Načelnik Opštine Vlasenica Mićo Kraljević kojem se sudi za ratni zločin na Sudu BiH i koji teroriše svjedoke Bošnjake zagorčavajući im život u Vlasenici, ne prestaje sa provokacijama.
U dopisu koji je Kraljević potpisao, a koji je upućen Islamskoj zajednici u BiH i Medžlisu IZ u Vlasenici 11. aprila traži se da „smanji nivo jačine zvuka islamskog poziva na molitvu“, odnosno ezana.
„Opštini Vlasenica se obratio veliki broj građana koji izražavaju nezadovoljstvo zbog velike jačine zvuka islamskog poziva na molitvu. Ovim putem apelujemo da se smanji nivo jačine zvuka islamskog poziva na molitvu imajući u vidu nezadovoljstvo građana opštine Vlasenica.
U cilju dalje uspješne saradnje nadamo se da ćete uzeti u obzir ovaj apel građana i opštinske uprave i izvršiti korekciju jačine zvuka islamskog poziva na molitvu“, navodi se u dopisu koji su potpisali Kraljević i Nevena Stupar.
Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – pored Kraljevića, sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću i Goranu Gariću.
Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Optužnica tereti optužene Mane Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića da su u vremenskom periodu od sredine aprila 1992. godine pa do kraja marta 1993. godine u općini Vlasenica, u okviru širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv bošnjačkog civilnog stanovništva općine Vlasenica, znajući za takav napad i da njihove radnje čine dio tog napada počinili progon bošnjačkog civilnog stanovništva općine Vlasenica na političkoj, nacionalnoj, kulturnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi, ubistvima, mučenjem i drugim nečovječnim djelima slične prirode učinjenjih u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja.
Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić gostujući na RTRS pokušao je obesmisliti izmjene Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, a kojim se zabranjuej negiranje genocida, ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.
“Imamo situciju sada u javnosti da se smatra da je donesen novi zakon i da taj zakon zabranjuje samo negiranje genocida, da je svaka polemika oko toga je li negdje bio genocid ili nije bio genocid predstavlja krivično djelo. To nije u skladu sa Krivičnim zakonom BiH”, izjavio je Kajganić.
“Imamo situciju sada u javnosti da se smatra da je donesen novi zakon i da taj zakon ZABRANJUJE SAMO NEGIRANJE GENOCIDAi da je SVAKA POLEMIKA OKO TOGA DA LI JE NEGDJE BIO GENOCID ILI NIJE BIO GENOCID predstavlja krivično djelo. TO NIJE U SKLADU SA KRIVIČNIM ZAKONOM BiH”, izjavio… pic.twitter.com/EVU78Uacjx
On je dodao je da je najveći broj prijava za negiranje genocida bio protiv Milorada Dodika.
“U značajnom broju tih predmeta mi smo donijeli tužilačke odluke i one su do sada sve bile negativne i tužioci su objasnili iz kojih razloga su donijeli te negativne odluke”, izjavio je Kajganić.
“Najveći broj prijava (za negiranje genocida) se odnosi na gospodina @MiloradDodik U značajnom broju tih predmeta mi smo donijeli tužilačke odluke i one su do sada sve bile negativne”, izjavio je za @RTRSvijesti glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić pic.twitter.com/jOddd8PBpf
Podsjetimo, u julu 2021. godine visoki predstavnik Valentin Inzko je dopunio Krivični zakon BiH odredbama koje se odnose na negiranje genocida i drugih presuđenih zločina. Evo šta piše u tim odredbama.
“Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja kazneno djelo iz stavka (1) ovog člana,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. kolovoza 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ko kazneno djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka izvrši tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.
(5) Ako je kazneno djelo iz stavka (1) do (3) ovog članka počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.
(6) Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili bilo na koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine”, navedeno je u odredbama Krivičnog zakona BiH.
Tužilaštvo BiH pod vodstvom Milanka Kajganića do sada nije optužilo nijednu osobu na osnovu ove odredbe. Podsjetimo na slučaj Dodikovog savjetnika Radovana Kovačevića.
“Jasno i odgovorno tvrdim da se u Srebrenici nije dogodio genocid, da zločin koji se dogodio u Srebrenici ne može da se kvalifikuje kao genocid”.
Ova rečenica, koju je 6. septembra 2021. godine u programu FTV-a izgovorio Dodikov savjetnik Radovan Kovačević, za Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne predstavlja negiranje genocida.
“Obavještavamo Vas da je ovo Tužilaštvo, u smislu odredbi iz člana 216., stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH, donijelo Naredbu o neprovođenju istrage da je Radovan Kovačević, savjetnik člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i portparol SNSD-a, zbog krivičnog djela Negiranje genocida, iz člana 145 a stav 3 i 7 KZ BiH, jer ne postoji osnov sumnje da je prijavljeno lice počinilo predmetno krivično djelo”, navedeno je u obavijesti koju je Tužilaštvo BiH dostavilo Ibri Bešliji, službeniku Federalne uprave policije koji je u septembru 2021. godine podnio krivičnu prijavu protiv Kovačevića zbog negiranja genocida u Srebrenici.
Obavijest i Naredbu o neprovođenju istrage protiv Dodikovog savjetnika potpisao je tužilac Kasim Halilčević. On u obrazloženju svoje odluke navodi da Radovan Kovačević u konkretnom slučaju nije imao namjeru “da uvrijedi pojedinca ili određenu skupinu ljudi, a da naročito nije imao namjeru da povrijedi činija osjećanja niti da bilo koga podstakne da učini nekome nešto nažao”.
Službenica u Parlamentarnoj skupštini BiH Elma Baraković uhapšena je u okviru akcije “Overdose”, saznaje Istraga. Ona je uhapšena u srijedu po naredbi Tužilaštva BiH zajedno sa još sedam osoba, ali mediji bliski federalnom ministru unutrašnjih poslova Aljoši Čampari, samo njeno ime nisu objavili. Razlog je jednostavan – uhapšena državna službenica Baraković prva je rodica federalnog ministra Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare. Barakovićeva je u Parlamentarnoj skupštini BiH i zaposlena upravo preko ministra Čampare koji je petnaestak godina bio sekretar PS BiH.
Podsjećamo, operativno-taktička akcija “Overdose” provedena je pod nadzorom tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, s ciljem dokumentovanja krivičnih djela organizovani kriminal u vezi s neovlaštenim prometom opojnim drogama i neovlaštenim prometom oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe.
“Akcija “Overdose” rezultat je operativnog rada policijskih službenika koji su vršili analizu podataka dobijenih dešifriranjem komunikacija putem Sky aplikacije među osumnjičenim osobama”, saopćemo je iz MUP-a KS.
Slobode je lišeno ukupno osam osoba, šest muškaraca i dvije žene: A.K. (1989), D.K. (1992), A.Z. (1993), A.S. (1983), A.K. (1994), A.J. (1989), Z.M. (1983) i E.B. (1976). Mediji bliski porodici Čampara su, potom, “ekskluzivno saznali” imena svih uhapšenih osim osobe sa inicijalima E.B. A iza inicijala E.B. se krije Elma Baraković, dugogodišnja službenica u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Prije nego što je postala Baraković, Elma se prezivala Kurbegović. Ona je, zapravo, bivša supruga Anesa Kurbegovića, jednog od osuđenika u predmetu Lutka. Akciju Lutka je vodio upravo državni tužilac Dubravko Čampara. No, na dan izricanja prvostepene presude Kurbegović se nije pojavio na Sudu, nakon čega je za njim raspisana potjernica.
Anes Kurbegović bio je jedan od glavnih likova i u slučaju “haker” kada je otvorena istraga protiv državnog tužioca Olega Čavke zbog toga što je mobilne telefone i tablete koji su oduzeti od Kurbegovića nosio kući kako bi pronašao kompromitirajuće materijale protiv svog kolege Dubavka Čampare. Istragu protiv Čavke vodio je tužilac Čampara.
“Pošto je supruga Kurbegović Anesa rodica Dubravka Čampare, a koji je prijavio za vrijeme dežure Čampare da se njegov mobitel aktivirao na području Breze, formiran je predmet i oni su radili na tom predmetu, i onda su valjda očekivali da sam ja stvarno ukrao mobitel”, kazao je 2. septembra 2016. godine u razgovoru za BIRN državni tužilac Oleg Čavka.
Elma se, u međuvremenu, razvela i ponovo udala. No, očito je da je nastavila održavati veze sa osobama iz krim miljea, zbog čega je u srijedu i uhapšena.
Postupajući tužilac u ovom predmetu je Ćazim Hasanspahić. Prema informacijama Istrage, Hasanspahić po nagovoru svog kolege Dubravka Čampare namjerava Elmu Baraković pustiti na slobodu, prije nego se i obrati Sudu BiH gdje će tražiti mjeru pritvora za druge osobe uhapšene u ovom predmetu.
Osim Elme Baraković u okviru ove akcije su uhapšeni braća Amer i Dino Karić, te Adis Selimović, Zlata Mujkić i Aldin Zornić
Mustafa Selmanović je kućni prijatelj braće Čampara. Kada je Aljoša Čampara postao ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, Selmanović je unaprijeđen za komandanta Specijalne jedinice Federalne uprave policije. I sada sa te pozicije namjerava postati direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.
Upravo su ministar Aljoša i njegov brat tužilac Dubravko Čampara proteklih dana koristili svoj utjecaj u medijima kako bi Selmanovića predstavili kao glavnog favorita za direktorsku poziciju. Nešto kasnije, nakon intervencije stranačke frakcije okupljene oko Kemala Ademovića, NiP-ov prvobitni favorit Selmanović je pao u drugi plan pa je najizgledniji kandidat postao Enes Karić, dugogodišnji pripadnik i komandant Specijalne jedinice SIPA-e, inače prijatelj porodice Ademović.
Vijeće ministara BiH će, tako, morati birati između Ademovićevog Karića i Čamparinog Selmanovića.
Ali ako je audition po dosadašnjim bitkama unutar NiP-a, veće izglede ima Ademović. Upravo je prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović “pobijedio” drugog potpredsjednika NiP-a Denisa Zvizdića i njegove rođake Čampara prilikom imenovanja direktora OSA-e i smjene bivšeg komesara MUP-a Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića.
Prema informacijama Istrage, Dubravko i Aljoša Čampara su, koristeći svoj utjecaj u određenim strukturama u Ambasadi SAD-a namjeravali na poziciju direktora OSA-e postaviti Mirsada Crnovršanina.
Mirsad Crnovršanin je advokat koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare. Prije nego se otisnuo u advokatske vode, Crnovršanin je bio saradnik u Tužilaštvu BiH, odnosno saradnik tužioca Čampare. Ipak, Kemal Ademović je odlučio podržati Almira Džuvu koji je na kraju postao direktor OSA-e.
Treća bitka na relaciji Čampare-Ademović vođena je zbog pozicije komesara MUP-a Kantona Sarajevo. Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.
“Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.
Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za vd komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.
Osim u sigurnosnom sektoru, Čampare i Ademović u ovom trenutku vode bitku i za poziciju sekretara sekretara Zajedničke službe Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH.
Naime, na sjednici Doma naroda PS BiH 3. marta ove godine za sekretara je imenovan Mirza Imamović. Njegovo imenovanje je predložio upravo Kemal Ademović. S obzirom na to da je u pitanju sekretar Zajedničkih službi oba doma PS BiH, imenovanje je morao potvrditi i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, na sjednici održanoj sredinom marta, predsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH Denis Zvizdić odlučio je skinuti sa dnevnog reda prijedlog odluke o imenovanu Mirze Imamovića. Tako danas ova pozicija još uvijek nije popunjena, iako je prvi zamjenik predsjednika NiP-a Ademović predložio i imenovao Imamovića, a drugi zamjenik presjednika NiP-a Denis Zvizdić je odlučio “prolongirati” potvrdu imenovanja.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović postavio je uslov Međunarodnoj zajednici – (pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na odluku o imenovanju Vlade FBiH mora u klubu konstitutivnog naroda kojem pripada imati podršku 14 delegata. Onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 14 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH.
Čović je, prema informacijama Istrage, preko Vlade u Zagrebu za sada uspio ubijediti i Ured visokog predstavnika da prihvati njegov prijedlog te bi najavljena odluka Christiana Schmidta trebala ići u tom pravcu. Na taj bi se način zaobišao potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo, a osiguralo stalno učešće HDZ-a BiH u vlasti. Evo i kako.
Prema Ustavu Federacije BiH “predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”.
Ova odredba bi bila dopunjena rečenicom da onaj (pot)predsjednik koji nema podršku 14 delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH može biti zaobiđen prilikom imenovanja Vlade FBiH.
Nametne li Schmidt te odredbe, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara bi jedina bila nezaobilazna. Ona ovom trenutku ima podršku više od 14 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Refik Lendo ima podršku trinaest Bošnjaka, Igor Stojanović nakon popunjavanja Kluba Srba nakon njegovog odlaska ima podršku 12 delegata.
Ali nije Čoviću ovaj mandat ni bio problematičan. Lider HDZ-a BiH i OHR namjeravaju ovu stranku osigurati i za naredne izborne cikluse.
Na osnovu ranije nametnutih odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH je napravila izračun rasporeda delegata po kantonima.
Držimo se sada Kluba Hrvata. HDZ BiH je neprikosnoven u Posavskom kantonu, Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom, Zapadno-hercegovačkom i Kantonu 10. Ovih pet kantona daje ukupno 17 delegata iz reda hrvatskog naroda. Preostalih pet kantona daje ukupno šest delegata u Klubu Hrvata, što je nedovoljno da bi se zaobišao HDZ BiH ili stranke okupljene oko HNS-a. Prilikom popunjavanja aktualnog saziva Doma naroda FBiH, HDZ BiH je dobio četiri delegata iz HNK, tri delegata u SBK, jednog delegata u Livnu, četiri delegata u ZHK, jednog delegata u Posavini i jednog delegata u ZDK. To je ukupno 14 delegata i HDZ-u, faktički, nije potrebna podrška ni HDZ-a 1990 koji, u saradnji sa partnerskom strankom iz Livna, ima četiri delegata. S druge strane, stranke sa sjedištem u Sarajevu mogu u najboljem slučaju osvojiti sedam delegata u Klubu Hrvata, pod uslovom da u u ZDK dobiju oba hrvatska mjesta i da u SBK naprave liste koje će im donijeti jednog delegata Hrvata. Tih sedam delegata, faktički, ne bi značilo ništa.
Podsjetimo, Christian Schmidt je prvobitno razmatrao opciju da (pot)predsjedniku FBiH koji ima dvotrećinsku podršku u klubu naroda kojem pripada omogući blokiranje imenovanja Vlade FBiH. HDZ BiH i Vlada u Zagrebu nisu pristali na ovo rješenje, jer bi ono, u budućnosti, moglo ugroziti HDZ BiH. Razlog je jednostavan – mnogo je lakše obezbijediti osam ruku u Klubu Hrvata, nego deset, koliko bi prema odredbi Ustava FBiH koju u saradnji sa HDZ-om BiH priprema Christian Schmidt bilo potrebno da se onemogući blokiranje imenovanja Vlade FBiH. Sa 14 delegata Dragan Čović ima osigurač da će njegova stranka vječno biti nezaobilazna prilikom formiranja Vlade FBiH.
Dio Međunarodne zajednice, saznaje Istraga, zagovara i donošenje jednokratne mjere kojom bi se omogućilo strankama okupljenim oko HDZ-a i NiP-a da bez potpisa potpredsjednika FBiH Refika Lende formiraju Vladu Federacije. Međutim, na sastanku u rezidenciji američkog ambasadora Michaela Murphya predstavnik NES-a je rekao da ta stranka neće podržati nikakva jednokratna rješenja. A ukoliko NES i SBiH ostanu pri stavu da neće učestvovati u formiranju vlasti na osnovu jednokratnog rješenja, stranke okupljene oko HDZ-a i NiP-a neće imati većinu u Predstavničkom domu koji potvrđuje imenovanje Vlade FBiH.
“Nisam mogao podržati mišljenje mojih kolega u pogledu osuđujućeg dijela presude. Moja ocjena izvednih dokaza se u potpunosti razlikovala od njihovog pristupa”, napisao je sudija Suda BiH Branko Perić u izdvojenom mišljenju prilikom donošenja odluke kojom su, u predmetu Respiratori, nepravosnažno osuđeni federalni premijer Fadil Novalić, suspendirani direktor FUCZ Fahrudin Solak i osnivač FH Srebrna malina Fikret Hodžić.
Istraga.ba je u posjedu kompletnog Perićevog izdvojenog mišljenja koje je pročitano u sudnici Suda BiH prilikom objave presude Novaliću i drugima. U nastavku donosimo sve ono što je sudija Perić rekao u sudnici.
“Ne bi bilo primjereno da dajem komentare njihovog pravnog pristupa i sudskog silogizma. Sudske odluke se donose većinom i svaki sudija ima potpunu slobodu u donošenju odluka. Različita mišljenja nisu rijetkost, ne treba im davati poseban značaj. Prosto, pravosudni sistem tako funkcioniše.
Ono što nije uobičajena praksa ovog suda jesu izdvojena mišljenja. Naš procesni krivični sistem ne poznaje institut obrazloženog izdvojenog mišljenja koje se objavljuje i dostavlja strankama. To ne znači da je sudiji zabranjeno da svoje izdvojeno mišljenje obrazloži i da ono bude dostavljeno uz presudu strankama. Naprotiv! Mišljenje svakog sudije treba biti obrazloženo i dostupno strankama. To je legitimno pravo sudije i legitiman interes stranaka.
Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koji su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolj obrazlože, strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacinom sudu mogu pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke po žalbi.
Prije svega, želim da ukažem na važnu specifičnost krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Za postojanje ovog krivičnog djela potebno je utvrditi namjeru da se počini krivično djelo. Namjera je nešto što bi se moglo definisati kao zloupotreba ovlaštenja sa dominantnim motivom da se ostvari korist. Zloupotrebe su, nažalost, u praksi česte, ali nije svaka zloupotreba krivično djelo. Razne činovničke samovolje su teške zloupotrebe ali nisu krivično djelo.
U pravnoj teoriji, a i u praksi postoje ozbiljna mišljenja da ovo krivično djelo nije o skladu sa ustavnim i pravnim načelima. Postojale su u Hrvatskoj inicijative pred Ustavnim sudom da se to utvrdi. Dvojica profesora sudija Ustavnog suda su to podržala. Posebno složeno pravno pitanje jeste odgovornost odgovornih lica u pravnim licima za zloupotrebu. Pravni subjekti i njihova tržišna sloboda i postoje da bi ostvarivali korist. Ali, ovo nije mjesto za opširniju priču o tome.
Za dokazivanje namjere o izvršenju krivičnog djela zloupotrebe službene dužnosti potrebni su jasni i nedvosmisleni dokazi. Mi u dokaznom postupku nismo vidjeli takve dokaze. Tužilac nam je predstavio niz indicija niskog stepena vjerovatnoće iz kojih je izveo konstrukciju o udruživanju sa ciljem sticanja imovinske koristi u nepoznatom iznosu koja bi se podijelila na kraju nabavke respiratora. Mi smo se saglasili da za takvu konstrukciju nema dokaza. Kao ključne dokaze tužioci su nam predstavljali skrin-šotove poruka u Viber grupi Kabineta premijera Novalića. Među njima nema poruka na osnovu kojih bi se takva namjera mogla utvrditi.
U obrazlaganju krivične odgovornosti optuženog Novalića navodio se skrin-šot poruke optuženog F. Hodžića optuženom Novaliću “Premijeru, poslao me Asim…”. Ja možda mogu da pretpostavik o kom Asimu se radi, ali objektivan posmatrač koji prati ovo suđenje ne može da zna koji Asim i zbog čega je Asim važan. U sudskoj presudi se takve činjenice ne mogu koristiti kao dokazi. Sud ne zasniva svoju odluku na pretpostavkama ili mišljenjima.
Na kraju, ko bi razuman o svojoj namjeri razgovarao u viber grupi koja nije kvalifikovana kao organizovana kriminalna grupa.
Naprotiv, mi smo među tužilačkim dokazima vidjeli da je optuženi Novalić tražio da se vlasnici velikih i uspješnih firmi u F BiH uključe u nabavku respiratora i mediscinske opreme. Odazvao se samo vlasnik “Violete” Petar Čorluka, koji je nakon razgovora o uslovima uvoza, rekao: “Moje je da uvezem, a vaše da pribavite dozvole”. I odustao je od namjere da se bavi uvozom koji od njega zahtijeva administrativne procedure. Takve su bile okolnosti u kojima je optuženi Novalić morao da donosi odluke u haosu planetarne pandemije. Po mom mišljenju, namjera kao subjektivni element i bitno obilježje krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja nije dokazana.
Većinsko mišljenje stoji na stanovište da su optuženi Novalić i Solak zloupotrebom svojih ovlaštenja favorizovali optuženog Hodžića tako što su ga “odabrali za nabavku respiratora” i pored toga što nije registrovan za promet medicinske opreme, omogućivši mu materijalnu korist od 700.000 KM, i to na način da je optuženi Novalić, kao premijer Vlade F BiH, zatražio od Solaka kao direktora FU CZ, da sa Hodžićem potpiše ugovor o nabavci 100 respiratora.
Takav zaključak se ne može izvesti iz dokaza koje je ponudila optužba. Nije Novalić pozvao optuženog Hodžića i ponudio mu da nabavi respitatore. Nema dokaza da su se prethodno uopšte poznavali. Njihovi telefonski kontakti su krenuli nakon dostavljanjem ponude. Takođe, nema dokaza da su se Solak i Hodžić poznavali prije dostavljanja ponude. Iz izvedenih dokaza optužbi nije moguće van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Navalić zatražio od Solaka sačinjavanje ugovora sa Hodžićem i uplatu avansa “Srebrnoj malini”, ili da je imao takvu namjeru.
Iz izvedenih dokaza osnovano se može zaključiti da optuženi Novalić nije radio ništa što bi prevazilazilo ovlaštenja premijera u vrijeme pandemije i proglašenog vanrednog stanje. Nije radio ništa što nisu radili premijeri svih zemalja u vrijeme epidemije. U vanrednim sitacijama kada su ugrozeni životi ljudi ili kada društvenim dobrima i privredi prijeti katastrofa, sva ovlaštenje i sva odgovornost je na izvršnoj vlasti. Kompletna situacija u pandemiji zahtijevala je najviši stepen hitnosti u postupanju izvršne vlasti. To je od svih vlada svijeta tražila Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska komisija. Zdrav razum je u stanju svakodnevnog umiranja i potpune neizvjesnosti od posljedica pandemije zahtijevao najhitnije reagovanje. Optuženi Novalić i optuženi Solak su morali da predviđaju i da donose važne odluke po mjeri vlastite pameti u skladu sa okolnostima. Sasvim je logično da predviđanja u vrijeme vanrednih okolnosti budu pogrešna. Da li za pogrešna predviđanja i pogrešne odluke treba ljude kažnjavati?
Respiratori su bili planetarno pitnje života i smrti. Snalaženje u potpunom zatvaranju i haosu je bilo pitanje svih pitanja. Države i državnici su tragali za respiratorima dovijajući se na sve moguće načine. Išli su predstavnici država u Kinu sa torbama gotovog novca. Neke države su nabavku respiratora proglasile državnom tajnom. Kupovale su se kompletne zalihe respiratora jer se nije znalo šta će sutra biti i koliko će ih trebati. Niko nije znao kako će se pandemija razvijati kakve bi mogle biti razmjere katastrofe. Mnoge države su kupile na hiljade respiratora koji stoje ne raspakovani. Da li se zbog toga danas u svijetu protiv nekog premijera vodi krivični postupak?
Moje kolege misle da je optuženi Solak trebao formirati komisiju i primijeniti pregovarački postupak, a ne interventnu hitnu nabavku u smislu člana 10. Zakona o javnim nabavkama. Da li bi to bilo razumno u situaciji kada se i cijene i dostupnost respiratora na jednom jedinom tržištu mijenja iz sata u sat? Šta bi to promijenilo? Ko bi se prihvatio rada u komisije? Kakve su procedure rada komisije? Koliko bi to uzelo vremena? Da je sve to proveo optuženi Novalić bi bio optužen za izbor članova komisije.
Iz dokaza koje je proveo tužilac može se osnovano zaključiti da je optuženi Solak krajnje oprezno preduzimao korake za koje je nadležan. On je prije svoje odluke o interventnoj nabavci respiratora u skladu sa članom 10. dobio mišljenje Agencije za javne nabavke o mogućnosti primjene člana 10. To je za njega bilo dovoljno da vjerujera da donosi zakonitu odluku. Čaki i da je pogrešno vjerovao, njegovo pogrešno razumijevanje zakona ne može se podvoditi pod umišljaj i namjeru da počini krivično djelo. I sudije ponekad pogrešno tumače zakonske norme pa nikome ne pada na pamet da ih optuži da svjesno krše zakon. Autentično tumačenje zakona može dati samo zakonodavac. Osim toga, optuženi Solak je bio prisutan sjednici Vlade na kojoj su direktori zdravstvenih ustanova tražili izmjene zakona kako bi se moglo reagovato odmah, bez bilo kakvih procedura. Valjda oni najbolje razumije šta je hitnost u nastalim okolnostima. Ni svjedoci optužbe nisu smatrali da je optuženi Solak postupao nezakonito, niti je bilo ko zbog povreda zakona pokretao prekršajni postupak. U izvedenim dokazima optužbe smo mogli da vidimo da otuženi Solak nije prihvatio ponudu optuženog Hodžića za nabavku maski sa obrazloženjem da je našao jeftinijeg ponuđača.
Zbog toga sam čvrsto uvjeren da u radnjama donošenja odluke o kupovini respiratora primjenom člana 10. Zakona o javnim nabavkama nema kršenja zakona i zloupotrebe ovlaštenja.
Istraga u ovom slučaju pokrenuta je na osnovu novinskog teksta koji je objavljen u jednom mediju. Tekst je interpretacija sadržine ugovora koja je bila poznata širem krugu ljudi i nije predstavljala nikakvu službenu tajnu. Istrazi nije prethodio plan istrage, nije bilo posebnih istražnih radnji u vidu presretanja komunikacija ili tajnog praćenja. Istraga se sastojala iz saslušanja svjedoka i pretresa telefona, kompjutera i poslovnih prostorija. Tužilac se u završnoj riječi požalio na izostanak saradnje od strane policijskih i obavještajnih službi, objašnjavajući time zasnovanost optužbe na lancu indicija. Teško je i gotovo nemoguće namjeru o izvršenji ovakvog krivičnog djela i u vanrednoj situaciji dokazivati indicijama.
U izvedenim dokazima optužbe nema činjenica koje bi ukazivale na neuobičajene međusobne kontakte Novalića, Hodžića i Solaka. Njihove komunikacije su u pretežnoj mjeri razmjena poruka koje ukazuju na uobičajenu komunikaciju. Poruke u vezi ponuda za nabavku respiratora razmjenjuju se u okviru viber grupe i šalju se drugim institucijama. F. Hodžić glavne komunikacije vodi sa zaštićenim svjedokom K. M., koji se pojavljuje kao ključni posrednik među posrednicima u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zaštićeni svjedok K.M. povezuje Hodžića sa firmom Exo trejd u Rijeci i Sanjom Lekić u Podgorici kao bi zaradio na posredovanju. On šalje optuženom Hodžiću informacije o kvalitetu respiratora i uvjerava ga da se radi o respiratorima koji su transportni i invazivni.
Moje kolege su zaključile da je izmjena ugovora u dijelu koji se odnosi na tip respiratora učinjena u namjeri kako bi optuženi Hodžić nezakonito stekao imovinsku korist. Ovakvo zaključivanje ne podržavaju izvedeni dokazi optužbe. Izmjena predmeta ugovora (tipa respiratora) izvršena je zbog nemogućnosti isporuke tipa HC_VE 003 respiratorom istog kvaliteta i iste cijene. Izmjena jednog člana u već potpisanom ugovoru omogućila je bržu reralizaciju ugovora. Moje kolege smatraju da je trebalo ugovor raskunuti, plaćeni iznos vratiti pa zaključivati novi ugovor. Zašto bi se stvari vraćale na početak i gubilo vrijeme na formalnosti ako se cilj postiže jednostavnijom formalnom procedurom izmjene jednog člana!? Svi smo mogli da vidimo kako su respiratori nabavljani. Svi smo vidjeli da ih je mogao nabaviti samo onaj ko je imao lične poslovne ili druge veze sa proizvođačimai i prodavcima u Kini. Kina kao ozbiljna zemlja uvela je obavezu da država garantuje da se nabavka vrši za potrebe države. Otuda je svaki ugovor moralo da prati pismo namjere koje je potpisivao premijer. Optuženi Novalić je upravo takva pisma potpisivao. Nije optuženi Novalić pisma namjere potpisao da bi Hodžić uvezao respiratore koje će preprodavati i na tome zarađivati.
Ni Novalić ni Solak nisu bez osnova povjerovali optuženom Hodžiću da može osigurati uvoz 100 respiratora. On je preko posrednika K.M., prvobitno u Rijeci, a kasnije u Podgorici, dobio uvjeravanja da uz posredničke provizije, koje su zakonit privredni posao, može nabaviti respiratore. Drugim riječima, optuženi Hodžić je imao realna uvjeravanja. I to je dokazao. Respiratori su stigli u BiH u jeku epidemije. Da li Fikret Hodžić treba da zbog toga bude rigorozno kažnjen?
Činjenica da je naknadno dobio dozvolu za uvoz je u vanrednoj situaciji normalna stvar. Svi interventni uvozi se rešavaju na isti način. Na kraju, dozvola je bila interes države u vanrednoj situaciji, a ne samo interes optuženog Hodžića.
Tužioci su tokom postupka nametnuli narativ da nisu nabavljeni respitatori za intenzivnu njegu! Na utvrđivanju činjenica o kakvom se respiratoru radi izgubljeno je pola godine. Niko nikada nij odredio kvalitet i svojstva repiratora koje treba nabaviti. To nije određeno ni u potrebama medicinskih ustanova, ni u Odluci o medicinskoj opremi, niti je određeno ugovorom. Tužilac se nije ni bavio činjenicom koliko je respiratora bilo potrebno za kapacitete intenzivne njege, a koliko respiratora za lakše i srednje kliničke slike. A respiratori AC 812 A su proizvedeni i namijenjeni za sprečavanje posljedica pandemije Korona virusa. Za tu namjenu su ih kupovale i druge zemlje. I dokazi koji je izveo tužilac ne osporavaju da se respiratori mogu koristiti i za tretman bolesnika lakše i srednje slike, i u funkciji prenosivog i stacionarnog respiratora.
Mediji si u toku cijelog postupka održavali tužiočev narativ kako bi se u javnosti stekla predstava o krivici optuženih.
U toku dokaznog postupka i u završnim riječima govorilo se o medijskom projektu iz koga je ovaj slučaj nastao. Ne želim da o tome govorim. Ali, želim da skrenem pažnju da je tokom cijelog postupka sud bio izložen neprimjerenim i do sada neviđenim pritiscima od strane jednog medija. Dvije godine Sud I optuženi izloženi medijskom teroru jednog dnevnog lista. U demokratskim zemljama to se naziva ometanjem pravde I kažnjava.
Dvije godine u dva predmeta u ovom Sudu traje konstantno podrivanje pravde. U oba slučaja je centar tih medijskih operacija u tim novinama. Umjesto da međunarodni zvaničnici, koji nas uvjeravaju da nas podržavaju u izgradnji nezavisnog pravosuđa i vladavine prava, reaguju na podrivanje Suda BiH, američka Ambasada je prošle godine dvojicu tužilaca koji su zastupali optužnicu u ovom slučaju proglasila HEROJIMA.
Da li je miješanje izvršne vlasti jedne strane države u vršenje sudske vlasti podrška nezavisnosti pravosuđa I vladavini prava? I da li je slučajnost da se jedan medij upliće u sudske slučajeve na krajnje neprofesionalan i primitivan način, zaključite sami!
Federalni pemijer Fadil Novalić proglašen je krivim u slučaju “Respiratori”. Osim njega, krivi su još i suspendirani direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak, kao i osnivač i direktor “Srebrne maline” Fikret Hodžić. Ministrica finansija u Vladi FBiH Jelka Milićević (HDZ) nije proglašena krivom u ovom predmetu.
Fadil Novalić je osuđen na četiri godine zatvora, Fahrudin Solak na šest, a Fikret Hodžić na pet godina.
Podsjećamo, Istraga je još u subotu najavila da su HDZ i stranke Trojke, uz pomoć međunarodnih zvaničnika izvršile pritisak na sudiju Gorana Radevića kako bi Novaliću i drugi bili osuđeni, što bi trebalo biti iskorišteno u procesu formiranja nove Vlade FBiH.
Optužnica protiv Fadila Novalića, Fahrudina Solaka, Fikreta Hodžića i Jelke Milićević podignuta je u decembru 2020. godine.
Prvano lice “F.H. Srebrena malina”, te Novalića, Solaka i Hodžića Tužilaštvo tereti za udruživanje radi činjenja kaznenih djela u vezi sa djelima “zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, pranje novca, krivotvorenje ili uništenje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, krivotvorenje službene isprave i povredu obveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvješća i njihovo falsifikovanje ili uništavanje”.
Tužilaštvo tereti Jelku Milićević za nesavjestan rad u službi.
“Optužnicom se optuženima stavlja na teret počinjenje navedenih kaznenih djela u svezi sa nabavkom 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.530.000 KM, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.900.000 KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji Bosne i Hercegovine u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće”, saopćeno je tada iz Tužilaštva BiH.
Novaliću stavlja na teret da je, koristeći okolnosti proglašenja pandemije, kao i kapacitete ovlasti premijera u Vladi Federacije BiH, osmislio plan nezakonite isplate budžetskih sredstava za potrebe kupovine sredstava i opreme za borbu protiv koronavirusa.
“U tom su se planu, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, pridružili Fahrudin Solak, Fikret Hodžić i pravna osoba ‘F.H. Srebrena malina’ Srebrenica. Ova udružena skupina potom je nabavila 100 komada respiratora ‘ACM812A’ po uvećanim cijenama, pri čemu se isporučeni respiratori ne mogu koristiti u svrhe radi kojih su nabavljeni – za potrebe liječenja bolesti Covid-19, usljed čega je po budžet Federacije BiH nastupila imovinska šteta i omogućeno sticanje protupravne imovinske koristi koja bi bila podijeljena između pripadnika udružene skupine”, navedeno je u sažetku optužnice koju je objavilo Tužilaštv BiH.
Ministrica finansija Jelka Milićević optužena je da je počinila kazneno djelo “nesavjestan rad u službi” jer je svjesnim kršenjem zakona i drugih propisa omogućila ovakvu nabavku respiratora, a potom propuštanjem svojih zakonom propisanih dužnosti nije spriječila nastupanje štetne posljedice. No, na kraju je ona, prvostepenom presudom, oslobođena odgovornosti.
Presuda Novaliću i drugima nije pravosnažna. Odbrane i Tužilaštvo imaju pravo žalbe.
Osuditi Fadila Novalića, osloboditi Jelku Milićević, a onda iskoristiti euforiju i dan kasnije imenovati Vladu FBiH bez saglasnosti Refika Lende.
Ovo je, prema informacijama Istrage, plan Trojke i HDZ-a BiH u čiju su realizaciju uključeni i dijelovi Međunarodne zajednice. Dvije ključne osobe za realizaciju ovog plana su sudija Suda BiH Goran Radević, te visoki predstavnik Christian Schmidt.
Sudija suda BiH Goran Radević je jedan od trojice članova sudskog vijeća u predmetu “Respiratori”. On je, kako saznajemo, sve do sredine ove sedmice, čak i nakon završnih riječi, uvjeravao svoje kolege da Fadil Novalić i drugi nisu krivi za organizirani kriminal i pranje novca, te da bi se u optužnici Tužilaštva BiH teško mogli pronaći dokazi i za osudu za zloupotrebu položaja. No, Radević je naglo promijenio mišljenje. Prema informacijama Istrage, osobe u pravosuđu bliske Narodu i Pravdi su, pozivajući se na zapadne diplomate, zaprijetile novim “crnim listama”. Sudija Radević sada zagovara osuđujuću presudu, s tim da bi jedino HDZ-ova ministrica finansija u Vladi FBiH Jelka Milićević bila oslobođena krivice. Dakle, plan je da 5. aprila Sud BiH, preglasavanjem sudije Branka Perića kao predsjednika sudskog vijeća, osudi Fadila Novalića, Fahrudina Solaka i Fikreta Hodžića, a da dan kasnije, 6. aprila, bude održana sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na kojoj će biti imenovana Vlada FBiH bez potrebne saglasnosti potpredsjednika Refika Lende.
“Uvjeren sam”, rekao je u petak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, “da ćemo 6. aprila dobiti Vladu Federacije BiH”.
Predsjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirjana Marinković-Lepić je u petak izjavila da još nije poznat tačan datum održavanja sjednice tog doma, ali da će sjednica posvećena pitanju imenovanja novog saziva Vlade FBiH, biti održana bez obzira na broj potpisa članova rukovodstva Federacije BiH.
“Na sjednici će biti riječi o odluci rukovodstva FBiH ma kakva ona bila”, izjavila je Feni predsjedavajuća Doma Mirjana Marinković-Lepić (Naša stranka).
Dakle, predsjedavajuća Predstavničkog doma najavljuje održavanje sjednice bez obzira na odredbe Ustava FBiH koje propisuju da Vladu FBiH imenuje predsjednik Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika.
“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu FBiH.
Kako bi se zaobišla ova odredba postoje dva plana. Prvi je da Christian Schmidt izda autentično tumačenje u kojem će navesti da “saglasnost” nije isto što i potpis, te da predsjednik FBiH može sam imenovati Vladu. No, ovom rješenju se protivi HDZ BiH zbog straha da autentično tumačenje bude iskorišteno i nako izbora 2026. godine. Stoga se, prema informacijama Istrage, razmatra druga opcija. Parlamentarna većina okupljena oko HDZ-a BiH bi imenovala Vladu FBiH bez obzira na to što Refik Lendo nije dao saglasnost i sve bi, potom, završilo na Ustavnom sudu Federacije BiH. S obzirom na utjecaj SDP-a i međunarodne zajednice na Ustavni sud FBiH, pokušala bi se isposlovati odluka kojom bi bilo potvrđeno da u ovom slučaju nije prekršen Ustav FBiH iz razloga što druga odredba Ustava nalaže formiranje Vlade u roku od trideset dana od dana imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije.
Ali da bi pridobili javnost za ove poteze, nužno je, prethodno, osuditi aktualnog premijera Fadila Novalića, a osloboditi potpredsjednicu Vlade FBiH Jelku Milićević koja bi, u slučaju da ne bude većine u Predstavničkom domu za imenovanje Vlade bez Lendinog potpisa, mogla preuzeti funkciju premijerke.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je zehtjeve Željka Komšića i Šefika Džaferovića kojim je tražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava FBiH koje je nametnuo OHR, saznaje Istraga.ba.
Prema informacijama Istrage, dvoje sudija je bilo protiv odbijanja zahtjeva.
Ustavni sud BiH je konstatova da su amandmani Christiana Schmidta na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH “u skladu sa Ustavom BiH” i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima”
“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 79/22 i 80/22) i Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 67/22), utvrdio da su amandmani i izmjene Izbornog zakona u skladu sa čl. I/2, II/2, II/4. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 5. i 7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Ova odluka će biti objavljena nakon što sudije koje su najavile izdvojena mišljenja dostave svoja mišljenja, a najkasnije u roku od 15 dana, u skladu sa članom 43. Pravila Ustavnog suda BiH, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.
Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je oslobađajuću presudu u slučaju Dženan Memić, te je naloženo ponovno suđenje pred Apelacionim odjeljenjem Suda BiH, potvrđeno je za Istragu.
Podsjećamo, Prvostepeno vijeće Suda BiH je oslobodilo sve optužene u slučaju Memić, nakon čega je Tužilaštvo BiH uložilo žalbu Apelacionom vijeću koje je utvrdilo bitne povrede tokom prvostepenog postupka.
Podsjećamo, u julu 2021. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv Zijada Mutapa, Hasana Dupovca, Alise Ramić, (Mutap), Josipa Barića i Muamer Ožegovića. Optuženi se terete da su u periodu od 8. februara 2016. godine pa nadalje pristupili grupi za organizirani kriminal, formiranoj od Zijada Mutapa i drugih, a koja je organizirana radi prikrivanja dokaza o načinu na koji je mladić Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život 8. februara 2016. godine u ilidžanskoj Velikoj Aleji, uslijed kojih je 15. februara preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Suđenje je trajalo do novembra prošle godine kada je Prvostepeno vijeće donijelo oslobađajuću presudu. Tužilaštvo BiH je, potom, uložilo žalbu ističući bitne porede postupka. Žalba je uvažena i Apelaciono vijeće suda BiH je ukinulo prvostepenu presudu. Predmet sada ostaje kod Apelacionog vijeća Suda BiH koje će ponoviti suđenje. Naknadno će biti utvrđeno da li će biti ponovo izvedeni svi svjedoci ili će biti održano nekoliko ročišta na kojima će biti izveden samo dio svjedoka.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...