Denis Lasić, v.d. direktora JP Autoceste Federacije BIH suočen sa mnogobrojnim problemima u ovom preduzeću i činjenici da su gradilišta zaustavljena te da nedostaju ozbiljne sume novca za nastavak gradnje Koridora Vc, za sada se samo obračunava sa kadrovima unutar preduzeća i to mahom Bošnjaka, koje smjenjuje i postavlja nove!
Nakon što je, ni mjesec dana nakon imenovanja, 23. juna 2023. godine, v.d. direktora Lasić napravio izmjene u rješenjima za imenovanje komisija za evaluaciju ponuda za izgradnju Koridora Vc, koje vodi Služba za nabavke po međunarodnim procedurama, te umjesto visoko edukovanih i iskusnih članova komisija, imenovao članove koji ne govore engleski jezik, a još manje poznaju pravila i procedure nabavki finansiranih od strane međunarodnih finansijskih institucija, sada je isto uradio i u Službi za projektovanje i građenje, sa šefovima projekata – predstavnicima investitora za dionice autoceste koje su u izgradnji.
Dio Rješenja koje je donio Lasić
Naime, Rješenjem od 13. oktobra 2023. godine Denis Lasić bez ikakvog obrazloženja ponovo je zloupotrijebio položaj i ovlasti, zamijenivši inžinjere sa dugogodišnjim iskustvom i dokazanim radom na ovim poslovima, sa inženjerima koji nemaju iskustva u vođenju velikih infrastrukturnih projekata.
Još jedna od nelogičnosti ovih izmjena je što su samo inženjeri predstavnici bošnjačkog naroda smijenjeni sa svojih funkcija, i to Samir Pirić, Alaga Husić, Edin Honić, Reuf Kadrić i Muamer Bristrić, dok su uposlenici Autocesta koji se izjašnjavaju kao Hrvati – Vesna Dodig i Antonio Križanac ostali na svojim pozicijama šefova projekata.
S obzirom na takvo stanje, legitimno je postaviti pitanje da li su smjene nastale zbog nezadovoljavajućeg rada šefova projekata ili smjene imaju sasvim drugu konotaciju.
Većini uposlenika nejasno je šta Lasić želi postići ovakvim postupcima, koji zasigurno ne vode boljem funkcionisanju JP Autoceste.
Smjene komisija za evaluaciju ponuda već se ogledaju u neuspješnim dodjelama ugovora, odnosno poništenju tendera, a smjene šefova projekata vjerovatno imaju za cilj „bolji odnos“ sa izvođačima radova, što implicira nelegalno stjecanje imovinske koristi.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu zatražio je od vlasti u BiH da se izjasne o tome da li agentice koje su zatražile preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević imaju aktivnu legitimaciju za zastupanje BiH, saznaje Istraga.ba.
Pismo iz Strazbura prošle je sedmice stiglo na adresu Monike Mijić koja je odbila o svemu obavijestiti resornog ministra za ljudska prava i izbjeglice Sevlida Hurtića. Kako saznaje Istraga.ba, Mijićeva će zatražiti stav Vijeća ministara BiH kojim predsjedava HDZ-ova Borjana Krišto. Vijeće ministara bi, prema našim informacijama, u četvrtak trebalo zauzeti stav u vezi sa “mandatom” Monike Mijić i Jelene Cvijetić koje su 19. septembra zatražile od Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu preispitivanje odluke donesene po aplikaciji Slavena Kovačevića.
Izjašnjenje o mandatu Monike Mijić i Jelene Cvijetić Sud iz Strazbura je zatražio nakon što je sam aplikant Slaven Kovačević u svom dopisu Sudu konstatirao da agentice nisu u mandatu, jer im je dva puta produžavan vd. mandat koji maksimalno može trajati tri mjeseca.
Nakon što je iz Strazbura stigao zahtjev za izjašnjenje BiH u vezi sa statusom agentica, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je zatražilo taj dopis.
“S obzirom na to da Ministarstvo nije nadležno sa pitanje pravnog statusa v.d. zastupnika, niti za njihovo imenovanje i razrješenje, niti zastupnici za svoj rad odgovaraju ministru, Ministarstvo nije pozvano da se na bilo koji način očituje na pismo aplikanta Kovačevića koji pred ESLJP spori pravni status v.d. zastupnika i ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za preispitivanje presude pred Velikim vijećem”, napisala je, pored ostalog, u svom odgovoru Ministarstvu “agentica” Monika Mijić.
Kako bi izbjegla opasnost da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ospori njen status, Monika Mijić je odlučila dokumentaciju poslati Vijeću ministara. Prema informacijama Istrage, Vijeće ministara bi se na sjednici Kolegija o tome trebalo izjasniti u četvrtak. Krišto će, kako saznajemo, predložiti da Vijeće ministara BiH obavijesti Sud u Strazburu da Monika Mijić ima “aktivnu legitimaciju”. No, da bi ta odluka bila donesena, za nju mora glasati predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, zatim zamjenik predsjedavajuće Staša Košarac te drugi zamjenik Zukan Helez, ukoliko svoje ovlasti ne prenese na Elmedina Konakovića.
Podsjetimo, “žalba” na presudu Kovačević upućena je 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.
Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.
Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.
Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.
Federalni ministar rada i socijalne politike i kadar Naroda i Pravde Adnan Delić namjerava nezakonito podijeliti 728 hiljada maraka namijenjenih udruženjima građana u Federaciji BiH. Da je Delić prekršio procedure i federalne propise naveo je u svom dopisu Vladi FBiH federalni ministar finansija Toni Kraljević. Istraga.ba je u posjedu je prepiske ministara Delića i Kraljevića iz kojih je jasno da je kadar Naroda i Pravde u Vladi FBiH namjeravao nezakonito dijeliti novac. Evo o čemu se radi.
Ministar Adnan Delić je, naime, dostavio Vladi FBiH prijedlog Odluke o raspodjeli prihoda u iznosu 728.458,82 KM ostvarenih po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću iz 2022.godine. Na prijedlog odluke reagirao je ministar finansija Toni Kraljević koji je u svom mišljenju napisao da je Adnan Delić prekršio propisanu proceduru o dodjeli novca.
“Uzimajući u obzir postupak donošenja Prijedloga Odluke, generalnog smo mišljenja da je došlo do povreda odredaba Uredbe. Naime, iako je članom 6. Uredbe propisan imperativno rok za raspisivanjem jednog Javnog konkursa, 31. januar, ministarstvo je Javni konkurs raspisivalo dva puta i to: Prvi Javni konkurs broj 07-11/14-717/23 od 06.03.2023.godine i Drugi Javni konkurs broj 07-11/13-1963/23 od 24.05.2023.godine, te su isti oba puta objavljeni nakon isteka roka. Prvi Javni konkurs broj 07-11/14-717/23 od 06.03.2023.godine je poništen Odlukom Ministra broj 07-11/14-717/23 od 15.05.2023.godine, nakon isteka rokova prijava, a što nije omogućeno procedurama uređenim Uredbom kao materijalnim propisom koji regulira predmetnu oblast. Mišljenja smo da je Ministarstvo ovakvim postupanjem stvorilo pretpostavke za potencijalne postupke ili tužbe za nadoknade štete na teret Budžeta Federacije BIH od strane aplikanata koji su aplicirali po Prvom Javnom konkursu”, napisao je ministar Kraljević.
Dakle, nakon što je preuzeo vlast, Adnan Delić je odmah poništio javni poziv prethodne vlade kako bi on odlučivao o podjeli novca. Ali to nije sve. Ministar Delić je tokom trajanja javnog poziva mijenjao konkursnu proceduru i Uredbu kojom je reguliran način podjele novca.
“Nadalje, mišljenja smo da je došlo i do povrede člana 4. stav (2) Uredbe, jer je Uredbom data mogućnost da prije raspisivanja Javnog konkursa ministarstvo donese uputstvo o podnošenju prijava na javni konkurs i objavi ga na svojoj web stranici. Stoga je Prvo Uputstvo doneseno aktom broj 07-02/3-26-1/23 od 31.01.2021. godine, ali je isto stavljeno van snage novim Drugim Uputstvom broj 07-02/3-1942-1/23 od 23.05.2023.godine i to nakon raspisivanja Drugog Javnog konkursa, a što nije omogućeno procedurama uređenim Uredbom koji regulira ovu materiju. Mišljenja smo da Ministarstvo može donositi izmijenjene ili nove Upute o podnošenju prijava na javni konkurs, koje se mogu primjenjivati tek od 1. januara sljedeće kalendarske godine i obavezno prije raspisivanja Javnog poziva. Naime, propusti u postupanju po propisanim procedurama ograničavaju ispunjavanje principa transparentnosti definiranog u članu 4. Zakona o budžetima u FBiH, odnosno potrošnju javnog novca, ispunjavanje zakonskih obaveza i utvrđivanje odgovornosti na potpun i objektivan način”, naveo je ministar Kraljević u svom mišljenju na proceduru Adnana Delića.
Ministar finansija FBiH dalje upozorava da je drugo Uputstvo, broj 07-02/3-1942-1/23 od 23.05.2023.godine, u suprotnosti sa odredbama člana 8. stav (4) Uredbe, jer je istim “data mogućnost otklanjanja nedostataka u dostavljenim prijavama (tačka V. 21. Uputstva) dok je Uredbom jasno navedeno da će se takva prijava odbaciti kao nepotpuna.
Ministar Adnan Delić je, pak, napisao da je sve uradio u skladu sa propisima.
“Netačni su navodi iz mišljenja kako je Ministarstvo postupilo suprotno odredbi Uredbe, jer to nije propisano”, napisao je Adnan Delić.
Međutim, ministar Kraljević je ostao pri istom mišljenju, što je potvrdio i dopisom od 5. septembra 2023. godine.
A evo samo jednog primjera kome je Adnan Delić namjeravao dati novac namijenjen sa socijalne kategorije. Ministarrsvo za rad i socilanu politiku je, naime, predložilo da se dodijeli 7000 KM Udruženju klub borilačkih sportova “Perfekt”.
Ovlašteno osoba u ovom udruženju je Armin Topalović.
Od osnivanja Naroda i Pravde brojni istaknuti i ugledni građani su prepoznali i podržali ideju naše organizacije. Naše članstvo je pojačano sa dvojicom vrhunskih sportista koji su svojim sportskim uspjesima najbolji ambasadori Bosne i Hercegovina na balkanskim, evropskim i svjetskim prvenstvima.
Armin Topalović, rođen 14.09.1982. godine u Foči, prof. sporta i tjelesnog odgoja.
Podjetimo, Adnan Delić je ministar za rad i socijalnu politiku FBiH, a ne ministar sporta.
U četiri podrinjske općine u Republici Srpskoj kadrovi Naroda i Pravde su napravili pet udruženja kojima je, potom, iz Budžeta Kantona Sarajevo, sa budžetske pozicije kojom raspolaže NiP-ov predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, za dvije godine prebačeno 289 hiljada maraka. Idemo abecednim redom.
Bratunac (13000 KM)
Udruženje građana REDITUS Bratunac osnovali su Asmir Mehić, Munib Karić i Safet Golić.
Na stranici Naroda i Pravde je navedeno da je Asmir Mehić bio predstavnik NiP-a Bratunac na međustranačkom sastanku u Banjoj Luci 2021. godine. Safet Golić je, također, jedan od kadrova NIP-a u Bratuncu.
Odlukom Kabineta predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo Elvedina Okerića Udruženju čiji je (su)osnivač Asmir Mehić prebačeno je 13 hiljada maraka. Projekat se zove – “nabavka pribora za učenike u povratničkim naseljima”. Dakle, pribor povratnicima bit će dijeljen preko udruženja koje su napravili kadrovi Naroda i Pravde. Na potpisivanju ugovora o dodjeli novca pojavio se predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Eledin Okerić.
“Primjenjujući Uredbu o dodjeli transfera neprofitnim organizacijama i pojedincima iz Budžeta Kantona Sarajevo, Kabinet predsjedavajućeg Skupštine KS planirao je i izdvojio potrebna sredstva u 2023.godini za projekte održivog povratka u RS u ukupnom iznosu od 400.000 KM”, glasilo je zvanično saopćenje uz koje su priložene fotografije predsjednika SKupštine KS Elvedina Okerića koji sada tvrdi da nema ništa sa dodjelom ovog novca.
Srebrenica (120 000 KM)
Tokom 2022. i 2023. godine Udruženju Argentarija Srebrenica iz Budžeta KS, sa pozicije Kabinet predsjednika Skupštine KS, odobreno je ukupno 120 hiljada KM.
Evo prve odluke iz aprila 2022. godine, donesene 30 dana nakon što je Udruženje osnovano.
A evo i druge, ovogodišnje odluke o dodjeli 88 hiljada maraka Udruženju Argentarija.
Sada idemo da vidimo ko su osnivači Udruženja “Argentarija” Srebrenica. Na spisku osnivača su Azem Alić, Nedim Ademović, Sejdalija Suljić, Senajid Ademović. Predsjednik Udruženja je Sejdalija Suljić, dok je kontakt telefon Udruženja 061471799. Zovemo taj broj i potvrđuju nam da je u pitanju Udruženje Argentarija.
Ime Sejdalije Suljića, predsjednika i suosnivača Udruženja, potom, pronalazimo na oficijelnoj web stranici Naroda i Pravde.
“Delegacije Naroda i Pravde i Vlade Kantona Sarajevo posjetili su u četvrtak 7.7.2022. godine Srebrenicu, a u sklopu posjete zvanično je otvorena i kancelarija Naroda i Pravde u ovom gradu. Delegaciju su činili predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković, prvi zamjenik predsjednika Kemal Ademović, politički direktor Rusmir Pobrić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić i ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena i izbjegla lica Ivana Prvulović. U sklopu posjete zvanično je otvorena i kancelarije Naroda i Pravde Srebrenica. Za predsjednika izvršnog odbora Naroda i Pravde Srebrenica imenovan je Sejdalija Suljić”, navedeno je u informaciji dostupnoj na zvaničnom sajtu NiP-a.
Na fotografijama dostupnim na sajtu NiP-a vide se Nedim Ademović, suosnivač Udruženja, Senajid Ademović, suosnivač Udruženja i Sejdalija Suljić, suosnivač i predsjednik Udruženja. Dvojica Ademovića su prvi rođaci Kemala Ademovića, prvog potpredsjednika NiP-a. Sada na stranici NiP-a tražimo kontakt NiP-a Srebrenica. Pronalazimo broj 061471799. Dakle, isti broj koji je naveden kao kontakt u Udruženju Argentarija Srebrenica.
Višegrad (40 000)
Udruženje ,,Svi za bolji Višegrad” (“SZBVGD”), osnovano je neposredno pred prošle lokalne izbore, tačnije 16.9.2020. godine.
“Inicijativa Svi za bolji Višegrad je ideja stara oko godinu. Tad je prvi tim sjeo i napravio jedan idejni projekt. To su Ahmed Sejdić, naš legendarni komandant, Muamer Sofović, momak koji je živio u Švedskoj sad ima biznis u Višegradu, Suljo Fejzić, također naš komandant, Melisa Kustura i ja. To je neki tim koji je pokrenuo ovu priču, ali je inicijativa bila od Sejdića i Sofovića”, izjavio je nedugo nakon osnivanja ovog Udruženja jedan od osnivača Jasmin Hajdarević.
Sada pretražujemo imena osnivača. Na fotografiji ispod je Muamer Sofović.
Muamer Sofović je, dakle, na posljednjim lokalnim izborima bio nosilac NiP-ove liste za Općinsko vijeće Višegrad (Skupština opštine). On je, dakle, jedan od ljudi koji stoje iza Udruženja “Svi za bolji Višegrad”.
Evo odluke Kabineta predsjednika Skupštine KS Elvedina Okerića kojom se ovom Udruženju dodjeljuje 40 hiljada KM.
Zvornik (116 000)
Dva udruženja u Zvorniku povezana sa kadrovima Naroda i Pravde dobila su za dvije godine 116 hiljada KM. Idemo prvo sa odlukom iz 2022. godine.
Ovom je odlukom Kabineta predsjedavajućeg Skupštine KS Elvedina Okerića Organizaciji RVI Zvornik za 2022. godinu dodijeljeno 57 hiljada KM. Godinu kasnije, Organizacija RVI se ponova našla na spisku dobitnika bespovratnog novca.
Dakle, za 2022. i 2023. godinu Udruženje RVI općine Zvornik dobilo je iz Okerićevog kabineta ukupno 97 hiljada KM. Na potpisivanju ugovora sa Okerićem u ime Udruženja pojavio se Began Karić.
Karić i Okerić nakon potpisivanja ugovora o grantu
Ko je Began Karić? I njega pronalazimo na službenom sajtu NiP-a. Predstavljao je ovu stranku na sastanku stranaka u Kozarcu.
Dakle, u posljednje dvije godine boračkom udruženju čiji je predsjednik kadar NiP-a iz kabneta NiP-ovog Elvedina Okerića prebačeno je 97 hiljada KM. No, to nije sve. Organizaciji demobilisanih boraca opštine Zvornik iz Okerićevog kabineta dodijeljeno je 19 hiljada KM.
Ovim Udruženjem rukovodi Eniz Hamidović. Evo ga na fotografiji sa Elmedinom Konakovićem.
Eniz Hamidović sa Elmedinom Konakovićem i Nedimom Ćivićem (NiP Zvornik)
Znači, iz Kabineta Elvedina Okerića je za dva udruženja u Zvorniku kojima rukovode kadrovi NiP-a za dvije godine dodijeljeno 116 hiljada KM.
Oružje (25 pušaka) koje je pronađeno u Općini Stari Grad Sarajevo povezano je članovima narko kartela Tito i Dino, a sam bivši načelnik Ibrahim Hadžibajrić namjeravao je streljački klub kojem je, formalno, ovo oružje pripadalo pripojiti Civilnoj zaštiti, saznaje Istraga.ba.
Da je Hadžibajrić pripremao oružanu formaciju dokazuje i Sporazum o regulisanju međusobnih odnosa kojeg su 7. marta prošle godine potpisali Općina Stari Grad Sarajevo i Klub za praktično streljaštvo i taktički trening “Point” Sarajevo.
“Sporazumne strane saglasno potvrđuju da se Udruženje (Streljački klub Point) stavlja na raspolaganje Općini Stari Grad Sarajevo kao dobrovoljna jedinica Civilne zaštite Općine”, navedeno je u Sporazumu na kojem su potpisi tadašnjeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića i predstavnika Kluba Almira Kovačevića.
Tri mjeseca kasnije, Općina Stari Grad izdvaja 80 hiljada KM za Udruženje Point, a oni za taj novac kupuje 25 poluautomatskih pušaka od kojih su 24 pronađene u nedavnom pretresu u zgradi Općine.
Nabavljene puške, kako se moglo vidjeti na fotografijama nastalim tokom pretresa, uopće nisu korištene, iako je od trenutka nabavke do zapljene prošlo 15 mjeseci. To znači da ovo oružje nije korišteno u Streljačkom klubu Point. No, jedna puška nedostaje. I njena fotografija se, kako saznajemo, pojavljuje u Sky komunikaciji koju su vodili Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik. Seid je, podsjećamo, sin bivšeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića, dok je Elmedin Karišik “biznismen” koji je imao direktnu vezu sa Sanijem Al Murdom, odbjeglim članom kartela Tito i Dino. Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik su zajedno uhapšeni po naredbi Tužilaštva BiH istoga dana kada su, po naredbi Tužilaštva KS, uhapšeni Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović. Iako je, prvobitno, bilo planirano da sve njih uhapsi Tužilaštvo KS, u posljednji trenutak se u istragu uključio državni tužilac Džermin Pašić koji je preuzeo dio istrage koji se odnosi na članove kartela Tito i Dino. Pašić je, naime, Tužilaštvu KS prepustio samo Ibrahima Hadžibajrića i Almu Destanović dok je “oteo” procesuiranje Seida Hadžibajrića, Emedina Karišika, Sanija Al Murde i Barbare Pekić (pravo ime Emina Alibegović). Kako je Pašić procesuirao najbolje dokazuje činjenica da su Barbara Pekić i Sani Al Murda u bjekstvu, dok su Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik još u pritvoru, iako Tužilaštvo BiH namjerava da omogući njihovo skoro puštanje na slobodu. Za operaciju puštanja na slobodu zadužen je advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare čiji je brat Aljoša Čampara imao direktne veze sa članovima narko kartela Tito i Dino. O vezama Karišika, Al Murde i drugih sa kartelom Tito i Dino i braćom Čampara i tužiocem Džerminom Pašićem pisali smo ranije, a u narednim danima donosimo i nove detalje.
No, vratimo se sada Ibrahimu Hadžibajriću. U istom periodu kada je za potrebe udruženja Point nabavio 25 poluautomatskih pušaka, Hadžibajrić je za potrebe Općine Stari Grad nabavio i 40 motorola.
“Odobravaju se sredstva za nabavku četiri vozila (tri terenska i jedno specijalizirano vozilo) i 40 motorola koje će imati domet i koje će se koristiti na teritoriji Općine Stari Grad Sarajevo za potrebe Službe civilne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo i Općinskog štaba Civilne zaštite”, navedeno je u zaključcima Općinskog štaba Civilne zaštite kojim je rukovodio tadašnji načelnik Ibrahim Hadžibajrić.
Međutim, ovim motorolama se gubi svaki trag.
Inače, osim prošlogodišnjih 80 hiljada KM namijenjenih za nabavku 25 pušaka, Općina Stari Grad Sarajevo je planirala ove godine izdvojiti 100 hiljada maraka za potrebe streljačkog Kluba Point koje je bivši načelnik namjeravao priključiti Civilnoj zaštiti kao “dobrovoljnu jedinicu”. Direktne veze s ovim klubom imao je Ibrahim Miladin, jedan od pratilaca Edina Gačanina Tita, vođe narko kartela Tito i Dino.
Najmanje 200 hiljada maraka iz Budžeta Kantona Sarajevo dodijeljeno je udruženjima građana koja su osnovali kadrovi Naroda i Pravde. Oko 140 hiljada KM budžetskog novca dodijeljeno je udruženju u Srebrenici koje su osnovali čelni ljudi općinskog odbora NiP-a u Srebrenici, dok je 70 hiljada dodijeljeno udruženju čiji je osnivač NiP-ov federalni ministar za rad i socijalnu politiku Adnan Delić. Evo detalja i dokaza.
Na ovom linku portala Vlade Kantona Sarajevo 5. oktobra ove godine je objavljena informacija da je predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić izdvojio 400 hiljada maraka za projekte održivog povratka u Republici Srpskoj.
“Udruženju građana “Argentarija” iz Srebrenice dodijeljeno 88.000 KM za podršku projektu Održivi povratak u Opštinu Srebrenica”, navedeno je u zvaničnom saopćenju Skupštine Kantona Sarajevo.
Sada idemo da vidimo ko su osnivači Udruženja “Argentarija” Srebrenica. Na spisku osnivača su Azem Alić, Nedim Ademović, Sejdalija Suljić, Senajid Ademović. Predsjednik Udruženja je Sejdalija Suljić, dok je kontakt telefon Udruženja 061471799. Zovemo taj broj i potvrđuju nam da je u pitanju Udruženje Argentarija.
Ime Sejdalije Suljića, predsjednika i suosnivača Udruženja, potom, pronalazimo na oficijelnoj web stranici Naroda i Pravde.
“Delegacije Naroda i Pravde i Vlade Kantona Sarajevo posjetili su u četvrtak 7.7.2022. godine Srebrenicu, a u sklopu posjete zvanično je otvorena i kancelarija Naroda i Pravde u ovom gradu. Delegaciju su činili predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković, prvi zamjenik predsjednika Kemal Ademović, politički direktor Rusmir Pobrić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić i ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena i izbjegla lica Ivana Prvulović. U sklopu posjete zvanično je otvorena i kancelarije Naroda i Pravde Srebrenica. Za predsjednika izvršnog odbora Naroda i Pravde Srebrenica imenovan je Sejdalija Suljić”, navedeno je u informaciji dostupnoj na zvaničnom sajtu NiP-a.
Na fotografijama dostupnim na sajtu NiP-a vide se Nedim Ademović, suosnivač Udruženja, Senajid Ademović, suosnivač Udruženja i Sejdalija Suljić, suosnivač i predsjednik Udruženja. Dvojica Ademovića su prvi rođaci Kemala Ademovića, prvog potpredsjednika NiP-a. Sada na stranici NiP-a tražimo kontakt NiP-a Srebrenica. Pronalazimo broj 061471799. Dakle, isti broj koji je naveden kao kontakt u Udruženju Argentarija Srebrenica.
kontakt NiP-a u Srebrenici
Pozivamo NiP Srebrenica i javlja nam se ista osoba koja se javila i kada smo pozvali Udruženje Argentarija.
“Sejdalija Suljić”, predstavit će se naš “dupli” sagovornik. Priznao je da je on i predsjednik Udruženja i predsjednik NiP-a.
Predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić (@narodipravda) dodijelio je 88 hiljada KM Udruženju građana Argentarija Srebrenica koje su prošle godine osnovali predsjednik i članovi Izvršnog odbora NiP-a u Srebrenici. Isti broj telefona u NiP-u i u Udruženju. Uskoro opširnije pic.twitter.com/G8DB4QWRG1
Dakle, sa 88 hiljada maraka koje je predsjednik Skupštine KS i kadar NiP-a Elvedin Okerić uplatio na račun Udruženja Argentarija Srebrenica raspolagat će čelni ljudi NiP-a u Srebrenici. No, to nije sve. Udruženju Argentarija novac je uplatila i Vlada Kantona Sarajevo. Naime, 27. jula ove godine Kabinet premijera KS dodijelio je, po javnom pozivu za finansiranje i sufinansiranje aktivnosti/programa/projekata neprofitnih organizacija i drugih pravnih lica u RS-u, 56 hiljada KM Udruženju Argentarija.
Dakle, u zbiru sa Okerićevih 88 hiljada KM Udruženje građana koje su prošle godine osnovali kadrovi NiP-a dobilo je ukupno 144.700 KM. Ali to nije jedini udruženje povezano sa NiP-om. Vraćamo se ponovo na informaciju predsjednika Skupštine Elvedina Okerića.
“Udruženju „Dobro.ba“ dodijeljeno je 70.000 KM za kupovinu i dodjelu stoke povratničkoj populaciji u cilju održivog povratka, a u okviru već započetog projekta „Mini farma””, navedeno je u Okerićevom saopćenju od 5. oktobra ove godine.
Sada idemo na oficijelni sajt Adnana Delića, federalnog ministra rada i socijalne politike.
“Proteklih desetak godina počela me privlačiti ideja društvenog angažmana jer nisam želio prihvatiti beznađe, pa sam s grupom entuzijasta osnovao udruženje Fair play koje već niz godina organizuje malonogometnu ligu Fair play za odrasle i djecu, a to je ujedno prethodilo osnivanju humanitarne organizacije Dobro.ba”, piše ministar Delić.
Na YouTube kanalu NiP-ovog ministra Adnana Delića imamo više informacija.
“Filantrop s bogatim radnim iskustvom u realnom sektoru. Vođen idejom “humanosti na djelu”, osnivač je i predsjednik Upravnog odbora Dobro.ba. Donedavni direktor marketinga jedne od najreprezentativnijih bosanskohercegovačkih IT kompanija, Adnan Delić je odlučio energiju usmjeriti u kreiranje trajne promjene u gradu u kojem je izgradio svoju karijeru i u kojem želi pomoći drugima da postignu isto”, navedeno je u “opisu” filantropa Adnana Delića.
Dakle, Udruženju koje je osnovao NiP-ov ministar Adnan Delić uplaćeno odobrena je isplata 70 hiljada maraka sa budžetske pozicije predsjednika Skupštine KS Elvedina Okerića (NiP).
Sjećate li se iskaznice Salke Zildžića? Sabina Ćudić je zbog nje žurno tražila sjednicu Komisije za nadzor OSA-e. Sjećate li se “prve zvanične posjete Ukrajini” kada su Edin Forto i Sabina Ćudić pozirali pored uništene ruske vojne opreme u Kijevu?
“Ako postoji grad koji razumije Kijev, to je Sarajevo”, naslovit će svoje obraćanje “debatantica” Ćudić.
A sjećate li se izjave Sabine Ćudić o Gazi? Ne sjećate. Jer Ćudićkino Sarajevo ne razumije Gazu. Ono razumije projekte Johanna Sattlera i bh. verziju setlera kojima je sasvim ok da Christian Schmidt poništi bošnjački glas i ustav i sve ono što se ne smije oduzeti bilo kojem narodu.
Radikalni Jevreji, poznati kao setleri decenijama proganjaju Palestince u Izraelu. A “građanski” satleri (valjda se tako zovu oni kojima Johann Sattler i Christian Schmidt određuju pravila ponašanja), šute na izraelske zločine u Gazi.
Edin Forto je otišao sa X-a. Dosta mu je teških tema. Fali mu “duhovitosti”. Gaza je daleko. Plus, za stanovnicima Gaze u BiH, uglavnom, žale Bošnjaci. A on nije Bošnjak.
Gdje je nestao Saša Magazinović? U pauzama između dvije ublehe, ovaj državni zastupnik koji se voli slikati pored tuđih grobova, šuti o mrtvoj palestinskoj djeci. Nema stav. Ili ga ima, ali se taj ne poklapa sa stavom onih koji glasaju za njega.
Ima li gdje “finog dečka” iz priče Željane Zovko? Onog Elmedina Konakovića kojem je Brisel i kibla i svetinja, i koji spada u red “bh. satlera”. Nema srceparajućih poruka lidera stranke nastale na krvi Dženana Memića. Nema ni one serdžade sa njegovim inicijalima. Nema Gaze u njegovom postovima. Jer “neki priču o stradanju u Gazi koriste u dnevne političke svrhe”.
Gdje su nam aktivisti? Gdje je analitičarka Ivana Marić? Gdje su fact checkeri? Ima li onih “projektnih” boraca za ljudska prava? Ima li nekog udruženja? Gdje su istraživači genocida što na svojim sigurnosnim konferencijama otkazuju debate o izraelsko-palestinskom sukobu? Šute. Jer nema tog palestinskog djeteta koje je vrjednije od njihovog projekta.
Istrošili su svoje resurse podržavajući Michaela Murphya, Christiana Schmidta i Johanna Sattlera u namjeri da ponište Ustav i glas bošnjačkog potpredsjednika Federacije.
Znam, njihovi stavovi neće promijeniti svijet, niti će moj stav o njima promijeniti njih. Ali logično je upitati zašto ministar vanjskih poslova može mjeriti jabuke i otvarati sajmove jagodičastog voća, a ne može reći ili napisati bilo šta o Palestini?
Gdje su nestali svi oni prehrabri lideri kojima je samo istina bitna? Gdje su nestali Trojkaši iz institucija čiji obraz spašava kantonalni sarajevski premijer u ostavci Nihad Uk? Imaju li pravo više ikoga pozvati da usvoji rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a da šute i Gazi?
Šutnja je, kažu, mudrost, a ne kukavičluk. Ali ako je tako,šta je, onda, poziv u pomoć?
Bez obzira na poslovice i predanja, (meni) nepoznati twitteraš je danas definisao sve – šuti se dok djeca spavaju, a ne kada umiru.
Prošlog vikenda, nakon što je na stranačkom Kongresu SNSD-a Milorad Dodik najavio, jubilarni milioniti put, ispisivanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, jedan moj prijatelj je to komentirao ovako: „Nema od toga ništa, barem u narednih godinu dana.“ Obrazloženje za svoju tvrdnju nije crpio iz političkog, niti ekonomsko-socijalnog polja, nego sa sportsko-nogometnog: „Da se ozbiljno misli otcjepljivati, ne bi on i njegovi jarani toliko ‘šiljili’, ‘štelili’ i sve moguće radili da njihov Borac bude prvak Bosne i Hercegovine.“ Zaključak (mu) je: „Kakvog smisla i kakve fajde će imati od šampionske titule ako će, pokušaju li se izdvojiti iz Bosne i Hercegovine, ostati bez evropskih takmičenja, kvalifikacija za Ligu prvaka. Sjeti se kako je to izgledalo sa Slovencima i Hrvatima, prvo su im klubovi napustili jugoslovensku nogometnu ligu, pa su se kasnije politički izdvojili iz bivše Juge.“
Red poteza
Da, upravo je takav red poteza bio tokom onoga što će se kasnije međunarodnim pravnim jezikom zvati „disolucija Jugoslavije“. Nogometni klubovi iz Hrvatske i Slovenije svoje posljednje tekme u jugoslovenskoj ligi odigrali su u maju 1991. godine. Krajem tog mjeseca „Titovih i naših jubileja“ Hajduk je u Beogradu ispred nosa preoteo Zvezdi Kup maršala i to je bio kraj jedne višedecenijske uzbudljive priče; „doviđenja, Marijana; doviđenja, Sandokan“.
Nepunih godinu dana kasnije, u aprilu 1992. godine, jugoslovensku nogometnu ligu napustili su, ne svojom voljom i krivicom, nego izbačeni topovima, tenkovima, svakovrsnim nasiljem, bosanskohercegovački prvoligaši (Sarajevo, Željo, Sloboda, Velež). Banjalučki Borac je nastavio igrati u krnjoj „saveznoj“ ligi, u kojoj je najviše uspjeha imao (sve „čiste“, uvjerljive pobjede) protiv klubova iz Bosne i Hercegovine: svaka utakmica protiv timova iz Sarajeva, Tuzle i Mostara knjižila se rezultatom 3:0, zbog njihovog neopravdanog odsustva.
Surova realnost
No, vratimo se u aktuelnu ovdašnju „surovu realnost“, posvetimo se nogometnim prilikama, koje su kao i uvijek i kao i svugdje samo manje ili više uočljiva ekstenzija političko-društvenih procesa. Kada je neposredno pred početak nove nogometne sezone prvi čovjek Borca Milan Tegeltija (ciljano i namjenski „dislociran“ na tu funkciju iz Dodikovog kabineta) samouvjereno najavio da će banjalučki klub biti prvak Bosne i Hercegovine, nije u tome bilo ničeg ni spornog ni nerealnog. I ranije je bila primjetna ambicija vladajućeg režima (uz financijsku bratsku pomoć Dodikovih međunarodnih pajdaša, autoritarnih lidera, šuškalo se) da napokon stabilizira i uozbilji najveći sportski kolektiv u svom entitetu i osigura mu stabilno, kontinuirano prisustvo na evropskoj nogometnoj pozornici.
Jedini eventualni problem za realiziranje ambicije koju je prpošno najavio Milan Tegeltija mogla je biti kvaliteta tima i igre Borca, koja, ruku na srce, godinama nije bila čemu, srednja žalost.
Za razliku od prethodnih sezona, ove godine je većina utakmica Premier lige gledljiva, što je više od svega drugog posljedica postavljanja novih travnjaka na većini prvoligaških stadiona, što je bio širokogrudi i skupi „oblik pažnje“ UEFA-e. Igra se brže, konkretnije, efikasnije. Gledao sam prije mjesec-dva (solidnu) utakmicu u kojoj je Željo na Grbavici pobijedio Borca pa „na prvu loptu“ pomislio da je domaćin jako dobar, a kasnije shvatio da su gosti katastrofalno loši. Kako Tegeltija sa ovom „talašikom“ misli biti prvak Bosne i Hercegovine?
Dolaze odgovori
Odgovori su uskoro počeli stizati redovno nakon svakog novog kola Premier lige. Borac je uz „dobrovoljni“ pristanak svojih protivnika iz Republike Srpske i domaće i gostujuće utakmice igrao u Banjaluci. Glavni junaci novinskih izvještaja sa utakmica postali su suci, a dokazi o njihovom „guranju“ banjalučkog kluba su svjedočili o sve drskijim, ali i maštovitijim tehnikama koje su pritom korištene. Nekim od tih „alčakluka“ sam svjedočio u direktnim televizijskim prenosima. Tako sudija nekoliko minuta po završetku utakmice u Širokom Brijegu zbog skidanja dresa dadne žuti karton najboljem igraču hercegovačkog kluba, drugi po redu, zbog kojeg neće moći igrati narednu utakmicu. Protiv Borca, naravno.
U utakmicama koje igraju Borčevi najozbiljniji konkurenti (Zrinjski, Sarajevo, Velež) sudije, nešto sam od toga vidio, a nešto pročitao, čine sve da rezultat bude egal da bi se umjesto tri podijelila dva boda. Ubjedljivo najveća zvijezda dosadašnjeg dijela Premier lige je stanoviti Miloš Gigović, sudija iz Banjaluke, za kojeg mediji tvrde da je najpouzdaniji „dvanaesti igrač“ Borca, „objektivan i nepristrasan kao Milan Tegeltija“. Zbog doprinosa ugledu sudačke prakse u Bosni i Hercegovini (ne znam zbog čega bi drugog!), Gigovića je Nogometni savez progurao kod nadležnih u UEFA-i da sudi međunarodne klupske i reprezentativne utakmice.
Kako radi Savez
Tako dolazimo do teme funkcioniranja Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, o čemu se posljednjih dvije-tri godine pisalo i govorilo često i strasno, ali uglavnom aljkavo, od slučaja do slučaja, od incidenta do incidenta, najčešće povodom (ne)uspjeha reprezentacije, smjene ili izbora selektora. Nije tajna, pa recimo da nije ni najtoksičnijie, to što je predsjednika Saveza Vicu Zeljkovića (običnog „šarlatana“, kakvim ga je ovih dana ocijenio jedan švedski novinar) instalirao njegov daidža Milorad Dodik. Recimo i da je logično (naravno, ne i prihvatljivo) što Zeljković sa pozicije na koju je izabran prakticira političku (i sportsko-društvenu) agendu svog „utemeljitelja“ iz Laktaša. Suštinsko pitanje je kako je moguće, koji su to proceduralni i personalni čimbenici doveli do toga da jedan čovjek, bilo koji, tako suvereno, glatko i bez ikakvog otpora upravlja svim važnim procesima u nogometnoj zajednici u Bosni i Hercegovini? Da se poigrava nogometnom tradicijom ove zemlje i njenim najistaknutijim tvorcima, Hadžibegićem, Kodrom, Vahom Halilhodžićem, pa i zlosretnim Zvjezdanom Misimovićem. Insajderi iz Nogometnog saveza tvrde da moć Vice Zeljkovića i kruga ljudi oko njega nadmašuje utjecaj koji je u godinama nakon rata na Savez i njegove čelne ljude imala konspirativno-ezoterična družina okupljena oko Muslimanskog pogrebnog društva „Bakije“.
Jadni izgovori
Ne postoji, ili barem nije poznato da postoji, niti jedna ideja, akcija, projekat koji je smislio Zeljković a koji nije imao jednoglasnu podršku Izvršnog odbora NS/FS BiH. Sjetimo se samo gnusne namjere odigravanja utakmice reprezentacije BiH protiv Rusije u Sankt Petersburgu, koja je naposljetku otkazana zbog odbijanja igrača da se tom skandalu priključe. „Neka otkazuju, igrat će oni koji žele igrati“, bio je komentar Milorada Dodika, koji je taj sportski „peškeš“, odnosno vijest o njemu, ozareno saopćio Vladimiru Putinu tokom posjete Moskvi. Sjetimo se jadnog izgovora člana Izvršnog odbora Fuada Čolpe, advokata i ugostitelja. Ništa uvjerljiviji nisu bili ni drugi „probosanski“ članovi Izvršnog odbora, mahom anonimusi ili, pak, „kontroverzni biznismeni“.
Ništa od svega ovoga nije „palo“ sa neba, svemu je prethodio dugotrajan i mukotrpan proces da stvari u nogometu izgledaju beznadežno i ponižavajuće kako izgledaju danas. Kada je bivši predsjednik Saveza Elvedin Begić prihvatio da ekipi oko Vice Zeljkovića i njegovih hercegovačkih kolaboranata pokloni novi Statut (a zauzvrat bude izabran za počasnog predsjednika Saveza i istisne Ivicu Osima, koji ga je, uzgred, „izmislio“), bilo je jasno na koji se jedini način ovo može završiti: legalnim kidnapovanjem Saveza i podređivanje nogometa u ovoj zemlji ljudima kojima do nje ni do nogometa nije pretjerano stalo.
Naravno, shvatili ste, nije ovo samo (ili nije nikako) priča o nogometu. Ovo je dokaz, još jedan u nizu, da se stvari u ovoj zemlji mogu mijenjati, ali isključivo nagore. Vico Zeljković radi ono što je prije njega radio Milan Tegeltija u vrijeme kada je kao šef VSTV-a vedrio i oblačio pravosuđem, postavljao sudije i tužitelje, onako kako se danas postavljaju selektori, dovode igrači, štimaju rezultati utakmica. Oni to mogu, ne zato što su pametni, vješti, bogomdani, nego zato što su im to, zbog vrišteće pohlepe, ljigavog karijerizma, rasprostranjenog oportunizma, omogućili partneri iz „političkog Sarajeva“. Oni koji kapitulanstvo nazivaju „kompromisom“, „netalasanje“ razboritošću, a nedostatak ikakve vizije i integriteta – pragmatizmom.
Vođa Hamasa Ismail Haniya poslao je prije sedam dana pismo ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću u kojem traži pomoć za Palestinu. O ovom pismu ministar Konaković nije izvijestio javnost.
“Operacija (Potop Al-Aqsa) će se nastaviti sve dok ne postigne svoje ciljeve, a svijet mora poslušati potlačene, skinuti masku i prestati pružati podršku ovoj fašističkoj i rasističkoj okupaciji Pozivamo arapske i islamske nacije i sve slobodne ljude u svijetu da poduzmu hitnu akciju i mobiliziraju podršku i solidarnost u svim oblicima kako bi zaštitili čvrsto i historijsko palestinsko pravo. Vrijeme je da pravda pobijedi, da naši ljudi uživaju slobodu i da se mogu vratiti na svoja ognjišta iz kojih su prognani, te da prestanu svi oblici okupacije, naseljavanja i agresije na narode i svetinje”; navedeno je u pismu datiranom 11. oktobra ove godine.
U pismu ministru Konakoviću prvi čovjek Hamasa, čiji su pripadnici 7. oktobra počinili teroristički napad ubivši nekoliko stotina Izraelaca i uzevši taoce koje su, potom, odveli u Pojas Gaze nakon čega je uslijedila izraelska odmazda na civilne ciljeve, objašnjava historijat palestinske borbe.
“Naš palestinski narod oduvijek je težio slobodi, nezavisnosti i povratku, ali od okupacije zemlje Palestine 1948., naš narod se suočio s ozbiljnim kršenjima i napadima od strane cionističkih okupacijskih vođa, njihovih vojnika i doseljenika. Ova kršenja utjecala su na sve aspekte palestinskog života: sistematsko raseljavanje i ubijanje, otmice i zatočeništvo, svakodnevni rasistički i kontinuirani napadi, kršenje svetinja i prava na molitve, krađa i uzurpacija zemlje i imovine, te namjerno usvajanje politike opsade i polaganog ubijanja. U svjetlu uspona cionističke fanatične desnice na vlast u okupacijskoj vladi i njezinog usvajanja strategije “Rješavanja sukoba”, palestinska stvar postala je egzistencijalni izazov, prijeteći njezinoj sadašnjosti i budućnosti, i našim pravima na našu zemlju, našu domovinu i naše svetinje, a prije svega pravo na povratak i samoopredjeljenje. Prema tome; Pokret Hamas je pozvao sve strane da izvrše hitan pritisak kako bi zaustavili ova kršenja koja su premašila sva pravila međunarodnog prava, ponajviše zločin, samu okupaciju i oduzimanje našem narodu prava na samoopredjeljenje i povratak. Međutim, ova fašistička vlast nastavila je sa svojim zločinima nad našim narodom i njegovim svetinjama. Palila je sela, konfiscirala tisuće dunuma palestinske zemlje kako bi izgradila nova naselja i svakodnevno vršila masakre, upadajući u gradove i izbjegličke kampove, rušeći kuće na glavama njihovih stanovnika. Ono što je najteže za naš narod i našu naciju je kontinuirano narušavanje mubarek džamije Al-Aqsa, dopuštajući ekstremnim doseljenicima da je skrnave i svakodnevno u njoj obavljaju svoje “Talmudske molitve”, protjerujući muslimanske vjernike i napadajući ih, podcjenjujući osjećaje miliona muslimana širom svijeta, te razvijaju planove za preuzimanje konačne kontrole nad džamijom i njezinu podjelu, podijele je na prostornoj i vremenskoj osnovi, dok su njihove cipele gazile Časni Kur'an. U dvorištu džamije dovlačene su naše žene i premlaćivani starci, na način koji je neprihvatljiv svakom slobodnom i dostojanstvenom čovjeku, a protivan je svim vrijednostima i običajima, te međunarodnim i humanitarnim zakonima, a koji se odnose na puno pravo muslimana nad džamijom”, navedeno je u pismu Hamasa.
Međunarodna zajednica, navedeno je dalje, nije učinila ništa da stane na kraj izraelskim zločinima.
Politički lider bosanskih Srba Milorad Dodik našao se na optuženičkoj klupi, pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Konačno!
Iako svi imamo razloga i argumenata biti krajnje oprezni u cijelom ovom predmetu, a pogotovo kada je u pitanju njegov ishod, dobro je da je Dodik sjeo gdje je trebao davno biti – na mjestu gdje sjede optuženi.
Bosna i Hercegovina je država u kojoj je rastući broj ljudi uvjeren da pravde nema! Da su pravosudne ustanove u raljama politike.
I da sistem ne funkcionira, pa su svakojaki negativni, loši, pogrešni… raspleti ne samo mogući, već i mnogo puta do sada viđeni.
Pravosuđe Bosne i Hercegovine zakoračilo je u – s jedne strane – rizičan teren.Dodiku se ne sudi zbog stalnog negiranja genocida. A to radi već godinama.
Dodiku se ne sudi ni zbog pokušaja rušenja ustavnog poretka BiH. A i to već godinama ne radi.
Dodiku se ne sudi ni zbog kriminala. A optužbe o tome čitamo bezmalo svakodnevno i već godinama i godinama.
Sudi mi se zbog nepoštivanja visokog predstavnika. To je nova, relativno maglovita kvalifikacija Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Nametnuo ju je sam visoki predstavnik koristeći Bonske ovlasti.
Kada pogledamo šta sve Dodik radi, ovo za šta mu se sudi je “smiješno”. Kao i propisana kazna. Na kraju dugog sudskog procesa od kojeg će politički lider bosanskih Srba praviti cirkus, biti “žrtva” i dalje bildati svoj politički imidž, razočarenje je prilično moguće.
Prosto bi bilo čudo da Dodik na kraju završi u zatvoru zbog ovoga. Formalno-pravno on do sada nije osuđivan. To je već bitna činjenica koja mu ide u prilog. Propisana kazna je relativno mala i on se može lahko suočiti sa nekom vrstom “uslovne kazne”. Rešetke mu ne slijede. A davno, davno ih je zaslužio.
Ako se pogleda njegovo ponašanje u Sudu BiH, ono neodoljivo podsjeća na to kako se Vojislav Šešelj ponašao u Tribunalu u Hagu. Psovke, uvrede, bahatost, nadmenost, bijes, protkan dubokim ličnim, lukrativnim interesom, suština su i današnjeg njegovog performansa.
Sudinica je svoj posao odradila profesionalno.
Bez nervoze, nije upala u Dodikov modus operandi jalovog naduravanja, malo je izdurala performans političkog vođe bosanskih Srba i – završila pripremno ročište.
Dodik je bio nestrpljiv da iznese svoje “argumente”, da politizira i ovo i pretvori u svoju korist.
Pravosuđe jeste bilo pred vrlo teškim zadatkom. I oni su svjesni da će suđenje Dodik koristiti kako bi sebi priskrbio što više. Svega!
Optužiti ga bio je jedan rizik.
Ne optužiti – drugi.
Optužnica i današnje ročište oborilo je ustaljeni princip nekažnjivosti za bilo šta što moćnik, ala Milorad Dodik, uradi. Vrata su otvorena i sada su nove optužnice i protiv Dodika, ali i protiv drugih, nužne. Ako ih ne bude, onda je šteta višestruka, a Dodik apsolutni pobjednik.
I tu dolazimo do potencijalno najtanjeg dijela optužnice – Tužilaštva BiH.
Nakon toliko katastrofalnih poteza iz ove institucije, svako ko čita, makar to bio “samo horoskop”, morat će držati dah kada Tužilaštvo bude nastupalo.
Jer, Sud će svoj stav donijeti vagajući argumente branitelja i tužilaštva.
Dodik će, u svom stilu, voditi odbranu i zagorčavati život svom advokatu. To je najtipičniji primjer ponašanja siledžije. I svi smo to mogli vidjeti danas u Sudu BiH. Kada je počeo izjašnjenje o krivici, on je krenuo s “političkim manifestom”. Sudinica ga je prekinula, a on se nije drznuo da joj protivurječi. Prije suđenja on nije birao riječi vrijeđajući sudinicu. U Sudu nije ni pomislio da takvo nešto ponovi. (Još!).
Proces Dodiku jeste, dakle, historijski događaj. Bit će tu svega.
Znajući Dodika, on će se potruditi da napravi dar-mar.
Kako će se sudske službe nositi sa time, to niko ne zna.
Iako će politički lider bosanskih Srba nastaviti “srpstvo” isticati u prvi plan svoje odbrane, portretirajući sebe kao žrtvu “mrzitelja Srba”, treba imati samo jednu činjenicu na umu – broj bosanskih Srba koji su se iselili za vrijeme njegove vlasti.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
