“Nije izabran” i “nije predložen” nije isto. I svi oni koji poistovjećuju riječ “izabran” sa riječju “predložen”, mogu biti ili zlonamjerni ili elementarno nepismeni. Zbog čega ovo pišem?

I teoretski i praktično …

Zbog Ustava Federacije BiH i onih odredaba koje je u izbornoj noći nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Dva mjeseca nakon stupanja na snagu oktroiranog Ustava FBiH, priča o deblokadi ovog entiteta je isparila. A svakome ko je pažljivo iščitao Schmidtove izmjene i uporedio ih sa ustavnim odredbama koje su bile na snazi prije 2. oktobra, znao je da je “mehanizam blokada” ostao na snazi.

Uglavnom, za imenovanje Vlade Federacije, i prije i poslije Schmidta, bili su potrebni potpisi predsjednika Federacije BiH i njegova dva potpredsjednika. Ako jedno od troje navedenih ne potpiše, nema imenovanja. Dakle, Ustav Federacije BiH je, i prije i poslije Schmidta, zahtijevao konsenzus u takozvanom Predsjedništvu FBiH.

Ova je odredba, zapravo, slična onim odredbama kojima se regulira nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine glede vanjske politike i odbrane. Jedan član Predsjedništva BiH iz, recimo, Federacije BiH može, sukladno državnom Ustavu, spriječiti donošenje odluka iz resora odbrane i vanjskih poslova ako iza njega stane dvotrećinska većina u Klubu njegovog konstitutivnog naroda Doma naroda Federacije BiH. Dakle, klubovi Hrvata i Bošnjaka u Domu naroda Federacije BiH mogu direktno odlučivati o najbitnijim državnim pitanjima ukoliko su u koordinaciji sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

No, da vidimo šta je sa takozvanim Predsjedništvom Federacije BiH. OHR je, podsjećamo, 2. oktobra nametnuo odredbe Ustava FBiH kojim se, prvo, povećava broj delegata u klubovima konstitutivnih naroda i ostalih u Domu naroda FBiH i, drugo, kojim se precizno regulira izbor troje članova takozvanog Predsjedništva Federacije koji, opet, međusobno, mogu izabrati predsjednika Federacije BiH.

“Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda”, piše u Schmidtovom amandmanu na Ustav Federacije BiH, “može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”.

Stav dva je za ovu priču ključan i tamo piše da: “Ukoliko u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor delegatâ u Dom naroda, potreban broj delegata u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije u skladu sa stavom (1) ovog članka, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam delegata iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili”.

Sad pažljivo čitamo dva navedena člana. U prvom, dakle, piše da svaka skupina od “jedanaest delegata” u određenom klubu konstitutivnih naroda može predložiti kandidata za predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije BiH. U drugom stavu je navedeno da – ako “jedanaest delegata” u prvom krugu “ne predloži” kandidata, to, u propisanom roku, može učiniti “skupina od sedam delegata”, kluba konstitutivnih naroda koji “nisu predložili kandidate”.

Za sve one koji hoće čitati, Ustav Federacije je jasan – drugi krug, odnosno onaj u kojem su potrebni potpisi sedam delegata, aktivira se samo u onom klubu koji u prvom nije skupio jedanaest potpisa.

U klubovima tri konstitutivna naroda Doma naroda Federacije BiH sjede po 23 delegata. I teoretski i praktično se može desiti da u jednom klubu budu dvije političke grupacije koje su uspjele skupiti po jedanaest potpisa. U tom slučaju oba predložena kandidata za (pot)predsjednika Federacije BiH idu u parlamentarnu proceduru. Zato je, svjedočili smo, posljednjih mjeseci vođena bitka za delegate u Klubu Bošnjaka. SDA je dobacila do dvanaest Bošnjaka, stranke osmorke do deset, a DF je ostao na jednom delegatu u Klubu Bošnjaka.

Prvobitna namjera

Šta se sada može desiti? Delegat DF-a, recimo, ne želi podržati nijednu od dvije suprotstavljene političke grupacije u Klubu Bošnjaka. U tom slučaju, SDA ostaje na svojih dvanaest, a osmorka na deset delegata. Sa svojih dvanaest, SDA može predložiti (pot)predsjednika Federacije. Sa svojih deset, osmorka to ne može učiniti. I priča o izboru (pot)predsjednika FBiH je završena.

Parlament Federacije BiH može odbiti listu kandidata (na njoj su zajedno kandidati iz klubova Bošnjaka, Srba i Hrvata). No, odbijanje liste kandidata ne znači drugi krug. Ako kandidati predloženi sa jedanaest potpisa ne dobiju podršku – postupak se ponavlja. Naglašavam, ponavlja. Unedogled. Sve dok potpredsjednik ne bude izabran.

Iz ovog, dakle, proizlazi da uopće nije bitno ko ima prostu većinu u Predstavničkom i Domu naroda FBiH. Bitno je ko ima trinaest delegata u klubu određenog konstitutivnog naroda. Parlamentarna većina, tako, postaje talac većine u određenom klubu naroda.

Da bi ova situacija bila prevaziđena, OHR bi morao nametnuti nove odredbe Ustava Federacije BiH kojim bi deblokirao izbor (pot)predsjednika Federacije BiH i na taj način bi institucije Federacije BiH postale mnogo prohodnije. U tom bi slučaju nacionalne stranke, uključujući prije svega HDZ i SDA, postale zaobilazne prilikom imenovanja budućih saziva Vlade Federacije BiH.

OHR je, stoga, sada ušao u začarani krug. Ako želi otkočiti Federaciju, morat će nametnuti odredbe koje istovremeno ne idu u prilog i SDA i HDZ-u. A to mu, znamo, nije bila prvobitna namjera.

Prethodni članak(VIDEO) Srpski dobrovoljci na ukrajinskom frontu: “Kosovo se ovdje brani. Tako nam Bog pomogao i ruska artiljerija”
Naredni članakAnaliza Senada Avdića: Najavljenom smjenom CIK-a BiH, prepuštanjem HDZ-u četvrtog delegata u Domu naroda PS BiH, Nikšić i Konaković kližu po rubu ambisa podjele zemlje!