Srebrenica za nas nije samo događaj iz prošlosti, nego i latentna budućnost. Srebrenica je, naime, rezultat između ostalog i uništenja države. Ništa slično se nije dogodilo nigdje drugdje jer je, usprkos svemu, država – uprava, državni aparat – sačuvana u svim drugim enklavama, i u Sarajevu, i u Zenici, i u Tuzli, i u Bihaću i u Mostaru. U istočnoj Bosni, pak, pod silinom kombinovanog JNA-četničkog udara prvo je uništena država. Usprkos svim naporima nije mogla biti obnovljena u uslovima borbe za fizički opstanak.

To iskustvo je relevantnije nego ikad u trenutku kada se Ured visokog predstavnika sprema nametnuti izmjene Izbornog zakona. Na temelju onoga što o njima znamo – zaboravimo na trenutak i uzroke i razloge i posvetimo se posljedicama – nema sumnje da će one najkasnije u srednjem roku u toj mjeri podriti državu i sposobnost države da projicira moć na svojoj suverenoj teritoriji da možemo govoriti o prvom legalnom getu na evropskom tlu nakon 1939. Legalno je u ovom slučaju operativni termin, jer ne treba izgubiti iz vida da su sve nekršćanske manjine u Evropi uništene u skladu sa tada važećim zakonskim propisima. Izborni zakon onako kako ga planira nametnuti Christian Schmitt je u najmanju ruku eho nirnberških rasnih zakona, koji su bili temelj uništenja Jevreja, prvo u Njemačkoj, a potom i u ostatku Evrope u četrdesetim godinama prošlog vijeka.
U tom smislu najavljene izmjene Izbornog zakona – ponovo, u obliku u kojem su se pojavile u javnost i nikad nisu demantovane – promijeniće zauvijek političku geografiju Bosne i Hercegovine. Ukratko – ono što je HVO “etnički očistio” će zauvijek biti hrvatsko; tamo gdje je tzv. VRS počinila genocid, zauvijek će ostati srpsko; ono što je odbranila ARBiH, dijelićemo na troje sa HVO i tzv. VRS.
To se zove kolonizacija. Ne postoji nijedna odluka, baš nijedna, koju ćemo biti u stanju na donesemo, tamo gdje smo i demografska i politička većina. Doslovno za sve ćemo morati imati dozvolu Zagreba, odnosno Beograda. Pretpostavka da će ekstremni hrvatski nacionalizam najednom izgubiti aspiracije i ambicije da i de jure okupira “svoj” dio BiH je u najboljem slučaju glupa i pogrešno informisana, u najgorem uvrjedljiva i podla.
I da se vratim na početak. Schmitt će svojom odlukom isporučiti našu državu u ruke ideologija i aktera koji iza sebe imaju – da ne idemo dalje u prošlost – više od četvrt vijeka sistematskih nastojanja da je unište. Kada unište državu i njenu sposobnost da ispuni bazični dio društvenog ugovora – da, naime, fizički zaštiti vlastito stanovništvo – sljedeći korak će biti logično – genocid.
Prethodni članakSchmidtov proboj kroz ljudska prava: Od osam evropskih i domaćih presuda o izbornom zakonodavstvu, OHR odlučio provesti samo onu koja se odnosi na Božu Ljubića
Naredni članakKolumna Vildane Selimbegović: Sarajevske ovlasti