Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, boravi u Njemačkoj i vjerovatno se čudi kako je uspio ujediniti političare, ali i šire narodne mase – Bošnjake, Srbe, Hrvate i Ostale – koje mu združenim snagama poručuju da se ne vraća. No, najviše uvreda trpi iz Sarajeva, pravu orkestriranu hajku zbog najave mogućnosti nametanja izmjena Izbornog zakona BiH i odredbi Ustava Federacije koje bi zaustavile buduće blokade formiranja vlasti i izbor i imenovanje ustavnih sudija. Počelo je sa crtanjem Hitlerovih brčića, nastavilo se uvredama spram kojih i oni Dodikovi epiteti o nevažećem i lažljivom dođu kao mačiji kašalj, a preraslo – što je uistinu najtragičnije – u takav odijum progona i mržnje spram Hrvata da čak i Zoran Milanović, ta definicija uvredljivosti i ponižavanja Bošnjaka – zadovoljno trlja ruke. Dragan Čović je, bez sumnje, presretan, no i on i njegove kolege zamjeraju Schmidtu što najsporniji od svih elemenata u mogućim izmjenama ne iznosi pet, umjesto spominjanih tri posto cenzusa za izbor delegata u Dom naroda FBiH.
S obzirom na to da o paketu izmjena niti jedna stranka – a gotovo sve su se izredale u OHR-u na konsultacijama – ne govori sa argumentima, čak ih po dobrom starom političkom običaju u našoj zemlji tretiraju kao švedski sto, novinari su se snalazili kako je ko znao i umio, pa se – s priličnom sigurnošću – ispostavilo da zamišljeni paket sadrži dvije odluke: jednu o amandmanima na Ustav Federacije i drugu o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH. Ustav Federacije bi se mijenjao u dijelu odredbi o Domu naroda i to uvođenjem posljednjeg popisa, onog iz 2013. godine, i praga od 3% u svrhu dodjele mjesta u Domu naroda FBiH. Mijenjao bi se i katalog vitalnog nacionalnog interesa ukidanjem odredbe o “bilo kojem drugom pitanju” koje se tretira kao vitalni nacionalni interes ako to tvrdi 2/3 bilo kog poslaničkog kluba, te bi bila izmijenjena odredba o pozivanju na vitalni nacionalni interes, s tim da bi o zahtjevima odluku donosilo Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda FBiH. Zanimljivo, odluka uključuje i donošenje rokova za imenovanje Vlade FBiH i predsjednika/potpredsjednika FBiH, različite zahtjeve za većinu u svakom klubu, kao i prateći mehanizam ako se potrebna većina ne postigne u određenom roku, no ovo je stavka koja nije toliko zanimljiva, kao da nismo proveli cijeli mandat upravo bez ovih imenovanja. Odluka tretira i zakonodavnu efikasnost između dva federalna doma i uvođenje roka za uvrštavanje zakona kao tačke dnevnog reda u oba doma. Posebna stavka odluke je Ustavni sud FBiH za koji se definira da bira Vijeće VNI između svojih sudija, uvode se rokovi i mehanizmi postupka imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, a u slučaju propusta predsjednika/potpredsjednika da pristupe imenovanju ovlašćuje se Dom naroda da imenuje sudije sa rang-liste VSTV-a. Ovo je, recimo, razlog zbog kojeg se Marinko Čavara, aktuelni predsjednik FBiH, našao na crnoj listi SAD-a. Uvode se, potom, i odredbe koje pojašnjavaju podjelu ključnih funkcija između konstitutivnih naroda i Ostalih, a u dijelu koji tretira izmjene Izbornog zakona – u najkraćem, s obzirom na to da ni tu nije bilo nekih osvrta i reakcija – uvodi se čitav niz mjera koje bi doprinijele izbornom integritetu, definirale korištenje medija u svrhe kampanje, onemogućile zloupotrebe javnih sredstava u svrhe kampanje te stale ukraj trgovini u biračkim odborima, odnosno povećale bi se i kazne za političke subjekte i izbornu administraciju.
Lavina mržnje koja se sručila na Schmidta i Hrvate u BiH potaknuta je onim procentom od tri posto za dodjelu mjesta u federalnom Domu naroda. Političke stranke iz Sarajeva, skoro bez izuzetka, smatraju da bi ovaj cenzus značio diskriminaciju Bošnjaka, optužuju visokog predstavnika za ustupke HDZ-u, ponavljaju po više puta na dan kako se Bosna i Hercegovina na ovaj način dijeli i doživotno određuje kao etnička država…, a ne manjkaju ni vrlo ružne prozivke s društvenih mreža i optužbe da je mrzitelj muslimana, spominju se aparthejd, segregacija, poziva na građanski otpor. Danas i u srijedu su najavljeni i protesti pred OHR-om. Srijeda je simbolična i po Danu ustanka naroda i narodnosti BiH protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, a poruka organizatora – nekoliko nevladinih udruženja i organizacija – je “Stop podjelama u torove”, pojačana uvjerenjem da je vrijeme za građansku Bosnu i Hercegovinu. Voljela bih da je tako, no bojim se da od građanske BiH nikada nismo bili dalje, što uostalom i pokazuju procenti birača koji se na izborima izjašnjavaju za građanske i lijeve partije. Naravno, nije nimalo nevažan podatak da je upravo njih – dakle, građanskih i lijevih partija – u ovoj zemlji sve manje, a i one koje bi da budu takve u svojim stavovima i naročito djelima sve su dalje od vlastitih programa.
Vratimo se stoga Schmidtovim mjerama u kojima, po mom skromnom novinarskom sudu, nedostaje malo više tretmana za Ostale, onog koji bi – recimo – obećavao, za početak makar u Federaciji, neophodne korake za provedbu i drugih presuda Suda u Strasbourgu, od Sejdić-Finci do one u slučaju Pudarić. Doima se, naime, da je OHR prvenstvo dao presudi Ljubić, a zapravo se da iščitati ambicija Ureda visokog predstavnika da natjera vodeće nacionalne stranke u Federaciji da ponovo počnu razgovarati. Neke kolege iz svijeta idu i korak dalje, tvrde zapravo kako Schmidt pokušava spašavati BiH od potpune blokade koja nas nesumnjivo čeka nakon oktobarskih izbora. Uopće nemaju dileme da će HDZ ostati stranka za koju će se izjasniti najveći broj Hrvata u BiH, a s obzirom na to da su baš svi pregovori o izmjenama Izbornog zakona propali upravo zbog prevelikih apetita HDZ-a i apsolutne nezainteresiranosti SDA, sredinu vide u cenzusu koji bi s jedne strane Dom naroda vratio u okvire odluka koje bi se uistinu ticale vitalnog nacionalnog interesa, a s druge omogućio Hrvatima da zaista dobiju delegate koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati iz pukih političkih potreba. U te svrhe se najčešće koristi primjer Bosanskopodrinjskog kantona, u kome po popisu iz 2013. godine Hrvata ukupno ima 24. BPK dakle više ne bi delegirao Hrvate, vjerovatno ni USK, pa politički matematičari upozoravaju da bi HDZ zapravo uvijek imao većinu u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda. Sabina Ćudić iz Naše stranke tvrdi da bi kontrolne pakete u domovima naroda dobili i SNSD i SDA, a ima i analitičara koji smatraju da će Schmidtove mjere, ako do njih dođe, najviše pogoditi Srbe u Federaciji.
Kako god, ova je sedmica ključna, jer se zapravo svi slažu da jedino ovih dana i ima smisla da Schmidt posegne za bonskim ovlastima. Ukoliko se visoki predstavnik povuče i ostavi priliku političarima da se sami dogovore, ako ćemo suditi po zapjenušanim stavovima, iza izbora su šanse još i manje, a malo ko je spreman da uopće otvori najbolnije pitanje: šta će biti s BiH ako se blokade nastave? No, zato se već u kuloarima pominju neki (novi) bečki kongresi, Milanović i dalje prijeti, a Dodik će – da ne zaboravimo – svakako kod Putina u septembru. Sarajevski političari, umjesto da spuste loptu i okrenu se sili argumenata, sve su glasniji u posezanju za argumentima sile, zaboravljajući da su tri postdejtonske decenije potrošili na svađe umjesto na razgovore o povratku, Aneksu 7 i građanskoj BiH. Ako im je zaista stalo do BiH, vrijeme je da iskoriste sarajevske ovlasti i zaustave najezdu mržnje i jezik podjela. Zbog BiH i za BiH.
