Predizborna podrška se isplatila. Novinari javnih servisa BHRT-a, FTV-a i TV SA, te Avaza, Pressmedie i drugi analitičari koji su bili najglasniji u kritiziranju vlasti, postali su dio “režima”. Istraga.ba donosi kraću listu novinara i analitičara koji su, preko noći, postali budžetski korisnici.
Krenimo od Predsjedništva BiH. Dugogodišnji urednik vanjskopolitičke emisije Global na BHRT-u Adis Deljković postao je savjetnik za medije člana Predsjedništva BiH Denis Bećirovića. Deljković je na toj poziciji naslijedio bivšeg novinara Klixa, Avaza i Fokusa Amila Dučića koji se, nakon kratkog izleta u savjetničke vode, vratio u medije. U Kabinetu Denisa Bećirovića bi, uskoro, kao saradnik, trebao biti angažiran i bivši novinar Slobodne Bosne Mehmed Pargan.
Osim toga, Kabinet Denisa Bećirovića je predložio imenovanje dugogodišnjeg dopisnika više bh. medija iz New Yorka Erola Avdovića za ambasadora u Belgiji. Supruga “nezavisnog analitičara” Esada Bajtala imenovana također je imenovana za novu bosanskohercegovački ambasadoricu iz reda bošnjačkog naroda.
Kabinet člana Predsjedništva BiH Željka Komšića je za ambasadora u Sloveniji predložio vlasnika magazina Start Daria Novalića, dok je ambasadorsku poziciju u Madridu dobila dugogodišnja urednica Radio Sarajeva Vesna Andre-Zaimović.
Profesionalizam Duške Jurišić između NiP-a i Naše stranke
Bivša direktorica kantonalnog javnog servisa TV Sarajevo postala je zamjenica državnog ministra. Naime, “preprofesionalna novinarka” Duška Jurišić profesionalno se rasporedila u Našu stranku nakon čega je dobila poziciju zamjenice ministra ljudskih prava BiH. Duška Jurišić je za svoju savjetnicu izabrala Ranku Ninković-Papić, suprugu “nezavisnog analitičara” Žarka Papića.
Analitičar Žarko i savjetnica Ranka Ninković-Papić
Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je za savjetnicu za medije izabrao Mirelu Bubalo, “utemeljiteljicu” “fake portala” presmedia koji je u međuvremenu postao “presmediabih”. Mirela Bubalo je savjetničko iskustvo stekla u kabinetu bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je mandat iskoristio da savjetnicu “uhljebi” u državnu službu. Međutim, pošto je plaća državnog službenika znatno manja, Bubalo je zamrznula svoj radni odnos u državnoj službi i ponovo je angažovana na puno plaćenijim savjetničkim poslovima.
Mirela Bubalo
Jasenka Isović-Tica je proteklih godina bila urednica na Radio Federacije BiH. U pitanju je supruga odgovornog urednika informativnog programa FTV-a. Danom nametanja Nermina Nikšića za premijera Federacije, Isović-Tica je postala “Vladina službenica”. U ovom trenutku ona savjetuje premijera Nikšića, dok njen suprug Željko Tica upravlja informativnim programom federalnog javnog servisa FTV.
Jasenka Isović-Tica i Nermin Nikšić iz vremena “profesionalnog” novinarstva
I nakon nestanka SBB-a, dugogodišnji urednik Avaza Fadil Mandal je ostao na budžetu. On je sada savjetnik federalnog dopremijera Vojina Mijatovića. Njegovo imenovanje za savjetnika lično je tražio utemeljitelj Avaza Fahrudin Radončić.
Na federalnom nivou je udomljen i dugogodišnji urednik i voditelj na BHRT-u Seid Masnica. On je službeno imenovan za savjetnika federalne ministrice obrazovanja Jasne Duraković.
Seid Masnica I Jasna Duraković
“Disident”, “analitičar”, “književnik” i “novinar” Amer Tikveša je postao savjetnik za medije predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Mirjane Lepić-Marinković. Proteklih godina Tikveša je “nezavisno analizirao” iz prostorija Naše stranke.
Amer Tikveša
Ervin Mušinović je godinama bio novinar portala Klix. Nakon toga postao je savjetnik bivšeg federalnog ministra Aljoše Čampare koji ga je “udomio” u Centru za obuku na Vracama. No, zbog razlike u plaći, Mušinović je zamrznuo svoj radni odnos u državnoj službi i postao je, opet, savjetnik Aljoše Čampare angažiran sa Mirelom Bubalo na pisanju tekstova za portal presmediabih. Nakon što je Čampara postao “civil”, Mušinović je prebačen u nadležnost novonametnutog federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka. Mušinović je trenutno Isakov savjetnik za medije.
Ervin Mušinović sa ministrom Isakom
Na “kantonalnoj razini” Vlada koju čine stranke Trojke imenovala je dvoje “nezavisnih analitičara” u upravne i nadzorne odbore kantonalnih preduzeća i ustanova. Tako je “analitičarka” Ivana Marić postala predsjednica Nadzornog odbora Javne ustanove “Kamerni teatar 55”, dok je profesor Enver Kazaz za člana Nadzornog odbora TV Sa.
Nakon dugotrajnog iznošenja spekulacija u raznim medijima od strane dr. Nevenke Tromp, rođene u Republici Hrvatskoj, koja je radila kao istražitelj na Međunarodnokm krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), a trenutno gostujuće predavačica na Političkoj akademiji stranke Narod i Pravda i Goeffrey Nice, a u vezi postupka “revizije” presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u predmetu Primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore od 26.02.2007.godine, smatramo da je potrebno iznijeti stvarne informacije, bazirane na dokumentima i propisima.
Presuda je donesena većinom (10 glasova za i 5 protiv), te je ustanovljeno da ICJ ima nadležnost da odluči u tom predmetu, da Srbija nije počinila genocid (13 glasova nasuprot 2), da Srbija nije stupila u zavjeru za počinjenje genocida niti je isti podstrekavala (13 glasova nasuprot 2), Srbija nije bila saučesnik u genocidu (11 glasova nasuprot 4), Srbija je prekršila obavezu da spriječi genocid (12 glasova nasuprot 3), Srbija je prekršila svoje obaveze po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida jer nije izručila Ratka Mladića MKSJ (14 glasova nasuprot 1), Srbija je prekršila svoju obavezu da postupi u skladu sa naredbom ICJ za privremene mjere od 8.aprila i 13. septembra 1993.godine, jer nije poduzela sve u svojoj moći da spriječi genocid u Srebrenici u julu 1995.godine (13 glasova nasuprot 3), Srbija je dužna da odmah preuzme sve efektivne mjere da osigura ispunjenje obaveza u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju genocida i da prebaci sva lica optužena za genocid ili bilo koje druge zločine MKSJ, te da sarađuje u cijelosti sa MKSJ (14 glasova nasuprot 1), da je ustanovljena presuda dovoljna zadovoljština i da se ovdje ne radi o slučaju u kojem je odgovarujuće narediti kompenzaciju (13 glasova nasuprot 2) .
Kako je očigledno, sama presuda, na koju, u skladu sa Pravilima ICJ nije postojalo pravo žalbe, stavila je Bosnu i Hercegovinu u težak položaj, kada je riječ o potencijalnom učešću, doprinosu, podstrekavanju ili kontroli genocida od strane Srbije (i Crne Gore). Ono što je već u startu predstavljalo ogromno ograničenje timu BiH je činjenica da je MKSJ isključivo događaje u Srebrenici pravno kvalifikovao kao genocid, dok ostale događaje, od kojih neke Kancelarija tužioca MKSJ jeste optužila kao genocid, (npr.Stakić) MKSJ nije presudio s tom pravnom kvalifikacijom. Dakle, to je situacija u kojoj se 2006.godine, kada su pred ICJ izvođeni dokazi, našao tim BiH.
To je bila situacija 2007.godine, od kada je počeo teči rok od 10 godina propisan članom 61. stav 1. Statuta ICJ (dostupno ovdje), a koji član također propisuje i uslove za ulaganje revizije: Zahtjev za reviziju presude može se podnijeti samo kada se zasniva na otkrivanju neke činjenice takve prirode da je odlučujući faktor, a koja je činjenica u trenutku donošenja presude bila nepoznata Sudu, kao i stranci koja zahteva reviziju, uvijek pod uslovom da takvo neznanje nije posljedica nemara. Također, sam zahtjev za reviziju je morao biti podnesen u roku od šest mjeseci od saznanja za tuodlučnu činjenicu.
Gdje se trebala pojaviti nova odlučna činjenica, za koju je BIH mogla dokazati da za istu nije znala 2006, 2007.godine? Samo u postupcima pred MKSJ vezanim za Republiku Srbiju, a u kojima se suđenje odvijalo u periodu 2007.-2017.godine. Ove predmete naravno može identifikovati i pripravnik, a to su slučajevi protiv Perišića, Stanišića i Simatovića i Karadžića.
Momčilo Perišić se Drugom izmjenjenom optužnicom od 05.februara 2008.godine (dostupno ovdje) tačkama od 9 do 13 teretio za ubistva u Srebrenici, ali se podsjećamo na par.58 i 59 Optužnice: Gorenavedene zlocine su delom planirali, podsticali, naredili, počinili i pomagali pripadnici 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije, uključujući, između ostalih, sljedeće: generala Ratka Mladića, komandanta VRS; generala Milenka Živanovića, komandanta Drinskog korpusa do 13. jula 1995. u 20:00 časova; generala Radislava Krstića, načelnika štaba i zamjenika komandanta Drinskog korpusa do 13. jula 1995. u 20:00 časova, a poslije toga komandanta Drinskog korpusa; pukovnika Ljubišu Bearu, načelnika za bezbjednost Glavnog štaba VRS; pukovnika Vujadina Popovića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa; pukovnika Vidoja Blagojevića, komandanta Bratunačke brigade; pukovnika Vinka Pandurevića, komandanta Zvorničke brigade; Dragana Jokića, načelnika inženjerije Zvorničke brigade; potpukovnika Dragana Obrenovića, zamjenika komandanta i načelnika štaba Zvorničke brigade; potporučnika Dragu Nikolića, načelnika bezbjednosti 1. zvorničke pješadijske brigade; te razne druge pojedince i elemente vojnih jedinica, uključujući, između ostalih, sljedeće: 10. diverzantski odred, 65. zaštitni puk, Bratunačku brigadu; Zvorničku brigadu; Vlaseničku brigadu i 5. inženjerijski bataljon. Svi gorenavedeni oficiri, kao pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba VJ, dobijali su cjelokupne plate od VJ. Činove koje su imali i koji su im omogućavali da budu na položajima vlasti potrebnim da bi se planirali, podstakli, naredili, počinili i na druge načine pomogli i podržali gorenavedeni zločini verifikovala je i regulisala VJ.
Jovica Stanišić i Franko Simatović su se Trećom izmjenjenom optužnicom (dostupno na ovdje) od 9. jula 2008.godine i to tačkom 23 teretili za ubistvo muslimanskih civila iz Srebrenice u Trnovu, odnosno, kako se navodi u par 61: U julu 1995. godine, neki od muskaraca i dječaka koji su zarobljeni poslije pada srebreničke enklave, odvedeni su u bazu “Škorpiona” u Trnovu. Po naređenju Slobodana Medića (Boce), pripadnici “Škorpiona” odvezli su kamionom šestoricu zatočenika na jedno izolovano seosko područje kod Godinjskih Bara, nekoliko kilometara dalje od njihove baze, gde su ih ubili iz vatrenog oružja. Postupajući po Medićevim naređenjima, pripadnici “Škorpiona” su ova ubistva snimili videokamerom. Ovaj događaj je okarakterisan u drugim predmetima kao dio UZP genocida.
Radovan Karadžić se tačkom 2. Treće izmjenjene Optužnice od 27.02.2009.godine (dostupno ovdje) teretio za genocid u Srebrenici u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, a u par: 12 ove optužnice su pobrojani učesnici tog UZP: Među učesnicima tog udruženog zločinačkog poduhvata bili su članovi rukovodstva bosanskih Srba; članovi SDS-a i članovi državnih organa bosanskih Srba na republičkom, regionalnom, opštinskom i lokalnom nivou, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva (dalje u tekstu: politički i državni organi bosanskih Srba); komandanti, pomoćnici komandanata, viši oficiri i načelnici jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (dalje u tekstu: MUP Srbije), Jugoslovenske narodne armije (dalje u tekstu: JNA), Vojske Jugoslavije (dalje u tekstu: VJ), vojske Srpske Republike BiH, koja se kasnije zvala Vojska RS (dalje u tekstu: VRS), Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskih Srba (dalje u tekstu: MUP) i Teritorijalne odbrane bosanskih Srba (dalje u tekstu: TO) na republičkom, regionalnom, opštinskom i lokalnom nivou; i vođe srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne. A
Ovaj tekst je započeo podsjećanjem na doktoricu Nevenku Tromp i Goeffreya Nicea, jer su ovo dvoje ljudi odlučujuće doprinijeli da onemoguće dokazivanje učešća Srbije u genocidu u Srebrenici 1995.godine, odnosno, učešće svih organa Srbije.
Šta se naime desilo? 06.12.2003.godine su Nevenka Tromp i Geoffrey Nice obavili razgovor u Beogradu sa Momčilom Perišićem, razgovor sa osobom koja je u tom trenutku potencijalno osumnjičena, ali koja je tražila da razgovora sa Nevenka Tromp i Geoffrey Nice obavili razgovor u Beogradu sa Momčilom Perišićem, razgovor sa osobom koja je u tom trenutku potencijalno osumnjičena, ali koja je tražila da razgovora sa Kancelarijom tužioca MKSJ, i to pismenim putemKancelarijom tužioca MKSJ, i to pismenim putem (cijeli razgovor se nalazi ovdje)
Nakon toga, u predmetu Stanišić i Simatović je Kancelarija tužioca kao svoj ključni dokaz krivice optuženih (a u kontekstu revizije presude ICJ ključne potencijalne činjenice) predložilo Izvještaj vještaka “Organizacija unutrašnjih poslova u srpskim entitetima u bivšoj Jugoslaviji (1990-1995). Konkretno, za BiH je od ključne važnosti bio paragraf 323.tog izvještaja: ”U izveštajima MUP-a RS postoje indicije o tome da su pred pad srebreničke enklave polovinom jula 1995. godine na tom području bile prisutne jedinice MUP-a Srbije i da su bile umešane u borbe na ratištu kod Trnova. Dana 26. juna 1995. godine na ratište kod Trnova stiglo je 350 ljudi iz MUP-a Srbije i MUP-a RSK. Dana 30. juna 1995. odredi MUP-a Srbije “Kajman”, “Plavi” i “[korpioni” učestvovali su u napadu na ratištu kod Trnova. Od 7. jula 1995. nadalje, jedinice MUP-a RSK i MUP-a Srbije kod Trnova brojale su 350 ljudi. Kod Trnova su ranjeni brojni pripadnici MUP-a Srbije i poslati na lečenje u Foču ili na VMA u Beogradu.”. Kako je već pokazano, ovo je potencijalno bila ta veza i nova činjenica. Međutim, usljed neprofesionalnog i granično kriminogenog postupanja Nevenke Tromp, taj izvještaj nije ni mogao biti uložen u dokaze. Naime, izvještaj je predan kao da su autori Christian Nielsen i Nevenka Tromp. Tako je Ured tužioca MKSJ obaviješten i radilo se o kljucnom dokazu za dokazivanje veze Stanišića i Simatovića sa MUP RS. Nakon toga, Ured tužioca MKSJ saznaje da Nielsen jeste radio jedno poglavlje, a za ostala su mislili da ih je uradila Nevenka Tromp. Onda se ispostavilo da dijelovi koje je ona navodno radila sadrže tekst Budimira Babovića i Ari Kerkkanena koje nije potpisala. Usljed toga, Ured tužioca je morao povući cijeli expertski izvještaj, a kako se kasno tokom suđenja za ovo saznalo, nije bilo vremena da se naruči novi izvještaj. Konkretno, sudski tim Tužilaštva je saznao da je dio izvještaja autora gđe Tromp sadržavao tekst iz izvještaja drugih pojedinaca bez pripisivanja, uključujući nepripisanu analizu vještaka izvan Tužilaštva. Tužilaštvo je smatralo da bi predlaganje izvještaja u ovim okolnostima imalo predstavlja kršenje njene profesionalne etike. Zato što se to dogodilo u kasnijim fazama izvođenja slučaja optužbe, nije bilo moguće da tužilaštvo naruči novi Izvještaj vještaka MUP-a neokaljan analizom gospođe Tromp. Slučaj tužilaštva zaključeno bez vještaka MUP-a Tužilaštva (odluka o povlačenju izvještaja u predmetu Stanišić i Simatović: dostupno ovdje)
Iz istih razloga, taj izvještaj je povučen od strane Ureda tužioca u predmetu Karadžić. Naravno, predmeti Simatović i Stanišić i Karadžić su bili zadnji u kojima se mogla pojaviti nova činjenica o učešću Srbije u ratu u BIH, odnosno, doprinosu genocidu u Srebrenici, a što bi moglo, temeljem člana 61. Statuta ICJ u roku od 10 godina biti upotrebljeno u postupku revizije.
U to vrijeme, razumljivo, Nevenka Tromp više nije radila u MKSJ, dok je Geoffrey Nice u Velikoj Britaniji postupao kao sudija u predmetu Petera Micheala, koja presuda je rezultirala skandalom, kada je ista ukinuta od strane Žalbenog suda i to iz razloga što je Geoffrey Nice postupao u predmetu na način koji je sarkastičan, ponižavajući i patronizirajući. Žalbeni sud je u svojoj presudi (dostupna ovdje) zaključio da niko nije našao da je moguće odbraniti način na koji je Geoffrey Nice vodio to suđenje. Sljedeći skandal se odnosi na “analizu” koju je Geoffrey Nice uradio u odnosu na Izvještaj Dicka Martyia, a koji se odnosi na trgovinu organima na Kosovu. Geoffrey Nice je tvrdio da cijeli izvještaj počiva na iskazu navodnog svjedoka K-144 (dostupno ovdje), a uvidom u sam izvještaj Dicka Martya (dostupan ovdje) je očigledno da se u istom ne spominje svjedok K-144 (ili bilo kakav drugi konkretni svjedok).
Ovo su osobe koje su, nakon opisanog minulog rada, posvetile “reviziji presude” i, u jeku političke kampanje, utvrđivanju navodne odgovornosti za neuspjeh iste.
Zadnjih sedmica smo čuli razne teorije, od toga da je ambasadorica BiH u Nizozemskoj trebala predate zahtjev za reviziju, do toga da se sve svodi na pitanje da li je BiH imala ovlaštenog agenta.
Ono što je stvarno problem sa revizijom je ono što se desilo sa Izvještajem u predmetima Stanišić i Simatović i Karadžić, a što je zasigurno bilo od uticaja na utvrđivanje odgovornosti Srbije za genocid u Srebrenici. Na početku ovog teksta su pobrojane tačke presude ICJ iz 2007.godine jasno je iz istih da BiH nije ni morala da se fokusira na izvršenje, nego na razne druge vidove učešća. Međutim, kako je evidentno iz dopisa Registrara ICJ, BIH nije problem bio agent (mada bi se taj problem potencijalno pojavio u budućnosti, da je pređeno prvih 10-tak koraka), nego nepostojanje odluke Predsjedništva BiH o pokretanju zahtjeva za reviziju presude iz 2007.godine. ICJ je zaključio da ne postoji odluka BiH da se zahtjeva revizija presude, a što naravno nije imalo veze s potpisnikom iste.
Ovo naravno profesorica na NiP akademiji Nevenka Trump i (kako je pravosnažno utvrđeno) sarkastični i patronizirajući sudija Nice nisu objasnili. Kao ni svoj doprinos u osiguranju da se ne pojavi nova činjenica, koja bi omogućila reviziju.
(autori teksta su bivši uposlenici Međunarodnog krivičnog suda za bivši Jugoslaviju – MKSJ u Haagu koji su zbog prirode posla insistirali da ne budu potpisani)
“S mamom i nenom sam izašao na kamionu iz Potočara. Te 1995. godine sam imao četiri godine. Otac je prešao preko šume. Čekali smo ga u Tuzli, a kasnije smo živjeli u Banovićima kao izbjeglice”, prisjeća se u ekskluzivnom razgovoru za Istragu Elvir Klempić, Vlaseničanin koji je bio među pedeset najbitnijih ljudi izbornog štaba novoizabranog američkog predsjednika Joe Bidena.
U trenucima dok smo razgovarali, bio je na ulici. Proslavljao je Bidenovu pobjedu.
“Od izbjeglice, do ovog sada. Pomogao sam, onoliko koliko sam mogao, nekome da postane američki predsjednik. Nevjerovatan osjećaj”, kaže nam Klempić.
Od jula 1995. godine do 2001. Elvir je živio u Banovićima. Onda je, kao devetogodišnjak, s porodicom preselio u Ameriku, u saveznu državu Iowa. Baš u Iowi skoro dvije decenije kasnije, na unutarstranačkim demokratskim izborima Joe Biden je započeo svoj put prema Bijeloj kući. Elivir Klempić je bio dio izbornog štaba, zadužen za etničke skupine.
“Mislim da sam prvi Bosanac koji je na ovom nivou učestvovao u kampanji za američkog predsjednika. Ja sam bio zadužen za odnose s etničkim grupacijama u svih 50 američkih država. Nekih 17-18 etničkih grupacija, od Balkana, Bliskog Istoka, Afrike, čitave Evrope. Ja sam bio zadužen za to. Moj posao je bio da okupljam sve te etničke grupacije”, objašnjava Klempić svoju ulogu.
I, pitam ga, ko je presudio?
“Presudili su Poljaci i Bosanci. Pennsylvania, Goergia, Wisconsin, Michigan. Kao prvo, Bosanci su prvi put na ovim izborima izašli da glasaju masovno. Znači, nešto što se nije vidjelo prije i to je naročito došlo do izražaja u Pennsylvaniji i Georgiai. A Poljaka imate 11 i po miliona u SAD-u. Veoma jaka etnička zajednica koja je 2016. godine, nevjerovatno, glasala za Donalda Trumpa. Sada smo to promijenili, jer smo pojačali angažman da ih prebacimo na stranu demokrata. Oni su bili presudni u Pennsylvanijii i Wisconsinu. Dali smo im neku nadu da razumiju da su dio ovog društva”, kaže Klempić.
Na kraju se sve vratilo. Joe Biden je pobijedio u utrci za američkog predsjednika.
“Nevjerovatna pobjeda. Nevjerovatna. Godinu i po dana smo radili na tome. Vratili smo se iz mrtvih dva-tri puta. Niko nije vjerovao da ćemo ovo uraditi, da ćemo ovo završiti. Ovo je kampanja koja je učinila da ljudi širom Amerike drugačijih nacija i drugačijeg porijekla budu dio ovoga. Ovo se tiče i naše bh. dijaspore”, euforično će Klempić.
A da li će, nastavljam s pitanjima, adminstracija novozabranog predsjednika Bidena pojačat angažman na Balkanu, a posebno u BiH?
“Ovo će promijeniti američku politiku na Balkanu, jer imate osobu koja razumije Balkan. Kao drugo, predsjednik Bajden ima veliko iskustvo. Treće, osobe koje su sada povezane s našim timom, a koje će u budućnosti biti povezane sa administracijom veoma dobro poznaju Balkan. Radili su na odnosima SAD-a sa Balkanom. I to nije samo BiH, već je to i Srbija, i Albanija, i Hrvatska, i Crna Gora, i Sjeverna Makedonija. Ovo su osobe koje veoma dobro razumiju tu regiju i veoma dobro razumiju šta je bilo devedesetih godina i žele da BiH postane dio NATO saveza i EU. Angažman SAD-a će biti mnogo veći”, zaključuje Klempić u razgovoru za Istragu.
Na pitanje da li će dobiti neku visoku funkciju u budućoj administraciji, Klempić je kroz smijeh odgovorio: “ostajem uz predsjednika Bidena”.
Kada se prošle sedmice u Beogradu sreo sa Sergejem Lavrovim, Milorad Dodik je od ruskog ministra vanjskih poslova zatražio vojnu pomoć.
Prema informacijama Istrage, sigurnosne agencije u BiH raspolažu informacijom da je Dodik od Lavrova tražio pomoć u naoružanju ukoliko bi u skorom periodu došlo do oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini.
Da je tokom beogradskog susreta Dodik razgovarao o “vojnoj pomoći” Rusije, potvrđuju i njegove riječi izgovorene u emisiji Telering koja se emituje na javnom servisu Republike Srpske (RTRS).
“Ako je potrebno, branit ćemo je (Republiku Srpsku) i našim snagama. I neka se niko ne zavarava da to nije tako. Ako dođe do toga da će NATO nešto intervenisati, mi ćemo zatražiti pomoć od naših prijatelja koji su nam rekli, jasno i glasno, da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”, kazao je Dodik.
Tokom intervjua sa Matom Đakovićem, Dodik je govorio o eventualnim sukobima u BiH, navodeći da oružane policijske formacije iz Federacije nemaju pravo preći na teritoriju Republike Srpske.
“Ukoliko pređu, to ćemo smatrati agresijom i zatražit ćemo pomoć od prijatelja”, ponovio je Dodik.
Na samom kraju intervjua, član Predsjedništva BiH iz RS-a je kazao da je o “stvarima o kojima je pričao na RTRS-u”, razgovarao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova.
“Razgovarao sam sa Lavrovim, noć prije. Razgovarali smo o svim pitanjima pa i ovim o kojima smo razgovarali Vi i ja”, rekao je Dodik svom domaćinu Đakoviću.
Lider SNSD-a je, podsjećamo, najavio da će Narodna skupština Republike Srpske povući svoju saglasnost na osnivanje Oružanih snaga BiH koje blisko sarađuju sa NATO-om i oružanim snagama članica NATO-a.
Zbog približavanja BiH NATO-u, Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu u martu je ove godine zaprijetila Bosni i Hercegovini.
“U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”, pisalo je u izjavi ruske ambasade u BiH.
Tada su pozvali “prijatelje u BiH da dobro razmisle” isplati li im se to, iznoseći pritom brojne tvrdnje kako je NATO u današnjem svijetu suvišan, neučinkovit te prije svega neprijateljski orijentiran prema Rusiji.
Čelnici RS-a godinama gaje dobre odnose sa Ruskom Federacijom. U aprilu prošle godine, na poziv Milorada Dodika, grupa ruskih vojnika došla je u Republiku Srpsku uz obrazloženje da pomažu prilikom dezinfekcije.
ruski “vojni” medicinari koji su bili u Banja Luci
Ono što je bitno napomenutim, graničari su tada skenirali samo dva pasoša ruskih “vojnih medicinara” koji su vojnim avionom sletjeli u Banja Luku.
Nakon što su “dezinfikovali RS”, ruske vojnike je u Mostar pozvao i lider HDZ-a Dragan Čović.
“U skladu sa zahtjevom NJ.E. dr. Dragana Čovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, za pružanje medicinske pomoći Univerzitetskoj kliničkoj bolnici Mostar od strane Ruske Federacije 1. maja ove godine bit će upućena u Mostar ruska medicinska ekipa koja se sastoji od 24 medicinska radnika i 5 jedinica posebne tehnike za dezinfekciju. Ruska medicinska ekipa će ući na teritoriju BiH s teritorije Srbije” navedeno je u dopisu Ambasade Ruske Federacije koji je u aprilu prošle godine dostavljen bh. vlastima.
Ovom jedinicom, inače, komanduje general-major Mihail Černišov, načelnik hemijske, biološke i radijacijske zaštite Zapadnog vojnog okruga čije je sjedište u Sankt Petersburgu.
U jednom od brojnih intervjua za specijalizirane ruske časopise, general Černišov je govorio da su njegove “jedinice pokazale svoju sposobnost kamufliranja trupa”, te “proučavanja infekcije u području vode, zraka, uzoraka tla”.
Osim policijske saradnje, posljednjih je mjeseci intenzivirana saradnja i “civilnih zaštita”. Naime, 8. oktobra ove godine predstavnici Republičke uprave Civilne zaštite RS-a boravili su u “Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu”.
“U narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite RS”, navedeno je na sajtu Civilne zaštite RS.
Kada je prije nekoliko godina otvoren “Srpsko-ruski humanitarni centar” u Nišu, srbijanski mediji su ga označavali kao rusko sjedište za špijunažu na Balkanu.
Bivši državni zastupnik i utemeljitelj vladajuće PDA Mirsad Kukić vršio je pritisak na kantonalnog zastupnika SDA u Tuzlanskom kantonu Fadila Kudumovića,trgujući, pritom, uticajem na jedan krivični predmet koji se vodi u Kantonalnom tužilaštvu Tuzla. Kukić je, naime, vršio pritisak na SDA-ovog zastupnika o čijem glasanju bi mogao ovisiti opstanak Vlade Tuzlanskog kantona.
“Počinju stranci pratiti predmet. To znači da ću ja pokušat da se izvučem 15-20 dana sigurno ja neću otići kod tužioca, naći ću neke razloge, ali naravno morat ću otići”, kazao je Kukić tokom razgovora sa Fadilom Kudumovićem.
A evo o čemu se radi. U maju 2020. godine Fadil Kudumović je imenovan za v.d. direktora RMU Banovići, čime je, faktički, Mirsad Kukić izgubio kontrolu nad tim rudnikom. Kudumović je odmah smijenio Kukićeve kadrove među kojima su bili Elzina Pirić, Pašan Dostović, Rasim Dostović i drugi kadrova PDA. Odmah nakon smjene tih kadrova, podnesena je krivična prijava protiv v.d. direktora Fadila Kudumovića (SDA). Na osnovu te prijave, MUP TK je 20. oktobra 2021. godine podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Fadila Kudumovića zbog sumnje da je, otkazima ugovora o radu oštetio 21 osobu. Kantonalno tužilaštvo Tuzla je, potom, “formiralo” predmet, a da bi tek u aprilu 2023. godine zatražili od Općinskog suda u Banovićima izdavanje naredbe za privremeno oduzimanje predmeta koji se odnose na ovaj slučaj.
Predsjednica Općinskog suda u Banovićima koji je izdao naredbu u ovom slučaju je Envera Kukić, inače supruga osnivača PDA Mirsada Kukića čije se ime nalazi na amaričkoj crnoj listi.
“Ja sam tebi nekad slao poruku preko Tice ( Šahbaz Lapandić, bivši predsjednik SBB-a) davno, ne znam da li ti je prenio ili nije. Ovaj, da bi(smo) trebali sjesti i vidjeti oko ovih svih budalaština. Ti znaš kako je išlo, teklo. Prvo, šta sam ja s tobom na neki način pričao i tako čovjek uvijek – bit će, neće, nit hoće ovako. Govorio sam ti za nekakve budalaštine do kojih može doći”, govori Kukić prijavljenom Kudumoviću koji je trenutno zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona.
No, ono što bi posebno moglo biti sporno je dio u kojem Mirsad Kukić govori o “nekoj vrsti zaštite od krivičnih progona”.
“JA sam mislio da ti realno imaš nekoga, neku vrstu zaštite, i boli me k… tvoje je da radiš posao i mislim da trebamo na tu temu porazgovarati. Do tebe je ako hoćeš da pričamo, ako nećeš nije nikakav problem, jer sva ova kretanja koja idu, koliko vidiš, koliko ne vidiš. Ja sam tri-četiri puta do sada odbijao svjedočenje, sad sam došao u fazu da moram svjedočiti, ali nisam htio dati u policiji, jer neki dan me ponovo zvala iz krim policije, plava žena, da li je Sabina ili… nema veze. I rekao sam im da ja nemam namjeru njima davati ništa. Onda ćeš, kaže, tužiocu davati, Rekoh, davat ću tužiocu da znamo ko laže ko ne laže, da vidimo kome se može vjerovati i na kraju je takav zapisnik napravljen kod ove žene plave”, kazao je Kukić, priznavši da je po nekim pitanjima već bio sa tom inspektoricom.
Podsjetimo, Mirsad Kukić je bivši potpredsjednik SDA koji je isključen u martu 2018. godine. Nakon toga osniva stranku PDA i postaje njen predsjednik. Na izborima 2018. godine uspijeva dobiti mandat u Predstavničkom domu PS BiH. Nakon izbora 2018. godine njegova stranka sa SDP-om i Našom strankom u Tuzlanskom kantonu formira koaliciju i imenuje kantonalnu vladu koja je smijenjena 2019. godine. Kukić 2020. godine gubi kontrolu nad Općinom Banovići kada njegov dotadašnji prijatelj Begi Gutić kao kandidat SDA pobjeđuje u utrci za načelnika. U januaru 2022. godine vlasti SAD-a uvode sankcije Mirsadu Kukiću, optužujuću ga za korupciju. Kukić se povlači sa mjesta predsjednika PDA i na tu poziciju instalira Elzinu Pirić. Stranka koju je osnovao ostaje u koaliciji sa SDP-om, NiP-om i Našom strankom na novu FBiH. Kukić od Vlade FBIH sa Nerminom Nikšićem na čelu dobiva kontrolu nad Rudnikom Banovići i u međuvremenu uspijeva osigurati dvije SDA-ove ruke u Općinskom vijeću Banovići kako bi izglasao nepovjerenje Begi Gutiću. Istovremeno, sa SDP-om i NS-om pokušava smijeniti Vladu Tuzlanskog kantona koju čine SDA, DF i SBiH.
Obavještajna služba BiH (OSA) prisluškivala je tokom 2020. godine službene telefone koje su dužili dežurni sudija Suda BiH i sudija za prethodni postupak Suda BiH, saznaje Istraga.ba
Upravo ovo je osnov za otvaranje istrage i hapšenje predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića.
Dežurni broj je onaj broj telefona koji su koristile sudije Suda BiH tokom dežura, odnosno, uglavnom od kraja radnog vremena do početka novog radnog dana. Drugi broj koristile su sudije za prethodni postupak Suda BiH. Te sudije su bile zadužene za izdavanje naredbi za pretrese i za određivanje pritvora.
Ove radnje, kako saznajemo, nemaju direktne veze sa slučajem Respiratori. Inače, Tužilaštvo BiH istražuje da li je na zakonit način praćen telefon istražitelja Tužilaštva BiH Mirze Jamakovića.
Podsjetimo, u ponedjeljak popodne SIPA je po naredbi državne tužiteljice Bojane Jolović uhapsila predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića. Njih dvojica će tokom dana biti prebačeni u Tužilaštvo BiH na ispitivanje, nakon čega će biti odlučeno da li će prema Sudu BiH biti predloženo određivanje jednomjesečnog pritvora.
Evo kako je prema Zakonu o OSA-i regulisano pitanje praćenja telefonskih komunikacija.
“Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje- Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese”, navedeno je u Zakonu.
Mehmed Ramić, jedan od vođa navijačke skupine Manijaci, ubijen je u nedjelju navečer u sarajevskom naselju Pofalići, saznaje Istraga.ba.
Policija sumnja da ga je ubio Amel Jašarević Šaja koji je zatečen na mjestu ubistva. Prilikom pretresa kod njega je pronađen pištolj.
“U večernjim satima 12.12.2021.godine, tačnije u 21.15 sati,Operativni centar Uprave policije MUP-a KS je zaprimio dojavu da je na raskrsnici ulica Hamdije Ćemerlića-Zmaja od Bosne, područje općine Novo Sarajevo, došlo do upotrebe vatrenog oružja i da je tom prilikom jedna osoba povrijeđena. Odmah su na mjesto događaja izašle patrole policije, kao i ekipa Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, čiji ljekar je konstatovao smrt jedne osobe”, saopćeno je iz MUP-a Kantona Sarajevo.
Mehmed Ramić
Prema informacijama Istrage, istražitelji sumnjaju da je povod za pucnjavu trgovina drogom. Osumnjičeni Amel Jašarević Šaja odranije je poznat policijskim agencijama. Pored ostalog, hapšen je i zbog paljevine automobila.
“On je već priznao policiji da je pucao. Tek sada trebaju da se poduzmu druge istražne radnje kako bi se potvrdili njegovi navodi”, kazao je sagovornik Istrage koji je bio na uviđaju.
Prema informacijama Istrage, svjedoci pucnjave su rekli da je postojala i treća osoba koja je u bjekstvu. No, i ti navodi se tek provjeravaju.
Načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur već dvije godine nazakonito koristi diplomatski pasoš Bosne i Hercegovine. Posljednji put Muzur je diplomatski pasoš nezakonito koristio prilikom (ne)službene posjete Crnoj Gori i Srbiji, kada je bio član delegacije koju je predvodio njegov prijatelj, stranački šef i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.
“Jedno je sigurno, predsjednik (Konaković) ga do sada meni nije dao”, kaže Nermin Muzur nakon što smo ga upitali odakle mu diplomatski pasoš.
Na svako direktno pitanje, ovaj kadar NiP-a odgovarao je isto: “istraži, to je tvoj posao”.
Pa, istražili smo. Dokument koji vidite ispod ovog pasusa je službeni akt Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Nastao je, da ne bude zabune, tokom mandata ministra Elmedina Konakovića.
“U pratnji delegacije Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine će putovati i gospodin Nermin Muzur, načelnik Općine Ilidža, broj diplomatske isprave D0004573. Tokom putovanja će putovati vozilom Mercedes, kojim će lično upravljati”, navedeno je u aktu Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Dakle, Nermin Muzur, vidljivo je iz ovog dokumenta, posjeduje diplomatski pasoš BiH. Prema istom aktu, Muzuru je diplomatski pasoš izdat 13. marta 2020. godine, tokom mandata Konakovićeve prethodnice Bisere Turković. No, kako je Muzur stekao diplomatski pasoš?
U aprilu 2018. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak donosi Pravilnik o izmjeni i dopunama Pravilnika o izdavanju diplomatskih pasoša. Dokument je objavljen u Službenom glasniku BiH, broj 28/18.
Pravilnik iz 2018. godine
Kako se može vidjeti, pravo na diplomatski pasoš mogu imati i članovi Komisije za evropske integracije Parlamenta Federacije BiH. Sada treba napomenuti da je u svakom diplomatskom pasošu navedena funkcija koju nosilac te putne isprave posjeduje.
Nakon oktobarskih izbora 2018. godine Nermin Muzur kao kandidat Naroda i Pravde postaje zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije.
Nermin Muzur, zastupnik u Parlamentu FBiH
Nakon što je 2018. preuzeo mandat u Parlamentu FBiH, Nermin Muzur postaje član Komisije za evropske integracije. Kao član te Komisije, Nermin Muzur stiče pravo na diplomatski pasoš Bosne i Hercegovine koji mu je i izdat 13. marta 2020. godine pod brojem D0004573. Muzur je u oktobru 2020. godine prisustvovao sjednici Komisije za evropske integracije, što potvrđuje i zapisnik dostupan na stranci Parlamenta FBiH.
Izvještaj sa sjednice Komisije za evropske integracije
Mjesec kasnije, u Federaciji su održani lokalni izbori. Nermin Muzur je, kao kandidat Naroda i Pravde, ubjedljivo pobijedio u utrci za načelnika Općine Ilidža. Centralna izborna komisija BiH na sjednici održanoj 15. decembra donosi odluku o potvrđivanju rezultata Lokalnih izbora 2020.
Odluka CIK-a o potvrđivanju rezultata izbora
Nakon što je CIK potvrdio rezultate, Nermin Muzur podnosi ostavku u Parlamentu Federacije, a u januaru 2021. godine, verificiran je mandat njegovog nasljednika. Od tog trenutka, Nermin Muzur više nije zastupnik u Parlamentu FBiH niti je član Komisije za evropske integracije. No, on zadržava diplomatski pasoš, iako ga je, prema Pravilniku o izdavanju diplomatskih pasoša bio dužan vratiti.
“Nosilac diplomatskog pasoša, kome prestane svojstvo na osnovu kojeg je stekao pravo na taj pasoš, dužan je u roku od 15 dana od dana prestanka svojstva, vratiti pasoš podnosiocu zahtjeva”, navedeno je u članu 9 navedenog Pravilnika.
Nermin Muzur, međutim, nakon što je prestao biti član Komisije za evropske integracije nije vratio diplomatski pasoš. On je, kao načelnik Općine, nastavio koristiti putnu ispravu izdatu na njegovo ime. U rubrici funkcija, u Muzurovom pasošu piše – zastupnik u Parlamentu Federacije BiH.
Prema stavu (3) ovog Pravilnika, i stručne službe Parlamenta Federacije BiH su trebale pokrenuti proceduru poništavanja diplomatskog pasoša Nerminu Muzuru.
“Ukoliko nosilac diplomatskog pasoša ne vrati isti u roku iz stava (1) ovog člana, podnosilac zahtjeva za diplomatski pasoš, dužan je odmah po isteku roka podnijeti zahtjev Ministarstvu za elektronsko poništenje istoga, te obezbijediti vraćanje pasoša Ministarstvu, radi fizičkog poništenja u dodatnom roku od 15 dana”, navedeno je u u Pravilniku.
Isti akt dalje propisuje da, ukoliko podnosilac zahtjeva, u ovom slučaju Parlament FBiH, ne postupi u skladu sa stavom (3) ovog člana, Ministarstvo vanjskih poslova BiH po isteku navedenog roka pokreće postupak oduzimanja diplomatskog pasoša putem nadležnog organa, te zbog neovlaštenog korištenja javne isprave, podnijeti prijavu protiv nosioca diplomatskog pasoša. Međutim, ni Ministarstvo vanjskih poslova sa Biserom Turković na čelu nije reagiralo. Nermin Muzur je, kao načelnik Općine Ilidža nastavio koristiti diplomatski pasoš u kojem je posalo da obavlja funkciju – zastupnika u Parlamentu Federacije BiH. U januaru ove godine, funkciju ministra vanjskih poslova BiH preuzima Muzurov stranački šef Elmedin Konaković. Umjesto da pokrene proceduru oduzimanja pasoša Nerminu Muzuru, Konaković potpisuje akte kojim, faktički, odobrava svom stranačkom kolegi i prijatelju da, kao član delegacije Ministarstva vanjskih poslova BiH koristi diplomatski pasoš na koji nema pravo. Nermin Muzur, tako, odlazi u Crnu Goru na sastanak sa predsjednikom te države Milom Đukanovićem. Konaković ga na sastanku predstavlja kao načelnika Općine Ilidža. No, u diplomatskom pasošu Nermina Muzura piše da je on – zastupnik u Parlamentu Federacije. Iako to nije već dvije godine.
Najmanje četiri osobe, od toga tri novinara, zaposleno je u posljednja dva mjeseca u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova. Odlukom ministra Aljoše Čampare, državni službenici, odnosno budžetski korisnici, u doba korone su postali bivši novinar klixa Ervin Mušinović, novinarka N1 Milica Vučetić, autorka tekstova na portalu Pressmeida.ba Amina Ćato Alihodžić i neformalna vlasnica portala Pressmedia – Mirela Bubalo, koja je do sada bila zaposlena kao savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova.
Zavirite li malo u arhivu portala klix.ba, pronaći ćete desetine hvalospjeva na račun ministra Čampare koji, osim ministarske funkcije, stiže još obavljati i funkcije zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo i dopredsjedavajućeg Doma naroda Federacije BiH. Neke od tih tekstova napisao je i potpisao dugogodišnji urednik u toj redakciji – Ervin Mušinović osobno. I sada je došlo vrijeme za nagradu.
Ervin Mušinović najbolje je rangirani kandidat na Čamparinom konkursu za “stručnog saradnika – voditelja odjeljenja polaznika – vaspitač”. Ubuduće će, ne budu li usvojene žalbe njegovih protukandidata, novinar Mušinović biti državni službenik, odnosno – budžetski korisnik. I obavljat će poslove na Policijskoj akademiji na Vracama.
Konkurs za izbor Ervina Mušinovića – vaspitača
“Vrši stručnu obradu sistemskih rješenja od značaja za organiziranje školovanja polaznika Akademije, priprema i izrađuje analitičke i druge materijale u okviru propisane metodologije iz oblasti osnovne obuke”, navedeno je u opisu poslova budućeg vaspitača budućih policajaca.
Ervin Mušinović: novinar – vaspitač policajaca
Pripadajuća osnovna plaća Ervina Mušinovića bit će 1221 KM, što je znatno više od honorara koji je do sada primao kao povremeni saradnik u Kabinetu federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Kako bi Mušinović trajno riješio pitanje svoga zaposlenja, ministar Čampara je odlučio obavijestiti Agenciju za državnu službu FBiH da mu je potreban državni službenik. Konkursna procedura je provedena i izbor je, logično, pao na ministrovog povremenog savjetnika Mušinovića, inače prikrivenog autora brojnih tekstova objavljenih na portalu Pressmedia.ba čiji je osnivač porodica ministrove savjetnice Mirele Bubalo.
Stručna savjetnica za kulturno-umjetničke aktivnosti
S obzirom na to da je Impressum Pressmedia.ba “uklonjen”, među autorima tekstova na tom portalu ne može se pronaći njeno ime. No, ime Amine Ćato Alihodžić možete pronaći među novoizabranim državnim službenicima u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova.
“Obavještavamo Vas da je javni konkurs, objavljen u Službenim novinama Federacije BiH od 10. jula 2020. godine, za radno mjesto Stručni savjetnik za kulturno-umjetničke aktivnosti i edukaciju – okončan”, piše u Obavještenju koje je Agencija za državnu službu FBiH 12. januara ove godina uputila Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova.
Dužni ste, piše dalje Agencija, u roku od osam dana od dana prijema ovog obavještenja pozvati postavljenog kantidata Aminu Ćato Alihodžić da preuzme dužnost.
Dakle, ministar Čampara će ubuduće imati stručnu savjetnicu za kulturno-umjetničke aktivnosti. I sasvim slučajno je na tu poziciju izabrana – Amina Ćato Alihodžić, prijateljica njegove savjetnice Mirele Bubalo.
Prijateljice, savjetnice i buduće državne službenice ministra Čampare
Na osnovu istog konkursa, ali na drugu poziciju, za državnu je službenicu izabrana i Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova.
Konkurs za Čamparine Mirelu Bubalo i Aminu Ćato Alihodžić
Mirela Bubalo je, poznato je svima, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. No, kako je njeno radno mjesto bilo vezano za ministrov mandat – konkursom za državnog službenika je riješeno pitanje njenog trajnog zaposlenja. Nakon provedene konkusne procedure Mirela Bubalo je ocijenjena kao “najuspješniji kandidat” za poziciju Šefa Odsjeka za studijsko-analitičke poslove i poslove izrade programa i projekta za potrebe policije iz oblasti evropskih integracija u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH. Ubuduće će ova savjetnica čija je porodica osnovala portal Pressmedia.ba biti državna službenica. Baš kao i novinarka N1 Milica Vučetić koja bi uskoro, nakon provedene konkursne procedure, trebala postati službenica Čamparinog Ministarstva.
“Tužbe se uvažavaju i osporeni akt se poništava”, piše u presudu Okružnog suda u Banja Luci kojim je, formalno, poništeno Rješenje Inspektorata Republike Srpske kojim je diploma direktora Obavještajno sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića proglašena – nezakonitom.
Okružni sud je naložio Inspektoratu da u roku od 30 dana donese novo rješenje u ovom predmeut.
“Dakle, sve neovjerene, nepopunjene, bez datuma i bez naznake koji put se polaže isput, nejasnoće i nepravilnosti te nedostaci u datumima ili slično, jesu otklonjive stvari, koje nikako ne mogu dovesti do drastičnih mjera, kakve su izrečene tužiteljima, a bez da im je data mogućnost da dokažu suprotno, odnosno da pokušaju razjasniti ono što je inspektoratu bilo nejasno”, navedeno je u obrazloženju presude Okružnog suda u Banja Luci.
Sud konstatuje da je “inspekcijski nadzor vršen u vrijeme trajanja godišnjih odmora kada Fakultet za poslovne studije u banja Luci koristi kolektivni godišnji odmor” zbog čega je inspektor bio onemogućen da primijeni načelo istine. Prema Zakonu o inspekcijama u RS, propisano je da se inspekcijski pregled vrši uz prisustvo subjekta nadzora”. U ovom slučaju toga nije bilo.
Podsjećamo, državni tužilac Oleg Čavka izdao je naredbu Inspektoratu RS-a da poništi diplomu direktora OSA-e. Inspektorat je, prvobitno, odbio poništiti diplomu pa je Vlada RS nakon toga razeriješila direktoricu Danijelu Batu. Za novog direktora imenovan je Dragutin Škrebić koji je, odmah, donio rješenje o poništavanju diplome Osmana Mehmedagića. Nakon toga Mehmedagić je uputio žalbu Okružnom sudu u Banja Luci koji je presudio da je Rješenje inspektorata – nezakonito.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
