Istaknuto

Istaknute objave

Janusz Bugajski’s Washington View: Moscow Plans The Next Balkan War

The Biden administration has focused its foreign policy on countering a rising China. A bi-partisan consensus has emerged in Washington that China is America’s most dangerous global adversary. And in order to zero in on confronting Beijing, the White House has been seeking more “stable and predictable” relations with Russia. In reality, fostering unpredictability and instability are Moscow’s two core strategies for undermining the West and it has no reason to relinquish them.

As the White House is preoccupied with China’s growing military power and its threats against U.S. allies in the Far East, the Kremlin can subvert other regions. Benefiting from White House distractions it can help ignite new conflicts, and the Western Balkans remain a primary target of opportunity. The recent dispute at the Kosova-Serbia border over the recognition of license plates looks like a test run for more serious confrontations. Russian officials are encouraging the government of President Aleksandar Vučić to transform Serbia into the dominant power in the Western Balkans and thereby increase Russia’s leverage with Washington and Brussels.

Belgrade organized a blockade along the frontier with Kosovo in September, placed its troops on alert, and threatened military intervention. Russia’s Ambassador Aleksander Botsan-Kharchenko accompanied Serbia’s Defense Minister Nebojša Stefanović toinspect Serbian army units. While Prishtina sent a police detachment to implement license plate requirements, Belgrade deployed military vehicles along the border and flew MiG-29 fighter jets over the area to try and intimidate its neighbor.

In another show of strength and a demonstration of Kremlin military commitments to Belgrade, Russian and Serbian air defense forces conducted joint exercises in mid-October that involved MiG-29 fighter aircraft. Moscow has also deployed a battery of Pantsir-S short-range anti-aircraft systems to Serbia and stated it was ready to sell other air defense systems to Belgrade. As Serbia’s neighbors do not possess any significant air force, the maneuvers were clearly intended as a signal to NATO that Russia will defend its key Balkan ally in the event of a regional war.

The propaganda ground is also being prepared for conflict. Belgrade and Moscow accuse the Kosova government of threatening the rights and existence of the Serbian minority. A similar narrative can be employed against the Bosnian government to justify war. The Kremlin has consistently used such claims about Russian populations in its aggressive revisionist enterprises in Ukraine, Georgia, and the Baltic states. Russia is now instructing its “younger brother” Serbia on the methodology of regional dominance and territorial partition.

In one scenario, Serbian intelligence operatives can provoke inter-ethnic confrontations inside Kosova and capitalize on the ensuing violence as a pretext for military intervention. This would place the small NATO force in Kosova in a difficult position in confronting the Serbian military. By supporting any Serb incursion and threatening to provide direct military assistance if NATO engages, Moscow would test Biden’s resolve in risking a NATO-Russia war. Putin may calculate that Washington would prefer negotiations even it means surrendering Kosova’s northern municipalities to Belgrade’s control, especially as Kosova is not a NATO member and cannot rely on its collective defense commitments.

The Kosova gamble could be part of a wider offensive by Belgrade with Russian guidance to expand Belgrade’s regional position. According to Serbian Interior Minister Aleksandar Vulin, all Serbs have the right to be united in one state. Just like Russians, the Serbs are portrayed as the long-suffering victims which hostile powers are conspiring to eliminate. Belgrade claims the right to protect Serbs in Bosnia-Herzegovina, Montenegro, Kosova, North Macedonia, and Croatia. In addition to destabilizing Kosova, Belgrade’s current focus is on deepening Bosnia’s divisions and enabling the Serb entity to threaten secession. It also collaborates with Serbian nationalists in Montenegro’s coalition government to reverse Montenegro’s independence and pro-Western policies.

While Vučić is seeking glory as a uniter of “Serbian lands,” Putin manipulates him to serve Russia’s geopolitical goals. Vučić is permanently indebted to Moscow for blocking Kosova’s entry into the United Nations and Serbia’s economic dependence on Russia is expanding, particularly in the energy field where it recently joined the new Russian natural gas link via Bulgaria and Turkey.

Serbia is also being groomed as a Russian military outpost and a hub of regional subversion. It has been armed with an assortment of weaponry over the past few years, including warplanes, tanks, helicopters, and anti-aircraft systems. The Russo-Serbian “humanitarian center” close to the Kosova border serves as an intelligence gathering and special operations facility for Moscow. Serbia is also developing close links with the Russia-controlled Collective Security Treaty Organization (CSTO) intended as a multi-national counterpart to NATO.

Through a multitude of tentacles controlled by the Kremlin, Serbia is becoming Russia’s Balkan hostage. Moscow is adamant that any Serbian moves toward NATO accession will not be tolerated and could result in the replacement of Vučić and his government. Kremlin support for assorted nationalist groups in Serbia, its extensive influence in Serbia’s information space, its intimate ties with the Serbian Orthodox Church, and its espionage penetration of key institutions in Serbia are all intended to keep Vučić in line and prevent him from developing any closer integrative links with Western institutions.

Serbia provides a valuable opportunity for Putin to stir armed conflicts in a still volatile Balkan region. This would help expand Russia’s influence, distract Western attention from conflicts that Moscow engineers in its own neighborhood, and disguise the intensifying crackdown on dissent inside the Russian Federation. At some point, Vučić could be enticed or provoked into a military confrontation with one of Serbia’s neighbors and will then appeal to Moscow for assistance. With the EU rudderless and the U.S. focused on China and other international crises, the Kremlin may calculate that the reduced risk of Western military intervention is worth taking.

 

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

 

Analiza Almira Bečarevića: Schmidt, Kabiri, Čović i ostale igre: Energetske politike u lobističkim rukama

Prema informacijama iz medija visoki predstavnik je posjetio Abraham grupu i njegovog lidera Amira Gross Kabiria prilikom Davis Cup turnira u Mostaru. Ništa ne bi bilo čudno da je Christian Schmidt posjetio Aluminijski kombinat i njegove protjerane radnike, te im dao podršku u borbi za njihova prava na rad.

Visoki predstavnik je izabrao bogataša Kabirija koji na ruinama mostarskog Aluminija diže svoje carstvo za koje mu još treba nekoliko detalja i zato se desio ovaj susret.

Abraham grupa, u svojim razvojnim planovima, zacrtala je izgradnju solarnog parka, plinske elektrane i sada nastoji da obezbijedi saglasnost za učešće u finansiranju i izgradnji Južne interkonekcije. Prirodni gas nije problematičan za ovu interkonekciju jer bi se isti dopremao preko LNG Terminala KRK i to iz Izraela. Plinska elektrana je neophodna za balansiranje na sistemu kako za potrebe Aluminija tako i za EPHZHB. Ovo je početak stvaranja energetskog dijela nekadašnje HZHB.

Ujedno, regulator za energiju sa sjedištem u Mostaru je dobio u ingerenciju regulaciju svih energetskih djelatnosti uključivo i za prirodni gas.

Da sada vidimo stanje na terenu:

Južna i Istočna gasna interkonekcija su umrtvljene i osim priča drugih aktivnosti nema. Niti jedna, niti druga ne mogu proći Predsjedništvo BiH bez Zakona o gasu na nivou BiH. To je stav članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bećirovića. Zakon bi trebao da unese novosti u pravni sistem ovog dijela energetske djelatnosti putem regulatora za gas. Ovaj regulator bi trebao biti nadležan za oblast transporta gasa, trgovine, razvojnih projekata itd.

Kako je teško očekivati da zakon prođe parlamentarnu proceduru to znači da vrijeme nije saveznik niti Abraham grupi niti planovima te grupacije. Električna energija je potrebna što prije, a s njom i širenje kapaciteta Aluminija.

Zagovornici ideje, imamo ih u grupi za fizičko vaspitanje, pustili bi sve ono sto traži ova grupa, ali sa druge strane imamo one koji razumiju šta su intencije i zašto je potreban državni zakon o gasu kao i to da samo BH-Gas mora biti taj koji će obezbijediti sredstva i izgraditi Južnu interkonekciju.

Schmidt je sada pogodan za lobiranje u razvoju Abraham grupe u energetsku oblast proizvodnje električne energije i trgovine i transporta gasa.

Upamet Bošnjaci, a i Bosanci i Hercegovci, energetika je jedan od stubova države i stoga razvoj u oblasti energetika DA, ali putem državnih kompanija koje će doprinijeti jednakom pristupu energentima.

(Almir Bečarević, stručnjak je za energetiku i savjetnik bivšeg direktora BH-Gasa)

(NAP)

Presuda po apelaciji Željka Komšića nikad nije provedena: Predsjednici i potpredsjednici entiteta biraju se na neustavan način

Izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH vrši se na neustavan način, presudio je Ustavni sud BiH još 26. marta 2015. godine. No, odredbe na osnovu kojih se vrši “diskriminatorski” izbor entitetskih rukovodstava nikada nisu izbrisane. I to je jedina presuda kojom Ustavni sud BiH nije naredio “brisanje” spornih članova Izbornog zakona BiH i entitetskih ustava.

Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Željka Komšića

“Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

Osporeni članovi reguliraju izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH. Ustavni sud BiH je, tako, neustavnim proglasio član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i  83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske. Tim neustavnim odredbama regulirano je da Predsjednik RS-a ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda” te da se “Predsjednik Republike i potpredsjednici Republike direktno biraju s liste kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako što je za predsjednika izabran kandidat koji ostvari najveći broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike.

Iako je Ustavni sud BiH ove odredbe proglasio neustavnim još u martu 2015. godine, po njima je 2018. godine, na Općim izborima, za predsjednicu Republike Srpske izabrana Željka Cvijanović, a za potpredsjednike Ramiz Salkić i Josip Jerković.

Za razliku od RS-a, izbor aktualnog Predsjedništva Federacije BiH obavljen je prije nego je Ustavni sud BiH sporne odredbe proglasio neustavnim. Marinko Čavara, Milan Dunović i Melika Mahmutbegović imenovani su za predsjednika, odnosno potpredsjednike Federacije BiH u februaru 2015. godine i od tada obavljaju svoje funkcije. Ustavni sud BiH je mjesec dana kasnije konstatovao da član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nisu u skladu s Ustavom BiH.

“(1) Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.
(2) Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH zahtijeva prihvaćanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Predstavničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”piše u osporenoj odredbi Ustava Federacije BiH.

Dakle, trenutni način izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije je – neustavan. A upravo na taj način izbora poziva se lider HDZ-a BiH Dragan Čović, koji blokira izbor novog rukovodstva Federacije BiH koristeći dvotrećinsku većinu u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH.

Važno je napomenuti da su protiv ove odluke Ustavnog suda BiH bili Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić i Zlatko Knežević. Dakle, odluka je donesena glasovima troje stranih i dvoje bošnjačkih sudija – Mirsada Ćemana i Seade Palavrić. No, ono što je posebno specifično za ovu presudu je tačka 75. obrazloženja.

Ustavni sud BiH neće brisati “neustavne odredbe” u “slučaju Komšić”

Trenutno je nemoguće predvidjeti i obim ovih izmjena. Stoga, Ustavni sud neće ukinuti navedene odredbe ustava entiteta i Izbornog zakona, odnosno neće naložiti Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini i Parlamentu Federacije BiH da izvrše usaglašavanje navedenih odredaba, dok u domaćem pravnom sistemu ne budu usvojene ustavne i zakonodavne mjere kojima se okončava postojeća neusklađenost Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona s Evropskom konvencijom koju je utvrdio Evropski sud u citiranim predmetima”, piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud BiH, dakle, ne želi brisati neustavne odredbe ustava Federacije i RS-a i Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor rukovodstva entiteta. Isti taj sud, međutim, dvije godine kasnije donosi odluku o brisanju “neustavnih odredbi” Izbornog zakona BiH koje su se odnosile na način izbora delegata u Domu naroda Federacije BiH po apelaciji Bože Ljubića.

Ustavni sud BiH nalaže brisanje neustavnih odredbi u “predmetu Ljubić”

Te odredbe su izbrisane na osnovu presude u “slučaju Ljubić”, što znači da je ta presuda – provedena. Za razliku od presude donesene po apelaciji Željka Komšića.

Bundeskabinet potvrdio kandidaturu Christiana Schmidta: Njemačka želi Visokog predstavnika bez “bonskih ovlasti”

Ono što je Istraga najavili prije tridesetak dana i desilo se. Njemački Bundeskabinet zvanično je potvrdio kandidaturu Christiana Schmidta za novog Visokog predstavnika u BiH. Banjalučke Nezavisne novine su, pozivajući se na svoje izvore, objavile da je Vlada Njemačke je u protekla dva mjeseca obavijestila sve članice Vijeća za implementaciju mira i ostale međunarodne partnere da Njemačka planira predložiti svog kandidata. Dakle, njemačka Vlada je samo “obavijestila”, ali ne i usaglasila imenovanje nasljednika Valentina Inzka. Novi šef OHR-a, objavili su mediji, trebao bi donijeti “novu politiku u BiH”. Ipak, taj novi pristup, saznaje Istraga, ne podrazumijeva uopotrebu bonskih ovlaštenja.

“Njemačka je bila protivnik bonskih ovlasti u proteklom periodu i tako će ostati i ubuduće nakon dolaska Christiana Schmidta”, kazao je diplomatski izvor Istrage.

Prema informacijama Istrage, Nijemci još uvijek nisu dobili saglasnost SAD-a za ovo imenovanje. A bez Vašingtona je skoro nemoguće imenovati budućeg šefa OHR-a. Kao što taj proces nije moguće provesti bez saglasnosti Ruske Federacije s čijim je čelnicimama službeni Berlin proteklih mjeseci usaglašavao stavove. Upravo zbog bitne uloge Ruske Federacije prilikom imenovanja novog Visokog predstavnika za BiH, Njemačka je odlučila za tu poziciju kandidirati Crhristiana Schmidta, člana partije CSU čiji se čelnici zalažu za ukidanje sankcija Rusiji, što je naznačeno i na web stranici te stranke.

stav CSU-a o sankcijama Ruskoj Federaciji

Ruska Federacija se, podsjećamo, zalagala za ukidanje OHR-a, ali se nakon objave informacije da Njemačka želi svog Visokog predstavnika nisu oglašavali. Proteklih dana njemačke diplomate su se aktivirale kako bi ubijedili javnost da “ne postoji nikakav dogovor sa Ruskom Federacijom”. No, uporedo s tim njemačka zvanična politika svakodnevno približava stavove sa Rusijom. Krajem prošle sedmice za predsjednika njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) imenovan je Armin Laschet,  premijer savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije i on će, vjetovatno, biti novi njemački kancelar nakon izbora zakazanih za septembar ove godine. Urednik njemačkog Bilda Julian Röpke na svom je zvaničnom twitter nalogu objavio da je izbor Armina Lascheta dobra vijest za Rusiju, Kinu i režim sirijskog predsjednika Bašara Al Asada.

“S njim kao vođom, Njemačka, Evropa i Zapad su zeznuti”, napisao je Röpke, inače jedan od najboljih poznavalaca njemačke političke scene i čovjek koji je izvještavao i sirijskom sukobu i ruskim operacijama.

 

Akcija SIPA-e: Uhapšeni Faris Gavrankapetanović, Muvedeta Čedić, Fikret Musić i Zlatko Vuković

Pripadnici SIPA-e uhapsili su bivšeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića, saznaje Istraga. Osim Gavrankapetanovića uhapšena je i njegova bivša bliska saradnica sa KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir (kasnije prijateljica i saradnica i aktualne direktorice Sebije Izetbegović).  SIPA je u okviru iste akcije uhapsila i bivšeg premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića, te bivšeg ministra zdravstva KS Zlatka Vukovića. Akcija je provedena po nalogu.

Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas su, u sklopu operativne akcije “Magnet”, na području Sarajeva započeli pretrese stambenih i pomoćnih objekata i pokretnih stvari na više lokacija.

Navedene aktivnosti, kako su naveli iz SIPA-e, provode se zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela” i “Zlupotreba položaja ili ovlaštenja” propisana Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.

“Pretresi se vrše po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo a u saradnji sa Federalnom upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”, dodali su iz SIPA-e.

Stotine Srbijanaca podržalo rusku agresiju na Ukrajinu: “Srbi, Rusi, Bjelorusi” odjekivalo ulicama Beograda

Nekoliko stotina Srbijanaca večeras je u Beogradu podržalo rusku agresiju na Ukrajinu. Skup je nazvan “Podrška Rusiji”, a organizirala ga je dresničarska organizacija “Narodna Patrola”.

Skup u Beogradu je počeo intoniranjem himne Ruske Federacije.

Organizatori protesta uzvikivali su ime ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i ratnih zločina u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.

Šetajući ulicama Beograda, između ambasada Rusije i Bjelorusije,  stotine Srbijanaca je uzvikivalo – “Srbi, Rusi, Bjelorusi”.

Na beogradskim ulicama, okupljeni desničari ispisivali su znak “Z”, koji je ispisan i na vojnim vozilima ruske vojske koja je prošle sedmice započela veliku ofanzivu na teritoriji Ukrajine.

Rusija je agresiju na Ukrajinu pokrenula 2014. godine, okupirajući ukrajinski poluotok Krim, i podržavajući dvije paradržave – Luhanjska narodna republika i Donjecka narodna republika uspostavljene u regiji Donbas.

Ruska ofanziva na Ukrajinu ujedinila je zapadni svijet. Sve članice EU su izrekle sankcije Ukrajini, dok Rusiju u Ujedinjenim nacinama podržavaju svega tri države. Rusku invaciju na Ukrajinu osudila je u Srbija, glasajući na Generalnoj skupštini UN-a za dokument kojim je osuđena agresija na Ukrajinu. No, srbijanski predsjednik je rekao da ne želi podržati sankcije prema Rusiji.

Belgija potražuje članove kartela “Tito i Dino”: Raspisana Interpolova potjernica za Stefanom Papićem, poslovnim partnerom sarajevskog biznismena Alema Hodovića

Zbog sumnje da je krijumčario kokain i prao novac stečen prodajom droge, belgijsko je pravosuđe raspisalo crvenu Interpolovu potjernicu za Stefanom Papićem, bh. državljaninom koji godinama živi u Nizozemskoj, saznaje Istraga.

Papić je, objavljivali smo ranije, član mogćnog narko kartela Tito i Dino koji je iz Perua u Evropu prokrijumčario desetine tona kokaina. Vođa tog kartela je Sarajlija Edin Gačanin zvani Tito i on trenutnu živi u Dubaiju gdje ga čuvaju bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Upravo u Dubaiju se, kako saznajemo, skriva i bjegunac Stefan Papić.

Prije nekoliko godina Papić je u Sarajevu osnovao firmu ES Tech d.o.o. čije je sjedište bilo u Avaz Twist Toweru.

 Direktor ove firme bio je Alem Hodović, sarajevski “biznismen” i “influenser” kojeg je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH  (SIPA) zajedno sa biznismenom Gordanom Memijom, ranije prijavljivala zbog pranja novca i organiziranog kriminala. Hodović je, uglavnom, registrirao fiktivne firme preko kojih je prao novac. Pojavljuje se kao odgovorno lice u nekoliko firmi a jedna od njih je i Papićeva firma ES Tech registirana u Avazovom tornju.

Upravo je preko firme ES Tech novac prao Mirza Gačanin, bh. državljanin koji je pod istragom nizozemskog pravosuđa i koji se trenutno nalazi u kućnom prittvoru u Bredi.

Gačaninove firme poslovale sa Papićevom firmom ES Tech

Mirza Gačanin je stric Edina Gačanina, vođe kartela Tito i Dino kojeg nizozemska policija povezuje sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta. Stefan Papić je upravo bio saradnik Mirze Gačanina u nizozemskom gradu Breda gdje je živio sa svojom majkom Majom Kočetkov, suprugom poznatog sarajevskog dizajnera Davora Papića koji je 2017. godine stradao u saobraćajnoj nesreći. Oni su nerijetko bili domaćini “biznismenu” Alemu Hodoviću i njegovoj supruzi Lejli Hodović koja se predstavlja kao “marketinški ekspert” i “influenserka”.

Alem i Lejla Hodović, Maja Kočetkov i Stefan Papić sa suprugom u Bredi

Stefan Papić je, inače, oženjen marokanskom državljankom koja je u srodstvu sa Riduanom Taghijem, vođom bande koja se u Nizozemskoj specijalizirala za likvidacije. Poznati su bili kao “Anđeli smrti” i uglavnom su ubijali za narko kartel “Tito i Dino”. Taghi se dovodi u vezu sa ubistvom advokata Derka Wiersuma, a godinama se skrivao u Dubaiju, gdje boravi i njegov formalni šef Edin Gačanin Tito. Marokanac Riduan Taghi je kasnije, ipak, uhapšen i u Emiratima i deportovan u Nizozemsku. No, sada je u Dubai pobjegao Stefan Papić kojem je nizozemska policija često pretresala stan. Papić je, rekosmo, i pod istragom belgijskog pravosuđa koje ga sumnjiči za krijumčarenje kokaina i pranje novca. U Dubaiju, inače, često boravi i bračni par Hodović.

Alem i Lejla Hodović u Dubaiju

Alem i Lejla Hodović posljednji su put boravili u Dubaiju krajem aprila ove godine. Njihov poslovni partner Stefan Papić u tom je trenutku već bio na crvenoj Interpolovoj potjernici i skrivao se u Emiratima.

Janusz Bugajski’s Washington View: Is Greater Albania on The Horizon?

The vision of pan-Albania lurks on the horizon as grievances among Albanians in the Western Balkans continue to intensify. Widespread disappointment with national governments, mainstream parties, economic conditions, and international agencies can be exploited and exacerbated by ambitious politicians to promise national unification. Five key developments will fuel the pan-Albania project: domestic frustration, stifled EU aspirations, Belgrade’s Greater Serbia agenda, American missteps, and positive visions of unification as salvation.

In Albania and Kosova there is widespread frustration and anger with corrupt politicians and institutions, economic stagnation, rising unemployment, and poor governance in the wake of the COVID pandemic. Elections change little as the state is dominated by interest groups who use their period in office to enrich themselves and remain in power. Limited job opportunities force young, educated, and ambitious people to emigrate. The new Vetëvendosje government in Kosova has committed itself to stamping out corruption and stimulating the economy, but the public will only be impressed by results.

Lack of any realistic prospects for EU accession for Albania, North Macedonia, Kosova, and Montenegro also contribute to public resentments. The EU’s reputation has taken a severe blow and will further deteriorate if it fails to start membership talks with Albania and North Macedonia. EU members agreed in 2019 to launch talks with the two countries but the process has been postponed, mainly because Bulgaria has blocked North Macedonia’s path. The government in Sofia is playing the nationalist card by insisting that its dispute with Skopje over history and language must be resolved before the talks can begin.

Numerous other EU failures have contributed to the malaise. Frustration with Brussels has been compounded by painfully slow progress in providing coronavirus vaccines to the Balkans, convincing some to turn to China and Russia for doses. The denial of visa liberalization  for Kosova makes Albanians the only ethnic outcasts on the continent. Inadequate EU economic investments in the poorer Balkan states contribute to out-migration and can also fuel poverty and radicalization.

Albanian grievances are compounded by what is widely viewed as EU tolerance of Belgrade’s Greater Serbia project. Under President Aleksandr Vučić the pan-Serbian agenda has been revived to incorporate neighboring territories with large Serbian populations and to dominate nearby states. Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro stand on the front lines in defending their sovereignty but receive insufficient political and security assistance from the EU. Meanwhile, Serbian irredentism is directly backed by Moscow to disrupt the region and create a stronger Balkan ally against NATO enlargement.

For Albanians, the inconclusiveness of the Prishtina-Belgrade talks, the non-recognition of Kosova’s statehood by five EU members, and Kosova’s inability to enter major multi-national  institutions such as the United Nations, drives perceptions that pan-Serbianism is condoned in the major EU capitals. And this despite the fact that both Albania and Kosova, unlike Serbia, have largely followed foreign policies congruent with that of Brussels.

Another danger is U.S. distraction with more pressing global problems and its missteps in dealing with the region. There are already signs of this, with Washington’s failure to confront the coalition government in Montenegro that is heavily influence by Belgrade to whittle down Montenegro’s identity and independence. Selective bans on Albanian leaders from entry to the U.S. because of corruption charges, as is the case with ex-Prime Minister Sali Berisha, may be viewed as discrimination against Albanians if other high-profile Balkan politicians under corruption allegations are excluded from sanctions.

In these depressing conditions, the idea of Albanian national unification in one state structure can become a message of hope for ordinary people. Kosova’s unification with Albania would evidently consolidate its separation from Serbia, ensure its protection under the NATO umbrella, provide Prishtina with greater global access, and enable Kosovars to gain Albanian passports. If support for unification mushrooms then a broader array of politicians will start competing on the pan-national agenda. Some major political figures are already toying with the notion, both to send a signal to international actors and to gauge public reactions.

Albanian unification is reportedly gaining traction, with opinion polls indicating that in the event of a referendum a majority of citizens in both Albania and Kosova would vote in favor. Former Kosova Prime Minister Ramush Haradinaj has asserted that he will push for a referendum on unification if he returns to high office. Before his election Prime Minister Albin Kurti claimed that if a referendum was held on Kosova joining Albania he would vote “yes.” This would need to entail constitutional changes, as under the current document Kosova cannot join another country. Logically, if Kosova is fully independent then there can be no restrictions on its international allegiances and state mergers following referenda in both Kosova and Albania.

Albania’s Prime Minister Edi Rama has asserted that a common state is inevitable, although in Tirana this is usually couched in terms of an internally borderless EU. Albania and Kosova have already signed various integration agreements, including plans for a customs union, a common foreign policy, and shared embassies. Until now, Albania has been focused on EU accession so it has not openly promoted unification with Kosova. But the longer membership is postponed the more appealing will state merger become.

Belgrade manipulates the specter of a Greater Albania in asserting that Kosova must remain part of Serbia in order to prevent destabilizing the entire Balkan peninsula. North Macedonia and Montenegro are also concerned by potential pan-Albanianism, while Bosnia-Herzegovina and Montenegro are subject to Greater Serbia pressures and fear that the two major “pan” movements will strengthen each other. In the optimistic scenario, all state enlargement projects will be successfully neutralized through pan-European unification. In the pessimistic scenario, the grievances that drive them will become a ticking time bomb in an already volatile region.

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

 

Pretresi u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove: Četvero inspektora osumnjičeno za korupciju, među njima i sin bivše SBB-ove ministrice Ademaj

Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo upali su jutros u Federalnu upravu za inspekcijske poslove, saznaje Istraga.ba. U toku su pretresi prostorija koje je koristilo četvero inspektora koji su osumnjičeni za korupciju. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Prema informacijama Istrage, jedan od osumnjičenih je inspektor Mirza Ademaj, sin bivše SBB-ove ministrice zdravlja Kantona Sarajevo Zilhe Ademaj. Osim njega, uhapšena je pod istragom je i inspektorica Edina Busuladžić. Ona je dobro poznata policijskim agencijama jer je 2019. godine, zajedno sa svojim kolegom Edvinom Brkićem, uhapšena u Ključu nako što je MUP-u Unsko-sanskog kantona dojavljeno da uzima mito u ugostiteljskim objektima.

Zbog korupcije je, kako saznajemo, pod istragom i “prijaviteljica korupcije” Alzira Hota koja je, također, inspektorica u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

“Od januara 2013. godine podnijela sam desetak disciplinskih prijava Vladi FBiH protiv Ibrahima Tirka, a koje su se odnosile, između ostalog, na kontinuirane zloupotrebe i prekoračenja službenih ovlasti uz nesavjesno trošenje budžetskih sredstava. Znate, Tirak je budžetu FBiH nanio ogromnu štetu”, svjedočila je Hota pritiv bivšeg direktora Federalne uprave za inspekcijske policije Ibrahima Tirka.

No, prisluškujući telefone zbog jednog razbojništva u Sarajevu, istražitelji su saznali da Hota i njene kolege uzimaju mito za pozitivne izvještaje od privrednika gdje su vršili inspekcijske nadzore.

Kad se spoje “Bljesak” i “Krivaja 95”: Gordana Tadić preko hrvatskih i srpskih generala pokušava spasiti poziciju

Kada umjesto zločina počinjenih pod okriljem Herceg Bosne, koja je djelovala na teritoriji BiH, počnete “istraživati” zločine “vojno-redarstvene akcije Bljesak” koja je većim dijelom provodedena na teritoriji Republike Hrvatske, jasno je da imate plan – Plan spašavanja glavne državne tužiteljice Gordane Tadić koja je prošloga mjeseca nepravomoćno razriješena dužnosti.

Zagrebačka Nova TV je saznala, nadležni hrvatski zvaničnici su, potom, potvrdili da je Tužilaštvo BiH zatražilo pokretanje postupka protiv hrvatskih ratnih komandanata iz operacije Bljesak. Predsjednik Milanović je “oštro reagirao” iako i on zna da od postupka Tužilaštva BiH u konkretnom slučaju nema ništa. No, predstava za široke narodne mase je uspješno provedena – Gordana Tadić je prikazana kao osoba koja beskompromisno istražuje čak i “ratne zločine” matice Hrvatske čija je državljanka.

Za to vrijeme, Hrvatski narodni sabor i njihovi advokati poduzimaju sve kako bi spasili Gordanu Tadić. Prema informacijama Istrage, najmanje dvojica advokata bliski HDZ-u BiH i Draganu Čoviću obavljali su proteklih dana razgovore sa članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH tražeći od njih da “pripaze” nepravomoćno razriješenu glavnu državnu tužiteljicu.  U pitanju su advokati Zdravko Rajić i Josip Muselimović, inače HDZ-ovi eksperti zaduženi za rad pravosuđa. Da HDZ BiH ne krije svoje simpatije prema Gordani Tadić dokazuje i nedavno saopćenje Hrvatskog narodnog sabora.

“Želimo jasno osuditi konstantne pritiske na pravosudni sistem kojeg “duboka država” nastala u paraobavještajnim i političkim bošnjačkim krugovima vrši udarima na rad glavne tužiteljice Gordane Tadić. Demokratska društva ne smiju podleći pritiscima određenih krugova koji žele potpunu kontrolu nad trećim stupom vlasti dovodeći u životnu opasnost predstavnike pravosuđa što je nedopustivo i takvo što traži konkretne reakcije svih relevantnih institucija koje moraju zaštititi rad pravosuđa i omogućiti potpunu transparentnost”, navedeno je u saopćenju HNS-a.

Mada je najavljivala da se neće žaliti na odluku Prvostepene disciplinske komisije kojom je razriješena, Gordana Tadić je, na kraju, ipak dostavila žalbu. Prema važećim propisima, u Drugostepenoj disciplinskoj komisiji VSTV-a moraju biti dva tužioca i jedan sudija. Za razliku od Prvostepene, svi članovi Drugostepene komisije moraju biti i članovi VSTV-a. S obzirom na to da potpredsjednica VSTV-a i državna tužiteljica Biljana Simeunović, zbog sukoba interesa (dolazi iz Tužilaštva BiH), ne može odlučivati u konkretnom slučaju, broj onih koji bi mogli biti članovi Drugostepene komisije je znatno smanjen. Tužiteljica i članica VSTV-a Berina Alihodžić već je odlučivala u prvom stepenu, dok je Željka Radović, predstavnica okružnih tužilaštava iz RS-a u VSTV-u, u sukobu interesa. Naime, njena kćerka Marina Radović zaposlena je u Tužilaštvu BiH, a Odluku o prijemu potpisala je Gordana Tadić.

Prema Poslovniku o radu VSTV-a, Željka Radović, kao članica VSTV-a, uopće ne bi mogla odlučivati o disciplinskom postupku protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH koja je donijela i potpisala Odluku o prijemu njene kćerke u radni odnos.

“Član Vijeća ne može učestvovati u aktivnostima Vijeća ako se radi o pitanju koje se tiče njega samog, krvnih srodnika u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili bračnog odnosno vanbračnog druga ili srodnika po tazbini odnosno srodnika vanbračnog druga, do drugog stepena, bez obzira na to da li su brak odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne, ukoliko nije drugačije propisano Pravilnikom o sukobu interesa”, navedeno je u Poslovniku o radu VSTV-a.

Dakle, iako su tužiteljice i članice VSTV-a, Biljana Simeunović, Berina Alihodžić i Željka Radović ne mogu biti članice Drugostepene disciplinske komisije u postupku protiv Gordane Tadić. Osim njih, u VSTV-u su još samo tužioci Mahmut Švraka (Republičko tužilaštvo RS) i Slavo Lakić (Federalno tužilaštvo FBiH). Mahmutu Švraki mandat ističe u seprembru ove godine, što znači da bi on mogao biti član Drugostepene disciplinske komisije, kao i Slavo Lakić kojem mandat ističe u julu naredne godine. To znači da je skoro pa izvjesno da će Švraka i Lakić biti članovi Drugostepene disciplinske komisije koja će razmatrati žalbu Gordane Tadić. Osim njih dvojice, u Komisiji mora biti i jedan sudija. Istina, postoji i mogućnost da se u Drugostepena komisija formira u septembru kada u VSTV, umjesto Berine Alihodžić, ulazi Sanin Bogunić koji je također tužilac, ali je ta mogućnost u ovom trenutku – neizvjesna. Ipak, mnogo je izvjesnije da Sanin Bogunić bude “izvjestilac” u eventualnom trećem stepenu, kada VSTV bude razmatrao ovaj slučaj, ukoliko Drugostepena komisija potvrdi odluku Prvostepene i razriješi Gordanu Tadić dužnosti glavne državne tužiteljice. No, i tada, kada VSTV bude razmatrao eventualnu žalbu, Biljana Simeunović i Željka Radović, zbog sukoba interesa, ne bi mogle odlučivati u predmetu protiv Gordane Tadić. Što znači da bi trinaest od ukupno petnaest članova VSTV-a imalo pravo glasa. U tom slučaju, za razrješenje Gordane Tadić bi bilo potrebno sedam glasova u VSTV-u. Prvostepena disciplinska komisija odluku je donijela u omeru 3:0, ali će u trećem stepenu, ukoliko do njega dođe, moći odlučivati samo Sanela Butigan Gorušanović. Drugoj članici Prvostepene komisije, Berini Alihodžić, mandat će isteći u septembru, dok je treći član Prvostepene komisije, Mirza Đozo, bio “vanjski član”, odnosno član komisije koji nije član VSTV-a. Ako omjer i u Drugostepenoj komisiji bude 3:0, to znači da će u eventualnom trećem stepenu biti najmanje tri glasa sigurna za razrješenje Gordane Tadić (Mahmutu Švraki ističe mandat u septembru i na njega se ne može računati)  U tom bi slučaju bila potrebna još najmanje četiri glasa za razrješenje.

Svjesna situacije u kojoj se nalazi, Gordana Tadić je ove sedmice napravila “predstavu” u vezi sa istragom ratnih zločina počinjenih tokom  “vojno-redarstvene akcije Bljesak”. Osim toga, Tadićeva je, za opstanak na funkciji, odlučila “žrtvovati” i Milomira Savčića, ratnog komananta 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, optuženog za genocid u Srebrenici. Tužilaštvo BiH je, naime, ove sedmice zatražilo pritvor za generala Savčića zbog kršenja ranije izrečenih “mjera zabrane”, odnosno davanja izjava za medije u kojima je negirao genocid u Srebrenici za koji mu se i sudi pred Sudom BiH. Ništa tu ne bi bilo čudno da upravo Gordana Tadić u decembru 2019. godine nije spriječila hapšenje generala Savčića tvrdeći da joj “ne treba spektakl”. Ročište za određivanje pritvora Milomiru Savčiću zakazano je da ponedjeljak i velika je vjerovatnoća da predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, ukoliko se pojavi pred Sudom BiH, završi iza rešetaka.  Time bi Gordana Tadić sa sebe skinula hipoteku “spašavanja generala Savčića” čime bi, dijelom, popravila “ugled” u bh. javnosti.

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...