Facebook Twitter Youtube
    Najpopularniji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Sve HDZ-ove blokade: Od vakcina do izbora, od sudija Ustavnog suda FBiH do federalnih delegata

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ako bismo istakli i detaljno obradili sve blokade koje je u proteklih deset godina koristio HDZ Dragana Čovića, ovo bi bio feljton. Stoga smo se odlučili samo podsjetiti na najbitnije slučajeve koji dokazuju na koji način funkcionira politika Hrvatske demokratske zajednice BiH. Od vakcina – do CIK-a. Od Vijeća za vitalni nacionalni interes do izbora delegata u Domu naroda. Slijedi kratki pregled.

    Nabavka vakcina

    “Ja mislim da moramo zaštiti gospodina Pehara i njegovu porodicu  od medijskih napada”, kazao je u ponedjeljak navečer na sjednici Vlade FBiH federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

    Istakao je da je direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH Davor Pehar “častan čovjek” i da ne zaslužuje ovakav tretman u javnosti.

    Podsjećamo, HDZ-ov direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH krajem je prošle sedmice otišao u izolaciju, ustvrdivši da on ne želi potpisati ugovore sa dobavljačima vakcina protiv COVID-a 19,  jer “ne želi u zatvor”. Tek kada mu je zaprijećeno smjenom i kada mu je naloženo da Zavod radi i tokom vikenda, počelo se s prikupljanjem dokumentacije. Za to vrijeme, mediji bliski HDZ-u i SBB-u počeli su vršiti pritisak veleprometnike, navodeći da MGM Farm iz Kaknja i Krajinagroup isporučuju vakcine po cijeni većoj od tržišne.

    Već u subotu vlasnik MGM Farma – Mensur Mušija potvrdio je za Istraga.ba da zbog medijskog razmišlja o odustajanju od nabavke ruskih vakcina Sputnik V.  I tako je, vjerovatno, propao plan nabavke 200 hiljada vakcina tokom ove sedmice. Sektor zdravstva izgleda ovako – državna ministrica civilnih poslova u čijem je resoru zdravstvo zove se Ankica Gudeljević. Kadar je HDZ-a BiH. Federalni ministar zdravlja je Vjekoslav Mandić. I on je kadar HDZ-a. Direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH je Davor Pehar. Naravno, u pitanju je kadar HDZ-a BiH.

    Izbor Živka Budimira i Nermina Nikšića

    Sjeća li se neko 2011. godine izbora delegata u Dom naroda Federacije BiH? To je bilo onda kada je u Sarajevu sklopljena koalicija SDP-a i SDA i kada je Narodna stranka radom za boljitak, zajedno sa HSP-om, izrazila spremnost da se formira Vlada Federacije bez HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Za to je bilo potrebno šest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. I bilo ih je. HSP i NSRzB imali su dovoljno ruku da iz Kantona 10 delegiraju jednog  Hrvata, što bi, u konačnici, bio šesti delegat u tom Klubu koji bi bio protiv HDZ-a. Dragan Čović je pronašao jednostavno rješenje. Četiri kantona u kojima je HDZ bio vlast (Posavski, Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački i Kanton 10) nisu željeli izabrati delegate u Dom naroda FBiH. Nakon nekoliko neuspješnih konstituirajućih sjednica Doma naroda FBiH, 17. marta je, konačno, za predsjednika Federacije BiH izabran Živko Budimir, a malo zatim za federalnog je premijera imenovan Nermin Nikšić. S obzirom na to da, zbog blokade u četiri kantona, Budimira nije podržalo šest Hrvata iz Kluba tog naroda, reagirala je Centralna izborna komisija BiH (većinu imali HDZ i SNSD) koja je poništila izbor predsjednika Federacije BiH.

    „Prva odluka je da se utvrđuje da izbori za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nisu provedeni u svih 10 kantona u skladu s odrebama Izbornog zakona BiH, te nisu bili ispunjeni ni uslovi za njegovo konstituisanje. Druga odluka je da se poništava izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH iz razloga što smo utvrdili da ovaj izbor u oba doma Parlamenta Federacije BiH nije proveden u skladu sa Izbornim zakonom BiH. I treće su zapravo tri zaključka kojima se kantonalnim skupštinama koje do sada nisu provele izbore nalaže da hitno zakažu sjednicu.“, kazala je tadašnja predsjednika CIK-a Irena Hadžiabdić.

    S obzirom na to da HDZ i dalje nije želio sazvati sjednice skupština u kantonima gdje je imao većinu, reagirao je OHR. Odluka CIK-a je suspendovana. Budimir je postao predsjednik, a Nermin Nikšić premijer. HDZ je otišao u opoziciju na nivou Federacije BiH. Tada je Valentin Inzko, zapravo, posljednji put upotrijebio bonske ovlasti kako bi spriječio HDZ-ovu blokadu Federacije BiH.

    Blokada Ustavnog suda FBiH

    Kako je HDZ BiH bio u opoziciji do izbora 2014. godine, nije bilo opstrukcija prilikom formiranja vlasti nakon tih izbora. Naročito zbog toga što su po nalogu Tužilaštva BiH tokom “opozicijskog mandata” HDZ-a BiH uhapšeni Živko Budimir i Jerko Ivanković Lijanović, zbog čijih su glasova, faktički, HDZ-ovci 2011. godine otišli u opoziciju. Nakon izbora 2014. godine Marinko Čavara je izabran za predsjednika Federacije, a Fadil Novalić za premijera FBiH. No, HDZ taj period koristi za pripremu nove blokade. Božo Ljubić uputio je apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj je tražio preispitivanje odredaba Izbornog zakona BiH na osnovu kojih se biraju delegati u Dom naroda FBiH. U decembru 2016. godine Ustavni sud BiH djelimično prihvata Ljubićevu apelaciju i poništava odredbe Izbornog zakona koje se odnose na raspored delegata u Domu naroda FBiH. Od tada HDZ insistira isključivo na toj presudi, želeći osigurati 12 ruku u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH čime bi postali vječni i nezaobilazni faktor prilikom formiranja vlasti. Istodobno, Ustavni sud Federacije BiH ostao je bez Vijeća za vitalni nacionalni interes, a predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara ne želi Parlamentu FBiH dostaviti prijedloge za izbor sudija. Zbog čega? Stvar je jednostavna. HDZ je tokom tog mandata imao sigurnih 12 ruku u Domu naroda FBiH, plus rukovodstvo Doma i, ukoliko bi oni pokrenuli pitanje vitalnog nacionalnog interesa u Domu naroda FBiH, Ustavni sud Federacije BiH to ne bi mogao riješiti jer nema popunjeno Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Evo konkretne situacije. S obzirom na to da su odredbe Izbornog zakona BIH o popunjavanju Doma naroda FBiH bile izbrisane, političke partije sa sjedištem u Sarajevu su predložile Zakon o izbornim jedinicama Federacije BiH koji nije osiguravao HDZ-u sigurnih 12 delegata. Prijedlog zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Predstavnički dom FBiH je usvojio  20. juna 2018. godine. Na dnevnom redu Doma naroda Parlamenta FBiH prijedlog ovog Zakona našao se krajem septembra 2018. godine. No, nije usvojen. Tadašnji zamjenik predsjedavajuće Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Drago Puzigaća (SNSD) pristao je zajedno s predsjedavajućom Lidijom Bradarom (HDZ BiH) pokrene pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Sve je upućeno na Ustavni sud FBiH, ali tamo nije mogla biti donesena odluka, jer Marinko Čavara nije dopustio popunjavanje Ustavnog suda, a samim tim i Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa koje bi moglo razmotriti pitanje Zakona o izbornim jedinicama FBiH. HDZ je, na taj način, duplom blokadom ostavio Federaciju bez Doma naroda i mogućnosti da bude izabrana nova Vlada FBiH. Istina, bivši saziv CIK-a u kojem su većinu imali SNSD i HDZ donijeli su Uputstvo o rasporedu mandata u Domu naroda FBiH i na taj su način privremeno riješili popunjavanje ovog Doma. No, ono što je bitno napomenuti, stari saziv CIK-a je, prebacivanjem Hrvata iz Ze-Do u ZHK, omogućio HDZ-u da u “novom sazivu” Doma ima 13 delegata u Klubu Hrvata.

    Blokada izbora nove Vlade FBiH

    Kako je stari saziv CIK-a omogućio HDZ-u kontrolu Doma naroda FBiH, tako je odgođen i izbor novog saziva Vlade FBiH nakon izbora 2018. godine.

    “Nema nove Vlade FBiH prije izmjena Izbornog zakona BIH”, izjavljivao je više puta lider HDZ-a BiH.

    Od izbora 2018. godine prošle su dvije i po godine, a nova Vlada FBiH nije formirana. Formirano je jedino Vijeće ministara BiH gdje je HDZ u vlasti dobio novog partnera u liku i djelima Milorada Dodika.

    Blokada budžeta zbog CIK-a

    Iako su formirali većinu na nivou BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović u izbornoj 2020. godini ostali su bez većine u Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović insistirao na otkazivanju izbora dok ne vrati kontrolu nad CIK-om. U skladu sa Izbornim zakonom CIK je raspirao lokalne izbore za oktobar 2020. godine. No, u trenutku raspisivanja izbora, budžet nije usvojen. HDZ i SNSD su naizmjenično blokirali usvajanje Budžeta BiH i na taj način su natjerali CIK da prolongira izbore. Tek u ljeto 2020. HDZ je pristao da usvoji Budžet i lokalni izbori su u konačnici održani. Istina, ne u oktobru, već u novembru 2020. godine.

    Blokada izbora direktora UIO

    “Uprava za neizravno oporezivanje će biti hrvatska i ni s kim je nećemo dijeliti”, kazao je u julu prošle godine lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

    Na čelu UIO je kadar HDZ-a BiH Miro Džakula. Mandar mu je istekao u junu 2020. godine. Vijeće ministara BiH nikad nije pokrenulo proceduru za izbor njegovog nasljednika. Bez glasa Vjekoslava Bevande novi direktor ne može biti ni imenovan.

    U režiji HDZ-a BiH: Dioničko društvo Ceste Mostar pokušali preimenovati u Ceste Herceg-Bosne

    Piše:
    Redakcija
    -

    Nadzorni odbor Dioničkog društva Ceste Mostar, preduzeća koje je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, predložio je skupštini tog društva izmjene Statuta prema kojima bi ovo društvo bilo preimenovano u Ceste Herceg-Bosne. Prijedlog je upućen 1. juna ove godine i trebao je biti razmatran na sjednici Skupštine dioničara održanoj u četvrtak, ali je, kako saznaje Istraga, prijedlog NO “pao” jer je Vlada FBiH dala instrukciju svom predstavniku, koji je zastupao 93 posto kapitala, da glasa protiv.

    “Statutom Dioničkog društva “Ceste Herceg Bosne” utvrđuje se: tvrtka, sjedište i djelatnost, zastupanje i predstavljanje, pravni položaj i odgovornost, iznos temeljnog kapitala …”, navedeno je u prijedlogu izmjena Statuta dostavljenom Vladi Federacije.

    Tačkom jedan je predviđeno da se “naziv Statuta mijenja i da glasi – Statut Dioničkog društva “Ceste Herceg-Bosne”. U Nadzornom odboru DD Ceste Mostar trenutno je su četiri predstavnika Vlade Federacije BiH i jedan predstavnik malih dioničara. Predsjednik NO Krešimira Šaravanje dok federalni kapital još predstavljaju Ivan Simunović, Josip Vrdoljak i Žarko Šantić. Svi oni su kadrovi HDZ-a BiH, a početkom juna im je istekao mandat, što znači da su nekoliko dana prije zvaničnog isteka mandata u NO usvojili prijedlog izmjena Statuta. Trenutno su svi članovi NO u vd. statusu jer im je 16. juna, nakon isteka mandata, Vlada FBiH dala još tri mjeseca vršenja dužnosti članova Nadzornog odbora.

    Prema podacima sa berze Sase, Federacija BiH u d.d. Ceste Mostar ima 93,2 posto dionica, dok 3 posto kapitala pripada fondovima ZIF HERBOS FOND d.d. Tuzla i ZIF “MI-GROUP” d.d. Sarajevo.

    Predsjednik NO Ceste d.d. Mostar Krešimir Šaravanja dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH. Kao nastavnik je angažiran i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Upravo je on potpisnik prijedloga za izmjene Statuta kojima bi se federalno preduzeće Ceste Mostar preimenovalo u Ceste Herceg Bosne, odnosno paradržavne tvorevine čiji su osnivači pred Haškim tribunalom osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu.

    Tragom priče o Miloševićevim spiskovima smrti: Snajperisti oko Sarajeva imali su slike Đurića, Konstantinovića, Kovača…sa zadatkom da ih pobiju ako se pojave pred Skupštinom BiH

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Vidosav Stevanović, veliki srpski književnik, koji je nakon posljednjeg rata nekoliko godina živio i radio u Sarajevu, nedavno je gostujući na jednoj beogradskoj televiziji iznio zaprapašćujuće tvrdnje o spiskovima za likvidaciju protivnika i neistomišljenika, koje je formirao zločinački režim Slobodana Miloševića tokom 90-ih godina prošlog vijeka.

    Na pitanje književnika Svetislava Basare, voditelja emisije, da li je čuo za postojanje spiska za odstrel na kojem su se pored njegaa, nalazili profesor Ivan Đurić, pisac Mirko Kovač i još neki intelektualci, njih tridesetak, Stevanović je rekao da je čuo za takav spisak, ali da ga nikada nije vidio, ali sam sa više strana čuo da se njegovo ime nalazi na njemu.

    Miloševićeva knjiga mrtvih

    „Međutim 1999.godine, nakon Ćuruvijine smrti, ja sam u Parizu svojim  očima vidio, jedan advokat mi je pokazao, drugi valjda završni spisak za likvidaciju. Na prvom mjestu je bilo Ćuruvijino ime, drugi je bio advokat Srđa Popović, treći je bio Đoka Balašević, a ja sam se nalazio na četvrtom mjestu. Druga imena nisam upamtio, mnogo je godina prošlo“.

    Stevanović je rekao da ga je Miloševićev režim optuživao i teretio za najnevjerovatnije stvari koristeći se apsolutnim lažima. „Govorili su da sam prodao Kosovo Albancima, da su me Muslimani kupili za veliki stan u Parizu… A ja sam u Parizu iznajmljivao jednu sobu, uglavnom na periferiji“, kazao je u televizijskom razgovoru..

    „No, uprkos svemu kroz šta smo  prošli moja  supruga i ja smatramo da smo dobro prošli kako je mogli biti“, zaključio je Vidosav Stevanović.

    Vidoslav Stevanović otkrio jezivu tajnu kolegi Svetislavu Basari

    Kako rekosmo, Vidosav Stevanović sa suprugom Marijom dosedlio se iz Pariza početkom 2000-ih godina u Sarajevu gdje su živjeli narednih 5-6 godina. Stevanović je dobio posao kao savjetnik za kulturu sarajevskog gradonačelnika. On je u godinama prije rata imao status književnog klasika, bio je dobitnik NIN-ove nagrade i niza drugih najvećih priznanja tog vremena, bio je urednik ugledne izdavačke kuća. No, nakon što je na Osmoj sjednici Milošević porazio svoje konkurente predvođene Ivanom Stambolićem, počela je odmazda nad istaknutim kadrovima, intelektualcima, piscima, novinarima među kojima se našao i Vidosav Stevanović..

    Nakon što ga je Miloševićev režim ostavio bez posla, vršeći medijski i politički linč nad njim i njegovim djelom, posao je dobio u Sarajevu, izdavačkoj kući „Svjetlost“ sa čijim je direktorom Gavrilom Grahovcem bio veliki prijatelj i koji je cijenio njegov književni talenat i uredničko-izdavačko iskustvo.

    Tokom ratnih  godina provedenih u izbjeglištvu u Parizu Vidosav Stevanović je bio oštar i dosljedan kritičar srbijanskog režima, sudjelovao je  u brojnim manifestacijama podrške Bosni i Hercegovini i opkoljenom Sarajevu i njegovik građanima. Koautor je zapažene knjige u kojoj je opisao „lik i nedjelo“ Slobodana Miloševića. Nije isključeno da je i takav njegov dosljedan, intelektualni, antiratni i  humanisitčki angažman,  doprinijeo da ga Miloševićev režim prokaže kao narodnog neprijatelja i uvrsti na spisak za odstrel.

    Ivan Đurić o dječijoj sobi šefa KOS-a

    Priča Vidosava Stevanovića i  spiskovima za likvidaciju protivnika režima Slobodana Miloševića koju je otvorio , vraća nas na sami početak rata u opkoljeno Sarajevo. U glavnog gradu Bosne i Hercegovine godinama prije rata živio je Aleksandar Vasiljević, visoki obavještajni oficir Jugoslovenske Narodne  Armije. Kasnih osamdesetih u burnim vremenima koje je Slobodan Milošević u svojoj knjizi nazvao „godine raspleta“ Vasiljević se nalazio na čelu Kontraobjavještajne službe JNA(KOS). Sa mnogo  razloga ga se smatra jednim od  glavnih proganista pretvaranja JNA u srpsku, agresorsku i na kraju ratno-zločinačku soldatesku. Nije bilo niti jedne afere u predratnoj Jugoslaviji od „slučaja Janša“ u Sloveiniji, „afere Špegelj“ u Hrvatskoj, pa to oslobađanja Milana Martića koji  je uhapšen u Bosanskoj Krupi, u kojoj neposredno nisu bili umiješani Vasiljevićevi i prsiti negovih suradnika. Zanimljivo je da je ui prvim danima rata i opsade Sarajeva tokom posjete glavnom gradu Vasiljević predlagao svojim domaćinima Aliji Izetbegoviću i ministru polcije Aliji Delimustafića da za šefa sektora Državne bezbjednosti MUP-a BiH, umjesto odbjeglog Branka Kvesića, imenuju pukovnika JNA Fikreta Mulimovića, bivšeg bliskog Vasiljevićevog suradnika.  Nije čak ni sveznajući „Aca“ mogao pretpostaviti da će njegov dugogodišnji kolega u vojnim krugovima poznatiji kao „Fića“u budućoj bošnjačkoj vlasti, vojnoj, civilnoj, obavještajnoj, vjersko-prosvjetnoj, zauzeti mnogo odgovornije i važnije funkcije; sve do dana današnjeg!

    Aleksandar Vasiljević

    Aca, kako su Vasiljevića zvali podređeni oficiri i prijatelji, nekoliko nedjelja prije rata, iselio je svoju familiju (suprugu i kćerku) u Beograd iz vojnog stana u zgradi u Ulici Omera Maslića u Novom Sarajevu.

    Jedan od lokalnih komandanata Teritorijalne odbrane BiH tih je dana svjedočio ovom novinaru u kakvom su stanju on i njegovi vojnici zatekli stan Aleksandra Vasiljevića nakon što su ušli u njega.

    „Ničeg nije bilo, potpuno prazan stan, bez namještaja, kućanskih uređaja, sve, sve, sve je bilo odneseno. Samo u jednoj sobi na parketu stoje razbacane slike nekih meni nepoznatih  muškaraca. Jedino sam od njih prepoznao onog beogradskog profesora Ivana Đurića, gledao sam ga na televiziji, najviše na YUTELU  prije rata, a i često je dolazio u Sarajevu. Njegovih je slika bilo 5-6, raznih veličina od malih, do ogromnih formata. Baš lijep čovjek, k*o upis, kontao sam da Acina kćerka nije njegove slike skupljala k*o što su  curice skupljale tih godina  postere Čole, Loše, Bajage...“ Zatečeni fotografsko-grafički „plijen“ moj sugovornik je predao organima bezbjednosti.

    Ivan Đurić, profesor iz Beograda, bio je lider Saveza reformskih snaga Srbije (stranke posljednjeg jugoslovenskog premijera Ante Markovića) i kandidat za predsjednika Srbije na izborima iz decembra 1990. godine. Nakon izbornog  poraza od Miloševića i neizdrživog ratnohaškačkog pritiska na njega, profesor Đurić je, poput pomenutog Vidosava Stevanovića, odselio u Francusku gdje je u predratno vrijeme bio angažiran kao predavač na nekoliko fakulteta. Tokom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu Ivan Đurić je u medijima i drugim brojnim javnim istupima ukazivao na zločinački karakter i imperijalne ambicije Srbije prema susjedima, posebno naglašavajući pogibeljnu ulogu JNA.

    Srpska inteligencija i opozicija u rovovima oko Sarajeva

    Poznato mi je sve to bilo, pa ipak ostalo je neobjašnjivo zašto bi portrete takve osobe držao u svom stanu zapovjednik vojno-obavještajnog aparata JNA?!

    Nešto više svjetla i logike na tu misteriju  stiglo je mjesec dan kasnije nakon što je iseljena Komanda Druge armijske oblasti JNA. Poslije odlaska oficira i vojnika ( praćenog nasiljem u Dobrovoljačkoj ulici) napuštenu kasarnu na Bistriku „prečešljali“ su pripadnici  MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH. U jednoj od kancelarija pronađen je određen broj  portreta najistaknutijih i tih nedjelja  naglasnijih ličnosti beogradskog opozicionog intelektualnog života: pored fotografija Ivana Đurića, nalazili su se portreti Radomira Konstantinovića, Mirka Kovača, Vesne Pešić, njenog muža Nebojše Popova…i još nekih intelektualaca.

    „Ono što je sa tim portretima bilo posebno zannimljivo jeste da su svi oni bili pogužvani i uprljani zemljom, blatom, prašinom. Jedini mogući zaključak je bio da su ti posteri već bili negdje na otvorenom , pa da su „sa terena“ doneseni, odnosno vraćeni u kancelariju u Komandi Druge Armije u kojoj je do njenog napuštanja  sjedio jedna visokopozicioinirani oficir KOS-a“, komentirao je za „SB“  Munir Alibabić, dugogodišnji šef sektora Državne bezbjednosti Sarajevo i autor, pored ostalih,  knjige „Bosna u kandžama KOS-a“.

    Alibabić objašnjava da su mu prethodno dostavljene i  ranije pominjane  fotografije iz stana Aleksandra Vasiljevića, kao  i one pronađene u Komandi Druge Armije JNA. „Moji suradnici i ja zaključili smo da su „prljavi“ plakati vjerovatno jedno vrijeme nalazili u agresorskim rovovima oko Sarajeva. Odnosno, da su bili podijeljeni snajperistima koji su sijali smrt po gradu“.

    Prema riječima ovog iskusnog obavještajca, u prvim danima opsade Sarajeva iz Beograda su stizale najave da će predstavnici tamošnjih građanskih organizacija , mirovnih incijativa doći u Sarajevo i pridružiti se građanima koji su ispred Skupštine BiH demonstrirali i zahtijevali mir i prekid agresije.  Osobe čije su fotografije „kolale“ po (napuštenim) vojnim stanovima i kancelarijama oficira JNA, Đurića, Konstantinović, Kovač, gospođa Pešić…bili si lideri antiratnih aktivnosti u Srbiji i njihov dolazak u Sarajevo bio bi ozbiljan udarac beogradskom režimu. Ali bi još strašniji udarac bila njihova likvidacija na sarajevskim ulicama. „Mnogo je indicija da su snajperisti, recimo oni sa Jevrejskog groblja,  koji su tih dana pucali po narodu ispred Skupštine BiH dobili zadatak da ukoliko vide neku od tih osoba iz Srbije  čije su fotografije dobili (od oficira JNA) da pucaju po njima bez milosti. Ne treba ni govoriti kakav bi jedan takav zločinački akt imao strašan efekat u onakvom košmaru koji se tih prvih ratanih dana odvijao na sarajevskim ulicama“, objašnjava Munir Alibabić. On na kraju kaže da nije poznavao sve ljude čije su fotografije pronađene u stanovima i kancelarijama pripadnika KOS-a:“nikad ranije, recimo, nisam vidio Vidosava Stevanovića, da bih mogao znati da li je i on bio potencijalna  meta snajperista“.,

    Sjećanje Vesne Pešić

    U vezi sa ovim događajem prije nekoliko mjeseci smo razgovarali i sa profesoricom Vesnom Pešić, koja je bila jedna od najistaknutijih mirovnih aktivistkinja u Srbiji tokom agresije na  BiH. Ona je, na žalost, i jedina živa od svih osoba čije su fotografije kružila po kasaranama i snajperskim gnijezdima oko Sarajeva.

    „Ne mogu da se sjetim baš svega što se u tim prvim danima rata dešavalo unutar građanskog pokreta u Beogradu kojem sam pripadala. Ipak je prošlo trideset godina od tada. Ne mogu potvrditi da li je kod nekih od ljudi, mojih suboraca postajala ideja da se ide u Sarajevo.  Mogu samo reći da smo cijelo vrijeme trajanja tog strašnog i sramotnog rata tražili i nalazili načine da se čuje naš glas, na ulici, medijima, međunarodnim konferencijama…Mogu vam reći i da je u poređenju sa današnjom kontrolom medija od strane vladajućeg režima u Srbiji, tih ratnih godina u našim medijima bilo mnogo više prostora za opoziciju i kritičke intelektualce da iznose svoje stvavove o Miloševićevom režimu i ratovima koje je pokretao“, kazala je ugledna profesorica i diplomatkinja.

    Krvava guava Ivana Stambolića

    No, tri godine kasnije u proljeće 1995.godine, na poziv Srpskog građanskog vijeća BiH u Sarajevo je iz Beograda, ali i iz nekih evropskih prijestolnica stiglo desetine uglednih srpskih intelektualaca, književnika, bivših političara, novinara, humanitaraca. Među ostalim, iz Pariza su tada doputovali Ivan Đurić, Žarko Papić, iz Beograda su preko Mađarske, Slovenije i Hrvatske stigli Ivan Stambolić, Radomir Konstantinovića, Miladin Životić, Borka Pavićević…i mnogi drugi prijatelji Sarajeva BiH.Ova posjeta kao visokomoralan i hrabar čin nije obradovala samo njihove sarajevske kolege i prijatelje, nego je oduđevila najširu javnost u okpoljenom i zaboravljenom gradu.

    Njihov dolazak avionima UN-a do Sarajeva osigurala je komanda UNPRPFOR-a, no nakon završetka Skupštine Srpskog građanskog vijeća, Vojska RS je izvršila nekoliko napada na Sarajevski Aerodrom, zbog čega su na nekoliko dana bili ukinuti svi polasci i dolasci aviona.  Delegacija gostiju iz Srbije i drugih dijelova Evrope bila je prisiljena napustiti Sarajevo kroz jedinu vezu sa vanjskim svijetom, sarajevski Tunel spasa.

    Književnik Abdulah Sidran koji se vraćao u Sarajevo sa nekog putovanja, čekajući na ulazu sa druge strane, iz Butmira, svjedočio je nadrealnom prizoru. „Rečeno nam je da sačekamo jer važni ljudi izlaze kroz tunel. Očekivao sam neke naše političare, oficire, a onda ugledam raskrvavljenog Ivana Stambolića kako izlazi iz tunela!? Nisam se kako treba ni pribrao od tog šoka, a iza njega se ukaza, sav blatnjav, veliki gospodin Ivan Đurić, ona njegova divna plava kosa sva umrljana krvlju. Laknulo mi je kad sam čuo da nisu ranjeni, nego su udarali glavama u plafon tunela koji je bio pravljen po mojoj, a ne po njihovoj mjeri“..

    Ivan Đurić umro je dvije godine kasnije u Parizu u 40-oj godini života. Njegov imenjak Stambolić kidnapiran je i likvidiran u augustu 2000 godine. Njetovi posmrtni ostatci su pronađeni nepune tri godine kasnije u grobnici na Gruškoj Gori. Likvidirali su ga pripandici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, predvođeni Miloradom Ulemekom Legijom. Svi su oni, uključujući i Legiju tokom godina rata ostavljali krvave tragove širom BiH…

    Slobodna Bosna

    Istraga na položajima ukrajinske vojske: Putin je sve bliže, svijet iščekuje napad!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Jutra u Severodonetsku poprilično su hladna. I mirna. Ali vijesti koje do ovog grada dopiru u petak predveče, nisu baš ohrabrujuće. Svjetski mediji izvještavaju da bi ruska ofanziva uskoro mogla početi. Latvija, Južna Koreja, Japan i Norveška pozvali su svoje građane da hitno napuste Kijev i Ukrajinu. U petak popodne im se pridružuje i Evropska unija. Izrael povlači svoje diplomate. Strani mediji izvještavaju da bi Rusija mogla napasti Ukrajinu prije kraja Olimpijskih igara. Dakle, uskoro.

    Petak je popodne. U turskoj kafani  u centru Severodentska razgovaramo sa Tatjanom Bjelanskajom. Pokazuje nam orden za hrabrost koji joj je dodijeljen nakon oslobođenja ovog grada od proruskih separatista. Nekad davno bila je u vezi sa Bosancem, pa se razumijemo.

    “Ne bojim se. Nisam se bojala ni kada su nas okupirali 2014. godine. I sada nam Putin ne može ništa”, ohrabruje Tanja sve koji su za našim stolom.

    No, vijesti koje pristižu i nisu tako ohrabrujuće. Velika Britanija, javlja u petak popodne britanski Guardian, izdaje preporuku svojim građanima da ne putuju u Ukrajinu.

    “Rusija gradi terenske bolnice ne samo na jugu Bjelorusije, već i na sjeveru okupiranog Krima”, piše dobro obaviješteni njemački novinar Julian Ropke, prilažući satelitske snimke.

    satelitski snimci

    A početak dana bio je poprilično miran. Voz iz Lisičanska za Popasnu kreće u sedam ujutro. Upozorenja trojice Bosanaca koje smo upoznali u Severodonetsku su se obistinila. Pruga izgleda pristojno, ali sve vrijeme imate osjećaj da se vozite makadamom. Drvene klupe ne dopuštaju da zaspimo, pa zapažamo sve detalje. Željezničari su, uglavnom, žene. Kondukterka nam odmah na polasku cijepa tri karte. Miroslav Maljevanec, naš vodič i prevodilac, dobar student i još bolji čovjek, kaže da su tri karte koštale dva dolara. Ali nismo u Ukrajinu došli da istražujemo životni standard. Mjesecima su ovdje kamere svjetskih medija koji izvještavaju da Rusija priprema invaziju na Ukrajinu. Ruski predsjednik, pak, kaže da njegova vojska na ukrajinskim granicama samo provodi veliku vježbu. Američki, za to vrijeme, poziva svoje državljane da napuste Ukrajinu. I nas je naša Bisera Turković upozorila da „bez razloga ne putujemo“ u ovu zemlju, pa smo mi baš zbog toga doputovali u ovu zemlju.

    Stanica u Lisičansku

    Prugom kojom se vozimo iz Lisičanska ka Popasni, vozovi su nekad išli do same granice sa Rusijom. Sada ne idu dalje od Popasne. Tu je crvena linija preko koje se ne može dalje. Dio Ukrajine, od Popasne do granice s Rusijom, kontrolišu paravojne proruske formacije koje su, uz pomoć matice, okupirale dijelove Luhanske i Donjecke oblasti. Vlada iz Kijeva od 2014. godine ne kontroliše istok države. Obe strane su dobro ukupane na liniji razgraničenja. Formalno, traje primirje. U stvarnosti, oko grada Popasna svake večeri odjekuju eksplozije. Noć prije našeg dolaska, odjeknulo ih je desetak. Tako, barem, bilježi misija OSCE-a kojoj, slično kao i u Bosni i Hercegovini, preostaje jedino da izražava zabrinutost.

    Na stanici u Popasni čeka nas Konstantin Jevgenevič. Dok smo mi išli vozom, on se probijao automobilom. Morao je proći dva punkta, vozeći se iz naše baze u Severodonetsku. Kratka vožnja kroz blatnjave gradske ulice i dolazimo do jedne raskrsnice u poljima pored grada. Skrećemo lijevo i nakon dva kilometra ne možemo dalje. Tu su veliki ježevi, i vojnik sa puškom. Pored ceste je rov i kompleks tranšeja.

    Položaji u kod grada Popasna

    „Dalje ne možete, tamo je neprijatelj“, govori nam.

    „Koliko daleko“, pitamo.

    „Oko 500 metara dalje u polju“, odgovara vojnik.

    Ekipa Oslobođenja, O kanala i Istrage: Denis Bajrović i Avdo Avdić

    Upozorava nas da smo na puškometu. Konstantin i Miroslav nemaju pancire. Sklonili su se iza automobila dok mi ne završimo svoj posao. Nijedan pucanj nismo čuli.

    „A inače se često puca“, kaže ovaj vojnik.

    Popasna je, poprilično, opasna. Dan prije nego što smo došli u Popasnu, išli smo smo na Stanicu Luhanska.  Bila su nas četvorica. Zahvaljujući Konstantinu i Miroslavu, kolega Denis Bajrović i ja uspjeli smo proći kroz četiri punkta ukrajinske vojske i policije.

    „Ime i prezime“, prevodi nam Miroslav riječi ukrajinskog policajca koji na trećem punktu iz Pravca Severodonetska pregleda naše pasoše.

    Kolega Bajrović malo je zbunjen. Policajac u rukama drži njegov pasoš i traži od njega da mu kaže svoje ime i prezime. Na kraju je bio primoran da u svom mobitelu napiše svoje ime. I, opet, ništa. Ukrajinskom policajcu falilo je jedno ime.

    „Očenstvo“, objasnit će nam Miroslav.

    To je ono srednje ime. Recimo, Vladimir Vladimirovič Putin.

    Na ovom punktu izgubili smo nekih pola sata. Ali na Stanicu Luhanska ne možete zakasniti. Tamo je vrijeme stalo 2014. godine. Grad je u ruševinama. Skrećemo sa glavne ceste i ulazimo u samo naselje. Tristo metara kroz lokve i onda znak „STOP“. Pored  je i crvena tabla na kojoj je piše – mine. Došli smo do prve linije. Iz improviziranog rova izlazi vojnik sa puškom.

    sa ukrajinskim vojnicima na polložajima kod Stanice Luhansk

    Ivan se zove i nema više od 22 godine.

    „Tamo je Luhansk. Nekih 20 kilometara“, objašnjava nam Ivan.

    U njegovom rovu za sada je mirno. Ali sedam dana prije našeg dolaska, u jednom od rovova oko Stanice Luhanska ranjen je ukrajinski vojnik. Rafali se čuju, uglavnom, noću. Nekih 500 metara od Ivanovog rova je mjesto na kojem se može preći na teritoriju pod kontrolom separatista. Hiljade ljudi svakoga dana prelazi s jedne na drugu stranu. Ali samo pješke. Ukrajinci koji žele posjetiti svoju rodbinu na drugoj strani dođu, recimo, autobusom do Stanice Luhansk, a potom idu pješke kroz kontrolne punktove. Na drugoj strani ih čekaju autobusi ili taksi vozila. Za starije i bolesne, tu su invalidska kolica. U krugu samo prijelaza imate apoteku, pekaru i nekoliko uličnih prodavača meda. Jevgenij je jedan od njih.

    „Od 2015. godine je, uglavnom, mirno. Ponekad čujem eksplozije i pucnjavu“, kaže nam Jevgenij.

    Na području Stanice Luhansk,  promatrači OSCE-a su, u srijedu navečer, čuli 95 rafala. Pucano je i iz mitraljeza. Niko nije ranjen. Tokom prošle, 2021. godine, stradao je 91 civil. Podaci o vojnim žrtvama su nepoznati.

    oklopna vozila nedaleko od Stanice Luhansk

    U gradu Severodonetsk postoje dvije vojne bolnice. Pristup je dopušten samo vojno-medicinskom osoblju. Ali u sobi do naše, u nečemu što domaćini nazivaju hotelom, spavaju vojnici koji čine medicinski tim. Oni su iz unutrašnjosti Ukrajine i tu provode određeno vrijeme na dužnosti. Svakog dana idu u drugi dio grada, kako bi se u vojnoj bolnici brinuli o ranjenima. Sa strancima ne smiju razgovarati o detaljima. Sreća, u gradu ima zajednica Bosanaca. Njih petorica su tu već 30 godina. Svi su oženili Ukrajinke. Suvad Tutnić je najstariji među njima. On je porijeklom iz Željeznog Polja kod Žepča. Radio je i živio po bivšem Sovjetskom savezu i, onda je, kada je počeo rat u BiH došao u Severodonetsk. Tu se skrasio.

    „U ratu smo ovdje bili u medijskoj blokadi. Rusi su kontrolisali sve medije i predajnike. Zato smo ustajali u 2 ujutro da slušamo Slobodnu Evropu i da čujemo šta se dešava u Bosni. Još su nam, na početku rata, slali i Oslobođenje iz Moskve. Poprilično su bile bajate vijesti, ali to je bio kontakt sa BiH“, priča Tutnić.

    Jednom je, kaže, pismo iz Bosne do njega došlo nakon šest mjeseci. Ali to je bilo u ratu.

    „Onda je rat došao ovdje, u Severodonetsk. Nikad nismo pomislili da će biti rat“, objašnjava nam.

    Severodonetsk je u proljeće 2014. godine pao u ruke proruskih separatista. No, ukrajinska vojska ga je u ljeto iste godine vratila pod svoju kontrolu.

    „Grad je oslobođen“, piše na spomen ploči postavljenoj ispred gradske uprave.

    Iznad je bista Aleksandra Vitalijeviča Radievskog. General-major ukrajinske vojske je poginuo 23. jula 2014. godine tokom oslobađanja okupiranih gradoca u Luhanskoj oblasti. Ali ni osam godina kasnije, ova oblast nije u potpunosti oslobođena. Proruski separatisti 29,6 posto Donjetske oblasti i 31,4 Luhanske oblasti. Dovoljno da Rusi kontrolišu najbolje rudnike na istoku Ukrajine. Istovremeno, 2014. godine je okupiran i ukrajinski poluotok Krim. Rusija sada ima prevlast i na moru. Ukrajina je, zapravo, u potkovici. Na moru su ruski brodovi, Krim je anektiran Rusiji, dio Luhanske i Donjetske oblasti kontroliraju proruski separatisti, a na sjeveru je Lukašenkova Bjelorusija koja ovih dana provodi zajedničke vojne vježbe sa Rusijom. Na drugoj strani, vježbaju i Ukrajinci.

    Dokumenti iz istrage protiv Miloša Nikolića otkrivaju: Tjelohranitelj ministra Lučića drogu preko granice prebacivao u službenom automobilu

    Piše:
    Redakcija
    -

    U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.

    “Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.

    Dokument prezentiran na Sudu BiH

    Sud BiH je odredio pritvor Milošu Nikoliću i njegovim pomagačima Jasminu Hodi, Daliboru Lugonji i Ehvadu Kajaniji zbog osnovane sumnje da su se bavili prodajom i krijumčarenjem droge speed. Prilikom jedne takve isporuke, Nikolić je i uhapšen.

    Prema dokumentima iz istrage, pratilac ministra Miloša Lučića se 21. aprila ove godine, sa još jednom nepoznatom osobom u Gradišci sreo sa izvjesnim “Akijem” i “Mikijem”.  Miloš Nikolić tada nije znao da su u pitanju policijskih službenici. Sa Akijem i Mikijem je još 9. aprila u Istočnom Sarajevo dogovorio isporuku 10 kilograma speeda za hrvatsko tržište. Obavezao se da će drogu prebaciti do Gradiše. Dvanaest dana kasnije to je i učinio. Našli su se u Tržnom centru Market AS u Gradišci. Nikolić je pozvao “Akija” i “Mikija” da pregledaju robu. U tim trenucima, prikriveni istražitelji su bili ozvučeni i primopredaje je snimljena. Prikriveni istražitelji “Aki” i “Miki” su, potom, Milošu Nikoliću predali 10 hiljada eura i još 7800 KM, jer je dogovorena isporuka koštala – 14 hiljada eura- Prilikom primopredaje, Nikolić je istražiteljima rekao da ima auto sa skrivenim spremnikom i da može isproručiti 20 kilograma droge koja bi bila prebačena do Pule. Nakon primopredaje, Nikolić i prikriveni istražitelji su se razišli. Pet minuta kasnije, Miloš Nikolić je uhapšen. Kod njega je pronađen novac koji je zaradio od prodaje speeda.

    Istražiteljima će kasnije reći da ministar Miloš Lučić nema veze s njegovim biznisom. Osim što je ministar nekoliko puta urgirao za njega.

    Čovićeve želje: Traži ukidanje Finansijske policije, više Hrvata u ministarstvima, direktore Fonda za zaštitu okoliša i FUP-a

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović 24. marta ove godine bio je domaćin sastanka tzv. osmorke koja je sa HDZ-om pregovarala o uspostavi Vlade FBiH. Tada je dogovorena raspodjela ministarstava u Vladi FBiH, ali određene smjernice u radu te vlade i ministarstava, otkriva NAP.

    No, Čović je za partnere tada postavio još neke uslove. Osim podrške za Marina Vukoju za suca Ustavnog suda BiH, Čović je imao posebne zahtjeve i u nekim ministarstvima koji su pripali bloku osmorke što će nakon istupanja Stranke za BiH i NES-a ostati trojka koju čine SDP BiH, NIP, Naša stranka sa nekoliko manjih stranaka koje imaju po jednog zastupnika u Parlamentu FBiH.
    Čović je zatražio gašenje Finansijske policije FBiH. Iako je jedan od glavnih uslova međunarodnih partnera borba protiv kriminala i korupcije, a u čemu Finansijska policija ima značajnu ulogu, predsjedniku HDZ-a baš je zasmetala ta institucija. Finansijska policija bavila se i preduzećem Aluminij i tokovima novca. A poznato je da je Aluminij preuzela izraelska kompanija MT Abraham grupa.

    Inače, prije nekoliko dana zastupnik Abraham Group Amir Kabiri je bio domaćin visokom predstavniku Christianu Schmidtu, a poznato je da je i Kabiri, kao i Schmidt, u odličnim odnosima sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

    Kada je riječ o Ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Čović je tražio da se definiše pozicija pomoćnika ministra te da u strukturi bude osoba koja vodi računa isključivo o populaciji HVO-a.

    Imao je poseban zahtjev i za Ministarstvo unutrašnjih poslova i to da se izbalansira nacionalna struktura u korist Hrvata, a tražio je i mjesto direktora Federalne uprave policije. Kada je riječ o FUP-u trenutni v.d. direktora je Vahidin Munjić, dok više od godinu ne postoji Nezavisni odbor Parlamenta FBiH koji je jedini nadležan za provođenje konkursne procedure izbora direktora i zamjenika direktora. Na čelu FMUP-a je Ramo Isak.

    Od partnera je dalje zatražio i nacionalni balans u resorima poljoprivrede i energetike, a zauzvrat je ponudio da se u resorima kojima upravlja HDZ BiH napravi obrnuto u korist Bošnjaka.

    Čelnik HDZ BiH pred partnere je stavio zahtjev koji mu je već ispunjen, a to je mjesto direktora Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Upravni odbor Fonda za zaštitu okoliša FBiH je 13. septembra smijenio direktora Esada Humu i imenovao dugogodišnjeg kadra HDZ BiH Marijana Klaića. Humo je ratni komandant 41. motorizovane brigade Armije BiH i nosilac najvećeg priznanja ARBiH „Zlatni ljiljan”. Inače, Fond za zaštitu okoliša ima budžet težak više desetina miliona KM. Čović je na tom sastanku kazao kako je tu instituciju vodio čovjek „sa kojima se nikako nije moglo sarađivati“.

    HDZ je tražio i instituciju Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK). Zainteresiran je i za kvotu HDZ BiH u Elektroprijenosu pa je tako iznio ideju da su Skupštini budu tri osobe. HDZ u Elektroprijenos želi instalirati dugogodišnjeg direktora UIO BiH Miru Džakulu.

    Čović je iznio i svoj plan za Južnu interkonekciju odnosno u koja dva pravca bi trebao ići gasovod, ali taj plan ne može se realizirati bez državnog nivoa. S druge strane Milorad Dodik i SNSD traže da se u paketu odobre i Istočna i Južna interkonekcija. Razlika je što bi Istočna konekcija bila vezana samo za Rs i ruski plin.

    Novi sastanak državne koalicije zakazan je za 25. septembar u Domu HDZ-a u Mostaru. Bit će to prilika da Čović ponovo pred partnere iznese svoje zahtjeve, a to su Izborni zakon, imenovanje sudije Ustavnog suda BiH i promjena članova Centralne izborne komisije BiH.

    Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Milatović ima jasan plan – desetinama hiljada muslimana iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. Eto ideje za Schmidta!

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Pogledajte, molim vas, ovu objavu. Pogledajte kako izgleda ogoljeni fašizam.

    Ljudi o kojima “Alternativa” govori su crnogorski iseljenici iz Zapadne Evrope. To su ljudi koji su crnogorski državljani. Oni imaju pravo glasa. I to pravo nemaju manje od mene ili od fašista iz “Alternative”, niti njihov glas vrijedi manje od našeg.

    Ti ljudi, koje po mišljenju Milatovićevih podržavalaca treba spriječiti da glasaju, a koje, ako ipak glasaju, valja privesti na granici i oduzeti im državljanstvo su, eto šta ćeš, zalomilo se – dominantno Bošnjaci. A ima  i Albanaca. Ti ljudi su, kako bih vam rekao, nije da je bitno, ali tako se potrefilo – muslimani.

    I onda kažu da nema napretka… Ovi će legitimisati ljude, “analizirati imena osoba” i oduzimati im državljanstvo. Kada su njihovi prethodnici i ideološka sabraća “analizirala imena osoba” u Štrpcima, analizirane su pobili. Šta reći: Štrpci 2.0. “Srećno Jakove!”

    Nekakav Dritanov pitbul, Jakupi, koji nešto radi u nekakvom ministarstvu, takođe je, u ime države, zaprijetio crnogorskoj dijaspori.

    Velikosrpska propagandna platforma “Vijesti” iseljenike je optužila da su korumpirani – da od Mila uzimaju pare kako bi došli u Crnu Goru i glasali za njega. Dijapora je, dakle, poručuju “Vijesti”, korumpirano govno koje će sve uraditi za sitne pare.

    Što je, zapravo, ako malo razmislite o tome, genijalna teza. Širom svijeta ljudi odlaze u bogatije zemlje pa svojima u siromašnoj domovinu šalju pare. Samo je u Crnoj Gori drugačije. Kod nas, po Milatovićevim podržavaocima, ljudi odu u Luksemburg, tamo se obogate, kupe kafiće, fabrike i hotele, pa uzmu 100 eura od Mila da glasaju za njega. Eto kolika je to fukara – ako vjerujete “Vijestima”. Čiji je vlasnik, Miodrag Perović, podržao Amfilohijeve litije jer je u njima vidio “emancipatorski potencijal”. Tako je rekao, očiju mi. Čiji drugi vlasnik, Željko Ivanović, mene zove “mula Andrej” jer ja, ko biva, za ukus četnika previše volim muslimane. I za razliku od njegove novine mislim da i muslimani moraju imati pravo glasa.

    Kada je prije sedmicu-dvije grupa građana Cetinja održala protest zbog promotivnog skupa Jakova Milatovića u tom gradu, sve su se zapadne ambasade oglasile u osudi tog protesta. Izrazile su ambasade zabrinutost za demokratski proces u Crnoj Gori. Francuski ambasador je protestante nazvao fašistima.

    Mislite li da se koja od tih ambasada oglasila sada, kada se vrši skandalozan pritisak na crnogorske iseljenike da odustanu od svog prava da glasaju? Ramazan vam je, ne valja ‘sovati, pa se neću izraziti precizno.

    Elem – nije. Kada država i ostala ološ prijeti dijaspori da će im oduzeti državljanstvo ako glasaju, to nije prijetnja demokratiji.

    Predsjednički kandidat Milatović ima jasan plan kako da se to – da muslimani glasaju – ubuduće ne dešava. Iznio ga je, kakvo iznenađenje, tokom intervjua na televiziji „Vijesti“.

    Plan je jednostavan. Desetinama hiljada muslimanima iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. To pravo treba dati desetinama hiljada ljudi iz Srbije i entiteta Republika Srpska. Etničku strukturu biračkog tijela treba promijeniti tako da pobjeda srpskog kandidata na svakim sljedećim izborima u Crnoj Gori bude garantovana.

    Eto ideje za Schmidta. Ako opet bude problema da nametne vlast HDZ-a i dritanoida, eto rješenja – oduzeti bošnjačkoj dijaspori pravo glasa. Ako koji ipak glasa, hitno mu oduzeti državljanstvo. Ovo što je Schmidt uradio je efikasno – štelovati sistem tako da glas Hrvata vrijedi više od glasa Bošnjaka. Ali mjesta za poboljšanje uvijek ima. Još efikasnije je zabraniti Bošnjaku da glasa, kao što sada pokušava crnogorska vlast.

    U tom smislu su fašisti iz “Alternative” ne samo alternativa, nego i avangarda.

    To da Balkanci jednoga Njemca podučavaju finesama naprednog fašizma samo naizgled je paradoksalno. Ideje su kao voda: neprekidno kruže u prirodi. Ideja potekne sa jednog mjesta, pa se tamo izmijenjena vrati. Pripadnici Ku Kluks Klana, pedesetih godina XX vijeka u Alabami, recimo, imali bi šta da nauče od načina na koji vlasti i brižni građani RS-a zastrašuju i zlostavljaju povratnike. Kristalna noć i Marš na Rim su, kako bi se reklo, zlatni standard fašizma – to ne sporim. Ali ipak, tvrdim: svaki živi naci-fašista ima šta da nauči od crnogorske vlasti koja je ljudima naumila oduzimati državljanstvo zato što ne glasa za njih.

    Gledajte… Da li znate da danas ne bismo imali francuska vina da nije otkrivena Južna Amerika?

    Priča koju ću vam ispričlati nije tačna, ali je istinita. Francuske sorte grožđa su svojevremeno izvezene u Južnu Ameriku. Kada je bolest doslovce uništila, zatrla francuske vinograde, francuske su sorte grožđa u postojbinu vraćene iz Čilea, Argentine… Kao bi se reklo – francuske su se sorte u Francusku vratile iz dijaspore.

    (Slobodna Bosna)

    Ovo su izmjene Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo OHR: Za neprovođenje odluka OHR-a do pet godina zatvora, za krivično djelo rušenje ustavnog poretka više nije preduslov upotreba sile!

    Piše:
    Redakcija
    -

    U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07. , 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21 i 31/23; u daljem tekstu: Krivični zakonik) u članu 156. riječi: „Ko je primjenom fizičke sile ili prijetnje fizičkim silom” zamjenjuju se riječima “(1) Ko, silom ili prijetnjom silom, ili na drugi protivpravan način”. Iza stava (1) dodaju se novi stavovi (2) i (3) koji glase: “(2) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti. (3) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.”

    Nakon člana 203. Krivičnog zakonika dodaje se novi član 203.a koji glasi: “Neprovođenje odluka visokog predstavnika Član 203a (1) Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili mjesnoj zajednici ili bilo kojem obliku lokalna uprava i samouprava, odnosno odgovorno lice, koje ne primjenjuje, ne provodi, ne provodi ili na drugi način ne poštuje odluku Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ili koja sprječava ili na drugi način ometa njenu primjenu, provedbu ili provođenje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Lice iz stava (1) kojem je naređeno, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, a osjećalo se prinuđenim da izvrši takvo naređenje da ne izgubi sredstva za život ili ne da bude izložen maltretiranju na radu, ali je obavijestio nadređenog da se takvim radnjama može počiniti krivično djelo, može se blaže kazniti. (3) Lice iz stava (1) kome je naloženo, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, ali je o takvoj situaciji obavijestilo nadležnog tužioca, oslobodit će se kazne. . (4) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja službe. (5) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.”

    Član 239. Krivičnog zakonika mijenja se i glasi: “(1) Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili mjesnoj zajednici ili bilo kom obliku lokalne uprave i samouprave, odnosno odgovornog lica, koje ne primjenjuje, ne provodi, ne provodi ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine uključujući odluku o privremenoj mjeri, konačnu i obavezujuću odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili ko spriječi ili na drugi način ometa primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Lice iz stava (1) kojem je naređeno, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, a osjećalo se prinuđenim da izvrši takvo naređenje da ne izgubi sredstva za život ili ne da bude izložen maltretiranju na radu, ali je obavijestio nadređenog da se takvim radnjama može počiniti krivično djelo, može se blaže kazniti. (3) Lice iz stava (1) kome je naloženo, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, ali je o takvoj situaciji obavijestilo nadležnog tužioca, oslobodit će se kazne. . (4) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja službe. (5) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.

    Schmidtov novi “gaf”: “BiH ima zajedničku državnost”

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    “Bosna i Hercegovina ima zajedničku državnost. A ona ide u Evropu i ona mora odlučiti šta je važno i za Federaciju i za Republiku Srpsku i rekao bih i za Brčko jer to je osnova Bosne i Hercegovine”, rekao je u četvrtak, tokom gostovanja na BHRT-u visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Šta je mislio pod sintagmom “zajednička državnost” nismo uspjeli saznati.

    Politicki.ba obratio se Uredu visokog predstavnika s molbom za tumačenje ove kovanice.Odgovoreno nam je da oni to ne rade. Ne interpretiraju visokog predstavnika.

    Za razliku od “genocide style situation” u Srebrenici, kako se na engleskom u Budimpešti izrazio Schmidt, visoki predstavnik je danas na BHRT-u govorio na njemačkom jeziku.

    Kontaktirali smo i nekoliko stručnjaka ustavnog prava. Svi su bili iznenađeni sintagmom “zajednička državnost” i nisu je mogli rastumačiti. Jednostavno, prvi put su je čuli! A Schmidt je po obrazovanju pravnik.

    I on voli istaći svoju pravnu naobrazbu. Šta mu,onda, znači ova sintagma?

    Posebno je to upitno u kontekstu nastavka njegovog govora.

    U tom dijelu on govori o pristupanju EU, BiH koja odlučuje “šta je važno” kako za oba njena entiteta, tako i distrikt Brčko.

    Takav kontekst nameće odgovor da se “zajednička državnost”, dakle, “crpi” iz entiteta i distrikta.

    Ustavni stručnjaci s kojima smo razgovarali uglas ističu da to nije tačno.

    Kažu da ni entiteti, a pogotovo Brčko, nisu države. Niti mogu biti.

    Da li je u pitanju “gaf”, čemu Schmidt jeste sklon, ili namjerno plasiranje nove kovanice, poput one Carla Bildta o “zajedničkim institucijama” zbog čega je čak morao intervenirati i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i poništiti tu sintagmu, vidjet ćemo.

    Schmidt je danas imao dva veća medijska istupa.

    U drugom, u razgovoru za Oslobođenje, rekao je i ovo:

    “Zbog toga i preporučujem da se ne pogubimo u pitanju koja je partija izvukla neku korist, nego da vidimo da li se može legitimno raditi i da li se mogu demokratskim putem donositi zakoni”.

    Tek je ova izjava, data u kontekstu proglašenja Vlade entiteta F BiH, daje osnova za nove i nove kontraverze i žučne rasprave…

    Povodom posjete Sergeja Lavrova: Ubistva kao sredstvo ruske diplomatije!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Kada je osoblje jednog hotela u francuskom gradu Lilu otvorilo vrata sobe u kojoj je bio prijavljen gost Imran Alijev, vidjeli su užasan prizor. Ovaj čečenski bloger i kritičar režima Ramzana Kadirova ležao je u lokvi krvi prerezana grkljana. Na njegovom tijelu bilo je nekoliko ubodnih rana. Dan ranije, 29. januara 2020. godine, Alijev se prijavio u hotel sa još jednim nepoznatim Čečenom koji je nestao prije nego je pronađeno tijelo ubijenog blogera. Francuska policija do danas nije pronašla ubicu niti bilo koju osobu koja se može povezati sa ubistvom.

    Imran Aliyev, ubijeni čečenski disident

    Čečenski opozicioni bloger koji živi u Evropi, Tumsu Abdurakhmanov, tvrdio je da iza ubistva stoji Usman Mamadayev, ruski državljanin koji je, prethodno, avionom iz Moskve otišao u Španiju, a potom u Njemačku, odakle je prešao u Belgiju gdje je živio Imran Alijev. Mamadayev je ubijedio Alijeva da zajedno otputuju u Lil i tu ga je, prema tvrdnjama Tumsua, ubio, a nakon toga, preko Berlina pobjegao u Moskvu. Imran Alijev bio je jedan od najžeščih kritičara Ramzana Kadirova, čečenskog lidera bliskog Vladimiru Putinu.

    Ubistvo Khangashvilija

    Skoro pola godine ranije, u berlinskom parku Kleiner Tiergarten, 23. avgusta 2019. godine, ubijen je Gruzijac Zelimkhan Khangoshvili, inače bivši komandant iz čečenskog rata kojeg su ruske vlasti označile kao teroristu.

    Zelimkhan Khangoshvili

    “Bio je krvoločni bandit”, kazao je medijima ruski predsjednik Vladimir Putin govoreči o Khangoshviliju.

    Zvanično, za ovo ubistvo je optužen Vadim Sokolov, ruski državljanin koji je pod lažnim imenom u Berlin doputovao kao turista. Sokolov je bio pripadnik specijalne jedinice ruske tajne službe GRU.

    Jedinica GRU-a 29155

    Vlada Rusije, zabilježile su brojne službe u Evropi i svijetu, preko jedinice GRU 229155 provodi brojne tajne operacije koje, uglavnom, rezultiraju ubistvima ruskih disidenata. Upravo ova jedinica se dovodi u vezu sa trvovanjem bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala u Velikoj Britaniji. Dvojica pripadnika ove jedinice, pod lažnim su imenima, početkom marta 2018. godine doputovala u Britaniju i uspjeli su prokrijumčariti između 1000 i 4000 doza smrtonosnog nervnog otrova Novichok. Planirali su da otruju Sergeja Skripala i njegovu kćerku Juliju. No, oni su uspjeli preživjeti, ali je djelovanje ovog otrova usmrtilo jednog britanskog državljanina. Istragom je utvrđeno da iza trovanja stoje oficiri GRU-a Aleksandr Evgenovič Petrov i Ruslan Timurovič Boširov. Sumnja se da je uporavo Vladimir Putin lično odobrio upotrebu otrova Novichok u slučaju poznatom kao Salisbury.

    Slučaj Navalny

    Otrov Novičok ruski su obavještajci koristili i prilikom pokušaja ubistva opozicionara Alekseja Navaljnog. Na lokalnom letu u avgustu ove godine Navaljnom je pozlilo, a kasnije je prebačen u Njemačku gdje je potvrđeno da je otrovan nervnim gasom – Novichok koji je korišten prilikom pokušaja ubistva Sergeja Skripala. Međunarodne sigurnosne agencije raspolagale su informacijama da je Navaljnog na ovom putu pratio najmanje jedan operativac ruske obavještajne službe FSB.

    Operacije u Afganistanu

    GRU-ova jedinica 29155 pružala je finansijsku podršku i Talibanima u Afganistanu. Naime, ova jedinica je koristila afganistanske i ruske državljane za vrbovanje lokalnih pobunjeničkih grupa u Afganistanu kako bi njihovi pripadnici ubijali američke vojnike. Priču o ovoj jedinici u junu ove godine je objavio i New York Times, ali je odlazeći američki predsjednik Donald Tramp to negirao. Prema dokumentima zapadnih sigurnosnih agencija, Državni direktorat za sigurnost Afganistana je pritvorio više državljana te zemlje zbog saradnje sa Rusima. Ovi pobunjenici su, prije hapšenja, izveli brojne terorističke operacije u toj državi.

    Priprema ubistva u Češkoj

    Kada je u aprilu ove godine češki sedmičnik Respekt objavio da je “ruski obavještajac doputovao u Prag, noseći smrtonosni otrov ricin u svom koferu”, Češka i Rusija su započele javno prepucavanje o obavještajnim akcijama. Prema pisanju čeških medija, otrov donesen iz Rusije trebao je biti iskorišten za ubistvo gradonačelnika Praga Zdenjeka Hriba, koji je, prethodno, insistirao da se ukloni statua ruskog heroja iz Drugog svjetskog rata, maršala Ivana Koneva.

    Andrei Konchakov

    U maju su drugi češki mediji objavili da je otrov u Prag donio Andrei Konchakov, inače direktor ruskog Centra za nauku i kulturu u Pragu. Vlasti Češke Republike su, potom, protjerale dvojicu ruskih diplomata među kojima je bio i Andrei Konchakov.

    Djelovanja u Ukrajini

    Zbog optužbi za izdaju, sredinom aprila ove godine ukrajinske vlasti uhapsile su generalmajora Sigurnosne službe Ukrajine Valerija Albertovicha Shaitanova. Bio je povezan sa ruskom obavještajnom službom FSB i godinama je ruskim špijunima ustupao informacije o tajnim operacijama svoje države. Sumnja se da je dao ključne informacije o Adamu Osmaevu, ukrajinskom borcu protiv ruskih separatista na istoku te države. Krajem oktobra 2019. godine, u blizini Kijeva, napadnut je automobil Adama Osmaeva. tada je ubijena njegova supruga Amina Okuyeva, dok je Osmaev teško ranjen. Dvije godine ranije, ovaj bračni par je bio meta neuspješnog atentata. Osmaeva su ruske vlasti sumnjičile za pripremu ubistva Vladimira Putina.

    Prema dokumentaciji, jedan od bivših šefova ukrajinske obavještajne službe vođen je pod kodnim imenom Babyl i bio je povezan sa poručnikom ruskog FSB-a Igorom Egorovim. FSB-ov agent Egorov obećao je ukrajinskom oficiru Shaitanovu naknadu u iznosu od 200 hiljada dolara i ruski pasoš.

    1...959697...196Stranica 96 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj