Za ovu priču ključan je 5. mart 2009. godine. Tog dana je, naime, Ibrahim Brkanić postao direktor tuzlanske Remontmontaže. Tog dana je dobio ovlaštenje da založi imovinu Remontmontaže za dugoročni kredit i tog dana je podigao kredit u iznosu od 2,5 miliona maraka. Dio novca, milion maraka, istog će mjeseca, po osnovu beskametne pozajmice, biti prebačen na račun brokerske kuće Eurohaus. Kao garant “povrata novca” založene cu dionice već propale kompanije Vranica d.d. Sarajevo. Novac sa računa Eurohausa nikad nije vraćen Remontmontaži. Dionice Vranice su postale bezvrijedne. Remontmontaža je otišla u stečaj, a radnici na ulicu.
Iza ovog posla bio je berzanski špekulant Zijad Blekić. On je, naime, osnivač brokerske kuće Eurohaus koja je 2008. godine posredovala prilikom prodaje dionica Remontmontaže d.d. Tuzla. Blekić je tada postao i predsjednik Nadzornog odbora Remontmontaže i 5. marta 2009. godine odlučio je za direktora te firme postaviti svog prijatelja i poslovnog partnera Ibrahima Brkanića. Istog dana kada ga je imenovao, Blekić potpisuje Brkaniću saglasnost da može podići dugoročni kredit u Hypo banci, a da, pritome, založi imovinu Remontmontaže. U Ugovoru sa Bankom Remontmontaža je navela da će kredit koristiti za izmirenje obračunatih direktnih poreskih obaveza u iznosu od 1.500.000,00 KM, te za finansiranje trajnih obrtnih sredstava u iznosu od 1.000.000,00 KM. Do 16. marta novac je već bio na računu Remontmontaže. Istog dana kada je Banka uplatila drugu tranšu u iznosu od milion maraka, Brkanić prebacuje 700 hiljada na račun Eurohausa. Kasnije je prebačeno dodatnih 300 hiljada.
“Novac je prebačen bez ikakvog pravnog osnova” konstatuje Kantonalono tužilaštvo Tuzla koje je ove sedmice podiglo optužnicu protiv Blekića i Brkanića.
Kako bi “prikrili” kriminal, dva mjeseca nakon prebacivanja novca Zijad Blekić u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora Remontmontaže daje saglasnosti direktoru Remontmontaže Ibrahimu Brkaniću da potpiše Ugovor o pozajmici sa brokerskom kućom Eurohaus koju zastupa – Zijad Blekić. Ili još jednostavnije rečeno, Zijad Blekić je dozvolio Ibrahimu Brkaniću da potpiše ugovor sa Zijadom Blekićem na osnovu kojeg firma kojom rukovode Brkanić i Blekić prebacuje milion maraka firmi čiji je vlasniik Zijad Blekić.
Zajmoprimac, u ovom slučaju Blekićev Eurohaus, kao garant vraćanja pozajmice u iznosu od milion maraka založio je dionice firme Vranica.
“Ugovorne strane su konstatovale da procijenjena vrijednost tog zaloga iznosi 1.000.000,00 KM, iako su znali i bili svjesni da nominalna vrijednost takvog zaloga iznosi 650.000,00 KM, dok je tržišna vrijednost bila daleko manja, jer je na dan 09.06.2009. godine, na Sarajevskoj berzi ostvaren promet dionicama „Vranice“ po jediničnoj cijeni dionice od svega 36,33 KM”, navedeno je u optužnici koja je u posjedu Istrage.
Kako bi izbjegli vraćanje i ovog iznosa, Brkanić je, po ovlaštenju Blekića, potpisao dva aneksa ugovora za Zijadom Blekićem kojim je “povećavao” broj založenih dionica. Kada je potpisan posljednji aneks ugovora, kojim je, zapravo, odgađano vraćanje pozajmice, vrijednost dionice Vranice iznosila je svega 11 KM. Ono što je posebno interesantno, Zijad Blekić je u tom trenutku bio član Nadzornog odbora Vranice, predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze, predsjednik Nadzornog odbora Remontmontaže, te osnivač i direktor brokerske kuće Eurohaus.
Dvije i po godine nakon što je posudila milion maraka Eurohausu, Remontmontaža je putem suda zatražila upis 10.050 dionica dioničkog društva Vranica. Vrijednost dionice je bila 11 maraka, što znači da je taj kapital bio vrijedan svega 110 hiljada KM. Remontmontaža je tako oštećena za 890 hiljada maraka koje su završile na računu Blekićevog Eurohausa. Firme Remontmontaža i Vranica danas su u stečaju.
Zbog nedopuštenih kontakata sa službenicima srbijanske BIA-e, inspektor SIPA-e Adis Drnda nije prošao sigurnosne provjere, saznaje Istraga.ba. Njemu je Ministarstvo sigurnosti BiH trebalo oduzeti dozvolu za pristup tajnim podacima, što bi u konačnici značilo njegovo otpuštanje iz Državne agencije za istrage i zaštitu. Stoga je Tužilaštvo BiH, kako bi spriječilo uklanjanje Drnde iz SIPA-e, izdalo naredbu da se saslušaju službenici Ministarstva sigurnosti BiH koji rade u Sektoru za zaštitu tajnih podataka. Među saslušanima je i Mato Miletić, šef tog Sektora, koji je ove sedmice upozorio VSTV da i u pravosuđu rade osobe koje nemaju pristup tajnim podacima. Akcija Tužilaštva uslijedila je na osnovu anonimne prijave, a naredbu za saslušanje izdao je državni tužilac – Oleg Čavka, čiji prvi saradnik Adis Šečić nije prošao sigurnosne provjere, te formalno nema pristup tajnim podacima. No, vratimo se primarnom razlogu tužilačke akcije u Ministarstvu sigurnosti BIH.
Adis Drnda je pripadnik SIPA-e koji godinama održava dobre veze s Ambasadom Saudijske Arabije u Sarajevu, a tokom predizborne kampanje za opće izbore u Fahdovu džamiju u Sarajevu sa sobom je vodio i aktualnog federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljošu Čamparu. Drnda je Čamparu povezao sa selefijskim pokretom u BiH i po njihovim su mesdžidima prikupljali glasove za ovog bivšeg SDA-ovog kadra. Veze Čampare sa selefijskim pokretom nedavno je na svom facebook profilu potvrdio i “šejh Samir Avdić”, koji je napisao da su njegovi sljedbenici “polagali nade u ministra Čamparu” s kojim su imali kontakte tokom kampanje 2018. godine. Te veze je, rekosmo, uspostavio Adis Drnda, pripadnik SIPA-e i prijatelj Aljoše Čampara kojem je još 2010. godine po naredbi Tužilaštva BiH pretresena kuća zbog povezanosti s najradikalnijim selefijskim ogrankom – tekfirlijama. Drnda, međutim, nikad nije optužen, a nakon toga slijedi njegov strelovit uspon u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
Nakon što je postao šef Odjela za praćenje u Regionalnoj kancelariji SIPA-e u Sarajevu, Drnda je uspostavio saradnju s porodicom Čampara. Iako policijski službenik, aktivno je učestvovao u predizbornim aktivnostima SDA, što dokazuje i ova fotografija nastala neposredno prije izbora 2018. godine.
Aljoša Čampara i Adis Drnda (zaoruženi) tokom kampanje 2018. godine
Nakon što je utvrđeno da je počeo zloupotrebljavati svoju poziciju, a za interes Aljoše Čampare, Drnda je uklonjen iz Odsjeka za obavještajne poslove, te je prebačen na drugo radno mjesto. No, on je nastavio sa sumnjivim aktivnostima. U septembru ove godine svoje je nadređene obavijestio da putuje u rodni Sandžak, kako bi prisustvovao svadbi člana porodice. Međutim, Drnda je to odsustvo iskoristio i za odlazak u Beograd, gdje se tajno susreo sa službenicima srbijanske obavještajne agencije BIA. Nedugo nakon toga, na portalu Pressmedia, čiji je osnivač porodica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare “ekskluzivno” se pojavio dokument kojim se navodno dokazuje da predsjednik Suda BiH Ranko Debevec posjeduje državljanstvo Španije. Na dokumentu su vidljivi podaci iz baze beogradskog aerodroma Nikola Tesla.
Ekskluzivni dokument iz Beograda nakon Pressmedie objavili su i portali iz Banja Luke, a sve je na kraju “potvrdila” i Radio-televizija Republike Srpske. U SIPA-i sumnjaju da je te dokumente iz Beograda u Sarajevo donio upravo Adis Drnda.
Iako je za svoj susret s operativcima BIA-e Drnda u SIPA-i dijelom napravio alibi, sigurnosne agencije susjednih država dokumentovale su njegove kontakte o čemu su obaviještene i sigurnosne agencije u BiH. Uslijedila je, potom, prijava unutrašnjoj kontroli SIPA-e, nakon čega je Drnda službenike SIPA-e koji su ga “izdali” anonimno prijavio. Ipak, to mu nije mnogo pomoglo, jer je prošle sedmice pokrenuta procedura za oduzimanja dozvole za pristup tajnim podacima. No, prije nego je Ministarstvo sigurnosti BiH donijelo konačni stav, na adresu Tužilaštva BiH je pristigla anonimna prijava protiv osoba koje vrše provjere dozvola za pristup tajnim podacima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je anonimnu prijavu prebacila u nadležnost tužioca Olega Čavke koji je ekspresno naredio saslušanje Mate Miletića i drugih službenika Ministarstva – koji bi trebali donijeti konačnu odluku o Adisu Drndi. Vijest o akciji u Ministarstvu sigurnosti odmah je završila na Avazu Fahrudina Radončića, a potom i na fake portalima Pressmedia i Raport.
Da je Drnda operativac vjeran Čamparama, ali i čelnicima HDZ-a, dokazuje i nedavna večera u jednom sarajevskom restoranu. Tamo su se, naime, sreli državni tužilac Dubravko Čampara, njegov brat Aljoša, zatim Adis Drnda, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović i potpredsjednik HDZ-a BiH Mijo Krešić. Na toj je večeri dogovarano imenovanje Dubravka Čampare za glavnog federalnog tužioca, ali i Adisa Drnde na mjesto ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, o čemu je javnost izvijestila Pressmedia Aljoše Čampare. Ukoliko mu, pak, bude oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima, Drnda ne bi mogao biti imenovan za ministra. Stoga je uslijedila “munjevita” akcija Olega Čavke, pod nadzorom državnog tužioca Dubravka Čampare.
Okružno tužilaštvo Bijelina odbilo je provesti istragu o krađi identiteta bh. državljanina koji je, mimo svoje volje, prijavljen za glasanje putem pošte sa adrese u Srbiji. Naredbu o nepokretanju istrage donio je okružni tužilac Nebojša Jovanović i o tome je u srijedu obavijestio jednog od mnogobrojnih bh. državljana koji su prijavili krađu identiteta.
“Očigledno ne stoje osnovi sumnje da je počinjeno bilo koje krivično djelo”, naveo je u svojoj naredbi tužilac Jovanović.
naredba o neprovođenju istrage
Povratnik Enver je rođen je u Bratuncu, gdje živi i danas. Kada je Centralna izborna komisija BiH objavila spisak osoba koje su se prijavile za glasanje putem pošte, on je svoje ime pronašao među glasačima iz Srbije. Istog dana, po saznanju, obavijestio je MUP Republike Srpske o tome da mu je neko ukrao identitet, s obzirom na to da se on nije prijavio za glasanje iz Srbije.
“Iz izvještaja PS Bratunac proizilazi da je 2.10. 2020. godine Enver prijavio zloupotrebu njegovih ličnih podataka. Naime, isti navodi da je na sajtu CIK-a vršio provjeru svog biračkog mjesta i da mu je izbačen podatak da je njegovo biračko mjesto Srbija”, navedeno je u obrazloženju Naredbe koju je donio tužilac Jovanović.
Pripadnici MUP-a RS su, potom, “na sajtu CIK-a” , preko rubrike “da li ste registrovani” “provjerili” za koje je biračko mjesto prijavljen ovaj povratnik i konstatovali da je sve uredno. No, očito su provjeravali na pogrešnom mjestu. Prvo, ta baza podataka na dan provjere nije bila ažurirana, tako da je svima koji su bili prijavljeni za glasanje putem pošte u roj rubrici pisalo da su prijavljeni na istom mjestu na kojem su glasali tokom prošlih izbora,. Drugo, na spisku koji je na stranici CIK-a bio dostupan javnosti nalazloi se Enverovo ime pored kojeg je pisalo da je prijavljen za glasanje putem pošte. Osim toga, MUP RS-a, odnosno postupajući tužilac uopće nisu kontaktirali CIK kako bi zatražli informacije s kojeg je maila i na koju srbijansku adresu, mimo svoje volje, prijavljen ovaj povratnik. Bez obzira na to, tužilac donosi naredbu o neprovođenju istrage, iako je CIK utvrdio da je skoro 28 hiljada bh. državljana, mimo svoje volje, fiktivno prijavljeno na adresama u drugim državama. Najviše lažnih prijava bilo je upravo u Srbiji. Istraga je već objavljivala brojne detalje. Nijedna pravosudna institucija nije reagirala. I, na kraju, Okružno tužilaštvo Bijeljina, bez ikakvih provjera, donosi naredbu o neprovođenju istrage.
Državni tužilac Dubravko Čampara uništio je optužnicu protiv svog kolege Olega Čavke koji je bio osumnjičen za krađu mobitela iz predmeta protiv Anesa Kurbegovića. Istraga.ba u posjedu je transkripata presretnutih razgovora i poruka koje dokazuju da su Čampara i Čavka “zataškavanje” kriminala dogovorili u sarajevskoj kafani Bugati. Čavka je, naime, obavijestio medije da će razotkriti sramnu ulogu tužioca Čampare, nakon čega su se njih dvojica sreli u Bugatiju. Sat vremena poslije tog susreta Čavka je odustao od svih izjava i ugovorenih intervjua, a Dubravko Čampara, zauzvrat, nikad nije podigao optužnicu protiv svog kolege. Evo detalja.
Posljednji je avgustovski dan 2016. godine bio kada su pripadnici SIPA-e, po nalogu Tužilaštva BiH, upali u kuću i kancelariju državnog tužioca Olega Čavke, kako bi pronašli dokaze o nestanku najmanje sedam mobitela koji su, prethodno, bili oduzeti od kriminalaca. Među traženim telefonima bio je i mobilni aparat oduzet kriminalcu Anesu Kurbegoviću.
“Tužilaštvo BiH sprovodi određene aktivnosti i odlučno je da se suprotstavi svim oblicima nezakonitosti i zloupotreba, bez izuzetaka, pa i ako se radi o zaposlenom ove pravosudne institucije”, saopćeno je tog dana iz Tužilaštva BiH.
Istog dana osumnjičeni državni tužilac je kazao medijima da je dobrovoljno dao izjavu postupajućem tužiocu Boži Mihajloviću. Unatoč tome, Tužilaštvo BiH je preko Ureda disciplinskog tužioca zatražilo suspenziju Olega Čavke. No, Prvostepena komisija VSTV-a koju je formirao Milan Tegeltija 8. je septembra odbila prijedlog za suspenziju. Po saznanju te odluke Oleg Čavka kreće u akciju. Počinje da redom poziva medijske kuće i za svoj “progon” optužuje Dubravka Čamparu.
“Podnio sam zahtjev za izuzeće tužioca Dubravka Čampare iz svih predmeta u kojima se meni nastoji konstruisati krivično djelo. Razotkrit ću pozadinu i montažu koja mi je napravljena. Sve je nastalo mržnjom i zavišću tužioca Čampare Dubravka. Potvrđena je njegova tazbinska povezanost sa Anesom Kurbegovićem, to jeste, njegova supruga je prva rodica Dubravka Čampare. Pokušava mi smjestiti krivično djelo po instrukcijama pravosudno-policijske mafije. Poremećaj je nastao kada sam uhapsio Zijada Turkovića, jer je Turković Šejla vjerenica Aljoše Čampare, što je dokaziva i nesporna činjenica”, govorio je novinarima tog dana državni tužilac Oleg Čavka.
Čavka je prvu izjavu tog 8. septembra 2016. godine dao novinarki Al Jazeere Nadini Malićbegović koja mu je kazala da će “izjavu o odluci disciplinske komisije objaviti, dok će prilog ići u naredna dva-tri dana”.
Istog dana u 15 sati 30 minuta Čavka je nazvao novinara Klixa Ervina Mušinovića, koji je danas angažovan u Kabinetu federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.
“Riječ je o političkoj konstrukciji jednog tužioca koji je familijarno povezan sa Kurbegović Anesom, što mu je bio razlog za izuzeće iz tog predmeta. Zaslijepljen je mržnjom i zavišću protiv mene i sve to diktira pravosudno-policijska mafija. Nesporno ću razotkriti ulogu tužioca i ovog sramnog čina Tužilaštva. Smijete li ovo objaviti”, upitao je Čavka tada novinara, a danas Čamparinog savjetnika Mušinovića.
“Smijemo”, kazao je Mušinović.
Međutim, ta izjava nikad nije objavljena na portalu klix.ba.
Pola sata nakon razgovora sa novinarom klixa, Čavka je pozvao i novinarku BIRN-a Mariju Taušan, te je opet za sve optužio Dubravka Čamparu. No, ovoga puta novinarka je upozorila Čavku da oni ne mogu tek tako objavljivati izjave, već da se moraju saslušati sve strane.
“To je moja izjava i treba je prenijeti tako”, kazao je Čavka.
“Pa, ne možemo to tako navesti, da ne bude zabune”, odgovorila je Taušan.
Razočaran, Oleg Čavka odgovara: “OK. Ima ko može sve objaviti”.
Istog dana BIRN je objavio tekst u kojem citiraju izjave i Olega Čavke i prozvanog Dubravka Čampare.
“Nemam ja ništa apsolutno protiv tužioca Čavke. Predmet je redovan i ja ga radim. Radit ću po zakonu, a tužilac Čavka neka piše što misli i želi. Nije ni meni prijatno raditi kolegu, ali takav nam je posao. Apsolutno nemam ništa protiv Čavke”, kazao je Čampara u izjavi za BIRN BiH.
Iako su tokom dana optuživali jedan drugog za kriminal, Čavka i Čampara, uplašeni međusobnim optužbama, javnim ucjenama i saznanjima koja su imali jedan o drugom, odlučuju da se iste večeri sastanu u sarajevskoj kafani Bugati.
“Gdje je Bugati? Ne mogu da skontam. Idem pješke od Četiri sobe gospođe Safije”, govori Oleg Čavka Dubravku Čampari u presretnutom telefonskom razgovoru.
“Samo pravo dolje. Samo pravo. Vidjet ćeš”, usmjerava ga Čampara.
Čavka i Čampara su se sreli 8. septembra oko 22 sata. Razgovor je potrajao do kasno u noć. Nakon toga sve se promijenilo. Državni tužilac Oleg Čavka sat vremena poslije susreta sa Čamparom odustaje od svih izjava koje ranije tog dana dao protiv svog kolege. Čak otkazuje i gostovanje na Face TV koje je ranije ugovorio. Naglo se razbolio.
“Moraću otkazati gostovanje zbog zdravstvenih razloga”, napisao je Čavka u poruci upućenoj producentici Face TV-a.
Poruku je poslao svega 6 sati nakon što je ugovorio gostovanje tokom kojeg bi “razotkrio sramnu ulogu Dubravka Čampare”.
Osim gostovanja na Face TV, Čavka je odustao i od izjave koju je ranije tog dana dao za Al Jazeeru i u kojoj je govorio o kriminalu Dubravka Čampare.
“Molio bih Vas da ne objavljujete moju izjavu. Sve sam rekao u afektu. Bio sam ljut i nakon toga sam imao zdravstvenih problema. Stres mi je nedopustiv sada. S poštovanjem. Oleg”, napisao je u poruci upućenoj novinarki Nadini Malićbegović.
“Sramna uloga tužioca Dubravka Čampare” nikad nije razotkrivena. Optužnica protiv Olega Čavke zbog nestanka mobitela nikad nije podignuta. Novinar Klixa Ervin Mušinović zaposlen je danas u kabinetu Dubravkovog brata Aljoše Čampare koji u svojim javnim nastupima hvali profesionalizam državnog tužioca – Olega Čavke.
Vlada Federacije BiH predložila je prošle sedmice Upravi za indirektno oporezivanje BiH da se firma Lager d.o.o. iz Posušja oslobodi plaćanja putarine na gorivo. Vlasnik Lagera je Milenko Bašić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa koji je osumnjičen za korupciju u predmetu „Vjetropark“ u toj državi. Inače, ovo nije prvi put da UIO na prijedlog Vlade Federacije daje povlastice HDZ-u bliskoj kompaniji.
„Vlada FBiH je, s današnje sjednice, Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje uputila prijedlog za oslobađanje rudnika u FBiH od plaćanja putarine na dizel-gorivo za 2021. godinu u količinama namijenjenim za proizvodnju. Ukupna količina od 33.425.723,40 litara godišnje odnosi se na rudnike uglja Kreka, Đurđevik, Kakanj, Breza, Zenica, Abid Lolić, Gračanica i Banovići, rudbnike boksita Široki Brijeg, Posušje i Jajce, te firmu za zastupanje, distribuciju i prodaju građevinskih strojeva Lager d.o.o. Posušje”, saopćeno je iz Vlade 16. oktobra ove godine.
Koliko je koja firma oslobođena putarina, nije saoopćeno. No, dokumenti iz proteklih godina dokazuju da je kompanija Lager, za čijim je vlasnikom raspisana Interpolova potjernica zbog korupcije u Hrvatskoj, jedna od najpovlaštenijih u državi.
Prema informacijama dostupnim na stranici UIO, na svaki litar goriva plaća se 0,25 KM putarine. To znači da je firma Lager samo 2018. godine “uštedjela” 875 hiljada KM.
“Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, na prijedlog Vlade Federacije, na sjednici održanoj 30. avgusta 2018. godine, donio je odluku o izmjenama i dopunama odluke o količinama dizel-goriva na koje se ne plaća putarina za 2018. godinu”, navedeno je u Službenom glasniku BiH.
Lager “uveden” među povlaštene kompanije
Izmjene su podrazumijevale da se firma Lager uvrsti među povlaštene kompanije, te da joj se omogući neplaćanje putarina na promet 3,5 miliona litara goriva. Ukoliko iznos putarine pomnožimo sa količinom goriva koje je oslobođen Lager, dolazimo do cifre od 875 hiljada maraka koliko je pogodovano ovoj kompaniji iz Posušja.
Godinu kasnije, Lager je napredovao. Odlukom Upravnog odbora UIO, a na prijedlog Vlade Federacije, Lager je oslobođen plaćanja putarine za pet miliona litara goriva. To znači da je ta kompanija te 2019. godine “uštedjela” 1,25 miliona maraka. Ono što je interesantno, količina nafte za koju je Lager oslobođen plaćanja putarine znatno je veća od količine koje su oslobađani Rudnici Kreka Tuzla (2,6 miliona litara), Rudnik Đurđevik (4 miliona litara), Rudnik Zenica (380 hiljada), Rudnik Breza (1,1 milion).
I 2020. godine “raspored” je bio isti. Lager je oslobođen plaćanja putarine za pet miliona litara nafte, što im je, opet, uštedjelo oko 1,25 miliona maraka.
Firme oslobođenje putarine za 2020. godinu
Kako bi se tradicija nastavila, Vlada Federacije BiH je prošle sedmice usvojila prijedlog za 2021. godinu. S obzirom na ukupnu količinu nafte, Lager će, izvjesno je, opet biti oslobođen plaćanja putarine za pet miliona litara. To znači da će od 2018. Godine do kraja naredne godine firma Lager iz Posušja “uštedjeti” skoro pet miliona konvertibilnih maraka.
Pojašnjenja radi, Lager se uglavnom bavi prodajom mašina za rudnike u Federaciji BiH, ali je ta kompanije i vlasnik Rudnika Kamengrad u Sanskom Mostu. Proizvodne količine tog rudnika znatno su manje od svih drugih rudnika u Federaciji BiH.
„Ja sam Maja“, predstavlja se djevojka koja je minut ranije, u blizini zgrade Opštine Srebrenica, izašla iz automobila srbijanskih tablica.
Njen domaćin, po naglasku Bosanac, govori joj da krene za njim prema šalter sali.
„Dobar dan. Oko ovih državljanstava. Da li Vi to radite“, pitam njenog vodiča.
Odgovara potvrdno, pa nastavljam sa pitanjem da li on pomaže gospođici iz Srbije da dobije potrebne papire.
„Ja ne pomažem oko državljanstva, već oko lične“, odgovara mi i, računajući da mi je potrebna pomoć, pita šta imam od papira.
„Pa, da li ljudi ovako dolaze svakog dana. Masovno“, zapitkujem dalje i dobijam potvrdan odgovor.
Nešto ranije iz općinske šalter sale je izašao mladić sa srbijanskim naglaskom koji je putem telefona obavještavao nekoga da je sve obavio u Opštini i da sada treba u policiju. Sjeda u automobil registrovan u Bajinoj Bašti. Priznaje da je rođen u Srbiji, ali da se sada se prijavljuje u Srebrenici.
„Prijavljen sam na selu“, kaže mi kroz prozor svog automobila.
„I sve ćete papire dobiti za jedan dan“, pitam
„Valjda će biti“, odgovara.
Procedura je, ukratko, ovakva. Svi oni srbijanski državljani, čiji su roditelji porijeklom iz BiH, posljednjih dana intenzivno se prijavljuju u Srebrenici, gdje im lokalne vlasti u roku odmah rješavaju zahtjeve za upis u matičnu knjigu bh. državljana. Evo primjera. Gavrilo Blagojević rođen je u Čačku 1995. godine. Dana 22.10. ove godine obratio se Opštini Srebrenica sa zahtjevom za “naknadni upis činjenica njegovog rođenja”. Naveo je da su oba njegova roditelja državljani BiH, te da traži upis u matičnu knjigu rođenih, odnosno knjigu državljana BiH. Istog dana kada je predao zahtjev, opštinske vlasti su mu izdale i Rješenje.
U isto danu predao zahtjev i dobio Rješenje
„Odobrava se naknadni upis činjenice rođenja u matičnu knjigu rođenih koja se vodi za mjesto Srebrenica, Opština Srebrenica, kao i sve druge evidencije o građanima nakon pravosnažnosti rješenja“, navedeno je u dokumentu od 22.10. 2020. godine.
Rješenje je postalo pravosnažno istoga dana, pa je Gavrilo Blagojević u prostorijama MUP-a Republike Srpske predao zahtjev za izdavanje lične karte. Iako se njegovo ime ne nalazi na zaključenom biračkom spisku, Blagojević će moći glasati na nepotvrđenom glasačkom listiću za Opštinu Srebrenica.
„Nedavno je Opština Srebrenica tražila da se otvori još jedno biračko mjesto za glasanje na nepotvrđenim glasačkim listićima. To biračko mjesto bi bilo u Skelanima. CIK je odbio taj prijedlog“, kazali su za Istraga.ba u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Skelani se nalaze odmah na granici sa Srbijom, odnosno u blizini Bajine Bašte. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg su općinske vlasti sa Mladenom Grujičićem na čelu tražile otvaranje dodatnog biračkog mjesta za glasanje na nepotvrđenim listićima.
Prema informacijama Istrage, najmanje 250 srbijanskih državljana upisano je ove izborne godine u matičnu knjigu bh. državljana sa prebivalištem u Srebrenici. Nakon što je CIK „pročistio“ birački spisak za glasanje putem pošte, promijenjena je strategija. Sada vlasti Republike Srpske omogućavaju državljanima Srbije, čiji su roditelji porijeklom iz BiH, da steknu državljanstvo preko noći. Skoro svakog dana u Srebrenicu dolaze kombiji iz Srbije koji prevoze one koji traže državljanstvo kako bi mogli glasati na predstojećim lokalnim izborima. Za prijevoz se koriste i službena vozila iz Srbije.
službeno vozilo iz Srbije
Očito službena škoda čačanskih tablica parkirana je ispred zgrade Opštine Srebrenica. Iz nje je, prethodno, izašao mladić koji se sa dokumentima zaputio ka šalter sali. Prilazim vozaču koji priznaje da koristi službeni automobili, te da je dovezao jednu osobu.
„Ne znam ja šta on hoće da izvadi“, objašnjava vozač čistim „srbijanskim akcentom“.
Ispred zgrade je parkiran i automobil iz Užica. Tri osobe izlaze iz šalter sale, ali ne žele razgovarati o razlozima svoje „posjete“. Svi oni koji dobiju potrebne papire ide prema Policijskoj stanici Srebrenica.
Državljani Srbije ispred Policijske stanice u Srebrenici
Tamo je već formiran red. Srbijanski državljani podnose zahtjeve za izdavanje ličnih dokumenata. Ukoliko do dana izbora ne bude gotova lična karta, svi oni koji su podnijeli zahtjev, moći će glasati na predstojećim izborima. I to na nepotvrđenom glasačkom listiću.
Godinama je sukob među „najbitnijim“ bošnjačkim porodicama tinjao. No, nakon što su Beograd i Zagreb pojačali pritisak na institucije BiH, i sukob među „bošnjačkom elitom“ je eskalirao. Istraga.ba donosi kompletnu priču o tome ko je s kim, ko je protiv koga, ko kontroliše koje medije i institucije. Na početku ćemo odmah navesti ko su vođe tzv. „bošnjačkih klanova“. Prvim rukovodi porodica Izetbegović, drugim Bakir Alispahić, trećim Hasan Čengić u okviru kojeg djeluje i “malezijski klan“ Amera Bukvića, četvrtim klanom upravlja porodica Čampara, a petim Fahrudin Radončić.
KLAN IZETBEGOVIĆ
Bakir i Sebija Izetbegović
Otkako je, smrću Sulejmana Tihića, preuzeo SDA, Bakir Izetbegović uspostavio je potpunu kontrolu u rukovodstvu Stranke demokratske akcije. Uspio se riješiti većine kadrova Sulejmana Tihića. Redom su odlazili Amir Zukić, Mirsad Kukić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović … Izetbegović je u vrh stranke instalirao ljude koji, barem u javnosti, nemaju izražen „vlastiti stav“,niti pokazuju bilo kakvu odlučnost u trenucima kada treba stati u zaštitu institucija BiH. Među tim kadrovima su Safet Softić, Mirsad Zaimović, Halid Genjac… Jedini kadar Sulejmana Tihića koji je uspio ostati kao „prvi do Bakira“ bio je Asim Sarajlić. Opterećen aferama, Sarajlić je napustio stranačke organe, tako da, osim Adila Osmanovića, u rukovodstvu SDA više nema nijednog Tihićevog čovjeka. Iako formalno nije u Predsjedništvu BiH, Izetbegović, faktički, rukovodi politikom Šefika Džaferovića, bošnjačkog člana Predsjedništva koji je, zapravo, čuvar državne stolice na kojoj u ovom mandatu ne može sjediti lider SDA. Iz kuće Izetbegovića se rukovodi i vanjskom politikom, jer je ministrica Bisera Turković direktni izbor obitelji Izetbegović. Među najbližim Izetbegovićevim saradnicima su biznismeni koji su svoje carstvo gradili zahvaljujući isključivo bliskosti sa njegovom porodicom. Biznismen Šefkija Okerić slovi i danas za najbližeg prijatelja Bakira Izetbegovića. Tu je još i Hamed Ramić kao vlasnik firme Euroasfalt, koji, ovisno o tome ko je na vlasti“, mijenja „bliske prijatelje“. Ovaj klan suvereno upravlja Kliničkim centrom u Sarajevu kojim rukovodi Sebija Izetbegović, te BH Telecomom iz kojeg je Izetbegoviću bliska porodica Okerić godinama izvlačila novac. Federalni premijer Fadil Novalić isključivo radi po uputama ove grupacije, te im omogućava poslove u namjenskoj industriji. Za sigurnosni sektor, u ime ovog klana, zadužen je Osman Mehmedagić Osmica, direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, koji je godinama bio pratilac Alije Izetbegovića. Jedan od „ideologa“ ovog klana je i Fikret Muslimović, bivši službenik KOS-a. Grupaciji pripada i Fikret Prevljak, aktualni predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, „vladar Ilidže“ i ratnog sarajevskog tunela preko kojeg je ulazila sva pomoć u Sarajevo. „Operativci“ na nižem novou su uposlenik BBI banke Ahmed Čorbo, te Haris Zahiragić koji je u stranačko-prijateljskim odnosima sa Jasminom Izetbegović. Tu je i Muhamed Šabanović, široj javnosti poznat kao „Hu iz ju“.
Haris Zahiragić, Jasmina Izetbegović i Ahmed Čorbo
Toj grupi još pripada direktor Zavoda za statistiku Federacije BiH Emir Kremić. Od „manjih stranaka“ na koju ovaj klan polaže pravo je i dio DF-a Željka Komšića. Kada su u pitanju mediji, klan kontroliše Simurg mediu, odnosno portal Faktor i magazin STAV. Ova grupa ima podršku vlasti Redžepa Tajipa Erdogana.
KLAN BAKIRA ALISPAHIĆA
Bakir Alispahić
Drugim klanom rukovodi Bakir Alispahić, ratni ministar unutrašnjih poslova RBiH koji je zbog slučaja Pogorelica završio na crnoj listi SAD-a. Najbitniji Alispahićev suradnik je Enver Mujezinović, dugogodišnji kadar Službe državne bezbjednosti, odnosno AID-a. Alispahić je osnivač firme AC Quattro koja je godinama bila ekskluzivni dobavljač automobila u javnim preduzećima kojima su upravljali kadrovi Sulejmana Tihića, odnosno SDA. Nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo SDA, Alispahić je izbačen iz stranačkih struktura. Ovom klanu pripadao je i bivši federalni ministar energije, rudarstva i energetike Erdal Trhulj koji je ključne pozicije u namjenskoj industriji prepustio Bakir Alispahiću. Tako je za direktora Pretisa postavljen Hajrudin Pezo, bivši uposlenik AC Quattra, dok je član Nadzornog odbora konjičkog Igmana bio Haris Alispahić, sin Bakira Alispahića. Prvog Alispahićevog saradnika, bivšeg AID-ovca Envera Mujezinovića, Trhulj je postavio za direktora Direkcije za namjensku industriju FBiH, odakle ga je, nekoliko godina kasnije, uklonio Izetbegovićev kadar Fadil Novalić. U sigurnosnom sektoru Alispahić je kontrolisao poslove Edina Vranja, bivšeg šefa kriminalističke policije FUP-a. Vranj je nakon penzionisanja u FUP-u, zajedno sa Enverom Mujezinovićem osnovao privatnu detektivsku agenciju PRO Veritas koja, za potebe ovog klana, prati političke protivnike.
zajednička firma Envera Mujezinovića i Edina Vranja
Klan upravlja i Novinskom agencijom Patria, odnosno portalom NAP preko kojeg se Alispahić obračunava sa neistomišljenicima. Osim bivših kadrova SDA, grupaciji su bliski i pojedini kadrovi DF-a, poput Mide Karovića i Rusmira Mesihovića, te kompletan SDP sa Nerminom Nikšićem na čelu. Tokom premijerskog mandata Nermina Nikšića Alispahić je rasporedio svoje kadrove u namjensku industriju, a njegove su firme izvodile radove i na gradnji autoputeva. Osim SDP-a, tu je još i dio Naše stranke koji kontroliše Sabina Ćudić, inače kćerka Seada Ćudića, dugogodišnjeg službenika UDBA-e i jednog od najbližih saradnika Envera Mujezinovića. Klan Alispahić zahvaljujući Enveru Mujezinoviću gaji dobre veze sa srbijanskim trgovcima oružjem okupljenim oko porodice Slobodana Tešića. Osim Alispahića i Mujezinovića, veliki uticaj u ovoj grupaciji imaju braća Ismet i Faris Gavrankapetanović, koji upravljaju Općom bolnicom. Gavrankapetanovići su, tokom Alispahićevog vladanja SDA-om, suvereno upravljali zdravstvom u Kantonu Sarajevo. Tokom mandata Nedžada Korajlića Fakultet kriminalističkih nauka godinama je bio “naučna” baza ovog klana koji je godinama bio u sokobu sa klanom Čampara, ali su nedavno „zakopali ratne sjekire“.
KLAN ČAMPARA
Rabija Čampara
Iako mnogi Denisa Zvizdića smatraju vođom ove grupacije, klanom, zapravo, upravlja Rabija Sada Čampara. U pitanju je bivša „državna službenica“ u MUP-u Kantona Sarajevo koja je penzionisana u činu policijskog generala. Ona je majka, u javnosti poznatih, Dubravka i Aljoše Čampare. Rabija Čampara je, inače, tetka Denisa Zvizdića. Najaktivniji član ove grupe je Aljoša Čampara, federalni ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Doma naroda FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i neoficijelni urednik portala Pressmedia. Ovaj je klan namjeravao Dubravka Čamparu instalirati za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, što je, u konačnici, spriječio Bakir Izetbegović. Nakon toga započeo je obračun na relaciji Čampare-Izetbegovići. Baza ovog klana je u Novom Gradu u Sarajevu, gdje je uspostavljena puna saradnja sa Husom Ćesirom, biznismenom poznatom po napadu „na kameru“. Zastupnica Admela Hodžić koja je napustila SDA i pridružila se Čampari bivša je uposlenica Ćesirovih firmi. Klan Čampara najvećim dijelom kontroliše bošnjačke kadrove u pravosuđu, a svoj su uticaj pojačali zbližavanjem sa predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, zatim njegovim prijateljem Muhamedom Ajanovićem i, na kraju, sa potpredsjednikom HDZ-a Mijom Krešićem. Jedan od „pravosudnih kadrova“ ovog klana je i državni tužilac Džermin Pašić koji je istraživao slučaj respiratori po uputama Dubravka Čampare. Klan je popravio odnose i sa Olegom Čavkom , državnim tužiocem koji potpisuje sve dokumente protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića kojeg ovaj klan, u saradnji sa SNSD-om i HDZ-om, nastoji srušiti. „Sigurnosni operativci“ ove grupe su Damir Vejo, direktor policijske akademije, te Adis Drnda, dugogodišnji službenik SIPA-e, koji je ranije bio privođen zbog sumnjivih poslova sa vehabijskim pokretom.
Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda
Kada su u pitanju mediji, klan Čampara u potpunosti kontroliše Pressmedia, ali znatan uticaj ima i na HDZ-u bliskom portalu Klix.ba, te portalu Inforadar Almedina Šišića. Grupaciju, također, promoviše i „nezavisna analitičarka Ivana Marić“ Biznismeni koji podržavaju ovaj klan su Senad Kevelj i Hamid Pršeš. Kevelj je vlasnik IT firme u Mostaru, te je godinama od Čampari bliskih kadrova u SDA dobijao poslove.
Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj Foto:sportsport.ba
Hamid Pršeš je suvlasnik Privredne banke Sarajevo i dioničar u nekoliko firmi namjenske industrije. Pršeša i Čamparu spaja „mržnja“ prema Fadilu Novaliću i firmi KM Trade, a u pozadini svega je podjela plijena u namjenskoj industriji kojom sada, preko Novalića, vlada Izetbegovićev klan. Zahvaljujući vezama sa Pršešom, Aljoša Čampara ima dobre relacije u „međunarodnoj zajednici“. Naime, funkciju političke direktorice Delegacije EU u BiH obavlja Elizabet Tomasinec koja je supruga Hamida Pršeša, pa je, stoga, u Izvještaju o napretku BiH koji je nedavno objavila EU, posebno istaknut slučaj respiratori. Iako su godinama bili u sukobu sa Fahrudinom Radončićem, klan Čampara je posljednjih mjeseci s njim uspostavio primirje.
KLAN RADONČIĆ
Fahrudin Radončić Foto:detektor.ba
Klan Fahrudina Radončića, najuspješnijeg doseljenika u BiH, veći dio svoje moći crpi preko Dnevnog avaza koji služi kao batina za „neposlušne kadrove”. Drugi dio moći Radončić crpi preko pravosudnih funkcionera koje kontroliše. Jedan od njih je državni tužilac Oleg Čavka koji je, zajedno sa Dijanom Kajmaković, bio ličnost godine Dnevnog avaza. Čavka je obustavio sve istrage protiv Avazovog biznis partnera Nasera Keljmendija i bio ključni svjedok protiv tužioca Bože Mihajlovića koji izdao naredbu za hapšenje Fahrudina Radončića.
Oleg Čavka ličnost godine Dnevnog Avaza
Dio ove grupacije je i Jadranka Lokmić Misirača, još uvijek aktualna potpredsjednica VSTV-a, čiji je sin Boriša direktor Operatora za obnovljive izvore energije. Radončićeva „spona“ sa pravosuđem je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović koji je jedan od najbližih prijatelja Milana Tegeltije. Za parlamentarni život i procedure Radončićev čovjek od povjerenja je Munib Jusufović, aktualni delegat u Domu naroda. Osim toga, Sanela Prašović je zadužena za „kontroliranje“ sutkinje Suda BiH Dalide Burzić. Za sigurnosna pitanja zadužen je Bakir Dautbašić, dugogodišnji sekretar Ministarstva sigurnosti BiH. Ovoj grupaciji pripadao je i Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije. Na medijskom planu, Radončićev klan kontroliše Avaz i portal Raport. Klan Radončić, preko Edite Đapo i Fuada Čibukčića kontroliše i projekte u oblasti “ekologije” preko kojih se godišnje iz budžeta FBiH izvuče najmanje deset miliona maraka. Za cestogradnju je zadužen Adnan Terzić. Grupacija blisko sarađuje sa svim kadrovima HDZ-a BiH i SNSD-a, jer Radončić godinama gaji dobre veze sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
MALEZIJSKI KLAN
Amer Bukvić i Amel Kovačević
Hasan Čengić godinama je slovio za jednog od najmoćnijih Bošnjaka. Njegovo ime nalazi se na crnoj listi SAD-a zbog veza sa Iranom. Svoju moć je crpio isključivo preko Islamske zajednice u BiH. Jedan od njegovih najodanijih kadrova je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad. Čengić je ideolog i Rifatu Hozanoviću, duhovnom vođi lokalne stranke u Cazinu poznate kao A-SDA.
Hasan Čengić i Rifat Hozanović
Kao podgrupa Čengićevog klana djeluje tzv. „malezijski klan“, a koji predvodi direktor BBI Banke Amer Bukvić. Ovaj klan upravlja Narodom i Pravdom Elmedina Konakovića. Za sigurnosna pitanja zadužen je Kemal Ademović, bivši visokopozicionirani službenik AID-a i kum aktualnog direktora OSA-e Osmana Mehmedagića koji ga je i uveo u obavještajne poslove. Brat Kemala Ademovića je službenik SIPA-e, a usko sarađuju i sa zaštitarskom agencijom SWORD Security. „Malezijski klan“ upravlja i televizijom Al Jazeera. Jedan od direktora Al Jazeere Tarik Đođić tokom rata je bio šef kabineta Hasana Čengića, dok je Edhem Fočo oženio Nađu Lutvikadić, dajdžičnu Hasana Čangića. U okviru ove grupacije djeluje i biznismen Gordan Memija, a račune BBI Banke za pranje novca je koristio i Mirza Gačanin, član kartela Tito i Dino. Jedan od članova ove grupacije je i Amel Kovačević, bivši NiP-ov ministar finansija i dugogodišnji izvršni direktor BBI Banke. Njegovo ime se našlo u aferi „Panama Papers“. „Malezijski klan” je uspostavio dobre odnose sa Alispahićevom grupacijom, a sve je izvjesnija saradnja i sa Fahrudinom Radončićem.
“Vladimir, Serbia. Chechnya is a beautiful country. Grozny is charming”, said a young, short-haired man
in fluent Russian in a video recorded in 2019.
“Vladimir”, he introduced himself a year later as we shook hands in Moskva Hotel in Belgrade.
He is a former Serbian Army paratrooper who has been working as an analyst over the past couple of
years. He specializes in the Middle East and is a member of the Belgrade Centre for Syncretic Studies. His
name is Vladimir Gujanicic. I asked him if he has ever been to Chechnya.
“Yes, I’ve been there with a group of Balkan journalists”, he replied timidly, asking me not to record our
interview.
Balkan journalists in Chechnya
This photo was taken in Chechnya; a group of Balkan journalists is posing together with President Ramzan Kadyrov in it. He makes his first appearance in the video recording featuring the Chechen authorities’ guests thanking their hosts.
“There were other journalists from Italy and other countries”, Gujanicic recalled.
Then we got to the point. Arthur Evans. This name was written above text messages a Slovenian journalist J.T. received following his return from Chechnya last November. He met Vladimir in Grozny and they exchanged contact information. He believes that Gujanicic sent him the text messages under the pseudonym of Arthur Evans and that this name relates to the Facebook profile of Vladimir Gujanec.
“I contacted my colleague from Slovenia. Yes, I am registered on Facebook as Vladimir Gujanec.
“And who is that Arthur Evans person”, I asked.
“Why are you asking me that”, Gujanicic replied as he took a glass of water, clearing his throat.
“Because you are him”, I added.
“No, that’s not me. Ask Flores about his identity”, he stated, rather unconvincingly.
When I told the colleague from Slovenia what Vladimir Gujanicic said, he just smiled. He had no dilemma about who Arthur Evans was. He had already given us the text messages they exchanged last November. Once they had started conversation, Vladimir Gujanicic forwarded two links to him; the first one opening the “Transparency of the Russian Army in Syria” section published on the Serbian website stanjestvari.com.
Arthur Evans offering to publish fake news stories
“One version”, Arthur Evans wrote below the link, and another one followed “the other version of the news”.
His next text message included a link to fort-russ.com with the recently published article on “How the Biden Clan Plundered Ukraine” written by Andrii Derkach.
“Let us say that a little more is paid for this kind of news than the other ones. The corruption in Ukraine. If you have got the English and Slovenian media, everything becomes a lot more interesting then. There, I said it. It is all about copying the news. A simple copy-paste. No first and last names mentioned”, wrote
Arthur Evans.
As the Slovenian journalist did not reply, it made Arthur Evans, whose real name is Vladimir Gujanicic, realize what it was about.
“Hey, I mean, if you are not really interested, just say so”, he wrote the next day.
During our meeting in Belgrade, Gujanicic repeated several times that he had no idea who was writing those text messages. He is indeed registered on Facebook under the username of Vladimir Gujanec, but he still claimed that he did not use the pseudonym of Arthur Evans. Moreover, he pointed out that he writes articles under a different pseudonym for fort-russ.com, an anti-American website run by his acquaintance Joaquin Flores.
“He lives in Zemun”, Vladimir replied when I asked him about the whereabouts of the Mexican holding a
U.S. passport.
He then took another phone from his backpack and called a person named Drago. He told this person that a Bosnian journalist wanted to talk to Flores.
Vladimir Gujanicic during our meeting in Belgrade
“Could you send me his phone number on Telegram? Never mind, you can give it to me now”, he said and hung up.
About fifteen minutes later I asked if he got Joaquin Flores’s number.
“No, no. Joaquin is not here”.
But where was he? He did not reply to my e-mail sent to the e-mail address listed in the ‘Contacts’
section of fort-russ. His last name was not listed at the registered office address of the Belgrade Centre for Syncretic Studies. Also, there was no trace of the Centre either.
A building where the Centre for Syncretic Studies is located
According to official information from the Register of Serbian Associations, Joaquin Flores is a legal representative of the Centre for Syncretic Studies, headquartered at Petra Markovica 24 in Belgrade. The Centre’s website states 2013 as the year of establishment, whereas the official databases of Serbian
Associations report it was 2017.
Joaquin Flores, legal representative of the Centre for Syncretic Studies
“The Center developed in response to the changing scientific, social, ideological and intellectual movements in North America, Europe and Eurasia which have the potential to reshape the discourse. The Center was founded in 2013 in Belgrade, based on a 2010 white paper which we have adopted, as an international ideological education organization, a discussion forum, review of significant works and news items, and conducts research for policy advocacy organizations, as well as a research facility for
syncretic and inter-disciplinary social analysis”, the official website of the Centre for Syncretic Studies states.
Center for Syncretic Studies Logo
But what is this organization – a member of which is Vladimir Gujanicic – really about? And who is Joaquin Flores?
“Ever since I have known Flores, he has been writing against the USA”, says Gujanicic.
I search Joaquin Flores on Google. One of the results that came up was a text published on Russia Today in 2015. “An activist and a political analyst Joaquin Flores” was commenting ongoing protests of Macedonian opposition supporters against pro-Russian Government led by Nikola Gruevski for this Russian TV house.
“Peeling back a layer we know that organizing protest does not happen on its own. In this case we know much of the organization has been taking place by external forces, from NGOs that are originating from other countries. In this case, perhaps the US. There are legitimate grievances of course, but there is a
concern that these may be exploited,” said Flores to a Russia Today journalist Anissa Nouai.
The name Joaquin Flores is among the names of authors published on Moscow based website geopolitica.ru. He closely monitored election campaign in the USA in 2016 and provided detailed analysis of TV debates between Hillary Clinton and Donald Trump.
“Trump’s victory was moral and strategic”, was the title of Flores’ analysis published on 30 September 2016., four days after the debate of presidential candidates in the USA. But another story, published six months earlier, on 30 March 2016, indicated what things were about. A report from conference titled Balkans and Middle East Interconnections and Intersections was published on Center for Syncretic Studies website. The speakers were Joaquin Flores and Leonid Savin.
“Leonid Savin is a geopolitical analyst, Editor-in-Chief of geopolitica.ru (since 2008), founder and editor-in-chief of Journal of Eurasian Affairs (eurasianaffairs.net); head of the administration of international “Eurasian Movement”. He is a former Editor-in-Chief of the Katehon site and magazine (2015 – 2017). Also, he is the director of the Foundation for Monitoring and Forecasting of Development of Cultural and Territorial Spaces (FMPRKTP). A member of the Military and Scientific Society of the Russian Ministry of Defense. Author of numerous books on geopolitics, conflicts, international relations and political philosophy issued in Russia, the UK, Spain, Iran, Italy, Serbia and Ukraine”, according to Savin’s biography published on geopolitica.ru website.
Joaquin Flores is a Katehon analyst, just like Savin. He published dozens of articles on their website, including his analyses of the pre-election debates between the U.S. presidential candidates in 2016, in which he openly favored Donald Trump over other candidates.
Joaquin Flores – Katehon
What is Katehon?
“Katehon think tank is an independent organization consisting of an international network of people – from a wide variety of fields and disciplines – who specialize in the geopolitical, geostrategic and political analysis of global events. The group consists of political thinkers, international relations (IR) researchers,
experts in security and counter-terrorism, and journalists concerned with international affairs, geopolitics, ethno-politics and inter-religious dialogue”, the official Katehon website read.
“Independent organization” Katehon is run by associates of Russian President Vladimir Putin. The Chairman of the Supervisory Board is Konstantin Malofeev, an oligarch, while other members are Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov and Zurab Chavchavadze. Most of
them are under U.S. sanctions.
“Malofeyev is one of the main sources of financing for Russians promoting separatism in Crimea. Malofeyev is being designated because he is responsible for or complicit in, or has engaged in,
actions or polices that threaten the peace, security, stability, sovereignty, or territorial integrity of Ukraine and has materially assisted, sponsored, or provided financial, material, or technological support for, or goods or services to or in support of the so-called Donetsk People’s Republic”, the official U.S.
Department of the Treasury website site cited in 2014 when the U.S. imposed sanctions on Malofeyev.
Katehon think tank, whose Supervisory Board is chaired by Konstantin Malofeev, was described as “one of the pillars of Russia’s disinformation” in a special report published on the U.S. Department of State website in August this year. The same status in this report was assigned to “Geopolitica.ru” and “The Strategic Culture Foundation”. The thing that all these organizations have in common is Joaquin Flores, a founder and a legal representative of the Belgrade Centre for Syncretic Studies and a founder of fort-rus.com website.
“Belgrade is one of global centers, a hub where the East meets the West”, Joaquin Flores explains why he decided to work in Serbia.
In a half an hour long interview with Norwegian journalist Hanne Stine Nabintu Herland, whose TV show“Herland Report” was recommended to Norwegians in February 2018 by the Embassy of the Russian Federation in Oslo, Joaquin Flores talks about how living in Belgrade helps him to better understand the
EU and the NATO. Flores is, as we have explained, an associate and a researcher of Katehon, geopolitica.ru, and the Foundation for Strategic Culture, but he is also a founder of Centre for Syncretic Studies in Belgrade, which brings together “researchers” and authors such as Tim Kirby, Paul
Antonopulos, Brad Gilbeault, Jordan Miles, Jonathan Mc Carthy, Tom Winter, Danny Froberg, Jafa Arnold, Stefan Karganovic, Drago Bosnic, Arthur Evans – i.e. Vladmir Gujanicic.
Centre for Syncretic Studies is a founder of Fort Russ News
The Center for Syncretic Studies from Belgrade is a founder of the fort-russ.com website, which has been marked in the State Department’s special report issued in August this year as part of an “ecosystem of Russian disinformation dissemination”. Joaquin Flores and Tim Kirby are, de facto, leaders of the Belgrade Centre for Syncretic Studies, which gathers “conspiracy theorists” and NATO opponents.
Tim Kirby
“Tim Kirby is the Ideological Director, Eurasia Research Fellow, & Multimedia Project Director at the Center for Syncretic Studies. Tim has been working in the realm of political analysis and media project development for the last ten years mostly in the Russian media sphere. He has been a part of large
media companies like RT, Tsargrad TV and Mayak Radio.” reads Centre for Syncretic Studies website.
But, let us go back to Vladimir Gujanicic. During our meeting in Belgrade he admitted being a member of the Centre for Syncretic Studies, led by Joaquin Flores. He also admitted that he was engaged by balkanpost.com website, which was, in his words “founded by Iranians in Belgrade”.
Gujanicic is an associate of balkanspost.com
It was this website that picked up a story in November last year about the alleged criminal activities of the Biden family in Ukraine, which Arthur Evans offered to the Slovenian journalist J.T. The author of the story is Andrii Derkach, a controversial member of Ukrainian Parliament, who is – according to the U.S.media – connected with President Donald Trump’s personal advisor Rudy Giuliani. The U.S. Government designated Derkach as an active Russian agent who has directly interfered in the upcoming presidential election. On 11 November 2019 Derkach published a story about corruption in Ukraine accusing “the Biden clan”. Ten days later, Derkach’s story appeared on fort-russ.com titled “How the Biden Clan Plundered Ukraine”. Next day, this story was covered by balkanspost.com website. A person writing for both websites at the time was Vladimir Gujanicic, a former Serbian Army paratrooper who met the Slovenian journalist J.T. in Chechenia. In November last year he sent a link for Andrii Derkach’s story about “the Biden clan corruption”. The name of Arthur Evans was written above the messages.
“I already told you, that is not me. And I will take it personally if you publish it”, Gujanicic told me while we were parting, before he asked who had sent me.
In addition to Joaquin Flores, Arthur Evans is one of the most prolific contributors on fort-russ.com website, which is a pro-Russian media outlet, mocking, among other things, the use of Novichok agents and poisoning of Russian opposition politicians. All fort-russ.com authors openly support Donald Trump in the upcoming U.S. presidential election. In their “editorial comment” section published on 11 July this year, they said that “US-Russia tensions in the Crimea and Ukraine have reduced to some degree with the upset victory of Trump over Clinton”, warning about the consequences should Biden win the elections, whose victory – according to fort-russ.com – was arranged by the “America’s deep state”.
“Vladimir, Srbija. Čečenija je krasna zemlja. Grozni je krasan”, govori tečnim ruskim jezikom mladić kratke kose u videu snimljenom 2019. godine.
“Vladimir”, govori mi dok se godinu kasnije rukujemo u beogradskom Hotelu Moskva.
Bivši je padobranac srbijanske vojske koji se posljednjih godina bavi analitikom. Uža specijalnost mu je Bliski Istok i član je beogradskog Centra za sinkretičke studije. Zove se Vladimir Gujaničić. Pitam ga da li je bio u Čečeniji.
“Da, bila je grupa novinara sa Balkana”, odgovara bojažljivo uz napomenu da ne snimam razgovor.
balkanski novinari u Čečeniji
Ova fotografija nastala je u Čečeniji. Balkanski novinari poziraju sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim. Ali na njoj nema Vladimira. On se tek pojavljuje u video snimku na kojem se gosti čečenskih vlasti zahvaljuju svojim domaćinima.
“Bilo je novinara iz Italije i iz drugih zemalja”, sjeća se Gujaničić.
No, onda smo prešli na stvar. Arthur Evans. To je ime pisalo iznad poruka koje je u novembru prošle godine, po povratku iz Čečenije, primio slovenački novinar J.T. . U Groznom je upoznao Vladimira i razmijenili su kontakte. Siguran je da mu je Gujaničić pisao pod imenom Artur Evans, te da je taj kontakt povezan sa Facebook profilom Vladimir Gujanec.
“Javljao sam se kolegi iz Slovenije. Da, ja imam profil Vladimir Gujanec”, kaže Vladimir.
“A ko je osoba koja se zove Arthur Evans”, nastavljam s pitanjima.
“Zašto me pitate to”, uzvraća Gujaničić dok uzima čašu vode, jer mu se počelo sušiti grlo.
“Zato što ste Vi to”, konstatujem.
“Ne. Nisam ja. Pitajte Floresa ko je”, govori neuvjerljivo.
Kada sam mu prenio riječi Vladimira Gujaničića, kolega iz Slovenije se samo nasmijao. I nije uopće imao dilemu ko je Arthur Evans. Poruke koje su razmjenjivali u novembru prošle godine nam je već ranije ustupio. Nakon uvodnog pozdrava, Vladimir Gujaničić mu šalje dva linka. Prvi je sa srbijanskog portala “stanjestvari.com”, a odnosi se na “transparentnost ruske vojske u Siriji”.
ponude Arthura Evansa za prenošenje lažnih vijesti
“Jedan tip vesti”, piše Artur Evans odmah ispod linka, pa nastavlja: “drugi tip vesti”.
“Recimo, za ovu plaćaju malo više. Korupcija u Ukrajini. Znači, bilo da imaš medije na engleskom ili slovenačkom sve je interesantno. Eto, ja ispalih. Znači, radi se o kopiranju vesti. Copy – paste. Ništa ime i prezime”, pisao je Arthur Evans.
Slovenački novinar nije odgovarao, pa je Arhur Evans, pravog imena Vladimir Gujaničić, shvatio o čemu se radi.
“E hej. Mislim, ako nisi zainteresovan, reci”, napisao je dan kasnije.
Tokom našeg beogradskog susreta, Gujaničić je više puta ponovio da nema pojma ko je pisao poruke. On jeste registrovan na Facebooku kao Vladimir Gujanec, ali tvrdi da ne koristi pseudinim Artur Evans. Ističe da ima drugi pseudonim pod kojim piše tekstove za Fort-russ.com, antiamerički portal koji vodi njegov poznanik Joaquin Flores.
“On je u Zemunu”, odgovara Vladimir na pitanje gdje živi Meksikanac sa američkim pasošem.
Potom iz ruksaka uzima drugi telefon i poziva izvjesnog Dragu. Objašnjava svom sagovorniku da novinar iz Bosne želi razgovarati sa Floresom.
Vladimir Gujaničić na sastanku u Beogradu
“Možeš li mi njegov broj baciti na Telegram. Ma, može i ovako”, kaže na kraju telefonskog razgovora.
Petnaestak minuta kasnije pitam da li je dobio broj Joaquina Floresa.
“Ne, ne. Nije Joquin tu”.
Ali gdje je? Na moju poruku upućenu na e-mail adresu navedenu u rubrici “kontakti” Fort Russ-a nije odgovorio. Njegovo prezime nije navedeno ni na beogradskoj adresi na kojoj je prijavljen Centar za sinkretičke studije. A i Centru nema traga.
Zgrada u kojoj se nalazi Centar za sinkretičke studije
Prema registru srbijanskih udruženja, Joaqin Flores je pravni zastupnik Centra za sinkretičke studije, čije je sjedište u ulici Petra Markovića na broju 24. Na stranici Centra piše da su osnovani 2013., dok je u bazama podataka srbijanskih udruženja kao godina osnoivanja navedena 2017. godina.
Joaquin Flores pravni zastupnik CSS
“Centar se razvio kao odgovor na promjenu znanstvenih, socijalnih, ideoloških i intelektualnih kretanja u Sjevernoj Americi, Europi i Euroaziji koja mogu preoblikovati diskurs. Centar je osnovan 2013. godine u Beogradu, na osnovu bijele knjige iz 2010. godine koju smo usvojili kao međunarodna organizacija za ideološku edukaciju, diskusioni forum, pregled značajnih radova i vijesti, te sprovodi istraživanje za organizacije koje zagovaraju politike, kao i istraživački centar za sinkretičku i interdisciplinarnu socijalnu analizu”, navedeno je na oficijelnoj web stranici Centra za sinkretičke studije.
Ali čime se, uistinu, bavi ova organizacija čiji je član i Vladimir Gujaničić? I ko je Joaqin Flores?
“Otkako poznajem Floresa on piše protiv Amerike”, pojednostavljuje Gujaničić.
Upisujem ime Joaqin Flores u google pretragu. Među rezultatima je i jedan tekst objavljen na Russia Today 2015. godine. “Aktivista i politički analitičar Joaquin Flores” govorio je za rusku televiziju o tadašnjim opozicionim protestima u Makedoniji usmjerenim protiv proruske Vlade sa Nikolom Gruevskim na čelu.
“Znamo da se organiziranje protesta ne događa samo od sebe. U ovom slučaju znamo da iza većeg dijela organizacije stoje vanjske sile, preko nevladinih organizacija koje potiču iz drugih zemalja. U ovom slučaju, možda SAD. Postoje opravdane pritužbe, naravno, ali postoji zabrinutost da bi se mogle iskoristiti”, rekao je Flores novinarki Russia Todaya Anissi Nouai.
Ime Joaquina Floresa može se pronaći i među autorima tekstova objavljenim na moskovskom portal Geopolitica.ru. Pomno je 2016. godine pratio predizbornu kampanju u SAD-u, te detaljno analizirao TV suočavanja Hilari Klinton i Donalda Trampa.
Joaquin Flores na konferenciji sa Leonidom Savinom
“Leonid Savin je geopolitički analitičar, glavni urednik Geopolitica.ru (od 2008.), osnivač i glavni urednik Journal of Eurasian Affairs (eurasiana Affairs.net); šef administracije međunarodnog “evroazijskog pokreta”. Bivši je glavni urednik web stranice i časopisa Katehon (2015 – 2017). Direktor je Fondacije za praćenje i predviđanje razvoja kulturno-teritorijalnih prostora (FMPRKTP).Član Vojno-naučnog društva Ministarstva odbrane Rusije. Autor brojnih knjiga o geopolitici, sukobima, međunarodnim odnosima i političkoj filozofiji izdatih u Rusiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Iranu, Italiji, Srbiji i Ukrajini”, navedeno je u Savinovoj biografiji objavljenoj na web-stranici geopolicita.ru.
I Joaquin Flores je, poput Savina, analitičar Katehona. Na njihovom je sajtu objavio desetine tekstova, a posebno se izdvajaju njegove analize predizbornih suočavanja američkih predsjedničkih kandidata 2016. godine u kojima otvoreno podržava Donalda Trampa.
Joaquin Flores, KATEHON
Ali šta je Katehon?
“Katehon think tank je neovisna organizacija koja se sastoji od međunarodne mreže ljudi iz širokog spektra područja i disciplina – koji su specijalizirani za geopolitičku, geostratešku i političku analizu svjetskih događaja. Grupu čine politički mislioci, istraživači međunarodnih odnosa (IR), stručnjaci za sigurnost i protuterorizam i novinari koji se bave međunarodnim poslovima, geopolitikom, etno-politikom i međureligijskim dijalogom”, navedeno je na web-stranici Katehona.
“Neovisnom organizacijom” Katehon upravljaju saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina. Predsjednik Nadzornog odbora Katehona je oligarch Konstantin Malofeev, dok u odboru još sjede Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov i Zurab Chavchavadze. Većina navednih je pod sankcijama SAD-a.
“Malofejev je jedan od glavnih izvora finansiranja Rusa koji promiču separatizam na Krimu. Malofejev je imenovan jer je odgovoran ili je saučesnik ili je učestvovao u akcijama ili politikama koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet ili teritorijalni integritet Ukrajine i materijalno je pomogao, sponzorirao ili pružio finansijski, materijalni, ili tehnološka podrška, ili roba ili usluge ili podrška takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici” navedeno je na web-stranici Ministarstva finansija SAD-a još 2014. godine kada su Malofeevu uvedene sankcije.
Think Tank Katehon, čijim Nadzornim odborom predsjedava Konstantin Malofeev, u avgustu je ove godine, u specijalnom izvještaju objavljenom na web-stranici State Departmenta, označen kao “jedan od stubova ruskog dezinformisanja”. Isti status, u istom izvještaju, imaju “Geopolitica.ru” i “Fondacija za stratešku kulturu”. Za sve ove organizacije radi Joaquin Flores, osnivač i pravni zastupnik beogradskog Centra za sinkretičke studije i osnivač portala fort-rus.com.
Flores gost u Herland Reportu
“Beograd je jedan od svjetskih centara, odnosno središte gdje se istok spaja sa zapadom”, objasnit će Joaquin Flores razloge zbog kojih je baš u Srbiji odlučio da djeluje.
U polusatnom intervjuu datom norveškoj novinarki Hanne Stine Nabintu Herland, čiju je tv emisiju “Herland Report” u febuaru 2018. godine norveškoj javnosti preporučila i Ambasada Ruske Federacije u Oslu, Joaquin Flores govori kako mu život u Beogradu pomaže da bolje razumije EU i NATO. Flores je, rekosmo, saradnik i istraživač Katehona, potom portala Geopolitica.ru i Fondacije za stratešku kulturu, ali i osnivač Centra za sinkretičke studije u Beogradu oko kojeg se okupljaju “istaživači” i autori poput Tima Kirbya, Paula Antonopulosa, Brada Gilbeaulta, Jordana Milesa, Johnatana Mc Carthya, Toma Wintera, Danny Froberga, Jafe Arnolda, Stefana Karganovića, Drage Bosnića, Arhura Evansa, odnosno Vladimira Gujaničića.
Centar za sinkretičke studije osnivač Fort Russ newsa
Centar za sinkretičke studije iz Beograda je osnivač portala Fort-rus.com koji je, u specijalnom izvještaju State Departmenta iz avgusta ove godine, označen kao dio “ekosistema ruskog dezinformisanja”. Joaqin Flores i Tim Kirby, zapravo, upravljaju beogradskim Centrom za sinkretičke studije oko kojeg se okupljaju “teoretičari zavjere” i pritivnici NATO-a.
Tim Kirby
“Tim Kirby je direktor za ideološka pitanja i direktor multimedijskih projekata u Centru za sinkretičke studije. Posljednjih deset godina radi na političkim analizama i na razvoju medijskih projekata, uglavnom u ruskoj medijskoj sferi. Bio je dio velikih medijskih kompanija poput Russia Todaya, Radio Mayak”, navedeno je na web-stranici Centra za sinkretičke studije Beograd.
No, vratimo se Vladimiru Gujaničiću. Tokom razgovora u Beogradu on je priznao da je član Centra za sinkretičke studije kojim rukovodi Joaquin Flores. Priznaje i da je bio angažovan na web stranici balkanspost.com, koju su, prema njegovim riječima, “u Beogradu osnovali Iranci”.
Gujaničić saradnik balkanspost.com
Upravo je ovaj web sajt u novembru prošle godine prenio tekst o navodnom kriminalu porodice Bajden u Ukrajini, kojeg je Artur Evans nudio slovenačkom novinaru J.T. Autor spornog teksta je Andri Derkach, kontroverzni zastupnik u Ukrajini koji je, prema pisanju američkih medija, povezan sa ličnim savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa Rudyjem Giulianijem. Vlasti SAD-a 10. su septembra ove godine označile Derkacha kao ruskog obavještajca koji se direktno umiješao u američke izbore.
Upravo je Derkach 11. novembra prošle godine 2019. godine u javnost plasirao tekst o korupciji u Ukrajini za koju optužio “klan Bajden”. Deset dana kasnije, u rubrici “gost autor” Derkachov tekst se pojavljuje na web portalu Fort-russ.com i to pod naslovom: “Kako je klan Bajden opljačkao Ukrajinu”. Dan poslije, isti tekst je prenesen na portalu balkanspost.com. U tom trenutku saradnik oba portala bio je Vladimir Gujaničić, bivši padobranac srbijanske vojske koji je u Čečeniji upoznao slovenačkog novinara J.T., kojem je u novembru prošle godine proslijedio link sa tekstom Andrija Derkacha o “korupciji klana Bajden”. Iznad poruka je pisalo – Arthur Evans.
“Već sam rekao, nisam to ja. I mnogo ću ti zameriti ako to objaviš”, kazat će mi Gujaničić prije nego će me, na rastanku, upitati ko me je poslao.
Artur Evans je, pored Joaquina Floresa, jedan od najaktivniji autora na Fort-russ.com, proruskom mediju na kojem, pored ostalog, ismijavaju upotrebu Novičoka i trovanje ruskih opozicionara. Svi autori na Fort-russ.com otvoreno podržavaju Donalda Trumpa u utrci za američkog predsjednika. U “redakcijskom komentaru” od 11. jula ove godine pišu da su se “američko-ruske tenzije na Krimu i u Ukrajini smanjile do neke mjere nakon Trumpove pobjede”, te upozoravaju na posljedice ukoliko pobijedi Bajden čiji je izbor, prema Fort Russ-u, dogovorila “američka duboka država”.
Sve što smo tvrdili i službeno je potvrđeno. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara tvorac je “anonimnih” prijava protiv direktora Obavještajno sigirnosne agencije BiH i predsjednika Suda BiH koje su, nakon podnošenja, objavljene na Radio televiziji Republike Srpke sa prijemnim pečatom Tužilaštva BiH. I u sve je bila uključena Čamparina savjetnica Mirela Bubalo, koja je kompletnu odgovornost pokušala prebaciti na svoju dugogodišnju prijateljicu Aminu Ohranović. Upravo je Ohranovićeva odlučila sve ispričati istražiteljima Federalne uprave policije. Njen iskaz u posjedu je Istrage i objavljujemo ključne detalje.
iskaz Amine Ohranović
“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je na početku svog iskaza federalnim policajcima Amina Ohranović.
Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.
“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene, zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predamu poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.
Zbog sličnosti u izgledu Mirele Bubalo i Amine Ohranović, federalni ministar unutrašnjih poslova, kao tvorac anonimnih prijava, računao je da će na taj način ostati skriven. No, rukom napisane adrese i pošta s koje su njegove saradnice poslale prijave odale su “tajnu operaciju”. Istraga je, podsjećamo, objavila da iza podnošenja prijava stoji upravo savjertnica ministra Čampare Mirela Bubalo što je ona “oštro demantirala”. No, forografije iz Pošte su preokrenule situaciju.
Amina Ohranović: Čampara mi je rekao da lijepo pišem
“Dana 11.9. oko 21.30 me nazvao brat i pitao da li sam normalna i rekao mi da će mi poslati link iz Oslobođenja i tada sam vidjela snimke iz Pošte i shvatila sam o čemu je riječ. Tada sam bratu rekla da nije tako kako izgleda i objasnila mu sve”, kazala je istražiteljima Amina Ohranović, inače novinarka portala Pressmedia koji je osnovala porodica Mirele Bubalo, savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova.
Nakon što je priča dospjela u javnost, Aminu Ohanović su zajedno tješili Aljoša Čampara i Mirela Bubalo. Istraga je, podsjećamo, objavila da su kompletnu odgovornost ministar i njegova savjetnica pokušali prebaciti na prijateljicu Ohranović.
“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.
Ona je istražiteljima detaljno ispričala kako je od jula ove godine, kada je registrovan portal Pressmedia pisala za njega, te da se, u društvu Mirele Bubalo, viđala i sa ministrom Čamparom.
“On je lično pohvalio moj tekst za neki kafić i rekao mi da lijepo pišem”, kazala je svjedokinja.
Ovaj iskaz je, prema informacijama Istrage, Amina Ohranović dala i u Tužlaštvu Kantona Sarajevo, ali je, kako bi spriječio daljnju istragu, cjelokupan predmet izuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je “formirao predmet” po naredbi glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.
Podsjećamo, Aljoša Čampara je sa svojim saradnicama napisao anonimne krivične prijave protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića koje su 27. avgusta proslijeđene na sedam adresa. Jedna od adresa na koju su upućene anonimne prijave je bilo Tužilaštvo BiH. Nakon toga, Radio televizija Republike Srpske je 10. septembra “ekskluzivno” objavila prijave koje je pisao ministar Čamopara. Na dokumentu je bio vidljiv prijemni pečat Tužilaštva BiH, što dokazuje da je iz te institucije, u kojoj radi Aljošin brat Dubravko Čampara RTRS dobio prijavu.
Čamparina prijava na RTRS: prijemni pečat Tužilaštva BiH
Nakon objave “dokumenta”, Tužilaštvo je saopćilo da je “formiralo novi predmet protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH”. Istraga je dan klasnije objavila da iza svega stoji federalni ministar unutrašnjih poslova sa svojim saradnicama, te da je prijavu poslala savjetnica Mirela Bubalo. Ona je, potom, negirala da ima bilo kakve veze sa ovim slučajem. No, Amina Ohranović je na saslušanju u FUP-u sve razjasnila.
Inače, diskreditacija putem anonimnih prijava posljednjih je mjeseci intenzivirana. Prva anonimna prijava podnesena je protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Tužilaštvo BiH je “formiralo predmet”, a Aljoša Čampara i njemu bliski mediji su počeli svakodnevno izvještavati o tome. Nakon toga je podnesen niz anonimnih prijava protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. I protiv njega je “formirano više predmeta” u Tužilaštvu BiH. Uslijedile su, potom, anonimne prijave protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Tužilaštvo BiH je opet “formiralo predmet” i o tome izvijestilo javnost. Anonimna prijava je podnesena i protiv supruga članice CIK-a Vanje Bjelice Prutina. Prijavljen je da kao službenik SIPA-e “uznemirava kolegice srpske nacionalosti”. Istraga je u toku. I, na kraju, nakon što je firma koja je u vlasništvu biznismena Muje Selimovića dobila poslove štampanja listića za predstojeće izbore, protiv njega je podnesena “anonimna prijava” Tužilaštvu BiH. O tome je, naravno, prvi izvijestio portal Pressmedia.ba kojim upravlja federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. Dan nakon “saznanja” Pressmedie, stigla je potvrda i od Gordane Tadić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
