Facebook Twitter Youtube
    Popularni članci

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Zašto je bitan “trinaesti” delegat: Bez jedanaest potpisa nema (pot)predsjednika Federacije, bez (pot)predsjednika nema Vlade FBiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Šta znači trinaesti delegat u Klubu Bošnjaka, pitanje je koje se posljednjih dana sve češće postavlja. Odgovor je jednostavan – trinaesti delegat, po odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt, znači da ste nezaobilazan faktor prilikom formiranja Vlade Federacije BiH. Evo i zbog čega.

    Odmah na početku da razjasnimo – da bi bila imenovana Vlada Federacije potrebno je da njeno imenovanje potpišu predsjednik i dva potpredsjednika Federacije. Dakle, izbor Vlade BiH moraju potpisati sva trojica. A sada idemo na sam način izbora (pot)predsjednika FBiH.

    Nakon OHR-ovog nametanja Ustava FBiH, u Dom naroda FBiH će sjediti 80 delegata. Klubovi konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) imaju po 23 delegata, dok će u Klubu Ostalih sjediti 11 delegata. Prilikom izbora (pot)predsjednika Federacije BiH Klub Ostalih je nebitan. No, klubovi konstitutivnih naroda imaju ključnu ulogu.

    “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, piše u odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Dakle, da biste predložili (pot)predsjednika Federacije, morate imati jedanaest potpisa u određenom klubu konstitutivnih naroda.  Ako određena politička partija, uzet ćemo za primjer Klub Bošnjaka, bude imala 13 izabranih delegata, to znači da sve druge partije nemaju potrebnih jedanaest potpisa za predlaganje (pot)predsjednika Federacije BiH. Dakle, stranka koja ima trinaest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda sama će predložiti (pot)predsjednika Federacije BiH. No, šta se dešava dalje?

    Kandidat sa jedanaest potpisa iz Kluba Bošnjaka ide na zajedničku listu sa kandidatima iz klubova Srba i Hrvata koji, također, moraju imati po jedanaest potpisa. I ta tri kandidata čine – jednu listu.

    “Izbor za predsjednika i dva dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvaćanje liste koju sačinjavaju tri kandidata i koja uključuje po jednog kandidata iz svakog konstitutivnog naroda predloženog u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda, u Zastupničkom domu, a zatim u Domu naroda”, piše u odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt.

    Dakle, tri kandidata čine jednu listu koja se potvrđuje u oba doma Parlamenta Federacije BiH. Da pojednostavimo, na istu listu idu i kandidati koji imaju po jedanaest potpisa iz klubova Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ako, recimo, neka partija ima dvanaest delegata u Klubu Bošnjaka, to znači da iz tog kluba dva kandidata mogu imati po jedanaest potpisa i u tom bi slučaju bile dvije liste.  No, ako jedna partija ima trinaest delegata u Klubu Bošnjaka, samo njihov kandidat može imati jedanaest potpisa. U Klubu Hrvata situacija je jasna. HDZ BiH ima trinaest delegata i samo će njihov kandidat za (pot)predsjednika imati potrebnih jedanaest potpisa. U Klubu Srba, SDP sa DF-om može imati jedanaest potrebnih potpisa za predlaganje (pot)predsjednika Federacije. U Klubu Bošnjaka je situacija neizvjesna. Stranke Osmorke imaju do sada deset delegata, DF jednog, a SDA 11. Ako SDA dobije delegata iz Livna, to će značiti da stranke Osmorke ostaju na deset delegata i nemaju dovoljno potpisa da predlože (pot)predsjednika Federacije iz reda bošnjačkog naroda. Zato je je u ovom slučaju bitno kome će ići delegat iz Kantona 10 (Livno). Sada se bavimo brojem trinaest. Znači, stranka koja ima trinaest delegata i određenom klubu naroda, ima jedina potrebnih jedanaest ruku za predlaganje (pot)predsjednika Federacije BiH. I   taj kandidat ide na zajedničku listu sa kandidatima iz drugih klubova koja će biti razmatrana u oba doma Parlamenta Federacije BiH.

    “Ukoliko se lista kandidata ne odobri u skladu sa stavcima (4) do (10) ovog članka, postupak se ponavlja. U ponovljenom postupku, Zastupnički dom će glasovati za novu listu u skladu sa stavcima (5) do (7) ovog članka u roku od 15 dana od dana glasovanja kojim je lista kandidata odbijena. Ukoliko je Zastupnički dom iscrpio sve moguće liste kandidata predloženih u skladu sa stavcima (1) do (3) ovog članka, postupak predviđen u stavcima (1) do (7) ovog članka se ponavlja, pod uvjetom da će se rokovi u kojima odgovarajući klub predlaže kandidate iz stavova (1) do (3) ovog članka prepoloviti i da će početi da teku od dana odbijanja posljednje liste u Domu”, navedeno je u OHR-ovim odredbama Ustava FBiH.

    Dakle, ako liste kandidata ne dobiju podršku, postupak se – ponavlja. Unedogled.

    Ali, glasi novo pitanje, za šta je, onda, bitan drugi krug?

    Odgovor se nalazi u istom članu nametnutih odredaba Ustava FBiH.

    “Ukoliko u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor delegata u Dom naroda, potreban broj delegata u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije u skladu sa stavom (1) ovog članka, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam delegata iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili”, piše u Ustavu Federacije BiH.

    Dakle, broj sedam se aktivira samo onda kada u predviđenom roku jedanaest delegata ne predloži (pot)predsjednika Federacije. Kao što se, u slučaju da ni sedam delegata ne predloži (pot)predsjednika FBiH aktivira broj četiri, odnosno, potpisi četiri delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH.

    Naravno, postoji mogućnost da OHR izda drugačije tumačenje, te da dopuni svoje odredbe tako što će omogućiti aktiviranje drugog i trećeg kruga, bez obzira na činjenicu da u prvom krugu postoji jedanaest potpisa. Ali to za sobom povlači dalekosežne posljedice. Evo i koje.

    Uzet ćemo za primjer Klub Hrvata. U slučaju da OHR izda uputstvo da broj trinaest ne garantuje izbor (pot)predsjednika Federacije, HDZ-u BiH i svim političkim partijama okupljenim oko HNS-a ni izbor 19 delegata u Klubu Hrvata ne bi garantirao učešće u vlasti. Dovoljno je samo bez tih političkih partija skupiti potrebnu većinu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije i rušiti njihove liste kandidata za (pot)predsjednika FBiH sve dok broj potrebnih potpisa ne padne na četiri. U tom slučaju, delegati iz reda hrvatskog naroda izabrani u Tuzli, Bihaću, Zenici, Goraždu i Sarajevu bi mogli predložiti (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda kojeg bi potvrdila samo većina u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

    Ustavni sud odgodio donošenje odluke o meritumu po Zahtjevu Željka Komšića: O Schmidtovim amandmanima nakon formiranja vlasti!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ustavni sud BiH je, kako smo i najavili , odgodio donošenje odluke o meritumu odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a čiju je ocjenu ustavnosti zatražio član Predsjedništva BiH Željko Komšić.Istovremeno, Ustavni sud BiH je odbio prijedlog za donošenje odluke o privremenoj mjeri u ovom predmetu.

    Istraga.ba je, podsjećamo, proteklih dana objavila da dio međunarodnih zvaničnika vršio pritisak na Ustavni sud da donese upravo ovakvu odluku kakva je donesena. Razlog za to je da se omogući formiranje Vlade Federacije BiH po pravilima koja je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a koja idu u prilog HDZ-u BiH sa Draganom Čovićem na čelu.

    Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

    Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
    Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.

    Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

    Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

    “U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.

    Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.

    Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

    Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, sada zbog procesa formiranja vlasti, Ustavni sud BiH je odgodio donošenje odluke.

    Kolumna Senada Avdića: Jesu li oni koji traže ukidanje Suda BiH i drugi, koji ne poštuju odluke tog suda, zapravo, jedni te isti!?

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Prošlonedjeljna presuda Sudskog Vijeća Suda Bosne i Hercegovine kojim je predsjedavao sudija Branko Perić da oslobodi petoro optuženih za prikrivanje dokaza i opstruiranje istrage o okolnostima smrti mladća Dženana Memića od prije skoro sedam godina, očekivano je prozvele brojne reakcije, manifestacije ogorčenog nezadovoljstva. Gotovo da su sav gnjev i nezadovljstvo porodice Memić i široke javnosti koja godinama bdije nad ovom tragedijom fokusirana na sudiju Perića unatoč tome što je on bio samo jedan od trojice članova Sudskog Vijeća koji su donijeli (prvostupanjsku) presudu.

    Ovakva personalizacija kolektivne sudske presude nikako nije slučajna nego je ciljana, podla i tendenciozna. Izdvajajući sudiju Perića kao jedini problem u ovakvom (dakle, nepravomoćnom) sudskom epilogu, presuda se svodi na najprizemniju, osobnu razinu, bezmalo na egzibicionistički hir jednog sudije, odranije poznatog po svojoj arogantnosti i problematičnoj karijeri.

    Sudija Branko Perić je po mnogo čemu atipičan član pravusudne zajednice. Tokom dugačke pravosudne prakse, tužiteljske i sudijske javno je iznosio i branio sopstveno mišljenje i stavove, ulazio u polemike, suprostavljao se dominantnim modelima djelovanja nositelja pravosudnih funkcija. U sudnici i novinskim kolumnama kritizirao je neprofesionalizam, političke utjecaje, klijentelizam i osobito, licejmjerni konformizam uljuljkan i anesteziran u svom dobro plaćenom komoditetu. Naravno da je takav javni angažman, principijelan i dosljedan, Periću prskrbio čitavu armiju neprijatelja unutar pravosudnog ceha, koji su umjesto rasprave u meritumu osporavali njegovo pravo da uopće komunicira sa javnošću na taj način.

    Ta je struktura, podla i maligna, došla na svoje nakon što se na Brana Perića zbog oslobađajuće presude podigla kuka javnosti i motika politikanata. Oglasila se bivša potpredsjednica Visokog sudskog i Tužiteljskog Vijeća BiH, provincijska sutkinja koja je u najmanju ruku bila aktivan saučesnik u urušavanju pravosudnog poretka koji je godinama vođen u režiji njenog dugogodišnjeg šefa i aktuelnog Dodikovog savjetnika Milana Tegeltije. Svoj doprinos intenzitetu linča dao je i sin bivše Glavne tužiteljice (koja je kao i njen mentor Tegeltija završila na američkoj Crnoj listi), nova akademska zvijezda kojem su sve donedavno mamini tjelohranitelji pomagali u shopping akcijama. Riječ je o osveti Periću od te rashodovane pravosudne strukture koja je odnedavno lišena nezasluženih privilegija i bahate nekontrolirane moći.

    Sudija, sviraj nešto nešto  narodno

    Reakcije političara, kakav je slučaj sa liderom Naroda i Pravde Elmedinom Konakovićem koji je sudiju Perića nazvao “slugom režima”, ne svjedoče samo o njegovom niskom nivo pravosudne (i opće) kulture nego predstavljaju i političku zloupotrebu tragedije jednog mladića i njegove familije.

    Bezobrazni vrhunac tekuće hajke na Branka Perića bio je Twitter atentat kojeg je mučki izveo jedan beskorisni idiotkoji se godinama lažno predstavlja kao novinar koji ga je optužio da je štitio zločince tokom rata kada je bio tužitelj u Tesliću. Postoji hrpa dokumenata iz tog vremena koji svjedoče da je Perić u prvim mjesecima divljanja (para)policijskih hordi po Tesliću izdavao naloge za njhovo hapšenje i sudsko procesuiranje. Postoji i serijal tekstova koje je on neposredno nakon rata objavljivao u banjalučkim “Nezavisnim novinama” o zločinačkoj organizaciji “Miće” koja je sve do njihovog hapšenja sijala smrt, teror i provodila sistematične progone nad Bošnjacima i Hrvatima Doboja i Teslića. Postoje i tvrdnje pokojnog Željka Kopanje, vlasnika “Nezavisnih”, da je zbog tih tekstova automobil u kojem se nalazio odletio u zrak a on ostao teški invalid.

    Sve što treba znati o presudi koju je prošle nedjelje donijelo Sudsko vijeća Suda BiH na čelu sa Brankom Perićem može se pronaći u komentaru kojeg je tim povodom dao akademik Edin Šarčević, profesor pravnih nauka na fakultetu u Leipzigu.

    “Presuda je u ovoj fazi, prema mom mišljenju, znak kultivirane objektivnosti, sudijske neutralnosti i stručnog odnosa prema korištenju dokaza”, ocijenio je Šarčević. On, također, smatra da je izrečena presuda pokazala“nesposobnost tužitelja da ocijene izglede na uspjeh vlastite optužnice i konzekventno provedu dokazni postupak”. Osuđujući atmosferu linča koja se kreira u javnosti prema Branku Periću, Šarčević zaključuje da “ako nekoga ovdje treba kritizirati, to su tužitelji”.

    Ko će suditi “Respirstore”

    Treba se nadati da će tužitelji Tužiteljstva Bosne i Hercegovine biti prilježniji, profesionalniji u drugoj istrazi koju s pokrenuli u vezi sa ubistvom Dženana Memića. Tom istragom je obuhvaćen vrh tužiteljskog i policijskog aparata u Kantonu Sarajevo, bivša glavna tužiteljica Dalida Burzić, tužitelj Meris Ćato, Vahid Ćosić, nekadašnji komesar sarajevske policije i nekoliko policajaca, kao i sudski vještak Ševal Kovačević. Njih se sumnjiči za krivično djelo ubistvo, organizirani kriminal i pomaganje počinitelju krivičnog djela.

    Sudija Branko Perić je prije nekoliko dana zbog pritisaka i napada kojima je izložen zatražio svoje izuzeće iz Sudskog vijeća koje sudi u slučaju “Respiratori”. U tom procesu su optuženi čelni ljudi Vlade Federacije BiH Fadil Novalić i Jelka Miličević, Fahrudin Solak, bivši direktor Federalne Civilne zaštite, te biznismen Fikret Hadžić. Ovo suđenje traje dvije i pol godine, nalazi se u završnoj fazi i promjena jednog člana Sudskog Vijeća bila bi težak udarac po integritet Suda Bosne i Hercegovine. Očigledno je da je Perić tražeći svoje izuzeće želi izbjeći novi linč kakvom bi bio izložen ukoliko bi presuda koju će Sudsko vijeće donijeti bila u suprotnosti sa očekivanjima javnosti i onih koji tu javnost kreiraju.

    Svjedoci smo, dakle, jednog razornog fenomena koji nije nov, ali je intenziviran kao nikada do sada: riječ je o stvaranju ambijenta u kojem se relativiziraju i bagatališu sudske presude i u kojem uopće nisu bitni argumenti, dokazi, svjedoci…, nego se presude izriču prije početka sudskih procesa. Sudovi su tu da igraju kako javnost svira, odavno je napušten standard da je bolje deset krivih osloboditi, nego jednog nevinog strpati u zatvor.

    U istom danu kada je Branko Perić pročitao oslobađajuću presudu optuženim u slučaju “Dženan Memić”, stidljivo je plasirana vijest da sudske vlasti nisu mogle privesti Sakiba Mahmuljina na izdržavanje zatvorske kazne. Penzionirani general Armije BiH osuđen ja na osam godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Srbima tokom vojne akcije u Vozući u ljeto 1995. godine. Posljednjih mjeseci se pisalo o njegovom odlasku u Tursku, navodno na liječenje, zbog čega je javno protestirao i Milorad Dodik. Sud Bosne i Hercegovine je zatražio od INTERPOL-a da raspiše međunarodnu potjernicu za Mahmuljinom, što je ovih dana u urađeno.

    Pravda za Mahmuljina

    U reakcijama (bošnjačke) javnosti koje se mogu pratiti na društvenim mrežama prepoznatljiv je prlično visok stupanj suglasnosti u podršci bijegu Sakiba Mahmuljina od izdržavanja zatvorske kazne. Podrška mu se daje iz dva razloga: prva grupa tvrdi da nije kriv i da je presuda Suda BiH “politička”, tj. “antibošnjačka”, drugi, pak, Mahmuljinov bijeg od zakona stavljaju u konkekst brojnih srpskih i hrvatskih optuženika, ili osuđenika za ratne zločine koji su se pred pravosuđem BiH sklonili u susjedne zemlje. Pominju se slučajevi Novaka Đukića, Milomira Savčića, bjegunaca u Srbiju, odnosno Zlatana Mije Jelića, Dominika Ilijaševića Come, najpoznatIjih bjegunaca u Hrvatsku. Mahmuljinov odlazak u Tursku opravdava se tim primjerima.

    Milorad Dodik je prošle godine najavljujući povlačenje suglasnosti Republike Srpske koju je dala za osnivanje Suda i Tužiteljstva BiH proizveo jednu od najvećih poslijeratnih poltičkih i ustavnih kriza u Bosni i Hercegovini. Političke elite u Sarajevu i javnost koja ih podržava načelno su svom snagom uz državne pravosudne insititucije kao simbole i elemente državnosti, ali samo onda kad i dok ispunjavaju želje tih elita, interesnih grupa i te javnosti. Razlika između Dodikovog nepriznavanja Suda i zahtjeva da se on rasformira i histeričnog ignoriranja i relativiziranja presuda koji dolaze od tzv. bošnjačke “komponente”, mnogo je manja nego što se to čini!

    Međunarodni pritisci na Ustavni sud BiH: Odbiti privremenu mjeru odmah, a o Schmidtovim amandmanima odlučiti nakon formiranja vlasti!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zbog pritiska dijela međunarodne zajednice, sudije Ustavnog suda BiH razmatraju mogućnost da na plenarnoj sjednici zakazanoj za 1. i 2. decembar (četvrtak i petak) odgode donošenje odluke o meritumu po Zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića kojim je zatražena ocjena ustavnosti izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona koje je 2. oktobra nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Za sada je, saznaje Istraga.ba, izvjesno donošenje odluke po zahtjevu za određivanje mjere osiguranja. No, o meritumu bi se mogla samo održati rasprava, dok bi donošenje odluke bilo odloženo.

    Da pojednostavimo, mjera osiguranja, u javnosti još poznata i kao privremena mjera, je odluka kojom privremeno obustavlja primjena odredaba nekog zakona ili Ustava čije je preispitivanje zatraženo. Privremena mjera ostaje na snazi do donošenja odluke o meritumu.

    Dakle, član Predsjedništva biH Željko Komšić je zatražio od Ustavnog suda BiH donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena odredaba na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Ta mjera bi trajala sve dok Ustavni sud BiH ne razmotri Komšićev zahtjev za ocjenu ustavnosti Schmidtovih odredaba.

    “Zapadne diplomate vrše pritisak da se na decembarskoj plenarnoj sjednici odbaci zahtjev za mjeru osiguranja, dok bi odluka o meritumu bila donesena naknadno, odnosno nakon uspostave vlasti na nivou Federacije BiH po Schmidtovim propisima”, kazao je jedan od sagovornika Istrage.

    Ukoliko uspiju provesti ovaj plan, Ustavni sud BiH bi u četvrtak i petak odbio mjeru osiguranja. Rasprava o meritumu bi bila obavljena, ali konačna odluka ne bi bila donesena. No, još među pojedinim ustavnim sudijama postoji otpor i neki od njih zagovaraju donošenje konačne odluke i u meritumu.

    Da bi Ustavni sud BiH donio odluku, za nju mora glasati najmanje petero sudija. Trenutni saziv u Ustavnog suda BiH čine Valerija Galić, Mirsad Ćeman, Seada Palavrić, Zlatko Knežević, Angelika Nusberger (Njemačka), Ledi Bianku (Albanija) i Helen Keller (Švicarska). Sve navedene sudije učestvuju u radu na plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH.

    Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

    Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
    Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.

    Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

    Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

    “U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.

    Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.

    Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

    Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. Da li će sada iste odredbe, skoro iste sudije, proglasiti usklađenim za Evropskom konvencijom o ljudskim pravima?

     

    Dok potpisuje koalicijski sporazum sa Osmorkom, Čović se obračunava sa Devedesetkom: Hoće li HDZ BiH ostati bez četvrtog delegata u Domu naroda BiH?

    Piše:
    Redakcija
    -

    Čelnici osam političkih partija okupljenih oko NiP-a i SDP-a potpisali su koalicijski sporazum sa HDZ-om BiH. Najavili su da naredne sedmice imaju sastastanke sa SNSD-om kako bi dogovorili i raspoedjelu vlasti na nivou BiH. No, uporedo sa potpisivanjem koalicijskog sporazuma vodi se bitka za većine u svim klubovima domova naroda FBiH i BiH. Proteklih dana smo pisali o većinama u Klubu Bošnjaka. Sada se bavimo Klubom Hrvata Doma naroda FBiH.

    U Zapadnohercegovačkom kantonu Dragan Čović se uspio spasiti. Trojica od četvorice kantonalnih zastupnika HDZ-a 1990 prešla su na stranu HDZ-a BiH i Čović je dobio sva četiri hrvatska delegata u Domu naroda FBiH koja daje taj kanton. No, ova sedmica će biti ključna. I mnogo toga, već smo objavljivali, u Klubu Hrvata će ovisiti o Demokratskoj fronti. Ukoliko ne bude “promjena” stranačkih dresova, HDZ BiH teško će moći doći do broja šesnaest u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, što bi mu garantovalo izbor četiri delegata Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Idemo sada po kantonima.

    Hercegovačko-neretvanski kanton daje pet hrvatskih delegata. HDZ BiH iu Skupštini HNK ma jedanaest zastupnika, ali njih desetero se izjašnjavaju kao Hrvati (Zora Dujmović je Srpkinja). HDZ 1990 ima tri zastupnika i svi su Hrvati, dok HRS ima dva hrvatska zastupnika. Demokratska fronta u Skupštini HNK ima jednog Hrvata (Zoran Mikulić). Dakle, u Skupštini HNK je 16 zastupnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati. Oni međusobno biraju pet hrvatskih delegata. HDZ BiH ima sigurna tri mjesta (tri liste po tri zastupnika), HDZ 1990 ima zagarantirano jedno mjesto, dok bi HRS mogao biti ugrožen žrijebom. Naime, HDZ BiH bi mogao napraviti dvije liste sa po tri zastupnika i dvije liste sa po dva zastupnika. HRS bi mogao napraviti jednu listu sa dva zastupnika. U tom slučaju, između dvije HDZ-ove i jedna HRS-ova bi išle na “lutriju” i jedna lista bi ispala. Međutim, ukoliko bi DF-ov zastupnik podržao HRS-ovu listu, ona bi imala tri zastupnika i sigurno bi dobila delegata u Domu naroda FBiH. To bi značilo da od pet hrvatskih delegata Čovićevom HDZ-u pripadaju tri, a HRS i HDZ 1990 bi dobili po jednog delegata. Ovo je, dakako, pod uslovom da ne bude takozvanih preletača kako je to bilo protekle sedmice u Zapadnohercegovačkom kantonu.

    Prema odluci visokog predstavnika Christiana Schmidta, Kanton 10 (Livno), daje tri delegata iz reda hrvatskog naroda. Bivši HDZ-ovci okupljeni oko HNP – Pomaka u Skupštini Kantona 10 imaju pet od ukupno 25 zastupnika. HDZ BiH također ima pet zastupnika. HDZ 1990 ima četiri zastupnika, Hrvatska nezavisna lista dva, a HRS jednog zastupnika. S obzirom na omjer snaga, izvjesno je da će POMAK, HDZ BiH i HDZ 1990 imati po jednog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH.

    U Skupštini Srednjobosanskog kantona sjedi 30 zastupnika. HDZ BiH ima devet zastupnika (svi Hrvati), HDZ 1990 dva izabrana zastupnika (oba Hrvati). Od dva DF-ova zastupnika jedna je Hrvatica (Željka Matković). SBK u Dom naroda FBiH delegira četvero Hrvata. HDZ BiH može napraviti tri liste sa po dva zastupnika i jednu sa tri zastupnika. HDZ 1990 bi sam mogao napraviti jednu listu sa dva zastupnika. U tom bi slučaju žrijebom bilo odlučeno koje tri liste od tri HDZ-ove i jedne Devedesetke dobijaju mandate u Domu naroda FBiH. No, ukoliko DF-ova Hrvatica podrži listu HDZ-a 1990. ova bi stranka dobila jedno sigurno mjesto u Domu naroda FBiH. U tom bi slučaju omjer bio 3 HDZ BiH – 1 HDZ 1990.

    U Skupštinu Tuzlanskog kantona izabrano je četvero zastupnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati. U pitanju su Vedrana Petrović (SDP), Silva Banović (NiP), te Boris Krešić i Ivana Mijatović iz DF-a. SDP BiH je podržao listu NiP-a koju je predvodila Silva Banović, dok su Krešić i Mijatovićeva imali svoju listu. S obzirom na to da su ove dvije liste dobile identičnu podršku (po dva glasa), u srijedu će Centralna izborna komisija BiH žrijebom izabrati delegata iz reda hrvatskog naroda.

    Unsko-sanski kanton delegira jednog Hrvata u Dom naroda FBiH. U Skupštinu USK je izabrano njih troje. Ines Delić je zastupnica SDA, Tanja Šantić je NES, dok Elvira Abdić Jelenović dolazi iz Laburista. Ukoliko SDA i NES ne postignu dogovor, postoji mogućnost da za delegata bude izabrana Elvira Abdić-Jelenović, inače kćerka Fikreta Abdića. No, ukoliko SDA podrži NES ili NES SDA, Abdićeva kćerka nema nikakve šanse da bude izabrana za delegata. Međutim, budu li NES i SDA glasali svako za svoju listu, tri liste će ići u žrijeb, i onda Elvira Abdić-Jelenović ima šanse da bude izabrana.

    Zeničko-dobojski kanton ima pravo na dva hrvatska delegata. Da SDP-ova izabrana zastupnica Vinka Aletović nije odustala od mantata kako bi ušao Srbin Mladen Simić, probosanske stranke bi imale sedam zastupnika iz reda hrvatskog naroda. HDZ BiH ima troje zastupnika. Dakle, probosanske stranke sada imaju šestero zastupnika iz reda hrvatskog naroda (BHI FK 2, SDP 1, SDA 1, NiP 1, DF 1),  a HDZ ima troje zastupnika. Ukoliko bi probosanske stranke napravile dvije liste koje bi podržalo po troje zastupnika, to bi značilo da tri liste (jedna HDZ-ova) imaju identičnu podršku. Od tri liste žrijebom bi bile izabrane dvije liste. U tom bi slučaju jedna lista probosanskih stranaka sigurno prošla, dok bi se o druga lista birala između jedne probosanske i jedne HDZ-ove liste. No, ukoliko budu tri probosanske liste, izvjesno je da će proći jedna HDZ-ova i jedna lista probosanskih partija.

    U Skupštinu Kantona Sarajevu izabrano je četvero zastupnika iz reda hrvatskog naroda. Ovaj kanton delegira jednog hrvatskog delegata. NiP ima jednu zastupnicu (Danijela Kristić), SDP jednog zastupnika (Davor Čičić), DF jednu zastupnicu (Marijela Hašimbegović) i ZNG jednog zastupnika (Damir Marjanović). Njih četvero će međusobno odlučiti o tome ko će biti delegat u Domu naroda FBiH.

    Bosansko-podrinjski kanton daje jednog delegata iz reda hrvatskog naroda. U Skupštinu BPK je izabrana Berina Fejzić (BNS) koja se izjašnjava kao Hrvatica. S obzirom na to da je jedina izabrana Hrvatica u Skupštini BPK, ona će sigurno biti delegatkinja u Domu naroda FBiH.

    I Posavski kanton delegira jednog Hrvata.  S obzirom na omjer snaga, neupitno je da će to mjesto pripasti Čovićevom HDZ-u.

    Dakle, HDZ BiH bi, ukoliko ne bude promjena, u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH mogao imati 13 delegata, što mu osigurava tri delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. U tom slučaju, čak i ako Milorad Dodik bude imao četiri delegata u Klubu Srba, dvojac Čović i Dodik neće imati većinu u Domu naroda PS BiH. No, za razliku od Čovića, Dodik bi imao kontrolni paket kroz entitetsku većinu iz RS koju u Domu naroda PS BiH čine dva delegata.

    Kako je funkcionisao kartel Edina Gačanina: Tajna Titovog sata od milion maraka iz sefa u Sarajevu!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.

    “Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović  30. novembra  2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.

    Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.

    “Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.

    A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.

    Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.

    “Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.

    Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.

    “Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.

    No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.

    “Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.

    Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.

    Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?

    Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.

    Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.

    “Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.

    Smail Šikalo u Sarajevu

    Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.

    zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo

    Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.

    Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.

    U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.

    Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.

    Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović,  Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.

    Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

    Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija

    Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.

    Ibro Miladin i Gordan Memija

    “Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.

    Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.   U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom   godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.

    Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin

    Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.

    Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković

    U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.

    Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.

    “Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.

    Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.

    O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Jesu li Ćamil i Vojin novi Miletovi papci?

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Danas i(li) sutra najavljen je sastanak opozicije iz Republike Srpske sa vrhom SDP-a Bosne i Hercegovine. Tema razgovora je SNSD, odnosno izbor delegata u Dom naroda PSBiH: nije tajna, Milorad Dodik već sedmicama najavljuje kontrolu u srpskom klubu sa svoje četiri ruke, a sva se bitka zapravo vodi oko Četvrtog čovjeka. Iz RS-a se bira pet delegata, tri su nesumnjivo SNSD-ova, SDS-u pripada jedan, a peti je ustvari taj Četvrti oko kojeg se lome koplja. Ako bi bio Dodikov, omogućio bi mu da blokira državu i sve procese na nivou BiH, odnosno – ako mu izmakne – natjerao ga da se dogovara, što on ne želi, a možda čak i potpuno istisnuo SNSD iz državne vlasti.

    Dodik je već u prednosti

    Da bi Dodik ostao bez Četvrtog čovjeka, neophodan je dogovor opozicije u RS-u i Pokreta za državu, združenih snaga političkih partija iz Federacije. S obzirom na to da je na listi PzD-a Vojin Mijatović, kao kandidat, inače jedan od potpredsjednika SDP-a BiH, slijedi sastanak koji objektivno određuje budućnost BiH, koja bi se tim dogovorom mogla riješiti Dodikove omče i blokade euroatlantskog puta zemlje. Važna napomena: Dodiku je dovoljno da se PDP, Nebojša Vukanović i SDP ne dogovore, jer ga i to katapultira na njegovu omiljenu ucjenjivačku poziciju.

    Uoči sastanka i opozicija i PzD navodno očekuju da popusti onaj drugi, no objektivno Dodik je već u prednosti koju mu je obilato isporučio upravo SDP. Mijatović se, naime, na svom FB profilu požalio na hajku na SDP, pritiske mađunarodnih dužnosnika i tobože ljutito poručio kako je PzD spreman podržati kandidata opozicije, ako potpišu sljedećih pet rečenica: Bosna i Hercegovina je nezavisna i suverena država, i nikada nećemo pokretati pitanje nezavisnosti Republike Srpske; Glavni grad države BiH je Sarajevo i radićemo u interesu naše države, a nikako u interesu susjednih država; Radićemo na članstvu u NATO-savezu jer time omogućavamo mir i stabilnost u našoj državi i regionu; U Srebrenici je počinjen genocid, što je i potvrđeno presudama Međunarodnog suda u Haagu i radićemo svi zajedno da se više nikada nikome ne dogodi; te Osuđujemo agresiju Ruske Federacije na nezavisnu državu Ukrajinu. Gordo zvuči, nema šta! Melem za federalnu javnost, no baš zbog tih pet (ne)potpisanih rečenica malo ko može povjerovati da se SDP nije obavezao isporučiti Dodiku Četvrtog čovjeka. I zato – između ostalog – što ništa slično nije tražio od Dodika, ukoliko se PzD ne udruži s opozicijom. A to je ustvari jedina dobitna opcija, svaka tobožnja principijelnost široko otvara vrata SNSD-u da nastavi putem koji je krenuo.

    No, treba pošteno priznati: Dodik je sav svoj politički pragmatizam upregnuo u ašikovanje ne bi li dobacio do cilja. Namignuo je Zoranu Tegeltiji, pa je nakon pet uzastopnih skidanja s dnevnog reda Akcioni plan BiH za NATO jednoglasno protutnjao Vijećem ministara BiH. U svojim starim/novim odajama predsjednika RS-a ugostio je Ćamila Durakovića i Davora Pranjića, novoizabrane potpredsjednike RS-a, plus poslanike Pokreta za državu. Sav sretan, Duraković nam je nakon sastanka pričao o novitetu u odnosima, iskazanoj namjeri predsjednika za zajedničku saradnju (vjerovali ili ne, bio je ozbiljan dok je to govorio), “dosta zajedničkih stvari, počev od promjene prostora i našeg boravka i nekih tehničkih i operativnih stvari koje moram pohvaliti”. Spomenuo je Ćamil i budžet koji predsjednik ima, “nekih 50 i nešto miliona”, a “od toga će biti i za potpredsjednike koji će moći realizirati na terenu kod svojih građana”. Malo podsjećanje: to je onaj famozni budžet koji je za godinu sa 11 skočio na 56,5 miliona maraka, a eto ispade da samo Ćamil ne zna tačnu cifru. A najveći performans Dodik je isporučio sa svog svečanog prijema, organiziranog u vlastitu čast stupanja na dužnost predsjednika RS-a. RTRS je direktno prenosio ovaj događaj od samog početka dolaska zvanica, pa nije trebalo biti naročito pažljiv da bi se primijetilo kako je brižni redatelj striktno vodio računa da – recimo – sa dolaska šefa Misije EU u BiH Johanna Sattlera skrene kameru na ruskog ambasadora Igora Kalabuhova, koji uz već poslovično divljenje Dodiku nije propustio reći kako njegova zemlja i RS dijele stavove o neprihvatanju visokog predstavnika Christiana Schmidta u BiH. Za svaki slučaj, sam je Dodik gostima govorio kako Schmidta i američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja nije ni pozvao, baš kao da zvaničnici SAD-a obilaze prijeme likova sa svoje crne liste.

    RTRS naravno nije propustio da posebne zvanice, a la Dragan Kalinić i Darko Mladić, sin ratnog zločinca Ratka, dobiju priliku za specijalni nastup, valjda zarad ravnoteže i uvaženih zvanica, jer patrijarh Porfirije je svoju čestitku fokusirao na mir, čestitost i podsjećanje da u RS-u ne žive samo Srbi i da je izabrani zvaničnik predsjednik i onima koji se drugačije mole. Elem, Dodik ne bi bio Dodik kada bi dopustio da se dugo razmišlja o njegovoj (eventualnoj) promjeni kursa: Ćamila Durakovića je žestoko napao zbog prisustva prijemu Predsjedništva povodom Dana državnosti BiH u Sarajevu, a još je ranije – valjda za svaki slučaj – opleo po BHRT-u zbog prenosa utakmica sa Svjetskog fudbalskog prvenstva u Kataru, sve da bi odaslao svoju poruku kako “Srpska navija za Srbiju i nama utakmice Srbije može komentarisati samo onaj ko otvoreno navija za Srbiju”. Hljeba i igara, što bi se reklo, da bi se pažnja skrenula sa onih pitanja koja su važna, a neki će reći i da bi se unaprijed amortizirao ishod koji je Dodiku više no bitan – odlučivanje na nivou države BiH.

    Situacija je zapravo posve čista

    Ne treba prejudicirati, pristojno je sačekati da nas lider SDP-a Nermin Nikšić izvijesti o konačnom ishodu, no ne smije se ne primijetiti da je i sporazum Osmorke sa HDZ-om, koji je trebao biti potpisan u petak, odgođen za sutra. Neće lider HDZ-a Dragan Čović odustati od Osmorke, ali neće ni od Dodika, a da je partijama koje su raspoložene formirati federalnu vlast sve jasnije da i u svojim redovima imaju Dodikove igrače, priznala je Sabina Ćudić iz Naše stranke, ne krijući revolt zbog mogućnosti da upravo SDP isporuči mehanizme blokade države Miloradu Dodiku. Javna je tajna da se kao idealan scenarij za BiH spominje formiranje vlasti u kojoj nema ni SNSD-a ni SDA, što bi i HDZ-u značajno skresalo krila. Baš je zato NN lider SDP-a na popriličnoj kušnji: niko nije toliko naivan da povjeruje kako su Vojin i Ćamil samostalni strijelci, ma kolike se sume po kuloarima spominjale kao isplata papaka (termin u upotrebi otkad ga je SNSD inaugurirao 2014. kupovinom dvojice poslanika u NSRS-u). Situacija je zapravo posve čista: ako se SDP ne dogovori sa opozicijom za zajednički nastup sa PzD-om, onda više niko iz Sarajeva nema pravo prozivati Dodika zbog negiranja države BiH, genocida u Srebrenici i prijetnji otcjepljenjem. Čak ni tražiti reakciju međunarodne zajednice. Adresa je čista k’o suza: lider SDP-a BiH. Jer papci su prolazna kategorija. A Bosna i Hercegovina to ne smije biti.

    Uhapšen Edin Gačanin Tito: Europol saopćio da je Dubaiju uhapšen narko boss iz Bosne i Hercegovine, umiješan u krijumčarenje preko 30 tona kokaina!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Narko boss Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, saznaje Istraga iz više međunarodnih policijskih agencija. Europol i nizozemska policija jutros su saopćili da je provedena velika međunarodna policijska akcija protiv super kartela. Četrdesetogodišnji bh. državljanin uhapšen je u Dubaiju u okviru velike međunarodne policijske akcije usmjerene protiv krijumčara kokaina. EUROPOL je saopćio da je tokom ove istrage uhapšeno ukupno 49 osumnjičenika. Njih su evropske policije i američka DEA označile “visokim metama” koje su formirale super kartel formirali ono što je poznato kao ‘super kartel’ koji je kontrolirao oko jedne trećine trgovine kokainom u Europi.

    Kako saznaje Istraga, u pitanju je Edin Gačanin Tito. Nizozemska policija je saopćila da je u Dubaiju uhapšen Nizozemas koji ima četrdeset godina te da isti posjeduje i bh- državljanstvo. Upravo to odgovara opisu Edina Gačanina Tita. On je rođen 1982. godine u Sarajevu, a posjeduje državljanstvo BiH i Nizozemske. Gačanin godinama živi u Dubaiju odakle kontrolira trgovinu kokainom.

    Edin Gačanin

    “Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je iz EUROPOL-a.

    “Opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge, saopćeno je iz EUROPOL-a.

    Istovremeno, holandska policija je saopćila da su u Dubaiju uhapšene dvije osobe, a da je među njima jedan Nizozemac koji je, također, državljanin Bosne i Hercegovine. Protiv njega je također pokrenuta istraga na temelju presretnutih Sky poruka. Kazneni predmet protiv njega vode tužitelji Državnog tužiteljstva.

    Muškarac nije osumnjičen samo za uvoz velikih pošiljki kokaina. Sumnjiči ga se i za (pri)premu uvoza gotovo 8000 kilograma sirovina za proizvodnju amfetamina. Sirovine za proizvodnju droge dolazile su preko luke Antwerpen, a krajnje odredište je bila tvrtka u Nizozemskoj.

    Vjeruje se da je osumnjičenik imao važnu vodeću ulogu u uvozu zabranjene robe. Riječ je, među ostalim, o pošiljci od oko 1800 kilograma kokaina koja je 2020. uvezena preko luke Hamburg s odredištem u Nizozemsku.

    Zbog Sky chatova sumnja se i da je muškarac kao organizator, posrednik i financijer sudjelovao u uvozu 739,5 kilograma kokaina iz Durbana (Južna Afrika) u Rotterdam, navedeno je u saopćenju nizozemske policije.

    Dežulovićeva kolumna iz arhiva Oslobođenja: Da je Razija muško, bila bi vam veća i od Papeta i od Haseta, i od Bake i od Džeke, i od Bajevića i Pjanića zajedno …

    Piše:
    Redakcija
    -

    Povodom posljednjih zbivanja u Košarkaškom savezu BiH i izvještaja u kojem je najbolja bh. košarkašica svih vremena Razija Mujanović optužila generalnog sekretara Saveza Amera Čolana za šikaniranje i druge stvari, Istraga.ba objavljuje tekst Borisa Dežulovića koji je 6. oktobra 2017. godine objavljen u sarajevskom Oslobođenju. Tekst je posveđen Raziji Mujanović i njenoj karijeri. U nastavku ga pročitajte u cjelosti.

    “Zvao me onomad davno u dva iza ponoći jedan da ispriča anegdotu. Imao je i on taj običaj, da zovne u gluho doba noći iz kafane i ispriča vic ili anegdotu.

    Elem, bit će da je to bilo negdje 1989., igrale su košarkašice tuzlanskog Jedinstva u Beogradu – da li protiv Zvezde, Partizana ili Voždovca, nije sad ni važno – a okrutna publika na tribinama okomila se, veli, na dvometarsku zvijezdu Jedinstva Raziju Mujanović, rugajući joj se skandiranjem “Razija je muško!”. Nesretna Razija požalila se treneru Mihajlu Vukoviću da je publika zajebava, a legendarni Miki odgovorio joj: “Samo igraj Razo, boli te kurac!”

    Preživio je taj tupavi urbani mit do danas, svi znate tu pouzdano autentičnu priču, još uvijek se po kafanama krezavo prepričava ta zlosmišljena epizoda, pa je po Fejsu dijele i klinci koji ne znaju ni tko je uopće ta, kako se zove, Razija Mujanović, osim što se njihovu naslijeđenom mizogenom šovinizmu neobično sviđa priča o djevojci iz sela Ratkovići kraj Čelića podno ljute Majevice, muškobanjastoj dvometrašici urnebesno smiješnog imena Razija, i treneru koji, sve valjda namigujući haveru na tribini, kaže: “Samo igraj Razo, boli te kurac!”.

    Apokrifi se ne slažu samo u tome je li se igralo 1989. ili 1988., ili možda 1987., i je li se igralo u Beogradu ili u Zagrebu – ili u Šibeniku, ili možda u Sarajevu, gdje već – a i posve je zapravo svejedno: ako joj kasnih osamdesetih u jugoslavenskim dvoranama i nisu skandirali “Razija je muško!”, tužni mali muški luzeri i u Beogradu i u Zagrebu i u Šibeniku i u Sarajevu – i gdje već – odozdo joj to piskutavim glasićima skandiraju danas, prepričavajući tu bijednu laž sa sigurne udaljenosti od trideset centimetara i trideset godina.

    Preživio je taj tupavi urbani mit do danas, pa se i dalje, eto, priča kako je Raziju Mujanović te 1989. zajebavala publika u Beogradu, ili Zagrebu, ili Šibeniku, ili Sarajevu, ili gdje već, jer posve je zapravo svejedno: cijela je naime istina, patuljci pojma nemaju, da se na utakmici zajebavala samo veličanstvena Razija Mujanović, uvalivši te večeri Partizanu, Zvezdi ili Voždovcu – ili Montingu, Elemesu, Željezničaru, kome već, posve zapravo svejedno – dvadeset osam koševa uz dvanaest skokova. Znam to prilično pouzdano, jer je dvadeset osam koševa i dvanaest skokova, kako bih vam rekao, te 1989. godine bio Razijin prosjek.

    A prosječni šupak s kauč-tribine na to je imao reći samo “Razija je muško”. Jer siromah hobit ni s tog kauča ne može skočiti, ne umije prosječni šupak s metra udaljenosti ubaciti u koš ni papir od bureka, pa kad neka cura skoči dvanaest puta i dvadeset osam puta pogodi tri metra visoki koš, prosječnom je šupku jedino prihvatljivo objašnjenje da je ona nešto što on nije, nikad nije bio niti će ikada biti.

    Recimo, muško.

    Eh, patuljci, da je Razija muško… Da je Razija muško, bila bi vam veća i od Papeta i od Haseta, i od Bake i od Džeke, i od Bajevića i Pjanića zajedno, veća i od velikog Abasa Arslanagića i još većeg Marjana Beneša: bila bi vam Razija, da je muško, veća i od Nurkića i Teletovića, i od Raše i od Varaje, i od samog alaha Kindžeta Delibašića bila bi vam veća, jer nitko od njih i nitko od svih bosanskohercegovačkih muškaraca nikad ni u čemu nije bio četverostruki europski prvak i tri puta najbolji igrač kontinenta, nitko nije uz to s reprezentacijom uzeo srebro i na svjetskom prvenstvu i na Olimpijskim igrama, i još pride dva na prvenstvima Europe. Nitko od njih, čak ni Najveći Ikad Zlatan Ibrahimović, nije sa šest klubova u četiri europske lige osvojio trinaest državnih prvenstava.

    I da je Razija muško, kao što su muškarci bili i ona šestorica giganata oko nje na svečanosti u ženevskoj Naismith Areni prošle subote, došao bi valjda u Kuću košarke u Švicarsku i netko iz Košarkaškog saveza BiH, stigla bi iz Bosne i Hercegovine vjerojatno i poneka stotina novinara i njihovih urednika, bili bi u Ženevi te subote i ministri i premijeri i sva tri člana Predsjedništva, pa da se slikaju s najvećim sportašem Bosne i Hercegovine svih vremena.

    Ugurali bi se uguzi na fotografije iz Ženeve da je Razija muško, i da patuljcima nije sramota biti manji od žene. A nigdje se kao pored Razije Mujanović ne vidi koliko su patuljci mali. I ne bi tako, da je muško, na svečani prijem u FIBA-inu Kuću slavnih Razija Mujanović otišla kao na nekakvo rutinsko gostovanje – kao da ide u Beograd, Zagreb, Šibenik ili Sarajevo – da sama samcata uzme trofej, kako je već trofeje sama samcata uzimala svih dvadeset godina. Kao što nikoga od njih nije bilo ni na parketu Palazzo dello Sport del Campo u Firenzi one srijede 22. marta 1989., kad je dvadesetdvogodišnja Razija sa svojim curama hladno uzela trofej nedodirljivim amazonkama iz Primigija, europskim šampionkama što su došle po petu titulu zaredom, ukupno šestu u svom sedmom uzastopnom finalu, pa šokirane porazom od autsajderki iz Tuzle nikad više nisu postale ni prvakinje Europe, ni prvakinje Italije, niti ičega ikada, sve do dana današnjeg.

    Kao što je, najzad, Razija sama samcata bila sve ove godine, sama od muškaraca i u dva braka i u cijeloj Bosni i Hercegovini, da nikome u državi i njenom košarkaškom savezu nikad na pamet nije palo da pita, “gdje je, bogati, Raza?”.

    Sve u strahu da će čuti: “Eno je u FIBA-inoj Kući slavnih, što?”

    Dovoljno je da ne sazovu sjednice kantonalnih skupština: HDZ blokadama može strankama Osmorke obezbijediti jedanaest bošnjačkih delegata!

    Piše:
    Redakcija
    -

    HDZ BiH blokadama može osigurati strankama Osmorke jedanaest delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. Dovoljno je samo da u Posavskom ili nekom drugom kantonu kojim upravlja stranka Dragana Čovića ne sazove sjednicu Skupštine na kojoj bi bili izabrani delegati za Dom naroda FBiH i Osmorka će imati jedanaest delegata. Evo i kako.

    S obzirom na to da je Posavski kanton već aktualan, krenut ćemo od Orašja. Ovaj Kanton daje četiri delegata u Dom naroda FBiH, od čega je jedan Hrvat, jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan iz reda ostalih. HDZ BiH u Skupštini tog kantona ima natpolovičnu većinu i dovoljno je da se ne pojave na sjednici na kojoj bi se se trebalo glasati o izboru delegata. Ako se delegati ne izaberu u zakonom propisanim rokovima, aktiviraju se odredbe koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    “Ukoliko u roku predviđenom u stavku (1) ovog članka kantonalna skupština ne izabere delegate iz reda jednog ili više konstitutivnih naroda ili iz reda Ostalih u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, mjesta dodijeljena relevantnim konstitutivnim narodima i/ili grupi Ostalih iz tog kantona preraspodjeljuju se u skladu s člankom 10.16. ovog zakona”, navedeno je u izmjenama Izbornog zakona koje nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Dakle, ako Skupština Posavskog kantona ne izabere delegate u zakonski predviđenom roku, CIK ima pravo da dodijeli drugom kantonu nedostajućeg delegata. U slučaju delegata iz reda bošnjačkog naroda on bi bio preraspoređen u Bosansko-podrinjski kanton Goražde, jer je gubitnički količnik iz BPK veći od svih drugih količnika u kantonima.

    Naime, prema Ustavu FBiH svaki kanton ima pravo na jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. Bosansko-podrinjskom kantonu pripada jedan bošnjački delegat. Prošle sedmice su zastupnici u Skupštini BPK izabrali Nezima Alagića iz Naroda i Pravde za delegata u Domu naroda FBiH. Njegova lista je dobila podršku devet bošnjačkih zastupnika. Drugorangirana lista u ovom kantonu je ona koju je predvodila Aida Obuća iz SDA. Ona je osvojila sedam glasova. Kako u Zapadnohercegovačkom kantonu nije izabran nijedan bošnjački delegat, on će biti dodijeljen gubitničkoj listi sa najvećim količnikom. S obzirom na to da nigdje u Federaciji ne postoji gubitnička lista sa sedam glasova, izvjesno je da će i Aida Obuća iz SDA postati delegatkinja u Domu naroda FBiH. Trećerangirana bošnjačka lista u BPK je ona koju je nosio Damir Žuga iz Stranke za BiH. On je osvojio šest glasova. Ukoliko bi se, recimo, desilo da HDZ BiH blokira održavanje sjednice Skupštine Posavskog kantona, te da delegati ne budu izabrani iz tog kantona, izvjesno je da bi, po kriterijima, posavski Bošnjak bio preraspoređen gubitničkoj listi sa  najvećim količnikom. Kako je Aidi Obuća pripao preraspoređeni mandat iz ZHK, mandat iz Posavine bi dobio SBiH-ov Damir Žuga. U tom bi slučaju stranke Osmorke iz BPK dobile dva delegata, zahvaljujući mogućoj blokadi u Posavskom kantonu.

    Sa dva delegata iz BPK (jedan prebačen iz Posavine), Osmorka bi  bi bila na rubu jedanaest delegata. Ako u ZDK i u USK uzmu po dva delegata, u zbiru sa po dva iz BPK i TK, te tri iz Kantona Sarajevo, dolazimo do 11 delegata, koliko je potrebno za predlaganje potpredsjednika Federacije BiH.

    Ovo je, dakle, mogući scenarij ukoliko HDZ BiH bude blokirao održavanje sjednice SKupštine Posavskog kantona. Treba napomenuti da HDZ u ovom slučaju ne gubi ništa, jer bi se delegat iz Posavskog kantona dodijelio listi sa najvećim gubitničkim količnikom kada su u pitanju hrvatski delegati. Ta lista bi bila prebačena u Zapadnohercegovački ili Kanton 10.

    No, da bi se ovo realiziralo Centralna izborna komisija BiH mora donijeti odluku kojom delegate iz Posavskog kantona koji opstruira održavanje sjednice, prebaci u neki drugi kanton. Članovi CIK-a su se, prema informacijama Istrage, na prijedlog Vlade Rogića usaglasili da “sačekaju” sve one kantone koji su pokrenuli izbor delegata u Dom naroda FBiH. Posavski kanton je poslao liste na ovjeru. Među njima su i dvije bošnjačke liste (jedna Osmorke, jedna SDA). Ukoliko CIK ostane pri svom ranijem stavu, prebacivanje delegata iz kantona koji svjesno opstuiraju izbor neće biti moguć.

    1...707172...193Stranica 71 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj