Istrage

Mostarski veterani i Centar za mir pronašli i otkupili nikad objavljeni snimak rušenja Starog mosta koji su čuvali prijetalji ratnog zločinca Slobodana Praljka: “Bježi, Balijo. Hrvatska vojska želi uspjeh HVO-u”

“Pripravni smo. Nema frke. Uspjeh HV želi HVO-u”, govori muškarac u pozadini dok snimatelj fokusira kameru na mostarski Stari most. Bio je to 9. novembar 1993. godine.

HV je skraćenica za Hrvatsku vojsku koja je bila pod direktnom komandom Zagreba. HVO je Hrvatsko vijeće odbrane koje je, formalno, bilo pod komandom paradržave hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Ovaj snimak je godinama čuvan u privatnim arhivama pripadnika HV(O). Do njega nisu uspjeli doći ni haški istražitelji u okviru istrage usmjerene protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića i Berislava Pušića koji su pravosnažno osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Nakon godina traganja, Historija TV u saradnji sa mostarskim veterenamima i Centrom za mir u Mostaru uspjela je doći do snimka koji je još jedan dokaz da su i regularne postrojbe Hrvatske vojske (HV-a) zajedno sa pripadnicima HVO-a srušile Stari most u Mostaru.

Veterani Armije RBiH su snimak kupili od pripadnika Hrvatske vojske. Pregovori o otkupu snimka su trajali skoro četiri godine. Snimak jasno pokazuje da je Stari most sistematski i namjerno gađan dva dana, uz navođenje i monitoring pripadnika Hrvatske vojske.

Rušenje Starog mosta je snimano sa položaja HVO-a i HV-a na brdu Hum iznad Mostara. Snimak je bio u posjedu bliskih prijatelja Slobodana Praljka. Video traje 28 minuta i zabilježeno je 59 ispaljenih  projektila sa položaja HVO-a i HV-a.

“Ovaj film je sasvim slučajno otkriven i samo potvrđuje sve ono sto je presudio Haški tribunal dijelu presude šestorci,a koji se odnosi na rušenje Starog. Ponosan sam danas na činjenicu, da od prvog dana ovog stravičnog rušenja nikada nismo optuživali hrvatski narod nego monstrume koji su ovo naredili i izvršili.  Ponosan sam što smo Stari most odlučili graditi zajedno sa svjetskom bankom i UNESCO-om još 1997. i što je pored brojih zemalja koji su učetvovali u izgradnji, hrvatska Vlada na čelu sa premijerom Račanom došla u Mostar i podržala ovaj projekat, Stari most – spomenik mira. Ove snimke neka dobro gledaju oni koji olako spominju rat i sukobe, neka im bude opomena kroz sta su prošli građani našeg grada i Bosne i Hercegovine. I neka znaju, rekao sam to i 9. novembra 1993., nema tih granata koje su mogle ubiti našu zajedničku ljubav prema ovom gradu i svemu onome što je kroz vijekove bio”, izjavio je bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević koji je jedan od najaslužnijih ljudi za otkrivanje ovog snimka.

“Tooo. Evo gaaa. Bježi, Balija”, sa oduševljenjem uzvikuje muškarac dok projektil ispaljen sa položaja HV(O)-a pogađa Stari most.

Snimatelj kasnije bilježi i druge pogotke u Most, dok vojnici koji se ne vide na ovom dijelu snimka slave svaki pogodak.

“Aaaaa. Tooo. Gotovo, još malo”, čuje se muškarac sa očitim hrvatskim naglaskom dok kamera bilježi kako dijelovi Starog mosta padaju u Neretvu.

Tok 9. novembra, u 10 sati i 16 minuta, Stari most je srušen. Haško tužilaštvo je zbog rušenja optužilo geberala HVO-a Slobodana Praljka

Međutim, sudije Haškog tribunala donijelo je zaključak da je Stari most bio vojni cilj u vrijeme napada, a njegovo razaranje ostvarivalo vojni dobitak. Cilj HVO-a nije bio da terorišu civile kada je uništen Stari most, zaključilo je Vijeće.

Sudsko vijeće je zaključio da je HVO uništio Stari most da bi podrio moral muslimanskog stanovništva. Govoreći o Starom mostu u Mostaru, sudija Carmel Agius je rekao da je vršeno granatiranje, ali da se radilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid “snabdijevanja Armije BiH”.

Razaranje Starog mosta imalo je psihološki efekat na civile Mostara, zbog čega je u prvostepenoj presudi zaključeno da je to bilo “nesrazmjerno korištenje sile”, ali je general Praljak koji se otrovao tokom objave presude, oslobođen optužbe za rušenje Starog mosta.

Mediji bliski vlastima u Zagrebu i HDZ-u godinama su pisali da “nije jasno ko je srušio Most”. U trenutku rušenja most je bio star 427 godina, a djelo osmanlijskog arhitekte Mimara Hajrudina.

Stari most je obnovljen 2004. godine. Obnova je trajala devet godina.

Visoki predstavnik dostavio izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a: Schmidt kritikovao reisa Kavazovića zbog izjave o odbrani BiH, o Čoviću ni riječi, kritke Dodiku i pohvale novom Vijeću ministara i Borjani Krišto!

Visoki predstavnik Christian Schmidt u svom posljednjem izvještaju upućenom Vijeću sigurnosti UN-a kritikovao je izjavu reisu-l-uleme Huseina Kavazovića koja se odnosila na odbranu Bosne i Hercegovine. Schmidt je Kavazovićeve izjave nazvao “retorikom podjela”, stavivši ih u isti kontekst za izjavama mitropolita Hrizostoma koje su se odnosile na Bošnjake i “muslimane”.

“Retorika koja izaziva podjele i ponekad agresivna retorika nekih vjerskih vođa također je povećala napetosti. Na primjer, 1. marta 2023. mitropolit srpsko-pravoslavne Hrizostom (Rajko Jević) nazvao je Bošnjake ‘muslimanima’, a kasnije muslimane ‘muhamedancima’. Još jedan primjer takve retorike je izjava reis-ul-uleme islamskog zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović “Na sve moguće načine moramo pokazati da smo spremni braniti institucije države Bosne i Hercegovine. Kada oni padnu, kao što su pali 1992. godine, mi moramo biti spremni ovu zemlju zaštititi i oružjem i, ako mogu tako reći, nitko ne treba imati dileme trebamo li to učiniti ili ne…”, napisao je Christian Schmidt u svo posljednjem izvještaju upućenom Vijeću sigurnosti UN-a. 

Kompletan izvještaj Christiana Schmidta dostupan je na ovom linku, a u nastavku ćemo, ukratko, citirati ključne pasuse.

Ukratko, visoki predstavnik Christian Schmid u novi izvještaj nije “stigao” ubaciti svoje posljednje odluke koje su se odnosile na nametanje Vlade Federacije. Tako u izvještaju koji bi pred Vijećem sigurnosti trebao biti razmatran 10. maja nema dijelova koji se odnose na jednodnevnu suspenziju Ustava Federacije BiH. Postoje, međutim, brojne pohvale na račun nove vladajuće koialicije, te brojne kritike upućene prema Miloradu Dodiku. U izvještaju se uopće ne pominje lider HDZ-a Dragan Čović, dok su kadrovi HDZ-a, uglavnom, pominjani u pozitivnom kontekstu.

O Miloradu Dodiku i odcjepljenju RS

“Secesionistička retorika i djelovanje vlasti RS-a, odnosno gospodina Milorada Dodika, intenzivirano je u izvještajnom razdoblju. To truje političku klimu u entitetu i cijeloj državi. Vlasti RS-a kategorički odbacuju autoritet Ustavnog suda BiH, OHR-a i konfrontiraju se prema zapadnim partnerima. Dana 24. travnja, vladajuće stranke u RS-u potpisale su zajedničku izjavu s konkretnim koracima prema odcjepljenju. Ovo je opasan razvoj događaja” konstatirao je Schmidt, navodeći da Međunarodna zajednica mora zadržati alate kako bi odgovorila na sve ovo.

Visoki predstavnik, dalje, navodi da je u RS-u primijetio “jasnu tendenciju ka autoritarizmu”.

“Bosna i Hercegovina riskira da postane zemlja podijeljena između autoritarnosti u jednom entitetu i demokracije u drugom entitetu”, navedeno je u izvještaju.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, piše dalje Schmidt, i dalje dovodi u pitanje temeljne odredbe Općeg okvirnog sporazuma za mir i vodi secesionističku politiku. U svom pismu premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću od 6. ožujka 2023. predsjednik Dodik promiče pogrešno i pogrešno tumačenje Općeg okvirnog sporazuma za mir i ustavnog okvira Bosne i Hercegovine. U ovom pismu gospodin Dodik tvrdi da Opći okvirni sporazum za mir ni na koji način nije utvrdio unutarnji kontinuitet “Republike Bosne i Hercegovine”.

“Potičem Vijeće sigurnosti da ove prijetnje shvati ozbiljno. Retorika gospodina Dodika dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, predstavljajući prijetnju miru i stabilnosti u zemlji i potencijalno široj regiji. Gospodin Dodik također je pokazao razumijevanje za ulogu Rusije u ratu u Ukrajini”, napisao je Schmidt.

O izbornoj reformi

“U Bosni i Hercegovini je još uvijek potrebna cjelovita ustavna reforma, kao i izborna reforma. Odluke Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Sejdić-Finci moraju se u potpunosti provesti. Izvješća o izbornoj prijevari u listopadu 2022. ponovno su potvrdila potrebu za daljnjim izbornim reformama kako bi se osigurao integritet i transparentnost izbora, uključujući putem elektroničkih sredstava. Imperativ je vratiti vjeru građanima u slobodne i poštene izbore. Stoga ohrabrujem političke stranke u Bosni i Hercegovini da se pozabave pitanjem izbornih reformi”, napisao je Schmidt.

Pohvale “ubrzanim procesima”

“Nakon oktobarski izbora uslijedilo je ubrzano formiranje novih vlasti na različitim razinama. Na državnom nivou, Predsjedništvo je inaugurirano na vrijeme, a Vijeće ministara je formirano neviđenom brzinom. Rokovi i procedure koje sam donio svojom odlukom 2. oktobra 2022. (tzv. paket funkcionalnosti) u velikoj su mjeri poštovani i provedeni. Predsjednici, potpredsjednici Federacije i Republike Srpske biraju se i obnašaju dužnost. Oba doma državnog parlamenta, parlamenta Federacije i parlamenta Republike Srpske također rade. Ustavni sud Federacije sada je ponovno u potpunosti funkcionalan. Sve kantonalne skupštine pokrenule su njihovo formiranje tijekom studenoga 2022. godine, nakon potvrđivanja izbornih rezultata, a sve osim jedne, Hercegovačko-neretvanske, okončale su proces. Sedam od deset kantonalnih vlada je uspostavljeno. Država, Federacija (i svi kantoni) i Republika Srpska usvojili su budžete u skladu sa zakonskim rokovima”, pohvaliio je visoki predstavnik aktualnu vladajuću koaliciju i sebe.

Potom je podsjetimo na prepreke iz prethodnog perioda.

“Nakon Općih izbora 2018. godine politički lideri nisu uspjeli dogovoriti novu vladu u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Vlada Federacije 2014.-2018. ostaje u tehničkom mandatu.
Ova pat pozicija se, nažalost, nastavlja i nakon izbora u oktobru 2022. godine. Iako je paket funkcionalnosti omogućio izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, još nisu dogovorili premijera i Vladu. (pisano prije formiranja Vlade o.a.).  Njihovo neslaganje odražava političku kulturu u kojoj neke stranke izbjegavaju postizanje konsenzusa i demokratsku zrelost za prihvaćanje oporbene uloge. Zastoj u Federaciji predstavlja korak nazad u napretku Bosne i Hercegovine prema provedbi ključnih reformi za integraciju u EU”, izvijestio je Schmidt Vijeće sigurnosti UN-a.

O državnoj imovini …

Namjeravam intenzivirati angažman na državnoj imovini u 2023. godini i pokrenuti stručne konzultacije za pripremu potrebnih zakona za rješavanje pitanja državne imovine. Čak je i mogućnost takve inicijative naišla na oštre reakcije političkih stranaka u Republici Srpskoj, posebice Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njegovih koalicijskih partnera. U njihovim izjavama stoji da je “pitanje imovine riješeno Dejtonskim mirovnim sporazumom” i da je “imovina Republike Srpske nedodirljiva”. Jedna je izjava glasila: “Nemojte nas forsirati – ako budete inzistirali da nam uzmete imovinu, mi ćemo je iznijeti izvan Bosne i Hercegovine…” Dodik je 16. marta 2023. na konferenciji za novinare izjavio: “Neće dobiti imovinu. Kad bi visoki predstavnik napravio neki zakon o imovini na razini Bosne i Hercegovine, odmah bi zapečatio odluku o otcjepljenju Republike Srpske. Istog trenutka bi se održala sjednica Narodne skupštine Republike Srpske i ja bih predložio odluku o napuštanju Bosne i Hercegovine””, napisao je Schmidt u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a.

O Zakon o VSTV-u, sudovima …

“U izvještajnom razdoblju finaliziran je Nacrt zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, još jedan važan zakon koji je dio ključnih prioriteta EU, nakon što je Venecijanska komisija Vijeća Europe 14. marta dala svoje mišljenje o Nacrtu. Nacrtom je predviđeno uspostavljanje novog zasebnog višeg suda na državnoj razini koji bi se bavio pravnim lijekovima protiv odluka Suda BiH. Nacrt također precizira da se državna nadležnost u kaznenim stvarima, osim Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, proteže i na suđenje za kaznena djela propisana kaznenim zakonima entiteta i Brčko Distrikta kada su ta kaznena djela međuentitetskog karaktera ili na drugi način izazivaju posljedice za cijelu državu. Ta je krivična nadležnost ključna za državu u obrani svojih ustavnih vrijednosti. Osim toga, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je intenziviralo rad na zakonskoj regulativi kako bi se osigurale sve pretpostavke za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom. Počeli su pripremati ažurirani zakon o kaznenom postupku kako bi uključili propise EU-a”, navedeno je u izvještaju.

Negiranje genocida 

“Iako je kriminaliziranje negiranja genocida imalo opći preventivni učinak, negiranje i veličanje ratnih zločinaca i dalje se događa, posebice u političkoj areni. To nanosi dodatnu bol i uvredu žrtvama i društvu i sabotira napore za pomirenje. Više desetina slučajeva negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca prijavljeno je Tužiteljstvu BiH. Ipak, prijave se odbacuju, a tužitelji još nisu podigli optužnice.  S pozitivne strane, pravila krivičnog postupka u Bosni i Hercegovini predviđaju mogućnost ponovnog pokretanja kaznenog progona čak i ako tužitelji odbace potencijalne kaznene predmete. (?) Odluke o neprovođenju istrage nisu javne odluke; stoga javnost za njih saznaje samo putem konkretnog zahtjeva. Glavni tužitelj Bosne i Hercegovine zatražio je od domaćih centara za pravosudnu obuku i međunarodne zajednice da obuče pojedine tužitelje kako bi bolje razumjeli zločine iz mržnje i dokaze potrebne za njihovo procesuiranje. Obuka za tužitelje i suce bila bi učinkovit način da se osigura da se određena kriminalna ponašanja procesuiraju i izvedu pred sud. Edukacija o govoru mržnje i zločinima iz mržnje u Bosni i Hercegovini odavno se čeka, a situacija se nije popravila. Ova krivičnaa djela predstavljaju izazov za društvenu koheziju i moraju dobiti brzu i odgovarajuću sudsku pozornost”, piše u izvještaju Christiana Schmidta.

O diskriminaciji

“Romska zajednica je često meta zločina iz mržnje i govora mržnje, uključujući verbalne ili fizičke napade, pogrdan jezik i negativne stereotipe. Nacionalne manjine suočavaju se s izazovima u dobivanju priznanja i značajnim preprekama u postizanju emancipacije i inkluzije, posebice u obrazovanju i zastupljenosti. Druge skupine koje se suočavaju s diskriminacijom u Bosni i Hercegovini su migranti i tražitelji azila. Dok se broj tražitelja azila i migranata smanjio posljednjih godina, još uvijek nedostaje odgovarajuća zaštita i osjetljivi smještaj za osobe s posebnim potrebama, poput medicinske ili psihološke skrbi. Migranti izvan formalnih prihvatnih centara suočavaju se s povećanim rizikom nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja. Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta ozbiljan je problem koji utječe na zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje i zdravstvenu skrb, a može se manifestirati u govoru mržnje i nasilju. Kazneno gonjenje zločina iz mržnje i govora mržnje i dalje je nedovoljno jer prijavljeni napadi temeljeni na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu žrtve nisu temeljito istraženi. Napadi na LGBTQI osobe i simpatizere su sve češći, posebno u Republici Srpskoj, gdje pojedini političari govore o obrani “patrijarhalnih” i “tradicijskih vrijednosti” i suzdržavaju se od osude tih napada. Nedostatak zaštite LGBTQI osoba i dalje je zabrinjavajući”, izvijestio je Schmidt Vijeće sigurnosti UN-a

Brojne pohvale i jedna kritika novom Vijeću ministara

“Vijeće ministara BiH usvojilo je Zakon o budžetu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza za 2023. godinu i Dokument okvirnog proračuna za razdoblje 2023.-2025., prethodno usklađen s Globalnim fiskalnim okvirom. Također je usvojio izmjene i dopune Zakona o Oružanim snagama BiH, Zakona o graničnoj kontroli i Zakona o slobodnom pristupu informacijama na razini institucija BiH. U martu 2023. godine usvojen je Program ekonomskih reformi za 2023.-2025., prema smjernicama Europske komisije. Usredotočen je na 25 reformskih mjera ugrađenih u strukturne reforme za jačanje konkurentnosti i uklanjanje prepreka rastu. Nadalje, Vijeće ministara BiH usvojilo je svoj Program rada za 2023. godinu. Reforme vezane uz EU integracije ostaju među glavnim prioritetima, kao i aktivnosti i mjere usmjerene na rješavanje potreba lokalnog gospodarstva, javnog zdravstva i kvalitete života građana općenito, regionalna suradnja, vladavina prava i ljudska prava. Vijeće ministara BiH je u izvještajnom razdoblju donijelo više tehničkih odluka, izvješća, analiza, podzakonskih akata, strategija, odluka o ratifikaciji međunarodnih ugovora, te akata kojima se uređuje rad Vijeća ministara BiH. Usvojeni dokumenti uključuju Odluku o dodjeli sredstava za pomoć Turskoj nakon potresa, strategiju za borbu protiv organiziranog kriminala za 2023.-2026., strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama i nizak rast emisija 2020.-2030., izmjene podzakonskog akta o provedbi Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, Strategije migracija 2021.-2025., Strategije pravne zaštite nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, Programa reformi suradnje s NATO-om 2021.-2022., te Strategije prevencije i borbe protiv protiv terorizma 2021-2026. Vijeće ministara BiH dodatno je imenovalo razne državne institucije (uključujući Državnu graničnu policiju, Ured za strance, Memorijalni centar Srebrenica-Potočari i dr.) zbog isteka mandata. Uprava za neizravno oporezivanje (UIO) dobila je zadatak da pokrene dugotrajnu proceduru imenovanja ravnatelja UIO, kojem je mandat istekao u lipnju 2020. godine.
122. Novo Vijeće ministara BiH nastavilo je praksu nepredlaganja zakona osim ako se ne osigura puni politički konsenzus koji bi omogućio brzo usvajanje zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH. Stoga je zakonodavni učinak nove vlade još uvijek skroman.

Imenovati sudije Ustavnog suda BiH

“Zastupnički dom Parlamenta FBiH i Narodna skupština Republike Srpske još nisu izvršili svoju obvezu da imenuju zamjenu za suca Matu Tadića, koji je umirovljen prošlog kolovoza, te Miodraga Simovića, koji je umirovljen u studenom ove godine. U vrijeme pisanja ovog teksta Radna skupina Zastupničkog doma Federacije BiH za provođenje procesa imenovanja završila je svoj rad. Ipak, nema dogovora među članovima saborskog Povjerenstva za izbor i imenovanje kandidata koji će biti predloženi Zastupničkom domu na konačno glasovanje. Zastupnički dom FBiH i Narodna skupština Republike Srpske moraju u potpunosti ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz Aneksa 4. Općeg okvirnog sporazuma i osigurati imenovanje sudaca na sva upražnjena mjesta predviđena za domaće suce u Ustavnom sudu”, piše u Izvještaju.

Odbrana Bradare

“Dva udruženja koje predstavljaju žrtve i svjedoke genocida i ratnih zločina uputile su 12. marta pismo OHR-u u kojem zahtijevaju smjenu predsjednice Federacije Lidije Bradare i zabranu joj daljnjeg obnašanja javne dužnosti. Zahtjev se odnosio na televizijski intervju od 10. marta u kojem je predsjednica Bradara ponovila da se ne odriče svojih prijatelja, među kojima je i ratni zločinac Dario Kordić. Zaključila je da je Kordić nakon odsluženja kazne “očito prestao biti osuđenik za ratne zločine”. njegova rečenica. Predstavnički dom je 15. ožujka odbio zahtjev političke stranke Demokratska fronta (DF) za razmatranje smjene gđe. Bradare s mjesta predsjednice Federacije. DF je smatrao da je gospođa Bradara izravno prekršila zakletvu kojom se obvezala na poštivanje Ustava Federacije i vladavine prava te možda uvrijedila brojne žrtve”, naveo je Christian Schmidt.

Slučaj Dobrovoljačka kroz dokumente: Od naredbe o obustavi istrage do optužnice protiv policijskog i vojnog rukovodstva Armije RBiH

Danas se obilježava 31. godišnjica od bitke u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Prilikom dogovrenog povlačenja pripadnika JNA iz kasarne na Bistriku došlo je do vatrenog okršaja između branilaca Sarajeva i pripadnika Jugoslavenske narodne armije.

U toj bici, koju je Haški tribunal označio legitimnom vojnom operacijom, stradalo je sedam pripadnika JNA.

Izlazak kolone pripadnika JNA iz Sarajeva prethodno je dogovoren u zamjenu za puštanje na slobodu dan ranije otetog i zarobljenog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu. Izetbegović je u javljanju telefonom u televizijski program kazao da on ne može doći u Sarajevu jer mu ne daju.

Konvoj vozila JNA, pod pratnjom jedinica UNPROFOR-a, krenuo je iz komande Druge vojne oblasti na Bistriku prema Lukavici, ali je zaustavljen na Drveniji, u današnjoj ulici Hamdije Kreševljakovića.

Tog dana, prema svjedočenju generala Milutina Kukanjca, tadašnjeg komandanta Druge vojne oblasti JNA u slučaju “Dobrovoljačka”, ubijeno je šest pripadnika JNA, dok je u konvoju ukupno bio 261 pripadnik JNA. Pripadnici TO Armije RBiH tada su zarobili određeni broj vojnika JNA, koji su kasnije razmijenjeni.

Iako događaji od 2. maja kada su gađane ključne institucije u Sarajevu nisu procesuirani, Tužilaštvo BiH pod rukovodstvom Milanka Kajganića i uputa iz Beograda podiglo je optužnicu protiv deset osoba najvišeg vojnog, policijskog i političkog vrha Armije RBiH i MUP RBiH.

Da je živ general Jovan Divjak koji je tražio da se ne puca na kolonu JNA bio bi sigurno među optuženima.

U julu 2016. godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine imalo je spremno Rješenje o odbacivanju kao nedopuštene pritužbe MUP-a Republike Srpske na odluku o obustavi istrage u predmetu “Dobrovoljačka” U tom periodu sa pozicije glavnog državog tužioca smijenjen je Goran Salihović, nakon čega je Gordana Tadić, novoimenovana vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, donijela naredbu o prihvatanju pritužbe. Ali vratimo se dokumentu iz 2016. godine, odnosno “nacrtu Rješenja” koje je pripremio državni tužilac Mirza Hukeljić, tada tužilac u Odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH.

Rješenje koje je pripremio tužilac Mirza Hukeljić

Odbacuje se kao nedopuštena pritužba podnosioca prijave Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo. Odbijaju se kao neosnovane pritužbe oštećenih: Kovačević N. Dušana iz Beograda-Republika Srbija, Krajišnik Riste, iz Bijeljine, Banduka Rajka, iz Bijeljine, Adžić Zorana iz Gacka, Bojandić Siniše, sina Doljana, iz Banja Luke, Đurić Draška, sina Radovana, iz Laktaša, Blagojević Nenada, sina Milana, iz Novog Grada, Miljić Predraga, sina Nenada, iz Kneževa, Beribaka Danila, iz Vojkovića-Istočna Ilidža, Lopatić Žarka, sa Pala-Istočno Sarajevo, Mastilović Miodraga, sa Pala-Istočno Sarajevo, Kusmuk Milutina, sa Pala-Istočno Sarajevo, Erić Nenada, sa Pala-Istočno Sarajevo, Majkić Đurađa, iz Subotice, Rakić Krste, iz Rudog, Pelemiš Bogoljuba, iz Zvornika, Lukić Ljubinka, iz Beograda-Republika Srbija, advokata Romanić Milana (za oštećene Tomović Bogdanu, Gvozdenović Gordanu), advokata Lazarević Radivoja (za oštećenu Radulović Danicu iz Beograda), Izjavljene protiv Naredbe o obustavi istrage Tužilaštva BiH broj T20 0 KTRZ 0001145 06 od 17.01.2012. godine, kojom je obustavljena istraga protiv osumnjičenih Ganić Ejupa, Efendić Hasana, Backović Zaima zvanog „Zagi“, Divjak Jovana, Pušina Jusufa, Švrakić Emina, Vikić Dragana, Muslimović Fikreta, Topić Dževada zvanog „Topa“, Berović Jovice, Jusupović Rešada, Kecman Jusufa, Dolan Damira i Hodžić Ibrahima zbog krivičnih djela Povrede zakona ili običaja rata (perfidno postupanje) iz člana 179. stav 1. Krivičnog zakona BiH, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka a), c) i f),  Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b), Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b), Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., zbog toga što navedena djela ne predstavljaju krivična djela, odnosno zbog nedostatka dokaza da su osumnjičeni počinili ova krivična djela”, napisao je tužilac Mirza Hukeljić koji je tada bio i član posebne Komisije Tužilaštva BiH koja je trebala razmatrati pritužbe u slučaju Dobrovoljačka.

Nakon što je Tužilaštvo BiH 17. januara 2012. godine donijelo naredbu o obustavljanju istrage u slučaju Dobrovoljačka, MUP RS-a i prodice stradalih pripadnika JNA su dostavile pritužbu. Tadašnja vd. glavne tužiteljice Jadranka Lokmić Misirača formirala je tim za rad po pritužbama u spisu predmeta čiji je krajnji cilj bio sačiniti prijedloge odluka po izjavljenim pritužbama. U martu 2013. godine tadašnji glavni tužilac Goran Salihović je, potom, donio odliku kojom je promijenio sastav tog tima. Nove izmjene Salihović je napravio i početkom 2016. godine. Tim se sastojao od  sedam članova – Aleksandar Faladžić, Nađa Rekanović-Topčagić, Stanko Blagić, Mirza Hukeljić, Sena Uzunović, Milorad Barašin i Gordana Tadić. Troje srpskih članova Komisije (Faladžić, Blagić i Barašin) bilo je za donošenje odluke o prihvatanju pritužbe. S druge strane, Sena Uzunović, Mirza Hukeljić i Nađa Rekanović-Topčagić bili su za odbijanje, odnosno odbacivanje pritužbi. Gordana Tadić je je bila neodlučna. Mirza Hukeljić je pripremio Rješenje o odbacivanju, odnosno odbijanju pritužbi. No, Goran Salihović je razriješen, na njegovo mjesto je došla Gordana Tadić koja je, potom, postala odlučna. Samostalno će, potom, donijeti rješenje o prihvatanju pritužbi i obnoviti istragu koju je u januaru 2012. godine obustavio međunarodni tužilac Džud Romano.

Gordana Tadić

Upravo je Romanova naredba bila osnov tužiocu Hukeljiću za pripremanje Rješenja o odbijanju pritužbi. Kompletno Hukeljićevo Rješenje možete pročitati ukolikokliknete ovdje, a u nastavku ćemo citirati nekoliko bitnih dijelova. Odmah na početku, predlagač podsjeća na Romanovu naredbu o obustavi istrage. Evo šta piše.

Mirza Hukeljić

“Naredbom Tužilaštva-Tužiteljstva BiH broj T20 0 KTRZ 0001145 06 od 17.01.2012. godine obustavljena je istraga protiv osumnjičenih Ganić Ejupa, Efendić Hasana, Backović Zaima zvanog „Zagi“, Divjak Jovana, Pušina Jusufa, Švrakić Emina, Vikić Dragana, Muslimović Fikreta, Topić Dževada zvanog „Topa“, Berović Jovice, Jusupović Rešada, Kecman Jusufa, Dolan Damira i Hodžić Ibrahima, u vezi sa:

Događajima u Dobrovoljačkoj ulici, u odnosu na:

  • krivično djelo Povrede zakona ili običaja rata (perfidno postupanje) iz člana 179. stav 1. Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 180. stav 1 i 2. KZ BIH, zbog napada na konvoj JNA u Dobrovoljačkoj ulici dana 03. maja 1992. godine, zbog toga što navedeno djelo ne predstavlja krivično djelo;
  • krivična djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka a), c) i f); Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b); Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b); Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, zbog ubistva vojnika Tomović Zdravka i ranjavanja pukovnika Pavlović Dragoljuba, pukovnika Žarković Komnena, potpukovnika Patačko Franje, Stamenić Marka, pukovnika Taso Enesa, pukovnika Ivanović Josipa, Stankov Ivanke, vojnika Zrnić Zorana, vojnika Miljić Predraga i potpukovnika Kostić Milče, tokom napada na konvoj JNA u Dobrovoljačkoj ulici dana 03. maja 1992. godine, zbog toga što navedena djela ne predstavljaju krivična krivična djela,
  • krivična djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka a), c) i f); Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b); Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b); Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, zbog ubistva pukovnika dr. Radulović Budimira, pukovnika Sokić Mire, vojnika Đukić Miodraga, potpukovnika Jovanić Boška, pukovnika Mihajlović Boška, pukovnika Petrović Gradimira i Šuko Normele, ranjavanja pukovnika Pantelić Miće, kapetana Stanković Dragana, kapetana Pravda Lasla, vojnika Bojanić Slobodana, vojnika Arsić Zvezdana, kapetana Katalina Ratka, vojnika Adžić Zorana, pukovnika Lukić Ljubinka, vojnika Perić Milenka, vojnika Pantić Dragana, desetara Simić Ivice, Petrović Slavka, vojnika Kovačević Dragana i pukovnika Kovačević Dušana; fizičkog zlostavljanja zastavnika Vukšić Gojka, pukovnika Belošević Slavoljuba, kapetana Legen Milana, Cabo Miroslav, Erić Nenada i Beribaka Danila, tokom napada na konvoj JNA u Dobrovoljačkoj ulici dana 03. maja 1992. godine, zbog nedostatka dokaza da su osumnjičeni počinili ova krivična djela.

Događaji u Centralnom zatvoru, Štabu Teritorijalne odbrane i prostorijama MUP-a:

  • Istraga protiv osumnjičenih Ganić Ejupa, Backović Zaima zvanog „Zagi“, Divjak Jovana, Pušina Jusufa, Švrakić Emina, Vikić Dragana, Muslimović Fikreta, Topić Dževada zvanog „Topa“, Berović Jovice, Jusupović Rešada, Kecman Jusufa, Dolan Damira i Hodžić Ibrahima, u vezi sa krivičnim djelima Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka a), c) i f); Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b); Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b); Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, zbog nezakonitih radnji počinjenih protiv ratnih zarobljenika, obustavljena je zbog nedostatka dokaza da su osumnjičeni počinili ova krivična djela.
  • Istraga protiv Efendić Hasana u vezi sa krivičnim djelom Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana stav 1. tačka a) i b), u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, ostaje otvorena, te će se Naredba o sprovođenju istrage od 2. oktobra 2006. godine dopuniti tako što će uključiti i konkretne radnje fizičkog i psihičkog zlostavljanja zatvorenika u Centralnom zatvoru i u Štabu Teritorijalne odbrane, za koje se saznalo u toku istrage.

Događaji u bolnici Koševo:

  • Istraga u vezi sa krivičnim djelima Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.stav 1. tačka a), c) i f); Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b); Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b); Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, zbog nezakonitih radnji počinjenih protiv ratnih zarobljenika u bolnici Koševo, obustavljena jezbog nedostatka dokaza da su osumnjičeni počinili ova krivična djela.

Događaji u FIS-u:

  • Istraga protiv osumnjičenih Ganić Ejupa, Backović Zaima zvanog „Zagi“, Divjak Jovana, Pušina Jusufa, Švrakić Emina, Vikić Dragana, Muslimović Fikreta, Topić Dževada zvanog „Topa“, Berović Jovice, Jusupović Rešada, Kecman Jusufa, Dolan Damira i Hodžić Ibrahima, u vezi sa krivičnim djelima Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka a), c) i f); Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz člana 174. stav 1. tačka a) i b); Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) i b); Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 177. stav 1. i 2., u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ BiH, zbog nezakonitih radnji počinjenih protiv ratnih zarobljenika u prostorijama FIS-a, obustavljena je zbog nedostatka dokaza da su osumnjičeni počinili ova krivična djela.
  • Istraga protiv Efendić Hasana u vezi sa krivičnim djelom Ratni ziočin protiv ratnih zarobijenika iz člana stav 1. tačka a) i b), u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. KZ ВiH, zbog nezakonitih radnji počinjenih protiv ratnih zarobljenika u prostorijama FIS-а, ostaje otvorena, te će se Naredba o sprovođenju istrage od 2. oktobra 2006. godine dopuniti tako što će uključiti i konkretne radnje fizičkog i psihičkog zlostavljanja zatvorenika u prostorijama FIS-а, za koje se saznalo u toku istrage”, navedeno je u aktu Džuda Romana.

Dakle, međunarodni tužilac je procijenio da bi samo protiv Hasana Efendića, bivšeg čalenika Glavnog štaba Teritorijalne odbrane, trebala biti nastavljena istraga. Kada je u pitanju sam napad na kolonu, Romano procjenjuje da to uopće ne predstavlja krivično djelo. Ali idemo dalje. U nastavku objavljujemo hronologiju događaja detaljno opisanih i ovom aktu Tužilaštva BiH

           Hronologija događaja 2.maja 1992.godine

“Dana 2. maja 1992. godine Alija Izetbegović, njegova kćerka Sabina, njegov tjelohranitelj Nurudin Imamović i Zlatko Lagumdžija trebali su se vratiti avionom u Sarajevo iz Lisabona gdje su otputovali 28. aprila. Prije nego što su krenuli iz Lisabona bezuspješno su pokušavali da stupe u kontakt sa Predsjedništvom i MUP-om RBiH, ne znajući za sukobe koji su se tog dana dešavali u Sarajevu. Pilot je obavijestio putnike da je nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, stupio u vezu sa aerodromom u Sarajevu gdje mu je osoblje aerodroma reklo da mogu da slete, ali na vlastitu odgovornost. Predsjednik Izetbegović je rekao pilotu da sleti u Sarajevo. Pukovnik Vidoje Magazin, oficir JNA – zadužen za aerodrom, obavijestio je generala Đurđevca da je avion u kojem se nalazio predsjednik Izetbegović na putu za Sarajevo. General Đurđevac i pukovnik Gagović su se složili da bi predsjednika Izetbegovića trebalo zadržati kako bi se omogućilo izvlačenje Komande 2. Vojne oblasti. General Đurđevac je nazvao generala Kukanjca koji je naredio da se predsjednik Izetbegović dočeka i zadrži na aerodromu dok se on ne konsultuje sa svojim nadređenim u Beogradu. Nakon što su sletjeli, predsjednika Izetbegovića i njegove saputnike dočekala je JNA. Pukovnik Magazin – upravnik aerodroma iz sastava JNA, po uputstvu generala Kukanjca, im je rekao da će ih zadržati zbog njihove bezbjednosti, te su tako odvedeni u njegovu kancelariju. General Kukanjac je predložio gerneralu Adžićem da se predsjednik Izetbegović prebaci u Lukavicu kako bi sljedećeg jutra učestvovao u pregovorima o evakuaciji 2. Vojne oblasti. Nakon izvjesnog vremena general Adžić je obavijestio generala Kukanjca da je njegov prijedlog odobren. Pukovnik Magazin je obavijestio predsjednika Izetbegovića da je dobio naređenje da ih odvede u kasarnu u Lukavici.U Lukavicu su predsjednika Izetbegovića i njegovu pratnju dočekali general Đurđevac i pukovnik Gagović. Predsjedniku Izetbegoviću je bilo dozvoljeno da iz kancelarije obavi nekoliko telefonskih poziva. TV Sarajevo je uspjelo stupiti u kontakt sa Lukavicom telefonom za vrijeme direktnog emitovanja izvanrednog dnevnika. TV studio je predstavljao sponu u komunikaciji između Predsjedništva RBiH (gdje su se nalazili članovi Predsjedništva Ejup Ganić i Stjepan Kljujić) i kasarne JNA u Lukavici (gdje su se nalazili predsjednik Izetbegović, general Đurđevac i pukovnik Gagović). Član predsjedništva RBiH Fikret Abdić i ministar odbrane RBiH Jerko Doko su se takođe nalazili u TV studiju. Razgovori i pregovori emitovani su uživo u televizijskom programu do kasno u noć.

Među brojnim stvarima koje su izrečene u direktnom emitovanju TV dnevnika, sljedeće su vrijedne pažnje:

  • Predsjednik Izetbegović je tražio da ga povežu sa članovima Predsjedništva kako bi prenio naređenje TO da prekine vatru; Kljujić je odgovorio da će u roku od 30 minuta doći do prekida vatre.
  • Predsjednik Izetbegović je ovlastio Ejupa Ganića da vodi Predsjedništvo dok se on ne vrati.
  • Ponuđeni su različiti prijedlozi za rješavanje krize. JNA je tražila evakuaciju Komande 2. Vojne oblasti u zamjenu za oslobađanje predsjednika Izetbegovića. Ejup Ganić, kao predstavnik Predsjedništva RBiH, tražio je da sepredsjednik Izetbegović i general Kukanjac sastanu u Komandi UNPROFOR-a da bi pregovarali. Colm Doyle, izaslanik lorda Carringtona, bio je na telefonskoj vezi sa TV studijem i složio se stim da se pokuša omogućiti prebacivanje generala Kukanjca i predsjednika Izetbegovića u Komandu UNPROFOR -a.

Zaključak na osnovu dostupnih snimaka i svjedočenja učesnika je da nije postignut konačni sporazum o oslobađanju predsjednika Izetbegovića i evakuaciji generala Kukanjca tokom tog televizijskog programa. Kasnije, te noći, uz posredovanje Colm Doyle-a, prihvaćen je prijedlog da se dalji pregovori odvijaju u Komandi UNPROFOR-a. General Milan Aksentijević i Ejup Ganić su se, prema tom prijedlogu, sastali sljedeće jutro u Komandi UNPROFOR-a, koja se nalazila u zgradi „PTT Inženjeringa“.

Ganić i general Aksentijević sastali su se u MacKenzie-voj kancelariji u prisustvu pukovnika Čađe, generala MacKenzie-a i Colm Doyle-a. Ganić je jasno dao do znanja da je stav Predsjedništva da predsjednik Izetbegović nema nikakva ovlaštenja sve dok se  nalazi u zarobljeništvu, te da Predsjedništvo RBiH neće poštovati nikakav sporazum koji on postigne u tim okolnostima. Ganić je izjavio da je on vršilac dužnosti predsjednika u skladu sa Ustavom RBiH, te je prema tome jedino on ovlašten da vodi pregovore”, opisano je u Rješenju.

          Hronologija događaja 3.maja 1992. godine

“Oko 10:45 sati strane su postigle usmeni sporazum („PTT plan“) da se general Kukanjac i predsjednik Izetbegović dovedu u komandu UNPROFOR-a, gdje će voditi pregovore. Oko 10:00 sati 3. maja 1992. godine manja kolona od 3-4 vozila bila je spremna u dvorištu Komande 2. vojne oblasti kako bi general Kukanjac i nekoliko njegovih ađutanata mogli ići na pregovore u Komandu UNPROFOR-a. Međutim, neki od oficira JNA su primjetili da su lične stvari generala Kukanjca bile natovarene u vozila, te su na osnovu toga posumnjali da se on ne namjerava vratiti u Kokmandu 2. vojne oblasti po završetku pregovora. Kada se general Kukunjac uputio prema vozilima suprostavila mu se grupa oficira koja nije željela da on ode. Među njima je bio poručnik Milidrag koji je uperio pušku u generala Kukanjca i rekao mu: „Niko ne može napustiti Komandu armije!“ General Kukunjac se bez ikakvog komentara vratio u svoju kancelariju. Između 13:00 i 13:30 sati, general Aksentijević, kapetan Jarnahed iz UNPROFOR-a i predstavnik EZ došli su u Komandu 2. Vojne oblasti da bi generala Kukanjca odveli u Komandu UNPROFOR-a. U Kancelariji generala Kukanjca su se zadržali oko sat vremena. Na sastanku je:

  • General Kukanjac predložio da se svim vojnicima i oficirima 2. Vojne oblasti garantuje bezbjedan prolaz u Lukavicuu zamjenu za oslobađanje predsjednika Izetbegovića i lica u njegovoj pratnji.
  • Pukovnik Ratko Katalina je ušao u kancelariju i obavijestio generala Kukanjca da je presretnuta komunikacija „Zelenih beretki“ čime je otkriven plan da se ubije general Kukanjac na njegovom putu ka Komandi UNPROFOR-a.
  • General Aksentijević je rekao generalu Kukanjcu da je Ejup Ganić odlučno izjavio da oni neće poštovati nikakav sporazum koji je sklopio predsjednik Izetbegović u zarobljeništvu.
  • General Kukanjac je započeo direktne pregovore sa Izetbegovićem, telefonom. Ovi telefonski pregovori su nastavljeni i nakon što je general Aksentijević otišao.

Na kraju je general Kukunjac odlučio da ne ide u Komandu UNPROFOR-a, nego je poslao generala Aksentijevića kojem je naložio da obezbjedi polazak predsjednika Izetbegovića i 20 kamiona iz Lukavice kojim bi se evakuisao cijeli sastav Komande 2. vojne oblasti. Ujutro 3. maja  u kasarni u Lukavici su nastavljeni paralelni pregovori između predsjednika Izetbegovića i generala Đurđevca. Negdje oko podneva, kada su pregovori došli do mrtve tačke, predsjednik Izetbegović je zatražio da direktno razgovara sa generalom Kukanjcem. General MacKenzie i g. Doyle stigli su u Lukavicu između 12:00 i 14:00 sati. Kada je generalu MacKenzie-u konačno dozvoljeno da se vidi sa predsjednikom Izetbegovićem, zatekao ga je kako telefonom razgovara sa genralom Kukanjcem.  Predsjednik mu je rekao: „General Kukanjac se složio da budemo razmijenjeni, hoćete li to organizovati?“ Kada se vratio u Predsjedništvo iz Komande UNPROFOR-a Ejup Ganić je obavijestio članove Predsjedništva u proširenom sastavu o „PTT planu“. O tome je bio obaviješten i RŠTOBiH. Presretnuta radio komunikacija između neidentifikovane osobe sa pozivnim znakom „Zagi“, koji se vjerovatno kretao između RŠTOBiH i Predsjedništva i nekoga sa pozivnim znakom „Pušač“, koji je bio na terenu izvan 2. vojne oblasti, otkriva namjeru RŠTOBiH da provode „PTT plan“. Presretnuti razgovori takođe otkrivaju da predstavnici UNPROFOR-a i EZ nisu u potpunosti shvatili „PTT plan“ ili da je došlo do nekih izmjena plana koje Ganiću nisu ispravno prenesene. U jednom momentu Ganić je razgovarao sa kapetanom Jarnehed-om, tražeći da general MacKenzie i Doyle dođu u Predsjedništvo da bi se razgovarali o bilo kakvoj eventualnoj izmjeni „PTT plana“. Jasno je iz presretnutih razgovora da su jedinice na terenu imale uputstvo RŠTOBiH da ne dozvole UNPROFOR-u da odvede generala Kukanjca iz 2. vojne oblasti prije nego što predsjednik Izetbegović stigne u Predsjedništvo. Međutim, ovo uputsvo nije imalo direktnog uticaja na razvoj događaja budući da je sam general Kukanjac odbio da ide sa UNPROFOR-om iz drugih razloga. Ono, ipak, predstavlja dokaz da su organi vlasti RBiH iskreno namjeravali da provedu „PTT plan“ i da nisu znali za izmjene o kojima su se UNPROFOR i EZ počeli dogovarti. Pregovori koje su general Kukanjac i predsjednik Izetbegović vodili telefonom rezultirali su postizanjem sporazuma otprilike između 13:30 i 17:00. Prema ovom sporazumu („Lukavički plan“), pratnja predsjednika Izetbegovića će biti puštena iz Lukavice, a sa druge strane svom preostalom osoblju iz 2. vojne oblasti (približno 250-400 ljudi) će se omogućiti da ode u Lukavicu u određenom broju vozila (13 do 20). Po svemu sudeći u toj fazi nisu vođeni razgovori niti je postignut sporazum o opremi, naoružanju ili dokumentaciji. „Lukavički plan“ trebao se provesti na sljedeći način: predsjednik Izetbegović, njegova kćerka i g. Lagumdžija bi u pratnji generala MacKenzie-a otišli iz Lukavice na Bistrik, odakle bi, 90 minuta nakon njihovog dolaska krenuo konvoj JNA.  Predsjednik Izetbegović i lica iz njegove pratnje će putovati u konvoju do Skenderije gdje će se odvojiti kako bi otišli u Predsjedništvo, dok će ostatak konvoja produžiti prema Lukavici. Plan je u ovoj fazi, ili kako je to kasnije precizirano u kancelariji generala Kukanjca, uključivao dogovor da se nakon evakuacije pregovori nastave u Komandi UNPROFOR-a. S obzirom da je novi dogovor obuhvatao puno veći broj osoblja i vozila, general MacKenzie je obavijestio predsjednika Izetbegovića da UNPROFOR nije u poziciji da osigurava konvoj – oni su samo mogli biti u pratnji i time osigurati prisustvo UN-a kao i mogućnost izvještavanja. Predsjednik Izetbegović mu je odgovorio da on lično garantuje za bezbjednost konvoja”, naveo je Hukeljić, pozivajući se na činjenice koje je već ranije utvrdio tužilac Džud Romano.

                    Sporna činjenična pitanja

“U toku istrage uložen je veliki trud da se ustanovi da li je „Lukavički plan“ prenesen Predsjedništvu BiH i RŠTOBiH prije nego je počelo njegovo provođenje.

  • Na pitanje da li je predsjednik Izetbegović prenio informacije u vezi sa „Lukavičkim planom“, Zlatko Lagumdžija je izjavio da predsjednik Izetbegović nije bio u poziciji da to uradi jer je imao veoma ograničenu komunikaciju sa spoljnim svijetom. G. Doyle je izjavio da mu nije poznato da li je predsjednik Izetbegović prenio tu informaciju i da ga je zapravo brinula mogućnost da on to nije uradio jer je to smatrao slabom stranom plana. General MacKenzie je izjavio da je tada vjerovao da je predsjednik Izetbegović to uradio, ili da je bar to uradio u vremenu koje je proteklo između postizanja dogovora i samog odlaska iz Lukavice. S druge strane, Sabina je izjavila da je predpostavljala da je njen otac obavijestio Predsjedništvo i RŠTOBiH o sporazumu koji je postigao sa generalom Kukanjcem, ali je istakla da ona lično nema nikakvo konkretno saznanje o tome. Samo je pukovnik Gagović tvrdio da je predsjednik Izetbegović kontaktirao Ejupa Ganića telefonom i da je čuo predsjednika Izetbegovića da pita: „Da li taj čovjek može garantovati izlazak Komande iz grada?“ Ejup Ganić je navodno odgovorio potvrdno.
  • U vezi sa pitanjem da li su informacije poslane preko UNPROFOR-a, Zlatko Lagumdžija je izjavio da su samo general MacKenzie i g. Doyle mogli obavijestiti snage na terenu o dogovoru i da je on bio ubijeđen da su to uradili. General MacKenzie je izjavio da je vjerovatno njegov ađutant Steve Gagon obavijestio Komandu UNPROFOR-a o „Lukavičkom planu“. On je takođe bio uvjeren da Komanda UNPROFOR-a prenijela tu informaciju Predsjedništvu RBiH. Međutim Steve Gagnon je izjavio da se ne sjeća da je on lično prenio informacije o „Lukavičkom planu“ Komandi UNPROFOR-a, već je tvrdio da je moguće da je to uradio general MacKenzie.
  • U vezi sa pitanjem da li su Predsjedništvo i RŠTOBiHzaprimili informaciju u vezi sa „Lukavičkim planom“, Ejup Ganić je kategorički izjavio da on nije bio obaviješten o tome da je predsjednik Izetbegović postigao novi sporazum. Transkript vandredne sjednice Predsjedištva RBiH održane 3. maja pokazuje da učesnici nisu znali za „Lukavički plan“. Jedina informacija koju su dobili sa terena bila je da se konvoj iz Lukavice kreće ka Bistriku. Međutim, oni nisu znali ko je odobrio kretanje ovog konvoja, razlog njegovog odlaska iz Lukavice, te da li se predsjednik Izetbegović nalazio u jednom od vozila u konvoju. Svi učesnici te sjednice Predsjedništva koje Tužilaštvo BiH ispitalo potvrdili su da nisu bili obaviješteni o „Lukavičkom planu“.

Konvoj je krenuo iz Lukavice oko 16:00 sati predvođen generalom MacKenzijem i pukovnikom JNA Slobodanom Jakovljevićem – oni su se nalazili u prvom vozilu UNPROFOR-a, „VBL“ transporteru. Predsjednik Izetbegović, Sabina i Zlatko Lagumdžija su bili u drugom vozilu, zajedno sa ađutantom generala MacKenzija – Stevom Gagonom i još jednim oficirom UNPROFOR-a. Iza oklopnih vozila UNPROFOR-a nalazio se izvjestan broj kamiona JNA, približno između 20 i 30 kamiona. Iza kamiona JNA nalazila su se tri vozila UNPROFOR-ova džipa.

Na insistiranje oficira JNA iz Lukavice, tjelohranitelj predsjednika Izetbegovića Nurudin Imamović i Colm Doyle zadržani su u Lukavici kao garancija da će sporazum biti realizovan.

Dok su članovi proširenog Predsjedništva održavali izvanrednu sjednicu, obaviješteni su da je konvoj izašao iz Lukavice i da se kreće prema Bistriku. Međutim, nije bilo nikakvih informacija o tome prema čijoj odluci je konvoj krenuo i sa kojim ciljem, te da li se predsjednik Izetbegović zaista nalazio u jednom od vozila iz konvoja. Pripadnicima TO i MUP-a su izdata naređenja da ne pucaju na konvoj. Na pomenutoj sjednici izražena je bojazan da bi JNA, ukoliko predsjednik dođe do kasarne na Bistriku, mogla iskoristiti njegovo prisustvo da evakuiše cijelu kasarnu. Odlučili su da zaustave konvoj prije nego što isti dođe do kasarne, kako bi se uvjerili da se predsjednik Izetbegović zaista u njemu nalazi. Plan je bio da, u slučaju da je Predsjednik u konvoju, da se sazna šta se on dogovorio sa JNA kako bi se o tome moglo raspraviti i odlučiti da li je taj sporazum prihvatljiv. Predsjedništvo je odredilo Abdulaha Konjiciju da utvrdi prisustvo predsjednika Izetbegovića u konvoju i da razgovara sa njim. Međutim, na njegovo vozilo je otvorena vatra i on nije mogao da se približi istom. Oko 16:30 sati konvoj je stigao u Komadnu 2.vojne oblasti na Bistriku. Po dolasku, general MacKenzie i pukovnik Jakovljević su otišli u kancelariju kod generala Kukanjca. Njima su se pridružili i predsjednik Izetbegović, Sabina, Zlatko Lagumdžija i Steve Gagnon. Dok su bili u Kukanjčevoj kancelariji došao je i Jusuf Pušina, pomoćnik ministra za poslove milicije. Sastanak je trajo od pola sata do više od jednog sata. Većina svjedoka je posvjedočila da su se na satanku ponovno pregledali detalji plana i da su konkretizirani neki novi detalji. Međutim, Sabina je izjavila da se na sastanku nije razgovaralo o sporazumu. Umjesto toga, general Kukanjac je pokušao da uvuče njenog oca u političku raspravu. Pukovnik Ratko Katalina je izjavio da je nakon što je primio presretnutu poruku o mogućem napadu na konvoj, o tome obavijestio generala Kukanjca, koji je naredio da je naglas pročita pročita pred prisutnima – predsjednikom Izetbegovićem, generalom Aksentijevićem i švedskim oficirem UNPROFOR-a. Nakon što je prčitao poruku, on tvrdi da je predsjednik Izetbegović odgovorio da se on tu nalazi upravo da to spriječi. Sjećanje pukovnika Kataline o ovom konkretnom događaju je nepouzdano – prvo, ne postoje dokazi o tome da su predsjednik Izetbegović i general Aksentijević u relevantom periodu ikada bili zajedno u Kukanjčevoj kancelariji. Ono što je na osnovu dokaza utvrđeno jeste da je general Aksentijević to prijepodne došao u Kukanjčevu kancelariju zajedno sa oficirom UNPROFORA-a Thomasom Jarnehedom, Šveđaninom, kako bi odveli Generala Kukanjca u skladu sa „PTT planom“. S druge strane, predsjednik Izetbegović je bio u Kukanjčevoj kancelariji tek kasnije poslijepodne. Drugo, niko od ljudi koji su bili prisutni u Kukanjčevoj kancelariji tog popodneva ne potkrepljuje navode Kataline. General Aksentijević je ispričao da je tog jutra dok se nalazio u kancelariji generala Kukanjca pukovnik Katalina obavijestio generala Kukanjca da su presreli poruku o planu Zelenih beretki da ga ubiju. Na osnovu dokaza, očigledno je da predsjednik Izetbegović nije bio prisutan događaju o kojem je pukovnik Katalina govorio. Tojica pripadnika JNA su dali izjave o tome da su učesnici sastanka u Kukanjčevoj kancelariji dali usmenu garanciju za bezbjedan prolaz. Pukovnik Jakovljević je izjavio da je predsjednik Izetbegović uvjeravao generala Kukanjca da će konvoj biti bezbjedan. General Kukanjac je izjavio da su garancije o bezbjednom prolasku bile potvrđene od strane predsjednika Izetbegovića, Pušine, Alispahića i generala MacKenzija; Pavlović je također izjavio da je čuo kada je general MacKenzie rekao Kukanjcu da on garantuje bezbjedan prolazak konvoja. Na osnovu iskaza ove trojice svjedoka, samo se garancija koju je dao predsjednik Izetbegović može jasno utvrditi zbog toga što je potkrepljeno drugim dokazima. Upitno je prisustvo godpodina Alispahića, jer je gospodin Pušina izjavio da je samo on odveden u kancelariju generala Kukanjca, a i gospodin Alispahić je izjavio da je ostao u dvorišti Komande. Ni drugi koji su bili prisutni na sastanku se ne mogu sjetiti da je on prisustvovao sastanku. General MacKenzij poriče da je dao bilo kakvu garanciju. Postoje ozbiljne sumnje u vezi sa sjećanjem gospodina Pavlovića u vezi sa tim događajem zbog toga što on navodi da su na sastanku bili prisutni gospodin Doyle i general Aksentijević, što nije tačno, jer oni nisu bili prisutni. Prikupljeni dokazi pokazuju da su sve strane uključene u realizaciju „Lukavičkog plana“ imale brojne informacije koje su trebale da ih odgovore od realizacije tog plana. Međutim oni su odlučili da ih zanemare. – Nekoliko svjedoka koji su bili pripadnici JNA izjavili su da je u toku tog dana JNA zaprimila informaciju da se jedinice TO spremaju da izvrše napad na konvoj. Ta informacija je došla putem prisluškivanih radio komunikacija i putem neposrednog posmatranja raspoređivanja jedinica izvan Komande. Ova informacija je bila saopštena generalu Kukanjcu više puta, a prema nekim navodima general Kukanjac je odbio da je ozbiljno shvati. Dok su predsjednik Izetbegović, Sabina, Lagumdžija, Pušina, Alispahić, general MacKenzie, Steve Gagnon i kapetan Jarnehed  nalazili u dvorištu Komande, čekajući da krenu, oficiri UNPROFOR-a su zaprimili jednu informaciju koja je odmah prenesena predsjedniku Izetbegoviću i njegovoj pratnji. – U svojoj izjavi, general MacKenzie je rekao da ga je Steve Gagnon obavijestio da je Ejup Ganić nazvao Komandu UNPROFOR-a da ih obavijesti da je „dogovor propao“. Odmah je o tome obavijestio predsjednika Izetbegovića i pitao ga šta da rade.

Jedna TV ekipa koja se nalazila u Komandi snimila je dio ovog događaja. Razgovori se djelimično nisu mogli čuti zbog buke u pozadini koja je dolazila od obližnjih vojnih kamiona. Iz citiranog razgovora može se sa sigurnošću zaključiti da je general MacKenzie zaista primio poruku koja je navodno stigla od Ejupa Ganića. te da je on o tome obavijestio predsjednika Izetbegovića. Nažalost, taj snimak nije zabilježio stvarnu poruku koju je prenio general MacKenzie. Da li je Ganić zaista upotrijebio izraz “dogovor je propao”? Ili da li su general Mackcnzie, ili General Nambiar, ili neki drugi oficiri UNPROFOR-a koji su prenijeli poruku samo sumirali ili parafrazirali Ganićevu poruku u “dogovor je propao” što je uobičajen izraz na engleskom jeziku? Ako je Ganić zaista upotrijebio ovaj izraz, da li je moguće da je mislio na “Lukavički plan”?

Jedini zaključak koji se može izvući iz citiranog razgovora vezano za karakter poruke jeste da će samo predsjedniku Izetbegoviću i generalu Kukanjcu biti omogućen bezbjedan prolaz, a ne cijelom konvoju. To je bilo u skladu sa „PTT planonom“.

Svi pokušaji da se ova stvar razjasni pokazali su se neuspješnima. U toku istrage, iznenađujuće je da se niko osim generala MacKenziea nije sjetio tog događaja dok nije prikazan navedeni snimak. Ipak, niko nije mogao dodati neku relevantnu informaciju da dopuni snimak. Pokušaji da se kontaktira general Nambiar radi razjašnjavanja ovog pitanja su takođe bili bezuspješni.Samo je general MacKenzie izjavio da je nakon što je prenio Ganićevu poruku tražio uputstva od predsjednika Izetbegovića, koji mu je rekao da komandant muslimanske nacijonalnosti, koji je tada stajao pored njega, komanduje snagama TO koje su opkolile Komandu. Predsjednik Izetbegović je ponovio da će konvoj biti siguran i da treba da krenu. S obzirom da nisu prikupljeni dokazi koji bi ukazivali na to da je Ganić mogao znati za “Lukavički plan”, raniji zaključak da Ganić i Predsjedništvo  nisu bili upoznati  sa “Lukavičkim planom” ostaje nepromijenjen. Ovo dalje potvrđuju dokazi kao što je zapisnik sa sjednice Predsjedništva od 4. maja 1992., te Ganićeva izjava da je njegova poruka Nambiaru mogla biti samo da će se razmjena izvršiti po principu ‘jedan za jednog’ jer su sve njegove poruke tog dana bile u skladu sa  „РТТ planom“. Raspoloživi dokazi takođe pokazuju da po prijemu Ganićeve poruke nisu preduzeti nikakvi koraci da se sa Ganićem uspostavi kontakt kako bi ga se pokušao uvjeriti da promijeni svoj stav, pošto je konvoj krenuo nekoliko minuta nakon prijema poruke. Postoje dokazi da je preko radia emitovana poruka kojom se traži od generala Kukanjca da stupi u kontakt sa Predsjedništvom zbog “nastalih komplikacija koje su bezbjedan prolaz konvoja učinile neizvjesnim”. Ovu poruku je lično prenio jedan oficir JNA generalu Kukanjcu koji se još nalazio u dvorištu Komande, nekoliko trenutaka prije polaska konvoja. General Kukanjac je navodno rekao da ta informacija nije važna i da nema vremena ni želje da zove Predsjedništvo. Otprilike oko 14:00 sati, general Kukanjac je preko pukovnika Kataline izdao naređenje da se konvoj pripremi za polazak u 18:00 sati. U kamione su utovorena oprema za komunikacije, arhiva, zalihe hrane, namještaj, kao i naoružanje i municija. Svi pripadnici JNA su se pridružili konvoju noseći svoje lično naoružanje. U konvoj su uključena vozila koja su stigla iz Lukavice 2. i 3. maja, kao i vozila koja su već bila u Komadni – procjenjuje se da je bilo između 50 i 100 vozila. Konvoj je krenuo oko 18:00 sati. S obzirom na veliki broj vozila i na činjenicu da se prevozilo naoružanje, municija i materijalno-tehnička sredstva, konvoj JNA je prekoračio ono što je bilo dogovoreno prema uslovima „Lukavičkog plana“.

Ispred konvoja je bilo vozilo VW Jetta u kojem se nalazio načelnik CSB-a, Bakir Alispahić i pripadnik TO Asim Omanić.Omanić je tu poslat od strane RŠTOBIH da preuzme generala Kukanjca i predsjednika Izetbegovića. Kada je tamo stigao vidio je da je konvoj već formiran i da se general Kukanjac i predsjednik Izetbegović već nalaze u UN-ovom transporteru. Okrenuo je svoje vozilo i odvezao se na čelo konvoja – Bakir Alispahić mu se zatim pridružio. Iza vozila Jetta su se kretala četiri vozila UNPROFOR-a. U prvom vozilu, VBL transporteru, nalazili su se general MacKenzie, pukovnik Jakovljević i Zlatko Lagumdžija. U drugom vozilu, većem transporteru poznatom kao “SISU’, nalazio se predsjednik Izetbegović, Sabina, general Kukanjac, Jusuf Pušina, Nedeljko Deretić, Steve Gagnon i vozač. Iza njih je išao još jedan VBL trasnporter u kojem je bio kapetan Jarnehed i jedan džip. Iza vozila UNPROFOR-a išao je jedan oklopni transporter JNA i druga vozila JNA uključujući kamione marke TAM, Pinzgauere,  putnička vozila te čak i jedan minibus. Prvih 9 do 18 vozila JNA uspješno je stiglo u Lukavicu, s tim da su ti putnici prije toga bili razoružani i u izvjesnoj mjeri je sa njima bilo grubo postupano. – “čelo konvoja”. Iza čela konvoja kretao se neutvrđeni broj vozila JNA među kojima su većinom bili kamioni TAM, nekoliko vojnih džipova PUCH, jedno vojno sanitetsko vozilo, i nekoliko putničkih vozila oficira. Na kraju konvoja je bio oklopni transporter JNA iza kojeg su išla dva džipa UNPROFOR-a. Osoblje JNA koji se nalazio u ovom dijelu konvoja je imao najgoru sudbinu. Na njihova vozila je otvorena vatra, oni su razoružani nekoliko njih je ubijeno, ranjeno ili su maltretirani, njihova vozila su zaplijenjena, skoro svi su zarobljeni. –  ‘začelje konvoja’. Čelo konvoja je prvo stalo kod zgrade ‘Papagajka’´ zbog protivtenkovskih mina koje su bile postavljene na putu. Tu je predsjednik Izetbegović provirio kroz otvor transportera i razgovarao sa Ramizom Delalićem ‘Ćelom’ i sa još nekima, tražeći od njih da omoguće konvoju da prođe. Nakon što se ‘Ćelo’, zajedno sa još nekim pripadnicima TO, kao i pripadnicima jedinice MUP-a koja je obezbjeđivala predsjednika, popeo na transporter, te mine su sklonjene te je konvoj ponovo krenuo.

Malo prije dolaska do raskršće između Dobrovoljačke i Čobanije, čuli su pucnji koji su dolazili sa začelja konvoja. General MacKenzie koji se nalazio u prvom vozilu UNPROFOR-a naredio je vozaču da zaustavi vozilo kako bi on mogao provjeriti šta se dešava.

Raspoloživi video zapis pokazuje čelo konvoja zaustavljeno na Čobaniji. Iza vozila UNPROFOR-a vidi se oklopni transporter JNA, nekoliko putničkih motornih vozila i jedan kamion, prije nego što pogled zakloni vatrogasno vozilo koje stoji na Drveniji okomito na ulici. Nekoliko svjedoka sa začelja konvoja je izjavilo da su bili zaustavljeni zbog vatrogasnog vozila koje je blokiralo put.

Jovan Divjak se penje na oklopni transporter u kojem se nalazio lzetbegović, razgovara sa predsjednikom i preko radio prijemnika koji se nalazi u rukama pripadnika jedinice MUP-a, koja je osiguravala predsjednika, razgovara sa osobom sa pozivnim znakom ‘Zagi’ u RŠTOBIH. Predsjednik govori Divjaku da je postigao dogovor sa generalom Kukanjcem i zatražio je da se konvoj propusti. Divjak je njegovu poruku prenio Zagiju, međutim Zagi se tome suprostavio navodeći da je predsjednik možda bio prisiljen da prihvati te uslove. Zagi je insistirao da se ispoštuje raniji dogovor, tj. da se samo Izetbegović i Kukanjac propuste da idu na pregovore (PTT plan).

Tokom ovog razgovora u pozadini se čuju pucnji, a Divjak reaguje tako što preko megafona izdaje naredbu da se ne puca, a i Zagi u isto vrijeme preko radija izdaje naredbu da se ne puca, da se konvoj i dalje drži u blokadi i da se zarobe vojnici koji su se predali, te da im se oduzme naoružanje. U tom trenutku se oko SISU transportera okupljaju Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Zoran Čegar, Sakib Avdibegović, Mirsad Berberović i drugi. General MacKenzie, kapetan Jarnehed i oficir Gagnon obišli su konvoj u pokušaju da smire situaciju.

Grupe pojedinaca, naoružanih i nenaoružanih, od kojih su neki bili u civilu, a neki u uniformi, prišli su vozilima JNA koja su bila zaustavljena i naredili su posadama vozila da predaju oružje i izađu napolje, što su oni i uradili. Izvršen je pretres vozila i oduzeto je preostalo naoružanje i oprema.

Svjedoci koji su se nalazili na čelu konvoja ne navode ozbiljnije slučajeve zlostavljanja, osim jednog pokušaja grupe naoružanih civila da likvidiraju grupu pripadnika JNA postrojenu uz zid, međutim ovaj pokušaj su spriječili pripadnici MUP-a. Nakon nekih pola sata, svi sa čela konvoja vratili su se u svoja vozilia i nastavili u pravcu Skenderije. Neki vojnici JNA navode da su bili grubo ugurani u vozila, a oni koji nisu ušli dovoljno brzo udarani su kundacima pušaka.

Nije bilo moguće utvrditi da li je ponovno kretanje konvoja bilo rezultat nečije naredbe ili odobrenja, ili je to jednostavno bilo zbog toga što se general MacKenzie vratio u svoje vozilo i naredio vozaču da ponovo krene. Niko od saslušanih svjedoka nije mogao dati objašnjenje zbog čega je konvoj nastavio kretanje.

Konvoj je ponovo krenuo i zaustavio se na Skenderiji gdje je general Kukanjac prešao u MacKenzijevo vozilo, a Lagumdžija u Izetbegovićevo koje je skrenulo u pravcu Predsjedništva.

Malo prije Vrbanja mosta, pukovnik Jakovljević i general Kukanjac su primijetili da se iza njih nalazi samo mali broj vozila, pa su tražili od generala MacKenzija da zaustavi transporter. MacKenzie i Jakovljević su se vratili nazad da vide šta se desilo sa ostatkom konvoja, ali su bili spriječeni da prođu kroz barikade. Čelo konvoja je zatim nastavilo u pravcu Lukavice. U Lukavicu je bezbjedno stiglo između 9 i 18 vozila JNA.

Vatra iz pješadijskog naoružanja, mitraljezai ručnih tromblonskih granata (RTG) otvorena je na začelje konvoja. Nekoliko vozila je pogođeno i osoblje JNA je ranjeno ili ubijeno dok su još sjedili u vozilima ili bili naoružani.

Prema riječima većine svjedoka pripadnika JNA, njima je bilo naređeno da ne odgovaraju na vatru i oni su tu naredbu ispoštovali. Ipak, na osnovu nekih izjava, od kojih je jedna bila od pripadnika JNA lično i JNA je otvaralu vatru iz svog naoružanja.

Nije bilo moguće niti je bilo potrebno utvrditi ko je prvi otvorio vatru i gdje. Na osnovu većine iskaza svjedoka vatra je otvorena u dijelu Dobrovoljačke ulice između Drvenije i Papagajke. Neki svjedoci su izjavili da su mnogi čim su začuli prvi pucanj reagovali otvorivši vatru na konvoj. Odmah su se začuli pozivi za prekid vatre tako da je pucnjava ubrzo prestala.

Većina svjedoka koji su se nalazili na začelju konvoja nisu konkretno naveli šta je uzrokovalo zaustavljanje konvoja. Kada je konvoj zaustavljen, vozila na začelju konvoja protezala su se od Drvenije pa sve do samog izlaza iz Komande.

Svakom od vozila na začelju konvoja prišle su grupe pojedinaca koje su razoružale osoblje JNA. Naredili su im da izađu iz vozila i da stanu uza zid, ili su im naredili da legnu sa licem prema zemlji i sa rukama na potiljku. Oružje i vozila su odvezeni. Osoblje JNA koje se nalazilo na začelju konvoja bilo je podvrgnuto ponižavajućem (na njih je pljuvano, bili su vrijeđani, morali su da se skinu do gaća) i grubom postupanju (udarani su kundacima pušaka, nogama, šakama i šamarani su) prilikom razoružavanja pa sve dok  nisu  evakuisani  sa tog mjesta. U  nekoliko  slučajeva premlaćivanje je rezultiralo krvarenjem ili slomijenim kostima.

Kada je riječ o identitetu jedinica koje su napale konvoj i razoružale i uhapsile pripadnike JNA, većina svjedoka koji su bili u konvoju ukazuje na veliki broj raznih naoružanih pojedinaca od kojih je većina bila u civilu ili djelimično uniformisana, a neki od njih su imali zelene beretke i ambleme ljiljana. Svjedoci koji su bili dio konvoja su vidjeli i pripadnike MUP-a na licu mjesta. Većina svjedoka tvrdi da su postupali i ponašali se korektno i da su njihova blagovremena intervencija i prisustvo spriječili dalje maltretiranje.

U toku istrage su se nastojali identifikovati i ispitati pripadnici raznih jedinica i civili koji su bili na licu mjesta u Dobrovoljačkoj tokom napada na konvoj. Nekoliko pripadnika “Zelenih beretki” dalo je izjave, uključujući i komandante jedinica. Većina od njih je izjavila da su se nalazili u zoni između Parka cara Dušana i Latinske ćuprije. Znali su da će Komanda biti evakuisana. Komandanti jedinica su naveli da su znali da je dogovoreno da se Komanda evakuiše bez naoružanja i da su bili sprenmi da to dozvole da bi predsjednik bio pušten. Takođe su bili spremni da reaguju u slučaju da iskrsnu problemi. Bili su frustrirani kada su shvatili da JNA odlazi sa naoružanjem i opremom, ali su se ipak uzdržali od napada na konvoj. Iznenada se začula pucnjava iz pravca Papagajke i konvoj se zaustavio. U tom momentu su pripadnici “Zelenih beretki” koji su bili u parku prišli vozilima, razoružali pripadnike JNA i zaplijenili njihovo oružje i vozila.Zarobljeni pripadnici JNA su zatim okupljeni u grupama u parku, a kasnije ih je preuzela neka druga jedinica TO ili MUP-a i odvela ih.

Komandant TO Stari Grad naveo je da on nije dobio nikakvo naređenje koje se odnosilo na konvoj tako da tamo nije raspoređena nijedna od jedinica koje su mu bile podređene. Bez obzira na to, on je rekao da je čuo pucnjavu iz svog Štaba koji se nalazio u zgradi Opštine Stari Grad, pa je otišao prema Dobrovoljačkoj preko mosta Drvenija. Kada je stigao tamo uspio je da spriječi maltretiranje i učestvovao je u organizovanju evakuacije zarobljenika. S druge strane, ustanovljeno je daje Ramiz Delalić “Ćelo” učestvovao u akciji sa svojim Ijudima koji su nosili akreditacije TO.

Dokazi takođe ukazuju da su i naoružani civili koji nisu bili pripadnici nijedne organizovane grupe ni jedinice takođe bili u Dobrovoljačkoj tog dana. Jedan od njih je svjedočio da je otišao u Dobrovoljačku zajedno sa svojim komšijom zato što je čuo da će predsjednik Izetbegović biti razmijenjen. Naišao je na konvoj blizu Drvenije i tamo je stajao izvjesno vrijeme tokom čega je bio svjedok usmenih provokacija između pripadnika JNA i naoružanih pojedinaca koji su stajali duž Dobrovoljačke. U jednom momentu čuo je pucnje i kako neko viče: “Razoružaj. razoružaj”. Kao i svi drugi koji su bili tamo i on je prišao vozilima, razoružao vojnike i istjerao ih iz vozila.

Jedan broj pripadnika MUP-a ispitan je u istrazi. Njihove izjave ukazuju da su policajci iz aktivnog i rezervnog sastava bili raspoređeni u Dobrovoljačkoj da bi osigurali prolazak konvoja. Izdata je naredba na MUP-ovoj radio frekvenciji da se ne puca na konvoj i da mu se dozvoli da prođe. Pripadnici jedinice koja je obezbjeđivala predsjednika i pripadnici Specijalne jedinice MUP-a takođe su stigli u Dobrovoljačku. Dokazi ukazuju na to da su pripadnici MUP-a imali pozitivnu ulogu pokušavajući da drže pod kontrolom ostale jedinice i da spriječe pripadnike tih jedinica da eventualno počine krivične radnje.

Spis sadrži kopiju snimka presretnutih razgovora od 2. i 3. maja koje su snimili oficiri JNA u Lukavici. Snimak sadrži komunikaciju izmedu različitih osoba iz različitih jedinica, kao što su TO, MUP i “Zelene beretke”. Analiza sadržaja tih naređenja i uputstava koja su prenošena radio vezom ne otkriva ništa inkriminirajuće niti zlokobno, nego samo da je RŠTOBIH bio spreman da provede “PTT plan” i da nije znao za “Lukavički plan”.

Presretnuti razgovori pokazuju da je “Zagi”, nakon što je obaviješten da se konvoj fomirao i da traži prolaz, izdao sljedeće naredenje: „Samo Alija i Kukanjac sa kolima UNPROFOR-a i taj crveni… ta crvena Džeta mogu proči na pregovore. Nakon pregovora, kako se postigne dogovor, tako će se postupiti sa vojnom kolonom i komandom”. “Zagi” je isto naređenje kasnije ponovio još nekoliko puta. U jednom momentu jedna neidentifikovana osoba kaže “Zagiju” da je predsjednik naredio da se dozvoli konvoju da prođe. Ova osoba pokušava da ubijedi “Zagija” da dozvoli konvoju da prođe i da se uzdrži od pucanja. “Zagi” odgovara da neće biti pucanja. Međutim, on je ostao čvrsto pri prijašnjem uputstvu koje je opet ponovio naglašavajući da ne treba biti pucanja, samo blokiranja.

Nedugo zatim on je obaviješten da vojnici izlaze iz vozila. “Zagi” reaguje tako što daje naređenje da se dejstvuje po njima. Neko mu odgovara da se vojnici predaju. “Zagi” odmah mijenja svoje naređenje navodeći da se treba „mirno” postupati sa onima koji se predaju i da se ni slučajno ne puca na konvoj, već da se drže u blokadi. Bitno je navesti da je naređenje da se puca izdato kao reakcija na informaciju da vojnici JNA silaze sa kamiona. Vjerovatni razlog za ovo je da je ta informacija pogrešno shvaćena, tj. da oni silaze da bi zauzeli borbene položaje i borili se. Međutim, presretnuti razgovori pokazuju daје naređenje da se dejstvuje povučeno nekoliko sekundi nakon što je izdato, tj. nakon što je prenesena informacija da vojnici silaze sa vozila da bi se predali.

Nakon toga je Jovan Divjak kontaktirao “Zagija” ponovo prenoseći informaciju da se predsjednik složio da se pusti cijeli konvoj da prođe. “Zagi” je odgovorio na sljedeći način: “Jovo, mi bez stava Predsjedništva ne možemo donijeti nikakvu odluku s obzirom da znamo kakav je stav Predsjedništva do sada. Neophodno je da predsjednik dođe ovdje. da se donese odluka i nakon toga ćemo postupiti po odluci Predsjednišiva. Čekaju ga u kabinetu članovi Predsjedništva.” Sva ova naređenja i uputstva otkrivaju da RŠTOBIH nije znao za “Lukavički plan” (da se dozvoli prolaz cijelom konvoju). Takođe otkrivaju nespremnost RŠTOBIH da dozvoli prolaz konvoju bez uputstava iz Predsjedništva.

Ne može se zaključiti iz samih presretnutih razgovora zbog čega je konvoj ponovo krenuo nakon što je stao na Čobaniji gdje su Divjak i “Zagi” razgovarali putem radio veze. Ono što se može zaključiti je da je nakon izvjesnog vremena “Zagi” obaviješten da je konvoj krenuo, nakon čega je naredio da se dozvoli predsjednikovom vozilu da skrene prema Predsjedništvu a da ostala vozila JNA nastave prema Lukavici nakon što su razoružana. Nije se moglo ustanoviti da li je ova promjena bila rezultat neke nove odluke ili samo reakcija uzrokovana događajima na licu mjesta.

  1. Ocjena pojedinačnih događaja

Pojedinačna ubistva, ranjavanja i premlaćivanja iz krivične prijave

  • Ubistvo pukovnika Radulović Budimira, pukovnika Sokić Mire i Šuko Normele, i ranjavanje vojnikaKovačević Dragana i pukovnika Kovačević Dušana

 

Na osnovu dokaza je utvrđeno da se sanitetsko vozilo, registarskih tablica R-7632, nalazilo u konvoju. Vozilom je upravljao kapetan Dragan Ćućilo, pukovnik Dr. Budimir Radulović je sjedio na mjestu suvozača, dok su pukovnik Miro Sokić, pukovnik Dušan Kovačević, vojnik Dragan Kovačević, civil Normela Šuko i još jedan civil sjedili u zadnjem dijelu vozila. Putnici su bili naoružani puškama, pištoljima i ručnim bombama. Kada je konvoj zaustavljen, sanitetskom vozilu je prišla grupa naoružanih lica i zatražila od lica u vozilu da isto napuste i da predaju oružje. Jedno od naoružanih lica koja su prišla vozilu sprijeda započelo je svađu sa pukovnikom Dr. Budimirom Radulovićem, zbog dvije automatske puške koje je Radulović odbijao da preda. Prema iskazu kapetana Cućila, naoružana lica su uzela ove dvije puške, a zatim prijetila da će ubiti Dr. Radulovića zbog toga što odbija da preda vatreno oružje. Kao odgovor na tu prijetnju, Dr. Radulović ih je izazivao da pucaju u njega. Jedno od naoružanih lica mu je pucalo u glavu, i ubio ga na licu mjesta. U vrijeme kad je ubijen, dr. Radulović je nosio maskirano odijelo sa liječničkom oznakom na grudima. Njegovu pušku su naoružana lica već bila oduzela prije nego je pucano u njega iako nije jasno da li je još uvijek imao pištolj kad je ubijen. Putnici koji su sjedili u zadnjem dijelu sanitetskog vozila predali su svoje naoružanje bez ikakvog otpora. Međutim odbili  su izaći iz vozila. Nakon  ubistva Radulovića nepoznato lice je ispalilo nekoliko hitaca kroz otvorena zadnja vrata sanitetskog vozila i ubilo pukovnika Miru Sokića na licu mjesta. Pukovnik Mićo Pantelić je rakođer zadobio povrede glave od rikošetajućih zrna. Identitet počinitelja ovih djela je i dalje nepoznat.

Nakon pucnjave policajac je prišao sanitetskom vozilu i rekao kapetanu Ćućilu da odveze svoje putnike u bolnicu. Kada je sanitetsko vozilo bilo na raskrsnici između Alipašine i Kranjčevićeve, na njega je otvorena vatra iz obližnjih zgrada i vozilo je bilo potpuno izrešetano mecima. U toku ove pucnjave, Normela Šuko je pogođena sa tri metka u stomak i jednim metkom u čelo.Poginula je na licu mjesta. Vojnik Dragan Kovačević je pogođen sa šest metaka; Pukovnik Dušan Kovačević je zadobio lakšu prostrelnu ranu. Sanitetsko vozilo je došlo do Vojne bolnice gdje je ustanovljeno da su pukovnik Budimir Radulović, pukovnik Miro Sokić i Normela Šuko smrtno stradali, da je vojnik Dragan Kovačević zadobio povrede, te da je pukovnik Dušan Kovačević zadobio lakšu povredu.

  • Ubistvo vojnika Đukić Miodraga i potpukovnika Jovanić Boška, ranjavanje kapetana Stanković Dragana, kapetana Lasla Pravde, vojnika Bojanić Slobodana, pukovnika Pavlović Dragoljuba i vojnika Arsić Zvezdana i premlaćivanje zastavnika Gojka Vukšića

Ubistvo vojnika Miodraga Đukića su opisali Slobodan Bojanić i Laslo Pravda koji su bili sa njim u istom kamionu – oba svjedoka su dosljedno izjavila da su oni kada je konvoj zaustavljen razoružani i da im je naređeno da legnu na asfalt. Zatim je na njih otvorena vatra pri čemu je ubijen Miodrag Đukić. Međutim, zapisnik o obdukciji tijela Miodraga Đukića se ne slaže sa pomenutim iskazima. Izvještajem o obdukciji  je zaključeno da je on preminuo uslijed aktiviranja minsko-eksplozivne naprave.

Što se tiče ubistva potpukovnika Boška Jovanića, postoje kontradiktorni iskazi dva očevica. U predmetnom spisu se ne nalazi zapisnik o obdukciji tijela potpukovnika Jovanića.

Ranjavanje kapetana Dragana Stankovića. Žrtva je izjavila da su nakon predaje naoružanja bili primorani da legnu na asfalt i da je tada neko otvorio vatru sa strane, ranivši ga u lijevu nogu na dva mjesta. I Laslo Pravda i Slobodan Bojanićsu potvrdili okolnosti njegovog ranjavanja. Evidencija Bolnice Koševo potvrđuje da je primljen dana 3. maja., te da je otpušten dana 8. maja.

Ranjavanje kapetana Lasla Pravde. Žrtva je izjavila da im je nakon što su izašli iz vozila rečeno da skinu šljemove i da legnu na asfalt. Dok je oklijevao, jer je nа pločniku bilo slomljenog stakla, neko je otvorio vatru na njih i ranio ga. Dragan Stanković i Slobodan Bojanić su izjavama potkrijepili Pravdin opis njegovog ranjavanja. Evidencija Bolnice Koševo potvrduje da je primljen dana 3. maja i da je bio na liječenju do 11. maja.

Ranjavanje vojnika Slobodana Bojanića. Žrtva je izjavila da su kada je konvoj zaustavljen oni razoružani i naređeno im je da legnu na asfalt od strane čovjeka koji je zatim otvorio vatru na njih, a zatim je on osjetio bol u predjelu lijevog lakta. Njegov opis događaja je općenito potvrdio Laslo Pravda koji je bio u istom vozilu sa Bojanićem. Dva svjedoka koja su bila u drugom vozilu dali su djelimično nedosljedne verzije. Prema prvom iskazu, u Bojanića je pucano dok je stajao sa rukama podignutim uvis dok je drugi svjedok izjavio da je Bojanić pogođen dok je još uvijek bio u svom vozilu, dakle prije nego je bio onesposobljen za borbu. Evidencija Bolnice Koševo i spisak lica koja su otpuštena iz Bolnice Koševo potvrđuju da je vojnik Slobodan Bojanić primljen na Odjeljenje plastične hirurgije dana 3. maja, i da je otpušten dana 11. maja.

Ranjavanje Zvezdana Arsića je opisao jedino sam Arsić i to na sljedeći način: ‘izašli smo iz vozila praznih ruku i zatim su oni počeli pucati na nas. Ranjen sam u lijevo rame i ruku’, Arsiću je ukazana medicinska pomoć u Bolnici Koševo a zatim je odveden n FIS.

 

Ranjavanje pukovnika Dragoljuba Pavlovića. Žrtva je izjavila da je mitraljeska vatra otvorena na 16., 17. i 18. Vozilo, u visini garnizonske biblioteke na kraju parka Cara Dušana. On je zadobio povrede u desnu nogu i jako je krvario. Pavlović dalje navodi da ga je policajac odveo do čela konvoja odakle je sa ostatkom konvoja mogao produžiti prema Lukavici.  O premlaćivanju Gojka Vukšića svjedočio je Željko Pantelić. Sama žrtva nije mogla dati izjavu zbog traume i anmezije. U svim navedenim slučajevim, niko od svjedoka nije mogao dati opis počinitelja”,piše u Rješenju.

 

Ubistvo pukovnika Mihajlovića i ranjavanje Ratka Katalina 

“Ranjavanje pukovnika Katalina. Katalina je izjavio da ga je dok je ležao na asfaltu pripadnik TO udario kundakom puške u rame, i da ga je poslije pogodio dum-dum metkom. Katalina je bio teško ranjen u ruku i u grudi i počeo je da zove u pomoć.Dejanović mu je ukazao prvu pomoć, nakon čega je Katalina odvežen u bolnicu. Prema evidenciji bolnice Koševo, isti je primljen dana 3. maja., a otpušten 8. maja. Samo jedan svjedok je nakratko vidio lice koje je pucalo u Katalinu i opisao ga je kao vrlo mladog, ne starijeg od 18 godina. Na žalost, svjedok nije mogao dati detaljniji opis počinioca.

Ubistvo pukovnika Boška Mihajlovića. Iz dokaza proizilazi da je Mihajlović ležao na asfaltu u istoj grupi sa Katalinom i Nikolom Ostojićm koji je posvjedočio da je nakon što je Katalina pogođen, Mihajlović je naoružana lica upitao zašto su pucali u Katalinu i jedan od njih je rekao „Zaveži” i pogodio ga u glavu hicem iz automatskog pištolja marke „Hekler”.

Maltretiranje pukovnika Slavoljuba Beloševića. U svojoj izjavi Belošević navodi da je dok je ležao dva ili tri puta udaren u leđa kundacima pušaka. Potom mu je prišlo dvoje lica, koji su mu naredili da ustane i skine uniformu. Dok je pokušavao da izvadi svoje lične stvari iz džepova, grubo su mu skinuli uniformu, nekoliko puta ga udarili i gurnuli uslijed čega je pao na pločnik i povrijedio desno koljeno. Nastavili su ga udarati kundacima i nogama u bubrege. Zbog toga je jedva mogao ustati. Nekoliko svjedoka potvrđuje da je ostavljen u donjem vešu.

Što se tiče maltretiranje kapetana Milana Legena, sam kapetan Legen je izjavio da su ga naoružana lica pretukla čim je izašao iz kamiona, tako da je pao na zemlju i zbog batina izgubio svijest. Pretpostavlja da je teško pretučen iz razloga što je uperio pištolj na jednog od naoružanih muškaraca koji su pokušali da ih razoružaju. Prije nego što se onesvijestio, osjetio je metke ispaljene oko njegove glave. Nakon što se osvijestio, primjetio je da mu nedostaje jedan zub, a usta su mu bila puna krvi. Grupa koja je počinila gore pomenute radnje nestala je kada su se pojavili policajci predvođeni Zoranom Čegarom.

  • Ubistvo pukovnika Petrović Gradimira

Pukovnik Gradimir Petrović, načelnik tehničke službe, nalazio se u stražnjem dijelu vozila marke TAM, zajedno s kapetanima Pravda Laslom i Stanković Draganom. Prema iskazu Stankovića, nakon što su bili prisiljeni izaći iz kombija, lice u civilnoj odjeći, prišlo je pukovniku Petroviću i započela je svađa oko njegove torbe koju je pukovnik Petrović odbijao da preda. Lice je torbu uzelo, otvorilo i u njoj pronašlo pištolj marke Magnum. Nakon toga, lice je pucalo iz svoje automatske puške i ubilo pukovnika Petrovića na licu mjesta. Prema zapisniku o obdukciji, pukovnik Gradimir Petrović je zadobio dvije ustrelne rane, jedna nanesena iz daljine u lijevom lopatičnom dijelu do srca, i druga nanesena u predjelu glave iz blizine, od kojih su obje bile smrtonosne.

  • Ranjavanje vojnika Pantić Dragana i desetara Simić Ivice

Svjedoci različito opisuju ranjavanje vojnika Dragana Pantića. Protokol bolnice potvrđuje da je Pantić primljen dana 3. maja, a da je pušten 11. maja. S obzirom na proturječnosti, u ovoj fazi nije moguće izvesti zaključak da li je Pantić ranjen dok se još nalazio u transporteru (i kao takav predstavljao zakonitu metu), kako je to opisao i sam Pantić, te dvojica pripadnika Zelenih beretki, ili je ranjen iz vatrenog oružja prilikom predaje, kao što navode ostala tri člana posade.

Problemi u vezi sa dokazima na okolnosti ranjavanja desetara Ivice Simića su slični kao i u slučaju Pantića. Pantić navodi da je Simić bio ranjen iz vatrenog oružja dok se nalazio u BPV-u. Njegov iskaz djelimično potvrđuje iskaz svjedoka Selmanovića, koji navodi da je „Šulc” pucao u unutrašnjost transportera kroz puškarnicu. S druge strane, preostala četri putnika u transporteru navode da je Simić ranjen prilikom izlaska iz transportera. Dok Pelemiš tvrdi da je na Simića pucano i da je ranjen dok je ležao na zemlji nakon što je izašao iz transportera. Evidencija iz bolnice samo navodi da je Simić primljen dana 3. maja, bez navođenja informacija o prirodi njegovih povreda ili ukazanom liječenju. Kao i u slučaju Pantića, nemoguće je utvrditi sa sigurnošću da li je ranjavanje Simovića urađeno zakonito ili nezakonito.

  • Ranjavanje potpukovnika Franje Patačka, pukovnika Komnena Žarkovića, Marka Stamenića i Slavke Petrović

Pukovnik Komnen Žarković, Franjo Patačko i zastavnik Rajko Banduka vozili su se u džipu marke PUH u konvoju. Tokom vožnje vozilo je pogođeno mecima, i/ili tromblonskom minom, ranivši pukovnika Komnena Žarkovića i pukovnika Franju Fatačka.

Što se tiče ranjavanja Marka Stamenića, građanskog lica koje je radilo u JNA kao vozač generala Kukanjca, on je svjedočio da je pogođen sa tri metka dok je vozio službeno vozilo generala Kukanjca. Njegova supruga, koja je sjedila na mjestu suvozača, nije bila pogođena. U vrijeme pucnjave on je nosio maskiranu uniformu i oboje su nosili oružje. Njegovo ranjavanje potvrđuju dva svjedoka kao i medicinska evidencija.

Što se tiče ranjavanja Slavke Petrović, jedini dostupan dokaz je izjava jednog svjedoka koji je naveo da je ona bila ranjena, ali nije dao nikakve detalje o okolnostima njenog ranjavanja. Medicinska evidencija potvrđuje da je ona bila ranjena. Gđa Petrović nije bila dostupna Tužilaštvu da da izjavu.

  • Ranjavanje vojnika Zorana Adžića, pukovnika Ljubinka Lukića i vojnika Milenka Perića

Vojnik Zoran Adžić, pukovnik Ljubinko Lukić i vojni policajac Milenko Perić vozili su se kaminom DAJC kojim je upravljao Adžić i koji je se u konvoju nalazio neposredno ispred sanitetskog vozila. Kamion je stigao do mosta Drvenija kada je konvoj zaustavljen.

Adžić, Lukić i Perić su dosljedno opisali kako su ranjeni. Naveli su da su bili razoružani, izvučeni iz kamiona i zatim postrojeni uz kamion prema kom su bili okrenuti licem. Tada је neko pucao u njih iz automatskog oružja i ranio ih. Evidencija bolnice Koševo potvrđuje da su sva trojica primljeni 3. maja zbog povreda.

  • Ubistvo vojnika Zdravka Tomovića i  ranjavanje pukovnika Enesa Tase,pukovnika Josipa Ivanovića i Ivanke Stankov

Pukovnik Enes Taso, vojnik Zdravko Tomović, pukovnik Josip Ivanović i Ivanka Stankov pridružili su se konvoju u automobilu Opel koji je pripadao pukovniku Tasi. Čim su ušli u Dobrovoljačku ulicu konvoj se zaustavio i veliki broj lica u civilu i u maskiranim uniformama, od kojih je većina bila naoružana, pojavio se iz obližnjeg parka i napao konvoj.

Josip Ivanović je naveo da se na konvoj pucalo sa svih strana. Dva metka su ga pogodila u gležanj desne noge, a Tomović je smrtno ranjen. Zatim je jedan pripadnik Zelenih beretki skočio na haubu automobila i pucao iz svog automatskog oružja u prednje staklo ranivši Enesa Tasu u stomak, a Ivanku u nogu i bedro. Zatim im je naređeno da predaju oružje, što su oni i učinili.

Ivanovićevu verziju događaja je potvrdila Ivanka Stankov. Ona je izjavila da se pucalo sa svih strana i da je prvo pogođen Tomović, pa Taso, a zatim su se dva napadača popela na haubu automobila i pucala na njih dodatno ranjavajući Tasu i ranivši nju i Ivanovića. Navela je da je bila razoružana tek nakon što je izvučena iz automobila.

Pukovnik Taso je djelimično potvrdio ovu verziju. On je naveo da se se čuli pucnji iz automatske puške i da je nekoliko metaka pogodilo njegovo vozilo, kojom prilikom je poginuo Zdravko Tomović, a on i još dva putnika su bila ranjena. On je izgubio svijest,a kada je došao svijesti bio je na asfaltu, a jedan od napadača je već bio uzeo njegovu pušku.

Njihovo ranjavanje kao i smrtno ranjavanje Zdravka Tomovića potvrđeno je iskazima drugih svjedoka. Medicinska evidencija potvrđuje da su ranjeni primljeni u bolnicu Koševo, kao i da su otpušteni iz iste. Zdravko Tomović je doveden u bolnicu Koševo 3. maja, dok je još uvijek bio živ, ali je dva dana kasnije preminuo na odjeljenju intenzivne njege.

  • Ranjavanje vojnika Zorana Zrnića

Zoran Zrnić je ranjen metkom dok se još uvijek nalazio u vozilu i bio naoružan – ranjen je u glavu i jako je krvario. Kada je izašao iz vozila dobio je udarac u glavu kundakom puške. Zbog toga nije mogao da stoji na nogama, a na kraju se i onesvjestio. Materijalni dokazi potvrđuju da je primljen u bolnicu 3. maja i da je ostao do 8. maja.

Neprijavljena ranjavanje – ranjavanje Predraga Miljića i Milče Kostića

Predrag Miljić je svjedočio da je vozio jedan od kamiona u konvoju. Kada su stigli do škole „Branko Lazić“ konvoj se nije mogao kretati naprijed zbog nekih prepreka koje su bile postavljene na ulici. Nakon toga je na njih pucano. Jedan metak ga je ranio u koljeno. Njegovo ranjavanje su potvrdili svjedoci i bolnička evidencija.

Potpukovnik Milča Kostić je zajdeno sa Željkom Popovom bio u kabini kamiona kojim je upravljao Nedeljko Banović. Tokom vožnje metak ga je pogodio u potiljak uzrokujući površinsku ranu. U bolnici Košove je ostao do razmjene koja se desila nakon 7 dana.

Ukupan broj žrtava

Na osnovu prikupljenih dokaza ukupno 7 osoba je ubijeno za vrijeme napada u Dobrovoljačkoj ulici. To su: pukovnik dr. Budimir Radulović, pukovnik Miro Sokić, vojnik Miodrag Đukić, potpukovnik Boško Jovanić, pukovnik Boško Mihajlović, pukovnik Gradimir Petrović i vojnik Zdravko Tomović. Jedna osoba – Normela Šuko, ubijena je u odvojenom incidentu tokom evakuacije iz Dobrovoljačke ulice u Vojnu bolnicu.

Ukupno 22 osobe su ranjene za vrijeme napada u Dobrovoljačkoj ulici. To su pukovnik Mićo Pantelić, kapetan Dragan Stanković, kapetan Laslo Pravda, vojnik Slobodan Bojanić, pukovnik Dragoljub Pavlović, vojnik Zvezdan Arsić, kapetan Ratko Katalina, vojnik Dragan Pantić, desetar Ivica Simić, potpukovnik Franjo Patačko, pukovnik Komnen Žarković, Marko Stamenić, Slavka Petrović,vojnik Zoran Adžić, pukovnik Ljubinko Lukić, vojnik Milenko Perić, pukovnik Enes Taso, pukovnik Josip Ivanović, Ivanka Stankov, vojnik Zoran Zrnić, vojnik Predrag Miljić i potpukovnik Milča Kostić. Dva lica su takođe ranjena u odvojenom incidentu tokom evakuacije iz Dobrovoljačke ulice u Vojnu bolnicu. To su vojnik Dragan Kovačević  i pukovnik Dušan Kovačević”, navedeno je u Rješenju kojim je predloženo odbacivanje i odbijanje pritužbi.

No, Gordana Tadić, već smo naveli, ovaj akt nije podraža, te je prihvatila pritužbu i, na kraju, donijela naredbu o prov0đenju istrage koja je rezultirala optužnicom Tužilaštva BiH protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiška. Optužnica je podignuta tokom v.d. mandata Milanka Kajganića.

Danas je 2. maj: Za Bosnu i Hercegovinu jedan od najvažnijih dana u modernoj istoriji

U modernoj historiji nezavisne Bosne i Hercegovine današnji dan, 2. maj jedan je od veoma bitnih datuma u borbi za njenu odbranu.

Na današnji dan 1991. godine pristupljeno je pripremama za odbranu kada je osnovan Savjet za nacionalnu odbranu. Savjet je organizator Patriotske lige koja predstavlja začetak Armije R BiH. U saradnji s Patriotskom ligom osnivaju se jedinice Bosna koje se označavaju brojevima, a bile su poznate pod nazivom Zelene beretke. Korištenje više naziva dovelo je do toga da se pod svakim od naziva pretpostavljala posebna organizacija, pa je u predvečerje rata često bilo nejasno o kome se zapravo radi.

Patriotska liga djelovala je u izrazito konspirativnim uvjetima, tako da npr. ni kasniji visoki časnici AR BiH, generali Alagić i Muslimović, nisu uspjeli da se, unatoč pokušajima, povežu s njima. U Patriotskoj ligi načelno je vladalo nepovjerenje prema oficirima iz JNA koji su su se pokušavali pridružiti organizaciji. Na vojnom savjetovanju u Mehurićima kod Travnika (7. – 8.2.1992. g.) ustanovljeno je da Patriotska liga raspolaže sa 60 do 70.000 naoružanih članova.

Drugog dana maja 1992. godine pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije i snaga bosanskih Srba pokušali su sa okolnih brda, ući u Sarajevo i zauzeti zgradu Predsjedništva BiH na Skenderiji, kao i druge važne objekte u centru grada, poput Skupštine i Općine Centar, te eliminisati rukovodstvo Republike BiH.

Oko bivšeg Doma JNA, Narodnog pozorišta, Skenderije i Vrbanja mosta suprotstavili su im se građani Sarajeva, okupljeni u Teritorijalnu odbranu BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a.

Presudne bitke vodile su se između 10 i 15 sati, pucalo se iz automatskog naoružanja, padale su granate, grad je ostao bez struje, vode i hrane, a slika koja je obišla svijet bila je i ona na kojoj gore zapaljeni tramvaji.

Oko 13 sati oklopna vozila i tenkovi krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Grada. Suprotstavili su im se hrabri, ali neiskusni i veoma slabo naoružani branioci – članovi Patriotske lige, Vikićevi specijalci, rezervni sastav Policije, kao i novoformirane Teritorijalne odbrane. Na sreću građana Sarajeva i Bosne i Hercegovine agresor je potisnut i njegovi planovi osujećeni.

U danu velikih borbi tog 2. maja 1992. godine izgorjela je zgrada glavne pošte u Sarajevu, nakon granatiranja od strane srpskog agresora. Objekat je u potpunosti izgorio tog dana.

Požar u pošti nije izazvan iz vana, nego iznutra. Diverziju unutar pošte izazvala dva uposlenika pošte, inžinjera iz Beograda i Zadra kako bi onesposobili poštu i komunikaciju u općinama Stari Grad i Centar. Počinioci su uhapšeni nakon čega su priznali da su podmetnuli požar. Na kraju su razmijenjeni za pripadnike Armije Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni od strane agresora.

(NAP)

(AUDIO) Ovo je iza zatvorenih vrata mađarski šef diplomatije Peter Szijjarto govorio Draganu Čoviću : “Mi smo za novi Izborni zakon. Obojica se baziramo na kršćanskim vrijednostima. Rekao sam ministru Radmanu – vi recite šta treba, mi ćemo učiniti”

“Mi smo za usvajanje novog Izbornog zakona u BiH”, reći će mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto tokom razgovora iza zatvorenih vrata za predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Bio je novembar 2021. godine i hrvatska diplomatija je već bila počela pripreme i lobiranje za nametanje novih izmjena Izbornog zakona u BiH. Orbanov ministar vanjskih poslova Peter Szijjatro bio je u Sarajevu i susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

“I, naravno, pošto smo obojica, pošto se baziramo na kršćanskim osnovama, vrijednostima, jasno je da osjećamo simpatiju i dijelimo simpatiju sa Hrvatima. Tako da mogu obećam, gospodine predsjedniče, da ćemo mi do kraja biti uz vas i imat ćete našu podršku. Rekao sam i svom kolegi, ministru vanjskih poslova Hrvatske da on kaže šta je to korisno za vas i šta treba mi da učinimo po tom pitanju”, rekao je Szijjjatro Draganu Čoviću.

Kompletan snimak razgovora Szijjarta i Čovića možete pogledati na linku ispod ovog pasusa.

Čović se obavezao da će o razgovoru informisati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića-Radmana.

“I ja ću informisati premijera”, rekao je Szijjarto.

Szijjatrov premijer će nekoliko mjeseci kasnije krenuti u diplomatsku ofanzivu. Mjesec dana nakon sastanka Szijjarto-Čović mađarski premijer je govorio o Bosni i Hercegovini.

“Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi 2 miliona muslimana”, rekao je Viktor Orban, govoreći na konferencije za medije u Budimpešti.

U tom periodu, OHR počinje pripreme za nametanje izmjena Izbornog zakona. Prve informacije o Schmidtovom nametanju su se pojavile u julu 2022. godine. I istom mjesecu, Viktor Orban je, u sklopu ljetnog kampa, održao govor na jednom univerzitetu u Mađarskoj.

U Bosni su Hrvati prevareni. Ovo je komplicirana tema, ali samo bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi zapravo koriste rupe u izbornom zakonu kako bi birali Hrvate. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, mi Mađari ih podržavamo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju, ali EU nije u stanju riješiti taj problem. Ili je tu problem odbrane naših granica. Cilj ne bi trebao biti postati svjetski politički igrač. Za našu ambiciju trebalo bi biti dovoljno da je EU sposobna braniti vlastite granice”, rekao je Orban.

U izbornoj noći, 2. oktobra 2022. godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH. Prije nametanja – za izbor (pot)predsjednika Federacije bila je potrebna podrška šest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda Doma naroda FBiH. Svojim nametanjem, Scmidt je podigao ljestvicu sa šest na jedanaest.  Istovremeno, broj hrvatskih delegata u kantonima sa bošnjačkom većinom je podigao sa pet na šest. Što znači da stranke sa sjedištem u Sarajevu nakon Schmidtovog nametanja više ne mogu predložiti (pot)predsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda.

Dvadeset dana nakon Schmidtovog nametanja, mađarski diplomata Laszlo Markus je imenovan za šefa Regionalnog ureda OHR-a u Banjoj Luci.

“Radujem se zajedničkom radu sa ambasadorom Markuszom, te želim zahvaliti Vladi Mađarske na kontinuiranoj suradnji sa OHR-om,” rekao je tada visoki predstavnik Christian Schmidt.

Drama u Vijeću ministara BiH: Košarac i Tegeltija ultimativno traže razmatranje Nove istočne interkonekcije, u protivnom slijedi raspad vlasti na nivou BiH

Na sjednici Vijeća ministara koja je održana 19. aprila 2023. godine odvijala se prava drama. Ministri Staša Košarac i Zoran Tegeltija su ultimativno zatražili stavljanje na dnevni red naredne sjednice Vijeće ministara Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji plinovoda “Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije” na pravcu granica Republika Srbija – Bosna i Hercegovina – Bijeljina – Banja Luka – Prijedor – Novi Grad, Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar i Prijedlog odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva.

Ultimativni zahtjev je pravdan da je Trojka obećala i usaglasila sa Dodikom nekoliko “infrastrukturnih” projekata, a koji bi bili prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Izvori Patrije s Vijeća ministara BiH ističu da je na samoj sjednici Košarac gotovo u naredbodavnom tonu “podsjetio” muslimanske partnere (tako su prozvani) na preuzete i dogovorene obaveze spram Rs, prije svega nekoliko infrastrukturnih projekata.

Tegeltija je čak i zaprijetio Borjani Krišto da ukoliko istog trena ne utvrdi termin sjednice sljedeće sedmice, oni (Srbi) napuštaju sjednicu Vijeća ministara.

Krišto je pojasnila kako momentalno ne može odrediti precizan dan, ali da će sjednica sa tim “vitalnim” tačkama biti sigurno naredne sedmice.

Elmedin Konaković je pokušavao da odobrovolji “partnere” kako su tik do konačnog dogovora oko svega, da su u pitanju samo tehnički detalji, koji bi se trebali konačno politički dogovoriti na nivou predsjednika partija naredne srijede.

Onda je pokušao da usmjeri diskusiju da sjednica Vijeća ministara bude u četvrtak, kad je on na putu.

Tegeltija je eksplicitno tražio da se stave tačke na dnevni red, a kada tačke budu na dnevnom rede, ministar Sevlid Hurtić će navodno riješiti tu dilemu.

Jer pored srpskih i hrvatskih ministara dovoljan je upravo samo jedan bošnjački glas da odluke prođu Vijeće ministara, pa mnogi strahuju da će upravo on biti prevaga.

Srpski i hrvatski ministri imaju usaglašen stav oko interkonekcija (nova istočna + južna), a da je ovo tačno potvrđuje dogovor Josipa Brkića i Staše Košaraca da obje tačke idu u kompletu, i da tu neće biti problema na relaciji HDZ SNSD.

HDZ svoj interes gradi na novoformiranoj kompaniji Južna plinska interkonekcija kojom će blokirati BH-Gas u realizaciji projekta tako da je Nova istočna interkonekcija projekat kome se otvara perspektiva za brzu realizaciju.

Iduća sedmica je dan D, a gotovo je sigurno da su ministri iz reda srpskog naroda dobili od Dodika signal da konačno pritisnu ‘muslimanske partnere’ i da to riješe što su dogovorili prije formiranja vlasti. Sve ostalo je samo pitanje tehnike.

Zukan Helez, kao zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara, ima pravo veta kod utvrđivanja dnevnog reda, tako da je ključna osoba da bilo koja tačka dođe ili ne dođe na dnevni red upravo on.

Međutim, Helez na sastanku Vijeća ministara nije uopće odavao utisak da je svjestan situacije, i da je spreman to spriječiti.

Ujedno, od 26. do 28 aprila održava se ekonomski forum na Jahorini i po svoj prilici dolaze ruski igrači, a ministri Bošnjaci su pozvani, Košarac ih je planirao ugostiti. Kao znak dobrodošlice usvajanje odluka na Vijeću ministara je imperativ za Dodika.

Drama je okončana tako da se materijali uvrste u dnevni red koji će biti preciziran iduće sedmice.

Da li će Helez blokirati dnevni red zavisi od Nermina Nikšića. Ovim usvajanjem otvoren je put direktnom ruskom utjecaju u BiH i to putem Nove istočne interkonekcije i odluke o kvaliteti tečnih goriva. Dodikova muslimanska ekipa kreće u finalno spašavanje Dodika jer bez ovih ruskih projekata predsjednik Rs-a nema više šta da traži kod Putina.

(NAP)

Nacionalno “balansiranje” u Vijeću BHANSA-e: Edin Forto smjenio Bošnjaka da bi povećao broj Hrvata

Prvi put od osnivanja (2015. godine) u Vijeće BHANSA-e Vijeće ministara BiH neće predložiti nijednog Bošnjaka. Resorni ministar Edin Forto odlučio je ukloniti Bošnjaka Harisa Medoševića, kako bi na njegovo mjesto postavio Marina Raspudića iz reda hrvatskog naroda.

S obzirom na to da je umjesto predstavnika Ministarstva finansija i trezora BiH u Vijeće agencije iz reda hrvatskog naroda predložen predstavnik iz reda srpskog naroda, što je u skladu sa članom 10 Zakona o Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) da je prilikom imenovanja Vijeća Agencije Vijeće ministara BiH dužno voditi računa o ravnopravnoj zastupljenosti svih konstitutivnih naroda u BiH, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH je, kao nadležni obrađivač, pripremilo predmetnu odluku te predlaže Vijeću ministara BiH da se umjesto Harisa Medoševića za člana Vijeća Agencije u ime BHDCA imenuje Marin Raspudić iz reda hrvatskog naroda“, navedeno je u obrazloženju Odluke o imenovanju članova Vijeća BHANSA-e.

Nakon Fortinog uklanjanja Bošnjaka Medoševića, konačna lista kandidata Vijeća ministara BiH za Vijeće BHANSA-e izgleda ovako:

  • Sanja Škuletić-Malagić, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH (Ostali)
  • Goran Gajić, Ministarstvo finansija i trezora BiH, (Srbin)
  • Martin Pain, Ministarstvo odbrane BIH (Hrvat)
  • Marin Raspudić, Direkcija za civilnu avijaciju BiH (Hrvat)

Dakle, ministar Edin Forto je predložio imenovanje dva Hrvata, jednog Srbina i jednu članicu iz reda Ostalih. Nijedan Bošnjak ne nalazi se na Fortinoj listi.

Inače Vijeće BHANSA-e broji šest članova. Osim četvero koje predlaže i imenuje Vijeće ministara BiH, dva člana predlažu entitetske vlade. Dušica Vidaković je trenutno predstavnica Vlade RS, dok je Edhem Bičakčić predstavnik Vlade FBiH.

Nakon što Vijeće usvoji Fortinu listu, u Vijeću BHANSA će, tako, sjediti po dva Srbina i Hrvata, te po jedan Bošnjak i Ostali. To će biti prvi put od 2015. godine da državni nivo nije imenovao nijednog Bošnjaka.

Recimo, 23. jula 2015. godine imenovan je prvi saziv Vijeća BHANSA-e. Bio je to mandat DF-ovog ministra komunkacija i prometa Slavka Matanovića. Za predsjedavajućeg Vijeća BHANSA-e Vijeće ministara je predložilo i imenovalo Besima Mehmedića, dok je drugi Bošnjak bio predstavnik Vlade FBiH Šefkija Okerić. U novembru 2016. godine, tadašnji resorni ministar Izmir Jusko iz SBB-a odlučio je smijeniti Mehmedića, te na njegovo mjesto postaviti Fadila Mandala. Predstavnik Vlade FBiH je ostao Šefkija Čekić, kojeg u junu 2017. godine zamjenjuje Edhem Bičakčić. U maju 2020. godine, na prijedlog tadašnjeg ministra Vojina Mitrovića (SNSD) Fadil Mandal je razriješen. Međutim, kako bi se zadovoljila kvota Bošnjaka, Mitrović predlaže imenovanje Harisa Medoševića koji je zamijenio Darka Vučića. I, onda, funkciju ministra preuzima Edin Forto, koji za svoju šeficu kabineta imenuje Sanju Škuletić-Malagić, bivšu novinarku Avaza koja se, u međuvremenu, otisnula u savjetničke vode na državnom i kantonalnom nivou. Osim pozicije šefice Kabineta, Škuletić-Malagić postaje i predsjedavajuća Vijeća BHANSA-e, što joj donosi dodatnih 900 KM mjesečno. Istovremeno, Forto odlučuje smijeniti i Bošnjaka Harisa Medoševića kako bi na njegovo mjesto bio postavljen – Hrvat.

 

Kako slovenačke i hrvatske kompanije izvlače novac iz BiH: Jedan zaposleni, 760 miliona maraka prometa i prijavljena dobit od 570 hiljada KM

Kompanija GEN-I, piše na njihovom sajtu, vodeći je trgovac električnom energijom u regiji. Izvorno, kompanija je slovenačka, a godinama je prvi čovjek firme  GEN-I bio aktualni slovenački premijer Robert Golob.

U julu 2008. godine, ova slovenačka kompanija u Sarajevu je osnovala kćerku firmu GEN-I d.o.o., društvo za trgovinu i prodaju. Od 2010. godine ova kompanija je odmah počela ostvarivati milionske promete. Sve do 2016. godine u sarajevskom GEN-I-u su bile zaposlene samo dvije osobe, nakon čega je kompletan biznis trgovine električnom energijom sveden na jednog radnika. Posljednje, 2022. godine, GEN-I se, po prometu, uspio probiti na osmo mjesto kompanija koje u Federaciji ostvaruju najveći promet. Tako je, prema zvaničnim podacima, GENI-I d.o.o. Sarajevo tokom 2022. godine ostvario ukupni promet u iznosu od 761 miliona maraka. Prijavljena dobit je svega 591 hiljadu KM. Poređenja radi, ista kompanija je, sa istim brojem zaposlenih, 2020. godine ostvarila veću dobit nego 2022. godine, iako je promet bio četiri puta veći. Naime, GEN-I je 2020. godine prijavio promet u iznosu od 175 miliona KM, a prijavljena dobit iznosila je 630 hiljada KM.

U rubrikama javnih nabavki ne postoji mnogo podataka o kompaniji GEN-I d.o.o. Sarajevo. Ova kompanija je do 2016. godine, uglavnom, poslovala sa Elektroprivredom HZ HB kojoj je prodavala električnu energiju.

No, nije slovenački GEN-I jedina kompanija koja je sa stotinama miliona prometa prijavila mizernu dobit.

HOLDINA d.o.o. Sarajevo je na drugom mjestu liste kompanija sa najvećim prometom u Federaciji. Ukupni promet HOLDINA-e tokom 2022. godine je iznosio miljardu i po maraka. Osnivač HOLDINA-e je zagrebačka naftna kompanija INA. Dakle, sa prometom od 1,5 milijardi maraka, HOLDINA je prijavila dobit u iznosu od 4,6 miliona KM.

Da bi se ova priča lakše shvatila, uporedit ćemo bh. kompaniju HIFA Oil. Recimo, HIFA Oil je tokom 2022. godine imala promet u iznosu od 819 miliona KM, a prijavljena dobit je iznosila 20 miliona KM. Dakle, HIFA OIL je sa duplo manjim prometom ostvarila skoro pet puta veću dobit u odnosu na HOLDINA-u.

Prema informacijama Istrage, jedan od razloga za ovakve poslovne rezultate je to što zagrebačka INA po znatno skupljim cijenama prodaje naftu svojoj kćerki firmi registrovanoj u Sarajevu. Na taj način eventualna dobit koja je trebala biti ostvarena u BiH, prebacuje se u Hrvatsku.

Inače, ako se pogleda struktura javnih nabavki HOLDINA-e da se primijetiti da je ova kompanija koju je osnovala zagrebačka INA glavni dobavljač u općinama i institucijama kojima upravlja HDZ BiH.

Investicijski fondovi optužuju: Komisija za vrijednosne papire krši zakone i ugrožava poslovanja!

Grupa društava za upravljanje fondovima i zatvorenih investicijskih fondova u Federaciji BiH tvrdi da Komisija za vrijednosne papire FBiH, kao regulator, konstantno poduzima aktivnosti kojima se ugrožava poslovanje investicijskih fondova i urušava tržište kapitala u Federaciji.

Kako navode u saopćenju za javnost, zbog očitog kršenja zakonskih odredbi, drastičnog djelovanja na štetu društava za upravljanje fondovima i primjene različitih aršina prema akterima na tržištu kapitala, ova društva podnijela su putem pravnih zastupnika krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH i Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo protiv svih pet članova Komisije za vrijednosne papire FBiH, a sva dokazna dokumentacija dostavljena je i Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

-Već duže vrijeme društva za upravljanje fondovima ukazuju Komisiji i njenim članovima na propuste u njihovom radu koji nanose štetu poslovanju društava, unose pravnu nesigurnost na tržište kapitala i prijete njegovim potpunim urušavanjem. Krivična prijava je podnijeta zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja u konkretnim slučajevima, ali ovim putem želimo upozoriti da Komisija u kontinuitetu donosi akte izvan svojih zakonskih ovlaštenja, navodi se.

Svjesni su, ističu, da je rad regulatora na tržištu vrijednosnih papira u javnom interesu i da je nužan. Međutim, obzirom da su odluke Komisije za vrijednosne papire FBiH konačne, odnosno da ne postoji drugostepeni organ, članovi Komisije moraju djelovati s posebnom pažnjom i oprezom kako svojim odlukama, koje su odmah izvršne, ne bi prouzrokovali krivično djelo ili enormnu štetu po imovinu dioničara nekog emitenta, ali i po državnu imovinu, što je još značajnije.

-Nažalost, dosadašnje djelovanje članova Komisije za vrijednosne papire FBiH primoralo nas je da tražimo utvrđivanje njihove krivične odgovornosti. Napominjemo da je Komisija za vrijednosne papire FBiH u proteklom periodu pokazala ignorantski odnos i prema stavovima, sugestijama i prijedlozima Udruženja društava za upravljanje fondovima u FBiH, što dodatno budi sumnje u njihove stvarne namjere, zaključuje se u saopćenju koje u ime grupe fondova potpisuju MI Gruop i Prof-Plus.

Ovako je u septembru 1995. godine govorio Franjo Tuđman:”Sa Srbijom moramo normalizovati odnose, a mi ćemo sa Muslimanima imati problema zbog civilizacijskih razlika”

“Strateški gledano”, kazat će 28. septembra 1995. godine svojim saradnicima Franjo Tuđman, “nama je u interesu da dođemo što prije do normalizacije odnosa sa Srbijom. Jer nikada više ne može doći u obzir nikakva Srbija u Hrvatskoj itd”.

Osim Tuđmana, sastanku u Predsjedničkim dvorima prisustvovali su hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tema sastanka je,  kako možete pročitati u ovom transkriptu, bio dogovor o Bosni i Hercegovini. Nastavlja tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

“A problem Muslimana zbog te islamske – ja ću vam reći, slušajte, mi smo, i Hrvatska je momentalno, i Bosna, središte tih organizatora islamskog terorizma. I,tu imamo i zahtjeva i da spriječimo, i već smo nešto učinili, i ne znam, da li ti znaš, to treba veoma…Ali, ja sam im postavio zahtjev – nećemo više samo udovoljavati, jer mi smo neke zahtjeve postavili, pa nam nisu udovoljili. Tako da ćemo, sve u svemu, mi ćemo sa Muslimanima imati problema zbog civilizacijskih razlika, i zbog toga što će taj islam pokušavati da taj problem, da Muslimane u Bosni koristi za ekspanziju u Evropi”, rekao je Tuđman na sastanku kojem  je prisustvovao Jadranko Prlić, tadašnji premijer Herceg-Bosne koji je kasnije osuđen u Haagu na 25 godine zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima koji su živjeli na teritoriji pod kontrolom ove paradržavne tvorevine.

Tadašnji predsjednik, koji je u presudi Jadranku Prliću i drugima označen kao čelnik Udruženog zločinačkog poduhvata zvanog Herceg-Bosna prepričao je svoj razgovor sa bivšim francuskim predsjednikom Jacques Chiracom o bosanskim muslimanima.

“Za stolom Chirac, gdje su bili njegovi uži suradnici i ministri, pitao sam-da li je točno da je De Gaulle, da li je, kada su komunisti proglasili u Jugoslaviji muslimansku naciju, da je De Gaulle izjavio – gospodo, to je najava opasnosti za Evropu. Sam Chirac je potvrdio – da. Kaže, ja nisam osobno – tako je rekao, nisam ja osobno čuo, ali, molim, znam da je mišljenje De Gaullea bilo to. Tako da bismo se zavaravali ako bismo podcjenjivali taj problem budućih odnosa sa takvim jednim…Pa,vidite,molim vas, oni ne vraćaju tih 20-tak tisuća Muslimana u Kladušu, u Cazin, imamo od strane vanjskih obavještajnih službi podatke,da planiraju ubojstvo Abdića. Ja sam to Aliji tu kazao pred par dana, da će to,i da bi to palo na njegovu glavu, i na moju, jer je Abdić sada u Hrvatskoj, prema tome, da to treba vratiti. Nije negirao, nego je rekao, pa bilo je takvih razgovora prije, a ne sada, i tako. Ali nam, razumije se, nema druge nego da idemo sada na federalne odnose sa, baš zato što oni ne žele, sa povezivanjem, kako ćeš ga nazvati, konfederalnim ili ne moraš uopće nazivati konfederalnim, ali sa povezivanjem, u onom smislu, jedinstveno, ekonomsko područje itd. Alija je ipak čovjek koji je pritisnut tom situacijom da ne može više računati, što Srbi ispravno kažu, da ne može računati na podršku Amerike kao svoje pokrovitelje. Tako se on priklanja potrebi, nužnosti oslonom, da ne može bez Hrvatske”, kazao je Tuđman.

Bivši hrvatski predsjednik je govorio i o opasnostima koje bi moglo donijeti “unitarističko uređenje BiH”.

“Ako bi učvrstili Bosnu, kao tobože. No, pa onda. Tako da su nam tu istovjetni interesi hrvatskog naroda. I vi to u Bosni morate da shvatite da mi ne bismo održali ni Usoru ni Posavinu, sve čak i tamo gdje smo ostali, ako bi se stvari razvile tako da ostane unitaristička Bosna, gdje bi Muslimani imali pretegu“, rekao je Tuđman.

Hrvatima je, nastavit će Tuđman, u interesu da se “kečkaju Srbi i Muslimani”, te potom predlaže Jadranku Prliću da kaže da je išao u Banja Luku i dogovorio da se ne bombarduju gradovi u Hrvatskoj.

“Predsjedniče”, uzvratit će Prlić, “Muslimani jesu naivni, ali nisu toliko“.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...