivališta ili boravka u BiH i da li je on i vlasnik nekretnina u BiH. Od Agencije za posredovanje, informisanje i finansijske usluge zatraženi su podaci o tome da li je kompanija Isplata odšteta i dalje upisana u registar privrednih subjekata i da li je Snežič upisan u registar kao prokurist. Iz Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka, dostavljanje Snežičevih podataka u centralnu bazu podataka. Tada je Agencija obavijestila sud 21. juna 2019. godine da u centralnoj bazi podataka nema podataka o Snežiču.
Crno na bijelo, Snežiča su istraživale bosanskohercegovačke vlasti, što Snežič različito tumači, “Nisu me procesuirale agencije za provođenje zakona BiH, SIPA ili tužilaštvo, za zločine počinjene u BiH, Slovenci se uvijek obraćaju BiH”.
Snežič – dužnik i osumnjičeni koji to uporno poriče, dvostruki je doktor prava koji živi na visokoj nozi, oblači skupu odjeću, u Sloveniji ima dozvolu za oružje od 2008. godine, kada mu je zapaljen Aston Martin, vozi prestižne automobile, ali nema imovine. Bivši državni prvak u kick boksu do 85 kg kaže: “Imam sve i ništa”.
Prošlo je gotovo pet mjeseci, ali postupajući Sud koji bi trebao naplatiti Snežišev dug još nije dobio odgovor od Ureda za sprečavanje pranja novca u Sloveniji. Zbog toga smo nekoliko ključnih pitanja uputili Uredu na čijem je čelu Ivan Kopina, bivši općinski vijećnik SDS-a u općini Straža, a koje je ujedno i organ Ministarstva finansija, gdje je ministar Andrej Šircelj, također kadar Janšinog SDS-a.
“Nažalost, Ured Republike Slovenije za sprečavanje pranja novca ne može komentirati konkretne slučajeve i obavještavati javnost o svojim nalazima”, saopćeno je u oskudnom odgovoru Ureda.
Dodali su još da je, u skladu s konvencijom, “u Sloveniji centralno tijelo odgovorno za slanje zahtjeva tijelima odgovornim za njihovo izvršenje u drugim državama ugovornicama nije nadležno za povrat prihoda u inostranstvu”.
Kako u Sloveniji nismo dobili odgovore, za pojašnjenje smo se obratili Sudu BiH
“Dana 11. septembra 2019. godine otvoren je izvršni postupak u Upravnom odjelu Suda BiH. Provjeravamo i tražimo adresu ili imovinu dužnika Roka Snežiča. Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH dostavila je informaciju da nemaju podataka o Roku Snežiču”, kazali su nam iz te institucije.
Rok Snežič se istovremeno čudi zašto su se slovenačke vlasti okrenule bosanskim kolegama, a ne hrvatskim, “gdje ima kuću uz obalu i gdje provodi pola godine”.
“Iznenađujuće je, međutim, da zakone niko nije pročitao, jer Slovenija i Bosna nemaju uzajamnost koja bi građanima BiH omogućila kupovinu nekretnina u Sloveniji, a slovenačkim građanima kupovinu nekretnina u BiH. U Bosni jer uopće ne mogu biti “, kazao je Snežič.
Informaciju više zatražili smo u Ministarstvu pravde Republike Slovenije
“Prema informacijama kojima raspolaže Ministarstvo pravde, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica stupio je na snagu 1. juna 2015. godine i u jednoj od odredaba Sporazuma podrazumijeva jednostrano zalaganje Bosne i Hercegovine da građanima država članica EU (uključujući građane Republike Slovenije) omogući stjecanje imovinskih prava na njihovoj teritoriji nakon stupanja na snagu Sporazuma, te da prilagodi svoje zakonodavstvo u roku od šest godina od stupanja na snagu Sporazuma tako da se građani država članica EU izjednačavaju sa bosanskim državljanima u stjecanju imovinskih prava u Bosni i Hercegovini “, saopćeno nam je.
Ovo je dokaz zašto od Snežiča bh. vlasti ne mogu povratiti imovinu, jer se on vješto povlači iz kompanija. Dokument otkriva da je Snežič napustio kompaniju Isplata Odšteta u Ulici Branka Radičevića 14 u Banjaluci 4. avgusta 2011. godine, gdje je bio registrovan kao prokurista. Prema našim informacijama, kompanija je promijenila najmanje tri adrese, a kao osnivačica ili vlasnica kompanije navedena je Lidija Zrnić, Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica, od koje je posudio milion eura. Ona je preuzela i Snežičevu nekada centralnu kompaniju, Imperij, koja se bavi poreskim savjetovanjem. Snežič ističe da je Zrnić bila vlasnica oko dva mjeseca, a sada je njen brat Bojan Zrnić vlasnik i direktor dugi niz godina. Prema našim informacijama, Tatjana Stojaković, koja je ujedno bila i direktorica, bila je prva vlasnica 2010. godine.
Snežičeva dugogodišnja bliska prijateljica Bojana Zrnić posjeduje nekoliko prestižnih automobila, od Mercedesa S do dva Maseratija. Na pitanje kako uvjerava prijatelja da mu posuđuje automobile, Snežič odgovara: “Treba stvoriti prijateljstvo”.
Snežić je vozio Maserati koji je u vlasništvu Bojan e Zrnić, a taj automobil bosanskih registarskih oznaka snimljen je ispred sjedišta Slovenačke demokratske stranke (SDS) u Trstenjakovoj ulici u Ljubljani. Snežič javno kaže da su se on i premijer Janez Janša sprijateljili u zatvoru Dob ili Puščava, gdje su dijelili sobu, a sada je njegov savjetnik za poreznu politiku.
“Mi smo dobri prijatelji, neću govoriti o našoj vezi. Međutim, Janez Janša jedini je pravi premijer, jedini karizmatični vođa koji Sloveniju vodi na pravi put. Uvjeren sam da će vlada smanjiti poreze, posebno porez na dobit, i ukloniti lična opterećenja. vozila za pokušaj povratka stranog kapitala danas. ”
Ali, ko je savjetnik premijera? Riječ je o poreznom dužniku, a kako shvatamo stav Financijske uprave Republike Slovenije (Furs), njegov dug na dan 25. srpnja 2020. godine kreće se između pola milijuna i milion eura. Prema našim neslužbenim informacijama, očekuje se da će ovaj dug uskoro isteći jer ističe desetogodišnji rok zastare, ali to nije potvrđeno na Fursu.
Snežič kaže da nije opterećen zastarom.
“Nije me briga da li stoji 800.000 eura ili 10.000.000 eura, jer ne dugujem ništa, jer su na moj transakcijski račun oporezovali promet – lična podizanja i zajam”., kaže Snežič.
Naime, između 2005. i 2007. godine, kada je prijavio prihod malo iznad minimalne zarade, Snežič je položio milion eura u gotovini i posjedovao četiri prestižna automobila – Maserati, Aston Martin, BMW, Porsche i još četiri stana.
Sada se postavlja pitanje kako će Furs i dalje tražiti povrat duga od Snežiča? Najvjerojatnije će, kao što je već spomenuto, prije zastarjeti.
“Ne dugujem ništa, što će se ispostaviti i na sudu. Svoj lični bankrot završio sam bez odricanja, što znači da sam još uvijek dužnik, ali ne u iznosu od 6,2 miliona eura, jer su potraživanja koja je podnio Vuk, Ne priznajem, jer su neutemeljeni”, navodi Snežič. (op. cit., 5,3 miliona eura potraživanja prijavila je kompanija DNV, nekada vlasništvo članova porodice bivšeg gradonačelnika Zavrča Mirana Vuka)
Prema našim pouzdanim informacijama, Snežiča istražuje Nacionalni istražni ured (NPU), gdje, zanimljivo, SDS, pa čak i premijer pokušavaju zaposliti svog kandidata, Snežičevu nekada blisku prijateljicu Petru Grah Lazar, kako je otkrio 24ur.
Snežič o svojoj prijateljici Petri Grah Lazar, najverovatnije novoj pomoćnici direktora NPU-a, ne želi ništa govoriti.
Rok Snežič tvrdi da istragu u NPU vode od 2018. godine, ali ga još niko nigdje nije zvao.
“Sve je politički motivirano, pa ću kao građanin zahtijevati unutarnju kontrolu. Istodobno ću podnijeti krivičnu prijavu zbog zlouporabe položaja, jer mi neko pod taktikom ljevičarske vlade ne može oduzeti život.”
Dokumentacijama smo potvrdili da su i Snežiča istraživale vlasti u BiH, iako on to uporno negira i dodaje, da ga nikada niko u BiH nije istraživao za kriminal počinjene u BiH”.
Ali nastavimo o Snežičevim vezama sa Janšinim SDS-om. Poznato je da je njegova supruga Klavdija Snežič nadzornica Nova24TV, a 2015. je u novi medijski projekat uložila 25 hiljada eura. Prema podacima iz Gvineje, Snežičeva je danas četvrti najveći vlasnik Nove24TV, odmah iza tri mađarska, ali vlasnički udio se smanjuje. Ako je 2015. posjedovao gotovo 20%, 2017. taj je udio pao na 2,4%, kao i danas. Dok Snežič tvrdi da je sigurno veći vlasnik, “budući da je naknadno kupila još 100 hiljada eura dionica”.
Od svih Snežičevih veza sa SDS-om, najviše je odjeknula ona afera sa ilegalnim zajmom za Janšinu stranku u iznosu od 450 hiljada eura, koji je osigurala Dijana Đuđić, a glavni protagonist bio je Snežič, što on stalno negira.
Prijedorčanka Đuđić i još dvojica osumnjičenih navodno su utajili 2,4 miliona evra poreza podižući gotovinu sa računa u Sloveniji i Austriji koje ona, prema našim informacijama, tada nije prijavila. Novac je potom prebačen preko kompanija koje su osnovali Miran Vuk I Rok Snežič.
“Dijanu Đuđić poznajem jer znam puno ljudi u BiH, ali nikada se nisam bavio poslom. Inače nikada neću komentirati ljude iz Republike Srpske jer želim biti tamo i hodati u miru. ”
Akcije dovoljno govore o njihovoj vezi. Snežič i Đuđić barem su se jednom zabavljali za zajedničkim stolom, a zajedno su tri puta prelazili granicu. 7. aprila 2017. godine na graničnom prijelazu Rača, 23. septembra i 7. decembra 2017. godine na graničnom prijelazu Gradiška, što je bilo manje od dvije sedmice prije potpisivanja ugovora o zajmu sa SDS-om.
Neukusna fotomontaža koju je napravio Sulejmen Zuko nastanjen u Irskoj duboko je uznemirila glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH Gordanu Tadić. Zbog toga je sredinom jula ove godine državni tužilac Ćazim Hasanspahić zatražio od Suda BiH određivanje pritvora i raspisivanje crvene Interpolove potjernice za Zukom. Ročište na kojem se razmatralo određivanje pritvora i raspisivanje potjernice održano je ove sedmice u Sudu BiH, a odluka još uvijek nije donesena. Potvrdio je to za Istragu advokat Muhamed Čučak, koji je branilac osumnjičenog Zuke.
Ovo je fotomontaža koju je Gordana Tadić shvatila kao „ozbiljnu prijetnju“ koja joj ugrožava život. Bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radinić obavijestio je javnost da je glavna državna tužiteljica ozbiljno ugrožena zbog prijetnji koje je primila. U istragu su se odmah uključile sve policijske agencije BiH, a Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenog Zuke.
„Dana 31. 5. 2020. godine javno, Zuko je putem društvene mreže Facebook izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između konstitutivnih naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata“, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.
Izradom fotomontaže sa likom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić Zuko je, sumnja Tužilaštvo BiH, počinio čak tri krivična djela, prvo, izazivanje nacionalne i vjreske mržnje, potom krivično djelo sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje i, na kraju, krivično djelo – napad na službeno lice iu vršenju poslova sigurnosti, otkrivanja ili lišenja slobode počinilaca krivičnih djela.
Dakle, objavljujući neduhovitu fotomontažu Gordane Tadić sa ustaškom kapom na glavi – Zuko je, prema Tužilaštvu, izvršio napad na glavnu državnu tužiteljicu koju je, na taj način, spriječio da procesuira kriminalce. I zbog toga je od Suda BiH zatraženo da mu se odredi jednomjesečni pritvor i da se za njim raspiše crvena Interpolova potjernica. Svjedok tužilaštva u ovom predmetu je bivši ministar sigurnosti – Fahrudin Radončić.
„Ovaj svjedok potvrđuje da je u vrijeme kada je primljena poruka od lica Sulejmen Zuko obavljao funkciju ministra sigurnosti BiH navodeći da je jedan od razloga zašto je podnio ostavku na poziciju ministra i taj što nije htio da toleriše napade na neovisan i slobodan i profesionalan rad državnog i drugih tužilaštava u BiH. Potvrdio je da je putem aplikacije messenger, a i putem Instagram profila primio poruke koje smatra veoma ozbiljnim atakom na institucije BiH zadužene za provođenje zakona, te da smatra prijetnje vrlo ozbiljne i da se radi o krivičnom djelu ugrožavanje života ministra sigurnosti i glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.
“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u četvrtak, 10. septembra 2020. godine.
U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše na priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.
“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno ustupljena RTRS-u.
Dalje je navedeno da je Debevec, kao predsjednik Suda BiH nezakonito izuzeo dokumentaciju “vezanu za smještaj glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i plasirali je u medije”. Također je navedeno da je je direktor OSA-e u javnost plasirao priču o specijalnim kombijima MUP-a RS-a kojima su pripadnici Dodikove policije prisluškivali zvaničnike u Potočarima. Sve je, tvrde u anonimnoj prijavi ustupljenoj RTRS-u, urađeno da bi se diskreditirala Gordana Tadić, Milan Tegeltija, VSTV ….
Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. Avgusta. Ali ko je pošiljalac?
Avgust je 27. 2020. godine. Polumaskirana plavokosa djevojka ulazi u ispostavu BH Pošte smještenu na Trgu solidarnosti sarajevskog naselja Alipašino polje.
Koji sekund kasnije, djevojka sa kačketom na glavi prilazi šalteru. Bilo je tačno 13 sati i 26 minuta kada je službeniku BH Pošte predala sedam koverata. Razvrstavanje je potrajalo nekoliko sekundi i prijemni pečat je udaren.
No, “polumaskirana djevojka”, prilikom dolaska nije baš bila oprezna. Podigla je malo glavu i svi koji je poznaju, a brojni su oni s kojima smo razgovarali, reći će – to je Mirela Bubalo.
Dakle, Mirela Bubalo, bivša službenica Općine Novi Grad, a odnedavno savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare bila je “misteriozna djevojka” koja je tog 27. avgusta u 13 sati i 26 minuta na šalteru u Pošti na Trgu Soldarnosti predala sedam koverata. To je, inače, najbliža ispostava Pošte kućnoj adresi Čamparine savjetnice. Prema prijavi prebivališta, Mirela Bubalo živi na adresi Nerkeza Smailagića na broju 15. Da biste od te adrese došli do Pošte potrebna su vam najviše devet minuta laganje šetnje.
JP BH Pošta d.o.o. pisalo je na koverti teškoj 38 grama koja je pristigla na jednu od sedam pravosudno-policijskih agencija BiH. Unutra je bila anonimna prijava protiv Osmana Mehmedagića. Prijava je bila identičnog sadržaja kao ona koja je trinaest dana kasnije objavljena na Radio-televiziji Republike Srpske. U Pošti je zaprimljena 27. avgusta u 13 sati, 26 minuta i 39 sekundi. Pošiljka sa prijavom zaprimljena je u poslovnici koja nosi poštanski broj 71160.
Jednostavnom pretragom na stranici BH Pošte možete saznati koja poslovnica nosi ovu oznaku. Broj 71160 pripada Pošti– Novi Grad – Sarajevo, smještenoj na Trgu Solidarnosti 37.
Dakle, anonimna krivična prijava koju je objavio RTRS poslata je 27. avgusta 2020. godine, u 13 sati i 26 minuta, iz Pošte smještene na Trgu Solidarnosti na broju 37. U isto vrijeme, iz iste Pošte, sa istog šaltera, koverte je na sedam adresa uputila – Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Ona danas, pak, tvrdi da nema veze sa ovom pošiljkom. Kao što je i ministar Čampara tvrdio da nema nikakve veze sa portalom Pressmedia koji je proteklih mjeseci, gle čuda, pisao negativne tekstove o novinarki Editi Gorinjac – pominje se u prijavi, novinaru Nedimu Pobriću – pominje se u prijavi, Osmanu Mehmedagiću – pominje se u prijavi, Ranku Debevecu – pominje se u prijavi. Dakle, u prijavi se pominju svi oni protiv kojih je portal Pressmedia pisao u proteklom periodu i na kojem je veličano djelovanje ministra Aljoše Čampare. Pa, da vidimo o čemu se radi.
Vlasnik domene za Pressmedia.ba je firma OD Project. Administrativni kontakt je Munib Halimović. I firma i “administrativni kontakt” prijavljeni su na adresi Nerkeza Smailagića 15.
Prema izvodu sa portala akta.ba, vlasnik i odgovorno lice u kompaniji OD PRoject je Bubalo Dino, a sjedište firme je u ulici Nerkeza Smailovića na broju 15.
Djevojačko prezime Mirele Bubalo je Halimanović. Otac joj se zove Munib. Njen suprug se zove Dino Bubalo. Svi navedeni, uključujući i savjetnicu ministra Aljoše Čampare, Mirelu Bubalo, prijavljeni su na adresi – Nerkeza Smailovića 15, udaljenoj nepuna tri minuta šetnje od poslovnice BH Pošte iz koje su odaslane koverte sa krivičnom prijavom koju je “ekskluzivno” u posjed dobio RTRS.
Idemo dalje. Nakon što je Dodik “ozvaničio” za Raport i Pressmedia ranije nezvanično potvrđenu priču o Ranku Debevecu i njegovom navodnom kriminalu, u akciju su se uključili i mediji iz Republike Srpske. Alternativna televizija odmah je poslala upit Uredu disciplinskog tužioca BiH o ovom slučaju, te objavila da je protiv Debeveca podnesena prijava. Vijest je odmah preuzela Srpska novinska agencija u vlasništvu Vlade Republike Srpske, a portal Pressmedia pernio je vijest.
Dan ranije, isti portal je insistirao na odgovornosti Ranka Debeveca zbog toga što, pored bosanskohercegovačkog, ima i državljanstvo Španije. U tekstu se nepoznati autor apsolutno složio sa Dodikovim stavovima. I sve je, opet, odgovara navodima iz anonimne krivične prijave na osnovu koje je Gordana Tadić – “formirala predmet”
Princip je, uglavnom, isti. Uslovno rečeno nepoznata osoba angažirana na fake portalu i i angažaovana na savjetničkoj poziciji u Federalnoj instituciji podnese anonimnu prijavu Tužilaštvu BiH, potom Gordana Tadić „predmetom“ zaduži Olega Čavku ili Vedranu Mijović, poslije toga obavijesti Milana Tegeltiju, on informaciju proslijedi svom prijatelju Muhamedu Ajanoviću, nakon čega se „vijest“ pojavi na Raportu. Uslijedi onda upit Tužilaštvu BiH koje „potvrdi“ da je formiralo predmet, pa sve to postane relevantno. Vijest, potom, prenese fake portal pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova – Pressmedia. Onda se u priču uključuju RTRS i Poskok, i na kraju se priča internacionalizira posredstvom novinske agencije HINA. Na kraju reagiraju Milorad Dodik, Dragan Čović ili Aljoša Čampara.
Slučaj predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca to zorno dokazuje. Evo činjenica i dokaza.
Posebna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o radu pravosuđa održana je 14. marta 2020. godine. Sjednici su prisustvovali predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić i predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija. Veći dio rasprave bio je posvećen neradu Tužilaštva BiH. Vidno iznervirana, Gordana Tadić je zaprijetila zastupnicima.
„Smijte se vi. Ali ko se zadnji smije, najslađe se smije“, kazala je glavna državna tužiteljica koju su tokom rasprave, provjerljivo je to, podržali zastupnici SNSD-a i HDZ-a.
Tokom rasprave, Gordana Tadić se obrušila i na Sud BiH, kazavši da se, za razliku od tužilaca, sudije ne ocjenjuju. Bivšem ministru sigurnosti, a danas zastupniku SDS-a Draganu Mektiću poručila je da brani predsjednika Suda koji mu može pomoći u krivičnom postupku protiv njega i uputila državne zastupnike da se posvete borbi protiv koronavirusa.
Pet dana poslije, na adresu Tužilaštva BiH dolazi anonimna krivična prijava protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nepoznata osoba ga prijavljuje da je uzeo mito od Jerka Lijanovića, iako nije sudio u tom predmetu, da posjeduje špansko državljanstvo i da trguje uticajem. Gordana Tadić „formira“ predmet i daje ga na postupanje tužiteljici Vedrani Mijović. Državna tužiteljica Vedrana Mijović kćerka je SNSD-ovog zvaničnika Slavka Jovičića Slavuja. Ona je postupajuća tužiteljica i u predmetu protiv Dragana Mektića. I ona je najozbiljnija kandidatkinja Gordane Tadić za buduću članicu VSTV-a u ime Tužilaštva BiH.
Kako je zbog koronavirusa uslijedilo „zaključavanje“ pravosudnih institucija, predmet je mirovao sve do kraja maja ove godine. Tada, naime, Sud BiH poništava Pravilnik o postupku ocjenjivanja nosilaca pravosudnih funkcija. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija povodom toga je kazao da su posljedice ove odluke – katastrofalne, jer su sva imenovanja zasnovana na ocjenama, koje u konačnici on daje. Sud BiH je u svom saopćenju optužio VSTV da dezavuišu javnost i „grudva je krenula“. Dvadesetak dana poslije javne „prepirke“, Tužilaštvo upućuje poziv za saslušanje svjedoku Muhamedu Ajanoviću, dekanu Stomatološkog fakulteta i bliskom prijatelju Milana Tegeltije.
„Na osnovu člana 81, stav 2 Zakona o krivičnom postupku BiH. pozivate se kao SVJEDOK od strane tužioca Tužilaštva BiH, da dođete u prostorije u Tužilaštvu BiH na dan 1. 7. 2020. godine u 9.30 časova“, navedeno je u pozivu dostavljenom dekanu Stomatološkog fakulteta i sivoj eminenciji bh. pravosuđa.
Muhamed Ajanović se odazvao pozivu i, prema informacijama Istrage, svjedočio je o odnosu Ranka Debeveca i zamjenika glavnog disciplinskog tužitelja BiH Mirze Hadžiomerovića, kojeg je, prethodno, zbog podizanja disciplinske tužbe protiv njega, krivično prijavio Ajanovićev i Tegeltijin prijatelj – državni tužilac Oleg Čavka. Muhamed Ajanović je nekoliko dana kasnije ponovo saslušan u vezi sa anonimnom prijavom protiv Ranka Debeveca. Predmet protiv Mirze Hadžiomerovića zadužila je državna tužiteljica Ivana Petković, kojoj je, tvrde sagovornici Istrage iz Tužilaštva BiH, obećano mjesto sudije Suda BiH, dok je predmetom Debevec zadužena – Vedrana Mijović, kćerka zvaničnika SNSD-a Slavka Jovičića Slavuja. Kako im je u predmetu nedostajalo činjenica za otvaranje istrage protiv Debeveca, Vedrana Mijović formalno-pravno nikad nije donijela naredbu o provođenju istrage. Umjesto toga, istražitelji Tužilaštva BiH su počeli izuzimati dokumente samoinicijativno iz VSTV-a uz prethodnu saglasnost – Milana Tegeltije. Reagirajući na očito kršenje Zakona o krivičnom postupku, Krivični odjel Suda BiH 28. jula usvaja zaključke kojim upozorava Tužilaštvo BiH na nezakonito postupanje prilikom izuzimanja dokumentacije. Slijedi, potom, reakcija Pressmedia, fake portala registrovanog na ocu Mirele Bubalo, savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
„Opstruira li Sud BiH nekoliko velikih predmeta koje vodi Tužilaštvo BiH“, pitaju se nepoznati autori Pressmedie, registrovane na adresi penzionera – oca bivše uposlenice Općine Novi Grad Sarajevo Mirele Bubalo, koja je, u međuvremenu, prešla u Kabinet ministra Aljoše Čampare.
Dan poslije, tačnije 5. avgusta, portal Raport, kojeg vode prijatelji Muhameda Ajanovića otkrivaju da Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Ranka Debeveca. U okviru teksta je navedeno i saopćenje Tužilaštva BiH koje potvrđuje da je formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave.
Sutradan, 6. avgusta, već je uključena mašinerija. Hrvatska novinska agencija HINA-a, odnosno njeno mostarsko dopisništvo prenosi pisanje Raporta, te donosi detalje iz anonimne krivične prijave, a vijest objavljuju skoro svi mediji u Hrvatskoj, među njima i HDZ-u bliski Večernji list.
Istodobno, tužiteljica Vedrana Mijović intenzivira „istragu“ protiv Debeveca. Prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, kćerka SNSD-ovog zvaničnika šalje dopis Interpolu, putem kojeg od Španije traži informacije o Ranku Debvecu. Ona je, naime, 3. avgusta, dan prije nego će Pressmedia početi pisati o tom predmetu, Interpolu poslala akt broj T20 0 KTA 0018732 kojim se traže informacije o Debevecu. Međutim, španski Interpol odbija dostaviti informacije, jer je zahtjev postupajuće tužiteljice – nepotpun. O svemu tome, Interpol BiH 11. avgusta obavještava Tužilaštvo BiH.
Kako Tužilaštvo BiH ne želi gubiti vrijeme, već sutradan Vedrana Mijović šalje novi dopis u kojem piše kako je na adresu Tužilaštva BiH pristiglo više prijava, pritome skrivajući činjenicu da su u pitanju anonimne prijave.
„Tužilaštvo BiH raspolaže neprovjerenim informacijama da Ranko Debevec ima imovinu u Španiji“, pojasnilo je Tužilaštvo BiH u svom novom dopisu Interpolu, tražeći i informaciju o španskom državljanstvu Ranka Debeveca.
I tako je na osnovu „neprovjerenih informacija“, Tužilaštvo započelo bitku protiv Debeveca, koji, prema informacijama Istrage, posjeduje državljanstvo Španije, ali to nije čak ni disciplinski prekršaj, jer većina nosilaca pravosudnih funkcija ima pasoše drugih država. Poput, recimo, glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. U nedostatku dokaza za donošenje formalne naredbe o provođenju istrage, tužiteljica Mijović nastavlja provjere. Tako Ministarsvu vanjskih poslova BiH šalje dopis kojim traži informacije i Debevecovim putovanjima izvan BiH.
„Potrebno je da ovom Tužilaštvu BiH dostavite podatke o svim VIP najavama za prelazak državne granice koje su izvršene u periodu od 1.1. 2017. godine do 31.7. 2020. godine za lice Ranko Debevec“, piše postupajuća tužiteljica Mijović.
Kako je Debevec štićeno lice i s obzirom na činjenicu da protiv njega nije donesena naredba o provođenju istrage, ovaj zahtjev je odbijen. Nakon toga, Tužilaštvo BiH na osnovu medijskih napisa formira KTA predmet protiv ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, zbog toga što je na službeni put u Ameriku vodila svog sina.
Uporedo sa koordinisanom akcijom protiv Ranka Debeveca, isti akteri provode i akciju protiv Ureda disciplinskog tužioca. Oleg Čavka je, već smo rekli, podnio prijavu protiv zamjenika glavnog disciplinskog tužioca Mirze Hadžiomerovića, a ključni svjedok protiv njega je dekan Stomatologije i prijatelj Milana Tegeltije – Muhamed Ajanović. A zašto je sporan Hadžiomerović? Pošto je evidentno da ne postoje nikakvi dokazi za krivično gonjenje Ranka Debeveca na osnovu ove anonimne prijave, kao mogućost njegovog uklanjanja ostaje – disciplinski postupak. Za to je potreban Ured disciplinskog tužioca koji bi podnio tužbu protiv Debeveca zbog eventualnog neprijavljivanja državljanstva Španije. Međutim, već ranije je VSTV u drugim predmetima zauzeo stav da to nije kažnjivo čak ni disciplinski, pa je nužno ukloniti Hadžiomerovića kako bi na njegovo mjesto bio doveden neko ko bi, unatoč činjenicama, bio spreman potpisati disciplinsku tužbu protiv Debeveca koju bi kasnije razmatrao – Milan Tegeltija. Istovremeno, VSTV je nižom ocjenom ocijenio i šeficu Ureda disciplinskog tužioca Alenu Kurspahić čime joj je uskraćeno obnavljanje mandata bez provođenja pune konkursne procedure. Na tu poziciju, prema informacijama Istrage, Tegeltija i njemu skloni kadrovi HDZ-a žele instalirati Ružicu Jukić ili Moniku Mijić kako bi apsolutno kontrolirali taj Ured. No, istraga protiv Hadžiomerovića tapka u mjestu, jer Tužilaštvu nedostaju osnovne stvari – inkriminirajuće činjenice. Stoga se posegnulo za planom B, pa na scenu opet stupa kabinet ministra Aljoše Čampare.
Naime, 27. augusta 2020. godine, u 13 sati i 26 minuta savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampe i kćerka vlasnika portala Pressmedia, Mirela Bubalo, dakle, šalje na sedam adresa anonimnu prijavu protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. U toj prijavi se pominje i predsjednik Suda BiH, njegovo špansko državljanstvo, ali i mediji koji su objavili informacije o Dodikovim prislušnim uređajima na dan dženaze u Potočarima. U anonimnoj prijavi koju su navodno napisali službenici OSA-e, a koju je poslala savjetnica ministra Čampare, navedeno je da je i da se preko UDT-a pakuje glavnoj državnoj tužiteljici Gordani Tadić i MUP-u Republike Srpske.
Deset dana kasnije, Milorad Dodik izlazi u javnost sa navodima iz prijave koju je policijskim agencijama uputila Čamparina savjetnica. Optužuje Ranka Debeveca da ima špansko državljanstvo. Dan nakon Dodikove izjave, fake portal Pressmedia registrovan na kućnoj adresi oca Čamparine savjetnice objavljuje tekst pod naslovom : „Svi koji žele dobro BiH neće banalizovati priču o prikrivanju dvojnog državljanstva predsjednika Suda BiH“.
Nekoliko sati nakon ovog teksta Pressmedie, Radio-televizija Republike Srpske na svom portalu ekskluzivno objavljuje: „RTRS u posjedu krivične prijave protiv Osmana Mehmedagića“.
Sadržaj prijave koju objavljuje RTRS identičan je anonimnoj prijavi koju je policijskim agencijama poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
Prva anonimna prijava protiv protiv Debeveca podnesena je 19. marta 2020. godine.
Mehmed Alihodžić umro je 25. avgusta 2016. godine i sahranjen je na mezarju Greda kod Sanskog Mosta. Mjesec i po kasnije, umrli Mehmed Alihodžić je glasao na lokalnim izborima održanim 2. oktobra 2016. godine i to na biračkom mjestu Mahala 2. Štaviše, rahmetlija se čitko potpisao pored svoga imena i prezimena koje se nalazilo na 33. mjestu Izvoda iz centralnog biračkog spiska.
Ovaj dokument iznad je Izvod iz matične knjige umrlih Općine Sanski Most. U njemu je navedeno da je Mehmed Alihodžić, sin Juse i Hasnije, rođen 10. avgusta 1943. godine preminuo u zoru, u 4 sata, 25. avgusta 2016. godine. Još je navedeno da je Mehmed Alihodić bio prijavljen na adresi Mahala 59 u Sanskom Mostu, te mjesto sahranjivanja.
A ovaj dokument je Izvod iz centralnog biračkog spiska u Sanskom Mostu, korišten prilikom održavanja općinskih izbora 2016. godine. Mehmed Alihodžić je, vidi se na dokumentu, potpisao da je glasao. I, tako je postao jedan od 430 birača koji su glasali na biračkom mjestu Mahala 2. Samo, on nije jedini preminuli koji je na tom mjestu vaskrsnuo izbornoga dana.
Ponovo Izvod iz Centralnog biračkog spiska – Općina Sanski Most, biračko mjesto Mahala 2, lokalni izbori održani 2. oktobra 2016. godine. Pod rednim brojem 229 nalazio se Hasan Hadžić. Piše da je glasao i njegov potpis se nalazi na mjestu gdje se potpisuju birači.
Ovo je Izvod iz matične knjige umrlih. Hasan Hadžić, sa i istim matičnim brojem kao na biračkom spisku, umro tri mjeseca prije održavanja lokalnih izbora. Prema ovom dokumentu, Hasan Hadžić, sin Abdulselama, nastanjen na adresi Mahala 48, umro je u Bihaću, 28. juna 2016. godine u 12 i 45 minuta. Tri mjeseca kasnije je glasao.
Opet biračko mjesto Mahala 2 u Sanskom Mostu. Lasić Mustafe Husein uzeo je aktivno učešće na lokalnim izborima održanim 2. oktobra 2016. godine. Na biračkom spisku je njegovo ime bilo pod rednim brojem 450. U rubrici – potpis birača stoje rukom ispisani inicijali L.H., koji bi trebali biti dokaz da se Husen Lasić pojavio na biračkom mjestu Mahala 2 i glasao.
Izvod iz Matične knjige umrlih dokazuje da je Husein Lasić umro čak tri godine prije održavanja izbora na kojima je glasao. Službeno, Lasić je umro 29. jula 2013. godine, u 18 sati u Sanskom Mostu. Prethodno je bio nastanjen na adresi Mahala 158. Sahranjen je na groblju Greda kod Sanskog Mosta.
Dakle, samo na biračkom mjestu Mahala 2 glasale su najmanje tri mrtve osobe. Prema službenim rezultatima lokalnih izbora 2016. godine, kandidat koalicije SDA/SBB Faris Hasanbegović pobijedio je u utrci za načelnika Općine Sanski Most osvojivši 5682 glasa. Enes Eminić iz koalicije SDP/DF osvojio je svega 446 glasova manje. Ključna razlika napravljena je upravo na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je Hasanbegović osvoio 295 glasova, a Eminić 115. Ukupno je bilo važećih 410 listića, dok je nevažećih je bilo 20.
Prema izvorima Istrage, kompletnu akciju izborne krađe osmislio je i vodio Asim Kamber, dugogodišnji vladar Sanskog Mosta i SDA Unsko-sanskog kantona. Mediji su već ranije pisali da je Kamber bio organizator izborne krađe, a o svemu je javno svjedočio i njegov suradnik Muhamed Zekotić. Međutim, dokumenti koji dokazuju glasanje mrtvih do sada nikad nisu objavljeni.
Vođa narko kartela “Amerika” Zoran Jakšić nije usamljen. Još najmanje trojica regionalnih kriminalaca imaju važeće bosanskohercegovačke pasoše izdate na tuđa imena. Dva od tri važeća lažna pasoša izdao je MUP HNK sa sjedištem u Mostaru.
Davora Trajkovića iz Vranja srbijanski mediji označavaju kao moćnog narko bossa. Policijske agencije u regiji sumnjaju da upravo on i njegov klan stoje iza pošiljke kokaina vrijedne 300 miliona eura koja je krajem marta ove godine zaplijenjena u delti Dunava. Međutim, rumunske vlasti koje vode istragu ovom slučaju, nisu optužile Trajkovića. Beogradske Večernje novosti, u avgustu ove godine, objavile su informaciju da Trajković posljednjih mjeseci živi u Moskvi. E, upravo ovaj srbijanski kriminalac ima važeći bosanskohercegovački pasoš izdat na ime Đorđe Guzina. Dobio ga je 2015. godine u Mostaru. Dakle, u pasošu se nalazi fotografija Davora Trajkovića, a u rubrikama ime i prezime piše – Đorđe Guzina.
Istraga je u posjedu brojnih dokumenata u vezi sa ovim slučajem, Evo detalja iz jednog dokumenta Tužilaštva BiH.
“Početkom 2015. godine, njima poznati članovi organizovane grupe za organizovani kriminal predali su Trajković Davoru krivotvorenu dokumentaciju i to krivotvorenu ličnu kartu Republike Srbije broj 003124593 na ime Đorđe Guzina, na osnovu čega je pribavljen Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjernje o državljanstvu BiH na ime Guzina Đorđe”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH iz marta 2017. Godine.
S tim dokumentima, Trajković se prijavio u Mostaru u ulici Put 29. Hercegovačke udarne divizije bb. Tom prilikom mu je pomogao Izet Redžović, srbijanski državljanin nastanjen u Sarajevu.
“Dana 3.2.2015. godine Trajković Davor u prostorijama Odjeljenja za administraciju MUP-a HNK Mostar predao je zahtjev za izdavanje lične karte na ime Guzina Đorđe”, navelo je Tužilaštvo.
Dva mjeseca kasnije, sa tom ličnom kartom, izdatom na ime Guzina Đorđe, Trajković predao je zahtjev za izdavanje pasoša, a samo 4 dana kasnije, dobio je pasoš na ime Đorđe Guzina. Broj pasoša je B0200242.
“Važeći”, piše i danas u sistemu IDDEEA-e ukoliko potražite podatke o ovom pasošu.
Iako je Tužilaštvo BiH još 2017. godine dokumentovalo kompletan slučaj, bh. pasoš sa lažnim identitetom i danas je u posjedu srbijanskog narko bossa Davora Trajkovića. MUP HNK ga nikad nije poništio, iako je poništavanje i izdavanje pasoša isključivo njihova nadležnost.
I Desimir Babić Desko je poznato lice iz rubrike crna hronika srbijanskih medija. On se, pak, u BiH zove Mišo Miladinović i živi u Mostaru. Posjeduje važeći pasoš, mada su policijske agencije i Tužilaštvo BiH upoznati s načinom izdavanja tog dokumenta. Uglavnom, princip je isti. Desimiru Babiću je prvo obezbijeđena krivotvorena srbijanska lična karta na ime Miše Miladinovića koji je rođen u BiH. U avgustu 2013. godine Babić se, kao Mišo Miladinović, prijavio u Mostaru, na adresi Braće Lakišića br. 21.. Potom je pribavio Uvjerenje o državljanstvu BiH i na osnovu njega podnio zahtjev za izdavanje lične karte. Odmah tog dana je napustio BiH u automobilu registrovanom u Loznici. Krajem avgusta, Babić je preuzeo ličnu kartu, te je predao zahtjev za izdavanje pasoša. Početkom septembra, tačnije 6.9. 2013. godine, Babić je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom izdatom na ime Mišo Miladinović iz Mostara. Taj pasoš je posjedovao i kada je krajem 2016. godine uhapšen u Holandiji zbog trgovine kokainom. Unatoč svemu, MUP HNK nikad nije poništio njegov pasoš, niti je Tužilaštvo BiH koje je imalo sve informacije tražilo poništavanije navedenog pasoša izdatog pod brojem A1811707.
I pasoš izdat na ime Radoša Kovača koristi osoba drugog identiteta. Policijske agencije u BiH do sada nisu uspjele identifikovati o kome se radi. Pasoš je izdat 2013. godine u Gradišci. Do danas nije poništen. Broj ovog pasoša je A1848093, a evidentirano je da je osoba sa ovim lažnim pasošem prešla granicu BiH 5.8. 2014. godine zajedno sa Mišom Miladinovićem, što je lažno ime srbijanskog kriminalca Desimira Babića.
Filip Korać je jedan od najpoznatijih srbijanskih kriminalaca. Smatraju ga jednim od čelnih ljudi Zemunskog klana. On je u decembru 2016. godine dobio bh. dokumente na ime Saša Medan. Prethodno je pribavio lažnu srbijansku ličnu kartu, a potom se, uz pomoć Izeta Redžovića, prijavio na adresi Grada Bakua broj 8 u sarajevskom naselju Dobrinja. Od MUP-a Kantona Sarajevo je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom, izdatom na ime – Saša Medan. Lično je preuzeo pasoš u Policijskoj upravi Novi Grad Sarajevo. Međutim, ovaj pasoš se više ne nalazi u sistemu IDDEEA-e.
Osim ovih pasoša, najmanje 30 kriminalaca je dobilo bh. dokumente. U narednim danima Istraga će objaviti sve lične dokumente izdate na lažna imena.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su jutros u Ugljevika bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske osumnjičenog da je počinio ratni zločin nad bošnjačkim stanovništvom na Tursunovom Brdu kod Teočak, saznaje Istraga. Akcija SIPA-e provedena je po naredbi Tužilaštva BiH. Istovremeno, SIPA je pretresla i jedan objekat u Doboju u kojem živi drugi osumnjičeni za ove zločine. On, međutim, nije uhapšen zbog toga što je njegovo zdravstveno stanje vrlo loše. Kako saznaje Istraga, u pitanju su dvojica bivših oficira Vojske RS-a koji su osumnjičeni za ratni zločin po komandnoj odgovornosti. U Ugljeviku je uhapšena osoba inicijala R.Đ., dok je u Doboju pod obradom R.D.. Zločini su počinjeni 1992. godine
Vođa narko kartela Amerika Zoran Jakšić još uvijek ima validan bosanskohercegovački pasoš izdat na ime Nikola Marjanović, saznaje Istraga. Iako je je u Peruu prošle godine osuđen na 25 godina robije zbog trgovine kokainom i uprkos činjenici da je Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA još prije četiri godine o svemu obavijestila Tužilašvo BiH i MUP HNK, pasoš izdat na ime Nikole Marjanovića sa fotografijom Zorana Jakšića nije poništen.
“Živ – važeći”, piše u rubrici status osobe u IDDEEA-inoj bazi podataka ukoliko u pretrazi unesete ime Nikola Marjanović, sin Milorada, rođen 4. decembra 1965. godine u Sarajevu, nastanjen u Mostaru, XII ulica bb.
No, u rubrici fotografija nalazi se dobro poznato lice – Zoran Jakšić. On je, objavili su prije nekoliko dana u svom istraživanju novinari srbijanskog KRIK-a, prije nego je 2016. godine uhapšen u Peruu koristio 40 identiteta. Prilikom hapšenja, pisali su još tada peruanski mediji, Jakšić je imao “lažni bosanskohercegovački pasoš”. Ali njegov bh. pasoš nije bio krivotvoren. Uredno ga je ovaj srbijanski narko boss dobio u MUP-u HNK u Mostaru. Izdat mu je 18 marta 2015. godine.
Samo šest dana ranije, službenici u MUP-u HNK su Zoranu Jakšiću izdali i bosanskohercegovačku ličnu kartu broj 1E0T0E7J9. Svi dokumenti su izdati na ime Nikole Marjanovića, a na njima se nalazi fotografija – Zorana Jakšića. Godinu kasnije, u julu 2016. godine službenici peruanske policije u saradnji sa američkom DEA-om uhapsili su Jakšića zbog povezanosti sa trgovinom drogom i ubistvima. Označen je kao vođa klana Amerika koji je kokain iz Perua krijumčario u Evropu.
Odmah nakon hapšenja Zorana Jakšića, bh. policijske agencije su službeno obaviještene da je kod njega pronađen pasoš izdat u Mostaru. Tri mjeseca kasnije, po nalogu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu SIPA je provela akciju “Papirus”.
“Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) započeli su danas akciju kodnog naziva “Papirus” koja je izvodi na širem području BiH. Akcija se provodi po naredbama Kantonalnog suda u Sarajevu i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a policijski službenici izvode jednu od najsloženijih akcija u bori protiv organizovanog kriminala u našoj zemlji. Vrše se pretresi objekata na ukupno 11 lokacija, a očekuje se lišenje slobode većeg broja osoba zbog postojanja osnovane sumnje da su počinile krivično djelo “organizovani criminal” u vezi sa krivičnim djelom “krivotvorenje isprave” I ovjeravanje neistinitog sadržaja”, saopćeno je iz SIPA-e 3. oktobra 2016. godine.
Predmet je ubrzo preuzelo Tužilaštvo BiH, odnosno državna tužiteljica Ivana Petković koja je tokom 2017. i 2018. godine podigla tri optužnice zbog izdavanja bh. dokumenata kriminalcima iz regije. Ali nijednom od ovih optužnica koje su u posjedu Istrage, Tužilaštvo BiH nije obuhvatilo izdavanje pasoša Zoranu Jakšiću, vođi klana Amerika.
“SIPA je o tom pasošu obavijestila sve nadležne institucije. Nismo mi ti koji izdaju i poništavaju lične dokumente. To rade kantonalni MUP-ovi koji ih i izdaju”, objasnio je za Istragu jedan od visokopozicioniranih službenika Državne agencije za istrage i zaštitu.
Naš sagovornik tvrdi da je SIPA obavijestila MUP HNK koji je trebao poništiti pasoš izdat na ime Nikole Marjanovića sa fotografijom Zorana Jakšića. MUP HNK to nije učinio, što dokazuje i naslovna fotografija.
No, pasoš izdat Zoranu Jakšiću nije jedini važeći pasoš kojeg su bh. institucije izdale bjelosvjetskim kriminalcima. Istraga se nastavlja i uskoro slijede novi detalji.
Ured disciplinskog tužioca BiH podigao je tužbu protiv sutkinje Suda BiH Dalide Burzić, saznaje Istraga. Bivšu glavnu kantonalnu tužiteljicu iz Sarajava, koja je u međuvremenu unaprijeđena u državnu sutkinju, disciplinski tužilac tuži zbog toga što je u dva predmeta prekoračila svoja ovlaštenja, o čemu su svjedočili njeni bivši saradnici.
“Pronađite bilo šta Elmedinu Konakoviću”, kazala je Dalida Burzić svojim podređenim netom pred izbore 2018. godine.
Tada je obavljala funkciju glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu i bila je nezadovoljna Konakovićevim istupima u vezi sa slučajem – ubistvo Dženana Memića. Kako bi mu se osvetila zbog prozivanja u javnosti, tadašnja glavna tužiteljica je pozvala svoje saradnike i naredila im da pronađu neko krivično djelo koje je navodno počinio predsjednik Naroda i pravde. O tome su, saznaje Istraga, pred disciplinskim tužiocem svjedočili kantonalni tužioci iz Sarajeva. Međutim, Dalida Burzić nije uspjela u svojim nakanama, jer je vrlo brzo, odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, unaprijeđena za sudiju Suda BiH.
Druga tačka disciplinske tužbe protiv Dalide Burzić odnosi se na slučaj saobraćajne nesreće koju je izazvao načelnik Općine Novi Grad – Semir Efendić.
“Saslušati i optužiti”, napisala je Dalida Burzić svojeručno nakon što je Efendić 17. marta 2018. godine u naselju Grbavica pregazio pješaka koji je, potom, podlegao povredama.
To znači da je bivša glavna kantonalna tužiteljica iz Sarajeva prejudicirala tužilačku odluku, te je naredila optuživanje prije nego su sagledane sve činjenice u predmetu. Burzićeva je, u međuvremenu, unaprijeđena za državnog sudiju, a dvije godine kasnije kantonalna tužiteljica iz Sarajeva Maja Pašić podigla je optužnicu protiv Efendića.
Tužiteljica Maja Pašić je, inače, supruga Džermina Pašića, postupajućeg državnog tužitelja u predmetu Respiratori. Upravo je Pašić tempirao hapšenje federalnog premijera Fadila Novalića tako da bi o njegovom pritvoru odlučivala – Dalida Burzić. Međutim, zbog nepredviđenih okolnosti, o pritvoru je odlučivala druga sutkinja, a Dalida Burzić je do kasnih noćnih sati boravila u zgradi Suda BiH gdje je lobirala za određivanje pritvora Novaliću i drugima.
Ova je, inače, druga disciplinska tužba protiv Dalide Burzić. Ured disciplinskog tužioca 12. Je decembra 2018. Godine tužio tadašnju glavnu kantonalnu tužiteljicu zbog postupanja u predmetu – ubistvo Dženana Memića. Međutim, u ekspresnom postupku Komisija VSTV-a je oslobodila Burzićevu. Istovremeno, odlukom VSTV-a Dalida Burzić je unaprijeđena za sutkinju Suda BiH. Nakon toga, jedanaest kantonalnih tužilaca poslalo je pisma VSTV-u u kojima su detaljno obrazložili sve sumnjive poslove Dalide Burzić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Sutradan, 6. avgusta, već je uključena mašinerija. Hrvatska novinska agencija HINA-a, odnosno njeno mostarsko dopisništvo prenosi pisanje Raporta, te donosi detalje iz anonimne krivične prijave, a vijest objavljuju skoro svi mediji u Hrvatskoj, među njima i HDZ-u bliski Večernji list.
