Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Kako su Mađari došli do koncesije za Solarnu elektranu Trebinje 1: Elektroprivreda RS krije informacije o prenosu vlasništva

    Piše:
    Redakcija
    -

    Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) odbila je zahtjev Transparency International u BiH (TI BIH) da dostavi ugovor kojim je omogućeno mađarskoj kompaniji Lugos Renewables (LREN) da preuzme 70 odsto vlasništva nad javnim preduzećem „Solarna elektrana Trebinje 1“. Ovim ugovorom mađarski investitor bez javnog nadmetanja došao je do koncesije za izgradnju solarne elektrane pod uslovima koje ERS ne želi da objavi javnosti. U odgovoru TI BIH-u uprava ERS-a navodi da taj ugovor još nije zaključen, nego je samo „utvrđen njegov sadržaj“, objavio je Transparency International u BiH.

    -U svakom slučaju i u odnosu na utvrđeni sadržaj ugovora ERS je utvrdio da postoji izuzetak od Zakona koji se odnosi na pristup informacijama a koji uključuje povjerljive interese treće strane, te je po obavljenom ispitivanju javnog interesa utvrđeno da informacija nije od javnog interesa, navode iz ERS-a i dodaju da mađarski investitor nije saglasan da sadržaj ugovora dospije u javnost.

    Pod kojim uslovima je LREN uveden u posao?

    Kako ERS ne želi da objavi sadržaj ugovora sa Mađarima, zvanično nije ni moguće provjeriti navode iz ugovora koji se pojavio u javnosti, a prema kojima je ERS ustupio 70% vlasništva mađarskom investitoru za oko 5 miliona KM koliko vrijedi koncesija i tehnička dokumentacija koja se odnosi na investiciona ulaganja. Tu se navodi da mađarski LREN ipak ima pravo da proda nazad ERS-u udio od 70% po cijeni koja će iznositi čak 16 miliona maraka, ako se ne ispune dva uslova. Jedan je da se potpiše aneks koncesionog ugovora i rok izgradnje solarne elektrane, koji ističe u oktobru ove godine, produži za još 24 mjeseca, a drugi da se ispune obaveze iz člana 16. koncesionog ugovora.

    Taj član 16., prema sadržaju prvobitnog koncesionog ugovora koje je Ministarstvo energetike i rudarstva RS dostavilo TI BIH-u, odnosi se na obezbjeđivanje bankarskih garancija u visini od 4% vrijednosti projekta (preko 4 miliona KM), kojim koncesionar garantuje da će izvršiti obaveze iz ugovora.

    S obzirom na to da preduzeće „Se Trebinje 1“ ne želi objaviti sadržaj koncesionog ugovora koji trenutno ima, nije poznato de li su potpisani pomenuti aneksi. U odgovoru TI BIH-u, direktor ovog preduzeća takođe navodi da mađarski investitor nije saglasan da koncesioni ugovor dospije u javnost.

    Objavljivanje svih uslova pod kojima se gradi ovaj značaj projekat posebno je važno zbog negativnih iskustava na sličnim projektima, poput onog sa izgradnjom HE Bistrica gdje je ERS na ovo preduzeće prenio koncesiju, prodao 90 odsto udjela laktaškoj firmi Kaldera Company za 6,8 miliona KM, a zatim 51 odsto tog preduzeća ponovo kupio za 10,6 miliona KM.

    Kako je mađarski investitor došao do koncesije?

    Koncesija za izgradnju solarne elektrane u Trebinju dodijeljena je 19. oktobra 2020. godine Elektroprivredi RS bez javnog poziva, jer u Zakonu o koncesijama RS postoji mogućnost da se ugovor dodijeli putem pregovaračkog postupka, ako samoinicijativna ponuda dođe od javnog preduzeća koje obavlja djelatnost od opšteg interesa. Cijeli projekat vrijedan preko 100 miliona KM, prema koncesionom ugovoru, ERS je trebao završiti do oktobra ove godine.

    Ipak ovo javno preduzeće očigledno nije imalo namjeru da gradi ovu solarnu elektranu jer je samo desetak dana kasnije ERS na svojoj adresi osnovao preduzeće „SE Trebinje 1“ kojem je prvo ustupljena koncesija, a zatim je 70 posto tog preduzeća ustupljeno mađarskoj kompaniji LREN. Na taj način mađarski investitor je bez javnog nadmjetanja uveden u ovaj posao, a od javnosti se skrivaju uslovi pod kojima će se finansirati i realizovati cijeli projekat.

    Da bi sve bilo moguće realizovati prvo je Komisija za koncesije RS morala dati saglasnost da se koncesioni ugovor prenese sa ERS na novo preduzeće „SE Trebinje 1“, što je po zakonu moguće ako „ERS iz finansijskih ili drugih razloga ne može realizovati ovaj projekat“. Prije nego što je odobrila ustupanje ove koncesije, Komisija je prama pravilniku koji reguliše ovu oblast morala ispitati finansijsko stanje novog koncesionara „SE Trebinje 1“, kao i dokaze o njegovoj tehničkoj opremljenosti, ranije izvedenim radovima i dokaze da ima obezbjeđenja finansijska sredstva.

    Komisija je u maju 2021. odobrila ustupanje koncesije novom preduzeću „Se Trebinje 1“ koje je u 2021. godini imalo prihode od svega 800 maraka. Zbog toga je TI BIH zatražio od Komisije dokaze kojima je utvrđeno finansijsko stanje ovog preduzeća kao i to da ono ima obezbjeđenja finansijska sredstva.

    Zatim je kako u odgovoru TI BIH-u navode iz „SE Trebinje 1“, Vlada Republike Srpske 30. decembra 2021. odobrila da se 70% udjela u tom preduzeću prenese sa ERS-a na mađarski LREN.

    Borba protiv korupcije: U Federaciji podignuto pet puta više optužnica za korupciju nego u RS-u, u pet HDZ-ovih kantona šest puta manje optužnica nego u samom Kantonu Sarajevo

    Piše:
    Redakcija
    -

    U Livnu, Širokom Brijegu, Mostaru i Orašju, zvanično, nema korupcije. Jer, prema podacima koje je prikupio Transparency International u BiH, kantonalna tužilaštva koja djeluju u pet kantona gdje je dominantan HDZ BiH u prošloj su godini podigla svega 17 optužnica za korupciju. Što je šest puta manje nego u samom Kantonu Sarajevo. A kad već poredimo, moramo navesti da je kompletan tužilački sistem Republike Srpske tokom 2021. godine podigao ukupno 35 optužnica za korupciju. U istom periodu u Federaciji je podignuto 185 optužnica. Treba, međutim, imati na umu da u Federaciji, zbog kantona, postoji više institucija, pa je znatno veći broj optužnica za korupciju logičan ishod. No, vratimo se sada na kantone.

    U Zapadnohercegovačkom kantonu (Široki Brijeg) egzistiraju dvije općinske administracije, dvije gradske i Vlada Kantona sa pratećim javnim upravama, ustanovama i preduzećima. Tokom 2021. godine u ovom su kantonu podignute svega dvije optužnice za korupciju. Nijedna od tih optužnica ne odnosi se na “visoku korupciju”. Tokom iste, 2021. godine izrečeno je šest pravosnažnih presuda za korupciji po optužnicama podignutih ranijih godina. Od tih šest presuda, tri su oslobađajuće, dok su u tri slučaja izrečene uslovne osude. To, ukratko, znači, da niko nije završio u zatvoru zbog “niske korupcije”, a za “visoku korupciju” niko nije ni optužen.

    Na području Kantona 10 (Livno) nalazi se pet općinskih administracija i jedna gradska. Tu je i Vlada Kantona 10. Prema podacima Transparency Internationala u BiH, Tužilaštvo tog kantona je tokom 2021. godine podiglo tri optužnice za korupciju. Nijedna od te tri optužnice ne obuhvata takozvanu “visoku korupciju”. U istom periodu pravosudne institucije Kantona 10 nisu izrekle nijednu pravosnažnu presudu za korupciju, što navodi na zaključak da se u tom Kantonu, zapravo, i ne krade.

    Hercegovačko-neretvanskom kantonu (Mostar) pripada osam općina i gradova. U tom je kantonu smješteno i nekoliko institucija Federacije BiH. Pa, ipak, za 12 mjeseci 2021. godine Tužilaštvo HNK sa sjedištem u Mostaru podiglo je svega devet optužnica za korupciju. Nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istoj godini, 2021., pred sudovima u HNK je objavljeno pet pravosnažnih presuda za korupciju. U svih pet slučajeva je izrečena – uslovna kazna. I u tom kantonu niko neće u zatvor zbog korupcije.

    Dvanaest općina i gradova se nalazi u Srednjobosanskom kantonu (Travnik). Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u tom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Sudeći na osnovu zvaničnih podataka koje je prikupio Transparency International u BiH, korupcija u tom kantonu je – iskorijenjena. Tokom 2021. godine je podignuta samo jedna optužnica zbog korupcije. U istom periodu je objavljena i jedna pravosnažna presuda po optužnici za korupciju iz prethodnih godina. Presuda je bila – oslobađajuća.

    U Unsko-sanskom kantonu (Bihać) živi 274 hiljade stanovnika, odnosno 20 hiljada više nego u SBK. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Pa, opet, Tužilaštvo USK je tokom 2021. godine podiglo 14 optužnica za korupciju, što je jedna manje u odnosu na gore navedena četiri kantona gdje je dominantan HDZ BiH. Pravosudne institucije USK-a su prošle godine donijele ukupno 15 pravosnažnih presuda za korupciju. Samo jedna je bila oslobađajuća.  Zatvorske kazne su izrečene u dva slučaja, od kojih je jedan bio slučaj “visoke korupcije”. Uslovnih osuda je bilo u 12 predmeta, od kojih je jedan predmet visoke korupcije.

    Posavskom kantonu pripadaju samo tri općine. No, i tu, kao i u svakom kantonu, egzistira kantonalna Vlada. Za godinu dana (2021.) Tužilaštvo Posavskog kantona Orašje podiglo je dvije optužnice zbog korupcije. U istom periodu izrečeno je pet pravosnažnoh presudama po ranijim optužnicama za korupciju. Od tih pet, tri su oslobađajuće presude, dok su dvije osuđujuće – jedna je zatvorska, a druga uslovna.

    Trinaest općina i gradova čini Tuzlanski kanton. Prema zvaničnim podacima Transparency Internationala u BiH, Kantonalno tužilaštvo Tuzla je tokom 2021. godine podiglo 30 optužnica za korupciju, od čega se jedna optužnica odnosi na visoku korupciju. Sudovi u TK izrekli su prošle godine 40 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Ukupno je  35 osuđujućih presuda, dok je u pet slučajeva izrečena oslobađajuća presuda. Ukupno je izrečeno 11 zatvorskih kazni, dok su u 22 slučaja uslovne osude. Dva puta je izrečena novčana kazna.

    U Zeničko-dobojskom kantonu nalazi se 12 općina i gradova. Svi oni imaju administraciju. Tome treba dodati i kantonalne institucije u Ze-Do. Tokom 2021. godine Tužilaštvo Ze-Do je podiglo 22 optužnice za korupciju, od čega se tri odnose na visoku korupciju. Za 12 mjeseci 2021. godine sudovi u tom kantonu su izrekli 19 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Jedna je bila oslobađajuća, dok je 18 osuđujućih. U sedam slučajeva korupcije su izrečene zatvorske kazne, dok je u 11 slučajeva uslovna osuda.

    Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je rekordan broj optužnica za korupciju. Čak i ako su predmeti “cjepkani” zbog poboljšanja statistike, ovaj broj je daleko veći nego u svim kantonima, a naročito u kantonima gdje je HDZ BiH dominantna vladajuća partija. Od stotinu optužnica za korupciju u Kantonu Sarajevo, podignutih prošle godine, nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istom periodu (2021. godina) sudovi u Kantonu Sarajevo su izrekli 40 presuda za korupciju. U tri slučaja je bla bila oslobađajuća presuda, dok je u 8 slučajeva izrečena zatvorska kazna. Devetnaeast predmeta korupcije rezultiralo je uslovnim osudama.

    Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) se sastoji od grada  i još dvije općine.  U ovom kantonu, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, ukupno živi 23 hiljade stanovnika ili deset puta manje nego u SBK (Travnik). Pa, opet, Tužilaštvo BPK je podiglo duplo više optužnica nego Tužilaštvo SBK. Naime, Tužilaštvo u Goraždu je tokom 2021. godine podiglo dvije optužnice za korupciju. U tom su kantonu izrečene i dvije osuđujuće presude za korupciju. U oba predmeta su izrečene uslovne osude.

    Općinski sud presudio u slučaju Bosna: Amiru Zukiću tri godine zatvora, Asim Sarajlić oslobođen

    Piše:
    Redakcija
    -

    Općinski sud u Sarajevu proglasio je krivim bivšeg generalnog sekretara SDA Amira Zukića zbog krivičnih djela trgovina uticajem, nezakonito posredovanje i primanje mita. Osuđen je na tri godine zatvora. Istovremeno, Općinski sud je oslobodio bivšeg potpredsjednika SDA Asima Sarajlića svih optužbi u ovom slučaju. Sud je utvrdio stranačko zapošljavanje u javnim preduzećima u korist SDA i BPS Sefer Halilović.

    Osim Zukića, Sud je proglasio krivim i bivšeg izvršnog direktora Elektroprivrede BiH Eseda Džananovića, kao i Safeta Bibića, Senada Traku i Ramiza Karavdića. Džananović je osuđen na tri godine zatvora, Bibiću je izrečena kazna u trajanju od šest godina zatvora, dok je Senad Trako dobio godinu i po zatvora. Ramiz Karavdić je dobio dvije godine zatvora.
    Oni su osuđeni zbog toga što su su tokom 2016. godine organizirali grupu koja se bavila nezakonitim zapošljavanjima. Oni su kao članovi grupe pronalazili osobe koje su spremne da daju novac za zaposlenje u Elektroprivredu BiH, nakon čega je Amir Zukić koristeći svoj utjecaj preko Eseda Džananovića realizirao nezakonita zapošljavanja u ovo preduzeće.

    Tako je Sud, pored ostalog,  Amira Zukića osudio je od aprila do avgusta 2016. godine organizovao grupu čiji su članovi na terenu tražili klijente, koji su, potom, zaposleni u javnim preduzećima. Samo sa optuženim Safetom Bibićem, inače tadašnjim uposlenikom Kliničkog centra Sarajevo, Zukić je razmijenio skoro dvije stotine SMS-ova, te niz telefonskih razgovora u kojima dogovara zapošljavanja u Elektroprivredi BiH, koristeći pritome termin “projekat”. Kao protuuslugu za zapošljavanje Zukić i njegovi saradnici zahtijevali su novčani iznos od 10 do 30 hiljada maraka, zavisno od stručne spreme i radnog mjesta.

    Amir Zukić je, tako, u neformalnom razgovoru sa Esedom Džananovićem, članom Glavnog odbora SDA koji je tada obavljao funkciju izvršnog direktora u Elektroprivredi BiH, saznao da će u maju 2016. godine biti raspisan konkurs za više radnih mjesta u Elektrodistribuciji u Zenici. Nakon toga Zukić obavještava Safeta Bibića, koji potom zadužuje Senada i Nedžada Traku iz Visokog da na području Zeničko-dobojskog kantona traže klijente. Za posrednika u prikupljanju novca zadužen je poštar iz Banovića Ramiz Karavdić u čijem su rokovniku pronađene cijene radnih mjesta. Nakon toga, grupa uspostavlja kontakt sa Sejadom Keserovićem te mu daju upute “da samostalno ne poduzima druge radnje mimo Ramiza Karavdića”, te da može biti siguran u njega, jer nije prvi put da zapošljava za novac. Kao preduslov za zapošljavanje Sejadovog sina Ismeta Keserovića, osim novca, Zukić i ostali tražili su da im dostavi i potvrdu da je član SDA. Keserović je svoje radno mjesto namjeravao platiti 17 hiljada maraka, a policija je, prilikom primopredaje novca, uhapsila Ramiza Karavdića, a potom i ostale članove ove grupe. Po istom principu, osim Keserovića, ista grupa je zaposlila ili namjeravala da zaposli djevojke iz Bihaća,  Merimu Avdić i Edinu Hairlahović. Bibić, Trake i ostali su pronašli klijentice, potom su podatke proslijedili Zukiću, koji je na kraju od Eseda Džananovića tražio da navedene osobe zaposli u Elektrodistribuciji Bihać. No, za ovo zapošljavanje Zukić je oslobođen.

    Na ovu presudu svi imaju pravo žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu.

    Hrvatski USKOK pretresao objekte Dinka Palca: Biznismen porijeklom iz Hercegovine osumnjičen da je umiješan u odavanje službenih policijskih tajni, članovi obitelji Palac povezani sa ljudima iz bh. medija i pravosuđa

    Piše:
    Redakcija
    -

    Policija i Uskok već dva dana u Hrvatskoj pretresaju najmanje četiri osobe zbog sumnji da su bile umiješane u odavanje službenih podataka iz najtajnijih policijskih arhiva te da su namještali natječaje za kupovinu posebne obavještajne opreme za policiju. Do sada su, prema pisanju medija u Hrvatskoj, meta istrage Damir Osterman (48), informatičar i voditelj projekata jačanja i integracije svih baza podataka unutar sistema policije, zatim bivši  čelnik zagrebačkog odjela Protuobavještajne agencije (POA) Mario Frlan, Siniša Patačak, predsjednika Udruge privatnih detektiva Hrvatske, te poduzetnik Dinko Palac.

    Upravo je Dinko Palac ime koje nas interesuje. Dinko je brat u BiH mnogo poznatijeg Ljiljanka Palca. Obojica su, i Dinko i Ljiljanko, bili povezani sa osobama iz pravosudnog miljea u Bosni i Hercegovini. Ali dvojica ključnih prijatelja obitelji Palac su državni tužilac Oleg Čavka i dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu – Muhamed Ajanović. On, pak, tvrdi da ne poznaje Dinka Palca i da ga nikada u životu nije sreo. Na slične upite državni tužilac Oleg Čavka ne reagira.

    Ali jedan snimak objavljen 2020. godine otkriva, ipak, da su Ajanović i Čavka u prijateljskim vezama sa Dinkovim bratom Ljiljankom Palcem. Objavila ga je, prije tačno dvije godine Slobodna Bosna. Mjesto radnje je jedan sarajevski ugostiteljski objekat.

    Ljiljanko Palac i Oleg Čavka (sjede) sa dekanom Ajanovićem

    “Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao”, govori na snimku dekan Muhamed Ajanović, dok se u društvu poduzetnika Palca obraća tužiocu Čavki.

    Nakon objave ovog snimka Ajanović će podnijeti nekoliko krivičnih prijava protiv “nepoznatog snimatelja”. No, njegovi navodi o povjerljivim informacijama koje je dijelio u kafani, nikada nisu provjereni. Ajanović je u tom trenutku bio u blisikim odnosima sa predsjednikom VSTV-a BiH Milanom Tegeltijom, dok je Čavka bio tužilac kojeg je bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić birala za postupajućeg tužioca u skoro svim osjetljivim predmetima koji su bili povezani sa HDZ-ovim zvaničnicima.

    dekan Muhamed Ajanović i i bivši šef VSTV-a Milan Tegeltija

    Jedan od tih predmeta je i poznati slučaj SOA, odnosno slučaj paraobavještajnog djelovanja dijela hrvatske obavještajne službe na teritoriji BiH. U pitanju je bilo vrbovanje pripadnika selefijskog pokreta u BiH za izvođenje terorističkih napada u jednom mesdžidu kod Zenice. Čavka je tada preko noći “proveo istragu” i zaključio da nema elemenata bilo koga osumnjiči za bilo koje krivično djelo. Istovremeno, preko Avaza je vršen pritisak na ključnog svjedoka Haruna Čelenku.

    Prema informacijama Istrage, državni tužilac Čavka upute za vođenje takve istrage je dobijao direktno iz Zagreba i to preko Dinka Palca kojeg danas USKOS sumnjiči za paraobavještajni rad. Istodobno, sin jednog od sarajevskih biznismena čiji su mediji bili na strani SOA-e, u Zagrebu je osnovao firmi povezanu sa obitelji Palac. No, o tome ćemo drugi put. Sada se vratimo obitelji Palac i Olegu Čavki.

    Prema pisanju zagrebačkog Nacionala, HDZ-ov tajkun Ljiljanko Palacje  poduzetnik koji se obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva. Ime Ljiljanka Palca, pisao je Nacional, prije svega se veže uz interesnu mrežu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića: kada je 2014. godine ovaj završio u istražnom zatvoru, upravo on bio je jedna od osam osoba koje su založile svoju privatnu imovinu kako bi bila uplaćena dotad rekordna jamčevina od milijun eura. Konkretno, za Bandićevo puštanje na slobodu Ljiljanko Palac dao je golemu parcelu, zemljište veličine čak 80 tisuća četvornih metara na otoku Hvaru. Palac je bio u dobrim vezama i sa bjeguncem od hrvatskog pravosuđa Zdravkom Mamićem. Odbjegli Mamić nikada nije izručen hrvatskom pravosuđu, a odlukom upravo Gordane Tadić proces izručenja je formalno zastupao Oleg Čavka koji, iako je imao čak i osnova za preuzimanje predmeta iz Hrvatske protiv Mamića, ništa nije poduzeo da bivši stvarni šef zagrebačkog Dinama završi iza rešetaka.

    Oleg Čavka je, prema informacijama Istrage, često putovao u Zagreb gdje se sastajao sa članovima obitelji Palac, a kojim su se susretali i drugi nosioci pravosudnih funkcija. Česte kontakte Čavka je imao i sa Dinkom Palcem, hrvatskim poduzetnikom čije je nekretnine u četvrtak ujutro pretresao USKOK. Pod istragom se našao i Mario Frlan s kojim je Dinko Palac posjedovao firmu Osojnik Bellevue. Prema pisanju htvatkog portala Telegram.hr, Mario Frlan je još za svog mandata u sigurnosno-obavještajnoj zajednici, u vrijeme kada je bio na čelu zagrebačkog centra Protuobavještajne agencije (POA), dospio u medije i to po upitnim potezima. Od tada ga se spominjalo u raznim poslovnim poduhvatima od kojih su neki već bili u fokusu istražnih organa.

    Poznavatelji miljea iz kojeg Frlan dolazi ipak najviše pamte aferu iz 2004., kada je POA, preteča današnje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) završila u jednom od većih obavještajno-političkih skandala u Hrvatskoj.

    Naime, Frlan i njegovi suradnici, kako je utvrđeno, ispitivali su novinarku Helenu Puljiz o odnosima ondašnjeg predsjednika Stjepana Mesića s njegovim suradnicima te o podacima koji bi predsjednika mogli kompromitirati u predstojećoj predizbornoj kampanji.

    Ona je odmah sve prijavila Hrvatskom novinarskom društvu, a Frlan je ubrzo smijenjen. Ubrzo nakon te afere i odlazi iz obavještajnog sustava. Nakon što je izašao iz državne službe, prema službenim podacima završio je u mirovini, no ipak nastavlja s poslovnim aktivnostima, piše telegram.hr.

    Zvanične reakcije: Američka Helsinška komisija protiv predloženih izmjena Ustava FBiH, njemačka Vlada podržava visokog predstavnika ali ne i nove podjele, a Vlada Hrvatske poziva Schmidta da ignoriše “bošnjačke stranke”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Američka vladina Helsinška komisija koja promoviše ljudska prava, vojnu sigurnost i ekonomsku saradnju u 57 zemalja Evrope, Evroazije i Sjeverne Amerike nije podržala namjere OHR-a da nametne izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona koje se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH.

    “Ove promjene efektivno idu samo u korist vodećoj etnički baziranoj političkoj stranci među bosanskim Hrvatima i dodatno učvršćuju podjele po etničkoj pripadnosti u bosanskoj politici u cjelini”, saopćeno je u srijedu navečer iz Helsinške komisije.

    Predsjedavajući Helsinške komisije. senator Ben Cardin, i kopredsjedavajući, kongresmen Steve Cohen, izrazili su “duboku zabrinutost zbog napora visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH da nametne promjene u izbornom sistemu zemlje jedva dva mjeseca prije Općih izbora zakazanih za oktobar. Oni su izdali sljedeće zajedničko saopštenje u kojem navode da dijele zabrinutost bh. civilnog društva, akademske zajednice i političke zajednice u Bosni i Hercegovini povodom aktuelnog prijedloga visokog predstavnika međunarodne zajednice da se izvrši promjena izbornog sistema u BiH neposredno prije predstojećih općih izbora.

    “Oni ne uspijevaju da se pozabave širim pitanjima demokratije zasnovane na građanima, kojima se očigledno treba pozabaviti kako bi zemlja prevazišla destabilizirajući ćorsokak i krenula naprijed. Vrijeme njihovog uvođenja je također problematično. “Helsinška komisija dugo je podržavala izborne reforme u Bosni i Hercegovini koje iz vlasti uklanjaju etničku pripadnost. Takve reforme treba da budu osmišljene tako da građanima daju širi spektar istinski demokratskih izbora, mogućnost da svoje izabrane zvaničnike pozovu na odgovornost, zaslužen osjećaj stabilnosti i potrebnu nadu za evropsku integraciju. Također smo podržali snažniju ulogu međunarodne zajednice i njenih predstavnika u zemlji, uključujući Ured visokog predstavnika, u odgovoru na nedostatak demokratije i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, vjerujemo da ova konkretna akcija, ako se sada nametne, neće predstavljati istinski napredak koji je Bosni i Hercegovini potreban i da može efektivno pogoršati stvari”, saopćili su senator Cardin i kongresmen Cohen.

    Istovremeno, i iz njemačke savezna Vlade bh. novinarki koja radi u Njemačkoj Melini Borčak saopćeno da je su oni “zabrinuti zbog napetosti u BiH”, te da se “ne smiju donositi nikakvi propisi koji produbljuju etničku podjelu”.

    “Predstojeći izbori u oktobru su od velike važnosti. Mora se učiniti sve da se etničke podjele ne prodube. Stoga podržavamo današnju odluku visokog predstavnika da ograničeno koristi Bonske ovlasti kako bi osigurao transparentnije i poštenije izbore. Temelji se na preporukama stručnjaka OESS-a (ODIHR) i Vijeća Europe (GRECO). Slobodno i pošteno održavanje izbora je minimalni standard u demokratiji i ne može se uskratiti građanima BiH. Primjena Bonskih ovlasti od strane visokog predstavnika bila je nužna jer su proljetos propali pregovori o izbornoj reformi u BiH, koja je trebala regulirati i te aspekte. Visoki predstavnik Christian Schmidt detaljno se konzultirao s međunarodnom zajednicom, uključujući  i Njemačku. Visoki predstavnik ima punu podršku savezne vlade. Nadamo se da će i ostale neophodne reforme, poput izbornog zakona i ustava, političari u Bosni i Hercegovini dogovoriti najkasnije nakon izbora. Saveznoj je vladi jasno da se ne smiju donositi nikakvi propisi koji produbljuju etničku podjelu”, odgovoreno je u srijedu navečer novinarki Borčak iz kabineta kancelara Olafa Scholza.

    Za to vrijeme, iz Vlade Republike Hrvatske pozvali su visokog predstavnika Christiana Schmidta da ponovo stavi na sto izmjene Ustava FBiH.

    “Želimo da gospodin Schmidt ponovno stavi na stol temu Ustavne i izborne reforme te krene u dobrom smjeru, ne obazirući se na bezobrazne i neprimjerene pritiske bošnjačkih stranaka”, saopćeno je i Vlade Republike Hrvatske.

    Greške u koracima međunarodne zajednice: Uvlačenje Schmidta i OHR-a u živo blato

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Umjesto pomirenja Bošnjaka i Hrvata, OHR-ovo (ne)nametanje izmjena Izbornog zakona produbilo je jaz između ova dva naroda. Christian Schmidt je izgubio kredibilitet, a stepen povjerenja prema SAD-u i Velikoj Britaniji nikada nije bio na nižem novou unutar bošnjačke populacije.

    Kada je u februaru započela agresija na Ukrajinu, barem dvije trećine Bošnjaka Rusiju je vidjelo kao ozbiljnu i potencijalnu opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine. Ali kada je 18. jula ove godine objavljeno da će OHR nametnuti izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona i da to nametanje podržavaju Amerika i Britanija, Bošnjacima su Rusi prestali biti neprijatelji broj 1. To mjesto je zauzela Hrvatska, članica NATO-a i EU. Istovremeno, OHR koji je garant stabilnosti Bosne i Hercegovine izgubio je svaki kredibilidet. Jer kada krenete da zakoračite, a ne spustite nogu, sigurno ćete pasti.

    Histerija protiv OHR-a najveću će štetu napraviti Bošnjacima, koji, da se ne lažemo, uz mali procenat Srba, Hrvata i ostalih, nemaju alternativnu državu. A upravo je OHR čuvar te države. Bošnjacima je OHR potrebniji nego Christianu Schmidtu ili američkom ambasadoru Michaelu Murphyu. Međutim, zapadnim silama u BiH su, isto tako, potrebni Bošnjaci. I to oni i onakvi Bošnjaci koji u Sarajevu za načelnikla Općine Centar izaberu Srđana Mandića, a za državni parlament Predraga Kojovića i Sašu Magazinovića. No, da bismo imali to – moramo imati građansku državu. Ili barem iskrenu namjeru da želimo građansku državu. Problem je nastao onog trenutka kada su međunarodni zvaničnici počeli podrazumijevati Bošnjake.

    Izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje je Schmidt namjerava(o) nametnuti Bosnu i Hercegovinu odmiču od ideje građanske države. I prave veće podjele. To je, vidjeli smo proetklih dana, put koji vodi ka radikalizaciji Bošnjaka. A to ne treba ni Americi ni Evropskoj uniji.

    Međunarodna zajednica je napravila nekoliko grešaka u koracima. Te greške bi u budućnosti mogle skupo koštati i međunarodne zvaničnike, ali i BiH. Slabljenje OHR-a znači slabljenje BiH. A slabljenje građanske politike, pa makar bila i fikcija, radikalizira Bošnjake. Međutim, ako neko u Ustav želi da ugradi da će se za dvadeset, trideset godina 100 hiljada ljudi pitati isto onoliko koliko će se pitati dva miliona Bošnjaka, onda taj ne razumije ni Bosnu.

    Od četiri zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine izabrana u Sarajevu – dvojica su Srbi. Načelnik Općine Centar Srđan Mandić, Srbin, potukao je Nedžada Ajnadžića, zlatnog ljiljana Armije RBiH.  I svi su izabrani dominantno glasovima Bošnjaka. Onih kojima nije bitna nečija vjera, već činjenica da li volite ili ne volite Bosnu i Hercegovinu. E, tu BiH ubija Schmidtov prijedlog čije je nametanje prolongirano za jesen, pod uslovom da ga uopće bude.

    Samo najavljivanje izmjena, produbilo je krizu. I umjesto relaksacije bošnkačko-hrvatskih odnosa, dobili smo nove tenzije. A puno ozbiljnijim posljedicama nego što se to sada može vidjeti. Prilikom pokušaja nametanja izmjena Izbornog zakona napravljeno je nekoliko grešaka u koracima koje su visokog predstavnika Christiana Schmidta uvukle u živo blato iz kojeg se
    teško može izvući neokrznut. Evo pravnih aragumenata koji dokazuju tezu da je međunarodna zajednica nepromišljeno ušla u ovu priču. Objavljeni su u današnjem Oslobođenju.

    Ako upitate međunarodne zvaničnike u Bosni i Hercegovini zbog čega OHR ne koristi bonske ovlasti kako bi riješio slučajeve Sejdić i Finci, Zornić, Pudarić, Pilav i Šlaku, reći će vam da visoki predstavnik ne može mijenjati Ustav BiH koji je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. To, međutim, obilato koriste Milorad Dodik i zvaničnici Republike Srpske koji tvrde da državno pravosuđe i Oružane snage BiH nisu sastavni dio dejtonskog Ustava. A upravo je Zakon o Sudu BiH nametnuo OHR. Obrazlažući svoje stavove, međunarodni zvaničnici će reći da OHR može intervenisati kada su u pitanju entitetski ustavi.

    Izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH vrši se na neustavan način, presudio je Ustavni sud BiH 26. marta 2015. godine odlučujući po apelaciji Željka Komšića. No, odredbe na osnovu kojih se vrši diskriminatorski izbor entitetskih rukovodstava nikada nisu izbrisane. I to je jedina presuda za koju Ustavni sud BiH nije naredio brisanje spornih članova Izbornog zakona BiH i entitetskih ustava.

    Ova presuda nikada nije provedena. Ustavni sud BiH je, kako se može vidjeti, osporio Ustav Federacije BiH i Ustav Republike Srpske. Ali bez obzira na to što OHR može intervenirati u slučaju entitetskih ustava, visoki predstavnik nije namjeravao svojom odlukom nametnuti rješenja koja bi riješila i presudu Komšić. Upravo je to jedan od argumenata koji idu u prilog brojnim što utemeljenim, što neutemeljenim optužbama da OHR-ov model ide u korist HDZ-a BiH.

    Visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava provesti presudu Ustavnog suda BiH donesenu po apelaciji Bože Ljubića. Mandati se više neće dijeliti po principu koji je 2002. godine nametnuo bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Ustav FBiH, naime, propisuje da svaki kanton daje po jednog delegata u Dom naroda FBiH iz reda svih konstitutivnih naroda pod uslovom da je takav prethodno izabran u kantonalnu skupštinu. Christian Schmidt namjerava djelimično poništiti odluku svog prethodnika uvođenjem cenzusa. Tako bi se uveo cenzus za izbor delegata u Dom naroda FBiH, prema kojem narod kojeg u jednom kantonu ima manje od tri posto u odnosu na ukupan broj tog naroda na nivu Federacije BiH ne bi dobio mjesto u Domu naroda iz tog kantona. Ovaj princip, dakako, ide u korist HDZ-a BiH koji će sada imati apsolutnu kontrolu u Federaciji BiH, bez ikakve opasnosti da sve druge partije zajedno dosegnu broj 8 u Klubu Hrvata koliko bi, nakon izmjena, bilo potrebno za izbor (pot)predsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda. U nacrtu OHR-ove odluke piše da će se za izračun kvota za izbor delegata u Dom naroda FBiH uzimati posljednji popis.

    No, i tu OHR postaje nedosljedan. Posljednji popis, odnosno onaj iz 2013. godine će se koristiti prilikom raspodjele mandata u Domu naroda FBiH. Na osnovu toga hercegovački Hrvati postaju zastupljeniji u Domu naroda FBiH što, rekosmo, direktno ide u korist HDZ-a BiH i Hrvata iz tri kantona pod kontrolom HDZ-a i još dva sa posebnim režimom. Istovremeno, popis iz 1991. godine ostaje prilikom obračuna raspodjele ministarskih pozicija u Vladi Federacije BiH.

    ”Minimalna zastupljenost u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune provedbe Aneksa 7. (1) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara. (2) Nakon potpune provedbe Aneksa 7. najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih”, navedeno je u poglavlju 2, član 4 Ustava FBiH.

    Popis stanovništva

    Dakle, primjenjujući popis iz 1991. godine, u Vladi FBiH su trenutno tri mjesta rezervisana za Srbe, pet za Hrvate i osam za Bošnjake, s tim da se Bošnjacima može oduzeti jedno mjesto kako bi se dodijelilo ostalima.

    Ukoliko bi bio primijenjen popis iz 2013. godine, Bošnjaci bi dobili 10 ministarskih pozicija, Hrvati bi “pali” na četiri, dok bi Srbi imali samo dvije ministarske pozicije. Tako bi primjena popisa iz 2013. godine za pozicije u izvršnoj vlasti bila direktno usmjerena protiv Hrvata i Srba u Federaciji. Kao što primjena popisa iz 2013. godine prilikom raspodjele mandata u Domu naroda hercegovačke Hrvate stavlja u nadređeni položaj u odnosu na sve druge narode u Federaciji.

    O nedosljednostima OHR-ovog prijedloga mogao bih pisati unedogled. Ali pravo je jedno, a stvarnost drugo. Amerikanci su pragmatici. Evropljani birokrate. BiH, nažalost, nikad neće postati 51. članica SAD-a. A ako ćemo realno, teško da će sa ovakvim ustavom postati i članica EU. I kojim putem sada krenuti?

    Analiza Seada Numanovića: Schmidtov put u pakao

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Christian Schmidt danas je nastavio konsultacije o namjeri da iskoristi Bonske ovlasti i nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH.

    Odluku o tome šta će učiniti donijet će ubrzo.

    Najkasnije do četvrtka sve bi bilo poznato i visoki predstavnik će otputovati. Ima i jednu privatnu obavezu koju ne može ni odgoditi ni otkazati. Jučer su neki bosanskohercegovački političari najavili da do nametanja odluke neće doći. Kažu da im je Schmidt to rekao.

    Teško da će baš to biti scenarij.

    Visoki predstavnik proživljava teške dane. On je svakodnevno u telefonskim razgovorima s sve brojnijim zvaničnicima. Većina, uključujući i njegove dugogodišnje lične prijatelje iz Njemačke, sugeriraju mu da (sada) ne nameće planirane promjene, piše politicki.ba.

    Jednom od njih je odgovorio da praktično nema izbora i da ga pritišću Amerikanci.

    Amerikanci, pak, uzvraćaju da pritisaka nema i da su Bonske ovlasti suvereno pravo i instrument koji može koristiti samo visoki predstavnik. Kako god i šta god, Schmidt je taj koji dolučuje.

    U Uredu visokog predstavnika, kao i na Vijeću za provođenje mira (PIC) nema Rusa.Turska je do sada bespogovorno podržavala svakog visokog predstavnika. Na ovom slučaju, decidnog stava nema, mada neki u Sarajevu tvrde da su protiv.

    Evropska unija protiv je nametanja. No, EU je i inače i protiv Bonskih ovlasti i OHR-a, ali je tu i izdašno pomaže i podržava rad ove institucije. Vrhunac protesta Brisela (bio) je da se ne oglasi o nekom potezu visokog predstavnika.

    Sjedinjene Američke Države sve snažnije podržavaju OHR. One se pozicioniraju kao njegovo motor.

    U stopu ih prati Velika Britanija.

    Ove dvije države prednjače u angažmanu u Bosni i Hercegovini. U stopu ih prati Njemačka. SAD i Velika Britanija nameću sankcije. Njemačka šalje svoje vojnike. Zvanični Berlin, nadalje, uradio je – kada su sankcije u pitanju – sve što je mogao. Stavljanje na “crnu listu” pojedinaca nadležnost je samo EU, a za to nema konsenzusa.

    I sada je Schmidt pred teškim izazovom.

    Berlin nije za ovakvu vrstu intervencije sada. Visokom se predstavniku sugerira da sve ostavi za poslije izbora. Ili da ništa ne radi. Ili da, ako mora nesto uraditi, nametne tehnicke promjene u izbornom procesu (to vam je ono – birački odbori, način glasanja, MOŽDA neki skener za glasačke listiće…).

    Odgovor na to je da – ili će se sada nametnuti sve što se može, ili slijedi paklena jesen.

    Ukoliko bi se po ovim pravilima proveli izbori, boanskohercegovačke i bošnjačke stranke bi u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta entiteta F BiH mogle imati možda čak i više od šest delegata. To je sasvim dovoljno za blokiranje HDZ-ovih bilo kakvih antidržavnih postupaka.

    Po istim ovim, aktuelnim propisima, Željko Komšić dobija još jedan – četvrti mandat u Predsjedništvu BiH.

    To i nije tako velika “žaba za gutanje” kod bosanskohercegovačkoh Hrvata.

    Ali, kap koja bi prelila čašu jeste gubitak kontrolnog mehanizma u federalnom i posljedično državnom domu naroda. Ako bi se to desilo, Dragan Čović “ne bi imao izbora” nego proglasiti treći entitet.

    Amerikanci, koji čvrsto stoje iza Schmidta i sada (mada on kaže da ga čak i guraju), taj čin bi doživjeli kao potpuni poraz svoje politike u Bosni i Hercegovini.

    Ljudi ne razumiju ili su zaboravili, osovina američke politike u BiH zadnjih tri decenije jeste Vašingtonski sporazum.

    On je temelj svega – mira u BiH, Dejtona, postojanja BiH. Ako bi se on srušio, sve ostalo bi otišlo  u vraga!

    Strateški interes i nove administracije SAD je obnova dobrih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u entitetu F BiH. S tog temelja onda se ide u revitalizaciju BiH i nadogradnju Dejtona. Cilj je da se u dogledno vrijeme uradi i ona čuvena tranzicija “od Dejtona ka Briselu”.

    Kako bi se to postiglo, urađena je prilično sveobuhvatna operacija. Napravljen je paket koji je oduzeo sve mehanizme blokade koje je Čović izdašno koristio u zadnjih niz godina. Reduciraju se i ovlasti Doma naroda u značajnoj mjeri. Uklanja se i sasvim izvjesna blokada Ustavnog suda entiteta F BiH.

    S druge strane, uvodi se prag od 3 posto za delegiranje predstavnika u klubove naroda Federalnog doma naroda. I uvodi se odredba da više u Ustavu BiH za konstituiranje Doma naroda ne važi popis iz 1991. godine, već onaj iz 2013.

    I upravo je ovo tempirna bomba u nacrtu odluke visokog predstavnika. Jer, bilo kakav prag je diskriminirajući. I on bi odmah pao na Evropskom sudu za ljudska prava.

    Ko ne vjeruje, neka pogleda slučaj Pilav protiv BiH, Pudarić protiv BiH i Sejdić-Finci protiv BiH.

    Politicki.ba dobio je i sugestije da bi Sud u Strazburu mogao brzopotezno djelovati blokirajući ovaj dio odluke, čim se ona donese.

    Drugi dio problema odnosi se na godinu popisa koja se određuje kao osnova za vlast. Ako bi se ona u cjelosti poštivala, promijenila bi se distribucija ministarskih mjesta u Vladi entiteta F BiH. No, nacrtom odluke taj segment je zaobiđen.

    Pravna logika, onda, kaže da se Vlada formira kao i sada i time se Bošnjaci zakidaju.

    Ima još jedan element koji se tiče 3 posto.

    Iako je on protumačen kao najdirektnija pomoć HDZ BiH da se “zacementira” u Domu naroda, to je samo dio činjenice.

    Drugi dio činjenice kaže da se ovom pragom jača uloga opozicionih stranaka u većem bh. entitetu.

    Kako?

    Oni kantoni, koji po novim pravilima koje nameće Schmidt, više ne delegiraju Bošnjake, jer ima manje od 3 posto u tom kantonu, davat će veći broj Hrvata i/ili Srba.

    Kantoni s bošnjačkom većinom, stoga, dobijaju dodatna mjesta za delegiranje. Tuzlanski i Sarajevski kanton su najmnogoljudniji. A tu je opozicija jaka i ona će makar u teoriji imati priliku da pošalje više svojih deputata. Posljedično, SDA bi mogla izgubiti dodatna mjesta u Klubu Bošnjaka i u entitetskom, ali i državnom parlamentu.

    Time dolazimo do spoznaje da su “crtanje” odluke visokog predstavnika bitno diktirali politički, a manje pravni argumenti.

    U historiji OHR-a nije se desilo da Sud u Strazburu obori njegovu odluku. Sada je to sasvim moguće.

    Schmidt, da se vratimo njemu, čak i da nije pravnik, a jeste, ovoga je svjestan.

    Već smo napisali ko stoji iza njega, ko ga prati, ali nije sretan, a ko ga ruši.

    SAD i Velika Britanija, i to je poznato, jesu za to da se ovakva odluka donese.

    Schmidt danas neće nametniti odluku.

    Ali nema nekog izbora.

    On može potpisati i ovako “faličnu” odluku i sačuvati Amerikance i Britance uz sebe. Evropljani će se svakako prešutno pridružiti i uz 14 prioriteta pridodati još jednu stavku-podstavku – ispravljanje diskriminatorskih odredbi iz Schmidtovog nametanja. I reći nam da to mi – opet – moramo popravljati. Ako nećemo ili ne možemo – naš evropski put je na čekanju. Tačka!

    Schmidt može i odbiti Amerikance i Britance i reći da ne može potpisati nešto u šta ni sam ne vjeruje.

    Nakon toga može biti fikus u BiH ili spakovati kofere i otići.

    Schmidt je u BiH došao u iskrenoj namjeri da “popravi situaciju”. Njegova ambicija da uspjeh u BiH iskoristi za svoj povratak na političku scenu Njemačke je sasvim legitimna.

    Izbor između toga da bude fikus ili da nametne odluku zbog koje će mu zamjeriti dio Bošnjaka, a Sud u Strazburu ga “obilježiti” i nije neki izbor. Odluka će se nametnuti.

    Kada?

    Sutra ili najkasnije četvrtak.

    Ukoliko nametne odluku, a mi mislimo da hoće, Schmidt će je “prodavati” kao doprinos tabilizaciji BiH.

    Bošnjačko gunđanje će vremenom utihnuti, procjena je.

    U kakafoniji bošnjačkih rekacija (a tu spadaju i burne reakcije dijela opozicionih stranaka) puno je jakih, teških, neistinitih, zlonamjernih i pogotovo kontraproduktivnih i neodmjerenih riječi.

    Ali, ima jedan narativ koji prerasta u činjenicu.

    Bošnjaka u Bosni i Hercegovini ima već više od 60 posto. I taj trend raste.

    Paralelno s njim, raste i trend odlaska svih koji mogu. Bosna i Hercegovina suočena je s dalekosežnom targedijom. Postajemo previše staračko društvo i sve veća pustara. Tu će demograsku rupu neko popuniti. I niko iskreno ne razmišlja o tome.

    A ima i drugi dio poruke koji je ubitačno opasan.

    Demografska većina mora ostati politička manjina.

    Bošnjaci mogu biti i 90 posto BiH. I trendovi kažu da će za par decenija tako i biti.

    Ali nikada neće vladati Bosnom i Hercegovinom.

    Građanska država dopuštena je svima u Evropi. Bošnjacima nije!

    Taj i takav, žestoko argumentiran narativ, postaje “game changer”.

    On Bošnjake dovodi u situaciji da temeljito promišljaju o potrebi potpune promijene svog odnosa prema BiH i međunarodnoj zajednici. Već sada, rastući ih se broj osjeća “taocem BiH”.

    Ako se taj trend nastavi, a nacrt Schmidtove odluke mogao bi ga bitno ubrzati, svjedočit ćemo i drastično drugačijim rezultatima izbora nego li su sva dosadašnja istraživanja javnog mnjenja pokazivala, ali i isto tako drastično drugačijem političkom modusu operandi ne samo bošnjačkih, nego i nekih bosanskohercegovačkih stranaka…

    SDP i DF predlažu da Parlament FBiH usvoji Deklaraciju o izmjenama Izbornog zakona: “Neka se OHR sudrži od nametanja rješenja koja krše evropske konvencije”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Klubovi zastupnika SDP-a i DF-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije usaglasili su Deklaraciju o zaštiti multietničkog karaktera FBiH koja će biti ponuđena zastupnicima na usvajanje. Deklaracija je usmjerena protiv najavljenih odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta u vezi sa izmjenama Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH.

    U nastavku objavljujemo tekst Deklaracije.

    Pozivajući se na Univerzalnu deklaraciju Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda sa Protokolima, članove I, V i X Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te njegov Aneks 1B (sporazum o regionalnoj stabilizaciji) i Aneks 4 (Ustav Bosne i Hercegovine),Aneks 7 (Izbjeglice i raseljena lica), Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini,

    Uvažavajući i afirmirajući presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Derve Sejdića i Jakoba Fincija protiv Bosne i Hercegovine (br. 27996/06 i 34836/06), Azre Zornić protiv Bosne i Hercegovine (br. 3681/06), Ilijaza Pilava protiv Bosne i Hercegovine (br. 41939/07),Samira Šlakua protiv Bosne i Hercegovine (br. 56666/12) i Svetozara Pudarića protiv Bosne i Hercegovine (br. 55799/18),

    Poštujući principe i odredbeMeđunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih nacija i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih nacija,

     

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvaja:

    DEKLARACIJU O ZAŠTITI MULTIETNIČKOG KARAKTERA BiH

    Uzimajući u obzir u Preambuli navedene obvezujuće međunarodne i domaće akte, Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine osuđuje kontinuirane tendencije i političke prijedlogei inicijative, bez obzira dolazile one iznutra ili van Bosne i Hercegovine, koje za cilj imaju uspostavu sistema etno-teritorijalne supremacijei obespravljenja manjinski zastupljenih etničkih skupina na pojedinim dijelovima državne teritorije i teritorije bosanskohercegovačkog entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, akoje dugoročno vode do rušenja ustavnog poretka države Bosne i Hercegovine.

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predstavnički dom) poziva sve domaće i međunarodne institucije, a naročito Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), vlade država potpisnica Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te institucije Evropske unije i države članice Vijeća za implementaciju mira u Bosni iHercegovini, da se suzdrže od poduzimanja svih oblika djelovanja koji predstavljaju kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odredaba Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih nacija, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih nacija, te nepoštivanje presuda Evropskog suda za ljudska prava.

     

    Predstavnički dom poziva sve iznad pobrojane institucije da poduzmu sve nužne mjere u skladu sa svojim ovlaštenjima u cilju snaženja institucija države Bosne i Hercegovine na svim nivoima, zaštite individualnih i kolektivnih prava i sloboda građana Bosne i Hercegovine, promovisanjauzajamnosti, pluralnosti i saradnje među građanima različitih individualnih i kolektivnih pripadanja, što naročito podrazumijeva sljedeće:

     

    • Predstavnički dom poziva odgovorne institucije, tijela, organe, političke subjekte i pojedince na obustavu, ukidanje i napuštanje svih oblika djelovanja koji potiču napodjelu države Bosne i Hercegovine po principu etno-teritorijalne dominacijerazličitih grupa na pojedinim dijelovima teritorije države Bosne i Hercegovine kroz nametanje koncepta isključive vladavine i dominacije pojedinih etničkih grupa u postojećim administrativno-teritorijalnim jedinicama države Bosne i Hercegovine, kao i kroz oduzimanje, umanjenje ili ograničavanje prava etničkih grupa koje su na određenom dijelu teoritorije Bosne i Hercegovine, njenih entiteta, kantona ili općina/gradova zastupljene u manjinskom omjeru;

     

    • Predstavnički dom poziva sve relevantne činitelje unutar evropskog, regionalnogi domaćeg pravno-političkog poretka na poštivanje i neodložnu provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Derve Sejdića i Jakoba Fincija protiv Bosne i Hercegovine (br. 27996/06 i 34836/06), Azre Zornić protiv Bosne i Hercegovine (br. 3681/06), Ilijaza Pilava protiv Bosne i Hercegovine (br. 41939/07), Samira Šlakua protiv Bosne i Hercegovine (br. 56666/12) i Svetozara Pudarića protiv Bosne i Hercegovine (br. 55799/18). Između ostalog, predmetnim presudama je naloženo sljedeće:

     

    1. „Sud smatra da se nijedna vrsta različitog postupanja koja se isključivo ili u kritičnom obimu zasniva na etničkom porijeklu pojedinca ne može objektivno opravdati u savremenom demokratskom društvu koje je izgrađeno na principima pluralizma i poštovanja različitih kultura; Neizjašnjavanje aplikanata o svojoj pripadnosti nekom od „konstituentnih naroda“ onemogućilo ih je da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo. Za identičan ustavni preduslov već je ustanovljeno da predstavlja diskriminirajuću razliku u tretmanu koji krši član 14. u odnosu na Dom naroda (vidjeti tačku 50.). Uz to, principe koji se odnose na diskriminaciju zabranjenu članom 14. i članom 1. Protokola br. 12 treba tumačiti na isti način. Slijedi da se ustavne odredbe koje čine aplikante nepodobnim da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo također moraju smatrati diskriminatorskim i kao takve predstavljaju povredu člana 1. Protokola br. 12., a Sud ne smatra da u tom smislu postoji bilo kakva razlika između Doma naroda i Predsjedništva BiH.“ (tačke 44. i 56. presude u slučaju „Sejdić-Finci“);
    2. „U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstituentne narode“ kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljnjeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstituentnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“ (tačka 43. presude u slučaju „Zornić“, tačka 47. presude u slučaju „Pilav“ i tačka 40. presude u slučaju „Šlaku“);
    3. „Kada je riječ o argumentu Vlade da se aplikantica može u svako doba izjasniti kao pripadnica jednog od „konstituentnih naroda“, Sud primjećuje da se isto može reći i za pripadnike manjina, poput aplikanata u predmetu Sejdić i Finci, kao i za građane bez etničke pripadnosti. Kako je navedeno u tekstu gore, nema objektivnih kriterija za nečiju etničku pripadnost (vidjeti tačku 8. u tekstu). To zavisi isključivo od vlastitog samoodređenja osobe. Mogu postojati različiti razlozi da se osoba ne izjašnjava kao pripadnik bilo koje određene grupe poput, naprimjer, mješovitog braka ili roditelja koji su različitog porijekla, ili jednostavno, da se aplikantica željela izjasniti kao građanka Bosne i Hercegovine. Iako nije jasno koji su razlozi aplikantice u ovom predmetu, Sud ih u svakom slučaju smatra nebitnim. Aplikantica ne treba biti onemogućena da se kandidira na izborima za Dom naroda zbog njenog ličnog samoodređenja.“ (tačka 31. presude u slučaju „Zornić“);
    4. Iako je pripadnik jednog od „konstituentnih naroda“, aplikant u predmetnom sluĉaju je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Bez obzira na razlike u odnosu na slučaj Sejdić i Finci, Sud smatra da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12, te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12.“ (tačka 48. presude u slučaju „Pilav“);
    5. „Sud napominje da sam Ustav ne uvjetuje izričito ostvarivanje pasivnog izbornog prava zahtjevom o prebivalištu (vidi tačku 11. ove presude), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom iz 2001. godine (vidi tačku 12. ove presude). S obzirom na to, on ponavlja da se niti jedna odredba domaćeg prava ne može tumačiti i primjenjivati na način koji nije usklađen sa obavezama države prema Konvenciji, naročito ako bi to bilo nespojivo sa zabranom diskriminacije, a u širem smislu, s načelima koja su u osnovi Konvencije. Ovo se sigurno može reći za tuženu državu čiji vlastiti Ustav daje Konvenciji ‘prioritet u odnosu na svako drugopravo.'“ (tačka 27. presude u slučaju „Pudarić“);

     

    • S obzirom na iznad citirane odredbe presude Evropskog suda za ljudska prava, a imajući u vidu činjenicu da je članom II.2 Ustava Bosne i Hercegovine određeno da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim Protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da ovi akti imaju prioritet nad svakim ostalim pravom, što je konstatovano i predmetnim presudama, pozivamo visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini da odustane od nametanja odluke kojom bi bio prekršen Ustav Bosne i Hercegovine, te svih pet iznad citiranih presuda Evropskog suda za ljudska prava, čija implementacija je Ustavom države definirana kao prioritet u odnosu na sve druge pravne akte.

     

    • Predstavnički dom poziva OHR i sve potpisnice Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini na poštivanje i dosljednu primjenu njegovih odredbi prema kojim su se sve strane obavezale da će „u potpunosti poštovati suverenu jednakost jedna druge, rješavat će sporna pitanja mirnim sredstvima i uzdržat će se od bilo kakvih akcija, putem prijetnje ili upotrebe sile ili na bilo koji drugi način, protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine,“ te će, u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine „prihvatiti napravljene aranžmane, u potpunosti poštovati usvojena opredjeljenja i činiti sve da se ona ostvare.“ To podrazumijeva poštivanje prethodnog stava;

     

    • Predstavnički dom poziva na dosljednu i potpunu implementaciju Aneksa 7 Općeg okvirnog sprazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kojim je između ostalog određeno da će strane „osigurati da se izbjeglicama i prognanicima omogući siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihova etničkoga podrijetla, vjeroispovijedi ili političkoga uvjerenja“, kao i da će „opozvati sve domaće pravne propise i administrativne mjere s diskriminirajućim namjerama ili učincima.“ Posebno ističemo odredbu navedenog Aneksa kojom je precizirano da se strane obavezuju „stvoriti na svojim teritorijimapolitičke, privredne i socijalne uvjete pogodne za dobrovoljan povratak i skladnu reintegraciju izbjeglica i prognanika, bez davanja prednosti nekoj određenoj skupini.“ Pozivamo OHR da u smislu citiranih odredbi poduzme sve kako bi se osigurali politički uvjeti prema kojim se u sredinama naseljenim povratnicima ne daje posebna prdnost bilo kojoj određenoj skupini, te da odustane od eventualnih mjera kojim bi se dodatno narušio iznad citirani princip definisan Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini;

     

    • Predstavnički dom poziva na dosljednu primjenu zakonske regulative u Bosni i Hercegovini kojom je zabranjen svaki oblik segregacije i diskriminacije građana, uz poštivanje individualnih i kolektivnih prava i sloboda građana i osiguranje jednake dostupnosti znanja iz oblasti jezika, kulture i naslijeđa svih građana u Bosni i Hercegovini, kao temelja razvoja bosanskohercegovačkog društva kao pluralne, tolerantne društvene zajednice, a pravosudna tijela se pozivaju da najoštrije sankcionišu provoditelje, štićenike i promotore neustavne prakse segregacije i diskriminacije stanovništva u cijeloj državi Bosni i Hercegovini. Svaki postupak Visokog predstavnika u smjeru intervencije u ustavu, posebno u smislu kršenja navedenih odredbi, izlaženje je izvan okvira njegovih nadležnosti i Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni iHercegovini;

     

    • Predstavnički dom poziva vlasti u Republici Hrvatskoj koje se javno i aktivno miješaju u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, te zagovaraju nametanje odluke kojom se u skladu sa iznad citiranim odredbama presuda Evropskog za ljudska prava i Ustava Bosne i Hercegovine produbljuje diskriminacija i krši državni Ustav, da u smislu promicanja i kreiranja demokratskog okruženja u regiji implementiraju akt Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-X-6472/2010 od 08.12.2010. godine.Navedenim aktom je neustavnom ocijenjena praksa da se iz različitih izbornih jedinica u Sabor Republike Hrvatske bira jednak broj zastupnika kada postoje značajne razlike u broju stanovnika u izbornim jedinicama. Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je osiguranje jednake vrijednosti glasa ustavna obaveza. Osiguranje ravnopravne zastupljenosti u hrvatskom Saboru, odnosno omjera predstavnika iz izbornih jedinica srazmjerno procentu stanovnika koji u njima žive ovisi i zakonitost i „opći demokratski karakter cjelokupnih izbora“, ocijenio je Ustavni sud Republike Hrvatske. Pozivamo vlasti ove susjedne države da učine sve kako bi svojim građanima osigurali jednakopravnost, te da jednake principe kojim je uslovljen „opći demokratski karakter izbora“ promiču i izvan svojih granica.

     

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zadužuje predsjedavajućeg da sa sadržajem Deklaracije upozna Dom naroda Parlamenta FBiH, Parlamentarnu Skupštinu BiH, OHR, Delegaciju EU u BiH, Vijeće za implementaciju mira, Evropski parlament, vlade država Kvinte te da hitno proslijedi tekst rezolucije Predsjedništvu BiH i Ministarstvu vanjskih poslova BiH sa zahtjevom da ove dvije institucije u skladu sa ustavnim ovlaštenjima ovaj akt upute prema Predsjedniku Republike Srbije, Predsjedniku Republike Hrvatske, Narodnoj skupštini Republike Srbije, Saboru Republike Hrvatske, te o tome informiše Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Sarajevske ovlasti

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, boravi u Njemačkoj i vjerovatno se čudi kako je uspio ujediniti političare, ali i šire narodne mase – Bošnjake, Srbe, Hrvate i Ostale – koje mu združenim snagama poručuju da se ne vraća. No, najviše uvreda trpi iz Sarajeva, pravu orkestriranu hajku zbog najave mogućnosti nametanja izmjena Izbornog zakona BiH i odredbi Ustava Federacije koje bi zaustavile buduće blokade formiranja vlasti i izbor i imenovanje ustavnih sudija. Počelo je sa crtanjem Hitlerovih brčića, nastavilo se uvredama spram kojih i oni Dodikovi epiteti o nevažećem i lažljivom dođu kao mačiji kašalj, a preraslo – što je uistinu najtragičnije – u takav odijum progona i mržnje spram Hrvata da čak i Zoran Milanović, ta definicija uvredljivosti i ponižavanja Bošnjaka – zadovoljno trlja ruke. Dragan Čović je, bez sumnje, presretan, no i on i njegove kolege zamjeraju Schmidtu što najsporniji od svih elemenata u mogućim izmjenama ne iznosi pet, umjesto spominjanih tri posto cenzusa za izbor delegata u Dom naroda FBiH.

    S obzirom na to da o paketu izmjena niti jedna stranka – a gotovo sve su se izredale u OHR-u na konsultacijama – ne govori sa argumentima, čak ih po dobrom starom političkom običaju u našoj zemlji tretiraju kao švedski sto, novinari su se snalazili kako je ko znao i umio, pa se – s priličnom sigurnošću – ispostavilo da zamišljeni paket sadrži dvije odluke: jednu o amandmanima na Ustav Federacije i drugu o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH. Ustav Federacije bi se mijenjao u dijelu odredbi o Domu naroda i to uvođenjem posljednjeg popisa, onog iz 2013. godine, i praga od 3% u svrhu dodjele mjesta u Domu naroda FBiH. Mijenjao bi se i katalog vitalnog nacionalnog interesa ukidanjem odredbe o “bilo kojem drugom pitanju” koje se tretira kao vitalni nacionalni interes ako to tvrdi 2/3 bilo kog poslaničkog kluba, te bi bila izmijenjena odredba o pozivanju na vitalni nacionalni interes, s tim da bi o zahtjevima odluku donosilo Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda FBiH. Zanimljivo, odluka uključuje i donošenje rokova za imenovanje Vlade FBiH i predsjednika/potpredsjednika FBiH, različite zahtjeve za većinu u svakom klubu, kao i prateći mehanizam ako se potrebna većina ne postigne u određenom roku, no ovo je stavka koja nije toliko zanimljiva, kao da nismo proveli cijeli mandat upravo bez ovih imenovanja. Odluka tretira i zakonodavnu efikasnost između dva federalna doma i uvođenje roka za uvrštavanje zakona kao tačke dnevnog reda u oba doma. Posebna stavka odluke je Ustavni sud FBiH za koji se definira da bira Vijeće VNI između svojih sudija, uvode se rokovi i mehanizmi postupka imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, a u slučaju propusta predsjednika/potpredsjednika da pristupe imenovanju ovlašćuje se Dom naroda da imenuje sudije sa rang-liste VSTV-a. Ovo je, recimo, razlog zbog kojeg se Marinko Čavara, aktuelni predsjednik FBiH, našao na crnoj listi SAD-a. Uvode se, potom, i odredbe koje pojašnjavaju podjelu ključnih funkcija između konstitutivnih naroda i Ostalih, a u dijelu koji tretira izmjene Izbornog zakona – u najkraćem, s obzirom na to da ni tu nije bilo nekih osvrta i reakcija – uvodi se čitav niz mjera koje bi doprinijele izbornom integritetu, definirale korištenje medija u svrhe kampanje, onemogućile zloupotrebe javnih sredstava u svrhe kampanje te stale ukraj trgovini u biračkim odborima, odnosno povećale bi se i kazne za političke subjekte i izbornu administraciju.

    Lavina mržnje koja se sručila na Schmidta i Hrvate u BiH potaknuta je onim procentom od tri posto za dodjelu mjesta u federalnom Domu naroda. Političke stranke iz Sarajeva, skoro bez izuzetka, smatraju da bi ovaj cenzus značio diskriminaciju Bošnjaka, optužuju visokog predstavnika za ustupke HDZ-u, ponavljaju po više puta na dan kako se Bosna i Hercegovina na ovaj način dijeli i doživotno određuje kao etnička država…, a ne manjkaju ni vrlo ružne prozivke s društvenih mreža i optužbe da je mrzitelj muslimana, spominju se aparthejd, segregacija, poziva na građanski otpor. Danas i u srijedu su najavljeni i protesti pred OHR-om. Srijeda je simbolična i po Danu ustanka naroda i narodnosti BiH protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, a poruka organizatora – nekoliko nevladinih udruženja i organizacija – je “Stop podjelama u torove”, pojačana uvjerenjem da je vrijeme za građansku Bosnu i Hercegovinu. Voljela bih da je tako, no bojim se da od građanske BiH nikada nismo bili dalje, što uostalom i pokazuju procenti birača koji se na izborima izjašnjavaju za građanske i lijeve partije. Naravno, nije nimalo nevažan podatak da je upravo njih – dakle, građanskih i lijevih partija – u ovoj zemlji sve manje, a i one koje bi da budu takve u svojim stavovima i naročito djelima sve su dalje od vlastitih programa.

    Vratimo se stoga Schmidtovim mjerama u kojima, po mom skromnom novinarskom sudu, nedostaje malo više tretmana za Ostale, onog koji bi – recimo – obećavao, za početak makar u Federaciji, neophodne korake za provedbu i drugih presuda Suda u Strasbourgu, od Sejdić-Finci do one u slučaju Pudarić. Doima se, naime, da je OHR prvenstvo dao presudi Ljubić, a zapravo se da iščitati ambicija Ureda visokog predstavnika da natjera vodeće nacionalne stranke u Federaciji da ponovo počnu razgovarati. Neke kolege iz svijeta idu i korak dalje, tvrde zapravo kako Schmidt pokušava spašavati BiH od potpune blokade koja nas nesumnjivo čeka nakon oktobarskih izbora. Uopće nemaju dileme da će HDZ ostati stranka za koju će se izjasniti najveći broj Hrvata u BiH, a s obzirom na to da su baš svi pregovori o izmjenama Izbornog zakona propali upravo zbog prevelikih apetita HDZ-a i apsolutne nezainteresiranosti SDA, sredinu vide u cenzusu koji bi s jedne strane Dom naroda vratio u okvire odluka koje bi se uistinu ticale vitalnog nacionalnog interesa, a s druge omogućio Hrvatima da zaista dobiju delegate koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati iz pukih političkih potreba. U te svrhe se najčešće koristi primjer Bosanskopodrinjskog kantona, u kome po popisu iz 2013. godine Hrvata ukupno ima 24. BPK dakle više ne bi delegirao Hrvate, vjerovatno ni USK, pa politički matematičari upozoravaju da bi HDZ zapravo uvijek imao većinu u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda. Sabina Ćudić iz Naše stranke tvrdi da bi kontrolne pakete u domovima naroda dobili i SNSD i SDA, a ima i analitičara koji smatraju da će Schmidtove mjere, ako do njih dođe, najviše pogoditi Srbe u Federaciji.

    Kako god, ova je sedmica ključna, jer se zapravo svi slažu da jedino ovih dana i ima smisla da Schmidt posegne za bonskim ovlastima. Ukoliko se visoki predstavnik povuče i ostavi priliku političarima da se sami dogovore, ako ćemo suditi po zapjenušanim stavovima, iza izbora su šanse još i manje, a malo ko je spreman da uopće otvori najbolnije pitanje: šta će biti s BiH ako se blokade nastave? No, zato se već u kuloarima pominju neki (novi) bečki kongresi, Milanović i dalje prijeti, a Dodik će – da ne zaboravimo – svakako kod Putina u septembru. Sarajevski političari, umjesto da spuste loptu i okrenu se sili argumenata, sve su glasniji u posezanju za argumentima sile, zaboravljajući da su tri postdejtonske decenije potrošili na svađe umjesto na razgovore o povratku, Aneksu 7 i građanskoj BiH. Ako im je zaista stalo do BiH, vrijeme je da iskoriste sarajevske ovlasti i zaustave najezdu mržnje i jezik podjela. Zbog BiH i za BiH.

    Direktor Memorijalnog centra Srebrenica o izmjenama Izbornog zakona: Ovo je prvi legalni geto na evropskom tlu!

    Piše:
    Emir Suljagić
    -

    Srebrenica za nas nije samo događaj iz prošlosti, nego i latentna budućnost. Srebrenica je, naime, rezultat između ostalog i uništenja države. Ništa slično se nije dogodilo nigdje drugdje jer je, usprkos svemu, država – uprava, državni aparat – sačuvana u svim drugim enklavama, i u Sarajevu, i u Zenici, i u Tuzli, i u Bihaću i u Mostaru. U istočnoj Bosni, pak, pod silinom kombinovanog JNA-četničkog udara prvo je uništena država. Usprkos svim naporima nije mogla biti obnovljena u uslovima borbe za fizički opstanak.

    To iskustvo je relevantnije nego ikad u trenutku kada se Ured visokog predstavnika sprema nametnuti izmjene Izbornog zakona. Na temelju onoga što o njima znamo – zaboravimo na trenutak i uzroke i razloge i posvetimo se posljedicama – nema sumnje da će one najkasnije u srednjem roku u toj mjeri podriti državu i sposobnost države da projicira moć na svojoj suverenoj teritoriji da možemo govoriti o prvom legalnom getu na evropskom tlu nakon 1939. Legalno je u ovom slučaju operativni termin, jer ne treba izgubiti iz vida da su sve nekršćanske manjine u Evropi uništene u skladu sa tada važećim zakonskim propisima. Izborni zakon onako kako ga planira nametnuti Christian Schmitt je u najmanju ruku eho nirnberških rasnih zakona, koji su bili temelj uništenja Jevreja, prvo u Njemačkoj, a potom i u ostatku Evrope u četrdesetim godinama prošlog vijeka.
    U tom smislu najavljene izmjene Izbornog zakona – ponovo, u obliku u kojem su se pojavile u javnost i nikad nisu demantovane – promijeniće zauvijek političku geografiju Bosne i Hercegovine. Ukratko – ono što je HVO “etnički očistio” će zauvijek biti hrvatsko; tamo gdje je tzv. VRS počinila genocid, zauvijek će ostati srpsko; ono što je odbranila ARBiH, dijelićemo na troje sa HVO i tzv. VRS.
    To se zove kolonizacija. Ne postoji nijedna odluka, baš nijedna, koju ćemo biti u stanju na donesemo, tamo gdje smo i demografska i politička većina. Doslovno za sve ćemo morati imati dozvolu Zagreba, odnosno Beograda. Pretpostavka da će ekstremni hrvatski nacionalizam najednom izgubiti aspiracije i ambicije da i de jure okupira “svoj” dio BiH je u najboljem slučaju glupa i pogrešno informisana, u najgorem uvrjedljiva i podla.
    I da se vratim na početak. Schmitt će svojom odlukom isporučiti našu državu u ruke ideologija i aktera koji iza sebe imaju – da ne idemo dalje u prošlost – više od četvrt vijeka sistematskih nastojanja da je unište. Kada unište državu i njenu sposobnost da ispuni bazični dio društvenog ugovora – da, naime, fizički zaštiti vlastito stanovništvo – sljedeći korak će biti logično – genocid.
    1...919293...194Stranica 92 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj