Pripadnici SIPA-e uhapsili su bivšeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića, saznaje Istraga. Osim Gavrankapetanovića uhapšena je i njegova bivša bliska saradnica sa KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir (kasnije prijateljica i saradnica i aktualne direktorice Sebije Izetbegović). SIPA je u okviru iste akcije uhapsila i bivšeg premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića, te bivšeg ministra zdravstva KS Zlatka Vukovića. Akcija je provedena po nalogu.
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas su, u sklopu operativne akcije “Magnet”, na području Sarajeva započeli pretrese stambenih i pomoćnih objekata i pokretnih stvari na više lokacija.
Navedene aktivnosti, kako su naveli iz SIPA-e, provode se zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela” i “Zlupotreba položaja ili ovlaštenja” propisana Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
“Pretresi se vrše po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo a u saradnji sa Federalnom upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”, dodali su iz SIPA-e.
U rakijskom podrumu u Laktašima ugašen je NATO put Bosne i Hercegovine. Jer nema potrebe da lideri osmorke i Milorad Dodik proturječe jedni drugima, kada o NATO integracijama ne postoji konsenzus. Visok stepen razumijevanja postoji oko energetskih projekata. Gle čuda, onaj što se zove “istočna interkonekcija” ionako ovisnu Bosnu i Hercegovinu o ruskom plinu pravi još ovisnijom. Onaj projekat koji se zove “Buk Bijela”, energiju rijeke Drine daje Beogradu i Banja Luci. A protiv onog posljednjeg, aerodroma u Trebinju, godinama su bili službenici Ambasade SAD-a u Sarajevu, jer bi se taj aerodrom mogao nekad u budućnosti iskoritisti kao baza za ruske snage.
Nema, dakle, govora o NATO integracijma. Ali ima o jačanju srbijanskih i ruskih projekata u Bosni i Hercegovini.
I u zaključcima principijelne Naše stranke nema NATO inegracija. Jer nema potrebe, reći će prije nekoliko godina Sabina Ćudić, da se “prepiremo oko stvari oko kojih se ne možemo dogovorit”.
“Posebno me raduje”, ponovit će godinama kasnije Željka Cvijanović, “što se ne insistira na onome oko čega nemamo saglasnost”.
Oko čega to, onda, postoji “visok stepen suglasja”. Oko reforme pravosuđa koja će se provoditi po notama u Dodikovom rakijskom podrumu prisutnog Milana Tegeltije? Da. Oko smjene direktora Službe za poslove sa strancima i predaje te institucije Miloradu Dodiku? Da. Oko imenovanja Riste Zarića za zamjenika direktora OSA-e? Da. Oko postavljanja Nikole Špirića za člana Kolegija Doma naroda PS BiH? Da. Oko gradnje hidroelektrane na Drini koja će biti u vlasništvu Srbije i Republike Srpske? Da. Oko istočne interkonekcije kojom će dolaziti ruski plin? Da. Oko procesuiranja korumpiranih političara u Sarajevu? Djelimično. Oko prebacivanja Uprave za indirektno oporezivanje iz nadležnosti HDZ-a u nadležnost SNSD-a? Da.
A gdje su, onda, točke prijepora?
Slažu li se partneri oko NATO integracija? Ne. I zato niko iz osmorke, uključujući i Nermina Nikšića, i Sabinu Ćudić, i Elmedina Konakovića, više ne smije reći da će BiH nastaviti svoj NATO put. Slažu li se partneri iz Dodikovog rakijskog podruma oko kvalifikacije zločina u Srebrenici? Ne. I zato se neće insistirati na procesuiranju negatora genocida. Slažu li se partneri oko izdvajanja novca za materijalno-tehnička sredstva za Oružane snage BiH? Ne. I zato će novac biti izdvojen samo za povećanje plaća vojnicima, ali ne i za njihovo opremanje i naoružavanje. Slažu li se partneri oko pitanja Kosova? Ne. I zato se na tom pitanju više neće insistirati. Slažu li se partneri iz Laktaša oko karaktera rata u Ukrajini? Ne. I o Ukrajini se više neće govoriti. Slažu li se partneri oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini? Ne. I zato Elmedin Konaković više ne insistira na reviziji presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije.
Lideri iz Dodikovog rakijskog podruma na rubu su slaganja i oko izmjena Izbornog zakona. Jer, nema smisla da “Bošnjaci biraju Hrvatima” Željka Komšića. Lideri iz rakijskog podruma su na rubu slaganja i oko izmjena Ustava BiH. U RS-u će se član Predsjedništva BiH birati direktno, a u Federaciji indirektno.
Za desetak dana, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine trebalo bi odlučivati o davanju saglasnosti za gradnju istočne interkonekcije kojom bi se na teritoriju BiH (preko Srbije) dopremao plin iz Rusije. Istovremeno, u institucijama Federacije i BiH se razmatra davanje potrebnih saglasnosti za južnu interkonekciju kojom bi se, preko jadransko-jonskog plinovoda, u BiH dopremao gas iz Azerbejdžana. U pitanju su dva strateška projekta od kojih može ovisiti i energetska i politička stabilnost Bosne i Hercegovine. No, prođu li ova dva projekta u formi koju zagovaraju Milorad Dodik i Dragan Čović, dio Bosne i Hercegovine u kojem većinski žive Bošnjaci mogle bi dugoročno pogoditi nesagledive posljedice. Čitajte pažljivo nastavak. Detalji u ovoj priči su vrlo bitni.
Šta je južna interkonekcija?
Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.
Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
Šta je istočna interkonekcija?
Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.
Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.
Međudržavni sporazumi
Nijedan od ova dva gasovoda nije dobio saglasnost institucija Bosne i Hercegovine koje su jedine ovlaštene za potpisivanje i davanje saglasnosti za međudržavne sporazume. U početku su projekat južna interkonekcija opstruirali zvaničnici iz Republike Srpske, a kasnije se u opstruiranje uključila i Hrvatska demokratska zajednica. O razlozima ćemo nešto kasnije. Sada ćemo, ukratko, objasniti šta je sve potrebno da bi Predsjedništvo BiH dalo saglasnost za potpisivanje međunarodnog ugovora sa Srbijom koji se odnosi na izgradnju nove istočne interkonekcije kojom u u BiH bio dopreman ruski plin.
“Inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora mogu dati institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja. Inicijativa iz stava 1. ovog člana dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine preko ministarstva Bosne i Hercegovine u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom. Kada nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ocijeni da je inicijativa iz stava 1. ovog člana opravdana, dostavlja je Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio osnova iz stava 3. ovog člana”, navedeno je u ovom Zakonu.
U konkretnom slučaju (nova istočna interkonekcija), Vlada Republike Srpske bi inicijativu za zaključivanje sporazuma sa Srbijom trebala prvo dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ako MVTEO ocijeni da je projekat opravdan, materijali se dostavljaju Vijeću ministara koje usvaja prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora. Odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora, u skladu sa članom 6 ovog Zakona, donosi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Nakon završenih pregovora delegacija za pregovore Bosne i Hercegovine dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine i tekst međunarodnog ugovora. Predsjedništvo BiH, potom,donosi odluku o potpisvanju sporazuma sa usaglašenim tekstom. Nakon toga ide ratifikacija sporazuma. Sporazum ratifikuju oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Na kraju sve, opet, ide u Predsjedništvo BiH koje odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora.
U slučaju nove istočne interkonekcije, nijedna od navedenih procedura nije ispoštovana, zbog čega je teško očekivati da Predsjedništvo BiH na sjednici zakazanoj za 21. decembar donese odluku kojom će, faktički, dati saglasnost institucijama Republike Srpske, da bez države BiH, nastave realizaciju započetog projekta koji olakšava distribuciju ruskog plina.
Južna interkonekcija: HDZ deli izbaciti BH-gas
Već godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokiraju usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona.
“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.
U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo.
nosilac posla – BH-gas
Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona. HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački, Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu ove godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.
amandmani HDZ-a BiH
Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.
Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.
“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta ove godine iz Vlade ZHK.
Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.
U novembru ove godine Srbin Damnjan Knežević je boravio u Wagner centru u Rusiji.
“Meni je čast što sam ovdje”, govori Knežević na na snimku koji je objavljen 29. novembra povodom njegove posjete Wagner centru u Rusiji.
Damnjan Knežević je jedan od vođa desničarske organizacije Narodna patrola iz Srbije. Na snimku iz Wagner centra pojavlju još i Zoran Lekić i Aleksandar Lisov, koji je početkom decembra predstavljen kao ideolog i voditelj PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly u Beogradu.
Nepuni mjesec nakon posjete Wagner centru, Damnjan Knežević je pozvao Srbe da krenu u oslobađanje Jarinja.
“U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i da probamo da oslobodimo taj prolaz”, kazao je Knežević u audio poruci koju je objavio Agim Musliu, direktor Instituta za studije hibridnog ratovanja “HOBOTNICA” sa Kosova.
Jedan od Srba koji je bio “gost Wagner centra” u Rusiji organizator je okupljanja Srba na sjeveru Kosova.”U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i pokuša da oslobodi taj prolaz", rekak je Damnjan Knežević pic.twitter.com/A1bG01thKe
Musliu za Istraga.ba kaže da je situacija na sjeveru Kosova veoma teška, dok saradnik Istrage Gynen Venhari kaže da bi određene grupacije povezane sa Ruskom Federacijom mogle organizirsati paljenje “graničnih prelaza” na Kosovu.
Istraga.ba je u posjedu video na kojem se vidi nekoliko osoba sa automatskim oružjem. Snimak jem tvrde naši izvori, nastao na sjeveru Kosova.
Na barikadama na sjeveru Kosova nalaze se osobe naoružane automatskim oružjem. Na snimku koji je u posjedu @IstragaB mogu se vidjeti i paketi sa oznakama Rusko-srpskog humanitarnog centra iz Niša pic.twitter.com/UBVUtgikcN
“Nedaleko od barikáda na kojima se nalaze civili, postoje i punktovi na kojima se nalaze naoružane osobe spremne da svakog trenutka zapucaju”, kazao je izvor Istrage za sjevera Kosova.
Podsjećamo, 9. decembra ove godine na sjeveru Kosova nepoznate osobe su, pucajući iz automatskog oružja, ranile pripadnika kosovske policije. Prije sedam dana, također nepoznate osobe su bacile i šok bombu na vozilo EULEX-a koje je patroliralo na sjeveru Kosova. Sada se očekuju i veći incidenti. Za danas (nedjelja, 18. decembar) najavljeno je preuzimanje prijelaza Jarinje.
“Srpski rodoljubi iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske pozivaju vas na zbor na Jarinju. Ne dozvolimo da braća i sestre ostanu sami u okruženju#, piše u pozivu objavljenom na društvenim mrežama desničarskih organizacija iz Srbije.
Damnjan Knežević je, rekosmo, jedan od organizatora. On je, kako smo već naveli, krajem novembra boravio u Wagner centru u Rusiji, a nakon njegove posjete, objavljena je informacija da ce i u Beogradu biti otvoren Wagner centar.
“Žurimo da vam predstavimo novog rezidenta PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly. Ideolog i voditelj Centra je Aleksander Lisov“, objavljeno je tada na platformi Telegram.
Od 2017. godine Lisovu je zabranjen ulazak na Kosovo.
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je, po hitnom postupku, Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti. Ovaj zakon koji je izazvao brojne reakcije, stupit će na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku RS. Za je glasalo 45 zastupnika.
Na fotografiji iznad je zakon koji je usvojen. Sličan zakon vlasti Republike Srpske su uvojile u februaru ove godine, ali je Ustavni sud BiH u septembru taj zakon stavio van snage.
“Ustavni sud zaključuje da je Narodna skupština RS donijela sporni zakon protivno članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine i članu III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članu IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, koji dodjeljuje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine nadležnost u ostalim pitanjima koja su potrebna za provođenje dužnosti države, jer se radi o isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine da regulira pitanja imovine iz spornog zakona. Iz ovih razloga, sporni zakon je protivustavan. Cjelokupan sporni zakon ne može ostati na pravnoj snazi”, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH od 22. septembra ove godine kojom je van snage stavljen sporni zakon.
Odlučujući na osnovu zahtjeva šest delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Ustavni sud Bih je zaključio kako je Republika Srpska donijela sporni zakon protivno čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer se radi o isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine u reguliranju pitanja nepokretne „državne imovine“ iz spornog zakona. Iz ovih razloga, sporni zakon je u cijelosti protivustavan.
“Utvrđuje se da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 29/22), jer je to, u skladu sa članom I/1, članom III/3.b) i članom IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine”, navedeno je u dispozitivu odluke Ustavnog suda BiH koju u cjelosti možete pročitati na ovom linku.
Na fotografiji ispod možete pročitati sadržaj prethodnog Zakona o imovini Republike Srpske kojeg je Ustavni sud BiH stavio van snage.
Nakon što im je osporen prethodni zakon, Narodna skupština Republike Srpske je izmijenila određene odredbe ranijeg zakona te dodala jedan novi čan.
“Ovaj Zakon se ne odnosi na svojinu na nepokretnoj imovini koja je u javnim evidencijama o nepokretnostima, za čije vođenje i održavanje je nadležna Uprava do 31. decembra 1991. godine bila upisana kao imovina sa pravom raspolaganja ili upravljanja bivše Socijalističke Republike BiH”, navedeno je u članu 2 novog zakona koji drastično mijenja suštinu ranije osporenog zakona o nepokretnoj imovini RS.
Probudite se. Došla je Nova godina. Vidite, niko vam nije ukrao Deda Mraza. Samo su nekima od nas, što živimo sjeverno od Ivana, ukrali vrijednost glasa.
Razbudite se. Najluđa noć je iza nas, a čeka nas još 365 luđih dana. Državi u kojoj živite i za koju se borite otimaju imovinu dok vi sa sjetom jedete posljednje komadiće hrane iz Big Mc menua.
Ustanite. Pogledajte oko sebe. Vidjet ćete da se ništa promijenilo nije iako vas oni što su vas protekle tri decenije ubjeđivali da ništa u državi ne valja sada ubjeđuju da je sve krenulo u dobrom pravcu.
Popijte gutljaj kafe i razmislite da li je, stvarno, Milorad Dodik izgubio želju da popije Drinu koja je granica dok vi u najluđoj noći pijete Vitinku u čijem je fabričkom dvorištu u julu 1995. godine strijeljano 1500 Srebreničana.
Pogledajte kroz prozor i razmislite čime je to Dragan Čović koji je bošnjačke logoraše slao na prinudni rad zaslužio da bude i poželjak i nezaobilazan, a zbog čega je zlatni ljiljan Armije RBiH Željko Komšić “samo obična pjandura”.
Bacite pogled u daljinu, tamo prema Briselu i razmislite zašto za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Kosovo, Albaniju i Tursku nema mjesta u EU. Šta je zajedničko tim državama? Koja vjerska skupina?
Upalite televizor. Na koji kanal prvo prebacujete? Šta gledate? Šta čujete? Mislite li da su, uistinu, muslimani sa bradom “neke čudne face”, a ateisti sa bradom samo “cool hipsteri”. Koji nas vuku na zapad, dok su svi drugi i drugačiji – retrogradni.
Uzmite svoj pametni telefon. Prelistajte društvene mreže. Šta je, osim novogodišnjih praznika, top tema? Sigurno ništa od onoga što nas se tiče.
A tiče nas se – hoće li Christian Schmidt u stom “mesijanskom poduhvatu”, dodadno obezvrijediti glas najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini. Tiče nas se hoće li Schmidtovi favoriti dodatno obezvrijediti vrijednost glasa Srba i Hrvata koji žele Bosnu i Hercegovinu u korist onih Srba i Hrvata koji je ne žele. Tiče nas se hoće li država Bosna i Hercegovina ostati bez svoje imovine. Tiče nas se hoće li za devet dana u Istočnom Sarajevu, pod prozorima OHR-a i zabrinute međunarodne zajednice opet paradirati presuđeni ratni zločinci. Tiče nas se na koga će knjižiti imovinu ostalu u Republici Srpskoj iza protjeranih Bošnjaka i Hrvata. Tiče nas se hoćemo li zadržati vlastiti identitet, a da pritome ne sprječavamo sve one koji žele živjeti drugačije od nas. Tiče nas se, naravno, kolike će biti penzije i plaće, a kolike će biti cijene hrane. TIče nas se hoćemo li zaštiti domaće proizvođače. A možemo li ih zaštiti kada su dvije trćine zvančnika na nivou države lobisti susjednih država i kompanija iz susjednih država? Teško. Ali još teže ih možemo zaštititi ako i ova treća trećina bude podijeljena na dva djela.
Progledajte. Na kalendaru se promijenila godina, ali želje naših komšija i susjeda se nisu promijenile. One su iste već stoljeće i po. Na nama je da li će ih ostvariti.
Dok pijete kafu pogledajte ka Crnoj Gori. Siguran sam da dobro razumijete njihove probleme. Razumjeli ste ih od početka. Pa, zbog čega, onda, ne shvatate svoje?
Bivši visoki dužnosnik FBI-a Charles McGonigal, koji je u subotu uhapšen u SAD-u, optužen je, pored ostalog, da je u junu 2018. godine tražio od aktualnog ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića i sad već preminulog biznismena iz Gračanice Davuda Zahirovića pola miliona dolara za organiziranje sastanka sa diplomatama u SAD-u na kojem bi se razgovaralo o američkoj politici u BiH, saznaje Istraga.ba.
Charles F. McGonigal, 54, bivši specijalni agent Federalnog istražnog ureda (FBI) zadužen za terenski ured u New Yorku. On je uhapšen zbog optužbi da je primio 225.000 dolara u gotovini od osobe koja je imala poslovne interese u Europi i koji je bio zaposlenik strane obavještajne službe. McGonigal je u tom trenutku radio kao specijalni agent zadužen za protuobavještajne poslove u Uredu FBI-a u New Yorku. McGonigal se povukao iz FBI-a u rujnu 2018. godine. Protiv njega su podignute dvije optužnice, a u jednoj od njih se pominju bh. državljani – “bivši ministar odbrane BiH” kao “osoba C” i “vlasnik i direktor farmaceutske kompanije iz BiH” kao “osoba D”. U pitanju su, kako saznajemo, bivši ministar odbrane i aktualni ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić, te prije dvije godine preminuli vlasnik farmaceutske kompanije ZADA iz Gračanice – Davud Zahirović.
“Osoba C je bio bh. državljanin i savjetnik člana Predsjedništva BiH. Osoba C je bivši ministar odbrane BiH”, navedeno je u optužnici.
U optužnici se, također, pominje i osoba D, koja je također bh. državljanin, te “osnivač i direktor farmaceutske kompanije stacionirane u Bosni i Hercegovini”.
“Dana 27. aprila 2018. godine, optuženi McGonigal se sastao sa osobama C i D u Njemačkoj. Na sastanku su osoba C i osoba D zatražile priliku da se sastanu sa ambasadorom SAD-a u UN-u, ili sa nekim drugim visokim zvaničnikom Vlade SAD-a, kako bi uticale na politiku u BiH”, navedeno je u optužnici otpečaćenoj ove sedmice.
Prema opisu, osoba C odgovara Selmi Cikotiću. On je, naime, bivši ministar odbrane koji je u tom periodu (2018. godine) bio savjetnik tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Osoba D je, prema informacijama Istrage, farmaceut Davud Zahirović, osnivač i vlasnik kompanije ZADA iz Gračanice koji je preminuo u novembru 2021. godine.
Deset dana nakon sastanka u Njemačkoj sa Cikotićem i Zahirovićemm, optuženi McGonigal je kontaktirao FBI-evu vezu u UN-u, i zatražio pomoć prilikom organiziranja sastanka koji su tražila dvojica bh. državljana.
Krajem juna (25.6.2018. godine), McGonigal je predložio osobi A (biznismen iz SAD-a albanskog porijekla), da njegova firma sklopi ugovor sa farmaceutskom kompanijom ZADA iz Gračanice, čiji je vlasnik osoba D, odnosno Davud Zahirović.
“Prijedlog optuženika McGonigala uključivao je dogovor da farmaceutska kompanija koja je u vlasništvu osobe D (Davud Zahirović, op.a), isplati kompaniji A (vlasnik američki državljanin albanskog porijekla op.a) 500 hiljada dolara kao naknadu za zakazivanje sastanka između farmaceutske kompanije osobe D (ZADA Gračanica op.a), i predstavnika američke delegacije u UN-u”, navedeno je u optužnici.
Pet dana kasnije, 1. jula 2018. godine, FBI-ev dužnosnik McGonigal šalje elektronsku poruku osobi A u kojoj navodi da pripremi ugovor i da mora “zaštiti njegovo ime”.
“Dana 18. jula 2018. godine, kako je predložio optuženi McGonigal, osoba A je predložila ugovorni aranžman sa osobom D (Davud Zahirović), po kojem bi kompanija A (u vlasništvo osobe A), dobila 500 hiljada dolara u zamjenu za zakazivanje sastanka između osobe D i predstavnika iz Ambasade SAD-a u UN-u”, navedeno je u optužnici.
McGonigal je, potom, 26. jula 2018. godine pozvao FBI-evu vezu u SAD-u te joj predložio datume za sastanak koji su tražili osobe C i D, odnosno Selmo Cikotić i Davud Zahirović.
“Dana 13. avgusta 2018. godine, optuženi McGonigal je prisustvovao sastanku na kojem je informisao višeg dužnosnika američke ambasade u UN-u o zahtjevima osoba C i D. Optuženi McGonigal ni u jednom trenutku nije dijelio informacije o finansijskom interesu osobe A na sastanku ili o svom finansijskom odnosu sa osobom A”, piše u optužnici američkog pravosuđa.
U optužnici, međutim, nije navedeno da su Cikotić i Zahirović isplatili novac FBI-evom dužnosniku. No, McGonigal je novac primio na drugom mjestu i za jedan drugi posao.
“Prema optužnici u devet tačaka, koja je danas otpečaćena, od avgusta 2017., i nakon njegovog penzionisanja iz FBI-a u septembru 2018., McGonigal je skrivao od FBI-a prirodu svoje veze s bivšim stranim službenikom sigurnosti i poslovnim čovjekom koji je imao trajne poslovne interese u stranim zemljama i pred stranim vladama. Konkretno, McGonigal je tražio i primio najmanje 225.000 dolara u gotovini od osobe te je putovao u inozemstvo s osobom i sastajao se sa stranim državljanima”, saopćeno je iz Tužilaštva.
Ovaj novac McGonigal je primio iz Albanije, koja je bila zaposlenik albanske obavještajne službe. FBI-ev dužnosnik je, također, pomagao i ruskom oligarhu Olegu Deripaski, koji se nalazi pod sankcijama SAD-a.
Kandidat za ministra pravde BiH, HDZ-ovac Davor Bunoza, koristio je krivotvorene dokumente hrvatskih institucija, pokušavajući obmanuti institucije BiH prilikom jedne javne nabavke u Javnom preduzeću Autoceste Federacije BiH. Da je Bunoza priložio krivotvoreni dokument, potvrdilo je u službenom dopisu i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.
Advokat Bunoza je, naime, prilikom jednog tendera u JP Autoceste FBiH, u spis stavio navodni certifikat hrvatskog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nakon što su konkurenti firme koju je on zastupao, putem firme Korekt d.o.o. Sarajevo, zatražili izjašnjenje Ministarstva, dobili su odgovor da je advokat Bunoza upotrijebio – krivotvoreni dokument.
“Glede mišljenja na temu valjanosti predmetnog certifikata, koje navodite da je dana 1.9.2020. godine izdano odvjetniku Davoru Bunozi od strane ovoga Ministarstva, KLASA: 360-01/19-03/25, URBROJ : 531-1-19-4, dajemo Vam do znanja da je riječ o krivotvorenom dokumentu kojega nije izdalo niti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, niti Kontaktna točka za građevinske proizvode koja je u nadležnosti rada istoga Ministarstva”, napisao je 27. juna prošle godine hrvatski ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.
Na portalu etika.ba, čiji je osnivač bivši predsjednik Naše stranke Bojan Bajić, objavljena je kompletna dokumentacija o ovom slučaju. Bajićeva firma, naime, zastupala je oštećenu kompaniju u ovom slučaju, zbog kojeg je protiv budućeg ministra pravde BiH Davora Bunoze podnesene i krivična prijava Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Priča počinje 2019. godine kada JP Autoceste raspisuju tender za za izvođenje radova na izgradnji bukobrana na dionici Podlugovi –Visok, vrijedan 10,8 miliona maraka. Na tender se prijavljuju tri firme – Unipromet d.o.o. Čačak, Konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo, BiH, te FRACASSO-RI d.o.o. Rijeka, Hrvatska. Po cijeni, najpovoljniji ponuđač je bio konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo. Jedan od uslova za dobijanje tendera je i dostavljanje certifikata EN 14388. Svi ponuđači koji su se javili na ovaj tender morali su dokazati da nude zaštitne panele koji su u skladu sa ovim standardom, tj.njegovom posljednjom harmoniziranom verzijom i nose odgovarajaću oznaku CE kvaliteta. Neki od ponuđača su dostavili CE certifikat EN 14388:2005 (verzija standarda iz 2005.godine), a neki su dostavili CE serifikat EN 14388:2015 (verzija standarda iz 2015.godine), objavila je etika.ba. Iako su iz Evropske komisije službeno potvrdili da je certifikat iz 2005. godine jedini validan, konzorcij Coning – Euroasfalt nije dobio tender. Posao je dodijeljen komapniji Unipromet iz Čačka koja je posjedovala Certifikat iz 2015. godine koji uopće nije harmoniziran, što je u svom aktu potvrdila i Evropska komisija. Nakon žalbe Konzorcija, Autoceste prihvataju žalbu, te kompanijam Coning i Euroasfalt dodjeljuju posao.
Međutim, 15.04.2020.godine Ured za razmatranje žalbi je prihvatio žalbu srbijanskog Uniprometa koju je sačinila advokatska kancelarija iz Mostara Paponja-Bunoza.
“Jedan se odnosi na žalbu Uniprometa da im član Komisije nije dozvolio uvid u žalbu Coning-a (a po zakonu je bio dužan da im to omogući), a drugi se odnosi na nastavak osporavanja Coning-ovog CE certifikata od strane Unipromet-a koji i dalje tvrdi da je ispravan njihov CE certifikat usklađen sa standardom EN 14388:2015 (iako je već nepobitno utvrđeno da je ispravan standard EN 14388:2005)”, objavila je etika.ba.
U svojoj žalbi, advokat Davor Bunoza dostavlja i navodni akt Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske u kojem je navedeno da se sporni certifikat iz 2005. godine, koji je priložio konzorcij Coning-Euroasfalt ne koristi.
Dokument sa fotografije je, dakle, krivotvoren. I baš ovaj dokument advokat Davor Bunoza je dostavio JP Autoceste FBIH, pokušavajući eliminirati bh. konzorcij Coning-Euroasfalt. Na dokumentu ispod se vidi da je krivotvoreni dokument advokat Bunoza Upravi Autocesta poslao putem svog maila.
No, kada su zastupnici konzorcija zatražili stav Ministarstva Republike Hrvatske koje je, navodno izdalo dokument, oni su odgovorili da se radi o falsifikatu.
Sve je, potom, dostavljeno Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), ali Davor Bunoza je uspješno prošao sigurnosne provjere. O njegovom imenovanju za ministra pravde BiH će u srijedu odlučivati zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Bosna i Hercegovina se pretvara u distrikt. Ne, ničija zemlja. Već zemlja kojom će podjednako, upravljati Beograd i Zagreb. U Sarajevu će se samo formalno potpisivati odluke. Ali one će se donositi u Beogradu i Zagrebu. Zapadne sile su procijenile da je bitnije sačuvati one Hrvate koji ne žele Bosnu i Hercegovinu, nego podržati Hrvate koji žele državu BiH. I zato je svaki Hrvat koji ne želi Bosnu i Hercegovinu, vrijedan kao tri Hrvata koji je žele.
Bošnjački demografski oportunizam je, ubjeđivat će vas zapadni lobisti, opasan koliko velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam. Ko ne vjeruje, neka pročita analizu Eda Josepha. Dakle, kada Bošnjaci prave djecu, to je isto kao i kada srpski i hrvatski nacionalisti ubijaju bošnjačku djecu.
U Bosni i Hercegovini živi preko 50 posto onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Ali njihova objektivna politička moć je svedena na jednu trećinu. Tamo gdje nema Bošnjaka, u Republici Srpskoj, važi građanski i demokratski princip – jedan čovjek, jedan glas. I većina je 50 posto plus jedan glasa. Tamo gdje su Bošnjaci većina, glasa se po principu – jedan Hrvat – tri Bošnjaka. Uz obavezu poštivanja konstitutivnosti Srba. I bez obaveze poštivanja prava 100 hiljada ostalih.
Kada u Predsjedništvo BiH bude izabran Željko Komšić, tada i Dragan Čović i Gabriel Escobar govore o preglasavanju Hrvata. A činjenica je samo da je preglasana politika onih Hrvata kojima je udruženi zločinački poduhvat zvani Herceg-Bosna i dan danas cilj. Nedopustivo je, dakle, po zapadnim, demokratskim standardima da birate nekoga ko je bolji za vašu državu. Od vas se traži da apstiniranjem izaberete onog ko uopće ne želi vašu državu.
Od Bošnjaka se već dvadeset godina očekuje da nešto daju. Tim davanjem bi se, ubjeđujuju ih i Istok i Zapad, smirili srpski i hrvatski nacionalizam. Koliko god bošnjački nacionalizam bio loš, a jeste loš, on se ne može porediti sa velikosrpskim i hrvatskim nacionalizmom. Jer hrvatski i srpski nacionalizam je, zapravo, separatizam. I ne može se plakat protiv Deda Mraza iz Zenice, koliko god bio loš, a loš je, poistovjetiti sa paljenjem svijeća i odavanjem pošte presuđenim ratnim zločincima.
Zamislite državu u kojoj je su, gledajući vjeroispovijest, muslimani najbrojniji, a opet njihova zajednica nema potpisan ugovor sa državom. Za razliku od drugih religijskih zajednica.
Znam, Bosne i Hercegovine nema bez Srba i Hrvata. Bosna i Hercegovina Srbima i Hrvatima pripada onoliko koliko i Bošnjacima. Ali to što pripada Srbima i Hrvatima, ne znači da treba pripadati Srbiji i Hrvatskoj. Problem je što većina Srba i Hrvata iz BiH, zapravo, ne želi BiH. Dakle, većina Srba i Hrvata ne želi državu BiH. A manjina Bošnjaka želi BiH bez Srba i Hrvata.
Evo, recimo, u centru Sarajeva, Bošnjaci su preglasali te „manjinske“ Bošnjake i za načelnika Općine Centar su izabrali Srđana Mandića. U državnom Parlamentu, iz izborne jedinice Sarajevo, sjede trojica zastupnika Srba izabranih „bošnjačkim glasovima“ (Saša Magazinović, Predrag Kojović i Milan Dunović).
Možete li zamisliti da, recimo, u utrci da gradonačelnika Banja Luke pobijedi Bošnjak? Čak i onaj iz SNSD-a.
Ili, da i Širokom Brijegu za državnom zastupnika Hrvati glasaju za bošnjačkog kandidata iz Naše stranke?
Kada to bude moguće, onda će sasvim svejedno biti ko je kandidat za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Sada, nažalost, nije moguće. Jer nije isto da li je Željko Komšić ili je Dragan Čović. Nisu isti Milan Dunović i Sanja Vulić. Nisu isti Vlatko Glavaš i Mario Karamatić.
Nije bošnjački nacionalizam i preglasavanje Hrvata kada glasate za Komšića. Kada glasate čprotiv Dragana Čoviča, ne preglasavate vi Hrvate, već velikohrvatsku politiku koja ratne zločince proglašava – uznicima.
I nije isto kad pravite ili ubijate djecu.
Bošnjački demografski oportunizam nije opasnost za BiH. Možda je on opasnost za neke centre koji u bosanskim muslimanima vide problem. Još jednom da pojednostavim. Bošnjaci iz Republike Srpske su protjerani, njihova zemlja je preknjižena na taj entitet. I nikada nijedna ambasada, nikada nijedan visoki predstavnik nije odlučio nametnuti izmjene Ustava Republike Srpske kojima bi te bošnjačke i hrvatske povratnike zaštitili „pravom veta“ prilikom formiranja Vlade RS. Nikada nikome nije palo napamet da, recimo, u Srebrenici jedan bošnjački glas vrijedi kao tri srpska. Tu vrijede „demokratski principi“. Prvo vas pobiju i protjeraju, i onda vas još „preglasavaju“. Jer je demokratija zasnovana na principu – jedan čovjek jedan glas i 50 posto plus jedan.
U Federaciji, gdje su se Bošnjaci odbranili, njihov glas vrijedi manje. I Srbi i Hrvati imaju pravo veta. A kada „bošnjački demografski oportunizam“ zasmeta, vaskrsne Christian Schmidt.
Vjerujte mi, znam šta pričam: imam stanovito iskustvo sa hajkama i medijskim linčom. Presudno je ostati hladnokrvan. To nije lako. Jer jasno osjetiš cunami bijesa koji juri ka tebi. Svejedno. Buka nije snaga. Gdje je šuplje, odzvanja.
Ovo, jasno vam je, govorim zbog „slučaja“ Amira efendije Mahića.
Svijet je pun ljudi koji, iz nekog razloga, misle da će, budu li dovoljno glasno i dovoljno dugo vikali, zamuknuti svi oni koji govore ono što se njima ne dopada. Pun je, taj svijet, još i moćnih ljudi koji misle da silom svakoga mogu zastrašiti, da silom mogu zatomiti istinu.
Svijet je pun budala, a najveća od svih je čovjek koji, dok sa krunom na glavi sjedi na prijestolu, dok mu se oko nogu motaju dvorjani a njegove vojske kroz plamen marširaju u zemlje gdje već dospio je strah od njegove moći – misli da je kralj.
Vjerujte mi, znam šta pričam: kada galame, najbolje je čitati.
Uzmi i čitaj, govorio je anđeoski glas Svetome Augustinu. Nemam bolji savjet. To je sve: uzmi i čitaj.
Čitaj, recimo, ovo: doktor Miodrag M. Petrović, „Zakonopravilo Svetoga Save o Muhamedovom učenju“.
No prije toga, pročitaj ko je autor. Istoričar kanonolog, naučni savjetnik Istorijskog instituta. Nesporni srpski autoritet za „Zakonopravilo“ Svetoga Save, za koje Petrović kaže da je „najveća srpska knjiga“. Petrović je autor kritičkog izdanja „Zakonopravila“.
Ovako Petrović piše u predgovoru svoje knjige, čije mi je izdanje iz 1997. na ekranu:
„Srbi se od pojave Turaka na Balkanu (XIV vek) neposredno i neprekidno suočavaju sa Muhamedovim učenjem, iz kojega je izrastao mnogobrojni islamski svet. Posle viševekovne turske vladavine sve do danas u Raškoj oblasti i Bosni postoje islamizirani Srbi koji pomoću islamske vere stvaraju svest o sebi kao posebnom – muslimanskom narodu. Njih bi danas svakako bilo mnogo više da u Srbiji nisu postojali spisi o Muhamedu i o profanosti vere koju je propovedao. Sveti Sava je dva takva spisa preuzeo iz vizantijske književnosti i uneo ih u Zakonopravilo ili Nomokanon – zbornik crkvenih i građanskih propisa, namenjen Srpskoj crkvi i državi“.
Dakle, da ponovimo šta kaže Petrović. Islam je „profana vera“. Bošnjaci su „islamizirani Srbi“. Da nije bilo Svetoga Save, Bošnjaka bi „svakako bilo mnogo više“.
Koji su to vizantijski tekstovi što ih je Sava uvrstio u svoj nomokanon? Takvih je, kaže doktor Petrović, preko sto.No nas ovdje zanimaju oni koji govore o islamu. To su spisi Svetoga Jovana Damaskina, Svetog Epifanija Kiparskog i Georgija Monaha, koje je Sava preveo i spojio u ono što Petrović naziva „spis o izmailćanskoj veri“.
Prije nego pročitamo šta tu o „izmailćanskoj veri“ piše, da pročitamo šta je i koliko je važan Savin „Nomokanon“ – „najvažnija srpska knjiga“, kako kaže doktor Petrović. Wikipedia veli ovako:
“Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[3]
Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[4]
Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa”.
U svakom slučaju, Savin “Nomokanon” je temeljni spis Svetosavlja.
Čitamo šta tu piše:
“I do sada postoji služba izmailćanska koja drži i vara ljude, to jest vera sracinska koja je preteča Antihrista”.
“A od tog vremena pa do sada kod njih uzraste lažni prorok po imenu Muamed, koji je, razgovarajući sa Jevrejima i sa hrišćanima, to jest sa arijanima i nestorijanima, odasvud crpeo zlo”.
“I mnoge druge izmišljotine su dostojne smeha u takvome spisu, za koji nadmeno kaže da je od Boga snesen na njega”.
“…Moamed imaše pomoćnika, zapravo druga po imenu Zid (Zejd). Ovaj imaše krasnu ženu koju požele Moamed. Dok su njih dvojica sedeli, Moamed reče: “Hej, Bog mi je zapovedio da uzmem tvoju ženu!”
Čitamo dalje kod doktora Petrovića da je Sveti Sava u svoj nomokanon unio i “Čin koji se vrši nad onima što se od Saracina obraćaju čistoj, istinitoj, hrišćanskoj našoj veri”. Taj tekst je, saznajemo, “takođe preuzet iz vizantijskih nomokanona”.
Tu između ostalog piše:
“Proklinjem zvani Kuran, odnosno čitav spis Moamedov, koji laže kad govori da ga je arhangel Gavrilo njemu sneo”.
“Proklinjem i samu Meku i svu okolinu njenu. I sedam kamenova što su ih Sracini tamo bacili na hrišćane. I svaku molitvu i službu i običaje njihove”.
“Iznad svega proklinjem boga Moamedova, za koga kaže da je samo on bog”.
Istorijsko-politički kontekst u kojem nastaju citirani vizantijski nomokanoni je jasan. Jasno je i da se ondašnji hrišćani i muslimani, pa ni u svojim teološkim raspravama, nisu mazili i nisu bili upoznati sa konceptom političke korektnosti.
Jasni su i politički razlozi zbog kojih je Sava te tekstove uvrstio u svoj tekst.
Jasno je i to da današnji politički kontekst u Bosni nije radikalno – u svakom slučaju ne dovoljno radikalno – drugačiji od ondašnjih napetosti (ovo je, dakako, eufemizam) između hrišćana i muslimana.
Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, u koji ga je zatočila Karadžićeva vojska. Od Kozarca, u kojem je rođen, nije ostao kamen na kamenu. Njegova porodica teško je stradala u zločinima koji je srpska vojska sistematski vršila nad njegovim narodom.
Obaveza Amira Mahića, kao ljudskog bića, no prije svega kao intelektualca koji je odgovoran prema drugim ljudima, kojima je on vjerski i intelektualni autoritet, ljudima koji su listom preživjeli stradanje kakvo je snašlo njega, bila je da pokuša potražiti korijen – ili barem ono što bi korijen moglo biti – ogromne mržnje koja je porodila toliko užasa.
Ta ga je potraga odvela do Savinog “Nomokanona”.
Evo: i mene je.
Moguće da je to tako zato što tamo piše to što tamo piše.
O tome se može govoriti ili ćutati. Pritom: ćutati ne znači obrisati. Znači tek teret nužne debate ostaviti za drugo vrijeme, nekim drugim ljudima. To nije tolerancija. To nije dobronamjernost.
Svi važni, temeljni tekstovi na koje se pozivaju oni koji mržnju crpe iz njih, zahtijevaju ne ćutnju i ne galamu koja pokušava iznuditi tu ćutnju. Zahtijevaju kritički pristup i ozbiljne, neugodne debate.
U kojima “ja sam time uvrijeđen” nije pažnje dostojan argument.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
