Istaknuto

Istaknute objave

Žalba na presudu Kovačević: Hoće li agentica van mandata Harisa Bavčić ići protiv ljudskih prava u korist etničke podjele BiH?

Harisa Bavčić, v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava čini se spremna je poslati žalbu na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, uprkos činjenici da je ona na ovoj funkciji tek vršilac dužnosti, što znači da nije u mandatu i da bi to moglo polučiti pravne posljedice po nju samu, odnosno mogućnost krivične odgovornosti za takvo djelovanje.

Čak više ona je već podložna krivičnoj odgovornosti zbog načina na koji se izjasnila Evropskom sudu za ljudska prava, a gdje je ona bez imalo ustezanja podržala etničko čišćenje u BiH, pa kazala da Slaven Kovačević može ostvariti svoje aktivno birčako pravo na način da se preseli u drugi dio BiH.

Etničko čišćenje čin je u pravilu, psihološki i fizički, nasilan prema ciljanoj ‘neodgovarajućoj’ etničkoj grupi, ali ne nužno uvijek i manjinskoj, na određenom području.

A, Bavčić je svojim izjašnjenje stvorila temelj za tiho etničko čišćenje, koje znamo kada i na koji krvav način je počelo 90-tih godina, a slanjem žalbe i definitivno bi potvrdila da zastupa etnonacionalističko cijepanje BiH, a što opet podupire u svom izjašenjenju pogrešno tvrdeći da je BiH nacionalno podijeljena vijekovima!?

Ne znamo koju je historiju učila v.d. agentice Harisa Bavčić, ali Bosna i Hercegovina nikada, do agresije, nije bila etnički podijeljena. Stoga je važno istaći da Bavčić, i ako pošalje žalbu, to čini nelegalno i nikako u ime BiH, jer stav Vijeća ministara ne postoji, a ona radi van mandata. Jednako kao i druga dva agenta koji su v.d.

Kako Patria nezvanično doznaje Bavčić Harisu kontroliše Monika Mijić, također v.d. agentice, a koja je i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a koja je imenovanje Harise Bavčić na poziciju zastupnice Vijeća ministara BiH pred ESPLJ uvjetovala glasanjem za smjenu Milana Tegeltije!? Upravo je ona bila 10. neophodni glas za smjenu bivšeg predsjednika VSTV-a.

Potpuno je onda jasno zbog čega će Bavčić po političkom nalogu uputiti žalbu, no pitanje je da li će resorni ministar Sevlid Hurtić reagirati, pa eventualno pismom informirati Sud u Strazburu da Bavčić nije u mandatu.

Zvuči nevjerovatno da Bavčić prihvata taj teret slanja žalbe, jer presuda jasno ukazuje da etničko predstavljanje podriva demokratiju, a gdje je aktivno biračko pravo jedan od stubova demokratije.

Analogija kaže da i ona nije legalno izabrana, jer su je izabrali oni koji su birani u procesu za koji i Evropski suda kaže da je diskriminatoran. Dakle, ovdje se radi o političkom nadmetanju autokratije sa demokratijom i njenim temeljnim vrijednostima.

Sada Bavčić treba da odluči sa koje strane te političke borbe je.

Jer, presude Evropskog suda za ljudska prava, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, imaju prednost u odnosu na sva druga prava i zakone, posebno ako su pojedine odluke Ustavnog suda BiH u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, kao što je to na primjer u slučaju odluke „Ljubić.

Institucije Bosne i Hercegovine, politički akteri i predstavnici internacionalne zajednice trebaju učiniti sve na provođenju svih presuda Europskog suda za ljudska prava, a ne trošiti energiju u lobiranju da se uputi žalba Sudu, koji je po šesti put utvrdio diskriminaciju, nadajući se da će Veliko vijeće poništiti presudu.

Svi koji žele (posebno apelanti) normalnu demokratsku državu, nisu tužili svoju zemlju iz obijesti i mržnje, već želje da se BiH iz diskriminatornog sistema vladanja usmjeri u istinsku demokratiju, vladavinu prava i zaštitu svih ljudskih prava.

A, sve to zapravo je identično onome što podrazumijeva evropski put Bosne i Hercegovine jer svi stručnjaci u ovoj oblasti jasno su ukazali da Bosna i hercegovina ne može biti dio Evropske unije sa postojećim Ustavom i pravilima.

Tako da bi žalba Bosne i Hercegovine na presudu ‘Kovačević protiv BiH’ kojom se uklanja ozbiljna diskriminacija velikog broja građana značila direktno suprotstavljanje naše države vlastitom evropskom putu.

Jesu li Harisa Bavčić i oni koji je kontrolišu spremni za takvo djelovanje?

(NAP)

Agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić potpisale “žalbu”: Bosna i Hercegovina službeno zatražila preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević!

Bosna i Hercegovina uputila je “žalbu” Evropskom sudu za ljudska prava na odluku u slučaju Slaven Kovačević, saznaje Istraga.ba u Uredu agenata BiH pred ovim Sudom.

Zahtjev za preispitivanje (žalba) potpisale su dvije bh. agentice – Monika Mijić i Jelena Cvijetić. “Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u. Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.

Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje. Danas smo pokušali dobiti komentar od agentice Bavčić, ali ona nije odgovarala na naše poruke.

Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.

Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.

Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.

Objavljujemo prijedlog ugovora između BiH i Islamske zajednice: Da li je sporna (samo) džuma?

“Velika je šteta”, reći će član Predsjedništva BiH Milorad Dodik,”što muslimanski vjernici mogu da napuste svoje radno mjesto petkom u 12 i odu na džumu i da im je poslodavac dužan da to računa u radno vrijeme, odnosno, da reguliše da te izgubljene sate nadoknadi u nekom drugom vremenu. To je nemoguće, imajući u vidu da značajne industrijske proizvodnje imaju liniju ili lanac proizvodnje koji je povezan i odlazak ljudi s tih linija značilo bi prekid proizvodnje”.

Upravo je “vrijeme za džumu” bilo kamen spoticanja na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH na kojoj se trebao razmatrati i usvojiti Ugovor između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u BiH, jedine vjerske zajednice s kojim država nema potpisan osnovni ugovor.

“Islamska zajednica to traži, nismo mi ti koji bi to onemogućavali. To je mišljenje i u ime vjerskih sloboda da prihvatimo da je to neotuđivo pravo i vjernika. Nažalost, nismo postigli dogovor, a to nam je cilj – da ne pravimo još veću gužvu, tako da smo razgovor ostavili za narednu sjednicu. U međuvremeni ćemo razgovarati i sa IZ”, rekao je Komšić.

Istraga.ba došla je u posjed ovog dokumenta i klikom ovdje možete pročitati šta je sve predviđeno ugovorom koji bi trebao biti razmatran na narednoj sjednici Predsjedništva BiH. Kako je je na posljednjoj sjednici najviše rasprave bilo u vezi sa “vremenom za džumu”, u nastavku ćemo se pozabaviti konkretnim odredbama ugovora.

“Bosna i Hercegovina poštovat će pravo muslimana na obavljanje džume-namaza, kao i pravo na obavljanje iftara i sehura tokom mjeseca ramazana u skladu sa Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica”, navedeno je u stavu (1) člana 11. predloženog Ugovora.

U stavu četiri istog člana ugovora piše da “prava mogu podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i slobode drugih”.

Kada je u pitanju ugovor IZ-a i Bosne i Hercegovine, posebno su interesantni članovi 8. i 9.

“Nadležna tijela BiH ne mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima (džamije, mesdžidi, mektebi ,tekije, musalle, haremi, mezarja i propratni prostori) bez prethodnog pismenog odobrenja nadležnog organa Islamske zajednice, osim ako je to hitno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spašavanja dobara posebne historijske i umjetničke vrijednosti”, navedeno je u stavu (5) člana 8. ovog ugovora.

U članu 9., pak, piše da u slučaju “pokretanja istrage protiv službenika IZzbog eventualnih krivičnih djela propisanih krivičnim zakonom, sudske će vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne organe Islamske zajednice”.

 

 

Danilo Rosales Diaz, šef UNMIK-a za Mitrovicu: Ruski špijun koji je kordinirao Srbima tokom postavljanja barikada na sjeveru Kosova

Danilo Rosales Diaz, od 2016. godine šef Regionalne kancelarije UNMIK-a u Mitrovici, saradnik je ruskih obaveštajnih službi.

Informaciju je The Geopost, pod uslovima anonimnosti, dao međunarodni zvaničnik koji radi u okviru UNMIK-a u Prištini.

Rozales Dijaz je, saznaje The Geopost, bila veoma aktivan i uticajan u radikalnim akcijama koje su Srbi preduzimali tokom novembra i decembra prošle godine, kada su podizane barikade u severnim opštinama sa srpskom većinom.

Na fotografiji se vidi njegovo prisustvo u dvorištu policijske stanice u Severnoj Mitrovici, tačno u vrijeme kada su srpski policajci napustili Kosovsku policiju, 7. novembra 2022. godine.

Kao što se vidi, Diaz razgovara sa nekim ljudima, koji su prema našem izvoru bili službenici srpske policije. Dok je njegov automobil, Tojota, sa registarskim oznakama Ujedinjenih nacija UN22724 parkiran u blizini.

Prema podacima The Geopost, on je tokom dana pratio situaciju, uvjeravajući Srbe da će se lično pobrinuti da u diplomatskim krugovima Ujedinjenih nacija opravda skidanje uniformi Kosovske policije.

Danilo je ranije bio službenik Ministarstva spoljnih poslova Nikaragve. Nikaragva je priznata kao jedna od savezničkih država Ruske Federacije.

Smrt njegovog šefa, koji je zamijenio Dijaza, lokalna američka policija je klasifikovala kao ubistvo.

/The Geopost/

Još nema dogovora oko imenovanja Marina Vukoje i Arnela Isaka: Trojka u strahu da bi smjenom Edine Gabele mogla izgubiti većinu u Kantonu Sarajevo, HDZ insistira da njihov kadar odmah bude imenovan u Ustavni sud BiH!

Do trenutka objave ovog članka, Mladen Bošković (HDZ) nije zakazao sjednicu Komisije za izbor i imenovanje Predstavničkog doma Parlamenta Federacije. A bez prethodnog stava Komisije, federalni zastupnici u četvrtak ne mogu imenovati Marina Vukoju (HDZ) za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

“Nadam se”, reći će predsjednik Naše stranke Edin Forto u izjavi za N1, “da će u četvrtak na dnevnom redu sjednice Predstavničkog doma FBIH biti i imenovanje sudije Ustavnog suda BiH.

To pitanje, objasnit će Forto, uopće nije kamen spoticanja u koaliciji.

Čovićev HDZ, podsjećamo, insistira da Marin Vukoja bude imenovan za sudiju. Konakovićev NiP u potpunosti podržava stav HDZ-a. Veći dio SDP-a okupljen oko predsjednika ne vidi ništa sporno u imenovanu Marina Vukoje. A zastupnik Naše stranke Dragan Mioković je već najavio da je spreman progutati i tu žabu.

No, zašto, onda, Vukoja još nije imenovan?

Razog je Arnel Isak, odnosno Edina Gabela.

Na posljednjem sastanku vladajuće koalicije, održanom u ponedjeljak u SDP-u BiH, partneri iz Trojke, prema informacijama Istrage, nisu postigli dogovor oko imenovanja Arnela Isaka, sina federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka, za dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma FBiH. Iz Naše stranke su, pokušavajući prevariti Ramu Isaka, obećali imenovanje Arnela Isaka u septembru, a da on sada, sa svojim partnerima iz PDA i nezavisnim zastupnicima, podrži imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Međutim, Arnel Isak insistira da njegovo imenovanje bude istog na istoj sjednici kada bude imenovan Vukoja.

Naša stranka, SDP i NiP bi, prema našim informacijama, pristali na to imenovanje. Ali imenovanje Arnela Isaka znači – razrješenje Edine Gabele sa te pozicije. Gabela je član Stranke za BiH koja je dio vladajuće koalicije na nivou Kantona Sarajevo. Ukoliko bi Gabela bila smijenjena na nivou Federacije, Trojka bi mogla ostati bez većine u Kantonu Sarajevo.

Naime, nakon javnih obračuna zbog nedavno održane Parade ponosa, kantonalni zastupnik Naše stranke Redžo Lamezan sve je bliži napuštanju NS-a. On je, čak, na sjednici Skupštine KS u ponedjeljak bio suzdržan prilikom izjašnjavanja o nekoliko tačaka bitnih za aktualnu vlast u Kantonu. No, te tačke su prošle zahvaljujući glasovima Stranke za BiH. Stoga, ukoliko SBiH uskrati podršku u Kantonu Sarajevo, Trojka bi mogla ostati bez većine. A na stavove SBiH-a sigurno bi sigurno utjecala eventualna smjena Edine Gabele za pozicije dopredsjedavajuće Predstavničkog doma FBiH i imenovanje Arnela Isaka.

Trojka planira da eventualni izostanak Lamezana i SBiH nadomjesti glasom kantonalnog Damira Marjanovića koji bi mogao biti prevaga. No, u tom slučaju nisu sigurno i glas SDP-ovog kantonalnog zastupnika Irfana Čengića koji je otvoreno kazao da je protiv imenovanja Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Stoga je i zatraženo prolongiranje Isakovog imenovanja, jer Nermin Nikšić računa da bi do jeseni Irfan Čengić mogao napustiti Skupštinu Kantona Sarajevo i postao načelnik Općine Stari Grad, ukoliko uspije opoziv pritvorenog načelnika Ibrahima Hadžibajrića. Čengić se, kako saznajemo, već protivio izbacivanju SBIH iz vlasti u Kantonu Sarajevo.

Vratimo se sada imenovanju Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Procedura predviđa da Komisija za izbor i imenovanja Predstavničkog doma FBiH pošalje listu kandidata prema Predstavničkom domu. Komisija ima 11 članova. Predsjednik Komisije je Mladen Bošković iz HDZ-a BiH. Potpredsjednik je Damir Mašić iz SDP-a BiH. Članovi Komisije su Antonio Sesar i Feliks Vidović iz HDZ-a BiH, Aner Žuljević iz SDP-a, Dragan Mioković iz Naše stranke, Rasim Smajlović iz NiP-a, Edina Gabela iz SBiH-a, Eldan Čomor iz SDA i Dajana Čolić iz DF-a. HDZ BiH insistira da samo ime Marina Vukoje bude dostavljeno federalnim zastupnicima. Taj stav podržava i zastupnik NiP-a Rasim Smajlović, dok je Dragan Mioković, NS-ov član Komisije, već izrazio spremnost za “gutanje žabe”. Dvojica članova Komisije iz SDP-a, Aner Žuljević i Damir Mašić će imati presudnu ulogu. Ukoliko oni odluče da Predstavničkom domu bude dostavljena kompletna lista, sa svim kvalifikovanim kandidatima, postoji mogućnost da Marin Vukoja ne bude izabran za sudiju Ustavnog suda BiH. Stoga HDZ BiH ne želi rizikovati. Od Trojke traži da Komisija Predstavničkom domu dostavi samo jedno ime. A Smajlović iz NiP-a i Mioković iz Naše stranke, za sada, nemaju ništa protiv HDZ-ovog prijedloga.

Objavljujemo Nacrt zakona o VSTS-u Republike Srpske: Visoki sudski i tužilački savjet imat će 11 članova, otimaju sve nadležnosti VSTV-u BiH

Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske trebao bi imati jedanaest članova. Prema Nacrtu zakona koji će naredne sedmice razmatrati Narodna skupština RS, VSTS RS-a će imati čak 33 nadležnosti. Na ovom linku, možete u cjelosti pročitati nacrt ovog zakona, a Istraga će u nastavku teksta obraditi ključne odredbe Zakona kojim Republika Srpska otima nadležnosti Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.

Članom 49 definirane su nadležnosti VSTS-a RS. Evo koje su.

“Savjet ima sljedeće nadležnosti:
1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova i sudije porotnike u sve sudove na teritoriji Republike Srpske sa izuzetkom Ustavnog suda Republike Srpske;
2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na teritoriji Republike Srpske;
3) odlučuje o prigovorima u postupku ocjenjivanja sudija i tužilaca;
4) daje prijedloge predsjedniku Republike u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda.
5) odlučuje o prestanku mandata sudija, tužilaca, predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca.
6) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, i tužiocima i odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;
7) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, i tužilaca;
8) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i Savjetuje Centar za edukciju sudija i tužilaca Republike Srpske;
9) određuje minimalan obim stručnog usavršavanja koji svaki sudija i tužilac mora ostvariti u toku godine;
10) određuje početnu obuku za osobe koje su izabrane za sudije ili tužioce i nadzire ostvarivanje takve obuke;
11) odobrava godišnji plan rada upravnog odbora Centra za edukciju sudija i tužilaca Republike Srpske (u daljem tekstu: ,,Centar“) u dijelu koji se odnosi na početnu obuku i stručno usavršavanje sudija i tužilaca;
12) odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih dužnosti koje sudije i tužioci obavljaju sa dužnostima sudija i tužilaca;
13) odlučuje o privremenom upućivanju sudija i tužilaca u drugi sud ili tužilaštvo;
14) odlučuje o odsustvima sudija i tužilaca;
15) učestvuje, prema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;
16) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi sa godišnjim budžetom predloženim od strane sudova i tužilaštva;
17) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženog od strane Vlade Republike Srpske za sudove i tužilaštva;
18) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se obezbijedili statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;
19) zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Republici Srpskoj;
20) učestvuje u izradi nacrta i odobrava pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Republici Srpskoj;
21) savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi sa budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;
22) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;
23) propisuje kriterijume i postupak za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca;
24) vrši ocjenjivanje predsjednika Vrhovnog suda i glavnog republičkog tužioca;
25) utvrđuje kriterijume za rad sudova i tužilaštava;
26) vodi, koordinira, nadgleda i odborava uspostavljanje i korištenje informacione tehnologije u sudovima i tužilaštvima da bi se u tom pogledu postigla i održala uniformnost u sudovima i tužilaštvima u cijeloj Republici, te sudovi i tužilaštva mogu uvoditi automatizovane sisteme praćenja i registracije predmeta ili slične sisteme uključujući sisteme podrške i pohranjivanja podataka, samo uz prethodno odobrenje Savjeta;
27) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija sa predsjednikom suda ili glavnim tužiocem i Ministarstvom pravde (u daljem tekstu: ,,ministarstvo“);
28) prikuplja informacije i vodi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija i tužilaca, uključujući datum njihovog imenovanja i prestanka funkcije, statističke podatke koji se odnose na njihove radne rezultate, te ostale informacije koje Savjet smatra bitnim za rad predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, sudija i tužilaca;
29) prikuplja i analizira izvještaje o imovini i interesima sudija i tužilaca;
30) daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost, ugroženi;
31) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, daje inicijative za donošenje zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Savjeta;
32) donosi etičke kodekse sudija i tužilaca;
33) vrši druga ovlaštenja utvrđena ovim zakonom”, piše u Nacrtu zakona.

Dakle, VSTS RS će, ukoliko bude formiran, odlučivati o imenovanjima i razrješenjima nosilaca svih pravosudnih funkcija u Republici Srpskoj.

Kada je u pitanju sam saziv VSTS-a RS to je precizirano članom 4 Nacrta zakona.

“(1) Savjet ima 11 članova.                                                    (2) Četiri člana Savjeta bira se iz reda sudija i to:
1) jedan sudija Vrhovnog suda Republike Srpske, kojeg biraju sudije Vrhovnog suda Republike Srpske;
2) jedan sudija okružnog suda iz Republike Srpske ili Višeg privrednog suda, kojeg biraju sudije okružnih sudova i Višeg privrednog suda;
3) jedan sudija osnovnog suda ili okružnog privrednog suda iz Republike Srpske, kojeg biraju sudije osnovnih i okružnih privrednih sudova;
4) jedan sudija kojeg biraju članovi Udruženja sudija Republike Srpske.
(3) Četiri člana Savjeta bira se iz reda tužilaca i to:
1) jedan javni tužilac (u daljem tekstu: ,,tužilac“) Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, kojeg biraju tužioci Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske;
2) dva tužioca okružnih javnih tužilaštava iz Republike Srpske, kojeg biraju tužioci okružnih javnih tužilaštava;
3) jedan tužilac kojeg biraju članovi Udruženja javnih tužilaca Republike Srpske.
(4) Tri člana Savjeta biraju se na sljedeći način:
1) jedna član kojeg bira Narodna skupština Republike Srpske;
2) jedan član, kojeg bira Vlada Republike Srpske;
3) jedan član koji je advokat, kojeg bira Advokatska komora Republike Srpske”, piše u članu 4 predloženog Zakona o VSTS RS.

VSTS će imati predsjednika i dva potpredsjednika te Sekretarijar. Dužnosti predsjednika regulisane su Članom 28 Zakona o VSTS-u. Tako piše da predsjednik Savjeta saziva sjednice Savjeta, utvrđuje prijedlog dnevnog reda i predsjedava sjednicama Savjeta; potpisuje odluke Savjeta, predstavlja Savjet; organizuje i nadzire sveukupan rad Savjeta, te komisija i radnih tijela koje formira Savjet;  nadzire rad Sekretarijata; vrši druge dužnosti u skladu sa Zakonom, Poslovnikom i drugim aktima Savjeta.

Stručne, finansijske i administrativne poslove Savjeta, piše u Zakonu, obavlja Sekretarijat Savjeta.

“Na zaposlene u sekretarijatu primjenjuje se Zakon o državnim službenicima, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano. Sekretarijat Savjeta ima direktora i zamjenika direktora, koji su odgovorni Savjetu, kojeg imenuje i razrješava Savjet, nakon provedene procedure javnog konkursa u skladu sa Zakon o državnim službenicima na mandat od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani u skladu sa postupkom javnog konkursa. Direktor je odgovoran za sveukupno obavljanje stručnih, finansijskih i administrativnih poslova Sekretarijata, za izvršenje budžeta kojeg usvaja Savjet, kao i za ostale poslove o kojima odluči Savjet.Zamjenik direktora zamjenjuje direktora u njegovom odsustvu. Direktor i zamjenik direktora imaju pravo da prisustvuju svim sjednicama Savjeta kao učesnici bez prava glasa i iznesu svoje mišljenje o svim tačkama dnevnog reda”, navedeno  je u nacrtu Zakona.

Afera “Potkivanje 2”: Transparency Internationalu 2017. prijavljeno da će sestra Milijane Buhe nezakonito postati stručna saradnica

Sestra bivše članice VSTV-a Milijane Buhe, Sanja Čegar, na sumnjiv je način postala i stručna saradnica u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci. Potvrđuje to i saopćenje Transparency Internationala u kojem je navedeno da su 2017. godine dobili prijavu da će sestra članice VSTV-a biti privilegovana na konkursu. Sanja Čegar je, podsjećamo, nakon što je postalan stručna saradnica izrazila želju da postane i sudija u Banja Luci, a o njeno imenovanje za sudiju su, kasnije, dogovarali predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija tadašnja članica VSTV-a Milijana Buha.

“TI BiH je krajem 2017. godine, prije nego što je lice koje se pominje u snimku imenovano na mjesto stručne saradnice u Okružnom privrednom sudu, primio prijavu da je konkurs farsa i da će ovo lice biti imenovano zbog svojih porodičnih veza sa članicom VSTS-a. Okružni privredni sud u Banjaluci je odbijao dostaviti informacije o konkursnoj proceduri, te ih je dostavio poslije više od dvije godine i dvije sudske presude u koristi TI BiH. Dokumentacija je pokazala da je izabrana kandidatkinja zaista bila najbolja na pismenom testiranju, ali se u prijavi, u kojoj je najavljeno njeno imenovanje, isticalo da je pismeno testiranje najveći koruptivni rizik. I da će to biti razlog što će mnogi protivkandidati odustati od procedure, kao što je i bio slučaj”, saopćili su iz Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH).

Udruženje za borbu protiv korupcije TI je, zbog skrivanja informacija o ovom konkursu, zatražilo pravdu na Okružnom sudu u Banja Luci čije su sudije presudile protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci u kojem je, kao stručna saradnica, primljena Sanja Čegar, sestra članice VSTV-a.

“Tužilac je, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama tražio od tuženog (Okružni privredni sud u Banja Luci) pristup informacijama koje nisu dostavljene, odnosno po kojima nije postupljeno, nakon čega je uputio novi zahtjev o kojem se tuženi oglasio, dopisom od 6.3.2018. godine. Nakon dopisa, tužilac izjavljuje žalbu, dana 4.4. 2018. godine, pa kako je od dana prijema žalbe protekao rok od 60 dana, a o žalbi nije odlučeno, upućen je zahtjev zahtjev za dostavljanjem odluke po žalbi”, navedeno je u obrazloženju presude kojom je uvažen tužbeni zahtjev Transparency Internationala podnesen protiv Okružnog privrednog suda u Banja Luci.

Pojednostavljeno, TI je, nakon prijave o namiještanju konkursa za Sanju Čegar, tražio od Okružnog privrednog suda informacije o konkursu, a ovi ih nisu htjeli dostaviti. Sanja Čegar je na osnovu tog konkursa postala stručna saradnica, a ubrzo je izrazila želju za napredovanjem u pravosuđu, pa je njena sestra, inače članica VSTV-a, zatražila pomoć od Milana Tegeltije.

Milan Tegeltija

“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija na snimku koji je Istrazi dostavljen iz Banja Luke, a čiju vjerodostojnost ne osporava ni sam Tegeltija.

 

Matthew Palmer neformalno predložio Fileov model bez etničkog prefiksa: Imaginarna treća izborna jedinica i garancije HDZ-u za člana Predsjedništva

Fileov model bez etničkog predznaka. To je ono što je, prema informacijama Istrage, specijalni  izaslanik SAD-a zadužen za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer neformalno predložio pojedinim liderima političkih partija s kojima se ove sedmice susreo u Sarajevu.

Nije, dakle, u pitanju klasični “Fileov model” načina izbora članova Predsjedništva BiH, koji je podrazumijevao ukidanje nacionalnih odrednica prilikom izbora uz uslov da iz istog naroda ne mogu biti više od dva člana Predsjedništva. Mada se, na prvi pogled, čini da je u pitanju isti model koji je ove sedmice neformalno ponuđen liderima političkih partija, to u praksi nije isto. Evo i zbog čega.

Ako bi se, recimo, na rezultatima  iz 2018. godine primijenio klasični “Fileov model” u Predsjedništvu BiH danas bi sjedili Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik. No, ako bi se primijenio model koji zagovara američki zvaničnik Matthew Palmer, “Fileov model” bez etničkog predznaka i bez ograničenja broja članova Predsjedništva BiH iz istog naroda, u Predsjedništvu bi, gledajući rezultate iz 2018. godine, sjedili Željko Komšić, Dragan Čović i Milorad Dodik.

Fileov model

Bila je 2013. godina kada je evropski povjerenik za proširenje Štefan File liderima u Sarajevu ponudio rješenje izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona  prema kojem se u Federaciji formiraju dvije “imaginarne” izborne jedinice. Za početak bi bila izmijenjena odredba Ustava BiH (član V) prema kojoj se “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske”. Na taj bi se način provele presude Evropskog suda za ljudska prava te bi se svim građanima BiH omogućilo pravo da budu birani. Nakon izmjena Ustava, morao bi se promijeniti i Izborni zakon. Fokusirat ćemo se sada na Federaciju.

Fileov model predviđa da prvi član Predsjedništva BiH bude kandidat koji je u Federaciji BiH dobio najveći broj glasova. Uz njegov rezultat bi se jasno definisalo u kojih je pet kantona osvojio najviše glasova. Drugi član Predsjedništva BiH bio bi kandidat koji je naredni po broju ukupnih glasova u Federaciji, uz uslov da je veći dio svojih glasova osvojio u kantonima u kojima prvorangirani nije pobijedio, odnosno da je drugorangirani osvojio više od 50 posto svojih glasova u kantonima u kojima prvorangirani nije osvojio veći dio glasova. I tu je postojao još jedan bitan uslov – članovi Predsjedništva ne bi mogli biti iz istog naroda. Evo kako bi to izgledalo u praksi?

Željko Komšić je na izborima 2018. godine osvojio najviše glasova u utrci za člana Predsjedništva BiH, ukupno 225 hiljada. On bi, po automatizmu, postao član Predsjedništva BiH. Veći dio svojih glasova Komšić je osvojio u Tuzlanskom kantonu, Kantonu Sarajevo, Unsko-sanskom, Bosansko-podrinjskom i Zeničko-dobojskom kantonu. Drugi po broju glasova je Šefik Džaferović. No, kako on nije osvojio većinu svojih glasova u preostalih pet kantona, privremeno bi bio “isključen” iz utrke. Ista bi sudbina, potom, zadesila i Denisa Bećirovića, SDP-ovog kandidata koji je bio treći po broju glasova, ali više od polovine svojih glasova nije osvojio u kantonima u kojima Komšić nije trijumfovao. Na red bi, potom, došao Dragan Čović, koji je ispunio jedan od propisanih uvjeta. On je, naime, većinu svojih glasova osvojio u kantonima u kojima nije pobijedio Željko Komšić. Tu bi, međutim, nastao novi problem. Prvorangirani Komšić i Dragan Čović su iz istog naroda, što bi značilo da Čović, ipak, ne može biti član Predsjedništva. U tom bi slučaju članovi Predsjedništva BiH postali Željko Komšić i Šefik Džaferović.

Kada je u pitanju Fileov model, tu se pojavljuje još jedan problem. Recimo, ukoliko bi u Federaciji i u RS-u najviše glasova osvojili kandidati srpske nacionalnosti, jedan od njih bi morao biti eliminisan, jer u Predsjedništvu ne bi mogla biti dva člana iz istog naroda.

Fileov model po Palmeru

Američki izaslanik Matthew Palmer je, rekosmo, nekim od bh. zvaničnika s kojima se sreo u u Sarajevu kao rješenje neformalno ponudio takozvani Fileov model bez nacionalnih odrednica i ograničenja broja članova Predsjedništva iz istog naroda.

Da bi se izbacile nacionalne odrednice, nužno je da se promijeni Ustav, odnosno da najmanje dvije trećine zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH glasa za nove izmjene. Ukoliko bi se ukinule nacionalne odrednice, Federacija bi, kao i do sada, birala dva člana Predsjedništva, dok bi RS birala jednog člana, s tim da etnička pripadnost ne bi bila bitna. Osim toga, ne bi bilo propisano ograničenje broja članova Predsjedništva iz reda istog naroda. Na ovaj način bi se riješile i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, od Sejdić-Finci, preko slučajeva Pilav i Pudarić, pa sve do predmeta Zornić. Ali šta bi to značilo u praksi?

Opet, kao osnov, uzimamo rezultate iz 2018. godine. Željko Komšić je osvojio 225 hiljada glasova i on bi bio siguran član Predsjedništva BiH. Ali ko bi bio drugi član? Prema Fileovom modelu bez etničkih prefiksa, drugi član Predsjedništva BiH bi bio Dragan Čović. Već smo naveli da Fileov model propisuje da drugi član Predsjedništva BiH postaje kandidat koji je naredni po broju ukupnih glasova u Federaciji, uz uslov da je veći dio svojih glasova osvojio u kantonima u kojima prvorangirani nije pobijedio, odnosno da je drugorangirani osvojio više od 50 posto svojih glasova u kantonima u kojima prvorangirani nije osvojio najveći broj glasova. Komšić je veći dio glasova osvojio u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom, Unsko-sanskom, Bosansko-podrinjskom i Zeničko-dobojskom kantonu. U tom slučaju, drugi član Predsjedništva BiH bi postao onaj koji je preko 50 posto svojih glasova osvojio u HNK, SBK, Kantonu 10, ZKH i Posavskom kantonu. To bi, dakle, bio Dragan Čović jer bi njegovih 154 hiljade  glasova više vrijedilo od 212 hiljada glasova Šefika Džaferovića ili 194 hiljade glasova Denisa Bećirovića. Tu dolazimo do takozvane “vrijednosti glasa” prema kojoj je glas iz kantona sa hrvatskom većinom više vrijedi od glasova iz kantona sa bošnjačkom većinom.

Ukidanjem ograničavanja broja članova u Predsjedništvu BiH bila bi zacementirana pozicija kantona sa hrvatskom većinom koji bi, uvijek, bez obzira na broj glasova, birali jednog člana Predsjedništva. Formalno to ne bi bila treća izborna jedinica, ali suštinski bi Federacija bila podijeljena na dvije izborne jedinice.

Ovako to izgleda u praksi.  Ovaj model predviđa jedinstvenu listu kandidata za člana Predsjedništva u Federaciji. U Predsjedništvo BiH bi uvijek ulazio kandidat sa najvećim brojem osvojenih glasova, dok bi drugi član uvijek bio kandidat koji je više od pola svojih glasova osvojio u ZHK, Livanjskom kantonu, SBK, Posavskom i HNK.

Nove kontroverze u predmetu protiv generala optuženog za genocid: Nestao snimak saslušanja Milomira Savčića

U Tužilaštvu BiH nestao je veći dio tonskog zapisa sa ispitivanja Milomira Savčića, za genocid optuženog ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji se od sredine avgusta ove godine nalazi u bjekstvu.

O „nestanku“ ovog snimka glavnu je državnu tužiteljicu Gordanu Tadić izvijestio postupajući tužilac Predrag Tomić, koji je sačinio interni izvještaj o kojem su jučer pisali Oslobođenje i Istraga.ba.

„Dana 4.12. 2019. godine saslušan je Savčić Milomir sa audio tehnikom od 11:04 do 13:53 sati. Nakon saslušanja, utvrđeno je da nedostaje snimljeni dio zapisnika od 11:04 do 12.56“, naveo je tužilac Tomić u svom izvještaju dostavljenom prošle sedmice rukovodstvu Tužilaštva BiH.

Dakle, od ukupno dva sata i 49 minuta snimljenog iskaza generala Savčića, nedostaje sat i 52 minute, odnosno dvije trećine saslušanja u tom trenutku za genocid u Srebrenici osumnjičenog predsjednika Boračke organizacije RS.

„Zapisničar Bošnjak Mila je vodila zapisnik i vršila audio snimanje, a nakon završenog saslušanja u salu za saslušanje po pozivu je došla je Zubović Elma da isti audio snimak snimi na tri CD-a, te nakon potpisa svih prisutnih, jedan primjerak zapisnika o saslušanju osumnjičenog Savčića i jedan CD audio snimak je dat osumnjičenom u prisustvu branioca Stojanović Miodraga koji su, zatim, napustili zgradu Tužiteljstva“, objasnio je okolnosti saslušanja tužilac Predrag Tomić.

Nakon što je, oko 14 sati i 40 minuta, tužitelj Tomić pokušao da presluša iskaz osumnjičenog Savčića, utvrdio je da nedostaje veći dio snimka, odnosno dio koji je snimljen od početka saslušanja u 11.04 pa sve do 12.56.

„Pozvan je IKT službenik da se pokuša pronaći kompletan snimak od početka saslušanja, ali se isti nije mogao pronaći na kompjuteru. U 14 sati i 50 minuta, tužitelj Tomić telefonskim pozivom Stojanović Miodraga upoznaje da nedostaje snimak na CD-u“, navedeno je u Izvještaju.

O svemu ovome postupajući tužilac Tomić se sačinio i službenu zabilješku. No, nisu ovo jedina sumnjiva stvar u predmetu protiv Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji je, od osnivanja, bio pod direktnom komandom Glavnog štaba Vojske RS, odnosno pod komandom generala Ratka Mladića. Podsjećamo, Oslobođenje i Istraga.ba u ponedjeljak su objavili dokumente i snimke koji dokazuju da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić naredila da se stopiraju aktivnosti u vezi sa hapšenjem generala Savčića, koji je kasnije pobjegao iz BiH.

Prvi sumnjiv događaj desio se 28. novembra 2019. godine, odnosno deset dana nakon što je tužilac Predrag Tomić izdao usmenu naredbu službenicima SIPA-e da rade na pripremi hapšenja osumnjičenog Savčića.

„Dana 28. 11. 2019. godine, u 11:35 sati, postupajući tužitelj Tomić Predrag je pozvan s recepcije Suda BiH i kazano mu je da advokat Stojanović Miodrag želi da se vidi s postupajućim tužiocem. Dolaskom u kancelariju, advokat Stojanović Miodrag je obavijestio tužitelja Tomića da mu je Savčić Milomir prenio da ako treba da se pojavi da će doći na poziv i iznijeti svoju odbranu da ne bude „gungule“ oko Savčića te da ima saznanja da je ovaj predmet protiv Savčića prebačen kod ovog tužitelja“, naveo je u Izvještaju tužilac Predrag Tomić.

Da je tužilac Tomić napisao istinu potvrđuje i telefonski razgovor između advokata Miodraga Stojanovića i direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženja nestalih RS Milorada Kojića. Razgovor je presretnut 3. 12. 2019. godine, na dan kada je tužilac Tomić potpisao naredbu za hapšenje generala Savčića, koju je kasnije „stopirala“ Gordana Tadić.

„Vidite sada, ja sam bio kod postupajućeg tužioca, u četvrtak“, kaže Stojanović svom sagovorniku Kojiću.

Upravo je 28.11. 2019. godine bio četvrtak, što znači da se u potpunosti preklapaju navodi u izvještaju tužioca Tomića sa navodima advokata Stojanovića izrečeni tokom razgovora sa Miloradom Kojićem. No, nije to jedina potvrda navoda iz internog Izvještaja. U ponedjeljak smo, naime, objavili da je Milorad Kojić u telefonskom razgovoru vođenom 3.12. 2019. godine kazao da je hapšenje generala Savčića planirano za „prekosutra“. Prema izvještaju tužiocva Tomića, Naredba za lišenje Milomira Savčića trebala je biti realizirana 5. decembra 2019. godine ili, iz perspektive Milorada Kojića, „prekosutra“.

 

Ali to „prekosutra“ nije došlo na red. Gordana Tadić je 3.12. 2019. godine naredila da se naredba za hapšenja generala Savčića – stopira, te da sve mora „prenoćiti“. Nakon što je naredba „prenoćila, narednog jutra, 4. 12., oko 9 sati u zgradi Tužilaštva BiH se, nepozvan, u pratnji advokata Miodraga Stojanovića pojavio osumnjičeni Milomir Savčić i tražio da ga saslušaju. General Savčić je saslušan istog dana, no veći dio snimka njegovog saslušanja je misteriozno nestao. No, snimci razgovora Milomira Savčića, Milorada Kojića i Miodraga Stojanovića nisu nestali. I oni su dokaz da su svi navodi iz internog Izvještaja tužioca Predraga Tomića – tačni. Dakle, Gordana Tadić je spasila od hapšenja optuženika za genocid u Srebrenici.

Trojka između Mandića, Ademovića i Konakovića: NiP-ov Centar jači od Centrale!

Naredne sedmice trebala bi biti održana nova sjednica Općinskog vijeća Centar na kojoj će biti razmatran zahtjev načelnika Srđana Mandića o preispitivanju odluke o njegovom opozivu koju je 18 vijećnika izglasalo na sjednici OV Centar u četvrtak. Iako je Mandić, kako kaže, šokiran ovom inicijativom, vrlo brzo se sabrao pa čak i konsultirao sa predsjednikom NIP-a Elmedinom Konakovićem čijih je devet vijećnika potpisalo inicijativu za opoziv sa još sedam vijećnika te uputio zahtjev za ‘ponovnim odlučivanjem’.

Vijećnik NIP-a u OV Centar Jasmin Ademović kojeg je Mandić optužio da je glavni inicijator opoziva i da želi preuzeti načelničku poziciju, odbacio je navode načelnika i poručio da je Mandić neradnik i da neće odustati. Tokom protekla dva dana uslijedile su brojne reakcije. Mandića su podržali predsjednici Naše stranke i SDP-a Edin Forto i Nermin Nikšić, a Mandić tvrdi da je to učinio i njegov saborac Konaković. No, javnog osvrta šefa NIP-a nije bilo o ovoj temi. Stranački organi jesu raspravljali, ali odustajanja od opoziva nema. To bi bio kratki epilog dugog sastanka.

Ademović je u gostovanju na Face tv kazao da se vijećnici suočavaju sa pritiscima, a on sa medijskom diskreditacijom. Tvrdi da je ovaj opoziv kulminacija nerada Mandića, te da su građani nezadovoljni.

Ističe da je upravo NIP najviše zaslužan za Mandićevu pobjedu, ali da moraju braniti principe trojke i da je dogovor da će o problemima razgovarati. Iako je i prošle godine postojala ideja o opozivu Mandića, tada je ugušio Konaković kako ne bi bilo posljedica na rezultat trojke na Općim izborima.

„Mi smo sada vlast i treba da kritikujemo kadrove koje smo mi protežirali. Ne trebamo se vraćati u prošlost i kriviti SDA, DF. Ako neko od naših direktora ne radi dobro, treba ga smijeniti. Koga je trojka smijenila od direktora, koliko ja znam nikoga. To nije dobar proces, trebamo da mijenjamo ljude koji ne rade dobro svoj posao. Rekli smo da ćemo biti dosljedni i da ćemo iz temelja promijeniti stvari. Šta smo mi promijenili u općini Centar, apsolutno ništa. Da bismo se popravili potrebna je i kritika“, precizirao je Ademović.

Govoreći o sastanku koji su imali u stranci sa predsjednikom Konakovićem, Ademović je kazao da on odgovara građanima koji su ga birali i da predsjednik NIP-a ne može promijeniti odluku te da to jasno precizira i Statut Naroda i pravde.

„Siguran sam da će Mandić na referendumu biti opozvan. On je jedan od najgorih načelnika u KS. Samo uporedite kapitalne projekte načelnika Ilidže i Centra“, kazao je Ademović koji je svjestan pritisaka koje imaju vijećnici koji su stavili svoj potpis na inicijativu o opozivu.

„Neću ja sad reći da se Mandić i lideri drugih stranaka neće uključiti i obeshrabriti druge vijećnike i ići u kupovinu ruku. Ja ću istrajati da se taj referendum desi i sve je urađeno u skladu sa procedurama“, kazao je Ademović.

Primjera radi, u Općinskom vijeću Novi Grad tijesna je trenutna većina ali zbog rada i aktivnosti načelnika Semira Efendića opoziv niko i ne spominje iako NIP u Novom Gradu ima čak devet vijećnika.

Opoziv načelnika Starog Grada Ibrahima Hadžibajrića desio se usljed njegovog hapšenja i određenog pritvora, a što je vijećnicima bio motiv da razriješe Hadžibajrića.

Problemi od skoro samog početka mandata traju i u Novom Sarajevu, no opoziv Hasana Tanovića nije izgledan jer u ovom trenutku ne postoji 16 vijećnika koji bi mogli staviti potpis na tu inicijativu. Ali, da postoji veliki broj problema u samom funkcionisanju OV i saradnji sa načelnikom to je jasno vidljivo i na samim sjednicama koje traju cijeli dan, pa i duboko u noć.

Otvaranje sezone opoziva načelnika u Kantonu Sarajevo, te sukobi unutar stranaka trojke samo godinu prije lokalnih izbora moglo bi najveću štetu donijeti upravo strankama trojke. Dok se na višim nivoima trude ‘lažno’ prikazati jedinstvo, lokalni nivoi pucaju po šavovima.

Forto, Nikšić i Konaković obavljaju isuviše važne pozicije da bi se bavili lokalnim požarima. Oni bitke biju sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. No, ni to im ne ide od ruke. Evidentno je nezadovoljstvo i njihovog članstva i glasača i ono će biti samo veće.

Rekonstrukcija Vlade KS još je jedan vruć krompir u rukama trojke. Politička trgovina na koju su pristali sa zastupnicima Damirom Marjanovićem, Redžom Lemezanom i Admelom Hodžić kako bi izbacili Stranku za BiH, već izlazi na površinu. O trgovini pozicijama, namještenim konkursima sa već unaprijed poznatim kandidatima, nezakonitim odlukama Vlade kada je riječ o imenovanjima, govore tek rijetki.

Umjesto promjena koje su obećali i borbe protiv korupcije, stranke trojke ušle su u začarani krug za koji su godinama optuživali SDA. Nije ni čudo što sve glasnije i glasači trojke poručuju ‘vratite nam SDA’ gledajući kadrovsku politiku stranaka, direktore javnih preduzeća, a posebno onih od kojih zavise i općine kao što je riječ o javnoj čistoći, odvozu otpada, uređenju parkova i zelenih površina, vodosnabdijevanju.

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...