Prije nešto više od dvije godine, vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) u Crnoj Gori izgubio je izbore od troglave koalicije koja je sastavljena, a naročito finansirana iz Moskve i Beograda. Čak 16 političkih partija se udružilo da bi svrgli sa vlasti Mila Đukanovića nakon tridesetogodišnje vladavine. Među njima je bilo i formalno građanskih i suverenističkih partija, zatim onih koje nisu “ni riba ni đevojka”, a najveći i najjači blok činile su prosrpske i otvoreno proruske stranke.
I “kuso i repato”, i četnici i partizani, i oni koji su za NATO i oni koji su palili NATO zastave. Sklepana je matematička većina od svega jednog poslanika više (41:40) čiji je jedini zajednički imenitelj demontaža dotadašnjeg režima i mržnja prema Milu Đukanoviću, piše politicki.ba.
Naravno, sve to uvijeno u svojevrsnu “šarenu lažu” da se ubrzaju evropske integracije i započne borba protiv korupcije i kriminala.
A “naši zapadni partneri” su sa oduševljenjem dočekali “oslobodioce” koji će smanjiti višedecenijske podjele u crnogorskom društvu, sprovesti reforme i osnažiti demokratske institucije. I naprosto je teško utvrditi ko je prednjačio u svojoj naivnosti, neznanju, pokvarenosti… da ne upotrebimo još neku grublju riječ. Mrtva trka između američkih, britanskih i evropskih diplomata. Samo rijetki ambasadori, uglavnom iz regiona, kroz zube su izražavali svoju skeptičnost.
Niko nije htio ili smio kvariti opću pobjedničku euforiju.
Za zapad je to bio dokaz da je i na Balkanu moguća mirna smjena vlasti, ali i primjer da se nacionalisti i populisti mogu preobratiti u evropljane i demokrate kada budu dio izvršne vlasti.
I šta je Crna Gora od svega ovoga dobila?
Najveću institucionalnu, političku i društvenu krizu u novijoj historiji.
Podjele nikad nisu bile veće, Evropa nikad dalja, Vlada sve manja, premijer sve luđi, a građanski sukobi sve bliži.
Danas je veća mogućnost za takvu eskalaciju u Crnoj Gori nego na Kosovu, ma koliko ovo nerealno izgledalo.
Međutim, na Kosovu, u vojnom smislu, imate KFOR, u političkom smislu, kosovska nezavisnost je ostvarena uz pomoć Zapada i teško da bi on mirno posmatrao da se to dovodi u pitanje.
U Crnoj Gori imate dovoljno unutrašnjeg potencijala za krizu, polarizaciju koja može lako dovesti do sukoba, naročito ako se podgrijava spolja.
Institucije su potpuno razorene. Vlada je izgubila podršku u parlamentu, ali nije pala. Dritan Abazović se ponaša kao Mao Tsetung, a njegova vlada ima podršku od svega 2.8% građana.
Stranke vladajuće većine se međusobno mrze, ali zajedničko im je da ih ni puškom ne možete natjerati da idu na izbore.
I šta za to vrijeme radi dobri i pomalo pošteni Zapad?
Pa, poziva sve aktere na suzdržanost i dijalog. Kao i obično – s…..
A kakve ovo veze ima sa nama u BiH?
Sličnost možda nije očigledna, ali ona ipak postoji.
Na svu sreću, bez obzira na sve, u Bosni i Hercegovini ne postoji ništa što liči na Dritana Abazovića.
Ma koliko se neki i trudili, to je ipak nemoguće.
Izvjesno je međutim, da ćemo imati većinu sastavljenu od 21 političke stranke (HNS-8, koalicija oko SNSD-5 i plus Osmorka). Vjerovatno najbrojnija koalicija u Evropi koja je ikada sastavljena.
U Srbiji je bila svojevremeno koalicija od 18 stranaka, Bugarskoj 12, Slovačkoj 11, u Crnoj Gori 16.
Nijedna od tih vlada nije imala duži vijek trajanja. I sve su se koalicije raspale, ne zbog snage opozicije, već zbog unutrašnjih svađa oko podjele plijena.
I nijedna stranka,koja je bila dio takve većine, iz vlasti nije izašla jača.
Opet je ilustrativan primjer iz Crne Gore gdje je novoformirana stranka Evropa sad osvojila više glasova na lokalnim izborima u Podgorici nego bilo koja stranka aktuelne vladajuće većine.
Između SDA i Osmorke, Dodik i Čović su birali one koji su politički slabiji.
Sasvim logično, sa njihovog stanovišta.
Bolje sa osam relativno malih nego sa jednom velikom strankom.
Zajedničko svima je demontaža SDA.
Osmorka se nada da će iz toga izvući konkretnu političku korist, jer će preuzeti njihove birače, a Dodik i Čović će uživati u tom rastakanju.
Pluralizam je dobar i još više pozeljan ako se dešava samo kod Bošnjaka, dok je za Srbe i Hrvate gotovo pa poguban.
Nažalost, taj narativ kao da su preuzeli i “naši zapadni partneri”.
Ova većina je njihovo političko čedo. Za njih je važno da se neka promjena u Bosni dogodila. Kao što je to bilo i u Crnoj Gori.
Nešto se dakle kreće. Problem je što to kretanje može biti i u rikverc. Crna Gora je bila lider u evropskim integracijama. Danas je bliža Otvorenom Balkanu nego Briselu.
Niko ne sumnja u dobre i iskrene namjere većine članica Osmorke, ali njihov početak i servilan odnos prema Dodiku i Čoviću ne sluti na dobro.
Jučerašnja konferencija za medije mogla je samo naslutiti “ko kosi a ko vodu nosi”. Nažalost, Nikšić je i za površnog posmatrača izgledao kao potpuni politički autsajder, u odnosu na drugu dvojicu sagovornika. Matematičke većine u politici su često nužne i to nije nikakav bosanski specifikum.
Jedino oko čega se slaže 21 politička stranka je da SDA pošalje u političku penziju. Doduše, slažu se i da se oko ničega više ne slažu, ali da te teme neće otvarati. To nije dovoljno ni za normalno funkcioniranje, a kamoli za neki napredak.
Sedamnaest dana je trebalo Nerminu Nikšiću, Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Semiru Efendiću, Nerminu Ogreševiću, Elzini Pirić, Damiru Marjanoviću i Fuadu Kasumoviću da odustanu od NATO integracija Bosne i Hercegovine.
“Jer sve ono”, objasnit će na konferenciji za medije predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, “o čemu smo danima govorili sadrži priču euroatlantskih”.
Uslijedila je kratka stanka. Iz usta Nermina Nikšića je izašao neartikulisani glas kojeg u arapskom jeziku zovu “hemze”. Onda je nastavio:”Evropskih integracija. Atlantske smo, evo, objasno je predsjednik Dodik”.
To što je 29. novembra ove godine kazalo devet predsjednika (osmorka plus HDZ) više ne vrijedi. Jer samo je jedan “predsjednik Dodik”.
Slika 1: Sporazum osmorke i HDZ-a
“Smijernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022.-2026. godinu”, naslovljeno je prvo poglavlje Sporazuma kojeg su 29. novembra ove godine potpisali lideri stranaka osmorke i HDZ-a BiH.
Tačka broj 1. je nazvana . “EUROATLANTSKE INTEGRACIJE”
Sporazum osmorke i HDZ-a BiH, 29.11. 2022.
Slika broj 2: Sporazum osmorke, HDZ-a i SNSD-a
“Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022.-2026. godinu”, glasi naslov prvog poglavlja Sporazuma kojeg su 15. decembra potpisali lideri Nermin Nikšić, Milorad Dodik i Dragan Čović.
Tačka broj 1 je nazvana: EVROPSKE INTEGRACIJE
Sporazum devetorke (osmorka plus HDZ) sa SNSD-om, 15.12.2022.
Zbog čega su nestale “atlantske” integracije, Nermin Nikšić nije stigao objasniti. Samo je rekao – “objasnio je predsjednik Dodik”.
Slika broj 3: Promjena Ustava BiH i FBiH
“Potpisnici ovog sporazuma (devetorka i SNSD) opredjeljeni su za:
a) hitno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda)”, piše u Sporazumu SNSD-a, HDZ-a i SDP-a.
Obratite pažnju na ovo – “odluci Ustavnog suda BiH“. U pitanju je, dakle, jednina, što znači da su potpisnici sporazuma mislili na samo jednu presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na izborno zakonodavstvo. A Ustavni sud BiH je glede izbornog zakonodavstva donio dvije presude. Prva je donesena po zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ona se odnosi na izbor (pot)predsjednika Federacije BiH i Republike Srpske (uvođenje ostalih u pravo). Druga presuda Ustavnog suda BiH je ona koja je donesena po zahtjevu Bože Ljubića i ona se odnosi na popunjavanje Doma naroda FBiH.
Sada obratite pažnju na posljednje dvije riječi u zagradi. Tamo piše “domovi naroda”. To znači da su lideri SDP-a, HDZ-a i SNSD-a usaglasili provednu JEDNE presude Ustavnog suda BiH koja se odnosi na domove naroda, a to je presuda donesena po zahtjevu – Bože Ljubića. Prioritet osmorke, HDZ-a i SNSD-a će biti provedba presude Ljubić. Bez provedbe presude Komšić.
Slika broj 4: Transparentne investicije
“Stranke iz ovog sporazuma obavezuju se na transparentno informisanje o investicijama”, glasi stav d., tačke 3 Sporazuma osmorke, SNSD-a i HDZ-a BiH.
Šta tačno znači “transparentno informisanje o investicijama”? Da li “informisanje o investicijama” znači samo formalno “upoznavanje o investicijama” i zaobilaženje procedura prilikom donošenja potrebnih odluka? Vjerovatno i na ovo pitanje odgovor zna samo “predsjednik Dodik”.
I, za kraj, umjesto novih slika, jedan video. Nermin Nikšić u ulozi komičara.
Lideri SNSD-a, HDZ-a BiH i SDP-a Milorad Dodik, Dragan Čović i Nermin Nikšić potpisali su danas u Sarajeva smjernice, načela i ciljeve u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022-2026. godina.
Prilikom prvog čitanja ovih Smjernica nekoliko je činjenica koje zabrinjavaju:
– Lideri osmorke, HDZ-a i SNSD-a usagasili su da će preduzimati zakonodavne, reformske i druge potrebne aktivnosti vodeći računa o “konstitutivnosti naroda i ustavne mehanizme odlučivanja i njihove zaštite”
– U sporazumu osmorke, HDZ-a i SNSD-a se ne pominju NATO integracije. Sporazum predviđa samo EU integracije, p se tako Nikšić ‘zbunio’ govoreći o euroatlanskim integracijama, ali se brzo ispravio.
– Osmorka, SNSD i HDZ dogovorili su i da će u roku od 6 mjeseci promijeniti Ustav BiH i Izborni zakon BiH. U ovom dijelu spominje se presuda Ustavnog suda BiH, a takva ne postoji kada je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH, pa se pretpostavlja da se misli na presudu Ljubić, iako je i sam Christian Schmidt kazao da je ona imppelentirana njegovim nametanjima u 2. oktobru.
U nastavku objavljujemo cijeli Spoarzum
Uvažavajući strukturu i ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine (BiH) predviđene Opštim okvirnim sporazumom za mir (Dejtonskim sporazumom) i Ustavom BiH kao Aneksom IV tog sporazuma, poštujući ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske, Brčko Distrikta BiH, kantona, gradova i opština,
Iskazujući važnost i izražavajući opredijeljenost za što brže uspostavljanje funkcionalne i efikasne strukture vlasti na nivou BiH, kao zajedničkog interesa tri konstitutivna naroda i građana BiH, kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH,
Polazeći od principa ustavnosti, zakonitosti, transparentnosti i uzajamnog uvažavanja kao načina zajedničkog djelovanja,
Fokusirajući se na politiku koja nudi primjerene odgovore na probleme i potrebe konstitutivnih naroda i svih ostalih građana,
Spremni da zajednički radimo na relaksaciji međunacionalnih i međuentitetskih odnosa, s ciljem stvaranja političkog i društvenog ambijenta tolerancije i saradnje,
Opredijeljeni za suzbijanje govora mržnje u javnom prostoru,
Iskazujući nužnost stvaranja konstruktivnog ambijenta saradnje u namjeri unapređenja društveno-političkog i socio-ekonomskog ambijenta, uz podsticanje i podizanje nivoa domaćih i stranih investicija u BiH,
Podržavajući ustavnu obavezu ostvarivanja pune ravnopravnosti tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana BiH,
Opredjeljujući se za jačanje vladavine prava i pravne sigurnosti u skladu s evropskim pravnim standardima,
Izražavajući zajedničko opredjeljenje za što brže pristupanje i punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji kao i nastavak saradnje na regionalnom planu i sa multilateralnim organizacijama u oblasti bezbjednosti.
Mi, dole potpisani predsjednici političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, usvajamo sljedeće:
SMJERNICE, NAČELA I CILjEVE U IZVRŠNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI NA NIVOU BiH ZA PERIOD 2022. – 2026. GODINE
1. EVROPSKE INTEGRACIJE
a) Potpisnici ovog sporazuma izražavaju opredjeljenje za punopravno članstvo BiH u Evropskoj uniji, te će u tom cilju preduzimati zakonodavne, reformske i druge potrebne aktivnosti u cilju ispunjavanja uslova za pridruživanje, poštujući ustavnu strukturu i nadležnosti BiH, entiteta te konstitutivnost naroda i ustavne mehanizme odlučivanja i njihove zaštite.
b) Potpisnici ovog sporazuma će aktivno raditi na kapacitiranju nadležnih institucija Bosne i Hercegovine za značajniji pristup fondovima EU i drugim međunarodnim fondovima.
c) Tokom realizacije ovih aktivnosti potpisnici će usko sarađivati s Evropskom unijom kao i međusobno, u dobroj vjeri, tražiti i težiti kompromisima u prevazilaženju svih spornih političkih pitanja.
2. BRZO USVAJANjE BUDžETA
a) Odmah po uspostavljanju Savjeta ministara pristupiće se svim potrebnim radnjama kako bi se što prije usvojio Budžet za 2023. godinu.
b) Princip brzog usvajanja Budžeta biće opšti princip funkcionisanja vlasti u periodu obuhvaćenim ovim sporazumom.
c) Potpisnici ovog sporazuma opredijeljeni su za adekvatno finansiranje i kapacitiranje institucija BiH.
3. MJERE I AKTIVNOSTI ZA EKONOMSKI RAST I RAZVOJ, TE USPOSTAVLjANjE MEHANIZMA ZA BRZU PROHODNOST I ODOBRENjE INVESTICIONIH PROJEKATA
a) Partneri iz ovog sporazuma obavezuju se na kreiranje novog programa ekonomskih reformi Bosne i Hercegovine, te su opredjeljeni za brzu prohodnost i odobravanje investicionih projekata na svim nivoima vlasti, a za koje je u skladu s ustavnim nadležnostima potrebna ratifikacija, odobrenje ili neka druga vrsta aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, s ciljem brzog uklanjanja svih administrativnih barijera za realizaciju takvih projekata. U cilju podizanja nivoa investicija u Bosni i Hercegovini, izbjegavaće se politizacija pitanja investicijskih projekata.
b) Potpisnici ovog sporazuma su saglasni za provođenje ekonomskih mjera, s ciljem ublažavanja posljedica ekonomske krize u Bosni i Hercegovini i osiguranja podrške privredi.
d) Stranke iz ovog sporazuma obavezuju se na transparentno informisanje o investicijama.
e) Potpisnici ovog sporazuma ohrabruju i daju snažnu podršku zajedničkim investicionim projektima Republike Srpske, Federacije BiH, Brčko Distrikta BiH i kantona.
g) Potpisnici su opredjeljeni za zaštitu domaćih proizvođača i izvoznika kroz efikasan rad nadležnih institucija, uključujući olakšanje graničnih procedura i infrastrukturno kapacitiranje.
h) Potpisnici podržavaju napore institucija da diplome stečene na akreditovanim univerzitetima u BiH i dalje budu ravnopravne na EU akademskom nivou, te na EU tržištu rada.
4. IZBORNO ZAKONODAVSTVO I DEMOKRATIZACIJA IZBORNOG PROCESA
Potpisnici ovog sporazuma opredjeljeni su za:
a) hitno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda).
b) Uspostavljanje pune ustavnosti i integriteta izbornog procesa.
5. REFORMA PRAVOSUĐA
Potpisnici ovog sporazuma opredijeljeni su izvršiti cjelovitu reformu pravosuđa, vodeći se ustavnim nadležnostima BiH, entiteta i kantona, preporukama Evropske komisije, evropskim standardima, dosadašnjim iskustvima i dobrim evropskim praksama, čvrsto opredijeljeni za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.
6. REFORMA BEZBJEDNOSNO- OBAVJEŠTAJNOG SISTEMA
Potpisnici ovog sporazuma opredjeljeni su izvršiti reformu bezbjednosno-obavještajnog sistema u cilju njegove potpune depolitizacije i profesionalizacije, kako bi se u cjelosti onemogućila zloupotreba tog sistema u političke ili neke druge svrhe.
Pripadnici SIPA-e upali su u Vladu Unsko-sanskog kantona. U toku su pretresi kancelarija koje koristi premijer Mustafa Ružnić koji je jedan od osumnjičenih u ovoj istrazi. Akcija se, kako saznajemo, provodi po naredbi Tužilaštva Unsko-sanskog kantona, a povezana je sa istragom o poslovanju Zavoda za zapošljavanje USK.
Da se provide ova akcija potvrđeno nam je i u Tužilaštvu USK. Jedna od meta je i aktualni premijer Mustafa Ružić.
Ružnić je, inače, član NES-a, političke partije koja čini osmorku. No, iako je na proteklim izborima osvojo najviše glasova za Skupštinu USK, njegovi koalicijski partner, prije svega Narod i Pravda, ne dopuštaju Ružniću da bude premijer USK i u narodnom periodu.
Izbori Istrage iz USK-a navode da bi ova akcija mogla imati veze sa političkim sukobom NES-a i NiP-a u USK.
Više informacije bit će poznato tokom dana kada će se oglasiti i Tužilaštvo USK.
Jedna od najvećih političkih drama i potencijalno zapaljivih kriza u funkcioniranju vlasti proteklih godina odvijala se u noći između 11. i 12. marta 2020. godine. Te je noći Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH nakon višesatne rasprave, prekida, svađa i ultimatuma razriješio članstva u Centralnoj izbornoj komisiji troje njenih članova kojim je istekao mandat, Branka Petrića i Novaka Božičkovića, iz reda Srba, te Stjepana Mikića, predstavnika Hrvata u CIK-u. Većinom glasova državnih parlamentaraca njih su zamijenili Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba (Srbi) i Željko Bakalar (Hrvat). Bošnjačkim članovima, Suadu Arnautoviću i Ahmetu Šantiću su produženi mandati.
Razrješenja starih i imenovanja novih članova CIK-a obavila je parlamentarna većina u Zastupničkom domu PS BiH nakon što Komisija koja je bila formirana da predloži kandidate to nije obavila u predviđenom roku od 30 dana. Na čelu te Komisije nalazio se Milan Tegeltija, tadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, koji je samog sebe izabrao na tu funkciju. Pored Tegeltije u Komisiji su bili i Borjana Krišto (HDZ), Nebojša Radmanović (SNSD-a), te Stjepan Mikić, dugogodišnji član CIK-a imenovan od HDZ-a, te SDA-ov predstavnik Safet Softić. Plan je bio očigledan – preko stranački odanih ljudi nastaviti u nedogled dominaciju Dodikovih i Čovićevih kadrova u Centralnoj izbornoj komisiji.
Kako je preduhitren Milan Tegeltija
Puno bi nam vremena oduzelo, a poštujemo i elementarnu „kulturu sjećanja“ naših čitatelja da izdvojimo samo najvažnije razloge zbog kojih je dugogodišnji ansambl Centralne izborne komisije moralo temeljito protresti i promijeniti. CIK je godinama predstavljao svojevrsni otuđeni centar moći amnestiran od bilo kakve demokratske provjere i nepodložan kritikama i smjenjivosti. Nikada njegov prethodni menadžment nije ponudio zadovoljavajući odgovor na sudbinu 50-ak tona izbornog materijala koji je „kalirao“, „ispario“ u skladištima. Ostalo je neodgovoreno i zbog čega se izborni materijal štampao Dodikovoj zavičajnoj štampariji u Laktašima. Ostalo je trajno visiti u zraku čudno partnerstvo između pojedinih članova CIK-a i ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova, njegovih čestih vizita sjedištu CIK-a i boravci njegovih članova tokom izbora u Rusiji. Nije se CIK „štel mešati“ ni u više-manje konkretne dokaze o izbornom inženjeringu koje su institucije Hrvatske, u suradnji sa ruskim „prijateljima“ provodile u procesu „hvatanja“ birača iz te zemlje koji će dopisno/nepropisno podržati HDZ BiH i njegove kandidate na izborima iz 2018. godine… Ima toga još, čitav jedan naramak dokaza i argumenata, ali ni ovo navedeno nije malo..
Svjedoci koji su nazočili sjednici Parlamenta BiH kasnije su pričali da je sve do početka glasanja o smjeni bivših i imenovanju budućih članova CIK-a bilo neizvjesno šta će raditi zastupnici Stranke demokratske akcije. Vrhu ove stranke je bilo bitno da se ne dovode u pitanje dva bošnjačka člana (Arnautović i Šantić) a za srpske i hrvatske članove ih baš i nije bilo briga. Isti svjedoci tvrdili su da je Dragan Čović to večer priprijetio Bakiru Izetbegoviću da bi izbor predloženog hrvatskog člana CIK-a, Željka Bakalara, inače tadašnjeg savjetnika Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, mogao biti uvod u raskidanje koalicije i potpuni institucionalni košmar u BiH. To isto večer je Željko Komšić, lider Demokratske fronte, iz Kanade gdje se nalazio u službenoj posjeti, zvao telefonom Izetbegovića i tražio od njega da zastupnici SDA podrže predložene nove članove CIK-a. Lider SDA ga je zabrinuto informirao o Čovićevim prijetnjama napuštanjem koalicije i blokadama, na šta mu je Komšić kazao da će i DF prekinuti saradnju sa Strankom demokratske akcije ukoliko njen lider popusti pod pritiscima HDZ-a i SNSD-a.
Šta (ni)je zabrljao CIK BiH
Većinom glasova u Zastupničkom domu PSBIH smijenjena su tri člana CIK-a kojima je istekao mandat, a na njihova mjesta su izabrani novi ljudi.
Borjana Krišto, tadašnja zastupnica, a danas već izvjesna predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, upozorila je da „ovo nije samo politička kriza, nego je upitna budućnost Bosne i Hercegovine“.
Milorad Dodik je bijesno poručio da su svojim glasanjem u Zastupničkom domu PSBiH „Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa izborni proces u BiH predali u ruke Bošnjacima“.
Nezadovoljan je bio i Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost, u to vrijeme državni ministar sigurnosti. „Ako ovo opstane, budući izbori nemaju nikakvog smisla, a ni sadašnja koaliciona participacija na vlasti“, komentirao je nakon smjene na čelu CIK-a. Nekoliko mjeseci kasnije Radončić je zaista napustio ministarsku poziciju, ali iz nekih posve drugih razloga koje je mijenjao kako mu je odgovaralo u dnevnopolitičkom kontekstu i tekućim potrebama. Radončić je u jednom donekle bio pravu: Parlament je trebao iste noći opozvati i zamijeniti i bošnjačke članove CIK-a, no očito da bi u tom slučaj izostala podrška zastupnika SDA. Prevažan je Suad Arnautović bio kadar za SDA ne samo u CIK-u nego u pozamašnom kontinuitetu od dvadesetak godina, još od mračnog vakta kada je bio šef kabineta federalnog ministra policije Mehmeda Žilića.
„Ovo“, kako je Radončić sa omalovažavanjem nazivao izbor tri nova člana CIK-a je „opstalo“. Sud Bosne i Hercegovine je u augustu ove godine odbacio kao neosnovane tužbe Branka Petrića i Novaka Boškovića, članova CIK-a koji su smijenjeni nakon isteka mandata. Obačena je i žalba Sanje Stanimirović Ostojić koja se bila javila na konkurs za člana Centralne izborne komisije, inače bliske suradnice već rečenog Petrića. U presudi stoji da je „Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine u postupku imenovanja članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine postupak POSTUPAO NEPOSREDNO I U SKLADU SA USTAVNIM OVLAŠTENJIMA…I PREMA RELEVATNIM PROPISIMA IZBORNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE.“ (Podvukao S.A.).
Kada se kritički analizira rad novog sastava Centralne izborne komisije BiH, onda treba radi korektnosti imati u vidu sve okolnosti u kojima su njegovi članovi radili, a koje su posljednje dvije i pol godine bile sve samo ne normalne i stimulativne. Osovina Dodik-Čović nikada se nije pomirila za gubitkom svog utjecaja, niti je birala sredstva i povode u destruiranju njihovog nesmetanog djelovanja. Dodik je mizogino-kočijaškim uvredama na račun srpskih članova CIK-a izravno doveo pitanje njihovu fizička sigurnost zbog čega je Vanja Bjelica-Prutina zatražila i dobila policijsku pratnju. Čović je istovreno, tobože suptilnije, preko ministra državnih financija Vjekoslava Bevande do posljednjeg trenutka opstruirao i dovodio u pitanje održavanje izbora i uvjetujujći ih promjenama Izbornog zakona; ta je podmukla igra prekinuta tek u predizornom cajtnotu na intervenciju visokog predstavnika Christiana Schmdita.
Istovemeno, Schmidtovo nametanje djelimičnih, a dubinskih izmjena Izbornog zakona u danu, odnosno noći održavanja Općih izbora doveli s CIK pred cijeli spektar novih, do tada nepoznatih problema i dodatnih obaveza.
Drug Nikšić, preferencijalni
Među državnim zastupnicima koji su one besane martovske noći u Parlamentu BiH glasali za smjene starih i imenovanje novih članova Centralne izborne komisije BiH bio je i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Baš kao i nakon izbora 2018.godine on se, i četiri godine kasnije kroz iglene uši kompenzacijskih algoritama ušunjao među državne parlamentarce. „Ipak su ovo nekakvi ljudi iz opozicije, a ipak bih bio sretniji da smo dobili eksperte, da smo dobili ljude koji nisu bili politički obojeni. Smatram da ne može biti gore od ovoga što smo imali.“, kazao je Nikišić nakon glasanja u Parlamentu BiH u martu 2020. godine. Prošle nedjelje lider SDP-a kojeg stranački šereti zovu „Drug Preferencijalni“, otkrio je planove glede budućnosti CIK-a.
“Od nove većine očekujemo podršku za smjenu članova izborne komisije BiH”, kazao je Nikšić. Njegova izjava je uslijedila promptno nakon susreta Elmedina Konakovića sa Miloradom Dodikom na košarkaškoj utakmici u Laktašima.
Nekako u isto vrijeme, na drugom mjestu to je isto kazala Snježana Novaković Bursać (SNSD), novoizabrana delegatkinja u Domu naroda Parlamenta BiH. Kazala je da je smjenu članova CIK-a moguće obaviti s obzirom na „drugačiju kompozicijsku većinu“. No, ona je za razliku od euforičnog, procedurama neopterećenog Nikšića bila znatno opreznija glede lagalnosti budućeg postupka smjene članova CIK-a, koji su inače izabrani na sedmogodišnji mandat. „Oni su tek neke dvije godine na tim funkcijama. Prilikom pokretanja inicijative treba samo voditi računa da ne uđemo u sudske procese sa eventualno lošim ishodom“.
Novaković-Bursać ima, a Nermin Nikšić, kao lider Osmorke nema, u vidu presude Suda Bosne i Hercegovine kojima je zapečaćena svaka diskusija o zakonitosti smjene starih i izbora novih članova Centralne Izborne komsije.
Zašto je ovo važno i zbog čega ovoliko pažnje posvećujem ovoj, reklo bi se, manje-više tehničkoj stvari. Prvo, zato što nije tehnička, nego je suštinska. Za donošenje odluke o smjeni članova CIK-a nije dovoljna samo, kako reče zastupnica Novaković-Bursać, „drugačija kompozicijska većina“. Da se taj proces ne bi pretvorio u parlamentarno nasilje i sirovi revanšizam, neophodan je još jedan nezaobilazan uvjet: potrebni su razlozi, argumentirani, čvrsti i uvjerljivi za pokretanje procesa te smjene. Takve razloge Nermin Nikšić, kao ni Konaković, niti bilo ko drugi iz krugova Osmorke nije ponudio, niti to može učiniti. A ne može to učiniti zato što njihovi razlozi opće nisu njihovinego su Dodikovi, odnosno Dragana Čovića. Članovi CIK-a BiH koji su zamijenjeni 2020. godine, otišli su zato jer su im istekli mandati, a nisu im produženi jer su oni bili produžene ruke poltičkih elita. Zašto treba potjerati njiihove nasljednike, to još uvijek niko nije otkrio.
Stara kuća, stari Dom naroda
Odbrana integriteta postojećeg sastava Centralne izborne komisije pred naletom buduće vladajuće parlamentarne većine bitna je jer bi njihovom smjenom „pragmatična“ Osmorka otvorila breš kroz koji bi prokuljali slični o sinhronizirani zahtjevi osovine Dodik-Čović, zakoniti ili nezakoniti, ustavni ili neustavni, statutarni ili nestatutarni“, kako je nekada tokom antibirokratskog stampeda govorio Slobodan Milošević.
Druga važna tačka otpora dvoglavom jednomlju lidera SNSD-a i HDZ-a su srpski i hrvatski klubovi u Domu naroda Parlamenta BiH. Vidjeli smo već kakve su se zakulisne, prljave igre igrale u Narodnoj Skupštini RS tokom izbora četvrtog delegata Klub Srba. Ništa, međutim, ne znamo o izboru četvrtog poslanika u Klubu Hrvata Doma naroda, o čemu bi trebali odlučiti zastupnici Osmorke. Propuste li Nikšićevi, Konakovićevi, Fortini… poslanici izabrati „vlastitog“ Hrvata Dom naroda PSBiH, odnosno popuste li pred zahtjevom Čovića da se (i) to mjesto prepusti HDZ-u, onda se njihovom slučaju više neće moći govoriti o nervoznom diletantizmu, nestrpljivom amaterizmu, ili slijepom, karijerizimu, nego o nečemu drugom, što je prešlo rub odgovornog, promišljenog i ustavnog ponašanja.
Ako Stranka demokratske akcije svakog dana svojim tragikomičnim, inadžijskim djelovanjem dokazuje koliko je dobro, pravedno i korisno što je maknuta iz vlasti, Osmorka i istom ritmu demonstrira da sloboda koja im je pala krilo neće umjeti da pjeva…
“Nije izabran” i “nije predložen” nije isto. I svi oni koji poistovjećuju riječ “izabran” sa riječju “predložen”, mogu biti ili zlonamjerni ili elementarno nepismeni. Zbog čega ovo pišem?
I teoretski i praktično …
Zbog Ustava Federacije BiH i onih odredaba koje je u izbornoj noći nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Dva mjeseca nakon stupanja na snagu oktroiranog Ustava FBiH, priča o deblokadi ovog entiteta je isparila. A svakome ko je pažljivo iščitao Schmidtove izmjene i uporedio ih sa ustavnim odredbama koje su bile na snazi prije 2. oktobra, znao je da je “mehanizam blokada” ostao na snazi.
Uglavnom, za imenovanje Vlade Federacije, i prije i poslije Schmidta, bili su potrebni potpisi predsjednika Federacije BiH i njegova dva potpredsjednika. Ako jedno od troje navedenih ne potpiše, nema imenovanja. Dakle, Ustav Federacije BiH je, i prije i poslije Schmidta, zahtijevao konsenzus u takozvanom Predsjedništvu FBiH.
Ova je odredba, zapravo, slična onim odredbama kojima se regulira nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine glede vanjske politike i odbrane. Jedan član Predsjedništva BiH iz, recimo, Federacije BiH može, sukladno državnom Ustavu, spriječiti donošenje odluka iz resora odbrane i vanjskih poslova ako iza njega stane dvotrećinska većina u Klubu njegovog konstitutivnog naroda Doma naroda Federacije BiH. Dakle, klubovi Hrvata i Bošnjaka u Domu naroda Federacije BiH mogu direktno odlučivati o najbitnijim državnim pitanjima ukoliko su u koordinaciji sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
No, da vidimo šta je sa takozvanim Predsjedništvom Federacije BiH. OHR je, podsjećamo, 2. oktobra nametnuo odredbe Ustava FBiH kojim se, prvo, povećava broj delegata u klubovima konstitutivnih naroda i ostalih u Domu naroda FBiH i, drugo, kojim se precizno regulira izbor troje članova takozvanog Predsjedništva Federacije koji, opet, međusobno, mogu izabrati predsjednika Federacije BiH.
“Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda”, piše u Schmidtovom amandmanu na Ustav Federacije BiH, “može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”.
Stav dva je za ovu priču ključan i tamo piše da: “Ukoliko u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor delegatâ u Dom naroda, potreban broj delegata u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije u skladu sa stavom (1) ovog članka, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam delegata iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili”.
Sad pažljivo čitamo dva navedena člana. U prvom, dakle, piše da svaka skupina od “jedanaest delegata” u određenom klubu konstitutivnih naroda može predložiti kandidata za predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije BiH. U drugom stavu je navedeno da – ako “jedanaest delegata” u prvom krugu “ne predloži” kandidata, to, u propisanom roku, može učiniti “skupina od sedam delegata”, kluba konstitutivnih naroda koji “nisu predložili kandidate”.
Za sve one koji hoće čitati, Ustav Federacije je jasan – drugi krug, odnosno onaj u kojem su potrebni potpisi sedam delegata, aktivira se samo u onom klubu koji u prvom nije skupio jedanaest potpisa.
U klubovima tri konstitutivna naroda Doma naroda Federacije BiH sjede po 23 delegata. I teoretski i praktično se može desiti da u jednom klubu budu dvije političke grupacije koje su uspjele skupiti po jedanaest potpisa. U tom slučaju oba predložena kandidata za (pot)predsjednika Federacije BiH idu u parlamentarnu proceduru. Zato je, svjedočili smo, posljednjih mjeseci vođena bitka za delegate u Klubu Bošnjaka. SDA je dobacila do dvanaest Bošnjaka, stranke osmorke do deset, a DF je ostao na jednom delegatu u Klubu Bošnjaka.
Prvobitna namjera
Šta se sada može desiti? Delegat DF-a, recimo, ne želi podržati nijednu od dvije suprotstavljene političke grupacije u Klubu Bošnjaka. U tom slučaju, SDA ostaje na svojih dvanaest, a osmorka na deset delegata. Sa svojih dvanaest, SDA može predložiti (pot)predsjednika Federacije. Sa svojih deset, osmorka to ne može učiniti. I priča o izboru (pot)predsjednika FBiH je završena.
Parlament Federacije BiH može odbiti listu kandidata (na njoj su zajedno kandidati iz klubova Bošnjaka, Srba i Hrvata). No, odbijanje liste kandidata ne znači drugi krug. Ako kandidati predloženi sa jedanaest potpisa ne dobiju podršku – postupak se ponavlja. Naglašavam, ponavlja. Unedogled. Sve dok potpredsjednik ne bude izabran.
Iz ovog, dakle, proizlazi da uopće nije bitno ko ima prostu većinu u Predstavničkom i Domu naroda FBiH. Bitno je ko ima trinaest delegata u klubu određenog konstitutivnog naroda. Parlamentarna većina, tako, postaje talac većine u određenom klubu naroda.
Da bi ova situacija bila prevaziđena, OHR bi morao nametnuti nove odredbe Ustava Federacije BiH kojim bi deblokirao izbor (pot)predsjednika Federacije BiH i na taj način bi institucije Federacije BiH postale mnogo prohodnije. U tom bi slučaju nacionalne stranke, uključujući prije svega HDZ i SDA, postale zaobilazne prilikom imenovanja budućih saziva Vlade Federacije BiH.
OHR je, stoga, sada ušao u začarani krug. Ako želi otkočiti Federaciju, morat će nametnuti odredbe koje istovremeno ne idu u prilog i SDA i HDZ-u. A to mu, znamo, nije bila prvobitna namjera.
“Ovako izgleda šator ruske armije”, govori u pozadini Srbin Dejann Berić dok ulazi jedan od šatora u kampu za obuklu Vojske Ruske Federacije.
U tom šatoru smješteno je nekoliko Srba koji su došli da se bore na ukrajinskom frontu. No, prije odlaska na ratište moraju proći obuku. Na snimku se može čuti najmanje šest mladića iz Srbije koje obučavaju ruski specijalci.
“Pozdrav za Borču”, kaže jedan od njih na snimku koji je je prije dva dana objavljen na yputuybe kanalu Dejanna Berića.
Dejann Berić je “prekaljeni” srpski ratnik. Od 2014. godine borio se u Ukrajini, u paravojnim formacijama koje su bile pod kontrolom paradržave Donjecka narodna republika. Ili, preciznije rečeno, borio se na strani neformalnih ruskih vojnih formacija. Nakon što je početkom ove godine Rusija i službeno pokrenula agresiju na Ukrajinu, Berić je dobio zadatak da vrbuje ratnike iz Srbije.
“Znači, dođete u Moskvu. U Moskvi vas ja sačekam ili neko iz službe. Odvede vas na poligon i na poligonu potpisujete ugovor. Služite u oružanim silama Ruske Federacije pod istim uslovima kao i svaki drugi ruski vojnik. Znači, vojnik ste po ugovoru. Ne postoje. dobrovoljci. Dobija se plata, ide radni staž”, govori na početku snimka Dejan Berić.
Revoltiran odnosom srbijanskih vlasti prema njemu i optužbama da na ukrajinski front iz Srbije odvodi “topovsko meso”, Berić je odlučio da napravi kraći video na kojem se vide srpski dobrovoljci koji se pripremaju za ratna dejstva.
“Nemojte da vas zavara što su uslovi na pologonu dobri. Ipak, kada se ode u rat tamo je sve mnogo drugačije i mnogo teže”, kaže Berić dok prilazi grupi srpskih državljana oklupljenih oko vatre.
Dvojica Srba pristaju da im se snimi lice. Pokazuju komade suhog mesa i govore da im je u ruskoj vojsci bolje nego u Srbiji.
“Pozdravljam borce za Rusiju. Samo da nam Bog pomogne”, govori jedan vojnik, dok Berič dobacuje:”Bog i ruska artiljerija”.
U šatoru se pojavljuje mladić kojeg zovu Borčanac.
“Bolje je nego u Beogradu. Bolje nego kući, brate”, kaže Borčanac.
Jedan od vojnika govori kako su uslovi “top”. Pokazuje čizme ispod kreveta i one na nogama.
“Da sam imao takve dok sam bio na Kijevu, bilo bi gotovo”, govori Berić.
U pozadini se čuje glas drugog mladića. On poziva druge momke iz Srbije da im se pridruže.
“Kosovo se ovdje brani. A ne dolje”, završava svoj poziv.
Srpske dobrovoljce, rekosmo, okuplja i kordinira 48-godišnji Vojvođanin Dejan Berić Deki, On je za zbog zasluga u Ukrajini odlikovan sedam puta. Bio je jedan od najpoznatijih snajperista. Ranjen je nekoliko puta.
“Najprije možete izgubiti život i ostati trajni invalid. Ovo nije Play Station igrica, ovdje ljudi ginu i dobro razmislite hoćete li doći. Ako ste bolesni i mislite da nećete moći izdržati obuku, Rusi će vas vratiti nazad i onda ćete imati probleme sa zakonom u svojim zemljama gdje se dobiva zatvorska kazna za angažman na strani Rusije. Sami snosite svoje troškove putovanja i tek nakon tri mjeseca od potpisivanja profesionalnog ugovora s ruskom vojskom, ta sredstva će vam biti refundirana. Kad potpišete ugovor imate sva prava kao svaki profesionalni ruski vojnik, a mjesečna plaća vam je 110 tisuća rubalja ili između 1500 i 1600 eura, a ako ste angažirani na najtežim ratnim terenima plaća doseže i do 2000 eura. Kada odslužite šest mjeseci u ruskoj vojsci kao profesionalni vojnik, dobivate pravo na rusku putovnicu i rusko državljanstvo. Odmah nakon dolaska morate ostaviti telefon vama bliske osobe iz zemlje iz koje dolazite kako bi je obavijestili o eventualnoj vašoj smrti za koju država Rusija toj osobi čiji kontakt ostavite isplaćuje sedam milijuna rubalja (nešto više od 115 tisuća eura) i brine se o svom trošku o prijevozu tijela pokojnika do destinacije gdje ćete biti pokopani. U slučaju da ste ranjeni, da ste ozlijeđeni (lom noge i slično) također dobivate naknadu zavisi od težine ozljeda, a ona doseže i do 45 tisuća eura za ranjavanje gelerom, što spada u srednje teške ozljede. Ja ću biti zapovjednik u tom bataljonu i neću tolerirati nikakav alkohol ni nedisciplinu, a obuku s vama će u Donjecku obavljati četiri vrhunska vojna instruktora koja su već tamo”, objašnjavao je Berić ove jeseni preko svog Telegram kanala.
Ako Osmorka i može (i hoće) pristati na diktate Milorada Dodika, međunarodna zajednica to neće moći!
Odnosno, ako i oni “klepnu ušima”, devastirati će svoj kredibilitet. Dodik papagajski ponavlja da je gasifikacija entiteta Rs jedan od temeljnih preduslova nove vlasti. Plinski krak koji bi iz Srbije trebao ići kroz sjevernu polovinu RS podrazumijeva da bi se taj dio BiH, kao i cijela Srbija, trebao snabdijevati ruskim plinom.
Evropska unija zadnjih nekoliko godina, a posebno tokom ove, naglašavala je i ulagala milijarde i milijarde eura kako bi okončala ne samo ovisnost od Putinovog plina, već i prekinula jedan od najvećih izvora finansiranja ruske agresije na Ukrajinu.
Otišlo se toliko daleko u tome da su nametnuta ograničenja cijena ruskih energenata, te se intenzivno radi na zatvaranju svih mogućih rupa u dosadašnjih osam talasa sankcija protiv Rusije, piše politicki.ba.
EU, stoga, ne može dopustiti da joj se sankcioni mehanizmi buše na Balkanu.
Dodik, također, ultimativno zahtijeva izgradnju aerodroma u blizini Trebinja. Posebno je tokom ove godine Hrvatska u nizu navrata izražavala negodovanje i na samu najavu tog projekta.
Naš zapadni susjed je i kroz EU i kroz NATO alarmirao druge partnere i saveznike da bi se tu moglo raditi o uvođenju Rusije na “mala vrata”. Čak i ovlaš pretraživanje ove teme daje sijaset izjava i analiza o štetnosti takvog projekta po zapadne interese u regionu.
Hidroelektrane u gornjem toku Drine posebna su priča. O njima je svoj izrijek dao i Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Visoki predstavnik Christian Schmidt je svoje prvo korištenje Bonskih ovlasti demonstrirao upravo na ovom pitanju. A cijeli niz poslanika državnog parlamenta, a među njima je i značajan broj onih iz Osmorke koji su obnovili mandate, potpisao je apelaciju Ustavnom sudu.
Šta će sada svi oni?
Zarad vlasti odustati od svega što su nam do sada govorili?
Čini se da koalicioni blok Dodik – Čović – Nikšić imaju konsenzus da treba smijeniti članove Centralne izborne komisije. Čović i Dodik to već dugo govore i zagovaraju. Do sada su im stranci u BiH odgovarali da od toga nema ništa.
Sada šute.
Ili čekaju da neko od njih trojice povuče potez, pa da reagiraju, ili će odšutiti i taj korak prepuštajući smijenjenima koji to hoće bitke na sudu. Iz do sada poznatih detalja razgovora stranaka okupljenih oko Nikšića, Čovića i Dodika upadljivo je odsustvo NATO integracija.
Šta je bilo?
To više nećemo u NATO? Ili ćemo to pauzirati jer smo se ranije dogovorili da nećemo “čačkati” stvari “oko kojih se ne slažemo”? Kome je palo na pamet da odustane od NATO-puta BiH u vremenima kada zapadni vojni savez pojačava ulaganja u Oružane snage BiH i naša zemlja, nakon dvije godine provođenja reformi u skladu sa standardima NATO i dobijanjima pozitivnih ocjena iz Brisela?!
Kako na to posebno gledaju američka i ambasada Velike Britanije u proteklim godinama isticali “euroatlantsku perspektivu” BiH?Međunarodna zajednica – Zapad – do sada je imala relativno čvrstu politiku konstante.
“Mišljenje” je mijenjala Rusija. Od zagovornika NATO-integracija BiH do protivnika. Od aktivnog člana Vijeća za provedbu mira do demonstrativnog izlaska iz PIC-a. Sada kao da se pred Zapad postavlja pitanje – hoće li poštivati vlastite dosadašnje proklamirane i demonstrirane principe? Ili će se povesti za ruskim primjerom?
Imala je ova zemlja svakovrsnih ministara, rijetkima smo se ponosili, većini smo odbrojavali dane do kraja mandata, no odlazak Bisere Turković s pozicije vrijedit će slavlja. Malo je ko uspio toliko dosljedno istrajavati u nedosljednostima kakve nam je aktualna ministrica obilato servirala tokom svog mandata. Lijepo čovjeku bude muka kad se prisjeti njezinih eskapada, od diplomatskih nota na društvenim mrežama do ushićenja s kojim je gledala u Sergeja Lavrova, recimo to tako – svoga ruskog kolegu.
Performans s maramom
Prošle je sedmice, pak, uspjela zasjeniti i vlastite bisere. Prvo je – očito na svoju (SDA?) ruku – ugostila ministra vanjskih poslova Irana Hosseina Amir-Abdollahiana s kojim su se listom odbili susresti svi s kojima je sastanak navodno bio planiran, riječ je o kolegijima oba doma Parlamentarne skupštine BiH, pa ga je osim Bisere Turković ugostio još jedino onaj koji nas je i kaznio njezinim ministrovanjem, dakle lider SDA Bakir Izetbegović, toga dana u ulozi zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda.
Između ta dva nesumnjivo bespotrebna i nimalo korisna sastanka, organiziran je pres dvoje ministara, zbog koga nam je još crno pred očima. Gospođa Ministrica je susret s novinarima iskoristila da se pokrije i da potom nastupi: “Zamislite da sam vam se ja danas obratila ovako pokrivena. Kakva bi bila vaša percepcija, kakav bi bio vaš stereotip”, upitala je, no s obzirom na to da nije imala prevoditelja, ostali smo uskraćeni za tumačenje šta je tačno htjela reći. To je nije omelo da poentira: “Smatram da ljudska prava uključuju i pravo odjeće i neka svako oblači ono što hoće i neka bude jednako tretiran.” E, dobro, da ponudim svoju percepciju: Gospođa Ministrica se s podija na kojem je ovako trabunjala povukla živa i zdrava, usuđujem se ustvrditi i nekažnjena što je tako lakonski, neosjetljivo i krajnje neutemeljeno pokušala pod pitanje ljudskih prava na nošenje marame podvesti represiju države Iran prema protestantima koji u ovoj zemlji još od septembra ne prestaju zahtijevati više slobode. Da domaća bruka bude kompletna, Gospođa Ministrica je svjesno zaboravila da je proteste u Teheranu, a onda i širom zemlje, inicirala smrt mlade, 22-godišnje Mahse Amini, koju je moralna policija Irana uhapsila zbog nepropisno nošene marame. Mahsu je, tvrde očevici njezina hapšenja, policija za moral tukla u kombiju u koji je strpana zarad prevoza do pritvora, a u pritvoru je pala u komu i tri dana kasnije je i zvanično proglašena njezina smrt.
Od posljednjeg ispraćaja Mahse Amini policija se obračunava s protestantima, a prema podacima Ujedinjenih naroda i organizacije Ljudska prava u Iranu, do sada je smrtno stradalo između 300 i 450 osoba. Cijeli svijet, a naročito žene, cvijećem, transparentima, šetnjama i tugom za Mahsom Amini stali su na stranu Iranaca koji traže više slobode, samo je naša Gospođa Ministrica svojom demonstracijom pokrivanja podržala režim u ime kojeg je ministar Amir-Abdollahian ne trepnuvši demantirao bilo kakvo stradanje protestanata u Iranu. Iz čega valjda treba zaključiti da smrtne kazne donesene protiv protestanata – jednu je objavila i zvanična vlada u Teheranu – još nisu došle na red. Amir-Abdollahian je još za proteste kazao kako su “vrhunac stranog uplitanja i planiranog terora”. U četiri oka, priznao je, “prezentirao je objašnjenja o postupcima SAD-a i nekih drugih zapadnih zemalja protiv Islamske Republike Iran u nekim oblastima, poput ljudskih prava”, te onako diplomatski prebacio loptu u američko dvorište natuknuvši koju o kršenju postojećih standarda ljudskih prava u svijetu. Ostalo je nejasno jesu li onda režimski standardi Irana motivirali našu govornicu da nastupi s performansom od marame, bacajući bahato u lice ženama tu istu maramu i zapravo ponižavajući sve žene, a naročito one koje maramu s ponosom nose. I to ne kao rezultat zakonskog propisa, već vlastitog odabira. Te iste žene se jednako kao i one koje je ne nose gnušaju policija za moral čije osvete i batine nisu samo slika stanja ljudskih prava već opasnost po život u slučaju da kosa nije pravilno pokrivena.
To je naša nesretna Bisera. Ali i ne samo to: i Gospođa Ministrica i Šef Izetbegović pokušali su ostaviti dojam da je iranski gost ovih dana nepoželjan u našoj zemlji tobože zbog nekadašnje pomoći odbrani Bosne i Hercegovine. Kako je kao i obično u pitanju zamjena teza, valja se dotaći ove teme. Iran je zaista pomagao odbranu BiH i ko išta zna ili se makar sjeća toga doba, pamti i dio koji na presici nije spomenut: riječ je, naime, o svojevrsnom kuriozitetu upravo na relaciji Iran – SAD, s obzirom na to da je Bijela kuća još od početka rata u BiH znala za dopremanje iranskog oružja Armiji RBiH i, kako je to u svom svjedočenju pred Senatom i Kongresom objasnio Peter Galbraith, tadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu, nije željela hrvatskoj vladi davati nikakve upute, što je ispravno protumačeno kao zeleno svjetlo. To je odgovaralo i Hrvatskoj, jer se embargo na oružje odnosio i na nju, pa je – recimo – tadašnja vlast u BiH dala i suglasnost da trećina dopremljenog oružja ostane Hrvatskoj vojsci. Ova digresija je potrebna ne zbog današnjih relacija Teherana i Washingtona, ni tada nisu bile puno bolje, već zbog licemjerne podvale svima onima koji su odbili susresti iranskog ministra spoljnih poslova, razumijevajući zapravo osjetljivost aktuelnog trenutka u kome je jedini mogući izbor BiH morao biti izbjegavanje ove posjete. I to nikako ne može ublažiti spajanje nespojivog u režiji Gospođe Ministrice koja je – nakon što je skinula maramu – pokušala objasniti kako je “Iran naš partner i prijatelj i jedna od država koja je uvijek nedvosmisleno podržavala teritorijalni integritet i nezavisnost BiH. Naša vanjskopolitička pozicija je jasna – mi smo mala zemlja koja je odabrala euroatlantski put kao ključni vanjski put”. Zaboravila je, a nema tome ni pun mjesec, da je Evropska unija oštro osudila odnos teheranskog režima prema protestantima i zbog toga sankcionirala dio iranskih zvaničnika.
I ne kaje se …
Nema uopće dileme da je najtužniji dio cijele priče s ovom posjetom onaj državni. Još jednom smo demonstrirali da je bosanskohercegovačka diplomacija partijska, nimalo usaglašena i još manje u službi zemlje. Šta to govori o SDA? Ništa pohvalno, jer je posjeti prethodilo uputstvo da BiH ostane uzdržana u UN-u kada se glasalo za Rezoluciju osude Irana zbog odnosa prema protestima, a onda je i šef stranke javno zamjerio osmorci što se odazvala na pregovore u alkoholnoj, vinskoj destileriji. Pa iako je samo koji minut ranije pričao o probosanskom bloku, prigovarajući što ga HDZ i SNSD zovu bošnjačkim, sam ih je zakucao kao muslimane i još sebi dao za pravo da bude moralni policajac. No, ni to ne može saprati grijehe Gospođe Ministrice, naročito ovaj posljednji. Nije riječ samo o ljudskim pravima, riječ je o pravu žene da ne rizikuje smrt zbog svog oblačenja. Pravu na život, dakle, pa tek onda pravu na život dostojan čovjeka. Što je naša ministrica Mahsi Amini posthumno pokušala oteti. I još se i ne kaje.
Bosna i Hercegovina treba dobiti kandidatski status. Ovo piše u nacrtu zaključaka koji će biti razmatrani na Evropskom vijeću 15. decembra. Istraga.ba i Politički.ba u posjedu su ovog dokumenta kojim se, faktički, za Bosnu i Hercegovinu odobrava dodjeljivanje statusa kandidata za članstvo u EU.
“Nakon zaključaka Evropskog vijeća od 23. do 24. juna 2022., a u svjetlu naknadne preporuke Evropske komisije od 12. oktobra 2022. Vijeće preporučuje da se odobri status zemlje kandidata Bosni i Hercegovini, uz potvrdu od strane Evropskog vijeća, uz razumijevanje da su koraci navedeni u Preporuci Evropkse komisije poduzeti ili će se poduzeti”, stoji u prijedlogu odluke Evropskog vijeća, koju su, prethodno, usvojili ministri država članica EU okupljeni u Vijeću za opće poslove (GAC).
Od BiH se očekuje da snažno radi na “jačanju vladavine prava, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, upravljanju migracijama i osnovnim pravima”.
Vijeće, navedeno je dalje, s nestrpljenjem očekuje potvrdu ove odluke.
“U trenutnom geopolitičkom kontekstu, Vijeće naglašava hitnost da zemlja napreduje na putu ka EU, posebno kroz ispunjavanje svih 14 ključnih prioriteta za otvaranje pregovora o pristupanju EU koji su navedeni u Mišljenju Komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU kako ga je Vijeće odobrilo 2019. Vijeće također poziva sve političke čelnike u Bosni i Hercegovini da brzo provedu obveze navedene u sporazumu postignutom 12. lipnja 2022. i hitno finaliziraju ustavnu i izbornu reformu u skladu s ključnim prioritetima”, navedeno je u dokumentu koji možete pročitati na ovom linku.
Vijeće pozdravlja održavanje Općih izbora u Bosni i Hercegovini 2022, te navodi da su, prema preliminarnim nalazima i zaključcima Promatračke misije OESS-a/ODIHR-a, izbori bili dobro organizirani, sa obilježjima nepovjerenja u javne institucije i retoriku etničkih podjela.
“EU očekuje da se brzo uspostave funkcionalna zakonodavna tijela i vlade na državnoj, entitetskoj i kantonalnoj razini kako bi se usredotočili na reforme na putu ka EU. Vijeće dalje ponavlja svoju nedvosmislenu predanost EU perspektivi Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, ujedinjene i suverene zemlje”, navedeno je u dokumentu sačinjenom 12. decembra u Briselu.
Vijeće poziva sve političke aktere u Bosni i Hercegovini da se suzdrže i odreknu provokativne retorike i djelovanja koja izazivaju podjele, uključujući dovođenje u pitanje suvereniteta, jedinstva i teritorijalnog integriteta zemlje, te da prekinu veličanje osuđenih ratnih zločinaca, kao i da aktivno promiču pomirenje. .
“Vijeće sa zabrinutošću primjećuje sveukupni ograničeni napredak u reformama, no pozdravlja nedavne korake koji su poduzeti, uključujući: usvajanje izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama, usvajanje sveobuhvatne strategije upravljanja javnim financijama na svim nivoima vlasti, imenovanje četiri nedostajuća suca u Ustavnom sudu Federacije BiH, ratificiranje nekoliko sporazuma, uključujući programe Obzor i Kreativna Europa, te Mehanizam civilne zaštite Europske unije, kao i napredak u operacionalizaciji suradnje s EUROPOL-om i usvajanje protuterorističku strategiju”, piše u dokumentu EU.
Bosna i Hercegovina, navedeno je dalje, treba poduzeti daljnje ustavne i izborne reforme kako bi osigurala jednakost i nediskriminaciju svih građana, posebice provedbom presude Sejdić-Finci.Vijeće ponavlja svoj poziv na uključiv proces ograničenih ustavnih i izbornih reformi, kroz istinski dijalog iu skladu s europskim standardima kako bi se uklonili svi oblici nejednakosti i diskriminacije u izbornom procesu. Vijeće naglašava da se ne smije poduzimati nikakav zakonodavni ili politički korak koji bi provedbu presude Sejdić-Finci i povezanih presuda Europskog suda za ljudska prava učinio izazovnijim ili bi dodatno produbio podjele.
Iako je zabrinuto nedostatkom napretka, Vijeće dodatno ohrabruje Bosnu i Hercegovine da se pozabavi reformama s ciljem poboljšanja zakonodavstva i zakonodavstva zemlje
institucionalni okvir za usklađivanje sa zahtjevima članstva u EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne stečevine EU.
Vijeće pozdravlja činjenicu da je zakonodavni i institucionalni okvir za temeljna prava uveliko uspostavljen te donošenje akcijskih planova za socijalno uključivanje Roma i prava LGBTI osoba. Poziva Bosnu i Hercegovinu da značajno intenzivira reformske napore u oblasti ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, posebice uspostavom nacionalnog preventivnog mehanizma protiv mučenja i zlostavljanja.
Vijeće izražava žaljenje zbog nedostatka napretka u oblasti slobode izražavanja i medija, sigurnosti novinara, te poziva Bosnu i Hercegovinu da osigura odgovarajuće sudsko praćenje slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima.
Vijeće očekuje od Bosne i Hercegovine da poduzme bitne korake u reformi javne uprave osiguravanjem profesionalne i depolitizirane državne službe i koordiniranog pristupa kreiranju politika na razini cijele zemlje.
Vijeće pozdravlja pozitivne korake poduzete u cilju poboljšanja upravljanja i koordinacije migracija, kao i svog sustava azila, te potiče Bosnu i Hercegovinu da odlučno nastavi s radom kako bi se uspješno uhvatila u koštac s izazovima migracija. U tom kontekstu, Vijeće pozitivno prima na znanje da je Vijeće ministara usvojilo zakonski prijedlog o graničnoj kontroli i potiče Bosnu i Hercegovinu da usvoji strategiju i akcijski plan o migracijama, poboljša usklađivanje s viznom politikom EU, kao i ojača upravljanje granicom i zaključiti sporazum o statusu Frontexa s EU-om.
Što se tiče gospodarskih reformi, Vijeće je zabrinuto što je zemlja još uvijek u ranoj fazi uspostave funkcionalnog tržišnog gospodarstva i u smislu svoje sposobnosti da se nosi s pritiskom konkurencije i tržišnim silama u EU-u. Vijeće podsjeća na potrebu osiguranja poštivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), te redovitog održavanja sjednica tijela SP-a.
Vijeće potiče Bosnu i Hercegovinu da se i dalje aktivno uključi u regionalnu suradnju i dobrosusjedske odnose.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
