Istaknuto

Istaknute objave

Parlamentarna većina bi bila bitna samo sada i nikada više: Schmidtovo jednokratno zaobilaženje Bošnjaka za trajnu vladavinu HDZ-a

Svako jednokratno rješenje kojim bi OHR “deblokirao” Federaciju donijet će trajnu dominaciju HDZ-a BiH. Jer jednokratno rješenje bi poslužilo samo da se u ovom trenutku zaobiđe potpredsjednik Federacije iz reda Bošnjaka, a ustavni mehanizmi “blokade” bi ostali na snazi za sve buduće mandate- Što,opet, znači da bi se nakon izbora 2026. godine mogla ponoviti ista situacija i bez nove intervencije OHR-a ne bi bilo sigurno formiranje nove Vlade Federacije, bez obzira na izborne rezultate. HDZ BiH bi, u slučaju jednokatnog rješenja, i nakon izbora 2026. godine mogao odlučiti hoće li biti formirana nova Vlada ili će ostati “stara” dok se ne promijeni izborno zakonodavstvo u skladu sa njihovim željama.

“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu Federacije BiH.

U svakoj verziji jednokratnog rješenja ova odredba bi ostala na snazi za buduće izborne cikluse. Što znači da, bez obzira na izborne rezultate, nova Vlada ne bi bila imenovana sve dok HDZ BiH ne pristane na njeno imenovanje. Jer ranijom odlukom, onom od 2. oktobra 2022. godine, kantoni u kojima suvereno vlada HDZ BiH (ZHK, HNK, SBK, K10, PK) delegiraju ukupno 17 delegata za Klub Hrvata Doma naroda FBiH. Čak da stranci Dragana Čovića “izmaknu” četiri delegata, on će ostati na 13 delegata što mu garantuje izbor (pot)predsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda. I opet će postati “nezaobilazan” faktor prilikom formiranja vlade Federacije BiH.

Svjestan je ovoga i Dragan Čović koji je nekoliko puta ponovio da trajno rješenje, odnosno izmjena Ustava Federacije BiH, ne dolazi u obzir, te da će HDZ BiH pristati samo na jednokratno rješenje. A jednokratno rješenje, objavljivano je ranije, podrazumijevalo bi to da sada, i samo sada, odluku o imenovanju Vlade FBiH ne moraju potpisati predsjednica i oba potpredsjednika Federacije. I sve to bi bilo urađeno da aktualni potpredsjednik Refik Lendo bude zaobiđen prilkom donošenja odluke o imenovanju Vlade, a da mehanizam “blokade” ostane na snazi za naredne mandatne periode. Dakle, “parlamentarna većina” bi bila bitna samo sada i nikada više.

Dakle, potpuno je svejedno koje će kratkoročno rješenje nametnuti Christian Schmidt. U svakom slučaju demokratski principi bi bili narušeni, jer bi pravila važila samo za ovaj mandatni period. Nikad prije i nikad poslije.

“Predsjednik Federacije uz saglasnost Potpredsjednika Federacije imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa Premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju. Imenovanje zahtjeva potvrdu većinom glasova poslanika u Predstavničkom domu. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom. Najmanje jedna trećina ministarskih mjesta bit će popunjena Hrvatima”.

Ovakoo glasila odredba Ustavu Federacije BiH glasio prije nego što je na Mrakovici dogovorena “reforma” entitetskih ustava koja je bila posljedica odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih naroda i ostalih na svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Srbi do te 2002. godine nisu bili ugrađeni u Ustav FBiH. Federacija je imala predsjednika i jednog potpredsjednika koji su dolazili iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ali i tada je Vlada mogla biti imenovana samo uz saglasnost jedinog postojećeg potpredsjednika. Nakon što su i Srbi dobili funkciju (pot)predsjednika, za imenovanje Vlade Federacije BiH bili su potrebni potpisi OBA potpredsjednika Federacije.

Upravo je na osnovu ove odredbe HDZ BiH bio nezaobilazan (osim u mandatnom periodu 2010.-2014.)  prilikom formiranja Vlade Federacije. Ako je suditi po izjavama Dragana Čovića, “sporna” odredba Ustava će ostati na snazi. Samo će za potrebe “nove parlamentarne” većine biti privremeno stavljena van snage, nakon čega će sve biti vraćeno na stare postavke koje HDZ BiH čine vječno vladajućom partijom i u Federaciji i na nivou BiH.

Nisu krivi: Dragan Vikić i Jusuf Pušina oslobođeni svih optužbi za ratne zločine u Velikom parku!

“Oslobađaju se od optužbe”, rekao je sudija Zoran Božić nakon što je pročitao imena optuženih Dragana Vikića, Jusufa Pušine, Nermina Uzunovića zvanog Šok i Mladena Čovčića.

Tako je Sud Bosne i Hercegovine nepravosnažno oslobodio Drgana Vikića i druge svih optužbi za ratne zločine koje im je Tužilaštvo BiH stavljalo na teret.

Podsjećamo, 27. decembra 2016. godine, Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv četiri osobe zbog sumnje da su bile upoznate ili svjedočile zarobljavanju, ubistvu i skrivanju tijela osmorice pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) u aprilu 1992. u Sarajevu.

Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović zvani Šok i Mladen Čovčić zvani Rogatica su, prema Tužilaštvu BiH, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, znali i bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja.

“Nakon toga  su zarobljenici odvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije u središtu Sarajeva, gdje su ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su učestvovali optuženi Uzunović, Čovčić i druge osobe”, navodi se u optužnici.

Iz Tužilaštva BiH je tada saopćeno da se optuženi terete da su “u svojstvu zapovjednika i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), policijskih snaga i rezervnog sastava policije u Sarajevu bili informisani ili lično svjedočili zločinu, nakon čega su propustili da uhapse, procesuiraju i sankcioniraju počinitelje i spriječe uklanjanje dokaza i skrivanje tijela”.

Odbrana optuženih je, iznoseći završne riječi tokom februara i marta aove godine, ustvrdila da nema dokaza da su Vikić i drugi odgovorni za ovaj zločin.

“Ne postoji odgovornost nadređenog bez jasno opisanog osnovnog djela. Tužilac nije dokazao nijedan od elemenata da bi mu se sudilo kao nadređenoj osobi (…) Tužilaštvo je moralo dokazati efektivnu kontrolu nadređenog. Gdje nema efektivne kontrole, nema ni odgovornosti”, rekla je u završnim riječima Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić.

Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine je uvažio stavove odbrane pa je, tako, izreklo oslobađajuću presudu svim optuženim u ovom predmetu.

SDP-ova vladavina prava: Abel sređuje i Vojin naređuje!

Da režim sarajevske trojke nije “poklopio” sve “nezavisne” medije danas, ali i prethodnih dana nasljednica komunističke partije – Socijaldemokratska partija, bila bi u fokusu, a istražni organi bavili bi se inkriminirajućim dešavanjima vezanim za kadrove partije.

Sjećate li se kada je objavljen snimak “sredit će ti Asim” u kojem se obećavalo pogodovanje za radno mjesto u zamjenu za glas na izborima unutar SDA. I javnost je bila na nogama, jer su tada “nezavisni” a danas režimski mediji u eter pustili snimak, ali i desetine komentatora da se bave tematikom pogodovanja pri zapošljavanju.

U petak je portal Istraga.ba objavio snimak u kojem vozač direktora Abela Baltića, partijskog čovjeka, pojašnjava kandidatu za posao da mu samo partijski direktor Domova zdravlja KS može pomoći da dobije posao.

Abel Baltić

A sa snimka se jasno čuje: “Ni Bog, ni Allah ti ne mogu pomoći… Ministar može svirati *****(znate več čemu)”. Ne znam čemu su svirali članovi Komisije, ali akter sa snimka Adnan Kalkan prvi je na listi za posao.

Drugima je džaba ako imaju i znanje i Allaha na svojoj strani, jer posao će dobiti samo oni u milosti Baltića, nadbožanskog bića ateističke organizacije neokomunista.

Na snimci je sve jasno, barem za one neutralne koji su ga slušali, a hoće li biti jasno pravosuđu ostaje nam da vidimo.

Moralo bi, međutim biti jasno kantonalnim institucijama u Sarajevu, koje i postavljaju kadrove umišljene da su božanstva. I nije ovo prva afera koja se veže za Baltića, bilo ih je i ranije poput one o dodjeli 21 hiljade KM kompaniji bliskoj SDP.

A glasan muk nakon svega više je nego očit znak. Da je Partija zaslužila da konačno ode u prošlost, tamo gdje je zapela većina postulata njenog funkcionisanja više je nego jasno i vidljivo. SDP se zapravo nikada suštinski nije udaljio od vremena kada su partijski činovnici presuđivali ko je dobar a ko loš radnik, ko je za Tita, a ko treba u hapsanu.

Da je to tako pokazuje politički uzorak partijskog čovjeka školovanog u Srbiji, a namještenog u entitetu Federacija BiH. Vojin Mijatović, iznikao na floskulama o patriotizmu i državnosti u negdašnjem komunističkom vremenu bio bi oličenje partijskog batinaša, koji progoni sve koji primjete da je predsjedniku dlaka na gavi otišla u pogrešnom smijeru.

Opskurnog političkog znanja i vokabulara, Mijatović je po BIA udbaškom modelu građanima BiH uspio prodati optičku varku patriotizma, što mu je dalo krila da visoko poleti u strukturama SDP-a, ali i da se predstavlja kao nosilac nekog probosanskog političkog pokreta u entitetu Rs. Vrlo brzo ispostavilo se da je sve bilo prevara s ciljem instaliranja Mijatovića u institucije sistema, ali i na poziciju s koje odlučuje o tokovima unutar SDP-a.

Nekada je garantovao da će se “9. januar u Rs slaviti ma šta kaže Ustavni sud BiH), a kada mu se rahmetli Hakija Meholjić suprotstavio na unutarpartijskom sijelu, Mijatović je glasno i jasno zaprijetio: “Doći ću u Srebrenicu i zaklati te”.

Partijsko rukovodstvo predvođeno Nerminom Nikšićem ostalo je tada nijemo na Vojinove prijetnje čovjeku kojem su zaklali oca i jednog brata, a drugog strijeljali oni kojima je Mijatović svojevremeno obećao da će slaviti 9. januar ma šta rekao Ustavni sud BiH.

Meholjića nema, ali Vojin Mijatović nema problem da pronađe one kojima će prijetiti. A to su svi, bili ili ne u Partiji, koji smetaju Vojinu ili njegovom predsjedniku.

Jučer je zaprijetio “partijskim drugovima” koji ne slušaju. “Drugovi, ljudski upozoravam”, poručio je Mijatović, bez navođenja kome se obraća. Al, kome god da je uputio poruku, sljedeća će vjerovatno biti o klanju, poput one koju je uputio Meholjiću.

Ko je ovlastio Mijatovića da disciplinira partijske drugove nije poznato, ali je poznato da Partija ima organe, koji bi valja taj posao trebali da rade. Jedini koji je mogao ovlastiti Vojina Mijatovića za progon partijskih drugova je Nermin Nikšić. Konjički ilegalac u izbornom sistemu BiH i SDP-a, kojeg niko ne bira, a uvijek je izabran, vjerovatno je u strahu od gubitka pozicije, pa preko Vojina disciplinuje one koji glasno pričaju.

A ti koji glasno pričaju prave problem i Nikšiću i Mijatoviću, jer se suprotstavljaju Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Dobro, ne baš suprotstavljaju, ali eto oponiraju, a Neka i Vojin se plaše da im se Čović i Dodik ne revanširaju.

U konačnici, Partija je u vlasti i kada je tako ni Bog, ni Allah nam ne mogu pomoći, samo Abel da se zaposlimo ili Vojin da ubrzamo odlazak na ahiret.

Sve drugo, život je u paklu politika neokomunista, čije rezultate proguta vatra onih koji su se molili Bogu, Allahu ili Budi, a nisu Neki, Voji ili Abelu.

(NAP)

Ministri vanjskih poslova EU: Dan sankcija svima, osim za Dodika

Evropska unija danas je objavila cijeli (i prilično dug) niz sankcija. Vijeće Evropske unije na “crnu listu” stavilo je 22 pojedinca iz Burme i četiri firme (“entiteta”, kako piše u odluci).  U EU više ne mogu, ako su ikada bili, ministri i visoki vojni zvaničnici, članovi tamošnje državne izborne komisije, te vojne firme.

Ukupno 65 pojedinaca i 10 burmanskih “entiteta” na crnoj je listi EU. To je “ništa” u poređenju sa Sirijom. Čak 292 pojedinca režima Bašara el-Asada EU mogu gledati samo na mapi ili TV ekranima, te 70 preduzeća.

U taj broj danas uračunato je i pet članova porodice Mohameda Maklufa, poznatog sirijskog biznismena koji je blizak s el-Asadom. EU se “obrušila” i na el-Kaidinu ćeliju u Indiji, te ogranak “Islamske države” u Afganistanu (“Korason”).Na “crnu listu” stavljena je organizacije el-Kaide za indijski podkontinent (AQIS), kao i njen čelnik Osama Mahmud.

Aziz Azam, glasnogovornik “Korasona” i njen, također, indijski ogranak, sankcionirani su. Poslanici državnog parlamenta Ruske Federacije – Duma – njih pet, pridodato je listi od do danas 188 pojedinaca iz Rusije koji ne mogu u EU.

Radi se o poslanicima Dume koji dolaze s Krima, preciznije iz grada Sevastopolj. Zato što su organizirali izbore, na “crnu listu” Unije stavljeni su i predsjednik i njegov zamjenik iz Izborne komisije za Sevastopolj.

Oni su se pridružili, dakle, listi od ukupno 193 ruska državljana i 48 pravnih subjekata kojima je zabranjen ulazak, boravak, ali i tranzit kroz EU. Sva eventualna imovina koji su svi i danas sankcionirani pojedinici mogli imati u bloku 27 država Unije – zamrznuta je.

O sankcijama se danas pričalo na Vijeću za vanjske poslove EU i kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. To je novinarima potvrdio i Gordan Grlić Radman, šef diplomatije Hrvatske.

Istakao je i da se i Borrell založio da sankcije ostanu “krajnje sredstvo”, te da se diplomatiji i političarima pruži prilika da se kroz dijalog riješi kriza u BiH. Sam Borrell je i jutros, pred početak FAC-a, a i večeras, nakon 10-satnog zasijedanja, potvrdio riječi ministra iz Hrvatske.

“Spremni smo koristiti sve insturmente koje imamo na raspolaganju, ako to bude potrebno. To uključuje i uskraćivanje finansijske pomoći i restriktivne mjere za pojedince. Ali to će biti naš zadnji instrument. Prije toga ćemo nastojati postići diplomatsko rješenje”. Peter Szijjarto, ministar vanjskih poslova Mađarske u prošli je petak objavio da će ta država koristiti veto kako se Miloradu Dodiku sankcije ne bi mogle uvesti.

Mađarska je jedna od 27 članica Unije i ima ista prava kao i svaka druga država, uključujući i veto. Zanimljivo je da je njegov zemljak, Oliver Varhelyi, komesar za proširenje EU, objavio da su već blokirana dva infrastrukturna projekta za entitet Rs, vrijedna skoro 600 miliona eura.

Oni će se, poručio je, deblokirati tek kada se politički predstavnici bosanskih Srba vrate u državne institucije Bosne i Hercegovine i one budu u cjelosti funkcionalne. EU razmatra dalju obustavu projekata za Rs ako se blokada nastavi.

Prema izvorima Politicki.ba, Varhelyi, za razliku od Szijjarta, bliži je sankcioniranju Dodika. Razlog? Obmanuo ga je tokom spornog sastanka iz novembra prošle godine kada mu je obećao da u narednih šest mjeseci neće poduzimati nikakve aktivnosti na otimanju nadležnosti od BiH.

(Politicki.ba)

Sebastian Kurz najavio: Austrija uvodi krivično djelo “politički islam”

“U borbi protiv političkog islama uvest ćemo krivično djelo – politički islam kako bismo mogli poduzimati akcije protiv onih koji nisu teroristi, ali stvaraju pogodno tlo za takve”, objavio je u srijedu popodne austrijski kancelar Sebastian Kurz.

Usvajanje tih zakonskih odredbi, napisao je Kurz, “stvorit će mogućnost za zatvaranje bogomolja, uvođenje imamskog registra”, a bit će pooštrene i zakonske odredbe  koje se odnose na praćenje finansijskih tokova i finansiranje terorizma.

Bosanac Ahmed Husagić, koji je svojevremeno bio savjetnik u bivšem sazivu Vlade Austrije, kazao je za Istragu da je još preuranjeno govoriti o ovom zakonu, jer je ovo “tek najava”.

“Poslije terorisitičkog napada koji se prošle sedmice desio u Beču, Vlada traži zakonska rješenja kako bi se u budućnosti takvi napadi mogli pravovremeno spriječiti. Ova najava kancelara Kurza ima za cilj da postavi pravne temelje kako bi se osobe koje koriste islam u političke svrhe mogle krivično goniti. Glavno je pitanje kako će se definisati pojam politički islam. Još je važnije pitanje koliko će se široko ići sa definicijom političkog islama i da li će on zadirati u slobodu vjere, a kao što znamo u Austriji je zagarantovana sloboda vjere i islam je priznata državna religija”, kazao nam je Husagić.

Austrijski kancelar danas je imao sastanak sa predstavnicima Evropskih pučkih stranaka u EU Parlamentu.

“Govorio sam o našim planovima u borbi protiv terorizma i radikalnog islama, kao i o zaštiti vanjskih granica EU”, saopćio je Kurz.

Podsjećamo, prošle sedmice pripadnik selefijskog pokreta Kujtim Fejzulai, po porijeklu Albanac iz Sjeverne Makedonije, u terorističkom napadu u centru Beča ubio je četiri osobe. Nakon napada je ustanovljeno da je slovačka policija još u julu ove godine obavestila austrijske službe da je čovek koji je nedavno osumnjičen za napad u Beču u toj državi pokušao kupiti municiju. Zbog grešaka u sigurnosnom sistemu, šef antiterorističke jedinice policije Beča Erih Cvetler privremeno je suspendovan na sopstveni zahtev. Poslije napada austrijske vlasti su zatvorile nekoliko mesdžida u Beču među kojima je i mesdžid Tewhid kojim je upravljao bh. državljanin Muhamed Porča. U tom je mesdžidu, prema izjavama austrijskih zvaničnika, često boravio i napadač iz Beča. No, tu se nije stalo. Početkom ove sedmice austrijska je policija provela racije i u Gracu, a kao razlog je navedeno da su mesdžidi povezani sa Muslimanskim bratstvom i Hamasom. Desničarski mediji su naveli da je pretresena džamija koju je posjećivala i ministrica pravde te države Alma Zadić koja je, inače, porijeklom iz BiH.

 

Prošla je 2023.: Godina bosanskih dritana

Kristijan Šmit je nametanjem vlasti u FBiH obilježio 2023. Osim što je ovo prvi puta u historiji BiH da je OHR nametnuo vlast, i drugi put da VP donosi odluku kojoj se protivi većina građana BiH-nametanje izbornog zakona u izbornoj noći 2022. je prva takva odluka, Šmit se upisao u crne stranice naše historije poništavajući bošnjački veto Refika Lende.

Najžešći zagovornici konsocijativnih ustavnih rješenja Arenda Lajpharta decenijama tvrde da je etnički veto najvažniji element kojim se čuva mir i stabilnost u post-ratnim društvima. BiH je prvi slučaj konoscijacije ikada u kojem je ustavom zagarantovani etnički veto poništen-i to upotrebom sile.

Time je debata o budućnosti, ali prošlosti BiH, dobila sasvim novu dimenziju jer su isti oni zagovornici “prava naroda” i “legitimnog predstavljanja” zdušno podržali izbacivanje velike većine Bošnjaka iz vlasti suspenzijom ionako silom nametnutog ustava. Poruka Bošnjacima kao narodu je da nemaju građanska, niti etnička, prava zato što ih se ne smatra ljudskim bićima sa jednakom vrijednošću iako su demografska većina u BiH. Aparthejd, dakle.

Domaći akteri koji su saučestvovali u Šmitovom nametanju su uveli novu političku praksu legitimiranja dritanovskog djelovanja. Zadnji koji je otvoreno stao protiv velike većine naroda s kojim dijeli kulturno-vjerski identitet je regionalno bio upravo Dritan Abazović, u BiH je to bio Fikret Abdić.

To što predstavnici tri stranke koje je Šmit nametnuo kao vlast nisu uzeli puške u ruke da ubijaju svoj narod i državu ne znači da im možda namjera nije slična, jer nije da se nisu odali pravom nasilju. Fizički napad NiP-ovog Halila Bajramovića na aktivistu NES-a je bio isključivo politički motivisan i na kraju prihvaćen od strane stranaka trojke kao legitiman dio postizanja njihovih ciljeva jer Bajramović nikada nije sankcionisan na bilo koji način.

Poslije države BiH je SDA svakako najveći gubitnik protekle godine. Ne samo zato što je izgubila vlast na silu, nego zato što se pokazalo da naprosto nije bila historijskom dorasla trenutku.

Da je SDA bila spremna na djelić onoga što Dodik svakodnevno govori da će raditi, niti bi BiH imala ovaj anti-bošnjački nametnuti ustav, niti bi SDA bila opozicija. Naprosto, zablude da će vezama sa lokalnim HDZovcima uspjeti umoliti Čovića da ih primi u vlast su samo signalizirale i Šmitu i Čoviću da će SDA nametanje mirno prihvatiti. Nakon 20 godina neprekidne vlasti je SDA bila zrela da bude u opoziciji, ali je nažalost interes države nalagao da se nagon SDA za vlašću podrži jer se time osnaživala borba protiv nametanja Šmitovih rješenja.

Na kraju se pokazalo da se SDA više boji stranih zvaničnika nego što voli vlast ili je spremna da rizikuje za dobrobit države. Svoju poziciju je SDA dodatno pogoršala izbacujući NES iz vlasti u HNK i USK. Isto se može reći za predstavnike Islamske zajednice koji su bili konfuzni i pasivni u ključnim trenucima.

Komšićeva DF-GS koalicija je od početka do kraja bila poštena prema BiH. Uprkos apsurdnim optužbama za radikalizam od strane medija iz Sarajeva, ključni ljudi su od početka do kraja ukazivali na ono što Šmit sprema i na katastrofalne posljedice prepuštanja sudbine države i naroda njemačkom ministru sa nacističkim simpatijama.

Stranke NES i SBiH su u ključnom trenutku stavile interese države ispred ličnih interesa napuštajući stranke trojke da same oponašaju ‘abdićevce’.

Velika većina medija sa sjedištem u Sarajevu je refleksno podržala nametnutu vlast. Količina servilnosti u nekim redakcijama sarajevskih medija je obrnuto proporcionalna suštinskom znanju o pitanjima o životne važnosti za BiH. Mahom mlađi urednici i novinari svoje lične frustracije socijaliziraju zloupotrebom novinarske uloge u društvu na štetu naših zajedničkih interesa, ali posebno interesa naše djece koja će dugo plaćati greške iz 2023. zahvaljujući prokletstvu onoga što se naziva u društvenim naukama naziva path dependency.

Jedini gori od medija su predstavnici sve krupnijeg kapitala iz dijelova BiH koje je Armija RBiH oslobodila. Taj nivo indiferentnosti prema sudbini države u kojoj su se obogatili nema historijsku paralelu. Bingo koji im je bosanska sloboda, posebno ekonomska, omogućila misle da će zaštiti u srpsko-hrvatskom kondominijumu koji se uz njihovu prešutnu saglasnost stvara od države BiH. Loša vijest za njih je da će sljedeće žrtve pravosuđa pod kontrolom Dodik-Čović biti upravo vlasnici krupnog kapitala sa orijentalnim imenima.

Ipak, najodgovorniji za stanje u kojem se nalazi država je Denis Bećirović. Prvi i jedini potez koji je napravio u 2023. je preglasavanje Željka Komšića zajedno sa Željkom Cvijanović. Denis se sprema da narod uvjeri da on nije dritanski djelovao, iako oni koji prate politiku znaju da je maligniji po budućnost naše djece od Dine i Nermina zajedno. Nakon što je prošli put kad je imao vlast zabetonirao rezultate genocida i od Bošnjaka u manjem entitetu napravio građane trećeg reda glasajući za sramotni Zakon o prebivalištu, sad se sprema da praveći novu stranku spasi ‘dritane’ iz Trojke. Jer svaki glas za Denisa će biti glas za opstanak srpsko-hrvatske Bosne.

2023. je politički najgora od 1995. Nadajmo se da će narod nešto naučiti iz nje.

(NAP)

Oleg Čavka rukovodi istragom: Pretresi na Američkom univerzitetu u Tuzli zbog diplome direktora OSA-e

Službenici MUP-a Tuzlanskog kantona vrše pretrese na najmanje četiri lokacije u Tuzli, a na jednoj od njih živi Denis Prcic, vlasnik Američkog univerziteta u BiH, saznaje Istraga.ba. Osim Prcicevog stana policija pretresa i prostorije u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli u kojima je smješten Američki univerzitet. Pripadnici MUP-a TK pretresaju i stan jedne od uposlenica tog Univerziteta.

Policija ispred stana Denisa Prcića u Tuzli, foto: Istraga.ba

Policija vrši pretrese po naredbi Suda BiH, izdatoj na osnovu zahtjeva državog tužioca Olega Čavke. Još uvijek nije poznato da li će Prcić biti lišen slobobode. No, sudeći prema dosadašnjoj angažiranosti Tužilaštva BiH u ovom slučaju, očekuje se njegovo hapšenje. Pretresi su, kako saznajemo, tempirani za petak kako bi o pritvoru odlučivao dežurni sudija Suda BiH Stanko Blagić koji je, zapravo, odani kadar Milana Tegeltije bivšeg predsjednika VSTV-a koji sada obavlja funkciju savjetnika Milorada Dodika u Predsjedništvu BiH.

Prema informacijama Istrage, Oleg Čavka sumnjiči vlasnika Američkog univerziteta u BiH da ja “omogućio sticanje diplome direktoru Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmanu Mehmedagiću” koji je, potom, na osnovu te diplome “oštetio Budžet BiH za iznose svojih plaća koje je primao kao direktor OSA-e”.

Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Čavka, formiralo je predmet protiv Denisa Prcica nakon što je direktor OSA-e članovima članovima Zajedničke parlamentarne komisije za nadzor nad radom te agencije dostavio diplomu Američkog univerziteta. Prethodno je, u novembru 2019. godine, na zahtjev Tužilaštva BiH  Inspektorat Republike Srpske poništio Mehmedagićevu faklultetsku diplomu stečenu na Univerzitetu za poslovne studije u Banja Luci. Međutim, godinu kasnije, Okružni sud u Banja Luci je presudio da je rješenje Inspektorata RS o piništavanju diplome bilo nezakonito čime je cijeli slučaj vraćen na početak. Nakon što mu je propao banjalučki slučaj, Čavka je pokrenuo istragu protiv Američkog univerziteta u Tuzli i to je jedan od razloga zbog kojih su jutros počeli pretresi na nekoliko lokacija u tom gradu.

Nakon promjene većine:Klub SBiH-a izbačen iz prostorija u zgradi KS, a data Klubu samostalnih zastupnika i ZNG!

Šef Kluba Stranke za BiH u Skupštini KS Muamer Bandić danas je zatražio da se Skupština KS izjasni o inicijativi da se obaveže Komisija za izbor i imenovanje i administrativna pitanja da Klubu Stranke za BiH osigura prostorije za rad u zgradi Kantona Sarajevo i omogući jednakost i ravnopravnost u političkom djelovaju u roku od 15 dana, javlja NAP.

Komisija je na sjednici 9. februara zaključkom izbacila Klub zastupnika SBiH i ustupio zastupnicima Hodžić-Lemezan-Gaković.

“Nevjerovatno je da u demokratskom sistemu pravo ovih zastupnika se rješava da oduzmete pravo na rad zastupnicima drugog kluba. SBiH nema jednake uslove za rad. Stranke trojke onemogućavaju ostvarivanje jednakopravnosti u političkom radu. Tražimo od Skupštine KS da nam omogući uslove za rad kao drugim zastupnicima i klubovima”, kazao je Bandić.

Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović kazala je da ovakvo izbacivanje i ponižavanje ne dolikuje demokratskom društvu te da su nove prostorije u zgradi ZOI'84 i da joj je „kuća bliže nego nove prostorije“.

Zastupnica Elza Gaković je istakla kako je jedan od zaključaka bio da se pronađu prostorije za rad SBiH-u u zgradi Kantona Sarajevo, te da istu prostoriju koristi i ZNG.

Na čelu ove komisije je Elvedin Okerić, a kako je kazao radilo se o pismenom zahtjevu ZNG i samostalnog kluba koji imaju četiri zastupnika da im se obezbijede prostorije za rad.

“Komisija je bila prinuđena da dodijeli tu kancelariju, a klubu SBiH su dodijeljene nove prostorije van zgrade. Uputili smo dopis prema Zajedničkoj službi da obezbijedi prostorije i zastupnicima SBiH u zgradi Kantona Sarajevo”, kazao je Okerić.

Zastupnik ZNG-a Damir Marjanović pozvao je da se pronađe prostor za kolege iz SBiH u zgradi KS.

Bandić se obratio Okeriću navodeći da je oduzeto pravo jednom klubu, a dato drugom.

“Vi ste donijeli odluku kojom ste na nedemokratski način izbacili klub koji je tu prosotriju već koristio jednu godinu. Vi se krijete svaki put iza nekih drugih instituta kako bi svoje namjere sakrili“, kazao je Bandić.

Podsjećamo, Stranka za BiH od 15. novembra nije dio Vlade KS niti vladajuće većine. Umjesto Stranke za BiH strankama trojke pridružio se ZNG i samostalni zastupnici.

Pismo međunarodnih zvaničnika uplašilo Dragana Čovića: HDZ neće bojkotovati izbore

HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) izlaze na izbore. Potvrdio je to predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, obraćajući se u petak na svečanosti povodom tridesete obljetnice HVO-a.

“Obzirom da je ovo godina izbora, a neću posvetiti tim izborima nijedne riječi ovdje, vrlo jasnu poruku ćemo poslati i to šaljemo. I pozivam vas da budete uz nas. Hrvatski narod će birati svoje legitimne predstavnike, na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini”, rekao je Čović, nakon čega je Velikom dvoranom Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača odjeknuo aplauz.

Prije samo dvadeset dana Dragan Čović je tvrdio da “nema zakonskih uvjeta za održavanje izbora”.

“Po meni, apsolutno, nema nikakvih uvjeta da bi se izbori organizirali, upravo zbog neprovođenja presude Suda u Strazburu, ali i svih drugih pitanja”, kazao je Dragan Čović 20. marta ove godine.

Ali šta je uticalo na to da Dragan Čović radikalno promijeni svoj stav kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine? Istraga.ba je u petak objavila pismo koje su sve članice PIC-a, osim Ruske Federacije, pojačane ambasadorima EU i OSCE-a i potpisom visokog predstavnika Christiana Schmidta poslale rukovodstvu Vijeća ministara BiH.

“Posebno je zabrinjavajuće”, napisali su ambasadori i visoki predstavnik, “što se situacija dodatno pogoršava neispunjavanjem ustavnih i zakonskih obaveza nadležnih organa BiH u pogledu finansiranja troškova neophodnih za rad institucija Bosne i Hercegovine. Organizacija općih izbora 2022. godine dokaz je toga. U skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir, te poštujući prava građana da demokratski biraju svoje predstavnike u skladu sa Ustavom, to je obaveza koja se mora ispoštovati”.

No, ključne riječi su u posljednja dva pasusa.

“Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatraće se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokratiju, već i kršenjem obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. U slučaju da ova obaveza ne bude ispunjena, u trenutku kada je jasno da BiH ima tražena sredstva na raspolaganju, podsjećamo vas da međunarodna zajednica zadržava neophodne instrumente da osigura poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir i zaštiti održavanje općih izbora”, navedeno je u pismu dostavljenom predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji i njegovim zamjenicima Biseri Turković i Vjekoslavu Bevandi.

Pratimo sintagmu – “Opći okvirni sporazum za mir”. Ona nas vodi ka Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, član 1.13.

Izborni zakon BiH

“Prijava za ovjeru za sudjelovanje na izborima uključuje izjavu, potpisanu od predsjednika političke stranke, koalicije ili neovisnog kandidata, da će se ta politička stranka, koalicija ili neovisni kandidat u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini”, piše u Izbornom zakonu BiH.

Dakle, svaki politički subjekt koji želi učestvovati u izbornom procesu mora potpisati izjavu da će se pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. No, šta se dešava ukoliko  se neko ne pridržava potpisane izjave? Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je, razmatrajući žalbu Ujedinjene Srpske, ocijenio da Centralna izborna komisija BiH nije mogla zabraniti učešće na izborima tom političkom subjektu, jer CIK nema mandat da bilo šta proglašava “kršenjem Općeg okvirnog sporazuma”. Taj mandat, međutim, imaju Vijeće za implementaciju mira (PIC) i OHR. Kada, recimo, OHR donese odluku da određeni subjekt krši Opći okvirni sporazum za mir, Centralna izborna komisija BiH ima obavezu da tom subjektu zabrani učešće na izborima. A upravo je to bila suština pisma kojim su ambasadori PIC-a, EU, OSCE-a i visoki predstavnik upozorili čelnike Vijeća ministara BiH da moraju obezbijediti sredstva za izbore. Zato još jednom podsjećamo na ključni dio pisma.

“Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatraće se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokratiju, već i kršenjem obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir”, napisali su ambasadori PIC-a i visoki predstavnik Christian Schmidt.

Podsjećamo, glavni kočničar za donošenje odluka kojim bi bio obezbijeđen novac za izbore je državni ministar finansija i kadar HDZ-a BiH Vjekoslav Bevanda. On je prije desetak dana odbio zahtjev CIK-a da im obezbijedi dio sredstava potrebnih za organiziranje izbora. No, prema informacijama Istrage, Centralna izborna komisija BiH u petak je dostavila novi zahtjev Vijeću ministara i traži da im se obezbijedi skoro 12 miliona maraka, potrebnih za organizaciju Općih izbora 2022. godine.

“Sredstva za provedbu izbora, institucije iz stavka (1), (2), (3) i (4) ovog članka moraju osigurati u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o raspisivanju izbora”, navedeno je u članu 1.2a stav 6 Izbornog zakona BiH.

Centralna izborna komisija izbore mora raspisati 150 dana prije njihovog održavanja, a izbori se, preka Zakonu, održavaju prve nedjelje u mjesecu oktobru. To znači da novac za izbore Vijeće ministara BiH mora obezbijediti najkasnije do sredine maja ove godine. A ako ne obezbijedi, odgovorni bi mogli biti proglašeni osobama koje krše obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. Što, opet, stvara obavezu CIK-u da odgovornima zabrani učešće u izbornom procesu.

Ove odredbe su poznate i lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću koji je preko noći promijenio stav i od bojkota izbora došao je do toga da će Hrvati birati “svoje legitimne predstavnike na svim razinama”.

Deveti januar i međunarodna zajednica: Nepristrasnost EUFOR-a put u podjeli BiH

Da kojim slučajem Vojska Srbije danas uđe na teritoriju bh. entiteta Rs, reakcije Ambasade SAD, Delegacije EU, OHR-a, Brisela, Londona i Washingtona bile bi identične reakcijama koje smo gledali i slušali proteklih dana povodom 9. januara.

Jednostrani separatizam

A te reakcije činila su jalova saopćenja u kojima se poziva na smirivanje tenzija, iako tenzija nema. Jer, tenzije nastaju kada se oko nekog problema suprotstave dvije strane. U slučaju 9. januara ništa nije bilo dvostrano, naprotiv, vidljiv je isključivo bio jednostrani separatizam na djelu.

Entitet Rs, koji je nastao kao forma administrativne jedinice nametnutog mirovnog rješenja tog dana je slavio “dan državnosti”. I tako je političko rukovodstvo tog entiteta zapravo pokazalo da oni ne slave dan kada su postali kao entitet u Bosni i Hercegovini, već činjenicu da slave državnost, koja je, istina, još neformalna, ali s tendencijom formaliziranja. Ta tendencija vidljiva je bila u Beogradu, susjednoj državi s čijeg su vrha stizale čestitke i poruke podrške.

I zato je jasno da se pozivi na smirivanje tenzija i pridržavanje ustavnih i zakonskih odredbi nisu odnosili na separatiste Milorada Dodika. Jer, iz saopćenja koja su objavljivana, naročito onog Ambasade SAD jasno je da tenzije ne proizvodi 9. januar, pa ga zato iz ambasade problematiziraju samo zato što je i vjerski praznik. Što bi i bio drugi problem, kad planovi kreriani 9. januara nisu uspjeli riješiti muslimansko pitanje postjugoslovenskog društva.

Pozivi za smirivanje tenzija upućivani su zapravo onima koji bi se možda usudili da na određen način reaguju na 9. januar, koji iznova svake godine napada opstojnost Bosne i Hercegovine i stabilnost Balkana. Dakle, “smirite tenzije” odnosilo se ponajprije na Bošnjake, baš onako kako im se to poručivalo i nakon 9. januara 1992. godine.

Jer, kreatori Rs i politički stvaraoci Milorada Dodika ne žele da imaju bilo kakvu snagu koja će se oduprijeti izdvajanju Rs i njenom pripajanju nekadašnjoj velikoj Srbiji, danas srpskom svetu. Stoga, reakcije na 9. januar i ove i godina unazad treba posmatrati kroz prizmu plana međunarodne zajednice za podjelu Bosne i Hercegovine.

U tom planu, iako krhka i unutar sebe potpuno pogubljena, Evropska unija igra bitnu ulogu. Primarno jer njene politike diktiraju London i Washington, a sekundarno jer ta Unija treba da posluži kao iluzija svima u Bosni i Hercegovini koji vjeruju da će tako sačuvati državu od disolucije. A neće, jer to je samo iluzija.

Iluzija za Bošnjake kojima je odavno kreiran plan po kojem dobrovoljno trebaju ući u zonu nestanka. Institucije EU u Bosni i Hercegovini u najvećoj mjeri su uključene u pitanja koja se tiču entiteta FBiH u kojem živi 90 posto bosanskih muslimana (Bošnjaka). S druge strane, njihov kredibilitet i autoritet u entitetu Rs je u rangu autoriteta Ćamila Durakovića ili Nebojše Vukanovića. Svi ih čuju, niko ne sluša.

Buđenje je krvavo

Nema, dakle, dileme da politiku Rs kreira trougao Beograd – Moskva – Banjaluka, uz asistenciju Viktora Orbana.

U Federaciji je to drugačije, tamo Delegacija EU, u saradnji s OHR-om, uveliko kreira političku sliku, a ambasador EU se skupa s američkim kolegom usudi narediti entitetskoj vladi šta da radi s aerodromima i još nekim prosperitetnim kompanijama. I biva poslušan, jer na čelu vlade je Bošnjak s čvrstom vjerom u iluziju.

A da je put BiH u Evropsku uniju jedna izopačena iluzija pokazao je primjer Željane Zovko, koja besramno u Evropskom parlamentu predstavlja Stari most kao hrvatsku kulturnu baštinu. Stari most, koji su srušili hrvatski zločinci, ona je pripojila Hrvatskoj bez da ju iko u Evropskom parlamentu upita zašto, kako, otkad. A nisu je pitali, jer u projiciranim planovima bh. entitet Federacija je dio velike Hrvatske, pa s tog aspekta gledano, ispadne da je Zovko u pravu.

Ili smijurija s uslovima za evropski put BiH. Neki dan neko reče da su nam tovarili besmislena pitanja u upitniku, računajući da nikada nećemo odgovoriti. A sada nam kao “prijatelji” žele smanjiti broj uslova za otvaranje pregovora. Otkud tolika žurba, ako se zna da niti po jednom parametru Bosna i Hercegovina ne ispunjava uslove za članstvo u EU. Osim po rudnom i drugom bogatstvu.

U sve to uklapa se i činjenica da je u mandatu aktuelnog visokog predstavnika uloga OHR-a uveliko izmijenjena. Christian Schmidt, njemački demokršćanin tu instituciju koristi kao kneza EU za Federaciju koja se povremeno oglasi o pitanjima srpskog dijela Bosne i Hercegovine.

Schmidtov ortak u nametanju odluka za Federaciju je Andrej Plenković, s kojim ima otvorenu vezu i s kojim se redovno sastaje radi planiranja narednih poteza. Zbog toga entitet FBiH već sada izgleda kao gubernija Hrvatske, a odluke koje se očekuju u narednom vremenu tek treba da potlače muslimane kako bi se osigurala ključna mogućnost za disoluciju Bosne. Jer, kada Federacijom i de facto i de jure budu upravljali Čović i Plenković, neće biti prepreka da se dogovore s Dodikom oko datuma konačne podjele Bosne i Hercegovine.

Eventualne tenzije koje bi prouzrokovali potlačeni muslimani (Bošnjaci) rješavao bi “nepristrasni” EUFOR, a možda i NATO.

I da ovaj tekst ne bi bio mračan i pesimističan, na kraju valja podsjetiti da, ma koliko EU, SAD i Velika Britanija radile i pripremale teren za podjelu Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci su oni koji se u konačnici pitaju. Samo je od vitalnog značaja da shvate kuda sve vodi, poslije će im mnogo lakše biti da urade ono što se uraditi mora.

Prespavati ne smiju, jer ovdje je buđenje krvavo!

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...