Tužilaštvo Bosne i Hercegovine krajem aprila ove godine podiglo je optužnicu protiv Jasmina Mulahusića, rođenog u BiH, nastanjenog u Luksemburgu, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti i ugrožavanja sigurnosti. U optužnici se navodi kako je Mulahusić, „djelujući sa područja Velikog Vojvodstva Luksemburg, u namjeri da podstrekne na mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe u BiH obzirom na vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu pripadnost u periodu od 2021. do 2023. godine, putem najmanje četiri profila na društvenim mrežama upućivao, uvrede, prijetnje, izrađivao ponižavajuće foto-montaže i na druge načine, na javno dostupnom internet prostoru, vrijeđao i ugrožavao novinare i medijske radnike, kao i druge osobe“.
“Prikupljeni su dokazi da je optuženi kontinuirano objavljivao sadržaje prema osobama na koje je ciljao kreiranjem fotomontaža, te kreiranjem neistinitih sadržaja o osobama o kojima piše, sa namjerom da kod njih i članova njihovih porodica izazove osjećaj ugroženosti, nesigurnosti i straha, što se i dogodilo”, navodi se u saopćenju iz Tužilaštva BiH.
Za one koji ne znaju, Jasmin Mulahusić “proslavio” se na društvenim mrežama ustrajnim, dugogodišnjim širenjem govora mržnje prema svakome ko je na bilo koji način kritikovao Stranku demokratske akcije i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, bilo da su u pitanju novinari ili Izetbegovićevi politički oponenti. Mrzilačka internet-karijera Jasmina Mulahusića završila je tako što se on na koncu preko noći okrenuo protiv svog obožavanog stranačkog lidera Izetbegovića i vrha SDA i počeo ih „oštro osuđivati“, na sveopće zaprepaštenje i nevjericu stotina njegovih pratitelja na društvenim mrežama…
Česta meta Mulahusićevih pogromaških online kampanja i uvredljivih, loših montaža bila je Dalija Hasanbegović-Konaković, novinarka Al Jazeere Balkans i supruga Elmedina Konakovića, predsjednika NiP-a i ministra vanjskih poslova BiH. Sa ciljem da na svaki način diskredituje Konakovića u javnom prostoru, Mulahusić se okomio na njegovu suprugu, svakodnevno objavljujući huškačke postove, foto i video-montaže i laži o njoj i članovima njene bliže porodice.
“U martu sam bila žrtvom najbrutalnijeg seksističkog iživljavanja tih spodoba. Botovi i njihovi sljedbenici tada su me častili najvulgarnijim imenima i rečenicama. To me iskreno zateklo potpuno nespremnu. Naviknuta sam da me svi ne vole, na hejtere i animozitete, ali nikada u životu nisam bila meta takvog seksističkog iživljavanja”, opisala je prije četiri godine dio svog iskustva sa Mulahusićem i njegovim sljedbenicima Dalija Hasanbegović-Konaković. “Tako su me ti plaćeni internet žohari do sada prvo častili vulgarnostima, zatim sugerisali da sam u nekakvoj misiji pokrštavanja muslimana jer sam išla u Katolički školski centar, zatim su insinuirali da sam zbog fakulteta u Istanbulu sljedbenik radikalnog islamskog učenjaka Gulena, odnosno da sam povezana sa terorističkom organizacijom FETO i sada zadnje na vjerskoj osnovi vrijeđaju članove moje porodice i prijete da su tek počeli sa napadima na mene i moje.”
U intervjuu za Radio Sarajevo, Dalija je otvoreno priznala da joj je to bio jedan od najtežih perioda u životu:
“Povukla sam se u sebe, bilo mi je vrlo teško i tada o tome nisam imala snage pričati. Tako sam naučila na svojoj koži da je kada ste izloženi nasilju prvi, prirodni i potpuno pogrešni poriv da ništa ne govorite, povučete se i pokušavate promijeniti svoje ponašanje jer mislite da ste vi nešto pogrešno uradili čime ste omogućili napad. Tako sam i ja uradila, nisam izlazila, počela sam se oblačiti drugačije nego inače, htjela sam potpuno deaktivirati svoje društvene mreže, osjećala sam nervozu hoću li pročitati još gadosti ili hoće li opet neku moju potpuno benignu objavu iskoristiti protiv mene.”
Slično se posljednjih mjeseci osjeća Dalijin kolega Avdo Avdić, novinar i urednik portala Istraga.ba. Zbog serije tekstova koje je još 2019. godine počeo pisati o međunarodnom narkokartelu „Tito i Dino“, Avdić je postao meta online kampanja i navoda u kojima ga se pokušava raskrinkati kao „lažljivca“, „plaćenika“, „klevetnika“… No, dok je Dalija Hasanbegović bila žrtvom uglavnom anonimnih botova i hejtera koji se kriju iza lažnih profila, Avdo Avdić postao je centralna meta i fokus ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića. A to je puno gore i opasnije, u svakom smislu.
„Odličan kratki film!“ – ushićeno je sinoć na svojoj Facebook stranici napisao Elmedin Konaković. U tom „odličnom filmu“ koji nam za gledanje preporučuje ministar Konaković, centralna tema je novinar Avdo Avdić, i to uz naslov: „MRAČNA STRANA NOVINARSTVA“.
„Spreman da laže i podmeće, tzv. novinar bez novinarske etike“ – obavještava nas na samom početku ovog propagandnog uratka neki lažni Steven Spielberg, dajući nam tako do znanja već u prvim kadrovima (spoiler alert!) da je Avdo Avdić jedan običan lažov.
Objava Elmedina Konakovića na Facebooku
Dalje se redaju isječci iz intervjua koji je Avdić nedavno dao za portal Klix, uz ženski glas u offu koji se pomalo muči sa čitanjem i objašnjava, riječima ministra Konakovića, da je Avdo Avdić jedan običan lažov (vrlo je moguće da je „naratorica“ u filmu jedna od brojnih savjetnica-hostesa koje je ministar Konaković zaposlio u svom kabinetu, op.a.). Zaplet ovog petominutnog „odličnog kratkog filma“ vrti se oko premise koju je posljednjih dana kao papagaj ponavljao ministar Konaković, na dvije vanredne press konferencije i u bezbroj svojih redovnih Facebook obraćanja javnosti – da te 2016. godine, kada je zloglasni šef narkokartela Edin Gačanin Tito boravio u Bosni i Hercegovini, niko nije imao pojma ko je taj čovjek, ni čime se on bavi. O tome nisu imali blage veze, uvjerava nas ministar Konaković, specijalci FUP-a koji su tih dana čuvali Edina Gačanina kao njegovo lično obezbjeđenje, a koji se nijednog trenutka, čak ni iz puke ljudske radoznalosti, nisu zapitali ko je ta veoma važna osoba, „uspješni Bosanac iz dijaspore“ koji se okolo razbacuje novcem i za čiju se sigurnost oni trebaju brinuti tokom njegovog boravka u BiH.
Ko je zapravo Edin Gačanin ništa nije znao ni Gordan Memija, Konakovićev dugogodišnji prijatelj i kum, koji je ovih dana hapšen u akciji „Black Tie 2“ i zvanično osumnjičen za pranje novca od narkokartela. Memija je, prema vlastitom priznanju, na sarajevskom aerodromu 2016. godine dočekao Gačanina, unajmio za njega i njegovu pratnju hotelske sobe, automobile i nekoliko specijalaca da ga čuvaju – ali nije imao pojma čime se ustvari Gačanin bavi. Iako ga, kako je sam kazao, poznaje još otkako je bio „mali, simpatični dječak“ od deset godina.
Niko, dakle, od ljudi koji su bili u kontaktu sa Edinom Gačaninom nije znao ko je taj čovjek. Tako želi da vjerujemo ministar Konaković, i zato je Avdo Avdić jedan običan lažov.
KAD NOVINAR POSTANE META
U junu 2021. godine na vozilo firme „Foto Art“, čiji je vlasnik Gordan Memija, bačena je eksplozivna naprava. Za ovaj incident Memija i ministar Konaković su otvoreno i direktno okrivili novinara Avdu Avdića.
– Za napad smatram odgovornim Mehmedagića i Avdića i naravno njihove nalogodavce – napisao je Konaković tada na svom Facebook profilu povodom informacije da je aktivirana eksplozivna naprava ispred firme njegovog prijatelja.
Počinilac ovog krivičnog djela nikada nije otkriven, ali za Konakovića nema dileme – krivac je Avdo Avdić. Dakle, prema teoriji ministra Konakovića, tekstovi koje piše Avdić i u kojima se spominje Gordan Memija izazvali su toliku frustraciju kod nekog nepoznatog građanina da je ovaj odlučio baciti bombu na Memijinu imovinu. Jer je općepoznato da se bombe inače bacaju na imovinu čestitih, poštenih biznismena poput Gordana Memije.
Avdo Avdić je postao meta. Novinar kojeg pod hitno treba zaustaviti, skloniti, ušutkati da više ne širi svoje “laži”. U tu svrhu, ministar vanjskih poslova BiH objavljuje propagandne filmove u kojima se vrijeđaju i blate novinari. Sa tim ciljem zloupotrebljava se institucija Ministarstva vanjskih poslova i organizuju vanredne press konferencije na kojima ministar gorljivo brani osumnjičenike za teška krivična djela.
“Nek’ se pripreme oni koji pišu saopštenja i brane korumpirano pravosuđe i pojedinci koji lažima i podvalama kaljaju časnu novinarsku profesiju. Biće posla”, poručuje nam ministar Elmedin Konaković.
Pitanje je za šta se to tačno treba “pripremiti” Avdo Avdić i drugi novinari koji se usuđuju kritikovati ministra Konakovića? Za tužbe za klevetu, za krivične prijave, za optužnice, za zatvor? Ili za sudbinu Slavka Ćuruvije?
Prateći google mapu završio sam ravno u mjesnom groblju. Ali koji minut kasnije će se ispostaviti da to, ipak, nije adresa Drinska 6 u srbijanskim Badovincima, na desnoj obali Drine. Malo lutanja i raspitivanja dovelo me do “Naše kuće mesa” u centru ovog naselja. Na zaključanim ulaznim vratima je pisalo “Drinska 6”. Tu bi trebala prebivati četiri člana bijeljinske porodice Beganović. Halil, Latifa, Mirsad i Sead, prema spisku Centralne izborne komisije BiH, prijavljeni su za glasanje putem pošte. Naznačeno je da će glasati iz Srbije, izborni materijal bi trebali primiti na adresi Drinska 6 u Badovincima. Tu su još, za glasanje iz dijaspore, prijavljeni Sabina i Davor Drinić, zatim Aleksandar Perić, Čedomir Spasojević, Sabrija Hokić i Šaćir Omerović. Poštu bi u njihovo ime trebale porimiti dvije Gordane, jedna Mašić, a druga Tovilović.
spisak birača iz mesnice
“Gordana Tovilović je vlasnica mesnice. Tu je Drinska 6”, kaže nam njen komšija i poziva telefonom poduzetnicu iz Badinovaca.
Ukazuje se, upotom, crveni automobil na kojem piše “Naša kuća mesa”. To bi trebala biti Gordana Tovilović. Razgovor se odvija kroz otvoreni prozor njenog automobila.
“Čekaj, čekaj, čekaj. Ono za biralište. Jeste”, odgovara Tovilovićeva na moje pitanje da li se neko prijavio za glasanje u njenoj mesnici.
Imena birača iz Bosne – ne zna. Ni imena onih ljudi iz BiH koji su tražili njenu adresu se ne sjeća. Dolazili su jedan muškarac i jedna žena i rekli joj da će dobiti poštu koju će primiti ona i njena radnica u mesnici Gordana Mašić.
“Dobro, ali kako su se ovi Bošnjaci prijavili”, pitam vlasnicu mesnice.
“Šta ja znam kako su se oni prijavili. Možda je neko uzeo naše ime I prezime”, odgovara Gordana.
“Ali niko ne živi u mesnici”, konstatujem.
“Pa, ne živim ni ja u mesnici”, zaključuje Gordana Tovilović.
Ponovo gledam spisak Centralne izborne komisije BiH. Dvanaest bh. državljana iz Bijeljine prijavilo je da će glasati sa adrese Drinska 6 u Badinovcima. Na tom mjestu je mesnica čija se vlasnica malo čega sjeća.
Nešto ranije, bh. državljane sam tražio u Donjem Dobriću kod Loznice. Njih 55 se prijavilo da će glasati sa adrese Donji Dobrić b.b.
spisak birača iz Donjeg Dobrića
Pred mjesnom trgovinom se raspitujem za imena prijavljenih. Kod Velimira Alimpića u kući su prijavljeni Željka Ćuskić, Živko Đokić i Žarko Urošević. Svi će glasati putem pošte za lokalne vlasti u Bijeljini.
“Ma, taj je umro, moj ujak, prije deset godina. Nema tamo nikoga. Korov samo”, kaže biciklista parkiran ispred trgovine.
Čitamo redom imena sa spiska. Nepoznati ljudi na nepoznatim adresama. Nemanja Pavlović je vlasnik kafane. Zatičemo ga s prijateljem. Dajemo spisak da pronađe svoje ime i imena onih što će glasati iz njegove kafane.
“Nemoj snimati”, upozorava Nemanja.
Nemanja traži svoje fiktivne podstanare na spisku birača
Potom potvrđuje da kod njega niko nije prijavljen, niti će od njega iko glasati na izborima u Bosni. Međutim, na spisku Centralne izborne komisije BiH je navedeno da će baš s te adrese glasati Cvijetko Gavrić i Borislav Gligorić. I oni su iz Bijeljine. Na spisku fiktivnih birača u Donjem Dobriću je preko 50 Bijeljinaca. I dva Brčaka. Petar Petrović iz Brčkog je prijavljen kod Petra Petrovića iz Donjeg Dobrića
“Nema Petra Petrovića”, usaglašeno će radnica u trgovini i biciklista.
Uglavnom, skoro svako ime koje smo zajednički pročitali – nepoznato je mještanima ovog sela. A ako je i bilo poznatih – sigurno nemaju podstanare iz Bosne.
O čemu se radi, najbolje ilustrije priča Almira Hećimovića iz Šamca. Njegov djed Alija, rođen je 1922. godine. Trenutno je smješten u staračkom domu u tom gradu.
“Djed je prijavljen na adresu Drenje bb, Kruševica, Lazarevac, Srbija”, napisao nam je Almir Hećimović koji je pokušao uložiti žalbu CIK-u na ovu lažnu prijavu. No, rok žalbi je istekao. Alija Hećimović će glasati iz Lazarevca, u kojem, za skoro stoljeće svog života, nikad nije bio.
Narko boss Naser Keljmendi vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba. Keljmendi je na teritoriju BiH ušao u ponedjeljak, preko graničnog prijelaza u blizini Zvornika.
“Stig'o Babuka“, pohvalio se na svom Facebook profilu Ilber Rustemi, dugogodišnji prijatelj porodice Keljmendi.
Protiv Nasera Keljmendija u BiH se više ne vodi nikakva istraga, jer su odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti u kojima se pominjao ovaj kosovski „biznismen“ arhivirani. Posljednji put Keljmendi je na teritoriji BiH boravio sredinom 2012. godine. Upravo te godine, 1. juna, američki predsjednik Barack Obama potpisao je odluku kojom je Naser Keljmendi stavljen na crnu listu SAD-a i to zbog veza sa narko biznisom.
„Naser Keljmendi se duže od 35 godina bavio kriminalnim poslovima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, s mrežom suradnika širom Europe. Kriminalna organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom distribucije droge koja se proteže od Afganistana, preko Turske do Europe, prvenstveno radi prodaje heroina, ali i zbog trgovine kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca“, navedele su američke vlasti.
Keljmendi je, rekosmo, 2012. godine živio u BiH. No, kada su pripadnici SIPA-e 12. septembra te godine započeli akciju kodnog naziva Lutka, on nije pronađen u svom ilidžanskom hotelu Casa Grande, gdje je živio prethodnih godina. Policijske agencije su sumnjale da mu je dojavljeno za akciju, a Obavještajno sigurnosna agencija BiH tada sa Almirom Džuvom na čelu zabilježila da je Keljmendi imao privatne kontakte sa državnim tužiocem Olegom Čavkom.
Tužilaštvo BiH sumnjičilo je Nasera Keljmendija za organizirani kriminal, trgovinu heroinom i ubistvo sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, počinjeno u 27. juna 2007. godine. Nakon neuspješne potrage u BiH, za njim je 2012. godine raspisana međunarodna potjernica.
„Kosovska policija uhapsila je u Prištini Nasera Keljmendija”, glasila je vijest objavljena 6. maja 2013. godine.
Istragu protiv Keljmendija tada je preuzeo EULEX i određen mu je jednomjesečni pritvor. U kosovskoj optužnici koja je podignuta protiv njega navedeno je da se sumnja da je Keljmendi naručio ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te da se bavio krijumčarenjem heroina. Suđenje mu je počelo u januaru 2015. godine.
obrazloženje odluke američkih vlasti
Iste godine, 24. marta, američke vlasti su na crnu listu stavile i četvero djece Nasera Keljmendija. Elvis, Besnik, Liridon i Donata Keljmendi su označeni kao organizatori poslova sa drogom, nakon što je vođa kriminalne organizacije pritvoren. Istom odlukom su na crnu listu stavljene i Keljmendijeve firme u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.
U februaru 2018. godine, Osnovni sud u Prištini osudio je Nasera Keljmendija na šest godina zatvora zbog trgovine drogom, ali ga je oslobodio optužbi za naručivanje ubistva Ramiza Delalića Ćele. U avgustu iste godine, Keljmendi je pušten iz pritvora. Istovremeno, protiv njega je u Tužilaštvu BiH vođeno nekoliko istraga, među kojima i ona zbog naručivanja ubistva Ramiza Delalića Ćele. No, odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti su zatvoreni.
Zbog novonastale situacije, nastavak sjednice odgođen je za srijednice VSTV-a odgođen je za srijedu, saopćila je potpredsjednika VSTV-a Sanela Butigan Gorušanović.
Konačna odluka o ostavci Milana Tegeltije nije doesena.
12.42 Sjednica VSTV-a je prekinuta. Direktoru Sekretarijata VSTV-a je pozlilo. Pozvana je Hitna pomoć
Predstavnica pravosudnih institucija iz Republike Srpske Jadranka Stanišić zaprijetila “neučestvovanjem” na sjednici VSTV-a ukoliko članovi Vijeća odluče da danas izaberu osobu koja će biti vd. predsjednika vijeća. Ona i Duška Bogojević tvrde da Milan Tegeltija ostavku treba podnijeti tek poslije zakazivanja naredne sjednice koja bi trebala biti u februaru. Ukoliko članice VSTV-a Duška Bogojević, Jadranka Stanišić i Željka Radović napuste sjednicu, neće biti kvoruma za nastavak sjednice VSTV-a.
11.11: Jadranka Stanišić: Ne možemo danas razmatrati pitanje vd nasljednika. Nije to tačka dnevnog reda. Mi imamo predsjednika VSTV-a.
11.10 Slavo Lakić: Da bi VSTV bio popunjen, kolega Milan tegeltija mora odstupiti ili danas ili sutra. Ili nekad, ako se odlučimo za drugačije rješenje. Sad moramo naći rješenje ko će rukovoditi VSTV-om.
11.06 Goran Nezirović: Preduslov za to je da pozovemo Tegeltiju da danas podnese ostavku kako bismo mi mogli nastaviti da radimo
11.05 Berina Alihodžić: Mislim da teba što prije da se podnese ostavka. Mislim da smo toliki formalisti u ovom situacijama, ali ovoliki formalizam je suvišan. Predsjednika Vijeća biraju svi članovi. Predsjednik nije neko ko ga bira izvan ove ustanove. Ako nema predsjednika svi članovi VSTV-a mogu dati ovlaštenje. Komplikujemo bespotrebno. Šta je predsjednik? Ravnopravan član. Imamo punovpavne članove koji će predložiti potpredsjedniku da preuzme predsjedavanje.
11.00 Goran Nezirović: Smatram da Tegeltija danas treba da podnese ostavku i da prije toga sazove novu sjednicu na kojoj će se birati predsjednik VSTV-a. Mi do tada možemo izabrati osobu koja će rukovoditi poslovima VSTV-a. Vijeće mora nastaviti raditi. ne vidim zbog čega pravimo toliko problem. Nećemo zaključati Vijeće
11.00 Biljana Simeunović: Pravna služba nam je rekla sve što već znamo. Svi smo istakli da je važno da VSTV ima svih petnaest članova kako bi se izabralo rukovodstvo. Predsjednik mora što prije dati ostavku. Imamo pravnu prazninu. Insistirala bi na članu 23. Mi se moramo opredijeliti koga da imenujemo da premosti ovo.
10.55 “U slučaju podnošenja ostavke na mjesto predsjednika Vijeća, potrebno je riješiti pitanje predsjedavanje Vijećem. Ostavkom predsjednika VSTV-a prestaje i mandat potpredsjednika”, stav je Pravne službe VSTV-a
10.17: Niko nije za pravne improvizacije. Svi razumijemo razliku između privremene spriječenosti ili ostavke. Za mene je stvar jasna. Predsjednik Tegeltija na današnjoj sjednici može zakazati narednu sjednicu Vijeća. time imamo zakazanu sjednicu na kojoj možemo pristutpiti izboru predsjednika. Davanjem ostavke predsjednika VSTV-a prestaje mandat i potpredsjednika. Nakon što Tegeltija zakaže sjednicu, a mi možemo izabrati najstarijeg člana Vijeća da predsjedava sjednicom VSTV-a.
10.15: Željka Radović: Ja apsolutno nisam za improvizaciju. Neka nam pravni odjel pripremi stavove. Ne možemo poistovijetiti odsustvo ili ostavku. Nije to isto
10.12 Mahmut Švraka: Ja sam za to da se ne bira predsjednik, a da mi do tada radimo. Mi moramo izaći iz ove situacije. Ne možemo izaći i reći – podnijet ćeš ostavku nakon tri mjeseca. Ako predsjednik podnese ostavku, sazivanje sjednice će obaviti potpredsjednik. Ne možemo da ne rješavamo situaciju. Nema izbora novog člana ako Tegeltija podnese ostavku.
10.10 Jadranka Stanišić: Jedina mogućnost je da prije podnošenja formalne ostavke zakaže sjednicu. Predlažem da to bude početak ili sredina februara. I data je mogućnost da se na njegovo mjesto bira član Vijeća.
10.05 Monika Mijić: Ne vidim razlog da potpredsjednici ne predsjedavaju VSTV-om.
10.00 Biljana Simeunović: Potpredsjednici mijenjanju predsjednika tokom njegovog odsustva. to je naprimjenjivija odredba. Ne mogu se birati predstavnici sudova iz RS-a dok Tegeltija ne podnese ostavku.
9.50 Goran Nezirović: Ostavkom predsjednika VSTV-a ne prestaje rad VSTV-a. Tražimo pauzu i mišljenje pravnog odjela. Ne postoje prepreke za izbor predsjednika Vijeća, ali nisam za to. Smatram da je prirodno da se izabere član iz RS i da članovi koji dolaze iz Vrhovnog suda FBiH budu ti koji će imati priliku da budu birani i da biraju predsjednika VSTV-a. Ja sam protiv prijedloga da se danas bira predsjednik Vijeća. Predsjednik VSTV-a može na dašnjoj sjednici da zakaže sljedeću sjednicu VSTV-a. Danas se bira predsjednik Vrhovnog suda FBiH. To znači da bi Tegeltija trebao danas da zakaže sjednicu i u tom slučaju bi predsjednik VSTV-a ostavku podnio sutra poslije sjednice.
9.45 Jadranka Stanišić: Ostavka stupa na snagu onda kada je predsjednik podnese u službu sekretarijata. Sjednice Vijeća može da zakazuje samo predsjednik Vijeća. Zato smatram da se ostavka treba ozvaničiti tek u februaru ili martu
9.40 Članica VSTV-a Amina Kunosić kazala da bi Tegeltija ostavku trebao podnijeti tek sredinom februara, kako bi Vijeće moglo funkcionisati
9.40 Odgovornost koju vi danas imate je veća od odgovornosti koju smo imali. Ne zaboravite, 95 posto odluka Vijeća je doneseno jednoglasno ili uz dva glasa protiv. Prema tome, ako mislite da je to mojih 95 posto, onda ok. Volio bih da možete reći: jesam li ikada od vas tražio išta nezakonito? Sarađivali smo. Da li sam od vas ikad išta tražio da učinite nešto nemoralno ili nezakonito. Ako jesam, recite. Ako nisam, i to recite. Ja vam se zahvaljujem.
9.28. “Prije svega, kolege Goranu Neziroviću i Slavi Lakiću, želim da kažem da ste i vi svjesni ono što sam govorio – istinito. Istina je da ste, kolega Neziroviću i Lakiću bili nosioci aktivnosti. U najmanju ruku bi bilo u redu da i vi podnesete ostavku. Najveći broj imenovanja, koja su bila sporna u javnosti, desila su se u Federaciji. Ja sam u tim odlukama učestvovao kao jedan od 15. Korektno je da podnesete ostavke zajedno sa mnom. To se odnosi i na kolegicu Berinu Alihodžić. I kolega Selim Karamehić treba da podnese ostavku”
“Ja jesam umoran. Odlazim iz ove institucije s dva osjećaja. Jedan osjećaj je osjećaj nezadovoljstva zbog društva u kojem živimo, a drugi je osjećaj zadovoljstva zbog toga što je sve izašlo na površinu. Ja podnosim ostavku, ali u toj sitciji više ne možete održati sjednicu. Najbolje bi bilo da podnesem ostavku nakon ove sjednice i da vam zakažem narednu sjednicu”, kazao je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija obraćajući se članovima Vijeća na redovnoj sjednici.
Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić pušten je na slobodu. Sud BiH odbio je prijedlog državnog tužioca Olega Čavke da se Mehmedagiću odredi jednomjesečni pritvor. Mehmedagiću nije određena ni mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora OSA-e, što znači da će on nastaviti da rukovodi Obavještajno sigurnosnom agencijom BiH. Određena mu je mjera zabrane kontaktiranja sa vlasnikom Američkog univerziteta Denisom Prcićem koji je u četvrtak pušten iz pritvora.
Podsjećamo, u srijedu ujutro, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo uhapsili su direktora OSA-e zbog sumnje da je počinio krivično djelo krivotvorenje diplome i pranje novca. Noć uoči hapšenja Istraga.ba je objavila da su lideri SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović, dogovorili sa svojim partnerima u Sarajevu da, pored ostalog, uhapse direktora OSA-e kako bi na taj spasili Gordanu Tadić na poziciji glavne državne tužiteljice.
“Kraj svih ovih loših momenata koje imamo u BiH, sigurnosna situacija u zemlji je izuzetno dobra. Ako je sigurnosna situacija dobra, a vodi se već drugi proces protiv mog branjenika, može li se išta drugo zaključiti nego da je ovo produkt političkih igara. Treba samo uključiti logiku. Iza ovih izjava stojim i spremna sam za njih odgovarati”, kazala je nakon ročišta na Sudu BiH Mehmedagićeva braniteljica Senka Nožica.
Ovo je četvrti krivični postupak protiv direktora OSA-e u posljednje nepune dvije godine. Sve predmete glavna državna tužiteljica Gordana Tadić dala je u rad tužiocu Olegu Čavki.
Prvo je u jesen 2019. godinen Čavka formirao predmet u vezi sa diplomom direktora OSA-e, stečenom na Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka. Tužilaštvo je tada dalo nalog Inspektoratu Republike Srpske da provjeri vjerodostojnost diplome. Nakon toga Inspektorat je odbio poništiti diplomu direktoru OSA-e, ali je Vlada Republike Srpske razriješila šeficu Inspektorata. U novembru 2019. godine diploma je poništena, ali je Okružno sud u Banja Luci utvrdio da je poništavanje bilo – nezakonito.
Nakon što mu je propala ta istraga, Čavka je formirao predmet “Pošta” te je u oktobru 2020. godine Mehmedagića optužio zbog toga što je, kao direktor OSA-e, naredio izuzimanje snimaka nadzornih kamera kako bi dokazao ko podnosi anonimne krivične prijave protiv nosilaca pravosudnih funkcija. Tada je utvrđeno da su anoniomne prijave na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete” podnosili najbliže saradnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Nakon provedenog suđenja, Sud BiH je odlobodio Mehmedagića, a postupajuči sudija Branko Perić je rekao da se nad ovim predmetom “nadvila politika” i da je sud bio pod velikim pritiskom, ali da nije podlegao.
Propašću tog predmeta, Oleg Čavka u decembru prošle godine formira treći predmet nazvan “sigurnosne provjere” i podiže optužnicu protiv direktora OSA-e zbog toga što je predložio Vijeću ministara BiH da u Komisiju za sigurnosne provjere imenuje Muriza Druškića. Sud BiH odbio je potvrditi tu optužnicu. Međutim, Čavka u februaru ove godine ponovo Sudu BiH, za isti slučaj, dostavlja optužnicu protiv Mehmedagića. I ova optužnica nije potvrđena.
Nakon što je propao i treći slučaj, Oleg Čavka “formira predmet” Američki univerzitet tvrdeći da je direktor OSA-e na toj visokoškolskoj ustanovi nezakonito stekao diplomu. Sredinom juna Čavka prvo hapsi vlasnika Američkog univerziteta Denisa Prcića, a u srijedu se odlučuje na hapšenje direktora OSA-e. Akciju je proveo MUP Kantona Sarajevo, a prethodne naredbe Suda BiH nisu izdate. Čavka je, na kraju, predložio određivanje jednomjesečnog pritvora, ali je Sud BiH odbio taj prijedlog. Tako je i službeno propao četvrti predmet protiv direktora OSA-e. Sve predmete je, rekosmo, pokrenuo državni tužilac Oleg Čavka. I sve to za nepune dvije godine.
Njegovo kodno ime u kriminalnim krugovima je “Zagor”. Inače je uposlenik Obavještajno sigurnosne agencije, raspoređen na poziciji savjetnika generalnog direktora Osmana Mehmedagića. Dugogodišnji je obavještajac koji je radio u Banja Luci, odakle je prebačen u Sarajevo kako ne bi “imao pristup operativnim saznanjima”, jer je rukovodstvo OSA-e raspolagalo informacijama o sumnjivim poslovima ovog uposlenika. No, kod njegovog prijatelja Bojana Cvijetića, početkom ove sedmice, pronađeni su povjerljivi dokumenti OSA-e i MUP-a Republike Srpske. Cvijetić je bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. Zagor je Siniša Rakita.
Njegove fotografije nisu dostupne na Internetu. No, sigurnosne agencije posjeduju snimke privatnih zabava odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, inače jednog od šefova srbijanskog podzemlja. Na tim se snimcima vidi – Siniša Rakita. Zagor je nadimak koji mu je dao njegov prijatelj Ljuban Ećim. Rakita je godinama negirao svoje dobre odnose sa Ljubanom Ećimom. Njegov prijatelj i Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić je, pak, tvrdio da je u sukobu sa Ljubanom Ećimom.
Bio je april 2019. godine kada su policijske agencije i obavještajne agencije dobile informaciju iz kriminalnih krugova da Ljuban Ećim sprema likvidaciju tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića. Bojan Cvijetić je, prema informacijama Istrage, hitno otišao u Bijeljinu na sastanak sa Željkom Radovanovićem zvanim Krečo. Radovanović Krečo je višestruko presuđivani narko diler iz Bijeljine koji je povezan sa kriminalnom grupom okupljenom oko Ljubana Ećima i Luke Bojovića i kojem se u Srbiji 2007. godine, zajedno sa Ećimom, sudilo zbog optužbi za krijumčarenje kokaina.
Cvijetić je od njega namjeravao saznati informacije o pripremi likvidacije Dragana Mektića. No, dok su sigurnosne i obavještajne agencije bile fokusirane na sigurnost ministra sigurnosti, nekoliko dana kasnije u blizini Banja Luke, 22. aprila te 2019. godine, ubijen je Slaviša Krunić. Vlasnika zaštitarske agencije Sector Security izrešetali su dok se, kasno navečer, vraćao kući. Prema informacijama Istrage, neposredno prije ubistva, Krunića je u Beograd pozivao Ljuban Ećim kako bi “raščistili neke stvari”. Ećimov prijatelj i bivši Arkanov pratilac Saša Milaković iz Prijedora otvoreno je, putem društvenih mreža, prijetio Slaviši Kruniću.
“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao je Milaković, bivši pripadnik Arkanovih Tigrova.
Nakon ubistva, Krunićeve poslove je neformalno preuzeo Igor Dodik, koji se, u međuvremenu, zbližio sa suprugom ubijenog biznismena. Tako danas na banjalučkoj Alternativnoj televiziji često možete vidjeti oglašavanje firme Sector Security. No, na toj televiziji sve rjeđe se može vidjeti Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS.
“Za ATV govori direktor Policije Siniša Kostrešević”, najavit će prošlog utorka novinarka Alternativne televizije svog gosta povodom “velike policijske akcije provedene u Banja Luci”.
Tog jutra su pripadnici MUP-a RS, po naredbi Tužilaštva BiH, proveli operativnu akciju Transporter u okviru koje je uhapšen Bojan Cvijetić, bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića i službenik MUP-a RS-a Mladen Milovanović, koji je već ranije hapšen zbog pomaganja pripadniku škaljarskog klana Milošu Božoviću.
U prilogu ATV-a tog dana nije bilo ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača koji je medijima kazao da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske radi na otkrivanju svih onih koji imaju veze sa organizovanim kriminalom.
„Da li se nalazili u redovima MUP-a Srpske, bilo kojih drugih organizacija, ili samih klanova i kriminalnih struktura, intenzivno ćemo nastaviti tu borbu i sigurno će veoma brzo biti još hapšenja“, kazao je, na ATV-u cenzurisani, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Dragan Lukač i Siniša Kostrešević: Ko kome radi iza leđa
Lukač je najavio i nova hapšenja službenika MUP-a RS. No, i te izjave nije bilo na ATV-u, koji je svoju priču gradio na Kostreševićevim izjavama, s kojim je ministar unutrašnjih poslova RS već odavno u sukobu. Nakon što je Sud BiH, u četvrtak popodne, odredio pritvor šestorici uhapšenih u akciji Transporter, ATV je objavio prilog u kojem je navedeno da su, prilikom pretresa, kod Bojana Cvijetića pronađeni dokumenti Obavještajno sigurnosne agencije. No, dokumenti policijskih ancija se u prilogu ATV-a ne pominje.
“Od osumnjičenog su oduzeti određeni podaci kojima mogu raspolagati samo policijske agencije i obavještajna agencija i to sa oznakom povjerljivo koje dokumente ovaj osumnjičeni nije mogao niti na jedan način posjedovati, osim da su mu dostavljeni od strane pripadnika obavještajne agencije. U konkretnom slučaju posebno je sporno to što se dokumentacija odnosi na lica protiv kojih nadležni organi BiH vode istragu zbog počinjenja teških krivičnih djela organizovanog kriminala, neovlaštenog prometa opojnim drogama te krivičnih djela ubistava”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora koji je Sudu BiH uputilo Tužilaštvo BiH.
Međutim, oduzeti dokumenti nisu priloženi. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Dubravko Čampara, što je bitno za nastavak ove priče.
Naime, otkako je američki FBI “raspakovao” aplikaciju Sky, a srbijanske vlasti uhapsile Veljka Belivuka zbog više ubistava u ime Kavačkog klana, u Srbiji traje “medijski” rat između dvije kriminalne grupacije. Jednom grupacijom, prema informacijama Istrage, upravlja Andrej Vučić, dok drugom upravljaju dijelovi BIA-e okupljeni oko Marka Parezanovića koji slovi za najbitnijeg ruskog igrača u obavještajnim krugovima na Balkanu. Sa Parezanovićevom grupacijom povezan je Igor Dodik, sin predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji je insistirao da za direktora Policije Republike Srpske bude imenovan Siniša Kostrešević, iako je to naišlo na negodovanje Dragana Lukača, koji je, opet, povezan sa strukturama koje kontrolira Andrej Vučić, brat srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Ljuban Ećim je također povezan sa grupom okupljenom oko Parezanovića i proruskih sturktura u policijskim i bezbjednosnim agencijama u Srbiji.
Nakon što je u julu ove godine uhapšen u Banja Ljuci, policijski inspektor Mladen Milovanović je pred unutrašnjom kontrolom svjedočio da je svoje poslove i svoju saradnju sa pripadnicima škaljarskog klana koordinirao sa direktorom policije Sinišom Kostreševićem.
“Neposretno prije nego što je Kostrešević postao direktor i u periodu kada je direktor policije, zajedno sa Vatreš Pretragom smo se vidjeli više puta i to u Merkatoru i u ugostiteljskom objektu Baza na Obilićevu. Tada sam njemu pričao da imam kontakt kako sa porodicom ubijenog Ostojića tako i sa Božovićem koje je interesantno lice i koje bi moglo da nam pruži određene informacije značajne za službu. Mogu samo pomenuti ovdje da je pomenute sastanke organizovao Vatreš, koji je u mnogo boljim odnosima sa Kostreševićem nego ja. Tada mi je Kostrešević rekao da nastavim održavati kontakte, kao i druge kontekte koje imam koji su značajni za službu što sam i učinio. U toku 2020. i 2021. godine sam se na području Banja Luke nastavio viđati sa Božovićem. On mi je davao određene informacije koje sam usmeno prenosio direktoru policije a i za neke sam sačinio službenu zabilješku”, kazao je na saslušanju inspektor Milovanović, a dio njegovog iskaza je na svom blogu objavio novinar Slobodan Vasković.
Inspektori Vatreš i Milovanović su uhapšeni sredinom jula ove godine upravo zbog veza sa škaljarcem Božovićem. U stanu Miloša Božovića u Banja Luci pronađeni su uređaji za tajno praćenje i tajno snimanje.
“Kartonska kutija sa sa preovlađujućom crno-bijelo-plavom bojom sa natpisom GSM/GPSR/GPS tracker portable vehicle tracking system u kojoj se nalazi plastični uređaj kockastog oblika crne boje sa natpisom “GPS tracker” kao i dva punjača, dva provodnika (jedan crne boje i jedan crno-žuto-zelene boje te crni provodnik na čijem jednom kraju se nalazi plastični uređaj sa natpisom “GPS Antenna””, navedeno je u zapisniku MUP-a Republike Srpske koji je Istraga objavila 19. jula ove godine.
Osim ovog uređaja, kod bjegunca od crnogorskog pravosuđa pronađena je i lična karta Republike Slovenije izdata na ime Zlatko Marijanac sa serijskim brojem 004652087 na kojoj je bila Božovićeva fotografija, te ljekarski nalazi izdati na ime Zlatko Marjanović. U stanu koji je koristio policija je pronašla i oko 5000 eura.
Glavna osoba koja je pomagala Božoviću bio je Petar Dukić, banjalučki biznismen čiji otac Gojko imao dobre veze sa Miloradom Dodikom. Dukić je uspio pobjeći od policijske akcije Transporter MUP-a RS-a. Njega je SIPA u oktobru ove godine prijavila zbog organizirane krađe autombila u Evropskoj uniji koji su, potom, prebacivani u Crnu Goru. Prema izvještaju SIPA-e, Dukić je ove poslove radio sa pokojnim sarajevskim biznismenom Savom Divčićem, zatim Žarkom Joknićem iz Foče, zatim škaljarcem Milošom Božovićem iz Crne Gore, kao i Perom Vasiljem iz Mešugorja i Kemalom Šćukom iz Jablanice. Petar i Gojko Dukić su hapšeni u julu ove godine ali su vrlo brzo pušteni na slobodu. Oni su, prema informacijama Istrage, od tada bili pod posebnim istražnim radnjama.
U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je Dukić, u periodu od 13. do 20. aprila ove godine zajedno sa Miljanom Radonjom i Sašom Radovićem organizirao nabavku jednog kilograma heriona na teritoriji Srbije. Dva kilograma heroina su završila u Hrvatskoj. Mjesec kasnije ista grupa je uz pomoć hrvatskih državljana na tertitoriju Evropske unije prebacila i pet kilograma kanabisa.
Tužilašvo BiH, dalje, navodi da su Bojan Cvijetić i Siniši Kostreševiću blizak policajac Mladen Milovanović u decembru 2019. godine nabavili kilogram kokaina koji je, prethodno, dopremljen iz Južne Amerike. Kokain je na kraju završio u Sarajevu, a preuzeo ga je Aleksandar Nikolić. Ove informacije su dobijene kroz aplikaciju Sky koju su “raspakovali” američki istražitelji.
Kokain je, sumnja se, nabavljan iz Srbije, odnosno od grupe povezane sa Ljubanom Ećimom, optuženikom za ratne zločine koji se godinama “skriva” u Beogradu. Bojan Cvijetić je, već smo naveli na početku, blisko povezan sa Sinišom Rakitom, službenikom OSA-e, koji je, opet, povezan sa Ljubanom Ećimom, na čijim je privatnim zabavama i snimljen.
Ljuban Ećim sa Cecom
Da je Ećim imao dobre veze u bh. policijskim i obavještajnim strukturama, pokazuje i slučaj iz 2018. godine. Tada je, naime, SIPA dobila informaciju da će Ećim doći na teritoriju BiH i blia je pripremljena akcija njegovog hapšenja. No, nedugo nakon toga, akcija je “provaljena”.
Prema informacijama sigurnosnih agencija BiH, ključnu ulogu u „otkrivanju“ akcije imao je Svjetlan Nović, službenik SIPA-e i prvi rođak Sredoja Novića. On je, nakon što su specijalci SIPA-estigli u Banja Luku, ne znajući da su došli zbog Ećima, pozvao pratioce Milorada Dodika, te ih obavijestio da se priprema akcija hapšenja tadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Istog dana, u Večernjim novostima je objavljen tekst po naslovom: “Ambasada SAD-a priprema hapšenje Milorada Dodika”.
„Nakon toga, najviši zvaničnici RS-a su se uključili u provjere, te su saznali da je akcija ipak usmjerena protiv Ljubana Ećima“, kazao je naš sagovornik.
Naravno, nakon ovoga, Ećim se nije pojavio na proslavi rođendana, akcija je propala, ali je posljednjih dana, ovaj presuđeni narko diler koji živi u Srbiji, započeo ličnu istragu kako bi utvrdio ko je SIPA-i dojavio da on dolazi u Banja Luku. Zbog toga je, prema saznanjima sigurnosnih agencija BiH, već uputio prijetnje smrću jednom od inspektora SIPA-e za kojeg sumnja da je izvor informacija.
Ljuban Ećim, naveli smo, godinama živi u Srbiji, gdje se skriva od bh. pravosuđa koje ga sumnjiči za ratne zločine na području Kotor Varoši. Sve relevantne sigurnosne službe u regiji su ga smatrale čovjekom koji je organizovao skrivanje tada odbjeglog haškog optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića. Tokom rata bio je komandant Crvenih beretki u banjalučkoj regiji, gdje je djelovao zajedno sa Nenadom Stevandićem. Bio je u bliskim vezama sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Miloradom Ulemekom Legijom. Nakon rata, nastavio je saradnju sa Zemunskim klanom, a zajedno sa Lukom Bojovićem je organizovao trgovinu narkoticima.
U decembru 2007. godine uhapšen je u Beogradu zbog poslova sa drogom, a njegovo ime se našlo na optužnici Specijalnog tužilaštva Srbije koja je podignuta 14. maja 2008. godine. Prvooptuženi u tom predmetu protiv narko mafije bio je Bijeljinac Željko Radovanović zvani Votka i Krečo, s kojim su godinama u kontaktu bili Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić i savjetnik direktora OSA-e Siniša Rakita. Krečo je dugogodišnji član Zemunskog klana i saradnik Luke Bojovića koji je hapšen i u BiH zbog poslova sa drogom.
Prema policijskim izvorima, Ećim je, upravo, preko svog saradnika Radovanovića bio u vezi sa čelnicima i Uprave za indirektno porezivanje BiH koji su mu omogućavali transport droge i ostale robe koja se pojavljivala na crnom tržištu u BiH. O Ećimovim, odnosno Radovanovićevim vezama sa Dodikovim ljudima u UIO svjedoči i dokumentacija pronađena prilikom pretresa u okviru akcije„Pandora“.
Tada je, naime, u kući direktora Sektora za carine UIO Zdravka Cvjetinovića pronađen njegov ugovor o jemstvu potpisan sa Zlatom Radovanović, suprugom Ećimovog saradnika Željka Radovanovića, koja je također procesuirana zbog organizovanog kriminala. Zlata Radovanović je 26. januara 2012. godine podigla 120 hiljada marka kredita u Sparkasse banci, a žirant joj je bio direktor Carina – Zdravko Cvjetinović, koji je na tu poziciju imenovan na prijedog SNSD-a.
Cvjetinovićev “žirant” Željko Radovanović Krečo nekoliko je puta bio hapšen zbog poslova sa drogom. U okviru policijske akcije Titan, koju je u septembru 2012. godine proveo MUP Republike Srpske, Radovanović je uhapšen zbog sumnje da je iz zatvora u Foči organizirao transport i prodaju kokaina na području Evropske unije. Krečo je, prema informacijama Istrage, zaključio da ga je “ocinkao” Saša Vidović, Bijeljinac koji je dovođen u vezu sa likvidacijama koje je naručivao škaljarski klan.
Saša Vidović
Saša Vidović je osuđen zbog ubistva Miroslava Lazarevića i kaznu je izdržavao u Foči. Željko Radovanović je svakodnevno angažirao ljude da ga premlaćuju zbog “izdaje”. Zbog svakodnevnog pritiska, Vidović se u oktobru prošle godine objesio u fočanskom zatvoru. Njegova supruga Nataša se, nakon toga, udala za Zlatana Ćuka, još jednog Bijeljinca koji je bio član podzemlja i koji je više puta hapšen. I Zlatan Ćuk je bio povezan sa pripadnikom škaljarskog klana Milošem Božovićem (kojeg je štitio Mladen Milovanović, policijski inspektor blizak Siniši Kostreševiću). Prema dokumentu Tužilaštva BiH iz marta ove godine, Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je 2018. godine namjeravao ubiti Darko Elez.
Kako se vidi iz dokumenta koji je sačinio državni tužilac Dubravko Čampara, za likvidaciju je bio zadužen Vladimir Kovačević zvani Kovač, crnogorski državljanin koji je živio u Beogradu, u istoj zgradi u kojoj je bila nastanjena i Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP-a Republike Srbije koja je bila u dobrim odnosima sa Veljkom Belivukom, ali i Darkom Elezom. Nesporno je, tvrde izvori Istrage, da je Hrkalovićka poznavala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač, kriminalca kojeg su Elezovi ljudi, prema dokumentima Tužilaštva BiH, predstavili kao “pucača” koji je trebao ubiti Zlatana Ćuka i Miloša Božovića.
Zlatan Ćuk
Upravo je priprema ovog ubistva bila obrađena u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koji je MUP RS-a podnio Tužilaštvu BiH u decembru prošle godine. Istog dana MUP Republike Srbije je u Beogradu uhapsio Darka Eleza. No, Vladimir Kovačević zvani Kovač nije uhapšen, iako se njegovo ime našlo u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu. Kovač je, ispostavit će se kasnije, poznavao ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina, a srbijanski mediji su objavili i fotografiju njih dvojice snimljenu na koncertu Riblje Čorbe.
Vulin i “pucač” Kovač
Za razliku od Kovača, MUP Srbije je odlučio izručiti Darka Eleza i to na osnovu optužbe iz Sarajeva da je, pored ostalog, pripremao likvidaciju Zlatana Ćuka i škaljarca Miloša Božovića. No, potom je uslijedio obrat. Državni tužilac Dubravko Čampara je otputovao u Beograd gdje se, zajedno sa direktorom Policije RS-a Sinišom Kostreševićem, susreo sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.
Na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS Siniša Kostrešević i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.
Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom
“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.
Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“.
Oduzimanje srbijanskog državljanstva Darku Elezu značilo je da Tužilaštvo BiH protiv njega može pokrentui postupak zbog predmeta “lutka”. Predmet koji se odnosio na pripremu ubistva Zlatana Ćuka i Željka Radovanovića pao je u drugi plan. Elez je u julu ove godine pritvoren zbog Lutke. Tužilac Čampara je odustao od pritvora zbog predmeta “Ćuk i Radovanović”, u kojem se, kao izvršilac, pominje Vladimir Kovačević zvani Kovač, inače kriminalac fotografisan sa Aleksandrom Vulinom.
Svjestan da je žrtvovan, Darko Elez je, tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH, zaprijetio Dubravku Čampari, tvrdeći, pritome, da on zna kako je i šta dogovoreno. Četiri mjeseca kasnije dešava se obrat. Upravni sud u Beogradu 4. 11. 2021. godine uvažava žalbu Darka Eleza i poništava Rješenje o oduzimanju državljanstva koje je donio MUP Srbije kojim rukovodi Aleksandar Vulin.
No, ovo rješenje nije odmah dostavljeno Darku Elezu, što se vidi i u desnom gornjem uglu u kojem je naveden datum 12.11. 2021. godine. To je datum kada je Elez primio odluku beogradskog Suda. Ali šta se čekalo?
Elezova nagodba je podignuta pet dana nakon odluke beogradskog suda da mu vrati srbijansko državljanstvo. Odluka suda mu je dostavljena dva dana nakon postignute nagodbe.
“Elez otkriva ko je iz vrha države hteo da ubije Vučića!? Ključni svedok saradnik suočiće nas sa strašnom istinom”, objavio je slavodobitno Informer, tabloid blizak režimu Aleksandra Vučića.
Prema prijedlogu Sporazuma o priznanju krivnje, Elez se obavezao da će “svjedočiti o svemu što mu je poznato”. No, prema informacijama Istrage, Elez se, neformalno, obavezao da će svjedočiti protiv Belivuka i Dijane Hrkalović koji bi, prema pisanju srbijanskih medija, trebali biti neugodni svjedoci protiv članova porodice Aleksandra Vučića. Elezovom “promjenom” srtrane najveći dobitnik je, tako, postao predjednik Srbije. Darko Elez bi, prema informacijama Istrage, uskoro trebao zatražiti da kaznu zatvora izdržava u Srbiji gdje bi mogao dobiti i određene pogodnosti. Ključnu ulogu u “vrbovanju” Darka Eleza da pređe na stranu režima Aleksandra Vučića odigrali su visokorangirani službenici MUP-a Srbije Bogdan Pušić i Ninoslav Cmolić. Pušić je načelnik Uprave kriminalističke policije Srbije, dok srbijanski mediji Ninoslava Cmolića označavaju kao jednog od najzaslužnijih ljudi za razbijanje kriminalne grupe Veljka Belivuka.
Vučić odlukuje Cmolića
Srbijanski policajci Cmolić i Pušić 21. oktobra ove godine bili su u Sarajevu, gdje su se sreli sa državnim Dubravkom Čamparom, pustupajučim tužiocem u predmetu Darko Elez. Petnaest dana kasnije, rekosmo, sud u Beogradu je vratio državljanstvo Darku Elezu, nakon čega je tužilac Čampara s njim postigao sporazum o priznanju krivice.
Predmet pokušaja ubistva Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je pao u drugi plan. Tužilac Čampara se sada odlučio uhapsiti Božovićeve saradnike, među kojima je najbitniji policajac Mladen Milovanović koji je, prilikom saslušanja pred internom kontrolom MUP-a RS, kazao da je sve radio u koordinaciji sa direktorom policije RS – Sinišom Kostreševićem. Informacije o hapšenju svog inspektora javnosti je prvi saopćio Siniša Kostrešević. No, prema informacijama Istrage, kompletnu akciju Tužilaštvo BiH je koordiniralo sa Draganom Lukačem koji je namjeravao akciju provesti onog dana kada bi bila održana posebna sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se razmatrao prenos nadležnosti sa nivoa BiH. Bila bi to direktna poruka Miloradu Dodiku i njegovim policajcima koji su povezani sa Sinišom Kostreševićem u BiH i Ljubanom Ećimom u Srbiji. Zagor Siniša Rakita tek je kolateralna šteta.
Tog jutra, 29. maja 2020. godine, federalni premijer Fadil Novalić još iz SIPA-e nije bio prebačen u nadležnost Tužilaštva BiH. No, vijest o njegovom hapšenju odjeknula je u domaćim i regionalnim medijima. Mostarac Kristijan Marić znao je pravu istinu. Već tada je bio neformalni “svjedok-saradnik” Tužilaštva BIH, kojem će, kasnije, pod nerazjašnjenim okolnostima, i nelogičnim redoslijedom, na prijedlog tužioca Džermina Pašića, tadašnja glavna tužiteljica Gordana Tadić dati imunitet od krivičnog gonjenja.
“Jutro, Mačak”, napisao je Marić u poruci koju je oko 10 sati ujutro, putem vibera, tog 29. maja 2020. godine poslao svom prijatelju Nenadu.
U sljedećoj poruci poslao je link teksta sa portala bljesak.info u kojem je pisalo da je “SIPA uhitila Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića, te da je zadržan i premijer Novalić”
“Sve ih uhapsili. Sad će ove s vrha SDA. Ima da mi HDZ spomenik digne”, napisao je Marić prijatelju Nenadu koji će svoje čuđenje opisati sa “auu”.
“Izgubi telefon”, predložio je Nenad svjedoku Kristijanu Mariću.
“To mi je i plan”, odgovorit će Marić.
Kristijan Marić je utemeljitelj udruge “Mreža mladih” koja je okupljala “mlade poduzetnike”. Kada je proglašena pandemija koronavirusa, počeo je, uz visoku proviziju, posredovati u nabavkama medicinske opreme. Sarađivao je sa izvjesnim Bornom Cicero iz Hrvatske, sa Sanjom Lekić iz Crne Gore i sa Samirom Cerićem iz Londona. Uspostavio je kontakt i sa Fikretom Hodžićem, obećavajući mu isporuku respiratora. Nakon što je vlasnik “Srebrne maline” zaobišao Marića u posredovanju, on je sa svojim prijateljima počeo prijetiti Hodžiću. U međusobnoj prepisci svjedoci iz ovog predmeta su razmjenjivali fotografije pištolja.
“Neće da plati?”, napisao je na zajedničkoj grupi Banjamin Nuhanović, također svjedok tužioca Džermina Pašića.
Potom se javila osoba po imenu Marko Mađar.
“Šalji mu Kico, reci da sto sutra u 12 ispred plastenika u Srebrenici”, napisao je Mađar.
Kristijan Marić se nadovezuje u komunikaciji i kaže: “đe ste, p…, stig'o Al Kapone”.
Potom članovi grupe razmjenjuju fotografije pištolja kojim trebali “ubijediti” Fikreta Hodžića da im plati proviziju za respiratore iz Kine.
No, ove osobe, osim Marka Mađara, postale su svjedoci Tužilaštva BiH u istrazi protiv Fikreta Hodžića, Fadila Novalića i Fahrudina Solaka. Kristijan Marić je, pored svega, dobio imunitet od krivičnog gonjenja, iako je u njegovom računaru Tužilaštvo BiH pronašlo dokaze da je krivotvorio dokumente Vlade Federacije. Marić je postati ključni svjedok Tužilaštva BiH. Ali brojne nelogičnosti su u ovom slučaju.
Bio je 16. maj kada je Fikret Hodžić gostovao na Face TV. To je, očito, iznerviralo Kristijana Marića koji kaže da će vlasniku “Srebrne maline” “leći po kostima”.
“Dušu ću mu uzeti, samo polako”, piše Marić, dok njegov njegov prijatelj Benjamin Nuhanović kaže da je samo “dobro da ne odu u medije.
“Ti nećeš sigurno, ali ja ću vjerovatno kako ovi prekrše imunitet”, kaže Marić.
Nuhanoviću nije bilo jasno o kakvom imunitetu Marić govori. Traži dodatno objašnjenje i dobija ga.
“Potpisao sam izjavu sa zaštitom osobnih podataka i imunitet na slučaj respiratori”, objašnjava Marić.
U pitanju je, dakle, 16. maj 2020. godine. Ako se pogledaju dokazi Tužilaštva BiH, onda se može vidjeti da je Marić “imunitet od krivičnog gonjenja” dobio tek 12. juna 2020. godine. I to na osnovu zapisnika od 11.juna iste godine u kojem je traži imunitet. Rješenje o imunitetu je došlo pet mjeseci kasnije, odnosno u novembru 2020. godine.. Radi preglednosti, još ćemo jednom poredati datume.
Kristijan Marić 16. maja tvrdi da je “potpisao imunitet” sa Tužilaštvom BiH.
Tužilaštvo BIH, odnosno Džermin Pašić 11. juna saslušava Kristijana Marića i on formalno traži imunitet.
Tadašnja glavna državna tužiteljica Gordana Tadić dan kasnije, 12. juna daje izjavu o imunitetu.
Tužilac Džermin Pašić 13. juna saslušava Marića pod imunitetom.
Pet mjeseci kasnije, u novembru 2020. godine je doneseno rješenje o imunitetu.
Kristijan Marić je, tako, postao ključni svjedok Tužilaštva BiH. Sklon krivotvorenju istine i dokumenata.
“Počivaj u miru, Leso”, napisali su članovi navijačke skupine Delije Benkovac.
Leso je, zapravo, Dimitrije Saša Karan. Rođen je Bosni i Hercegovini, u gradu Foča, 1992. godine. Poginuo je u junu 2017. godine, boreći se sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada u Siriji.
Dimitrije Karan
Prije odlaska u Siriju, ovaj Fočak je ratovao u Ukrajini. Bio je pripadnik Srpskog husarskog puka.
“A mene zovu Bata. Ime mi je Radomir Počuča. Nadimak – Grizli”, kazao 2014. godine ovaj Srbijanac, inače bivši novinar TV Pink.
Ali nisu Srbijanci bili jedni dobrovoljci koji su u Ukrajini ratovali za proruske separatiste. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u petak je kazao da službe te države provjeravaju informacije o angažmanu bh. državljana na području Donbasa.
“Dobrovolec”, piše na krstu postavljenom na ukrštenim mačevima. Na donjem dijelu krsta napisano je Donbas. Tako je izgledao oreden koji je 19. januara 2017. godine uručen Slavenku Kuzmanoviću.
Inače, najmanje sedmorica bh. državljana bili su pripadnici proruskih paravojnih formacija koje su ratovale ili još uvijek ratuju na području Ukrajine.
U martu 2020. godine, u prvom slučaju suđenja zbog ratovanja u Ukrajini, Sud BiH optužbi je oslobodio Gavrila Stevića. Optuženi je oslobođen optužbe da se u Rostovu, područje Luganjska, kao dobrovoljac, zajedno s drugim osobama iz BiH i Srbije, pridružio i postao pripadnik paravojne formacije Odreda-jedinice „Jovan Šević“ koja je djelovala protiv legitimnih snaga Ukrajine. Stević je tokom sudskog procesa priznao da je boravio u Ukrajini, ali iz drugih razloga.
U Ukrajini je ratovao i Nemanja Ponjević. On je rođen u Donjem Vakufu. Posjeduje u srbijansko državljanstvo. Od svih bh. državljana on ima najduži staž na ukrajinskom ratištu.
Davor Savičić zvani Elvis je rođen u Doboju. Za proruske formacije ratovao je u Ukrajini i u Siriji.
Davor Savičić
Savičić je bio pripadnik navodne zaštitarske agencije Wagner. Poslije akcija u Donbasu, preselio je u Rusiju. Živi u Rusiji, gdjke se u gradu Krasnodar bavi ugostiteljstvom.
Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Obuku je prošao na jednoj od tzv. baze za obuku u Rostovskoj oblasti. U Ukrajini je boravio od marta 2015. godine.
Radoslav Milojević
Osim njih, u Ukrajini je boravio i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. Za Tužilaštvo BiH on je bio samo svjedok,
Najmanje 77 ruskih dobrovoljaca borilo se u jedinicama Vojske Republike Srpske tokom agresije na BiH, pokazuju dokumenti Haškog tribunala.
U Drinskom korpusu bila su angažovana 64 ruska dobrovoljca, a većina njih je na ratištu bila ‘92 i ‘93. godine. U jedinicama Vojske RS u Višegradu borilo se ukupno trinaest boraca.
Igor Girkin i Boban Inđić u Višegradu
“Moskva”, piše u rubrici “adresa boravka Rusiji”, za vojnika pod rednim brojem 8. Igor Vsevolodovič Girkin najpoznatiji je ruski dobrovoljac koji se borio u Bosni i Hercegovini. Bio je pripadnik ruskih obavještajnih službi GRU (vojne) i FSB (civilne). U njegovoj biografiji dostupnoj na Internetu piše da se borio u Pridnjestrovlju, regiji na sjeveru Moldavije koju su ruski separatisti, uz pomoć Moskve, otcijepili i napravili navodnu republiku koju ne priznaje niko.
Tokom boravka u BiH, Igor Vsevolodovič Girkin fotografisao se u Višegradu, zajedno sa Bobanom Inđićem, pripadnikom Vojske RS kojem se sada sudi zbog optužbi da je počinio ratne zločine nad bošnjačkim civilima.
Igor Girkin je poznat i po nadimku Strelkov. Bio je jedan od najaktivnijih ruskih obavještajaca u Ukrajini, kada su 2014. godine proruske paravojne formacije proglasile paradržavne tvorevine Donjecka narodna republika i Luhanjska narodna republika. No, vratimo se ratu u BiH.
Nakon što je ovaj oficir ruske obavještajne službe došao u BiH, poslao je desničarskim medijima u Rusiji svoju ispovijest.
“Tako smo 1. novembra 1992. godine stigli u grad Višegrad koji je zauzela 2. Podrinska laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske. Već tamo bila su dva Rusa koja su stigla dva dana ranije: Timofey B. (bivši kapetan III ranga Ratne mornarice SSSR-a) i Valery B. (kasnije nadimak “Etiketirani”). Od tog trenutka počeo je njegov postojanje 2. Ruskog dobrovoljačkog odreda”, napisao je Igor Girkin.
Valeri B. o kojem piše Girkin je Valerij Jevgenij Bikov. Rođen je u Sankt Petersburgu. Prema dokumentima Haškog tribunala, on je u BiH doputovao 29. oktobra 1992. godine gdje je ostao do 1. februara 1993. godine. Nakon toga se vratio rodni grad.
Igor Girkin na spisku ruskih dobrovoljaca
Timofej B. je Timofej Bajrašev. Prema haškim dokumentima, u BiH je boravio od 29. oktobra do 12. decembra 1992. godine.
U prve borbe ruski dobrovoljci su krenuli sredinom novembra.
“Sa “srpskom metodom” napada prvi put smo se upoznali 14. novembra. Grupa od dvadeset boraca (uključujući tri Rusa) približila se selu Zakrsnica (Višegrad). Pronađeno šest muslimana. Sa udaljenosti od oko tri stotine metara iz sela preko puta otvorili smo vatru iz tri mitraljeza. Dvojica “muslimana” su ubijena. Jjednog od njih je upucao Aco snajperista. Neprijateljski borci su brzo odgovorili iz kuće automatskom vatrom. Nisu prekinuli vatru ni nakon što su kuću pogodile četiri granate. Srbi nisu imali gubitaka. Ali umesto da siđu niz planinu i zauzmu selo, Srbi su se, vrlo zadovoljni vratili”, opisao je Igor Girkin svoju prvu bitku u BiH.
ispovijest Igora Girkina
U napadu na selo Zakrsnica, piše Igor Girkin, učestvovao je Andrej Nimenko. No, njegovog imena nema na spisku ruskih doborovoljaca koji su ratovali na strani Vojske RS.
Krajem novembra 1992. godine, Ruski dobrovoljački odred je, prema Igoru Girkinu, popunjen sa još šest dobrovoljaca.
“Dio njih – Andrey Martynov, Mikhail P. i Valery G. prošli su put Transnistrije”, navodi Girkin.
Transistrija je, rekosmo, područje na sjeveru Moldavije, u pograničnom dijelu sa Ukrajinom, gdje su separatisti, uz pomoć Moskve, otcijepili dio teritorije i proglasili nikad priznatu republiku Ptrinjestrovlje.
Girkin piše da je nevjerovatna činjenica za ruske dobrovoljce to što “mogu gledati TV i stalno telefonirati s Moskvom, iako se nalaze svega nekoliko stotina metara od prvih borbenih linija”. U svojoj ispovijesti Igor Girin pominje “interventnu četu” i izjesnog Bobana.
“Ta Bobanova “Interventna četa” bori kako bi opljačkala zarobljene stanove i nevoljko se izlaže mecima”, napisao je Girkin.
Boban kojeg pominje je Boban Inđić. On je bio komandir Interventne čete u Višegradskoj brigadi Vojske Republike Srpske i njemu se, kako smo već naveli, danas sudi za ratne zločine u Višegradu.
Rusi su, piše u svojoj ispovijesti Igor Girkin, čuli za “zvjerstva koja su počinili Srbi”.
“Ipak prevagnulo je uverenje: moramo zaštititi obične Srbe, koji, za razliku od Bobanovih vojnika nemaju kuda pobjeci i koji nisu ni bili uključeni u zločine”, naveo je Girkin.
Pripadnici Ruskog dobrovoljačkog odreda 13. su decembra 1992. godine otišli u Beograd, a onda su prebačeni u kuću u Novoj Pazovi i, prema navodima Igora Girkina, bili su u klubu jedne monarhističke partije (SPO). Nakon pet dana vratili su se u Višegrad. Jedini se tada pridružio i Aleksander R., još jedan borac iz Pridnjestrovlja. Ruski odred je od Vojske RS dobio oklopno vozilo, a učestvovali su u čišćenju sela oko Višegrada.
“Po povratku iz akcije upoznali smo nova momka koja su stigla tokom našeg odustva. Dmitrij Čekalin, spasilac, borio se u Pridnjestrovlju. Očajnički hrabar, sklon nepromišljenom riziku”, piše Girkin.
Dmitrij Čekalin je poginuo 10. marta 1993. godine kod Tuzle. Prema ispovijesti Igora Girkina, pripadnici Ruskog dobrovoljačkog odreda su u decembru 1992. godine obaviješteni da je izvjesni Ilija I. u Moskvi skupio 50 pripadnika Kozaka. Trojica su došla ubrzo. Kozaci su, tvrdi Girkin, bili u povlaštenom položaju.
“Kada smo stigli u Bosnu, uopšte nismo očekivali da ćemo primati plaće. Ipak, primali smo 100-150 njemačkih maraka mjesečno. Kozaci su unaprijed dogovorili 350 maraka”, piše Girkin.
Svake godine, 12. aprila, u Višegradu se obilježava Dan ruskih dobrovoljaca. Na spomen ploči kod Višegrada ispisana su imena 37 poginulih ruskih dobrovoljaca.
Spomenik rusk dobrovoljcima u Višegradu
Jedan od njihovih vođa, Igor Girkin je preselio u Ukrajinu, gdje je na istoku te države učestvovao u formiranju paradržave Donjecka narodna republika. Girkin je optužen za rušenje malezijskig putničkog aviona iznad Ukrajine zbog čega je nizozemsko pravosuđe protiv njega pokrenulo krivični postupak koji je okončan 22. decembra prošle godine.
“Zahtijevamo da (Igor) Girkin, (Sergej) Dubinskij, (Oleg) Pulatov i (Leonid) Harčenko budu osuđeni, svaki pojedinačno za zajedničko rušenje aviona koje je prouzrokovao smrt 298 ljudi, na doživotni zatvor”, rekla je nizozemska tužiteljica Manon Ridderbeks.
Presuda se očekuje do sredine ove godine. No, Girkin je nedostupan pravosuđu Nizozemske.
Željko Radovanović zvani Krečo, jedan od najbližih saradnika Ljubana Ećima, uhapšen je jutros u Bijeljini, saznaje Istraga.ba. Krečo je jedan od preko 20 kriminalaca uhapšenih u srijedu ujutro po naredbi Tužilaštva BiH. Svi navedeni su osumnjičeni za organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelima trgovina opojnim drogama i pranje novca. Među osumnjičenima je i jedan sudija koji je bio povezan sa ovom kriminalnom grupom. Akciju provode pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA. Pretresi traju u Bijljini, Brčkom, Zvorniku, Palama, Istočnom Sarajevu, Banja Luci i Sarajevu. Većina informacija prikupljena je na osnovu podataka iz aplikacija Sky i Enom.
Veljko Radovanović Krečo
Kako smo ranije objavljivali, Željko Radovanović Krečo povezan je sa kriminalcima iz Gradiške koje je predvodi Milivoje Lovrenović. Obojica su još 2007. godine hapšeni u Srbiji, zbog trgovine drogom. Grupa je bila u direktnoj vezi sa Ljubanom Ećimom, kumom Željka Ražnatovića Arkana, za kojim je, zbog optužbi za ratne zločine u BiH raspisana crvena interpolova potjernica. Ova grupa je povezana sa Zemunskim klanom i Lukom Bojovićem.
“Okrivljeni Radovanović Željko i Njegovan Predrag, u Beogradu, u više navrata neovlašćeno stavili u promet opojnu droge heroin i kokain, tako što je po zahtjevu okrivljenog Radovanović Željka, okrivljeni Njegovan Predrag u stanu u Ulici Stojana Protića broj 39, stan broj 1, koji stan je iznajmilo lice Lovrenović Milivoje, a koji stan je za skrivanje opojne droge namijenjene prodaji koristio okrivljeni Njegovan Predrag”, piše u optužnici podignutoj 14. maja 2008. godine.
Milivoje Lovrenović u optužnici u Beogradu
Nadalje, u optužnici se pominje i stan u Ulici Franca Rozmana na broju 18 u Beogradu, koji je kupio Mladen Grbić iz Gradiške, a koji je korišten za skrivanje droge. Ključeve od tog stana imao je Predrag Njegovan koji je živio u kući koju je koristio – Ljuban Ećim. Beogradski tužioci su napisali da je Milivoje Lovrenović Predraga Njegovana predstavljao kao svog rođaka. Inače, Njegovan je rođen u Novoj Gradišci u Hrvatskoj, gdje je rođen i Milivoje Lovrenović koji je u međuvremenu preselio na desnu obalu Save, u Gradišku, na teritoriji BiH.
Godinama je Ljuban Ećim je slovio za jednog od najmoćnijih ljudi banjalučkog i beogradskog podzemlja, jer je bio jedan od saradnika Željka Ražnatovića Arkana i njegove supruge – Cece. Prilikom policijske akcije u decembru 2007. godine, kod Ećima je pronađen i pištolj sa posvetom koji je dobio od Arkana.
pištolj koji je Ećimu poklonio Arkan
“Ljubanu. Od komandanta Arkana”, pisalo je na pištolju koji pokazan medijima u MUP-u Srbije, neposredno nakon akcije. Osim pištolja, u stanu Ljubana Ećima su pronađeni i lažni dokumenti koje je koristio prilikom dolaska u BiH, gdje je bio osumnjičen, a danas i zvanično optužen za ratne zločine u Kotor Varoši.
Nakon što je u januaru 2000. godine ubijen Željko Ražnatović Arkan, Ljuban Ećim je nastavio održavati prijateljske veze sa njegovom suprugom Svetlanom Ražnatović.
Ceca i Ljuban Ećim
Sarađujući sa Ražnatovićima, Ećim se povezao i sa njihovim nasljedinicima u srbijanskom podzemlju, pa je tako postao jedan od ljudi Zemunskog klana, a kasnije i Luke Bojovića. Prema pisanju srbijanskih medija, nedavno ubijeni Strahinja Stojanović također je bio je povezan sa Lukom Bojovićem, a dovođen je i u vezu sa ubistvom Dragoslava Miše Ognjanovića, beogradskog advokata koji je zastupao upravo – Luku Bojovića. Međutim, Stojanović nikad nije zvanično optužen zbog ubistva advokata počinjenog u julu 2018. godine. Strahinja Stojanović je, podsjećamo, ubijen 13. septembra ove godine, kada je ispod njegovog automobila postavljena eksplozivna naprava. Za to ubistvo zvanično je osumnjičen Milivoje Lovrenović, kojeg je, već smo naveli, 2008. godine beogradsko pravosuđe povezalo sa Ljubanom Ećimom.
Prema policijskim izvorima, Ećim je, upravo, preko svog saradnika Radovanovića bio u vezi sa čelnicima i Uprave za indirektno porezivanje BiH koji su mu omogućavali transport droge i ostale robe koja se pojavljivala na crnom tržištu u BiH. O Ećimovim, odnosno Radovanovićevim vezama sa Dodikovim ljudima u UIO svjedoči i dokumentacija pronađena prilikom pretresa u okviru akcije„Pandora“.
Tada je, naime, u kući direktora Sektora za carine UIO Zdravka Cvjetinovića pronađen njegov ugovor o jemstvu potpisan sa Zlatom Radovanović, suprugom Ećimovog saradnika Željka Radovanovića, koja je također procesuirana zbog organizovanog kriminala. Zlata Radovanović je 26. januara 2012. godine podigla 120 hiljada marka kredita u Sparkasse banci, a žirant joj je bio tadašnji direktor sektora za Carine u Upravi za indirektno oporezivanje – Zdravko Cvjetinović, koji je na tu poziciju imenovan na prijedog SNSD-a.
Cvjetinovićev “žirant” Željko Radovanović Krečo nekoliko je puta bio hapšen zbog poslova sa drogom. U okviru policijske akcije Titan, koju je u septembru 2012. godine proveo MUP Republike Srpske, Radovanović je uhapšen zbog sumnje da je iz zatvora u Foči organizirao transport i prodaju kokaina na području Evropske unije. Krečo je, prema informacijama Istrage, zaključio da ga je “ocinkao” Saša Vidović, Bijeljinac koji je dovođen u vezu sa likvidacijama koje je naručivao škaljarski klan.
Saša Vidović
Saša Vidović je osuđen zbog ubistva Miroslava Lazarevića i kaznu je izdržavao u Foči. Željko Radovanović je svakodnevno angažirao ljude da ga premlaćuju zbog “izdaje”. Zbog svakodnevnog pritiska, Vidović se u oktobru 2020. godine objesio u fočanskom zatvoru. Njegova supruga Nataša se, nakon toga, udala za Zlatana Ćuka, još jednog Bijeljinca koji je bio član podzemlja i koji je više puta hapšen. I Zlatan Ćuk je bio povezan sa pripadnikom škaljarskog klana Milošem Božovićem (kojeg je štitio Mladen Milovanović, policijski inspektor blizak Siniši Kostreševiću). Prema dokumentu Tužilaštva BiH iz marta ove godine, Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je 2018. godine namjeravao ubiti Darko Elez.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
