Pripadnici Žarndarmerije MUP-a Republike Srpske ušli su u utorak popodne u kasarnu Oružanih snaga u Rajlovcu kod Sarajeva, pod izgovorom da trebaju lišiti slobode jednog vojnika, saznaje Istraga.ba iz više izvora u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama.
“Došla su sa dva policijska vozila od kojih je jedno pripadalo Žandarmeriji. Oko 15 sati su bili na kapiji kasarne u Rajlovcu, tražeći vojnika A.Č. koji je, navodno, osumnjičen da je počinio krivično djelo razbojništvo”, ispričao je jedan od naših sagovornika.
Prema informacijama Istrage, pripadnici Žandarmerije su parkirali vozila na ulazu u kasarnu te su na prijavnici tražili da uđu dalje u krug kako bi priveli osumnjičenog vojnika.
“Ali na njihovom nalogu je bilo napisano pogrešno prezime. Oni su su se kratko zadržali u krugu same kasarne”, objašnjava sagovornik Istrage.
Ovu akciju, tvrde naši sagovornici, MUP RS-a uopće nije najavio Oružanim snagama BiH. Pripadnici Žandarmerije samo su se pojavili na ulazu u kasarnu koja se nalazi na teritoriji Federacije BiH. Prije nego su počeli provoditi aktivnosti na teritoriji Federacije, pripadnici MUP-a Republike Srpske morali su sve to najaviti svojim kolegama u FBiH.
“Mi nismo dobili nikakvu najavu”, kazali su nam u Federalnoj upravi policije, upućujući nas na MUP Kantona Sarajevo, na čijoj se toritoriji nalazi kasarna Rajlovac.
Istraga.ba je u srijedu kontaktirala sarajevskog komesara policije Nusreta Selimovića. No, on nije odgovarao na naše pozive i poruke, tako da smo ostali uskraćeni za odgovor na pitanja ko je i da li je iko pripadnicima MUP-a Republike Srpske dozvolio provođenje akcije u vojnom objektu u Sarajevu.
Kasarne Oružanih snaga posljednjih su sedmica postale bitna tema u medijima. Podsjećamo, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH je najavio formiranje vojske Republike Srpske, ustvrdivši da će će organi RS-a preuzeti i kasarne koje se nalaze na teritoriji tog entiteta. Prateći stavove svog predsjednika Dodika, Glavni odbor SNSD-a je usvojio i nekoliko strateških dokumenata u kojima se, također, pominju Oružane snage BiH i eventualne aktivnosti koje bi uslijedile nakon što RS formira svoju vojsku i pravosuđe.
“Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“, navedeno je dokumentu SNSD-a.
Narodna skupština Republike Srpske objavila je ključne dokumente koji će biti razmatrani na posebnoj sjednici, a koji se odnose na “prenos” nadležnosti na nivoa BiH na nivo tog entiteta. U pitanju je pet dokumenata koje su predložili klubovi vladajućih stranaka u RS-u. Četiri informacije i jedna deklaracija se odnose na oduzimanje nadležnosti državi Bosni i Hercegovini u oblasti odbrane i sigurnosti, pravosudnim institucijama i u oblasti indirektnog oporezivanja. Sastavni dio ovih dokumenata su i zaključi koji bi trebali biti razmatran na sjednici NSRS koja će, vjerovatno, biti održana u decembru. Sve materijale možetepronaži na ovom linku.
“Narodna skupština RS povlači saglasnost koju je Zaključcima NSRS od 25. februara 2004. godine dala Vladi RS za potpisivanje Sporazuma o prenošenju određenih odgovornosti entiteta kroz uspostavljanje VSTV-a BIH”, navedeno je u u prvom Zaključku u okviru informacije o prenosu nadležnosti u oblasti pravosuđa koju u cjelosti možete pročitati klikom ovdje.
Dalje, NSRS zadužuje Vladu RS da povuče saglasnost na taj Sporazum, te nalaže Vladi da u roku do šest mjeseci uputi na razmatranje zakon o VSTV-u Republike Srpske.
Kada se usvoje ti zakoni, državni zakoni će prestati da važe na teritoriji Republike Srpske.
Skoro identični zaključci su predloženi i u okviru Informacije o prenosu nadležnosti u vezi sa pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti.
“NSRS zadužuje Vladu RS da u roku do šest mjeseci uputio na razmtranje i usvajanje NSRS zakone iz oblasti odbrane i bezbjednosti”, navedeno je u trećem predloženom zaključku.
Sličnim zaključcima se reguliraju i pitanja u vezi sa indirektnim porezima, odnosno pitanja iz nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Njemačka, Nizozemska, Luksemburg, Belgija i Češka. To je pet članica Evropske unije koje su jasno zagovarale uvođenje sankcija Miloradu Dodiku. Glavni oponent, tvrde izvori Istrage iz Brisela, bila je Mađarska. Ostale države nisu imale jasan stav u vezi sa ovim pitanjem.
“Evropska unije mora nešto uraditi do kraja ove godine”, kazao je tokom rasprave na Vijeću za vanjske poslove EU njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas, koji je već ranije, u intervjuu za politicki.ba najavljivao sankcije predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku.
Međutim, ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Szijjarto kazao je da “treba razgovarati s Dodikom te da on sve radi u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom”. Nakon toga je ponovo reagirao njemački ministar Maas koji je prekinuo izlaganje mađarskog zvaničnika.
U ime zemalja Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg) govorio je predstavnik Belgije i na osnovu tog izlaganja moglo se zaključiti da ove tri članice EU podržavaju prijedog Njemačke za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku.
Na sastanku je govorio i komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi koji je kazao da u Bosni i Hercegovini treba “fer predstavljati sve strane”, što je najbiže formulacijama koje nerijetko koriste ruske diplomate. Varhelyi je izvijestio ministre vanjskih poslova zemalja članica EU da će uskoro u putovati u BiH kako bi se još jednom uvjerio u pravo stanje “na terenu”. Komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje, prema informacijama Istrage, u BiH bi trebao doputovati 24. novembra.
Visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell je kazao da “EU zahtijeva da se politički lideri vrate dijalogu, da državne institucije počnu raditi i da se posvete reformama”.
“Rasprava o BiH bila je visoko na našoj agendi i o tome smo detaljno razgovarali. Kriza je ozbiljna i jako smo zabrinuti. Umjesto da se neizborna godina iskoristi za reforme, neki politički lideri odlučili su se za secesiju i oštru nacionalističku retoriku. To mora prestati”, poručio je Borrell.
Međutim, ni on, kao i većina zvaničnika EU nije govorio o sankcijama Miloradu Dodiku na čije je usvajanje pozvao njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas. On je, naime, i tokom sjednice FAC-a, ali i prije početka samog sastanka poručio je da “u Evropskoj uniji treba razgovarati o tome da li su sankcije mogućnost da se zaustave negativni politički tokovi u Bosni i Hercegovini”.
Angelina Eichhorst, direktorica za zapadnu Europu, zapadni Balkan, Tursku i Veliku Britaniju pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS) jedna je od najvećih protivnica uvođenja evropskih sankcija predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, saznaje Istraga iz više diplomatskih izvora.
Isti izvoru su nam, podsjećamo, još 15. novembra potvrdili da se Mađarska protivi uvođenju sankcija Miloradu Dodiku, te da su, osim Njemačke, zagovornici kažnjavanja člana Predsjedništva BiH iz RS-a, još i zemlje Beneluxa i Češka Republika. Sve je ovo kasnije potvrdio i mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto koji je kazao da “sankcije nisu alat broj jedan, jer sve dosadašnje sankcije koje je uvodila Evropska unija nisu postigle rezultate”.
S obzirom na relacije mađarskog premijera Viktora Orbana i Milorada Dodika, ovakav stav ministra Szijjarta je potpuno očekivan. No, da vidimo ko još podržava stav da je “rano za sankcije”.
Prema informacijama Istrage, osim Mađarske uvođenju sankcija Miloradu Dodiku otvoreno se protive Francuska, Slovenija i Evropska služba za vanjske poslove u kojoj bitnu ulogu ima nizozemska diplomatkinja Angelina Eichhorst. Direktorica za zapadnu Europu, zapadni Balkan, Tursku i Veliku Britaniju pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS) je dugogodišnja prijateljica predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović, koju je u oktobru 2019. godine primila u službenu posjetu u Briselu.
Da se Angelina Eichhorst protivi sankcijama dalo se naslutiti i krajem oktobra ove godine, kada je bila u službenoj posjeti Sarajevu i kada je, na konferenciji za medije, “slučajno” nosila papir na kojem je pisalo da nije vrijeme za sankcije.
“Ono što mi trebamo danas je dijalog među političkim liderima. Trebamo čistu strategiju koje konkretne rezultate sankcije mogu postići u ovoj fazi. Smatramo da još uvijek nije vrijeme da govorimo o sankcijama, fokus treba biti u nastavku dijaloga političkih subjekata u BiH”, pisalo je na dokumentu koji je Eichhorst držala tokom konferencije za medije u Sarajevu.
U istom dokumentu je posalo da sankcije moraju biti donesene jednoglasno. Ali konsenzus, očito, ne postoji. Mađarska je, rekosmo, već jasno iznijela stav da se protivi uvođenju sankcija Moloradu Dodiku. Isti stav, prema informacijama Istrage, ima i slovenački ministar vanjskih poslova Anže Logar, inače kadar stranke slovenačkog premijera Janeza Janše. Početkom novembra Janša je primio Milorada Dodika u Ljubljani gdje je imao “sadržajan razgovor”.
“Teritorijalni integritet i poštovanje postojećeg ustavnog poretka, vodeći računa o istim pravilima za sve, temelj za suživot njenih naroda i rješavanje trenutnih dilema. Budućnost u punom suverenitetu BiH i članstvu u EU“, objavio je Janša na Twitteru nakon susreta sa Dodikom.
“Ista pravila za sve” je formulacija koju, govoreći u kontektu Bosne i Hercegovine, nerijetko koriste ruske diplomate. Sličnu formulaciju je i sredinom novembra upotrijebio i komesar Evropske unije za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi koji je, tokom rasprave o sankcijama Miloradu Dodiku, kazao da u Bosni i Hercegovini treba “fer predstavljati sve strane”. Slične izjave, glede sankcija, dao je i visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell.
“Kriza je ozbiljna i jako smo zabrinuti. Umjesto da se neizborna godina iskoristi za reforme, neki politički lideri odlučili su se za secesiju i oštru nacionalističku retoriku. To mora prestati”, poručio je 15. novembra Josep Borrell.
Dakle, većina zvaničnika Evropske komisije ne zagovara uvođenje sankcija protiv Milorada Dodika, koje je predložio njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maaas. Osim njih, kako saznajemo, čvrsto protiv sankcija su vlade Francuske, Mađarske i Slovenije. Svoj stav, za sada, nisu iznijeli zvaničnici Kipra, Grčke, Austrije, Irske, Portugala, Poljske, Malte i Slovačke. Izvori Istrage iz Brisela očekuju da će nabrojane članice EU biti protiv sankcija. Bez stava su i baltičke države Litvanija, Latvija i Estonija, ali s obzirom na njihove stavove prema proruskim režimima, za očekivati je da ove države podrže odluku o uvođenju sankcija. Sankcije, za sada, otvoreno zagovaraju zemlje Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), Češka Republika i Njemačka. Vjerovatno će im se pridružiti i nordijske zemlje – Švedska, Danska i Finska.
Na prijedlog SDA Kakanj, Edin Ćatić je imenovan za tehničkog direktora Rudnika mrkog uglja u tom gradu. U pitanju je, objasnit će nam izvori iz te partije, prvi rođak (tečić) Mirsada Zaimovića, SDA-ovog predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH.
Iako je Ćatić jedan od najodgovornijih za loše poslovanje Rudnika mrkog uglja Kakanj, ove je sedmice došao na proteste pred zgradu Vlade FBiH tražeći ostavke čelnika Elektroprivrede BiH. Iz Kaknja je, tvrde izvori Istrage, došla kompletna logistika za nedavne rudarske proteste u Sarajevu. No, zbog čega je to bitno?
Admir Andelija
Kada je u ljeto 2019. godine istekao mandat bivšem direktoru Elektroprivrede BiH Bajazitu Jašareviću, Općinski odbor SDA Kakanj, kojim upravlja Mirsad Zaimović, na tu je funkciju namjeravao postaviti Nermina Mandru. Medijska kampanja je već bila završena, Mandra je bio predstavljen kao novi generalni direktor Elektroprivrede BiH, ali je, na kraju, došlo do obrata. Bakir Izetbegović je promijenio odluku, mjesto generalnog direktora je ustupljeno DF-u Željka Komšića pa je na tu poziciju postavljen Admir Andelija, koji jeste član SDA, ali je imenovan u ime Demokratske fronte. Protiv imenovanja Andelije bili su kadrovi SDA iz Zeničko-dobojskog kantona kojima upravlja Mirsad Zaimović. Oni su, rekosmo, na toj poziciji željeli vidjeti Nermina Mandru, aktualnog državnog zastupnika SDA i bivšeg načelnika Općine Kakanj koji je održavao dobre odnose i sa predsjednikom PDA Mirsadom Kukićem.
Nermin Sandra
Upravo su ovi odnosi bili okidač da predsjednik DF-a optuži čelnike SBB-a, PDA i dijela SDA da stoje iza protesta rudara.
“Znam da su za status rudara lažno zabrinuta gospoda Radončić, Mirsad Kukić i Mirsad Zaimović, i da se također pitaju zašto direktor Elektroprivrede ne podnese ostavku. I ja mislim da bi mu najbolje bilo da to uradi, i to odmah čim ostavku podnesu resorni ministar Džindić i premijer Novalić”, rekao je Željko Komšić.
Prozvani Mirsad Zaimović za Istragu potvrđuje da je tehnički direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj njegov rođak.
“Moj tečić je v.d. tehničkog direktora i mijenja direktora neka dva tri mjeseca. Ja kada sam u utorak čuo da je bio na protestima, nazvao sam ga i pitao kako on kao rukovodilac može biti na protestima. Ponavljam, nisam uopće znao da je on učesnik ovih protesta”, kazao nam je Zaimović.
No, saradnici ministra Nermina Džindića za Istragu tvrde da se predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić u petak pozvao na Mirsada Zaimovića, tvrdeći da je on pristao na sve njihove uslove, a to je čak i povećanje cijene uglja za 20 posto, što bi dovelo i do poskupljenja električne energije za domaćinstva u iznosu od 20 posto.
“Ja nisam u petak razgovarao sa Husićem. Tačno je da mi je prije podne zahtjeve rudara poslao Huso Lilović, sindikalista iz Kaknja koji je posrednik u mom odnosu sa Sindikatom rudara FBiH. Nisam ih još pogledao”, kazao nam je Zaimović.
Na direktno pitanje da li se on zalaže za povećanje cijene električne energije, odgovorio je potvrdno.
“U svijetu su poskupjeli energenti. I ugalj je energent. Nemam ništa protiv povećanja cijene uglja, ali niti protiv povećanja cijene električne energije”, rekao nam je Zaimović.
Upravo je povećanje cijene električne energije tačka sporenja izneđu Sindikata i Elektroprivrede. Sindikat rudara FBiH insistira da u sporazumu sa Elektroprivredom BiH samo bude navedeno povećanje cijene uglja.
“JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo se obavezuje nakon date saglasnosti od strane Vlade Federacije BiH Rudnicima uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine dostaviti prijedlog Ugovora o isporuci uglja za 2022 godinu po većoj cijeni za 20 % u odnosu na cijenu utvrđenu Ugovorom o isporuci uglja za 2021 godinu.Povećanje cijene uglja za 20 % se odnosi na sve vrste uglja iz svih rudarskih objekata u Rudnicima uglja u sastavu Koncerna JP „Elektroprivreda BiH“d.d.-Sarajevo”, navedeno je u Prijedlogu koji su dostavili čelnici Sindikata.
Prema neslužbenim projekcijama, povećanje cijene uglja za 20 posto na godišnjem bi nivou Elektroprivredu BiH koštalo 56 miliona maraka. Da bi se ispunio ovaj zahtjev, skoro pa izvjesno bi došlo do povećanja cijene električne energije za domaćinstva. Naime, proizvodna cijena jednog megavata je oko 46,5 eura. Tržišna vrijednost, po berzi HUPX (na osnovu koje se formira cijena električne energije) je oko 200 eura po megavat satu.
Cijena električne energije za domaćinstva u FBiH je oko 32 eura po megavatu, što je za za 14,5 eura manje od prosječne proizvodne cijene jednog megavata. Da pojednostavimo, svaki megavat sat isporučen domaćinstvima, Elektroprivredu BiH vuče u minus za oko 30 konvertibilnih maraka. Povećanje cijene uglja za dvadeset posto dodatno bi povećao te gubitke. Tako bi proizvodna cijena jednog megavata iznosila 56 eura, a, u slučaju da ne dođe do povećanja cijene struje za domaćinstva, jedan megavat bi stanovništvu bio prodat za 32 eura. To je gubitak u iznosu od skoro 50 maraka po megavat satu.
Istraga.ba će u narednim danima objaviti detaljnu analizu poslovanja svih rudnika u FBiH u proteklih dvadeset godina. No, za kraj samo jedna čijenica – jedan rudar u FBiH proizvede oko 600 tona uglja godišnje, dok, recimo, jedan rudar u rudnicima u Republici Srpskoj godišnje prizvede preko hiljadu tona uglja.
Dragan Čović, predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, danas će se u Bruxellesu sastati sa poslanicima Europskog parlamenta, te o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini razgovarati sa izvjestiteljem Europskog parlamenta za našu zemlju Paulom Rangelom i predsjednikom Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta Davidom McAllisterom. Za lidera HDZ-a BiH aktuelna politička situacija je već godinama kovanica iza koje se kriju njegovi zahtjevi da se izborno zakonodavstvo u našoj zemlji reformira tako da – u najgorem slučaju – Hrvatski narodni sabor bira člana Predsjedništva BiH, naravno samo ako je i dalje pod ingerencijama i patronatom HDZ-a i Čovića osobno. Prije koji dan, iako nam je to Čović prećutao, upravo je lider HDZ-a BiH demonstrativno odbio “elektorski način” izbora članova Predsjedništva BiH: po saznanjima portala istraga.ba, on je, na posljednjem sastanku u ovom krugu sa američkim diplomatom Matthewom Palmerom i zvaničnicom EU Angelinom Eichhorst, insistirao da ostanu nacionalni predznaci za članove Predsjedništva BiH, te da kandidat iz reda hrvatskog naroda, koji bi dobio podršku elektora, bude potvrđivan u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH.
Četvrta tema
Čak su i Palmer i Eichhorst, inače prilično otvoreni spram Čovićevih želja, prepoznali megalomansku želju za kontrolom (u Domu naroda FBiH HDZ ima neprikosnovenu većinu), pa su – doima se – teška srca upozorili Čovića na to da se na taj način uopće ne provode presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
A teško je povjerovati da je u toj sobi bio iko toliko naivan da i pomisli kako Čovića zanima provođenje presuda iz Strasbourga: da je drugačije, ne bi ministar pravde BiH Josip Grubeša, još jedna HDZ uzdanica, samo koji dan ranije, svim sudijama Suda u Strasbourgu pisao tražeći od njih da spriječe svog kolegu, inače predstavnika BiH, sudiju Farisa Vehabovića da uopće govori o izmjenama izbornog zakonodavstva u svojoj i našoj zemlji?! Da vidimo, dakle, šta je to čime je sudija Vehabović naljutio ministra Grubešu. Iz prve, dakle, Grubešine ruke: “Medijski navodi suca Vehabovića, citiram: ‘Devedesetih godina se moralo pristati na konstitutivne narode jer je to bilo prijelazno rješenje, BiH mora omogućiti svima da sudjeluju u izbornom procesu bez ikakvih davanja povlastica konstitutivnim narodima. Ne bi trebale postojati etničke odrednice. Nema Srbin, Hrvat, Bošnjak, već građanin’, ne bi smjeli biti predmetom opservacije i služiti na čast sucu jedne takve pravosudne institucije”, napisao je naš vrli ministar pravde. Suština čitavog niza presuda Europskog suda za ljudska prava – od one već famozne Sejdić-Finci do presude u slučaju Pudarić – i svodi se na to da u BiH pravo da budu birani dobiju i nekonstitutivni Ostali, ali i konstitutivni na cijelom prostoru zemlje. Pokojni Svetozar Pudarić u Strasbourgu je posthumno dobio potvrdu da je kao Srbin u Federaciji diskriminiran jer se nije mogao kandidirati za Predsjedništvo BiH. Presuda Sejdić-Finci donesena je 22. decembra 2009. godine i svoju 12. obljetnicu neprovođenja dočekat će, po svemu sudeći, u jeku najnovije sesije koja će baš tih decembarskih dana ponovo biti organizirana uz dvojac Palmer-Eichhorst. S obzirom na to da su dosadašnje pregovore pratila nepopustljiva Čovićeva odbijanja, da su se odvijali uz velikodušne istupe Milorada Dodika kako je spreman pristati na sve što se Federacija dogovori – što je implicitna poruka da mu je od početka jasno kako je Republika Srpska nedodirljiva – da prvo vidimo šta je to što je Čoviću opet malo.
Po saznanjima Istrage, a očito su validna jer ih je indirektno potvrdio sam Čović, u Federaciji bi bilo 10 izbornih jedinica, svaki kanton po jedna. Broj elektora u kantonima bio bi definiran srazmjerno broju stanovnika. Tako bi Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) davao samo jednog elektora, a Tuzlanski najviše, ukupno 19. Kanton Sarajevo bi davao 17. Kandidat koji bi pobijedio u kantonu osvojio bi sve elektore – pobjedniku u Kantonu Sarajevo pripalo bi 17 elektorskih glasova. Kako bi pregovaračima demonstrirali ovaj način izbora, međunarodni su eksperti uzeli u obzir posljednja tri izborna ciklusa i svaki put je bio isti rezultat – HDZ-ov kandidat bi bio izabran za člana Predsjedništva BiH, dok je drugi član uvijek bio neko iz druge političke partije. No, lider HDZ-a BiH nije zadovoljan, on bi da kandidata iz reda hrvatskog naroda potvrdi Klub Hrvata u Domu naroda Federacije BiH, koji broji 17 članova i u kojem HDZBiH uvijek ima dvotrećinsku većinu. Pošto je kristalno jasno da je ponuđeni način popriličan ustupak HDZ-u BiH, nije zgoreg pogledati i ostale predložene promjene jer se očito među njima kriju razlozi Čovićeva odbijanja. Međunarodni eksperti su, naime, sa domaćim političarima razgovarali i o funkcionalnosti Federacije BiH, ističući šest tačaka koje bi se trebale riješiti u narednom periodu. Na prvom mjestu je pitanje Doma naroda FBiH, koji bi trebalo urediti u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, na čemu je insistirao HDZBiH tražeći da se ukine odredba Ustava FBiH prema kojoj svaki kanton daje najmanje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda ukoliko su oni prethodno izabrani u kantonalne skupštine. Ovo ne može biti razlog Čovićevog odbijanja, međutim, već druga tačka – pitanje nadležnosti Doma naroda FBiH kada je u pitanju vitalni nacionalni interes – mogla bi biti kamen spoticanja, a naročito treća kojom je otvoreno pitanje rokova za imenovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije. Sekretar Doma naroda FBiH Izmir Hadžiavdić je predložio, s ciljem sprečavanja maratonskih pregovora, da se uvede način koji bi nakon prekoračenja zadatog roka, smanjenjem broja predlagača, izbacio druge kandidate i tako zapravo spriječio blokade u režiji HDZ-a BiH kojima svjedočimo od kraja prošlih općih izbora. Četvrta tema je stara priča, koju je svojevremeno obećao u roku odmah implementirati dr. Zlatko Lagumdžija, davne 2010. kada je SDP formirao vlast bez HDZ-a: riječ je o imenovanjima i načinu odlučivanja u Vladi FBiH na istom principu kao i u Vijeću ministara BiH, što bi značilo da niti jedna odluka nije validna ukoliko za nju ne glasaju i predstavnici drugih naroda. Peta tačka se odnosi na deblokadu imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, dok se šestom treba regulirati pitanje “unapređenja zakonodavnih procedura između domova Parlamenta Federacije BiH”.
A gdje su ostali?
Kad se sve skupa analizira, postaje bjelodano da je HDZ-u BiH ponuđena bogata trpeza kakvu samo Čović može odbiti i to – još je jasnije – zbog puke potrebe da blokira sve procese. Sad je već manje važno da li se za blokade opredjeljuje zbog vlastitih ili eventualno Dodikovih ambicija, važnije je da se ovom setu ponuda nema šta prigovoriti iz ugla ravnopravnosti konstitutivnih Hrvata i Bošnjaka. A gdje su Ostali? Ni na jednoj Palmerovoj mapi, zapravo su ugurani u izborne promjene tako da bi presude Evropskog suda za ljudska prava, ona Sejdić-Finci prije svih, bile tek pusto slovo na papiru, brisao bi se prefiks etničkog određenja u Predsjedništvu BiH. No, Ostale – ako ćemo pravo – nije imao ko da predstavlja. Željko Komšić, najglasniji zastupnik ugnjetenih i svih onih koji nisu konstitutivni članovi vodećih nacionalnih partija, kriv je zato što je u Palmerovim očima bio neko zbog koga se ovaj američki diplomata, inače vrsni poznavatelj BiH, i odrekao vlastitih principa. Da je autor “Sarajevskog vuka” zarad neodlučne Evrope navukao jagnjeću kožu, shvatili smo i po onim prijedlozima o trećem entitetu (samo) na dan izbora, no teško je shvatiti nastupe onog dijela građanskih i navodno probosanskih stranaka koje ili neće da se miješaju ili kao SDP-ov Damir Mašić na razgovore o izbornim reformama i dođu da bi plakali što je propala SDP-ova blokada izbora Komisije za vrijednosne papire. Da, to je naša stvarnost: naše, domaće demokrate svoje političke strategije i baziraju na ambicijama da umjesto Dodika, Čovića i Izetbegovića oni budu ti koji će blokirati. No ne neminovno umjesto sve trojice. Dovoljan im je i Kanton Sarajevo.
Pregovarajući 2018. godine o načinu popunjavanja Doma naroda FBiH, Damir Arnaut, tada državni zastupnik SBB-a Fahrudina Radončića, a danas Naše stranke, predlagao je da se primijeni popis iz 2013. godine. Upravo to je model koji je zagovarao i HDZ BiH, a koji bi stranci Dragana Čovića donio sigurnih 12 delegata u Domu naroda Federacije BiH i četiri delegata u Domu naroda BiH. Taj prijedlog bi značio HDZ-ovu trajnu i apsolutnu kontrolu svih procesa u Federaciji i na nivou BiH.
“Ali to nigdje nećemo napisati. Napisat ćemo brojke koje će zadovoljiti odluku Ustavnog suda”, kazao je Arnaut nakon što je iznio svoj prijedlog.
Kako se može čuti na snimku koji je u posjedu Istrage, Arnaut je rekao da se “slaže da je vrlo osjetljivo pitanje proglašavati u nekom pravnom aktu da se od današnjeg dana ne primjenjuje popis iz 1991. godine”. No, onda je našao rješenje.
“S te strane, možda se možemo to uradit na način da samo napišemo, i ne pozivati se na cenzus iz 1991. i 2013., nego samo konstatovati koliko se bira iz kojeg kantona. Ako to slučajno bude zasnovano na popisu iz 2013., to može biti samo slučajnost. Ali to nigdje nećemo napisati. Napisat ćemo brojke koje će zadovoljiti odluku Ustavnog suda“, predlagao je Arnaut način izbora delegata u Dom naroda FBiH.
Šta to znači u praksi, objasnit ćemo u nastavku teksta. U decembru 2016. godine Ustavni sud BiH je djelimično prihvatio apelaciju Bože Ljubića, te je odredbu Izbornog zakona koja se odnosila na način popunjavanja Doma naroda Federacije BiH proglasio neustavnom.
Odlukom Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić “utvrđeno je da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”.
To je, dakle, bila obavezna odredba “jedan, jedan, jedan”, prema kojoj je svaki kanton, od njih deset, morao dati po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. U Ustavu Federacije BiH ova je odredba bila malo “labavija”.
“Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u članu 8, poglavlje VI Ustava FBiH.
Dakle, svaki kanton bi davao po najmanje jednog delegata u Dom naroda iz reda svih konstitutivnih naroda, pod uslovom da je takav delegat izabran u kantonalnu skupštinu. Pojednostavljeno, ako u Kantonu Sarajevo ne bi bilo izabranih Hrvata, onda Kanton Sarajevo ne bi davao Hrvata u Dom naroda BiH. I to je ono što je predviđeno Ustavom FBiH. Odredbe Izbornog zakona koje je osporio Božo Ljubić nalagale su da svaki kanton, bez obzira da li u skupštini ima zastupnika iz reda određenog naroda, mora delegirati delegate iz reda svih konstitutivnih naroda.
Nakon što su osporene odredbe Izbornog zakona izbrisane, stvorena je pravna praznina, zbog čega je CIK donio odluku Uputstvo o popunjavanju Doma naroda FBiH. Treba naglasiti da je ovo Uputstvo donio stari saziv CIK-a nad kojim su apsolutnu kontrolu imali SNSD i HDZ BiH.
Dom naroda Federacije BiH sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ova tabela ispod pokazuje kakav je raspored delegata bio prije nego je Ustavni sud BiH naredio brisanje dijelova Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića.
Ključna stvar u ovome je bila to što je, zapravo, pet kantona u kojima ne dominira HDZ BiH moglo izabrati šest delegata u Klub Hrvata. Prema Ustavu FBiH najmanje šest delegata u jednom klubu naroda potrebno je da bi se predložio predsjednik ili potpredsjednik FBiH koji, potom, ide na glasanje pred cijelim Domom naroda FBiH. Prije presude Ljubić, dakle, postojala je mogućnost da kantoni u kojima HDZ BiH nije dominantna stranka, izaberu potrebnih šest delegata u Klubu Hrvata, što bi značilo da Dragan Čović, faktički, ne bi mogao blokirati izbor Vlade FBiH.
No, nakon presude Ljubić, Ustavni sud BiH izbrisao je odredbe Izbornog zakona prema kojima je svaki kanton u FBiH morao dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Kako bi se, pak, završio proces konstituisanja Doma naroda FBiH (o kojem ovisi i izbor deset delegata Bošnjaka i Hrvata u Dom naroda BiH), Centralna izborna komisija BiH u starom sazivu donijela je Uputstvo o rasporedu delegata u Dom naroda FBiH.
Uputstvo CIK-a o rasporedu mandata u DN FBiH
Kako se može vidjeti, ključna promjena koju je bivši saziv CIK-a nametnuo svojim Uputstvom desila se u Zeničko-dobojskom kantonu. Umjesto ranija dva delegata iz reda hrvatskog naroda, CIK je propisao da se iz tog Kantona bira samo jedan delegat. Istovremeno, Zapadnohercegovački kanton je “dobio” dodatnog, trećeg, delegata iz reda hrvatskog naroda. To znači da kantoni u kojima HDZ nije dominantna politička partija (TK, Ze-Do, USK, KS, BPK), u Dom naroda FBiH mogu delegirati svega pet delegata iz reda hrvatskog naroda, što je, u konačnici, nedovoljno za predlaganje predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a samim tim i izbor Vlade FBiH. Tim Uputstvom starog saziva CIK-a, HDZ-u BiH je, suštinski, dodijeljeno 12 sigurnih delegata u Klubu Hrvata u Domu naroda FBiH, što znači da bez njega ne može biti formirana Vlada FBiH niti može biti izabrano Predsjedništvo FBiH. Osim toga, s 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, HDZ BiH ima osigurana četiri delegata u Domu naroda BiH, jer su glasovi tri delegata u klubu Hrvata na nivou FBiH potrebna da bi se izabrao jedan delegat u Domu naroda BiH.
Ovo Uputstvo bivši saziv CIK-a donio je na osnovu primjene popisa iz 2013. godine, čijiu je primjenu predlagao Damir Arnaut. I upravo primjenom tog popisa iz 2013. godine, Ze-Do kanton je “izgubio” drugog Hrvata u Domu naroda FBiH, čime je HDZ BiH onemogućio sve druge partije da imaju šest delegata u Klubu Hrvata. No, to nije sve.
Primjenjujuću popis iz 2013. godine koji je zagovarao Damir Arnaut, stari saiv CIK-a je usvojio Uputstvo prema kojem su i dva Srbina iz Kantona Sarajevo prebačena u Kanton 10. Tako će Livanjski kanton imati trojicu srpskih delegata u Domu naroda F BiH, a sva trojica su iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Osim toga, CIK je Srbina iz Ze-Do kantona prebacio u HNK, odakle će ubuduće biti birana dva delegata srpske nacionalnosti.
Uputstvo CIK-a, međutim, nije trajni akt kojim se reguliše pitanje izbora delegata u Domu naroda FBiH. Stoga je bilo nužno uraditi izmjene Izbornog zakona zbog čega su organizirani i pregovori. a na tim pregovorima Damir Arnaut se zalagao da za primjenu popisa iz 2013. godine. Pod uslovom da se “ne napiše”.
Kako, za razliku od Bakira Izetbegovića, ne bih pravio elementarne greške, poistovjećujući hadise i ajete, dobro sam utvrdio gradivo. Hadis su riječi Muhammeda a.s., a ajeti su Božje riječi, zapisane u Kur'anu. O ajetima se ne raspravlja, dok hadisi mogu biti „sahih“, tj. vjerodostojni, i oni koji nisu u potpunosti vjerodostojni. Zato ću ovu kolumnu zasnovati na onome što je nesporno.
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni“, glasi dio jedanaestog ajeta sure Er Ra'ad.
Bošnjaci su najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Većina Bošnjaka su muslimani. A bosanski muslimani su, reći će nedavno mađarski premijer Viktor Orban, „sigurnosna prijetnja“. Desničarska Evropa je podržala ovaj stav, a ljevica je, fokusirana na božićni šoping, uglavnom prešutjela izjavu jedne od najvećih članica Evropske unije. Odavno već znamo šta Francuski predsjednik Emanuel Macron misli o bosanskim muslimanima, koji su, za njega, „tempirana bomba na granicama Hrvatske. Hrvatski predsjednik, ljevičar Zoran Milanović, pak, Bošnjacima preporučuje da „prvo koriste sapun, a onda parfem“, Milorad Dodik pripadnicima SIPA-e javno poručuje da se „okupaju“ kako bi sa sebe uklonili miris Sarajeva ili, da iskoristimo njegov rječnik, „evropskog Teherana“.
„Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju, ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU“, kazao je Milorad Dodik govoreći krajem septembra na Demografskom forumu u Mađarskoj.
U publici su tog dana sjedili srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, mađarski premijer Viktor Orban, šef slovenačke Vlade Janez Janša i bivši američki potpredsjednik Mike Pence, Niko nije reagirao. Naprotiv, Dodik je zaradio aplauz govoreći o muslimanima kao „sigurnosnoj prijetnji“. Da se Orban u potpunosti slagao s njim, saznali smo tri mjeseca kasnije.
Dodikove, Milanovićeve i Orbanove izjave mnogima su u Bosni i Hercegovini otvorile oči. No, šta je muslimanski odgovor na to?
Tolerancija. I samo tolerancija. Tolerancija koja će pokazati kršćanskoj Evropi da, u ovom slučaju, bosanski muslimani nisu sigurnosni problem.
„Draga braćo i sestre“, zagrmit će prije šest godina u Potočarima reisu-l-ulema Husen Kavazović, „ostanimo dostojanstveni u našem bolu i nemojmo dozvoliti onima koji su ovaj bol prouzrokovali da danas oni budu ovdje iznad našeg dostojanstva. Ostanimo dostojanstveni kao muslimani. To je naša obaveza prema našim šehidima i prema našoj vjeri“.
To je, dakle, pravi odgovor na sve izraženiju islamofobiju u Evropi. To je patriotizam i to je islam.
Ali, sada budem otvoren, među bosanskim je muslimanima sve više idiota. Mersudin Nanić je jedan od njih. I njegova matična SDA u Bužimu. Jednim svojim Facebook statusom, ovaj načelnik herojske krajiške općine, slavnog prezimena Nanić, dao je Miloradu Dodiku i sličnim orbanima alibi za narednih pet godina širenja islamofobije. Jer, zašto se evropski kršćani ne bi plašili muslimana „koji će narediti da se ukloni plakat“ kojim se čestita Božić.
„Poštujemo svakoga i svačije, ali svoje ne damo“, završava svoj sramotni tekst Mersudin Nanić, reagirajući na džambo plakat postavljen u Bužimu kojim se čestita Božić i Nova godina.
I to nije bilo sve. Svog načelnika je podržala i općinska organizacija SDA.
„Ovakva praksa se više nikada ne može i ne smije ponoviti u Bužimu, jer ako ovo dozvolimo sada, iduće godine ne bi nas začudilo da u centar grada donesu slamu i jaslice“, saopćili su iz Općinskog odbora SDA Bužim.
Stranačka centrala je šutjela. Valjda zbog toga što predsjednik SDA još nije uspio definisati razliku između hadisa i ajeta, pa ne zna da u Kur'nu piše da – „nema prisile u vjeru“.
Izetbegovićevu šutnju o sramotnom djelovanju njegovih kadrova u Bužimu iskoristio je, logično, HNS Dragana Čovića.
„Ovakve reakcije su živi dokaz i primjer „moderne i građanske“ države kako je očigledno promišlja SDA. To je, valjda, primjer jednakopravnosti i suverenosti s kojom bi trebali pristupiti EU, a božićna čestitka je vrijeđanje“, saopćili su iz Hrvatskog narodnog sabora.
Može li se reći da su u krivu? Ne. Sve dok Stranka demokratske akcije i njen predsjednik ostanu nijemi na ovakve ispade, Milorad Dodik, Dragan Čović, Janez Janša i Viktor Orban će imati alibi za širenje islamofobije. Jer, i mene kao muslimana je strah ovakvih muslimana.
Izet Nanić je od Bužima napravio herojski grad. Mersudin Nanić svojim Facebook statutom srušio dobar dio ugleda tog grada koji će uskoro biti vrata Shengen zone.
„Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno“, bilo je posljednje što je napisao heroj Nanić.
U ponedjeljak navečer nije nestajalo struje u Bužimu. A bilo bi dobro da jeste. Možda tako Mersudin Nanić ne bi pisao gluposti na društvenim mrežama. Gluposti koje doprinose nestanku države za koju se borio njegov prezimenjak i rođak Izet.
Prije nego se sunce ukazalo u Banovićima, Mirsad Kukić se zaputio za Sarajevo. U petak u 10, u “uvrnutom tornju” imao je sastanak sa Fahrudinom Radončićem.
“Razmijenili smo mišljenja”, kaže za Istraga.ba Mirsad Kukić, predsjednik PDA-a koji je ove sedmice završio na crnoj američkoj listi.
U petak, popodne, Kukić bi se trebao sresti i sa nekim iz Naše stranke, koja je “opstanak Vlade TK” ucijenila ostavkom predsjednika PDA.
“Ništa spektakularno neće biti. Odoh da vidim otkud njihovi onakvi stavovi”, objašnjava nam Mirsad Kukić razloge svog sastanka sa Našom strankom.
Bivši predsjednik Naše stranke i državni zastupnik Predrag Kojović u četvrtak je kod koalicijskih partnera lobirao da oni utiču na Mirsada Kukića da podnese ostavku, kako bi se spasila Vlada Tuzlanskog kantona koji čine ministri iz SDP-a, Naše stranke, SBB-a i PDA Mirsada Kukića.
“Razgovarao sam sa Radončićem”, priznaje za Istraga.ba Predrag Kojović,”i rekao sam da bi, zbog općeg interesa, bilo dobro da Kukić podnese ostavku na mjesto predsjednika stranke. Amerikanci su veliki prijatelji BiH i, iz poštovanja prema njima, ostavka je nužna”.
Čini se da je dogovor već i postignut. Mirsad Kukić će, prema informacijama Istrage, do kraja januara odstupiti s pozicije predsjednika PDA. Zadržat će poziciju zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Elzina Pirić ili neko iz bližeg Kukićevog okruženja će formalno preuzeti rukovođenje Strankom. Kukić je ostati vladar iz sjene. No, time će ispuniti formalne zahtjeve koalicijskih partnera i Vlada TK će biti “spašena”.
Predsjednik PDA Mirsad Kukić ne isključuje mogućnost da će podnijeti ostavku.
“Vidjet ćemo šta je u interesu neke opće stvari. Nije nijedno rješenje isključeno”, kaže nam Kukić, potvrđujuću, zapravo, da je njegova ostavka jedna od opcija.
No, da li će Kukićeva prva saradnica Elzina Pirić preuzeti funkciju predsjednice?
“Ne znam ko bi preuzeo stranku. Moram sazvati Glavni odbor. Ne znam, za sada. Nelogično je da neko drugi postavlja takvu vrstu uslova. Nermin (Nikšić) mi je u izolaciji. I s njihovim ću ljudima pričati. Oni imaju Kolegij naredne sedmice. Vidjet ćemo”, objašnjava Kukić u izjavi za Istraga.ba.
No, sve bi to, saznajemo, trebala biti samo formalnost. Kukić će, najvjerovatnije, odstupiti s pozicije predsjednika PDA.
Da li se njegovim formalnim odlaskom mijenja politička suština PDA, pitamo Predraga Kojovića iz Naše stranke.
“Kukić je pod sankcijama. Da je neko drugi iz te stranke trebao biti bio bi”, kaže nam Kojović.
Zaključujemo, ukoliko bi Elzina Pirić preuzela funkciju predsjednika PDA, Naša stranka bi ostala u koaliciji sa tom strankom. I Vlada TK bi opstala. Sunce samo formalno ne bi sjalo.
Tik iza Milorada Dodika, na svečanoj bini u Banja Luci, stajao je jedan haški osuđenik. Ratni zločinac Vinko Pandurević bio je među VIP gostima na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Nije govorio. No, umjesto njega govore njegova nedjela. Haški tribunal ga je osudio na 13 godina zatvora. Žalbeno vijeće je pravosnažnu presudu izreklo 30. januara 2015. godine.
Ratni zločinac Vinko Pandurević – VIP gost
“U odnosu na Vinka Pandurevića, Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu Tužilaštva u vezi s nizom incidenata, i donijelo više novih osuđujućih presuda. Pandurević je, shodno tome, uz suprotno mišljenje sudije Nianga, osuđen, bilo za pomaganje ili podržavanje, bilo po komandnoj odgovornosti, za više krivičnih dijela ubistva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona putem ubistva ili okrutnog i nečovječnog postupanja kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće je, uz suprotno mišljenje sudije Pocara, izreklo nove osuđujuće presude za te zločine. Žalbeno vijeće je takođe ukinulo neke osuđujuće presude koje je Pandureviću izreklo Pretresno vijeće. Odbacujući jedan od Pandurevićevih prigovora koji se odnosio na pomaganje i podržavanje, Žalbeno vijeće je podsjetilo da “konkretna usmjerenost” ne predstavlja element pomaganja i podržavanja prema običajnom međunarodnom pravu”, navedeno je stranici ICTY-a.
Vinko Pandurević u ratu
Sažetak prvostepene haške presude, koja je potvrđena, možete pročitati ovdje. Pandureviću je suđeno u predmetu protiv Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Drage Nikolića, Ljubomira Borovčanina, Radivoja Miletića, Milana Gvere.
Vujadin Popović i Ljubiša Beara proglašeni su krivim za genocid, udruživanje radi činjenja genocida, kršenje zakona ili običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, putem učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP). Izrečene su im kazne doživotnog zatvora. Drago Nikolić je za pomaganje i podržavanje genocida osuđen na 35 godina zatvora, dok je Radivoje Miletić proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona, zbog čega je osuđen na 18 godina robije. Vinko Pandurević je oslobođen optužbi za genocid, ali je osuđen za više krivičnih djela ubistva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona putem ubistva ili okrutnog i nečovječnog postupanja kao zločin protiv čovječnosti.
Vinko Pandurević je 1995. godine bio komandant Zvorničke brigade i imao je čin potpukovnika. Na teritoriji pod kontrolom kontrolom njegove brigade bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice.
Krajem prošle godine načelnik Generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović uručio je u Beogradu spomenicu ratnom zločincu Vinku Pandureviću.
“Na današnjem prijemu načelnik Generalštaba uručio je vojne spomenice za sudjelovanje u odbrani od NATO agresije na SRJ penzionisanim generalima Milomiru Miladinoviću i Vinku Pandureviću”, objavljeno je tada na stranici Ministarstva odbrane Republike Srbije.
Inače, svečanosti povodom neustavnog dana RS u Banja Luci su prisustvovali i najviši zvaničnici Vlade Srbije. Delegaciju je predvodila premijerka Ana Brnabić. Osim političkih zvaničnika, u Banja Luci je boravio i direktor BIA-e Bratislav Gašić kojem je predsjednica RS Željka Cvijanović uručila posebno priznanje.
Samom defileu u Banja Luci prisustvovao je i ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, te ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Tokom defilea, pripadnici SAJ-a (Specijalne antiterorističke jesinice) MUP-a Republike Srpske pjevali su koračnicu za krst.
“Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst, za krst, Nemanjića, za slavu, za slavu, Obilića”, pjevaju pripadnici SAJ-a MUP-a RS tokom defilea na obilježavanju neustavnog dana RS pic.twitter.com/0DJAcPqr8a
Istodobno, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je u intervjuu za beogradske Večernje novosti da će “RS biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
